EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52014XC0131(03)

Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

SL C 28, 31.1.2014, p. 16–20 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

31.1.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 28/16


Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

2014/C 28/11

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

JEDINSTVENI DOKUMENT

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda  (2)

„CHAROLAIS”

EZ br.: FR-PDO-0005-0838-15.11.2010

ZOZP ( ) ZOI ( X )

1.   Naziv

„Charolais”

2.   Država članica ili treća zemlja

Francuska

3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1.   Vrsta proizvoda

Razred 1.3.:

sirevi.

3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Sirevi „Charolais” proizvode se od blago usirenog punomasnog sirovog kozjeg mlijeka.

Sir od mliječnog gruša ima oblik okomitog, blago izbočenog valjka, a tijesto mu je čvrsto, glatko i krem boje. Uglavnom je prekriven plijesni geotrichum. Tijekom zrenja mogu se pojaviti plave mrlje uglavnom od plijesni penicillium.

Kada sazrije (najmanje 16 dana nakon sirenja), sir teži od 250 do 310 grama i ima sljedeće dimenzije:

promjer po sredini između 60 i 70 mm,

visina između 70 i 85 mm.

„Charolais” sadržava najmanje 45 % suhe tvari na 100 grama sira

3.3.   Sirovine (samo za prerađene proizvode)

3.4.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

Ishrana koza temelji se na sustavu ispaše u kojem je krmivo u cijelosti prikupljeno isključivo na zemljopisnom području.

Krmiva se sastoje od svježe trave (s pašnjaka ili iz korita) ili sijena. Zabranjena su krmiva s monokulturnih livada i livada s jednogodišnjim usjevima.

Najmanje 60 % krmne površine gospodarstva namijenjeno kozjim stadima zauzimaju trajni pašnjaci i/ili privremeni pašnjaci koji se održavaju više od 4 godine.

Ispaša i/ili ishrana svježom krmom provodi se najmanje 150 uzastopnih ili neuzastopnih dana godišnje, uključujući razdoblje hranidbenog prijelaza:

 

Ispaša:

Tijekom najmanje 120 dana ispaše udjel svježe trave iznosi najmanje trećinu svježeg krmiva koje koza dnevno unese, a unos sijena ne smije biti veći od 1,2 kilograma bruto tvari.

 

Ishrana svježom krmom:

Tijekom najmanje 120 dana ishrane svježom krmom udjel svježe trave iz korita iznosi najmanje dvije trećine krmiva po kozi dnevno, a unos sijena ne smije biti veći od 1 kilograma bruto tvari. Travu se mora utrošiti unutar 24 sata. Svu se neutrošenu travu nakon 24 sata uklanja iz korita.

Koncentrati uz krmiva sastoje se od dopuštenih sirovina utvrđenih pozitivnim popisom. Sirutku s farme može se ponovno dati kozama, ali se ne uzima u obzir pri izračunu dnevnog obroka. Godišnja količina koncentrata ne smije premašiti trećinu ukupne godišnje ishrane koze (uključujući lucernu) koja se mjeri u kilogramima suhe tvari niti 600 grama po litri mlijeka koje koza godišnje proizvede.

U ishrani koza dopuštene su samo biljke, suproizvodi i koncentrati koji potječu od genetski nemodificiranih proizvoda. Zabranjene su sadnja i sijanje genetski modificiranih kultura na svim površinama gospodarstava koja proizvode mlijeko namijenjeno proizvodnji sira Zaštićene oznake izvornosti „Charolais”. Ova se zabrana sadnje odnosi na sve biljne vrste koje bi se mogle davati kao hrana životinjama s gospodarstva i sve kulture koje bi ih mogle kontaminirati.

3.5.   Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Proizvodnja mlijeka te proizvodnja i zrenje sira provode se u određenom zemljopisnom području.

3.6.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

3.7.   Posebna pravila o označivanju

Neovisno o propisanim oznakama koje se primjenjuju na sve sireve, svaki sir „Charolais” koji se stavlja na tržište mora imati etiketu. Ona sadržava poseban dio na kojem su navedeni podatci o gospodarskom subjektu i zajednički dio svih gospodarskih subjekata na kojem se nalaze:

naziv „Charolais”, koji je napisan slovima čija veličina doseže barem dvije trećine veličine najvećih slova na etiketi,

oznaka „ZOI” Europske unije.

etiketa može biti upotpunjena nazivom „Zaštićena oznaka izvornosti”.

