Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 52016IP0464

Rezolucija Europskog parlamenta od 1. prosinca 2016. o Fondu solidarnosti Europske unije: ocjena (2016/2045(INI))

SL C 224, 27.6.2018, p. 140–144 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Date of document:
01/12/2016; Datum glasanja
Date of vote:
01/12/2016
Date of debate:
30/11/2016
Author:
Europski parlament, Odbor za proračune, Odbor za proračunski nadzor, Odbor za regionalni razvoj
Form:
Rezolucija na vlastitu inicijativu
Parliamentary term:
Osmi parlamentarni saziv
Internal reference:
2016/2045(INI)
Session:
2016-2017

27.6.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 224/140

P8_TA(2016)0464

Fond solidarnosti Europske unije: ocjena

Rezolucija Europskog parlamenta od 1. prosinca 2016. o Fondu solidarnosti Europske unije: ocjena (2016/2045(INI))

(2018/C 224/22)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir članak 175. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. o Fondu solidarnosti Europske unije, provedbi i primjeni (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 661/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (3),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (COM(2013)0522) (4),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Fond solidarnosti Europske unije – godišnje izvješće za 2014.” (COM(2015)0502),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. rujna 2002. o poplavama u Europi (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2005. o elementarnim nepogodama (požarima i poplavama) koje su pogodile Europu u ljeto 2005. (6),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Budućnost Fonda solidarnosti Europske unije” (COM(2011)0613),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 28. studenoga 2013. – Fond solidarnosti Europske unije (7),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (8),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za proračunski nadzor (A8-0341/2016),

A.

budući da je Fond solidarnosti Europske unije (EUSF) osnovan Uredbom (EZ) br. 2012/2002 kao odgovor na katastrofalne poplave koje su pogodile srednju Europu tijekom ljeta 2002., kao koristan instrument koji EU-u omogućuje da odgovori na velike elementarne nepogode i izvanredne regionalne nepogode u EU-u i zemljama koje vode pregovore o pristupanju te da pokaže solidarnost s pogođenim europskim regijama i državama; budući da je taj fond ograničen na financiranje hitnih operacija i operacija oporavka koje provode vlade nakon elementarnih nepogoda s izravnim utjecajem na ljudske živote, prirodni okoliš ili gospodarstvo u određenom pogođenom području (iako valja napomenuti da je Komisija 2005. podnijela prijedlog da se dodatno proširi prvotno područje primjene);

B.

budući da se od svojeg osnivanja Fond solidarnosti Europske unije pokazao vrlo korisnim i da je u okviru tog fonda mobilizirano ukupno 3,8 milijardi EUR za više od 70 nepogoda u 24 države članice i države pristupnice te se upotrebljava za širok spektar prirodnih katastrofa, uključujući potrese, poplave, šumske požare, oluje, a nedavno i sušu; budući da je Fond solidarnosti EU-a i dalje jedan od najvećih simbola solidarnosti EU-a u kriznim situacijama;

C.

budući da je taj instrument 2014. bio predmet velike reforme s ciljem da se: poboljšaju i pojednostave postupci te zajamči brža reakcija u roku od šest tjedana od podnošenja zahtjeva; ponovno utvrdi njegovo područje primjene; ustanove jasni kriteriji za regionalne nepogode; ojačaju strategije za prevenciju katastrofa i upravljanje rizicima, čime bi se povećala učinkovitost financiranja pomoći, u skladu s brojnim zahtjevima koje su godinama iznosili Europski parlament te lokalne i regionalne vlasti; budući da je nova revizija Fonda predviđena u tzv. skupnoj uredbi (COM(2016)0605 – 2016/0282(COD)) koju je 14. rujna 2016. predložila Komisija u cilju poboljšanja spremnosti i učinkovitosti sustava financiranja hitnih operacija;

D.

budući da Parlament čvrsto podržava predložene izmjene od kojih je većina već zatražena ranijim rezolucijama;

E.

budući su zahtjevi zaprimljeni do lipnja 2014. (kad je reforma stupila na snagu) procjenjivani prema prvotnoj uredbi, dok se kasnije zaprimljeni zahtjevi procjenjuju u skladu s revidiranom uredbom;

F.

budući da su ulaganja u prevenciju prirodnih nepogoda izuzetno važna u odgovoru na klimatske promjene; budući da su znatni iznosi financijskih sredstava EU-a dodijeljeni ulaganjima u prevenciju prirodnih nepogoda i strategijama upravljanja rizicima, prije svega u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

