15.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 13/138

Izvjestiteljica:

gđa Béatrice OUIN

1.1.

Zahvaljujući svojoj tripartitnoj strukturi, Međunarodna organizacija rada (MOR) igra ključnu ulogu na međunarodnoj sceni u pogledu poboljšanja situacije radnika i funkcioniranja poduzeća. Iako Europska unija nije članica MOR-a, države članice jesu, kao i organizacije koje predstavljaju europske radnike i poslodavce. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) poziva države članice EU-a i europske organizacije da svojim djelovanjem na svjetskoj razini promiču europske vrijednosti i postignuća, uzimajući u obzir globalni kontekst.

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor smatra:

1.3.

Upravno vijeće MOR-a u studenome 2015. godine mora odlučiti hoće li na dnevni red Međunarodne konferencije rada (glavnog tijela MOR-a za donošenje odluka) uvrstiti izradu međunarodne norme o rodno uvjetovanom nasilju na radnom mjestu. EGSO taj prijedlog podržava i poziva države članice i europske socijalne partnere da učine isto.

1.4.

EGSO poziva države članice Europske unije, koje zahvaljujući Direktivi 2002/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) već imaju instrumente za borbu protiv neravnopravnosti muškaraca i žena i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, da zajednički nastupe u MOR-u.

1.5.

Europski socijalni partneri su 2007. godine potpisali okvirni ugovor o uznemiravanju i nasilju na radnom mjestu, što ukazuje na to da bi mogli zauzeti zajednički stav u raspravi o prijedlogu međunarodne norme rada (2).

2.1.

U doba globalizacije potrebno je definirati međunarodne norme za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i borbu protiv njega, što je u interesu i radnika i poduzeća i država. To nasilje ugrožava fizičko i psihičko zdravlje, vrijeđa prava i dostojanstvo ljudi, smanjuje produktivnost žrtava i predstavlja trošak za države i društvo. Svi se moraju boriti protiv tog nasilja i sprečavati ga. Rodno uvjetovano nasilje jedna je od glavnih prepreka razvoju.

2.2.

2.2.1.

Seksualno i rodno uvjetovano nasilje odražava i, istodobno, jača neravnopravnost između žena i muškaraca te negativno utječe na radno mjesto. Nekoliko konvencija MOR-a bave se borbom protiv te vrste nasilja:

2.2.2.

Odbor stručnjaka MOR-a pokušao je nadoknaditi taj nedostatak: „[…] spolno uznemiravanje umanjuje jednakost na radnome mjestu zato što ugrožava integritet, dostojanstvo i dobrobit radnika. Ono šteti poduzećima time što slabi temelje na kojima se grade poslovni odnosi i smanjuje produktivnost. Odbor je već ranije izrazio svoj stav da spolno uznemiravanje predstavlja oblik spolne diskriminacije i da se prema njemu treba postupati u skladu s obvezama iz Konvencije [111.]. Stoga, u skladu s Konvencijom koja propisuje zabranu rodno uvjetovane diskriminacije i usvajanje politike kojom se promiču jednake mogućnosti i jednako postupanje, treba poduzeti mjere kako bi se iskorijenilo spolno uznemiravanje (4).”

2.2.3.

Godine 2008. Odbor je rekao: „Jedan drugi veliki nedostatak provedbe tiče se spolnog uznemiravanja, koje predstavlja oblik teške spolne diskriminacije i kršenje ljudskih prava na radnom mjestu. Zato Odbor podsjeća na svoju opću napomenu iz 2002. godine, u kojoj je naglasio važnost usvajanja učinkovitih mjera za sprečavanje i zabranu obaju oblika koje spolno uznemiravanje na radnom mjestu može poprimiti: spolnog uznemiravanja kao ucjene (quid pro quo) i spolnog uznemiravanja koje stvara nepovoljno radno okruženje” (5).

2.2.4.

Na 320. i 323. sjednici Upravnog vijeća MOR-a (13.–27. ožujka 2014. i 12.–27. ožujka 2015.), pojedine su države (Njemačka, Kanada, Kuba, Francuska, Indija, Italija, Meksiko, Nizozemska, Šri Lanka, Urugvaj i Sjedinjene Američke Države) podržale izradu međunarodne norme o „nasilju prema ženama i muškarcima u poslovnom okruženju”, kako bi svojim vladama, sindikatima i poslodavcima osigurale instrumente za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i spolnog uznemiravanja te ozbiljno naznačile da ta vrsta nasilja predstavlja napad na prava radnika. Taj su zahtjev podržale Skupina radnika MOR-a i Međunarodna konfederacija sindikata.

2.3.

2.3.1.

Europski socijalni partneri su 2007. godine potpisali okvirni ugovor o uznemiravanju i nasilju na radnome mjestu, što bi trebalo značiti da će slične propise podržati i na međunarodnoj razini (6).

