EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015CA0115

Predmet C-115/15: Presuda Suda (prvo vijeće) od 30. lipnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) – Ujedinjena Kraljevina) – Secretary of State for the Home Department protiv NA (Zahtjev za prethodnu odluku — Članci 20. i 21. UFEU-a — Direktiva 2004/38/EZ — Članak 13. stavak 2. prvi podstavak točka (c) — Uredba (EEZ) br. 1612/68 — Članak 12. — Pravo boravka članova obitelji građanina Unije — Brak između građanina Unije i državljanina treće države — Nasilje u obitelji — Razvod koji je uslijedio nakon odlaska građanina Unije — Zadržavanje prava boravka državljanina treće države koji ima pravo na čuvanje i odgoj zajedničke djece koja su građani Unije)

SL C 335, 12.9.2016, p. 14–15 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

12.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 335/14


Presuda Suda (prvo vijeće) od 30. lipnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) – Ujedinjena Kraljevina) – Secretary of State for the Home Department protiv NA

(Predmet C-115/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članci 20. i 21. UFEU-a - Direktiva 2004/38/EZ - Članak 13. stavak 2. prvi podstavak točka (c) - Uredba (EEZ) br. 1612/68 - Članak 12. - Pravo boravka članova obitelji građanina Unije - Brak između građanina Unije i državljanina treće države - Nasilje u obitelji - Razvod koji je uslijedio nakon odlaska građanina Unije - Zadržavanje prava boravka državljanina treće države koji ima pravo na čuvanje i odgoj zajedničke djece koja su građani Unije))

(2016/C 335/18)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Secretary of State for the Home Department

Tuženik: NA

uz sudjelovanje: Aire Centre

Izreka

1.

Članak 13. stavak 2. prvi podstavak točku (c) Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i [boravak] na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ, treba tumačiti na način da državljanin treće države koji se razveo od građanina Unije od kojeg je pretrpio obiteljsko nasilje tijekom braka ne može imati pravo na zadržavanje prava boravka u toj državi članici domaćinu na temelju te odredbe kada je razvod uslijedio nakon odlaska iz te države članice bračnog druga koji je građanin Unije.

2.

Članak 12. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice treba tumačiti na način da dijete i roditelj državljanin treće države koji ima samostalno pravo na njegovo čuvanje i odgoj imaju pravo boravka u državi članici domaćinu na temelju te odredbe u situaciji poput one u glavnom postupku, u kojoj je drugi roditelj građanin Unije i radio je u toj državi članici, ali je prestao u njoj boraviti prije nego što je dijete ondje započelo školovanje.

3.

Članak 20. UFEU-a treba tumačiti na način da ne daje pravo boravka u državi članici domaćinu ni maloljetnom građaninu Unije koji od rođenja boravi u toj državi članici čije državljanstvo nema ni roditelju, državljaninu treće države, koji ima samostalno pravo na čuvanje i odgoj tog maloljetnika, kada oni imaju pravo boravka u toj državi članici na temelju odredbe sekundarnog prava Unije.

4.

Članak 21. UFEU-a treba tumačiti na način da navedenom maloljetnom građaninu Unije daje pravo boravka u državi članici domaćinu ako ispunjava uvjete navedene u članku 7. stavku 1. Direktive 2004/38, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Ako je to slučaj, ta ista odredba omogućava roditelju koji faktično ostvaruje pravo na čuvanje i odgoj tog građanina Unije da s njime boravi u državi članici domaćinu.


(1)  SL C 171, 26. 5. 2015.


Top