(1)

Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

(2)

Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredba Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčila njihova što hitnija predaja u državu njihova uobičajenog boravišta, kao i osigurati zaštitu prava na kontakt i prava na skrb.

(3)

Uredbom Bruxelles II.a dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece od 25. listopada 1980. („Haška konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitnija predaja nezakonito odvedene ili zadržane djece.

(4)

Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

(5)

Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(6)

Zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih država mogao bi biti najbolje rješenje za osjetljive slučajeve međunarodne otmice djece.

(7)

Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izjavile da prihvaćaju pristup.

(8)

Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju kao što je Unija da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti toj konvenciji niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

(9)

Na temelju Mišljenja 1/13 Suda Europske unije (3), izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

(10)

Čile je 23. veljače 1994. položio svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Čile 1. svibnja 1994.

(11)

Sve dotične države članice osim Rumunjske već su prihvatile pristup Čilea Haškoj konvenciji iz 1980. Čile je prihvatio pristup Cipra, Slovenije, Bugarske, Estonije, Latvije, Litve i Malte Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Čileu dovela je do zaključka da Rumunjska može prihvatiti, u interesu Unije, pristup Čilea prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(12)

Island je 14. kolovoza 1996. položio svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Island 1. rujna 1996.

(13)

Sve dotične države članice osim Rumunjske već su prihvatile pristup Islanda Haškoj konvenciji iz 1980. Island je prihvatio pristup Bugarske, Estonije, Latvije, Litve i Malte Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Islandu dovela je do zaključka da Rumunjska može prihvatiti, u interesu Unije, pristup Islanda prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(14)

Bahami su 1. listopada 1993. položili svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Bahame 1. siječnja 1994.

(15)

Sve dotične države članice osim Rumunjske već su prihvatile pristup Bahama Haškoj konvenciji iz 1980. Bahami su prihvatili pristup Bugarske, Cipra, Estonije, Latvije, Litve, Malte i Slovenije Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Bahamima dovela je do zaključka da Rumunjska može prihvatiti, u interesu Unije, pristup Bahama prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(16)

Rumunjska bi stoga trebala biti ovlaštena položiti svoju izjavu o prihvatu pristupa Čilea, Islanda i Bahama Haškoj konvenciji iz 1980. u interesu Unije u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Druge države članice Unije koje su već prihvatile pristup Čilea, Islanda i Bahama Haškoj konvenciji iz 1980. ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

(17)

Uredba Bruxelles II.a obvezujuća je za Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku te one sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(18)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,