24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/46

Izvjestitelj:

Stefano MALLIA

Suizvjestitelj:

Cristian PÎRVULESCU

1.1.

EGSO pozdravlja Europski migracijski program Komisije za koji smatra da simbolizira novo razumijevanje potrebe da se problem migracije rješava na europskoj razini te potiče države članice da zajedno podrže provedbu tog programa.

1.2.

Hitni je izazov za EU ovladati trenutnom kaotičnom situacijom te osigurati pravilno postupanje s ljudima koji traže međunarodnu zaštitu. EGSO podržava hitnu uspostavu sustava „Hotspot” kako bi se pomoglo državama koje se suočavaju s velikim priljevom migranata te insistira na tome da se tom sustavu osiguraju potrebni resursi i podrška.

1.3.

EGSO smatra da trenutna situacija iziskuje od EU-a uvođenje doista zajedničkog europskog sustava azila koji bi se temeljio na postupcima usklađenima u cijelom EU-u. To podrazumijeva jednak status azila i međusobno priznavanje odluka o azilu, zajedničku odgovornost i napore u pogledu premještanja i preseljenja te revidiranu Dublinsku uredbu. Potrebni su snažni, solidarni sustavi raspodjele tereta, a osobito trajan, pravedan i obvezujući sustav za raspodjelu osoba koje traže zaštitu među svim zemljama EU-a. Uz to se moraju iznaći dugoročna rješenja za slučaj da se masovne migracije nastave ili da u budućnosti do njih ponovo dođe.

1.4.

Stanovništvo Europe stari pa Europi prijeti pomanjkanje stručne radne snage, što se može riješiti uz pomoć migracije, no EU mora usvojiti učinkovitiju politiku imigracije. EU bi trebao osmisliti sveobuhvatnu politiku zakonite migracije čiji bi cilj bilo transparentno, predvidljivo i pravedno prihvaćanje doseljenika. Istodobno je potrebno prepoznati da imigracija ne predstavlja jedini odgovor na problem nedostatka radne snage i na demografske izazove te da bi države članice mogle razmotriti druge, prikladnije mogućnosti.

1.5.

Integracija migranata i izbjeglica izuzetno je velik izazov s kojim se EU i države članice moraju uhvatiti u koštac razvijanjem čvrstih sustava integracije. EGSO smatra da su troškovi neintegracije daleko veći od troškova integracije. EGSO, već dugo predan Europskom forumu za integraciju/migracije, vjeruje da integracija mora biti dvosmjerni proces u kojem socijalni partneri, lokalne vlasti i civilno društvo moraju imati ključnu ulogu. Prednost je potrebno dati pristupu tržištu rada te, točnije, priznavanju kvalifikacija, kao i stručnom osposobljavanju i podučavanju jezika. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti integraciji žena.

1.6.

EU mora zaštititi svoje vanjske granice. S obzirom na trenutnu složenost sigurnosne situacije, potreban je napor na razini Europe, a ne država, što može iziskivati dijeljenje nekih nacionalnih kompetencija na tom području.

1.7.

Potrebno je povećati učinkovitost svih vanjskih politika EU-a i usmjeriti ih na pomoć zemljama podrijetla kako bi one ostvarile primjerenu razinu sigurnosti ljudi, stabilnosti i prosperiteta. EGSO je svjestan da je to dugoročan cilj za čije postizanje treba svladati goleme prepreke.

1.8.

Potrebno je osigurati suradnju na području ponovnog prihvata kako bi se zajamčila učinkovita i pravovremena provedba Direktive o vraćanju.

1.9.

Civilno društvo igra odlučujuću ulogu u rješavanju migracijske krize, na primjer pružanjem nužne inicijalne pomoći migrantima po dolasku i organiziranjem naknadnih aktivnosti kako bi se integrirali u društvo i na tržište rada. Od presudne je važnosti da vlade, lokalne vlasti i organizacije civilnog društva rade na postizanju kulturnog i društvenog konsenzusa među europskim nacijama o tome da je važno i korisno ulagati u integraciju migranata u društvo i na tržište rada.

1.10.

EGSO stoga poziva EU i države članice da povećaju sredstva i materijalnu pomoć za nacionalne nevladine udruge i organizacije civilnog društva.

1.11.