2.3.2.

U svojim mišljenjima o jednakosti između muškaraca i žena te svom mišljenju o obiteljskom nasilju (7), EGSO je već u nekoliko navrata izrazio svoj stav o seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju koje trpi previše žena u svijetu. Osim toga, radi se o problemu koji je sve prisutniji: gospodarska kriza, programi strukturne prilagodbe i mjere štednje pogoršali su nasilje na radnom mjestu.

2.3.3.

EGSO poziva države članice Europske unije, koje zahvaljujući Direktivi 2002/73/EZ (8) već imaju instrumente za borbu protiv spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, da zajednički nastupe u MOR-u i podrže izradu međunarodne norme koja bi omogućila borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja na radnom mjestu.

2.4.

2.4.1.

Rodno uvjetovano nasilje na radnom mjestu predstavlja teško kršenje ljudskih prava i napad na dostojanstvo te fizički i psihički integritet. Diljem svijeta 35 % žena žrtve su izravnog nasilja na radnome mjestu, a njih 40 do 50 % izloženo je neželjenim seksualnim ponudama, neželjenom tjelesnom dodiru ili drugim oblicima spolnog uznemiravanja. Ukupno 45 % žena u EU-u izjavilo je da su bile žrtvom rodno uvjetovanog nasilja. Između 40 i 45 % njih prijavilo je da su bile žrtvama spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Procjenjuje se da u Europi svakoga dana sedam žena umire zbog rodno uvjetovanog nasilja (9).

2.4.2.

da odražava nejednakost u odnosima moći između žena i muškaraca te doprinosi održavanju nejednakosti na radu; Kao izraz želje za dominacijom, ta vrsta nasilja često je prisutna u društvima u kojima se ljudska prava ne poštuju, ali postoji i u demokratskim društvima. Ne smije se pobrkati sa zavođenjem za koje je potrebno poštovanje drugoga. Seksualno i rodno uvjetovano nasilje nije privatna stvar; borba protiv njega stvar je javnog reda i mira i zajedničke sigurnosti.

2.4.3.

Seksističke šale, uvrede, ponižavajuće izrugivanje, neprimjerene geste, pornografske slike izvješene u poslovnom prostoru i na internetu (koji mnogim radnicima služi za rad), psihološko i spolno uznemiravanje, silovanje i druge vrste seksualnog zlostavljanja, bračno nasilje… Koja žena može reći da nikad nije bila izložena barem jednom od tih oblika seksizma (10)?

2.4.4.

Bez obzira na to gdje se događa, rodno uvjetovano nasilje može utjecati na radno okruženje. Jedna europska studija pokazala je posljedice koje nasilje u obitelji ima na posao i profesionalnu integraciju žrtava (11), a međunarodne studije to potvrđuju (12). Rezultati anketa provedenih u četiri države (Australiji, Kanadi, Novom Zelandu i Ujedinjenoj Kraljevini) pokazuju da nasilje u obitelji utječe na sudjelovanje, produktivnost i sigurnost zaposlenih. Ženu koja je žrtva bračnog nasilja na radnom mjestu može uznemiravati njezin suprug ili partner, što ugrožava njezinu sigurnost i sigurnost njezinih kolega. Može se dogoditi da zbog ozljeda nekoliko dana izostane s posla, a ako dođe na posao to će se negativno odraziti na njezinu produktivnost. U australskim javnim službama žrtve obiteljskog nasilja imaju pravo na dopust. U privatnom sektoru, prema kolektivnim ugovorima koji obuhvaćaju oko dva milijuna radnika, taj dopust traje 20 dana.

2.4.5.

Ako do nasilja dolazi na radnom mjestu i ako ga provode suradnici, nadređeni, klijenti ili korisnici, zaposlenice se ne osjećaju sigurnima. Možda će im biti potreban dopust da se oporave od fizičkih ili psihičkih ozljeda, potraže liječničku pomoć ili prisustvuju građanskom ili kaznenom sudskom postupku. Rodno uvjetovano nasilje stoga je štetno i za poslodavce (manja produktivnost, izostanci, sudski postupci, loš publicitet).

2.4.6.

Do takve vrste nasilja može doći i na putu do posla i natrag. Žene na ulici i u javnom prijevozu često bivaju uznemiravane, napadane, maltretirane, a ponekad i ubijene. Ta vrsta nasilja usmjerenog posebice na mlade žene ima dugotrajne posljedice: žrtve koje se osjećaju nesigurno stalno se osjećaju ranjivo što može dovesti do osjećaja manje vrijednosti. Neke od njih to na kraju počnu smatrati normalnim.

2.4.7.

