24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/11

Izvjestitelj:

g. Joost VAN IERSEL

1.1

Budućnost Europe u velikoj mjeri ovisi o dostupnosti najsuvremenijeg znanja i talentiranih ljudi u otvorenom društvu temeljenom na znanju. U tom pogledu sveučilišta igraju ključnu ulogu. Ako svaka država članica bude djelovala samostalno, rezultat će uvijek biti ispod idealne razine.

1.2

EGSO ističe da bi trebalo dijeliti i urediti nacionalne nadležnosti i nadležnosti EU-a kako bi se stvorilo europsko područje visokog obrazovanja. Koncept građanskog i poduzetničkog sveučilišta može biti vrlo koristan u poticanju kvalitete visokog obrazovanja u Europi.

1.3

Trenutačno stanje pokazuje da, unatoč napretku, još uvijek postoji mnogo prepreka i ograničenja koji otežavaju učinkovit angažman EU-a. Različite kulture, interesi, nedostatak financijskih sredstava te demografska kretanja često otežavaju pružanje ažurnih odgovora na dinamične izazove poput globalizacije, novih tehnologija i mobilnosti.

1.4

EGSO smatra da institucije EU-a moraju dati poticaj i ubrzati proces osuvremenjivanja europskog visokog obrazovanja kako u smislu obrazovanja tako i u smislu istraživanja i inovacija. Sveučilišta imaju autonomnu misiju koja je u službi javnog interesa. Supsidijarnost i raznolikost sveučilišnog krajolika ne dopuštaju uniformirani pristup. Međutim, strateško vodstvo i podrška na razini EU-a mogu uvelike pomoći u poboljšavanju uvjeta.

1.5

Ono što je ključno je da Europska komisija potiče i promiče plan za transformaciju europskih sveučilišta u supokretače rasta i socijalne kohezije te dobrobiti društva.

1.6

U nacionalnim programima reformi i preporukama za pojedine zemlje trebalo bi se izričito pozvati na osuvremenjivanje visokog obrazovanja.

1.7

EU treba pokazati svoju posvećenost visokom obrazovanju putem strategije Europa 2020. (uključujući semestar), programa Erasmus+ i Obzor 2020. te putem regionalnih i kohezijskih fondova, ali i olakšavanjem prekogranične mobilnosti za studente i predavače.

1.8

Strateška savjetovanja na razini EU-a trebaju doprinijeti raspravama i projektima u i među državama i sveučilištima kako bi se povećala kvaliteta europskih sveučilišta. Najbolje prakse treba sustavno širiti.

1.9

EGSO ponovno naglašava potrebu za stvarnom autonomijom, odgovornošću i transparentnošću visokoobrazovnih ustanova kao ključnim preduvjetima za modernizaciju (1). Ti se preduvjeti ne mogu postići bez odgovarajućeg i dovoljnog financiranja.

1.10

Transformacija sveučilišta dugotrajan je i naporan postupak u vrijeme velikih društvenih i gospodarskih promjena. Sveučilišta moraju razviti otvorenost prema potrebama društva te uključiti druge dionike u suradnju.

1.11

EGSO pozdravlja koncept građanskih sveučilišta te modele trostruke i četverostruke spirale (2). Naglasak je na otvaranju visokog obrazovanja, proširenju pristupa, regionalnom kontekstu, integriranju ideja svih (potencijalnih) dionika u programe te na pametnom i ažuriranom odnosu između istraživanja i obrazovanja.

1.12

Građansko sveučilište dijeli nekoliko zajedničkih elemenata s poduzetničkim sveučilištem. Ono naglašava svoju autonomnu misiju i otvoreno je prema tržištu rada i društvenom značaju obrazovnih programa, istraživanja i inovacija. Dioničke platforme (3) mogu biti vrlo korisne pri zajedničkom definiranju zahtjeva. Jednako korisne mogu biti i strukture javno-privatnog partnerstva između sveučilišta i društvenih skupina bilo koje vrste.

1.13

Razina podučavanja i odgovarajuća pripremljenost za kasnije poslove trebaju ostati prioriteti neovisno o specijalizaciji (vrhunskog) sveučilišta. Također je potrebno nagrađivati izvrsnost u podučavanju.

