(1)

U članku 104. stavku 1. drugom podstavku točki (a) Uredbe (EU) 2021/2116 utvrđeno je da se članak 4. stavak 1. točka (b), članak 5., članak 7. stavak 3., članci 9., 17., 21. i 34., članak 35. stavak 4., članci 36., 37., 38., od 40. do 43., 51., 52., 54., 56., 59., 63., 64., 67., 68., od 70. do 75., 77., od 91. do 97., 99. i 100., članak 102. stavak 2. i članci 110. i 111. Uredbe (EU) br. 1306/2013 nastavljaju primjenjivati, u pogledu Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP), u odnosu na nastale rashode i izvršena plaćanja za financijsku godinu 2022.

(2)

U članku 64. drugom stavku točki (a) Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/128 (3) utvrđeno je da se članak 2., članak 3. stavak 1. prvi podstavak, članak 3. stavak 2., članak 4. stavak 1. točka (b), članak 5., članak 6., članak 7., članci od 21. do 25., članak 27., članak 28., članak 29., članak 30. stavak 1. točke (a), (b) i (c), članak 30. stavci 2., 3. i 4., članci od 31. do 40. i članci od 42. do 47. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 908/2014 (4) nastavljaju primjenjivati, u pogledu EFJP-a, u odnosu na nastale rashode i izvršena plaćanja za financijsku godinu 2022.

(3)

U članku 64. drugom stavku točki (c) Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/128 utvrđeno je da se prilozi II. i III. Provedbenoj uredbi (EU) br. 908/2014 nastavljaju primjenjivati za potrebe članka 32. točaka (f) i (g) Provedbene uredbe (EU) 2022/128 za financijsku godinu 2022.

(4)

U članku 40. drugom stavku Provedbene uredbe Komisije (EU) 2022/127 (5) utvrđeno je da se članak 5., članak 5.a, članak 7. stavci 3. i 4., članak 10., članak 11. stavak 1. drugi podstavak, članak 11. stavak 2., članak 12., članak 13. i članak 41. stavak 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 907/2014 (6) nastavljaju primjenjivati, u pogledu EFJP-a, u odnosu na nastale rashode i izvršena plaćanja za financijsku godinu 2022.

(5)

U skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Komisija prije 31. svibnja godine koja slijedi nakon predmetne proračunske godine mora poravnati račune agencija za plaćanja iz članka 7. te uredbe na temelju godišnje računovodstvene dokumentacije koju su podnijele države članice, zajedno s informacijama koje su potrebne za poravnanje računa, revizorskim mišljenjem o cjelovitosti, točnosti i istinitosti računovodstvene dokumentacije te izvješćima tijela za ovjeravanje.

(6)

U skladu s člankom 35. Uredbe (EU) 2021/2116 poljoprivredna financijska godina počinje 16. listopada godine N–1 i završava 15. listopada godine N. Pri poravnanju računa za financijsku godinu 2022. trebalo bi uzeti u obzir rashode država članica nastale u razdoblju od 16. listopada 2021. do 15. listopada 2022., kako je predviđeno člankom 11. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) 2022/128.

(7)

Člankom 33. stavkom 2. prvim podstavkom Provedbene uredbe (EU) br. 908/2014 propisano je da se iznosi čiji povrat treba osigurati od svake države članice ili koje treba platiti svakoj državi članici u skladu s odlukom o poravnanju računa iz članka 33. stavka 1. te uredbe utvrđuju oduzimanjem iznosa mjesečnih plaćanja za predmetnu financijsku godinu od rashoda priznatih za istu godinu u skladu s člankom 33. stavkom 1. Komisija za navedeni iznos umanjuje ili uvećava mjesečno plaćanje koje se odnosi na rashode ostvarene u drugom mjesecu nakon mjeseca u kojem je donesena odluka o poravnanju računa.

(8)

Komisija je provjerila podatke koje su dostavile države članice i državama članicama priopćila rezultate svojih provjera, zajedno s predloženim izmjenama.