Međutim, u slučaju kada proizvođač ili druga osoba za koju je on izravno odgovoran prodaju izravno proizvod na farmi ili na tržnicama, pojedinačna etiketa nije obvezna te ti podatci moraju biti navedeni samo na panou.

Uzorke etikete i panoa izrađuje skupina koja ih stavlja na raspolaganje osobama koje rukuju proizvodom.

Naziv „Charolais” iza kojeg stoji naziv „Zaštićena oznaka izvornosti” ili „ZOI” mora se obavezno navoditi na računima i poslovnim dopisima počevši od datuma registracije proizvoda na razini Europske unije.

4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

Proizvodnja mlijeka, proizvodnja i zrenje sireva odvijaju se u zemljopisnom području koje obuhvaća sljedeće općine:

Departman Allier (03):

Općine ili dijelovi općina u sljedećim kantonima:

Le Donjon: Avrilly, Chassenard, Le Bouchaud, Le Donjon, Lenax, Loddes, Luneau, Montaiguët-en-Forez, Neuilly-en-Donjon, Le Pin, Saint-Didier-en-Donjon, Saint-Léger-sur-Vouzance.

Dompierre-sur-Besbre: Coulanges, Molinet, Monétay-sur-Loire.

Jaligny-sur-Besbre: Liernolles.

Departman Drôme (42)

Kantoni Belmont-de-la-Loire i Charlieu.

Općine ili dijelovi općina u sljedećim kantonima:

La Pacaudière: Changy, La Pacaudière, Sail-les-Bains, Urbise, Vivans.

Perreux: Coutouvre, Montagny, Perreux.

Departman Rhône (69):

Kanton Monsols.

Općine ili dijelovi općina u sljedećim kantonima:

Beaujeu: Les Ardillats, Avenas, Saint-Didier-sur-Beaujeu, Vernay.

Lamure-sur-Azergues: Chenelette, Claveisolles, Poule-les-Echarmeaux, Saint-Nizier-d’Azergues.

Departman Saône-et-Loire (71):

Kantoni Charolles, Chauffailles, Digoin, Gueugnon, Issy-l’Evêque, La Clayette, La Guiche, Le Creusot-Est, Marcigny, Matour, Montcenis, Montchanin, Palinges, Paray-le-Monial, Saint-Bonnet-de-Joux, Semur-en-Brionnais, Toulon-sur-Arroux.

Općine ili dijelovi općina u sljedećim kantonima:

Bourbon-Lancy: Bourbon-Lancy, Chalmoux, Gilly-sur-Loire, Maltat, Mont, Perrigny-sur-Loire, Saint-Aubin-sur-Loire.

Buxy: Bissy-sur-Fley, Cersot, Chenôves, Culles-les-Roches, Fley, Germagny, Marcilly-lès-Buxy, Saint-Boil, Saint-Martin-d’Auxy, Saint-Martin-du-Tartre, Saint-Maurice-des-Champs, Saint-Privé, Saint-Vallerin, Saules, Savianges, Villeneuve-en-Montagne.

Cluny: Bergesserin, Buffières, Chérizet, Curtil-sous-Buffières, Donzy-le-National, Saint-André-le-Désert, Sainte-Cécile, Saint-Vincent-des-Prés.

Couches :Essertenne, Saint-Pierre-de-Varennes.

Mesvres: La Boulaye, La Chapelle-sous-Uchon, Charbonnat, Dettey, Saint-Eugène, Saint-Nizier-sur-Arroux, La Tagnière, Uchon.

Montceau-les-Mines: Montceau-les-Mines, Saint-Vallier.

Mont-Saint-Vincent: Genouilly, Gourdon, Marigny, Mary, Mont-Saint-Vincent, Le Puley, Saint-Micaud, Saint-Romain-sous-Gourdon.

Saint-Gengoux-Le-National: Sailly.

Saint-Léger-sous-Beuvray: Etang-sur-Arroux, Saint-Didier-sur-Arroux, Thil-sur-Arroux.

Tramayes: Clermain, Germolles-sur-Grosnes, Saint-Léger-sous-la-Bussière, Saint-Pierre-le-Vieux, Tramayes.