Odgovarajuća financijska sredstva moraju se osigurati zajedničkim naporima cjelokupne međunarodne zajednice. Pritom je potrebno pojasniti da rashodi država članica povezani s prihvatom i integracijom tražitelja azila odnosno izbjeglica nisu dugotrajni, odnosno strukturni rashodi, te se stoga ne bi trebali uzimati u obzir pri izračunavanju strukturnih proračunskih deficita. Potrebna sredstva ne smiju se mobilizirati nauštrb postojećih sredstava koja se izdvajaju za socijalne ciljeve u EU-u. Time bi se dovelo u pitanje prihvaćanje tih mjera kod jednog dijela stanovništva.

2.1.

Europska komisija objavila je Komunikaciju o Europskom migracijskom programu 13. svibnja 2015. Program i prijedlozi za njegovu provedbu bili su nakon toga na dnevnom redu raznih sastanaka Vijeća održanih od lipnja do listopada. EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije jer smatra da je sveobuhvatna i usredotočena na bit problema.

2.2.

Inicijative predložene u Programu još uvijek se provode, a većina država članica postupno shvaća da samo zajedničko djelovanje utemeljeno na načelima solidarnosti i zajedničke odgovornosti može dovesti do učinkovitog ovladavanja izazovom koji predstavlja migracija. Učinkovito djelovanje iziskuje korištenje većih sredstava iz proračuna EU-a, kao i povećanje doprinosa država članica. Pritom je potrebno pojasniti da rashodi država članica povezani s prihvatom i integracijom tražitelja azila odnosno izbjeglica nisu dugotrajni, odnosno strukturni rashodi, te se stoga ne bi trebali uzimati u obzir pri izračunavanju strukturnih proračunskih deficita.

2.3.

Kad je riječ o financiranju, EU je utrostručio sredstva za zajedničke operacije Frontexa, Posejdon i Triton. Usporedno s tim povećanjem nekoliko država članica koristi vlastite resurse (brodove i zrakoplove). Europska komisija dodijelila je i 1,8 milijardi eura iz proračuna EU-a za osnivanje Hitnog uzajamnog fonda za stabilnost i rješavanje glavnih uzroka nepropisne migracije u Africi, pokrenula je 60 milijuna eura iz sredstava za hitne slučajeve u korist najizloženijih država članica, predložila je program preseljenja u vrijednosti od 50 milijuna eura te je oslobodila 30 milijuna eura za Program regionalnog razvoja i zaštite.

2.4.

Čelnici EU-a obećali su povećanje financijskih sredstava za Frontex, Europol i Europski potporni ured za azil (EASO) kako bi ojačali vanjske granice EU-a, pritom posebno ističući pristup „Hotspot” kojim bi se trebala osigurati identifikacija i registracija migranata i uzimanje njihovih otisaka prstiju. No potrebna je financijska potpora EU-a kako bi se osiguralo da se pristup „Hotspot” učinkovito primjenjuje te da se njime postigne predviđeni cilj.

2.5.

Na sastancima Vijeća u srpnju i rujnu postignuti su dogovori o premještanju 160 000 migranata iz Grčke i Italije te o preseljenju dodatnih 22 000 osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita. Uspješna provedba tih odluka, koja je u početnoj fazi, presudna je za uspjeh svake buduće migracijske politike EU-a.

2.6.

Dana 23. rujna 2015. Europska komisija usvojila je 40 odluka o povredi prava usmjerenih protiv nekoliko država članica zbog neprovođenja zakonodavstva kojim se uspostavlja zajednički europski sustav azila. EGSO pozdravlja tu odluku, no zabrinut je zbog toga što je EU morao upotrijebiti taj mehanizam kako bi uvjerio države članice da ispravno provedu zakonodavstvo EU-a na tom ključnom polju.

2.7.

