6.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 86/118

—

uzimajući u obzir članke 7., 8. i 9. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2009. o sklapanju Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Republike Tadžikistana s druge strane (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o provedbi strategije EU-a za središnju Aziju (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o strategiji EU-a za središnju Aziju od 22. lipnja 2015.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o provedbi i preispitivanju strategije EU-a za središnju Aziju (3),

—

uzimajući u obzir izjavu EU-a od 18. veljače 2016. upućenu Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS) o kaznenom postupku pokrenutom u Tadžikistanu protiv Stranke islamskog preporoda Tadžikistana;

—

uzimajući u obzir zaključke donesene nakon posjeta posebnog predstavnika EU-a za središnju Aziju Tadžikistanu održanog 18. rujna 2015.,

—

uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 3. lipnja 2016. o doživotnoj kazni zatvora koju je tadžikistanski Vrhovni sud izrekao potpredsjednicima Stranke islamskog preporoda,

—

uzimajući u obzir preliminarna opažanja koja je 9. ožujka 2016. na kraju svojeg posjeta Tadžikistanu iznio posebni izvjestitelj UN-a za pravo na slobodu mišljenja i izražavanja,

—

uzimajući u obzir preporuke iz univerzalnog periodičnog pregleda upućene Tadžikistanu na 25. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava 6. svibnja 2016.,

—

uzimajući u obzir godišnje dijaloge o ljudskim pravima koji se vode između EU-a i Tadžikistana,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. kojim se jamči sloboda izražavanja, sloboda okupljanja, pravo pojedinaca na poštovanje njihova osobnog, privatnog i obiteljskog života i pravo na jednakost te zabranjuje diskriminacija u ostvarivanju tih prava,

—

uzimajući u obzir Regionalnu konferenciju o sprječavanju mučenja održanu od 27. do 29. svibnja 2014. i Regionalnu konferenciju o ulozi društva u sprječavanju mučenja održanu od 31. svibnja do 2. lipnja 2016.,

—

uzimajući u obzir tadžikistanski akcijski plan za provedbu preporuka koje je u kolovozu 2013. izdao Odbor za borbu protiv mučenja,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Europski parlament 17. rujna 2009. dao pristanak za Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i Republike Tadžikistana; budući da je Sporazum o partnerstvu i suradnji potpisan 2004. godine i da je stupio na snagu 1. siječnja 2010.; budući da ponajprije u članku 2. Sporazuma stoji da je poštovanje demokratskih načela i temeljnih i ljudskih prava temelj unutarnjih i vanjskih politika stranaka Sporazuma i da predstavlja glavni element tog Sporazuma;

B.

budući da se suradnja između EU-a i Tadžikistana od 1992. proširila na cijeli niz područja, kao što su ljudska prava i demokracija, koja su sâm temelj svakog partnerstva;

C.

budući da je za EU veoma važno poboljšanje političke, gospodarske i sigurnosne suradnje kao i održivog razvoja i mirovne suradnje s područjem središnje Azije uspostavom snažnih i otvorenih odnosa između EU-a i Kazahstana zasnovanih na vladavini prava, demokraciji i ljudskim pravima;

D.

budući da se poznati poduzetnik i kritičar vlade Abubakr Azizhodžaev nalazi u pritvoru od veljače 2016. nakon što se kritički osvrnuo na koruptivne poslovne radnje; budući da je optužen za poticanje na nacionalnu, rasnu, regionalnu ili vjersku mržnju prema čl. 189. tadžikistanskog Kaznenog zakona;

E.

budući da se članove političke oporbe u Tadžikistanu sustavno napada; budući da je u rujnu 2015. zabranjena Stranka islamskog preporoda Tadžikistana nakon što je uspostavljena povezanost te stranke s neuspjelim državnim udarom na početku tog mjeseca pod vodstvom generala Abduhalima Nazarzoda koji je ubijen zajedno sa 37 svojih pristalica; budući da su vlasti već uhitile otprilike 200 članova Stranke islamskog preporoda;

F.

budući da su u veljači 2016. započela saslušanja na Vrhovnom sudu u predmetima protiv 13 članova Političkog vijeća Stranke islamskog preporoda i još četiri osobe povezane s tom strankom koji su optuženi za djela ekstremizma zbog svoje navodne upletenosti u napade koji su se dogodili u rujnu 2015.; budući da su brojni članovi Stranke islamskog preporoda uhićeni i da se protiv njih vodi kazneni postupak bez jamstva poštenog suđenja; budući da je poduzetnik i poznati član oporbe Zaid Saidov osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 29 godina u kaznenom postupku povezanom s njegovom kandidaturom na predsjedničkim izborima održanima u studenom 2013.; budući da je u ožujku 2015. u Istanbulu ubijen Umarali Kuvatov i da je Maksud Ibragimov, također aktivist, izboden nožem i otet u Rusiji, a zatim vraćen u Tadžikistan i u srpnju 2015. osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 17 godina;