1.14

Europska komisija trebala bi poticati prekogranične projekte unakrsnog obogaćivanja između sveučilišta, predavača i studenata, kao i otvorenost prema svijetu i razvoj instrumenata kao što je U-Multirank, gdje to bude prikladno za studente i druge dionike.

2.1

Velike razlike u sveučilištima u Europi rezultat su vrlo različitih tradicija i kultura (4). Bolonjski proces je 1999. započeo uspješan trend modernizacije programa.

2.2

Financijska i gospodarska kriza od 2008. prisiljava sveučilišta da ponovno i podrobnije procijene svoje poslovanje i traže nove izvore financiranja te isplativost. Time se povećala konkurencija za oskudne resurse. Nedostatno financiranje predstavlja stvaran problem za mnoga sveučilišta te je prepreka planu osuvremenjivanja.

2.3

Trenutna duboka i dinamična transformacija kroz koju društvo prolazi, a koja je posljedica globalizacije i novih tehnologija, ostavlja svoj trag na sveučilištima. Visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije u središtu su održivog gospodarskog oporavka, ali financijska ograničenja i proces transformacije otkrivaju jednako naglašene nedostatke.

2.4

Temeljni je aspekt nedostatak autonomije, odgovornosti i transparentnosti. Postoje značajna odstupanja među različitim državama članicama (5).

2.5

Najbolje prakse pokazuju da revizijom struktura i programa, kao i povećanjem otvorenosti i suradnje, dolazi do povećanja kvalitete i boljih rezultata.

2.6

Visoko obrazovanje danas bi trebalo biti dostupno svim talentiranim ljudima. Sve veća korelacija između pristupa obrazovanju i socioekonomskog porijekla ugrožava načelo jednakosti. Nadalje, u nizu zemalja visoko obrazovanje uopće ne jamči siguran posao. Visoko obrazovani mladi ljudi tijekom krize nisu bili pošteđeni nezaposlenosti.

2.7

Demografski trendovi štetni su za (sve) manje naseljena i manje konkurentna područja. To često ostavlja ozbiljne posljedice na privlačenje nastavnika i studenata te na kvalitetu privučenih nastavnika i studenata. Neke se zemlje suočavaju s odljevom mozgova. Nova privatna sveučilišta u tim zemljama imaju nezadovoljavajuće rezultate zbog nepostojanja odgovarajućeg osiguravanja kvalitete, što se pogoršava zbog nedostatka sredstava za tradicionalno visoko obrazovanje.

2.8

Želja za boljim odnosima između sveučilišta i društva posvuda potiče raspravu o njihovoj ulozi u društvu, kao i o savezima s drugim dionicima kao što su poduzeća, socijalni partneri i civilno društvo.

2.9

Često postoji veliki jaz između vještina osoba koje su diplomirale i potreba tržišta rada, odnosno između ponude i potražnje. Poduzeća se žale na nedostatak kvalificiranih stručnjaka, posebice u tehničkim zanimanjima te informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Brze promjene globalne baze znanja znače da je danas, više nego ikad prije, potreban pravi skup vještina za 21. stoljeće koji osobama koje su diplomirale omogućava da sustavno ažuriraju svoje znanje.

2.10

Nadalje, nove tehnologije i digitalizacija prisiljavaju visoko obrazovanje da se prilagodi i da uredi postojeće metodologije. Uvode se novi oblici podučavanja i učenja, uključujući podučavanje usmjereno na učenika te tečajeve putem interneta. No, sveučilišni kampusi nastavit će igrati ključnu ulogu u lokalnim i regionalnim zajednicama kao mjesto susreta obrazovanja, istraživanja i umrežavanja.

2.11

Studenti i akademski djelatnici/sveučilišni predavači u cijelom su svijetu sve mobilniji. U gornjem sloju traje „borba za talente”, ali je ukupan trend širi. Kvaliteta i atraktivnost europskih sveučilišta ključni su faktori za privlačenje studenata iz inozemstva, što doprinosi obrazovanju i istraživanju, ali i stvaranju dugoročnih mreža.

2.12

U nastojanju da se postignu bolji rezultati (vrhunska) sveučilišta često naglasak stavljaju na istraživanje kao na svoj primarni zadatak, a financijski propisi to podupiru. Primarni fokus na istraživanju potkopava optimalnu ravnotežu i interakcije između istraživanja i podučavanja.