Na međunarodnoj razini nekoliko odluka potencijalno bi moglo dovesti do poboljšanja cjelokupne situacije. One uključuju povećanje proračunskih sredstava EU-a za pružanje hitne pomoći izbjeglicama, jačanje dijaloga i suradnje sa zemljama izvan EU-a, poput Libanona, Jordana i Turske, kao i sa zemljama kandidatkinjama na zapadnom Balkanu, povećanje humanitarne pomoći tijekom 2016. godine te uspostavljanje Hitnog uzajamnog fonda za Afriku. Potrebna sredstva ne smiju se mobilizirati nauštrb postojećih sredstava koja se izdvajaju za socijalne ciljeve u EU-u. Time bi se dovelo u pitanje prihvaćanje tih mjera kod jednog dijela stanovništva. EGSO pozdravlja podršku koju je Europsko vijeće 23. rujna 2015. dalo zajedničkom akcijskom planu s Turskom kao sastavnici sveobuhvatnog programa suradnje na polju zajedničke odgovornosti, međusobnog preuzimanja obveza i njihova ispunjavanja.

3.1.1.

Pozdravlja se koncept pametnih granica, premda on kasni. Glavni je izazov u vezi s jačim i pametnijim granicama osigurati da se ne krše ljudska prava migranata. Povrh toga, ne smije se narušavati načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja premda bi to moglo predstavljati problem zbog toga što razlike između izbjeglica i ekonomskih migranata nisu uvijek jasne i jednostavne. Pri primjeni pametnih granica moraju se u potpunosti uvažavati temeljna ljudska prava i slobode.

3.1.2.

Schengenski sporazum jedan je od stupova EU-a i više je od pukog simbola europske integracije. On predstavlja jedno od najopipljivijih prava koje uživaju građani Europe i omogućuje im da doista iskuse Europu bez granica. EGSO želi da se što prije ponovo uspostavi normalna primjena schengenskog sustava te se odlučno zalaže za to da države članice poduzmu sve moguće korake kako bi spriječile njegov trajni kolaps.

3.1.3.

Zasad je postignut dogovor o premještanju 160 000 izbjeglica u EU-u. Brza provedba tog dogovora omogućila bi stjecanje znatnog iskustva koje bi bilo korisno za osmišljavanje dugoročnih rješenja u slučaju da se masovne migracije nastave ili ponovno pojave. EGSO smatra da je potrebna veća ambicija. Globalno masovno kretanje ljudi u narednim se godinama neće smanjiti.

3.1.4.

U interesu je svih država članica da se uvede čvrst i solidaran sustav rješenja za slučaj da se masovne migracije nastave i u budućnosti. Jedna od hitnih mjera mora biti uvođenje trajnog, pravednog i obvezujućeg sustava za raspodjelu osoba koje traže zaštitu među svim zemljama EU-a. Taj se sustav mora temeljiti na trajnom ključu raspodjele prema nekoliko faktora, kao što su gospodarstvo i teritorij određene zemlje, njezin BDP, mogućnosti zapošljavanja i nedostatak vještina te postojanje konacionalnih/etničkih zajednica i manjina u zemlji primateljici. Taj bi se sustav raspodjele trebao povremeno revidirati. Želje tražitelja azila također bi se trebale uzeti u obzir ako su povezane s faktorima koji bi olakšali integraciju (npr. poznavanje jezika, obitelj u određenoj zemlji itd.). Postoji nada da će to okončati neprestane nesuglasice na sastancima Vijeća koje su okaljale sliku Europe.

3.1.5.

EGSO pozdravlja prijedlog da se pokrene mehanizam za civilnu zaštitu i mobiliziraju timovi za podršku u upravljanju migracijama, kao i timovi za hitnu graničnu intervenciju kako bi pomogli državama članicama u kriznim situacijama.

3.1.6.

EGSO također podržava povećanje sredstava EU-a za 2015. godinu za Frontex, EASO i Europol te povećanje od 600 milijuna eura za te tri agencije za 2016. godinu radi potpore najviše pogođenim zemljama. Ti napori trebaju biti popraćeni učinkovitom politikom povratka. Dosad je u matične zemlje vraćeno samo približno 38 % osoba za koje se ispostavilo da im ne treba zaštita.

3.1.7.

EU treba više povezati pomoć zemljama u razvoju s unutarnjim reformama te poticati učinkovitu suradnju na polju migracija, posebno zakonitih migracija (uključujući privremeno kretanje/vize) i politiku povratka. No važno je da države članice poštuju svoju obvezu dodjeljivanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka (BND) za razvojnu pomoć.

3.1.8.