G.

budući da je 2. lipnja 2016. Vrhovni sud u Dušanbeu osudio potpredsjednike zabranjene Stranke islamskog preporoda Mahmadalija Hajita i Saidumara Husainija na doživotnu kaznu zatvora na temelju optužbi za planiranje pokušaja državnog udara 2015.; budući da je još 11 članova Stranke islamskog preporoda osuđeno na kaznu zatvora; budući da se u zatvoru nalaze i tri člana obitelji čelnika Stranke islamskog preporoda Muhidina Kabirija na temelju optužbi da nisu prijavili neutvrđeno kazneno djelo; budući da sudski postupak nije bio transparentan i da je tijekom njega prekršeno pravo optuženika na pošteno suđenje;

H.

budući da je nekoliko odvjetnika koji su se prijavili za posao branitelja optuženika iz Stranke islamskog preporoda primilo prijetnje smrću i da su uhićeni, zadržani u pritvoru i lišeni slobode; budući da uhićenja Buzurgmehra Jorova, Nodire Dodajanove, Nuridina Mahkamova, Šuhrata Kudratova, Firuza i Dalera Tabarova predstavljaju razlog za zabrinutost u vezi s poštovanjem međunarodnih standarda u pogledu neovisnosti odvjetnika, zatvorenih suđenja i ograničenog pristupa pravnom zastupanju; budući da su i neki novinari zatvarani, uznemiravani i zastrašivani; budući da se sloboda govora, pristup medijima, politički i ideološki pluralizam, uključujući i u području vjere, moraju priznati u skladu s Ustavom Tadžikistana;

I.

budući da je Zakonom o advokaturi iz 2015. uvedena obveza ponovnog izdavanja odobrenja za rad branitelja odvjetničke komore i da je uveden niz ograničenja u vezi s tim tko se može baviti odvjetništvom, što taj zakon čini pogodnim za moguće uplitanje u neovisnost odvjetničkog rada;

J.

budući da nedavne izmjene Zakona o javnom udruživanju koje su stupile na snagu 2015. ograničavaju djelovanje civilnog društva jer se njima nameće otkrivanje podataka o izvorima financiranja nevladinih organizacija;

K.

budući da je izaslanstvo Europskog parlamenta za promatranje parlamentarnih izbora u Tadžikistanu u svojoj izjavi od 2. ožujka 2015. istaknulo znatne nedostatke;

L.

budući da tiskovni mediji, internetske stranice, društveni mediji i pružatelji internetskih usluga u Tadžikistanu rade u okruženju punom ograničenja u kojem je autocenzura uobičajena; budući da vlada koristi restriktivno zakonodavstvo i propise o medijima kako bi suzbila neovisno novinarstvo i da često onemogućuje rad internetskih medijskih servisa i mreža društvenih medija;

M.

budući da je UN-ov posebni izvjestitelj za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u veljači 2015. izrazio zabrinutost zbog kontinuiranog mučenja, zlostavljanja i prakse nekažnjavanja za ta djela u izvješću sastavljenom nakon njegove misije u Tadžikistan u veljači 2014.;

N.

budući da je indeks percepcije korupcije za Tadžikistan i dalje na zabrinjavajuće visokoj razini;

O.

budući da je Europski instrument za demokraciju i ljudska prava važan alat za financiranje s ciljem podupiranja vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava u toj zemlji i u cijeloj regiji;

P.

budući da je 22. svibnja 2016. u Tadžikistanu održan referendum o ustavnim izmjenama koje sadašnjem predsjedniku Emomaliju Rahmonu omogućuju neograničeno pravo na reizbor;

1.

poziva na puštanje na slobodu svih onih koji su zatvoreni na temelju politički motiviranih optužbi, među kojima su Abubakr Azizhodžaev, Zaid Saidov, Maksud Ibragimov, potpredsjednici Stranke islamskog preporoda Mahmadali Hajit i Saidumar Hussaini te još 11 članova stranke;

2.

poziva tadžikistanske vlasti da ponište presude izrečene braniteljima i odvjetnicima, među kojima su Buzurgmehr Jorov, Nodira Dodajanova, Nuriddin Mahkamov, Šuhrat Kudratov te Firuz i Daler Tabarov, i da ih puste na slobodu;

3.

naglašava važnost odnosa između EU-a i Tadžikistana i jačanja suradnje u svim područjima; ističe interes EU-a za održive odnose s Tadžikistanom u smislu političke i gospodarske suradnje; naglašava da su politički i gospodarski odnosi s EU-om duboko povezani s idejom o zajedničkim vrijednostima poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao što je predviđeno Sporazumom o partnerstvu i suradnji;

4.

duboko je zabrinut zbog povećanja broja pritvorenih i uhićenih odvjetnika za ljudska prava, članova političke oporbe i članova njihovih obitelji, zbog ograničenja medijskih sloboda, internetskih i mobilnih komunikacija te vjerskog izražavanja;

