Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 62019CN0311

    predmet C-311/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2019. uputio Nejvyšší správní soud (Češka Republika) — BONVER WIN, a. s. protiv Ministerstvo financí

    SL C 213, 24.6.2019, p. 19–19 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Date of document:
    16/04/2019
    Date lodged:
    16/04/2019
    Author:
    Sud
    Form:
    Pravosudna informacija
    Authentic language:
    češki
    Type of procedure:
    Prethodno pitanje
    Link
    Select all documents mentioning this document
    Case affecting:
    • Submits a preliminary question about 12016E056
    Link

    24.6.2019   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 213/19

    Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2019. uputio Nejvyšší správní soud (Češka Republika) — BONVER WIN, a. s. protiv Ministerstvo financí

    (predmet C-311/19)

    (2019/C 213/18)

    Jezik postupka: češki

    Sud koji je uputio zahtjev

    Nejvyšší správní soud

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: BONVER WIN, a. s.

    Tuženik: Ministerstvo financí

    Prethodna pitanja

    1.

    Primjenjuju li se članak 56. i sljedeći Ugovora o funkcioniranju Europske unije na nacionalno zakonodavstvo (obvezujuću opću mjeru u obliku općinske odluke) kojom se određena usluga zabranjuje u dijelu općine, samo zbog toga što neki od klijenata pružatelja usluge na kojeg se odnosi to zakonodavstvo mogu dolaziti ili dolaze iz druge države članice Europske unije?

    U slučaju potvrdnog odgovora, je li samo tvrdnja o mogućnosti postojanja klijenata iz drugih država članica dovoljna za primjenu članka 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ili je pružatelj usluge dužan dokazati stvarno pružanje usluga klijentima koji dolaze iz drugih država članica?

    2.

    Je li za odgovor na prvo pitanje relevantno to da:

    (a)

    je moguće ograničenje slobode pružanja usluga znatno ograničeno i u zemljopisnom i u materijalnom smislu (moguća primjenjivost iznimke de minimis);

    (b)

    se ne čini da nacionalno zakonodavstvo pravno i činjenično drukčije uređuje, s jedne strane, položaj subjekata koji pružaju usluge prije svega državljanima drugih država članica Europske unije, i s druge strane, položaj subjekata koji su usmjereni na domaće klijente?
    Top