5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1.   Posebnosti zemljopisnog područja

U okolici grada Charolles zemljopisno područje proizvodnje sira „Charolais” brežuljkasto je podneblje koje se proteže od gorja Auvergne na jugu do masiva Morvan na sjeveru. Visina tog blago brdovitog krajobraza kreće se otprilike od 200 do 900 metara.

Pokrajina je pod utjecajem svježe oceanske klime. Obilježena je dobro raspoređenom godišnjom količinom padalina od 750 do 900 milimetara i umjerenom godišnjom amplitudom temperature. Međutim, na pokrajinu utječe reljef pa su najviša područja pod utjecajem planinske klime (hladne zime).

Podzemlje se uglavnom sastoji od granitnih i kiselih stijena. Katkad vapnenačke, no najčešće glinene ili pjeskovite sedimentne formacije pojavljuju se na istočnom i zapadnom rubu masiva pokrajine Charolais. Na svim su se stijenama u kojima prevladavaju silikatni minerali (granit, glina, pijesak) razvila kisela, često isprana i duboka tla.

Krajolik je pretežito šumovit. Osobitost je tog kraja što nije smanjen udjel pašnjaka u korist površina pod ratarskim usjevima pa krmne površine predstavljaju više od 90 % poljoprivrednih površina na zemljopisnom području, naspram 50 % na državnoj razini. Travnjaci se odlikuju velikim bogatstvom biljnih vrsta s brojnim acidofilnim vrstama, a istočni je dio područja dio ekološke mreže Natura 2000 (područje od značaja za Zajednicu „Šumarak, šume i vlažne sredine kotlina Grosne i Clunysois”). Biljnoj raznolikosti privremenih travnjaka pogodovale su zabrana monokulturnih travnjaka i obveza najmanje starosti travnjaka od 4 godine što omogućuje rast raznih vrsta otpornih na gaženje te livadnih i pašnjačkih vrsta.

Krajem 19. stoljeća u pokrajini Saône-et-Loire uzgoj koza je važan (40 000 koza u 1892.), a proizvodnja kozjeg sira vrlo je razvijena. On je „iznimno cijenjena namirnica među svim žiteljima pokrajine Charolais” (Poljoprivredno bogatstvo pokrajine Charolais (La fortune agricole du Charolais), Raymond Boivin, 1924.).

Povijesno, proizvodnja sira „Charolais” čvrsto je povezana s uzgojem goveda kao srodnom djelatnosti. Kvaliteta sira tako je faktor prepoznatljivosti žena koje su ga proizvodile. Mliječna je tehnologija bila najbolje prilagođena vrednovanju mlijeka te je omogućila veće prinose od prodaje sira. Sirana se nalazila uz kuću radi neophodnih uzastopnih dodavanja gruša (doljevi) pri proizvodnji tog sira velikog oblika.

Taj je sir tražen zbog svoje veličine, teksture i kvalitete očuvanja. Primjerice, 1950-ih sireve su veoma cijenili rudari iz podneblja koji su sudjelovali u sezonskim poljoprivrednim poslovima. Kupovali su ih svježe pa su ih čuvali u ostavi ili u spremnicima za sir: „tsézires” ili „chazères”, koje su obično upotrebljavali ljubitelji „Charolais”.

Proizvodnja sira od čistog kozjeg mlijeka 1960-ih pospješena je dolaskom specijaliziranih uzgajivača koza, bez stada krava dojilja ili muznih krava.

Plasiranje sira „Charolais” na tržište razvija se zaslugom „sirara zaduženih za zrenje” ili „sakupljača jaja” koji su prikupljali sireve na farmama kako bi ih preprodali sirarima, mesarima ili trgovcima mješovitom robom iz okolnih gradova, Lyona i Roannea. Konačno, 1970-ih siru „Charolais” raste ugled koji je dugo vremena bio ograničen na Burgundiju i sjever pokrajine Rhône-Alpes te ostvaruje komercijalni uspjeh na velikim pariškim tržnicama. Od sira iz ruralne sredine razvija se u sir za gradsko tržište.