3.1

Razvoj sveučilišta u središta znanja u društvu kao integralni dio ekosustava EU-a potiče raspravu o ključnim karakteristikama visokog obrazovanja, na kojima se moraju temeljiti svakodnevne prakse.

3.2

Usprkos razlikama u pristupima, sveprisutni trend je otvaranje visokog obrazovanja prema mišljenjima i interesima javnih i privatnih dionika i studenata, kao i prema pitanjima kao što su unakrsno bogaćenje istraživanja i obrazovanja te poboljšana suradnja i internacionalizacija.

3.3

To za većinu sveučilišta predstavlja dugoročan i naporan postupak. Nije lako promijeniti ponašanje velikih, tradicionalnih ustanova. Nadalje, u mnogim su zemljama postojeći (politički) postupci za imenovanje vodstva, predavača i istraživača prepreka promjenama. U takvim su slučajevima rijetki neovisni pristupi sveučilišta ili unutar sveučilišta. EGSO smatra da otvaranje visokog obrazovanja i zadržavanje otvorenosti duha trebaju biti visoko na ljestvici prioriteta u visokom obrazovanju na cijelom kontinentu.

3.4

Vrhunska su istraživanja, kao i bolje obučeni visokokvalificirani ljudi, neophodni za otpornost svakog gospodarstva. Kriza je imala štetni učinak na rezultate u centrima znanja, dok analize potvrđuju izravnu povezanost između vrhunskog istraživanja i obrazovanja te gospodarskih rezultata.

3.5

Sveučilišta više nisu usmjerena na gornje slojeve društva. Njihov broj i veličina dramatično su se povećali. Krajolik je sve raznolikiji: postoji sve više kategorija, primjerice, sveučilišta primijenjenih znanosti naspram istraživačkih sveučilišta, regionalno visoko obrazovanje uz nacionalna i međunarodna sveučilišta, a i sve veći broj fakulteta, posebno u ekonomskim i tehničkim sektorima itd.

3.6

Proširenje pristupa visokom obrazovanju opravdano predstavlja politički prioritet na cijelom kontinentu. U Europskoj uniji 40 % nove generacije trebalo bi imati mogućnost dobiti visoku stručnu spremu. Nadalje, programi, alati za učenje (uporaba suvremenih medija u kombiniranom učenju itd.), odnos između istraživanja i obrazovanja kao i drugi aspekti poput internacionalizacije i javnog interesa ne nalikuju onima iz prošlosti. Metode upravljanja trebaju se prilagoditi tome.

3.7

Autonomnim, odgovornim i transparentnim sveučilištima potrebno je omogućiti da djeluju što slobodnije unutar pravnog okvira koji potiče sile od baze prema vrhu te konkurentnost kao veliki doprinos većem sudjelovanju i pametnoj specijalizaciji.

3.8

Otvoreni stav, koji uključuje jasnu suradnju s drugim dionicima, trebao bi održati sveučilišta kao pokretače razvoja, konkurentnosti i socijalne kohezije.

3.9

Koncepti građanskog i poduzetničkog sveučilišta mogu biti vrlo korisni za gospodarsku održivost lokalne i regionalne zajednice. Ti koncepti zahtijevaju kako ambiciju tako i blisku suradnju među sveučilištima, njihovim dionicima i tijelima javne vlasti.

4.1

EGSO pozdravlja koncept građanskog sveučilišta (6). To se odnosi na više od poučavanja, akademskog istraživanja i znanja. Građansko sveučilište aktivno surađuje s javnošću i okolnim društvom, i to na svim razinama. Svako sveučilište može dodati građansku dimenziju svojem radu tako da preuzme ulogu intelektualno produktivnog pokretača za zajednicu, ali i ulogu receptora, pri čemu bi izvrsne ideje iz drugih mjesta prenosilo u svoj određeni kontekst.

4.2

Takvi se postupci odvijaju diljem Europe – putem istraživanja koje potiče potražnja, problemskog učenja, suradnje između sveučilišta i lokalnih zajednica, škola, bolnica, poduzeća itd. Međutim, i dalje je potrebna znatna izgradnja kapaciteta (7).

4.3

Na regionalnoj razini sveučilišta mogu podržavati cjeloviti pristup i imati vodeću ulogu u okupljanju relevantnih dionika kako bi se uhvatilo u koštac sa zajedničkim izazovima. Dobro osmišljeno građansko sveučilište također može igrati važnu ulogu u promicanju rezultata regija u poteškoćama.