(9)

Za sve agencije za plaćanja Komisija na temelju godišnje računovodstvene dokumentacije i popratnih dokumenata može donijeti odluku o cjelovitosti, točnosti i istinitosti dostavljene godišnje računovodstvene dokumentacije.

(10)

U skladu s člankom 5. stavkom 5. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 svako prekoračenje rokova plaćanja treba uzeti u obzir najkasnije u odluci o poravnanju računa. Neki rashodi koje su određene države članice prijavile tijekom financijske godine 2022. ostvareni su nakon isteka primjenjivih rokova. Ovom bi Odlukom stoga trebalo odrediti relevantna smanjenja.

(11)

U skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Komisija je već smanjila ili suspendirala niz mjesečnih plaćanja za financijsku godinu 2022. zbog nepridržavanja financijskih gornjih granica ili nedostataka u sustavu kontrole. U ovoj bi Odluci Komisija trebala uzeti u obzir takve smanjene ili suspendirane iznose kako bi se izbjegla sva neprimjerena ili nepravovremena plaćanja ili nadoknade koji bi kasnije mogli biti predmet financijskog ispravka. Predmetni iznosi mogu se, prema potrebi, ispitati u okviru postupka potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 52. te uredbe

(12)

Komisija je već smanjila relevantna mjesečna plaćanja za financijsku godinu 2022. za iznose dugovane EFJP-u na temelju financijskih odluka i odluka o potvrdi o sukladnosti u skladu s člancima 51. i 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013, koje je Komisija izvršila u financijskoj godini 2022. Svi takvi iznosi uzeti su u obzir u ovoj Odluci.

(13)

U skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice trebale bi snositi 50 % financijskih posljedica neizvršenog povrata zbog nepravilnosti ako do povrata nije došlo u roku od četiri godine od datuma zahtjeva za povrat ili u roku od osam godina ako je povrat predmet tužbe na nacionalnim sudovima. Člankom 54. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 zahtijeva se da države članice godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji koju moraju dostaviti Komisiji na temelju članka 29. Provedbene uredbe (EU) br. 908/2014 prilože ovjerenu tablicu u kojoj su vidljivi iznosi koje snose u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Pravila o primjeni obveze država članica da obavješćuju o iznosima čiji povrat treba osigurati propisana su u Provedbenoj uredbi (EU) br. 908/2014. Prilog II. Provedbenoj uredbi (EU) br. 908/2014 sadržava predložak tablice kojom se države članice moraju koristiti za dostavljanje podataka o iznosima čiji se povrat mora osigurati. Na temelju tablica koje su ispunile države članice Komisija bi trebala odlučiti o financijskim posljedicama neizvršenog povrata zbog nepravilnosti starijih od četiri odnosno osam godina.

(14)

U skladu s člankom 54. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice mogu, ako za to imaju opravdane razloge, odlučiti ne provesti postupak povrata. Takva odluka može se donijeti samo ako već nastali troškovi ili troškovi koji će vjerojatno nastati premašuju iznos povrata ili ako je povrat nemoguć zbog nesolventnosti, zabilježene i priznate prema nacionalnom zakonodavstvu, dužnika ili osoba zakonski odgovornih za nepravilnost. Ako je odluka donesena u roku od četiri godine od datuma zahtjeva za povrat ili u roku od osam godina ako je postupak povrata predmet tužbe pred nacionalnim sudovima, 100 % financijskih posljedica neizvršenog povrata trebalo bi biti na teret proračuna Unije. Iznosi za koje je država članica odlučila ne provesti postupak povrata i razlozi za tu odluku navode se u sažetom izvješću iz članka 54. stavka 4. te uredbe. Stoga ti iznosi ne bi trebali biti na teret predmetne države članice, nego su na teret proračuna Unije.

(15)

U skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ovom se Odlukom ne bi trebale dovesti u pitanje odluke koje Komisija može donijeti u budućnosti kako bi iz financiranja Unije isključila rashode koji nisu ostvareni u skladu s pravilima Unije,