G.

budući da se sredstva namijenjena za sljedeću godinu mogu iznimno iskoristiti samo u slučaju da sredstva za tu godinu nisu dostatna, uzimajući u obzir godišnju proračunsku granicu Fonda za godinu u kojoj se nesreća dogodila i za iduću godinu;

1.

 podsjeća na to da je od samog osnivanja 2002. Fond solidarnosti Europske unije važan izvor financiranja za lokalne i regionalne vlade, kojim se ublažavaju posljedice elementarnih nepogoda širom europskog kontinenta, od poplava i potresa do šumskih požara, te se njime pokazuje europska solidarnost prema pogođenim regijama; naglašava da je Fond solidarnosti, kad je riječ o javnosti, jedna od najkonkretnijih i najopipljivijih manifestacija potpore koju Europska unija može dati lokalnim zajednicama;

2.

 ističe da je zbog klimatskih promjena od osnivanja Fonda solidarnosti Europske unije broj elementarnih nepogoda u Europskoj uniji znatno porastao te da su one postale ozbiljnije i intenzivnije; stoga inzistira na dodanoj vrijednosti čvrstog i fleksibilnog instrumenta kojim će se pokazivati solidarnost i zajamčiti odgovarajuća i brza pomoć građanima pogođenima velikim elementarnim nepogodama;

3.

 podsjeća da se Fond solidarnosti Europske unije financira izvan proračuna Europske unije u maksimalnom iznosu od 500 milijuna EUR (prema cijenama iz 2011.) i da, unatoč ugrađenoj fleksibilnosti (prijenos N+1), za znatan dio sredstava postoji rizik da se neće iskoristiti svake godine; u tom kontekstu prima na znanje djelomično „uvrštavanje u proračun” godišnje dodjele financijskih sredstava predviđene u predloženoj skupnoj uredbi s ciljem ubrzanja postupka mobilizacije sredstava i pružanja ranijeg i učinkovitijeg odgovora na probleme građana pogođenih katastrofom;

4.

 ističe da korištenje godišnjih pragova potvrđuje odgovarajuću godišnju razinu sredstava nakon početka novog programskog razdoblja VFO-a;

5.

 naglašava važnost reforme iz 2014. kojom se uspjelo premostiti prepreke u Vijeću i kojom je napokon odgovoreno na opetovane zahtjeve Parlamenta za poboljšanjem reakcije i učinkovitosti pomoći kako bi se zajamčila brza i transparentna pomoć građanima pogođenima elementarnim nepogodama; nadalje, pozdravlja nedavni skupni prijedlog u kojem su predstavljene nove odredbe u pogledu pojednostavljivanja i lakše mobilizacije financijskih sredstava;

6.

 ističe glavne elemente reforme kao što su: plaćanje predujma do 10 % iznosa predviđenog financijskog doprinosa koji na zahtjev može biti dostupan ubrzo nakon što se zahtjev za financijski doprinos iz Fonda podnese Komisiji (gornja granica od 30 milijuna EUR); prihvatljivost troškova povezanih s pripremom i provedbom hitnih operacija i operacija oporavka (jedan od glavnih zahtjeva Europskog parlamenta); produženje rokova za podnošenje zahtjeva država koje ispunjavaju propisane uvjete (12 tjedana nakon što se zabilježi prva šteta) i za uspostavljanje projekta (18 mjeseci); uvođenje roka od šest tjedana za odgovor Komisije na zahtjeve; nove odredbe o prevenciji prirodnih nepogoda; te poboljšanja u postupcima u pogledu dobrog financijskog upravljanja;

7.

 ipak ističe da su unatoč mogućnosti plaćanja predujma brže nego u okviru normalne procedure, korisnici i dalje oštećeni zbog dugotrajnosti cjelokupnog postupka od podnošenja zahtjeva do plaćanja ukupne svote doprinosa; u tom kontekstu naglašava da zahtjev treba podnijeti u najkraćem mogućem roku nakon katastrofe, kao i potrebu za daljnjim poboljšanjima u fazi ocjenjivanja i kasnijim fazama kako bi se olakšalo izvršenje plaćanja; smatra da nedavno predložene skupne odredbe u pogledu Fonda solidarnosti Europske unije mogu pridonijeti bržoj mobilizaciji kako bi se mogle ispuniti stvarne potrebe u praksi; također ističe da države članice moraju preispitati svoje administrativne procedure u cilju brže mobilizacije pomoći za pogođene regije i države; nadalje, u svrhu mogućih poboljšanja u budućoj reformi predlaže uvođenje zahtjeva za obvezne ažurirane nacionalne programe za upravljanje katastrofama, kao i zahtjeva za dostavljanje informacija o pripremi sporazuma o ugovorima u hitnim situacijama;