Kako raste broj zaposlenih žena i s obzirom na to da se više žena nego muškaraca bavi neformalnim radom, nesigurnim radom te radom u kućanstvu, raste i broj žena žrtava nasilja. Samohrane majke naročito su osjetljive jer zbog svojih okolnosti mogu biti podložne ucjenama na radnom mjestu.

2.4.8.

U visokorizičnu skupinu spadaju mladi i djeca (djevojčice i dječaci) koji rade, žrtve prisilnog rada, ekonomski migranti, radnice u domaćinstvu, osobe koje rade u zdravstvenim službama i seksualni radnici. To što rade sami i što su u izravnom kontaktu s klijentima predstavlja dodatni rizik.

2.4.9.

Faktori rizika povezani s radnim okružjem ovise o položaju žena u organizaciji rada i poslovnoj kulturi koja više ili manje poštuje žene. Bolja zastupljenost žena na položajima na kojima se donose odluke bio bi dobar način sprečavanja nasilja usmjerenog protiv njih.

2.4.10.

Rodno uvjetovano nasilje ima negativne posljedice po produktivnost radne snage. Razlike u izloženosti muškaraca i žena riziku od specifičnih oblika nasilja na radnom mjestu još su izraženije zbog rodne segregacije. Neke žene izloženije su od drugih: one koje su u manjini u većinski muškom svijetu ili rade s ljudima u nevolji (socijalni radnici, zatvorsko osoblje, šalteri u javnim službama, hitni bolnički prijem itd.).

2.4.11.

Izloženost riziku od nasilja viši je i u okruženjima u kojima ne postoje društveni odnosi i gdje ne postoji kolektivno pregovaranje kojim bi se riješio taj problem. Sindikati žrtvama mogu reći kome da se obrate u slučajevima kad su im prava prekršena. Postoje i druga rješenja: na primjer, belgijski zakon predviđa mogućnost imenovanja osobe kojoj vjeruju i rukovodstvo i radnici i koja može davati savjete i pružati pomoć.

2.5.

2.5.1.

Da bi se ova vrsta nasilja spriječila, u borbi protiv njega treba u obzir uzeti specifične oblike u kojima se pojavljuje. Razumijevanjem njegovog funkcioniranja i osuđivanjem njegovih posljedica uspješno će ga se smanjiti i postići napredak u jednakosti muškaraca i žena. Osposobljavanje rukovodećeg osoblja o rodno uvjetovanoj nejednakosti jedan je od dobrih načina sprečavanja tog oblika nasilja.

2.5.2.

Treba uspostaviti pravno obvezujući okvir te jasno definirati područje njegove primjene i kažnjiva djela te naglasiti da su žrtve u podređenom položaju.

2.5.3.

Rodno uvjetovano nasilje na radnom mjestu, neovisno o tome da li je počinjeno na radnom mjestu ili na putu prema poslu ili s njega, može se manifestirati u različitim oblicima, a posebice:

2.5.4.

Karakteriziraju ga neželjeni (sa stanovišta žrtve) komentari ili ponašanje koji se odnose na spol ili spolnu orijentaciju, a koji za cilj ili posljedicu imaju zastrašivanje, sramoćenje, ponižavanje ili vrijeđanje. Svakodnevna manja zlostavljanja koja se pojedinačno čine bezazlena kod žrtava prouzrokuju osjećaj nesigurnosti. Takvo nasilje, zlostavljanje i ponižavanje na radnom mjestu stvara nezdravu klimu.

2.5.5.

Prema europskom okvirnom sporazumu socijalnih partnera, „na radnom mjestu se mogu pojaviti razni oblici uznemiravanja i nasilja. Uznemiravanje i nasilje može biti:

—

„u interesu je svih strana da nastupaju s nužnom diskrecijom kako bi se sačuvalo dostojanstvo i privatnost svih osoba,

—

stranama koje nisu uključene u slučaj ne smiju se otkrivati nikakve informacije.”

2.5.6.

Mnogi zaposlenici na poslu koriste internet koji može poslužiti za širenje rodno uvjetovanog nasilja objavljivanjem ponižavajućih slika i slanjem poruka na socijalne medije. Kao i u stvarnim odnosima, ljudi zastrašivanju, neprijateljstvu ili ponižavanju mogu biti izloženi i u odnosima koji se razvijaju na internetu. Pri izradi nove norme ne smije se zanemariti činjenica da je internet sastavni dio odnosa na radnom mjestu te da se treba boriti i protiv rodno uvjetovanog nasilja na njemu.

3.1.

Radno mjesto jedinstveno je okruženje za borbu protiv nasilja. Međunarodna norma u pogledu rada mogla bi poslužiti kao smjernica za odgovarajuće kadrovske politike u odnosu na rodno uvjetovano nasilje u poslovnom okruženju i poslužiti kao temelj socijalnog dijaloga i kolektivnih ugovora o radu.