4.4

Oblik tog modela razlikovat će se od sveučilišta do sveučilišta. Osim u slučaju sveučilišta koja su pod izravnim utjecajem siromašnijih područja sa slabim gospodarskim rezultatima i/ili demografskim problemima, kriteriji koji bi kvalificirali sveučilište kao „građansko” vrijede i za puno širu skupinu. Građanski angažman danas s pravom sve više privlači vrhunska europska sveučilišta, kao i ona sličnih ambicija.

4.5

Građansko sveučilište predstavlja model za sveučilišta koja žele nadići zastarjele metode upravljanja ili tradicionalne pristupe. To je posebno važno u slučajevima kada je mlade talente potrebno poticati da doprinose nacionalnom ili regionalnom gospodarstvu. Dublja suradnja s relevantnim dionicima u svim regijama mora biti formula za poticanje otvaranja i modernizacije.

4.6

Predsjedništva Vijeća opravdano su imala sličan pristup u Lundskoj i Rimskoj deklaraciji (8), naglašavajući potrebu da se istraživanja usredotoče na glavne izazove našeg vremena i izađu iz rigidnih okvira tematskih pristupa te uključe relevantne dionike iz javnog i privatnog sektora. Kada govorimo o oblikovanju europskog istraživačkog prostora i unije inovacija, središnji su cilj odgovorno istraživanje i inovacije, što obuhvaća sve relevantne politike i aktivnosti. Ta su načela prioritet i prema programu Obzor 2020.

4.7

Uz model trostruke spirale koji uključuje suradnju između sveučilišta, privatnog sektora i vlade, nalazi se model četverostruke spirale koji uključuje i lokalne zajednice i civilno društvo. On uključuje jak pojam mjesta i svrhe te je transparentan i odgovoran u odnosu na dionike i širu javnost. To predstavlja novu priliku za uključivanje civilnog društva.

4.8

Jedna specifična skupina na koju je potrebno obratiti pozornost bivši su studenti. U Europi se može učiniti više kako bi ih se angažiralo da pomognu u unapređenju rezultata i imidža sveučilišta. Europa bi po tom pitanju mogla slijediti primjer uobičajene prakse u SAD-u.

4.9

Bivše studente treba smatrati integralnim dijelom sveučilišne zajednice. Oni mogu biti regionalni, nacionalni i međunarodni ambasadori sveučilišta i pokretačka sila u raspravama o programima, što je posebno korisno u vrijeme dinamičnih promjena. Oni mogu biti ključni u raspravi o ravnoteži između istraživanja i obrazovanja, kao i između istraživanja i tržišta. Konkretan cilj mogao bi biti da se bivše studente koristi kao mentore osobama koje su nedavno diplomirale, posebno studentima prve generacije, uključujući i studente stranog porijekla.

4.10

Veća mobilnost bivših studenata stvara uspješne međunarodne mreže koje jednako mogu biti od koristi njihovim sveučilištima i industriji.

5.1

Građansko sveučilište ima niz zajedničkih elemenata s poduzetničkim sveučilištima. Sveučilišta nisu poduzeća. Ona imaju autonomnu misiju od javnog interesa, a to je podučavanje, provođenje (vrhunskog) istraživanja te korištenje znanja u širem društvu. Poduzetničko sveučilište usredotočuje se na dvije stvari: na vođenje i upravljanje institucijom te na poticanje poduzetničkih vještina studenata i njihovog smisla za inicijativu.

5.2

Vrlo je važna relevantnost obrazovnog programa na tržištu rada te društvena relevantnost istraživanja i inovacija. Komunikacija i interakcija s privatnim sektorom na nacionalnoj/regionalnoj razini ključne su za odgovaranje na izazove s kojima se društvo suočava.

5.3

Nesuradnja (tzv. „mentalitet silosa”) više nije korisna. Tehnološka dinamika i društveni izazovi traže kontinuiranu prilagodbu. Potražnja je sve kompliciranija i zahtijeva interdisciplinarne i transdisciplinarne kompetencije te otvorenost prema svim novim kretanjima. Osim profesionalnih kompetencija, to podrazumijeva i potrebu za razvojem vještina. Dioničke platforme povezane sa sveučilištima mogu biti vrlo korisne pri zajedničkom definiranju zahtjeva. Nastavno osoblje mora biti dobro pripremljeno za taj dinamični kontekst. Poduzetničke je vještine (9) potrebno poučavati u svim vrstama visokog obrazovanja diljem Europske unije.