8.

 poziva same države članice da poboljšaju svoja sredstva komunikacije i suradnje s lokalnim i regionalnim nadležnim tijelima pri procjeni šteta prihvatljivih za financijsku potporu Fonda solidarnosti Europske unije i na razini pripreme zahtjeva, kao i pri provedbi projekata čija je svrha uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, jamčeći pritom učinkovitost pomoći Unije na terenu i promicanje održivih rješenja; nadalje, smatra da bi potpora Fonda solidarnosti Europske unije trebala biti priopćena široj javnosti; poziva predmetna nadležna tijela da poboljšaju komunikaciju i dostave informacije o potpori Fonda solidarnosti Europske unije ne uzrokujući dodatno administrativno opterećenje;

9.

 naglašava da je važno osigurati da se države članice pridržavaju postupaka javne nabave pri pružanju odgovora na prirodne katastrofe u cilju utvrđivanja i širenja najboljih praksi i pouka u pogledu sklapanja ugovora u hitnim situacijama;

10.

 pozdravlja jasnija pravila Komisije o prihvatljivosti za regionalne elementarne nepogode, no podsjeća da je konačnim sporazumom između Parlamenta i Komisije zadržan prag prihvatljivosti od 1,5 % regionalnog BDP-a kao što je predviđeno prijedlogom Komisije, unatoč nastojanjima Parlamenta da se taj prag smanji na 1 %; napominje da je osjetljivost najudaljenijih regija uzeta u obzir jer je u njihovom slučaju prag spušten na 1 %;

11.

 priznaje da Fond pruža pomoć za štete koje se ne mogu osigurati i da se iz njega ne nadoknađuju privatni gubici; ističe da se za dugoročna djelovanja, kao što su održiva obnova ili djelatnosti ekonomskog razvoja i prevencije, mogu koristiti sredstva iz drugih instrumenata Unije, prije svega u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

12.

 poziva države članice da optimiziraju uporabu postojećih financijskih sredstava EU-a, prije svega europskih strukturnih i investicijskih fondova, za ulaganja u svrhu prevencije nastanka prirodnih nepogoda te podsjeća na važnost razvijanja sinergija između različitih fondova i politika Unije kako bi se spriječili učinci elementarnih nepogoda te kako bi se, u slučajevima kad se aktivira Fond solidarnosti Europske unije, zajamčila konsolidacija i dugoročni razvoj projekata obnove; drži da bi se, u trenutku korištenja Fonda solidarnosti Europske unije, predmetna država članica trebala službeno obvezati da će primijeniti sve mjere namijenjene prevenciji katastrofa i održivoj obnovi pogođenih područja; u slučaju aktiviranja sinergija, poziva na maksimalno birokratsko pojednostavljenje postupka za pristup navedenim kombiniranim fondovima;

13.

 stoga naglašava da treba pojačati napore za ulaganja u ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih, uzevši u obzir mjere prevencije prilikom potpore za obnovu i pošumljavanje u okviru Fonda solidarnosti Europske unije; smatra da bi prevencija trebala postati horizontalna zadaća te predlaže da se pri ublažavanju posljedica katastrofe u okviru Fonda solidarnosti Europske unije poduzmu mjere u skladu s pristupom utemeljenim na ekosustavima; nadalje, poziva države članice da uspostave strategije za prevenciju rizika i upravljanje rizicima, uzimajući u obzir da su mnoge današnje prirodne katastrofe izravne posljedice ljudske aktivnosti;

14.

 naglašava važnost jamčenja maksimalne transparentnosti u dodjeljivanju sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije, upravljanju njime i njegovoj provedbi; smatra da je važno utvrditi jesu li subvencije EUSF-a korištene u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja kako bi se odredile, osmislile i razmijenile najbolje prakse i pouke; stoga poziva Komisiju i države članice da povećaju transparentnost i zajamče dostupnost informacija javnosti tijekom cijelog postupka mobilizacije pomoći, od predavanja zahtjeva do zatvaranja projekta; poziva na izradu tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o funkcioniranju EUSF-a, posebice uzimajući u obzir činjenicu da je posljednje dostupno izvješće nastalo prije revizije Uredbe o EUSF-u iz 2014.;