3.2.

Ni postojeći međunarodni okvir ni nacionalni zakoni ne jamče odgovarajuću zaštitu protiv rodno uvjetovanog nasilja na radnom mjestu. U većini država, borba protiv rodno uvjetovanog nasilja većinom se bavi kriminalizacijom počinitelja, obično uključujući seksualno zlostavljanje u kazneni zakon. Iako su od ključnog značaja, ta rješenja nisu uvijek primjerena odnosima na radnom mjestu. Prema Odboru stručnjaka MOR-a: „Pitanje spolnog uznemiravanja u pravilu nije primjereno rješavati u okviru kaznenog postupka [jer] iako se bavi najtežim slučajevima, [taj postupak] ne omogućava razmatranje cijelog niza ponašanja koje treba rješavati kao spolno uznemiravanje u poslovnom okruženju jer je teret dokazivanja veći, a dostupnost pravnih sredstava ograničenija”  (13) . Da bi se spriječilo spolno uznemiravanje, poslodavce i zaposlenike treba uvjeriti da je seksističko ponašanje na radnom mjestu nedopustivo. Europski okvirni sporazum predviđa da „poduzeća moraju sastaviti jasnu izjavu da neće tolerirati uznemiravanje i nasilje”.

4.1.

Rodno uvjetovano nasilje utječe na sigurnost i zdravlje na radnom mjestu, ono uzrokuje depresiju, psihičku uznemirenost i nesreće na radu. Treba razmotriti način organizacije rada s aspekta rodnih odnosa u društvu i provesti rodno utemeljene ankete kako bi se razjasnilo koji su mogući rizici.

4.2.

Socijalni partneri u najboljem su položaju da saslušaju žrtve i pomognu im sastaviti dokumentaciju za pritužbu. Socijalne ili kadrovske službe u poduzećima, sindikalne organizacije, liječnici specijalisti medicine rada i specijalizirani savjetnici igraju glavni ulogu u zaštiti žrtava. U europskom okvirnom sporazumu socijalnih partnera preporuča se imenovanje osobe od povjerenja koja će saslušati žrtve i razmotriti dokumentaciju. Ženske udruge, udruge za zaštitu prava i podršku migrantima te brojne druge udruge nužne su za pružanje pomoći žrtvama i upotpunjavaju rad socijalnih partnera. Ponašanje socijalnih partnera mora biti primjerno i oni moraju iz svojih redova izbaciti seksističko i ponižavajuće ponašanje.

4.3.

Norma MOR-a o rodno uvjetovanom nasilju bila bi od koristi za društvo, socijalni dijalog, poslovno okruženje i odnose u njemu jer bi:

5.1.

Predviđena norma doprinijela bi:

—

široka definicija rodno uvjetovanog nasilja na radnom mjestu koja bi uključivala različite oblike nasilja na radnome mjestu,

—

usvajanje definicije „radnog mjesta” koja bi uključivala i putovanje na posao i s njega,

—

odredbe kojima bi se sprečavalo rodno uvjetovano nasilje na radnom mjestu te mjere namijenjene davanju podrške žrtvama rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj zaštiti,

—

opis skupina najizloženijih rodno uvjetovanom nasilju: homoseksualaca i transrodnih osoba, migranata, radnika i radnica zaraženih virusom HIV-a/oboljelih od AIDS-a, invalida, žrtava prinudnog rada te djece koja rade,

—

jamstvo različitih prava na području zapošljavanja i socijalne sigurnosti podnositelja tužbe, posebice prava na skraćenje ili reorganizaciju radnog vremena,

—

smjernice za izradu poslovnika ili kodeksa ponašanja za poduzeća i organizacije kojima se utvrđuje da se neumjesno ili ponižavajuće ponašanje prema ženama ili drugim najizloženijim skupinama može sankcionirati na radnom mjestu,

—

smjernice za izradu ciljnih anketa koje omogućavaju prikupljanje usklađenih statističkih podataka,

—

smjernice za organizaciju osposobljavanja kako bi se povećalo razumijevanje mehanizama rodne dominacije i segregacije na radnom mjestu i razvila kultura nenasilja,

—

poticanje specijalista medicine rada da se uključe u istraživanje svih slučajeva rodno uvjetovanog nasilja budući da ono predstavlja rizik za fizičko i mentalno zdravlje radnica,

—

uzimanje u obzir odredbi Direktive 2000/78/EZ o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju posla (14),

—

posvećivanje posebne pažnje ulozi medija kako bi osigurale tri stvari ključne za prekidanje začaranog kruga nasilja: podizanje svijesti, informiranje i osposobljavanje,

—

uzimanje u obzir novih rizika povezanih s upotrebom interneta i novih tehnologija.