EGSO pozdravlja prijedlog da se uloži više diplomatskih napora kako bi se zemlje podrijetla i tranzita potaknule da se zajedničkim snagama posvete tom izazovu. Prvo okupljanje u sklopu tih nastojanja bio je sastanak na vrhu o migracijama održan u Valletti 11. i 12. studenog 2015.

3.1.9.

U tom je kontekstu važno naglasiti da EU treba dopustiti ravnopravnu razmjenu stavova sa svojim partnerima te da ih treba tretirati kao istinske partnere. Postoji još puno zabluda i razlika u stajalištima između EU-a i njegovih partnera u Africi i na Bliskom istoku, kako u pogledu ciljeva koje je potrebno ostvariti, tako i u pogledu sredstava za njihovo postizanje.

3.1.10.

EGSO pozdravlja zalaganje EU-a za nastavak bliskije suradnje s međunarodnim organizacijama kao što su UNHCR, UNDP, Međunarodna organizacija za migracije i Crveni križ. No primjećuje da mnoge države članice EU-a ne ispunjavaju svoje obveze te da, na primjer, naročito slabo podržavaju Svjetski program hrane.

3.1.11.

EGSO također pozdravlja prijedlog Komisije da 2016. godine poveća humanitarnu pomoć za 300 milijuna eura kako bi se pokrile osnovne potrebe izbjeglica.

3.1.12.

EGSO podržava načelo međusobnog priznavanja odluka o azilu. U skladu s člankom 78. UFEU-a, EU treba razviti zajedničku politiku o međunarodnoj zaštiti koja obuhvaća „jedinstveni status … koji je na snazi u čitavoj Uniji”. Ako takav status na razini EU-a ne odobrava agencija EU-a, jedina je alternativa međusobno priznavanje nacionalnih odluka.

3.1.13.

EGSO u potpunosti podržava nastojanje Komisije da do ožujka 2016. iznese prijedloge za reformu Dublinske uredbe. Također podržava obvezu koju je Komisija preuzela da u isto vrijeme predstavi novi paket mjera za zakonitu migraciju, uključujući revidiranu Direktivu o plavoj karti.

3.1.14.

Zaštitu vanjskih granica EU-a treba provoditi zajedničkim djelovanjem pri kojem države članice udružuju fizičke i intelektualne resurse.

3.1.15.

EGSO u potpunosti podržava hitno uspostavljanje sustava „Hotspot”, no u okviru tog pristupa mora se osigurati osoblje i svi resursi potrebni za učinkovit rad. U zemljama poput Italije i Grčke, gdje svakodnevno pristižu tisuće migranata, samo će udruživanje znatnih financijskih i fizičkih resursa spriječiti potpuni kaos.

3.1.16.

EGSO dijeli veliku zabrinutost UNHCR-a u vezi s postupkom registracije i odabira odmah po dolasku imigranata na granice EU-a na mjestima na kojima je uveden sustav „Hotspot”.

3.2.1.

EU može smanjiti migrantske tokove na savladive razmjere samo ako se na konkretan način upusti u rješavanje brojnih problema s kojima se suočavaju zemlje podrijetla. Za dugoročni cilj postizanja stabilnosti, mira i prosperiteta potrebni su još nezabilježeni napori, ne samo Europe, već i cijele međunarodne zajednice. EU mora nastojati ojačati međunarodne napore, posebno putem UN-a.

3.2.2.

Nužno je da EU poveća svoju institucijsku nazočnost u glavnim zemljama podrijetla i tranzita osnivanjem posebnih migracijskih centara kao privremenih ili trajnih ureda za obradu zahtjeva za azil. Više pozornosti i pomoći potrebno je usmjeriti na zemlje kao što su Alžir, Maroko, Mali, Libija, Libanon i Turska.

3.2.3.

EGSO vjeruje da je jedan od glavnih ciljeva Programa pokrenuti migracijsku politiku EU-a kojom se omogućuje zakonita migracija te istodobno poticati učinkovitu integraciju migranata. EGSO čeka prve zakonodavne prijedloge i prijedloge politika na tom području te je spreman podržati Europsku komisiju u njezinim naporima da razvije te prijedloge.

3.2.4.

EGSO potiče države članice da u potpunosti i aktivno provedu Ženevsku konvenciju iz 1951. godine te da se odupru pritisku da smanje razinu zaštite i usluga osiguranih izbjeglicama.

3.2.5.