5.

poziva tadžikistanske vlasti da odvjetnicima obrane i političkim ličnostima osiguraju poštena, otvorena i transparentna suđenja, da predvide značajnu zaštitu i proceduralna jamstva u skladu s međunarodnim obvezama Tadžikistana te da međunarodnim organizacijama dopuste da ponovno istraže sve prijavljene slučajeve kršenja ljudskih prava i povrede dostojanstva; traži da se svima koji se nalaze u zatvoru ili su lišeni slobode omogući pristup neovisnoj pravnoj pomoći kao i pravo na redovite susrete s članovima obitelji; podsjeća da se za svaku izrečenu kaznu moraju predočiti jasni dokazi kako bi se opravdale kaznene optužbe kojima se optuženik tereti;

6.

poziva tadžikistansku vladu da oporbenim skupinama dopusti slobodno djelovanje i uživanje sloboda okupljanja, udruživanja, izražavanja i vjere, u skladu s međunarodnim standardima za ljudska prava i tadžikistanskim Ustavom;

7.

naglašava da se legitimna borba protiv terorizma i nasilnog ekstremizma ne smije koristiti kao izlika za zabranu djelovanja oporbe, gušenje slobode izražavanja ili ometanje neovisnosti pravosuđa; podsjeća da se moraju zajamčiti temeljne slobode svih tadžikistanskih građana i da se mora poštovati vladavina prava;

8.

poziva tadžikistanski parlament da pri razmatranju prijedloga izmjena Zakona o medijima u vezi s licencijama za medije uzme u obzir stajališta neovisnih medija i civilnog društva; poziva tadžikistanske vlasti da prestanu onemogućivati rad informativnih internetskih stranica;

9.

poziva tadžikistanske vlasti da poštuju međunarodno pravo, osobito u pogledu Zakona o javnom udruživanju i Zakona o odvjetničkoj komori i odvjetničkoj praksi; poziva tadžikistansku vladu da učini sve što je potrebno kako bi svi odvjetnici, uključujući i branitelje aktivista za ljudska prava, članovi Stranke islamskog preporoda, žrtve mučenja i klijenti optuženi za ekstremizam mogli slobodno obavljati svoj posao, bez straha od prijetnji ili uznemiravanja;

10.

pozdravlja niz pozitivnih mjera koje je poduzela tadžikistanska vlada, kao što je dekriminalizacija klevete i vrijeđanja 2012. i poziva na pravilnu provedbu tadžikistanskog Kaznenog zakona; pozdravlja potpisivanje zakonodavstva kojim se uvode izmjene Zakona o kaznenom postupku i Zakona o postupcima pritvaranja i uvjetima za osumnjičenike, okrivljenike i optuženike te poziva tadžikistanske vlasti da osiguraju hitnu provedbu tih zakonodavnih odredbi;

11.

pozdravlja godišnje dijaloge o ljudskim pravima između EU-a i Tadžikistana tijekom kojih bi se trebalo osvrnuti i na sadržaj ove rezolucije; ističe važnost uspješnih dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i tadžikistanskih vlasti koji su usmjereni na rezultate kao instrumenta koji doprinosi ublažavanju političke situacije u zemlji i pokretanju sveobuhvatnih reformi;

12.

poziva EU, prije svega Europsku službu za vanjsko djelovanje, da pomno prati provedbu vladavine prava u Tadžikistanu, osobito prava na udruživanje i prava na osnivanje političkih stranaka u okviru nadolazećih parlamentarnih izbora 2020., da istakne razloge za zabrinutost, ondje gdje je to potrebno, da ponudi pomoć i redovito izvješćuje Parlament; poziva izaslanstvo EU-a u Dušanbeu da i dalje bude aktivno u svojem radu;

13.

potiče tadžikistanske vlasti da osiguraju pravilno postupanje u vezi s preporukama iz univerzalnog periodičnog pregleda i njihovu provedbu;

14.

izražava duboku zabrinutost zbog raširene prakse mučenja i poziva tadžikistansku vladu da provede svoj akcijski plan za provedbu preporuka koje je izdao Odbor za borbu protiv mučenja u kolovozu 2013.;

15.

prima na znanje zaključke misije za promatranje parlamentarnih izbora održanih 1. ožujka 2015. u Tadžikistanu koju je odaslao Ured za demokratske institucije i ljudska prava pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju u kojima se navodi da su izbori održani u političkom okruženje obilježenom ograničenjima i da nisu bili osigurani jednaki uvjeti za sve kandidate te poziva tadžikistanske vlasti da se u odgovarajućem roku pozabave svim preporukama izrečenim u tim zaključcima;

16.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Europske komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, posebnom predstavniku EU-a za središnju Aziju, vladama i parlamentima država članica, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, Vijeću UN-a za ljudska prava, tadžikistanskoj vladi i predsjedniku Tadžikistana Emomaliju Rahmonu.