30.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 163/32

(1)

Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

(2)

Unija je donijela Uredbu Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredbu Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka njihova nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčio njihov što hitniji povratak u državu njihova mjesta stalnog boravka, kao i osigurati zaštitu prava na viđenje i prava na brigu.

(3)

Uredbom (EZ) br. 2201/2003 dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece („Haška konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece.

(4)

Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

(5)

Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(6)

Može se smatrati da zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih država nudi najbolje rješenje osjetljivih slučajeva međunarodne otmice djece.

(7)

Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izrazile prihvat tog pristupa.

(8)

Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju, kao što je Unija, da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti Konvenciji, niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

(9)

Na temelju mišljenja 1/13 Suda Europske unije izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

(10)

Singapur je položio ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. 28. prosinca 2010. Ta je Konvencija stupila na snagu za Singapur 1. ožujka 2011.

(11)

Nekoliko država članica već je prihvatilo pristup Singapura Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Singapuru dovela je do zaključka da one države članice koje još nisu prihvatile pristup Singapura mogu prihvatiti, u interesu Unije, pristup Singapura prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(12)

Države članice koje još nisu prihvatile pristup Singapura stoga bi trebale biti ovlaštene položiti svoje izjave o prihvatu pristupa Singapura, u interesu Unije, u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Kraljevina Belgija, Češka Republika, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Talijanska Republika, Republika Latvija, Republika Litva, Republika Malta, Slovačka Republika i Kraljevina Švedska, koje su već prihvatile pristup Singapura Haškoj konvenciji iz 1980., ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

(13)

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom (EZ) br. 2201/2003 i sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22. o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,