EGSO podržava zajedničku politiku azila koja se temelji na pojednostavljenim, zajedničkim postupcima. Ta se politika također mora temeljiti na zajedničkoj definiciji statusa izbjeglice i na pravima koja proizlaze iz tog statusa kako izbjeglice ne bi birale državu koja nudi najbolje uvjete.

3.2.6.

Potrebno je i dalje razvijati sustav informacija o zemlji podrijetla. Zahtjevi za azil građana koji potječu iz iste zemlje i koji su vjerojatno u sličnoj situaciji često imaju različite ishode. Uvedeni sustav treba biti dovoljno fleksibilan i pouzdan da istražuje i obrađuje informacije o razvoju situacije u zemljama podrijetla u stvarnom vremenu. Potrebno je neprestano unapređivati suradnju među sigurnosnim službama država članica jer su one važan izvor informacija.

3.2.7.

Potrebno je dati veći prioritet organiziranju zakonite migracije i vizne politike, digitalizaciji tog postupka, priznavanju kvalifikacija te osiguravanju mobilnosti u obrazovne svrhe.

3.2.8.

EU se treba više uključiti u upravljanje vraćanjem i u podržavanje mjera reintegracije. Pilot-projekt o povratku u Pakistan i Bangladeš od ograničenog je značaja za trenutnu kriznu situaciju. EGSO preporučuje planiranje i provedbu sličnih projekata, uz odgovarajuće financiranje i institucionalnu podršku.

3.2.9.

Jačanje graničnih kontrola u tranzitnim zemljama, poboljšanje morskih patrola i uništavanje krijumčarskih plovila mogu pomoći, ali nisu jedini održivi način za rješavanje problema. EU je na pravom putu kada usvaja sveobuhvatan pristup kojim se bolje iskorištavaju razni instrumenti i znatna sredstva.

3.3.1.

Civilno društvo igra ključnu ulogu u rješavanju migracijske krize. Akteri civilnog društva mogu osigurati osnovnu pomoć u pružanju nužnih inicijalnih odgovora na potrebe migranata po dolasku. Međutim, civilno društvo potencijalno ima još važniju ulogu kad se radi o dugoročnom naporu koji je potreban za integraciju migranata u društvo. Civilno društvo može reagirati na razini izravnih međuljudskih odnosa, što je presudno u svim fazama prihvata i udomaćivanja izbjeglica.

3.3.2.

EGSO pozdravlja solidarnost koju su pokazali segmenti civilnog društva i pojedinci koji su dobrovoljno pomogli tražiteljima azila. Međutim, ta pozitivna i spontana reakcija nema dovoljno velike razmjere da bi se učinkovito bavila postojećim izazovima. EGSO poziva države članice EU-a da prepoznaju i cijene ulogu koju igra civilno društvo time što će pružiti veću pomoć nacionalnim nevladinim organizacijama i civilnom društvu kako bi se osigurao strukturiraniji i učinkovitiji odgovor. Vlade država članica imaju posebnu odgovornost da identificiraju organizacije civilnog društva na svojim teritorijima i povežu se s njima, te da povećaju pomoć u cilju jačanja njihovih kapaciteta.

3.3.3.

Nadalje, EGSO preporučuje da Komisija pokuša državama članicama osigurati više sredstava putem partnerskih sporazuma o strukturnim fondovima kako bi se više sredstava iz ESF-a i EFRR-a usmjerilo na upravljanje migracijskim tokovima i na aktivnosti za postizanje integracije. Nevladine organizacije i organizacije koje rade na terenu trebaju biti primarni korisnici tih sredstava. Ta se sredstva moraju osigurati povrh sredstava koja se trenutno izdvajaju u sklopu Fonda za azil, migracije i integraciju.

3.3.4.

EGSO skreće pozornost na Europski forum za migracije koji je preuzeo mjesto Europskog foruma za integraciju, a koji su EGSO i Europska komisija osnovali 2009. godine. Taj je forum platforma za dijalog između europskih institucija i civilnog društva na području imigracije, azila i integracije migranata.

4.1.