Današnje proizvodne tehnike nalikuju onima koje su se nekada koristile. Naime, starteri koji se upotrebljavaju u proizvodnji sira „Charolais” posebni su zato što pretežito potječu iz prethodnih proizvodnja sira „Charolais”. Usto, mlijeko namijenjeno proizvodnji sira sirovo je i punomasno te nije fizički obrađeno. Gruš se zaimačom stavlja u visoke kalupe velikog promjera tipične za pokrajinu Charolais. Postupak soljenja čitave površine sira i okretanja radi se ručno. Zrenje se odvija u svježoj i vlažnoj prostoriji koja je pogodna za razvoj plijesni geotrichum i katkad penicilium.

5.2.   Posebnosti proizvoda

Sir „Charolais” karakterističan je po složenom okusu, gustom tijestu krem boje te mekoj, gipkoj i glatkoj teksturi. Izražajnog je okusa s notama bilja (trava, sijeno, svježa slama, gljive …), suhog voća (lješnjak) i maslaca, koji dolazi do izražaja tijekom najmanje 16 dana potrebnih za proizvodnju i zrenje sira „Charolais”.

Tijekom zrenja u svježoj i vlažnoj prostoriji boja kore mladog sira od bež boje do boje bjelokosti, ponajviše zbog plijesni geotrichum, može poprimiti plavkastu boju uglavnom zbog razvoja peniciliuma. U usporedbi s kozjim sirevima, sir je velik te je u obliku okomitog, blago izbočenog bačvastog valjka.

5.3.   Uzročna povezanost zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI), odnosno određene kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

Zemljopisno područje obilježeno svježom oceanskom klimom bez suhih ljetnih razdoblja, blagim reljefom, dubokim tlima nastalima na silikatnim supstratima pogoduje razvoju kvalitetnih i bogatih pašnjaka velike biljne raznolikosti. Učestalost padalina u kombinaciji s plodnim tlom pospješuje jednoličan rast trava na pašnjacima od proljeća do jeseni. Kosidba i, u određenim predjelima, prikupljanje otave izdašni su izvori krmiva. Krajolik pokrajine Charolais sastoji se od mreže zemljišnih čestica koji objedinjuje šumarke i pretežito stalne travnjake.

Ti travnjaci čine veliku većinu krmnih površina na kojima se prikupljaju krmiva kojima se koze hrane u svježem ili suhom stanju. Zbog tih je osobina ovo zemljopisno područje predjel uzgoja u kojem uzgoj koza upotpunjuje stado tovnih goveda. Gospodarstva na kojima se proizvodi sir „Charolais”, proizvod s lokalnom poljoprivrednom povijesti, strukturirala su se zbog opreke između velikih imanja na kojima su se uzgajala goveda (čime se bave industrijski predvodnici u regiji) i velikog broja malih farmi koje su se okrenule uzgoju koza kako bi se iskoristila mala površina imanja.

Tradicionalne i obrtničke proizvodne tehnike održale su se zahvaljujući dugom iskustvu tih proizvođača koji su visoko vrednovali tamošnje prirodne uvjete i sirovine. U tom se postupku mliječne bakterije uglavnom dodaju sirutkom koja je dobivena iz prethodnih gruševa. Tako se obilna mikroflora prirodno razvija na površini sira te je zahvaljujući raznim rukovanjima tijekom zrenja ravnomjerno raspoređena. Ta rukovanja utječu i na tipičan bačvast oblik sira „Charolais”.

Njegova pozamašna veličina omogućuje njegovo dugo očuvanje i u dobrim uvjetima. Razdoblje zrenja, duže nego uobičajeno za kozje sireve, omogućuje razvoj blago izbrazdane kore koja štiti taj veliki sir od isušivanja te čini njegovu teksturu glatkom i mekom, a njegov okus kvalitetnim. Tijekom zrenja u svježoj i vlažnoj prostoriji mladi je sir, ponajviše zbog plijesni geotrichum, bež boje do boje bjelokosti te može poprimiti plavkastu boju kad se pojave mrlje od peniciliuma.

Takva ishrana koza, koja se temelji na travi i krmivu prikupljenima na pašnjacima koje odlikuje velika biljna raznovrsnost u unutrašnjosti zemljopisnog područja, pridonosi bogatstvu okusa i boja tijesta sira „Charolais”.

Upućivanje na objavu specifikacije

https://www.inao.gouv.fr/fichier/CDCCharolais.pdf


(1)  SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

(2)  SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012.


Top