5.4

Jednako korisne mogu biti i strukture javno-privatnog partnerstva koje zbližavaju sveučilišta i društvene skupine kao što su poslovni krugovi i zdravstveni sektor.

5.5

Vrijedan projekt za sveučilišta bilo bi stvaranje „obrazovnih lanaca vrijednosti” u suradnji s poslovnim sektorima. Dva su glavna cilja toga:

5.6

Isto tako, ugovori o uspješnosti kakvi se primjenjuju u nekim državama članicama, poticat će specijalizaciju sveučilišta, profil i imidž. Oni mogu imati širok međunarodni i regionalni fokus te povećavati ambicije i kvalitetu, kako programa tako i studenata. Kako bi se to postiglo, ključna je dosljedna predanost na obje strane (vlade i ustanove visokog obrazovanja).

5.7

Inovacije trebaju utjecati na istraživanje i obrazovanje jednako kao i na upravljanje. Uspješan primjer poboljšanja koja se provode od baze prema vrhu je HEinnovate, neovisni internetski alat za samoprocjenu koji je razvila Europska komisija (10). Potrebno je poticati širu uporabu tog alata.

5.8

Međunarodno predstavljeni sveučilišni programi kao i širok niz konkurentnih internetskih tečajeva dostupni su studentima koji žele biti mobilniji. Usporedivost i transparentnost trebale bi poticati konkurentnost i konvergenciju na području uspješnosti. Alati za transparentnost, kao što je U-Multirank u Europskoj uniji, imaju velik potencijal i sveučilišta trebaju razmotriti kako učinkovitije koristiti tu vrstu instrumenta.

5.9

Svi talentirani ljudi trebaju imati stvarnu priliku za pristup visokom obrazovanju. Sve su rašireniji sustavi u kojima se plaća školarina i zato su studenti sve kritičniji prema obrazovanju koje im se nudi. Međutim, potrebno je isključiti svaku društvenu selekciju koja je rezultat uvođenja školarine. Studentska potpora, temeljena na socioekonomskim kriterijima, mora svima osigurati pravedan pristup odgovarajućem obrazovanju. Nadalje, sustavi u kojima se naplaćuju školarine ne smiju se zloupotrijebiti kako bi se zamijenilo postojeće javno financiranje.

5.10

Demografska kretanja također zahtijevaju dodatne napore kako bi se povećao broj diplomiranih osoba u regijama u kojima je to problem, a posebno kako bi se poticala otpornost i održivost tih regija u budućnosti.

5.11

Kad je to važno i za studente i za poduzeća, visoko obrazovanje i istraživanje moraju biti čvrsto povezani. Nasuprot tome, financijski modeli često favoriziraju istraživačke rezultate, što je dovelo do smanjenja broja sveučilišnih profesora koji doista podučavaju.

5.12

Sveučilišta moraju uzeti u obzir činjenicu da se velika većina osoba koje su stekle prvostupničku ili magistarsku diplomu, pa čak i one koje su stekle doktorat, zapošljava na poslovima u društvu i poduzećima, izvan akademske zajednice. Stoga standard obrazovanja i odgovarajuća pripremljenost za rad trebaju ostati prioriteti neovisno o specijalizaciji (vrhunskog) sveučilišta. Po tom pitanju Europa ne bi trebala slijediti primjer SAD-a (11). Europska je formula težnja ka izvrsnosti i ravnopravnosti.

5.13

Digitalizacija je promjena paradigme koja dubinski utječe na visoko obrazovanje, kako u poučavanju i (kombiniranom (12)) učenju, tako i u sposobnostima predavača i studenata, ali i u upravljačkim strukturama. Potrebni su veća dinamika i fleksibilnost na svim razinama. S ovog je stajališta također korisna, ako ne i nužna, bolja suradnja između visokog obrazovanja i privatnog sektora.

6.1

EGSO pozdravlja činjenicu da su gore navedene teme, zajedno s modernizacijom visokog obrazovanja, sve prisutnije u planovima Europske unije. Bilo bi poželjno pronaći zajednički pristup kako bi se osiguralo uspješno dovršenje europskog područja visokog obrazovanja i europskog istraživačkog prostora.