EGSO smatra da je važno i vrlo relevantno osigurati transparentan, predvidljiv i pravedan sustav zakonite migracije u EU. Stanovništvo Europe sve je starije i raste samo za približno 0,2 % godišnje, što je znatno ispod razine zamjene. Procjenjuje se da će Europa izgubiti približno 30 milijuna radno sposobnih stanovnika do 2050. godine te će, ako se nešto ubrzo ne poduzme, udio ekonomski ovisnog stanovništva u većini država članica EU-a i dalje brzo rasti, produktivnost će padati, poduzeća će se zatvarati, a troškovi održavanja razine usluga, posebno za starije stanovništvo, znatno će porasti.

4.2.

Kolektivnim i organiziranim aktivnostima koje se temelje na solidarnosti EU može pretvoriti trenutno stanje u priliku za promjenu sadašnjeg demografskog trenda i njegovih socioekonomskih posljedica. Integracija migranata na tržište rada vodi gospodarskom rastu i potiče njihovu neovisnost. S druge strane, politike kojima se zanemaruje integracija prenose teret za potporu migrantima na javne službe i mogle bi dovesti do socijalnih tenzija sa značajnim implikacijama.

4.3.

EGSO je svjestan činjenice da je integracija izuzetno ovisna o integraciji na tržište rada. Međutim, postoje brojni čimbenici povezani s utjecajem imigracije na tržište rada koje je potrebno pojasniti. Oni uključuju utjecaj imigranata na razinu plaća, dostupnost radnih mjesta, pritisak na fiskalni sustav (zdravstvo i obrazovanje) te posljedice multikulturalizma.

4.4.

Odbor je već izradio razmatračko mišljenje (1) koje je poslužilo kao osnova za pripremu ministarske konferencije održane u Zaragozi 2010. godine (2), na kojoj je usvojena važna deklaracija o integraciji migranata na tržište rada i izazovima koje to predstavlja za europske i nacionalne vlasti i socijalne partnere.

4.5.

Istraživanja pokazuju da, ukupno gledajući, migranti doprinose gospodarstvu više nego što ga opterećuju, da je njihov utjecaj na fiskalne sustave minimalan te da pomažu Europi u rješavanju demografskog deficita i potiču gospodarski rast. Međutim, posljedice migracije ne osjećaju se u svim europskim regijama na isti način pa je potrebno pažljivo analizirati njihov utjecaj na lokalnoj razini. Nadalje, postoji velika razlika između organiziranog dolaska migranata u sklopu provođenja politike i iznenadnog vala tisuća migranata s kojim bi se bilo teško nositi i koji bi stavio velik pritisak na lokalne, regionalne i nacionalne strukture, kao što se događa posljednjih nekoliko tjedana.

4.6.

Integracija migranata na tržište rada ovisi o brojnim faktorima, kao što su stopa nezaposlenosti u zemljama domaćinima, sposobnosti migranata i njihova razina obrazovanja, priprema prije dolaska u pogledu poznavanja jezika i formalnog obrazovanja te uspostava u zemljama domaćinima organizacija i struktura za olakšavanje integracije imigranata, uključujući izbjeglice, na tržište rada. Na tim područjima civilno društvo ima ključnu ulogu.

4.7.

No postoje i drugi faktori koji otežavaju brzu integraciju, a to su priznavanje kvalifikacija, administrativne prepreke, nedovoljna transparentnost, krive predodžbe javnosti o migrantima, eksploatacija i pravne prepreke koje postavljaju zastarjeli zakoni, kao i neprovođenje zakonodavstva EU-a i njegov spor prijenos u nacionalno zakonodavstvo.

4.8.

Sindikati i udruge poslodavaca imaju ključnu ulogu u rješavanju izazova koji predstavlja integracija imigranata na tržište rada. EGSO preporučuje da se socijalni partneri u potpunosti uključe u izradu, razvijanje, provođenje i praćenje integracijske politike i povezanih mjera na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.

4.9.

Vlade, lokalne i regionalne vlasti te socijalni partneri moraju zajednički raditi na postizanju društvenog konsenzusa u vezi s načinom integracije migranata u gospodarstvo i društvo, prije svega kako bi se izbjegao sukob između raznih skupina u nepovoljnom položaju.

4.10.

Civilno društvo igra ključnu ulogu u pomaganju migrantima da dobiju pristup obrazovanju, obuci i zapošljavanju, kao i u suprotstavljanju diskriminaciji u obrazovnom sektoru, na tržištu rada i općenito u društvu.