15.

 primjećuje da je 2014. zaprimljeno 13 novih zahtjeva i skreće pozornost na posebnu situaciju iz te godine u kojoj je šest zahtjeva procijenjeno na temelju stare uredbe, dok je preostalih sedam zahtjeva procijenjeno u skladu s revidiranom uredbom;

16.

 podsjeća na dva slučaja odbijanja zahtjeva iz 2014. u skladu sa starom Uredbom o Fondu solidarnosti Europske unije jer predmetne nepogode nisu procijenjene kao „izvanredne” u smislu stare uredbe iako su prouzrokovale ozbiljne štete s izravnim posljedicama na gospodarski i društveni razvoj regija pogođenih nepogodama te stoga pozdravlja pojašnjenja koja su u tom pogledu navedena u revidiranoj Uredbi o Fondu solidarnosti Europske unije; međutim, s obzirom na buduće reforme i uzimajući u obzir mogućnost redefiniranja regionalnih prirodnih katastrofa, predlaže da se omogući skupno podnošenje pojedinačnih zahtjeva nekoliko država pogođenih prirodnim katastrofama na prekograničnoj razini, pri čemu uzrok katastrofa treba biti isti, a posljedice se trebaju dogoditi u isto vrijeme, te da se pri ocjeni zahtjeva u obzir uzme neizravna šteta;

17.

 u svjetlu budućih reformi poziva Komisiju da u obzir uzme mogućnost povećanja praga predujma s 10 % na 15 %, kao i skraćivanja rokova za obradu zahtjeva sa šest na četiri tjedna; također poziva Komisiju da razmotri mogućnost određivanja praga prihvatljivosti za regionalne prirodne katastrofe od 1 % regionalnog BDP-a, i uzimanja u obzir, pri ocjeni zahtjeva, razine društveno-gospodarskog razvoja pogođenih regija;

18.

 ponavlja potrebu da se razmotri upotreba novih pokazatelja kojima se osim BDP-a razmatra, među ostalim, ljudski razvojni indeks i regionalni indeks društvenog napretka;

19.

 pozdravlja činjenicu da je Komisija prihvatila sedam zahtjeva za pomoć zaprimljenih u skladu s novom uredbom, uključujući četiri zahtjeva koja su odobrena krajem 2014., ali su sredstva odobrena za njih morala biti prebačena u 2015., kako je navedeno u godišnjem izvješću EUSF-a za 2015.; u tom kontekstu podsjeća da je 2015. bila prva puna godina provedbe u skladu s revidiranim pravilima te da analiza pokazuje da su pravna pojašnjenja uvedena s reformom osigurala uspješne zahtjeve, što nije bio slučaj sa starim odredbama u okviru kojih je za otprilike dvije trećine zahtjeva za pomoć u slučaju regionalnih katastrofa utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete;

20.

 žali zbog dugotrajnosti postupaka ocjenjivanja izvješća o uspostavi i zatvaranju s kojima se prema staroj uredbi u velikoj mjeri kasnilo te predviđa da će prema revidiranoj uredbi zatvaranja biti učinkovitija i transparentnija, uz istovremenu zaštićenost financijskih interesa Unije;

21.

 nadalje, naglašava da se člankom 11. izmijenjene Uredbe Komisiji i Revizorskom sudu daje ovlast za reviziju, a Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) omogućuje da provodi istrage kad god je to potrebno;

22.

 poziva Komisiju i Revizorski sud da ocijene funkcioniranje Fonda solidarnosti Europske unije prije isteka trenutačnog višegodišnjeg financijskog razdoblja;

23.

 nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama i regionalnim vlastima.

(1)  SL L 311, 14.11.2002., str. 3.

(2)  SL C 440, 30.12.2015., str. 13.

(3)  SL L 189, 27.6.2014., str. 143.

(4)  SL C 170, 5.6.2014., str. 45.

(5)  SL C 272 E, 13.11.2003., str. 471.

(6)  SL C 193 E, 17.8.2006., str. 322.

(7)  SL C 114, 15.4.2014., str. 48.

(8)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

Top