6.2

Otvorena i transparentna sveučilišta, uz dobro definiranu europsku strategiju vođenja, bit će vrlo korisna za jedinstveno tržište te za modernizaciju otpornog europskog društva na svjetskoj sceni. Sloboda kretanja studenata, istraživača i znanja u tome ima ključnu ulogu.

6.3

Angažman EU-a na području visokog obrazovanja počeo je promicanjem znanstvenih istraživanja u uzastopnim okvirnim programima. Istodobno raste posvećenost EU-a području obrazovanja. Pakt o stabilnosti i rastu naglašava potrebu potpore za potrošnju koja potiče rast, što posebice uključuje visoko obrazovanje.

6.4

Dva od pet glavnih ciljeva strategije Europa 2020. izravno su povezani s visokim obrazovanjem, a riječ je o ulaganju u istraživanje i razvoj i inovacije te obrazovanju. Time se bavi nekoliko povjerenika. Preporuke za pojedine zemlje otkrile su 2014. da se približno polovina država članica suočava s ozbiljnim problemima vezanim uz neusklađenost vještina i relevantnost na tržištu rada, kao i s kontinuiranim nedostatkom suradnje između visokog obrazovanja i poduzeća ili drugih dionika.

6.5

Preporuke za pojedine zemlje upućuju na potrebu bavljenja pitanjem mogućnosti zapošljavanja i potreba privatnog sektora, kao i studenata/diplomiranih osoba kao budućih zaposlenika (ili poslodavaca) te pitanjem konkurentnosti putem učinkovitije suradnje između visokog obrazovanja, istraživačkih ustanova i poduzeća. EGSO insistira da je potreban učinkovitiji nadzor praćenja preporuka za pojedine zemlje te otvorena rasprava Komisije i Vijeća o rezultatima.

6.6

Međutim, u suprotnosti s potrebom da visoko obrazovanje bude autonomno i odgovorno, postoje političke sile u državama članicama koje pozivaju na veću regulaciju, što bi dovelo do manje autonomije. U tim se slučajevima poziva na načelo supsidijarnosti, čime se sprječava usklađivanje visokoobrazovnih sustava u Europi. To bi štetilo interesima studenata i društvu u cjelini.

6.7

Potrebno je upotrijebiti više i šire kvalifikacije u Europskoj uniji i izvan nje. Za to je potrebno prekogranično unakrsno obogaćivanje među sveučilištima, predavačima i studentima, kao i otvorenost prema svijetu. Izričita obveza Vijeća, država članica i Komisije trebala bi dovesti do boljih rezultata visokog obrazovanja kroz bolje dijeljenje i prilagođavanje nacionalnih nadležnosti i nadležnosti EU-a.

6.8

EGSO stalno naglašava temeljnu važnost programa za istraživanje i inovacije EU-a. Prekogranična istraživanja potiču povrat ulaganja, programi EU-a potiču usmjeravanje na ključne tehnologije i strateške teme, međunarodno financiranje vodi ka boljim rezultatima, a europska znanstvena udruženja snažno potiču europsku konkurentnost. U tu je svrhu također potrebno potaknuti širu razmjenu novih znanja, ponajprije otvorenim pristupom.

6.9

U sklopu Sedmog okvirnog programa (FP7) te od 2014. u sklopu programa Obzor 2020., Europsko istraživačko vijeće uspješno podržava visokokvalitetna istraživanja putem konkurentnog financiranja. Međutim, strukturne prepreke i dalje ometaju prekograničnu mobilnost istraživača, akademskih djelatnika i studenata.

6.10

Uspješnost visokog obrazovanja i istraživanja sve se više ocjenjuje i postaje sve transparentnije diljem svijeta. Sveučilišta se natječu i surađuju na svjetskoj razini, rade zajedno na zajedničkim istraživačkim projektima, teže izvrsnosti i sve više primaju studente i nastavnike koji dolaze izvan Europske unije. To je ključno pitanje, no nacionalni propisi i nedostatak poticaja mogu ograničiti napredak na tom području. Međunarodna mjerenja pokazuju da se jaz između najboljih sveučilišta u Europi i ostalih sve više povećava.

6.11

Potrebno je uložiti veće napore u uključivanje izvrsnih istraživača iz cijele Europe u zajedničke projekte. Područja izvrsnosti diljem kontinenta potrebno je povezati kako bi sudjelovala u vrhunskim europskim istraživačkim projektima.

6.12

Mobilnost među akademskim djelatnicima i studentima u Europi ograničena je jer se i dalje umjetno otežava prekogranično kretanje. Osiguravanje jednakih radnih uvjeta za istraživače i akademske djelatnike, kao i veću konvergenciju programa i studentskih diploma u Europi potrebno je hitno riješiti.

6.13

Loše statističke podatke potrebno je poboljšati i bolje upotrijebiti za mjerenje i podržavanje mobilnosti.

6.14

Pozitivno je otvarati i unaprjeđivati sveučilišta, baš kao što je pozitivna kulturna diversifikacija putem povećane internacionalizacije. Nadalje, studente se potiče na donošenje određenih odluka putem najnovijih društvenih medija i instrumenata za transparentnost kao što je U-Multirank te putem specijalizacije sveučilišta. Njima bi trebala pomoći pragmatična rješenja na razini EU-a.

6.15

Bliskija suradnja među onima koji su za to spremni mogla bi pokazati put naprijed. Jedan je od primjera nedavni sporazum između zemalja Beneluksa o automatskom uzajamnom priznavanju diploma. To je odlučan korak naprijed (13). Trend međusobnog priznavanja sveučilišnih diploma i različitih diploma u znanosti pomoći će u smanjenju prepreka među sveučilištima te u postizanju otvorene razmjene.

6.16

Odgovarajući sustavi osiguravanja kvalitete moraju biti međunarodni te imati jasnu europsku poveznicu. To uključuje i potrebu za priznavanjem odluka o akreditaciji. Trebalo bi pozdraviti svaku inicijativu na tom području (14). Postupak međusobnog priznavanja trebao bi postupno dovesti do europske akreditacije te će, posebice, podići kvalitetu nastave na sveučilištima s lošijim rezultatima.

6.17

Takve bi odluke bile korisne za mobilnost i mogućnost zapošljavanja diljem Europe. Uvođenjem jedne diplome za više sveučilišta zajednički programi između sveučilišta postali bi puno atraktivniji. Potrebno je razmotriti mogućnost uvođenja podrške za bratimljenje (eng. twinning). Kvalitetu može poboljšati razmjena administrativnih i nastavnih praksa na licu mjesta.

6.18

Osnovni je uvjet za internacionalizaciju uporaba zajedničkih jezika. Znanje (više od dva) jezika poželjno je zbog kulturnih i ekonomskih razloga. Engleski jezik mogao bi biti suvremena lingua franca. Napredak u poboljšanju jezičnih sposobnosti prespor je. Trebalo bi razmotriti uvođenje obveze poznavanja jednog stranog jezika za studente.

6.19

Program Erasmus+ bio je izuzetno uspješan i golem korak prema olakšavanju mobilnosti. Dobro ga prihvaćaju i poduzeća. Dobro se uklopio u Komisijinu misao vodilju o rastu i radnim mjestima. Financiranje programa trebalo bi zadovoljiti sve veću potražnju. Potrebno je ukloniti sve zakonske prepreke studentskim razmjenama.

6.20

Europski strukturni i investicijski fondovi s pravom se usredotočuju na inovacije i faktore rasta, uključujući istraživanja. Komisija mora imati vodeću ulogu u povećanju sudjelovanja sveučilišta u regionalnim projektima.

6.21

Sveučilišta su u pravilu neovisna od lokalnih i regionalnih tijela vlasti, iako postoje određene iznimke koje je potrebno istaknuti. Vrlo pozitivan doprinos ima i program ESIF-a koji povezuje istraživanje putem programa RIS3 (15) s regionalnim programima EU-a, čime se njeguje okruženje koje je dobro za inovacije.

6.22

Sveučilišta trebaju biti upoznata s programom RIS3 i njegovom primjenom na raznim razinama te igrati aktivnu ulogu u programu zajedno s predanim regionalnim tijelima vlasti.

6.23

Nažalost, sveučilišta zbog upravnih razloga još uvijek premalo koriste programe ESIF-a. Potrebno je pronaći sinergije između programa EU-a (ESIF, Obzor 2020. i Erasmus+), koje često onemogućuju konfliktni uvjeti.