31991L0477

DIREKTIVA VIJEĆA

od 18. lipnja 1991.

o nadzoru nabave i posjedovanja oružja

(91/477/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da članak 8.a Ugovora predviđa uspostavljanje unutarnjeg tržišta do 31. prosinca 1992.; budući da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojem je osigurano slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala u skladu s odredbama Ugovora;

budući da je Europsko vijeće na svojem sastanku u Fontainebleauu 25. i 26. lipnja 1984. izričito postavilo za cilj ukidanje svih policijskih i carinskih formalnosti na unutarnjim granicama Zajednice;

budući da zbog potpunog ukidanja nadzora i formalnosti na unutarnjim granicama Zajednice treba ispuniti određene temeljne uvjete; budući da je Komisija u svojoj Bijeloj knjizi „Završno oblikovanje unutarnjeg tržišta” navela kako ukidanje nadzora sigurnosti predmeta koji se prevoze i osoba, između ostalog, ima za posljedicu i usklađivanje zakonskih propisa o oružju;

budući da ukidanje nadzora posjedovanja oružja na unutarnjim granicama Zajednice zahtijeva donošenje djelotvornih propisa kojima bi se u državama članicama omogućilo provođenje nadzora posjedovanja vatrenog oružja i njegovog prijenosa u drugu državu članicu; budući da stoga treba ukinuti sustavne kontrole na unutarnjim granicama Zajednice;

budući da će uzajamno povjerenje u području zaštite sigurnosti osoba, koje će se među državama članicama ostvariti ovim propisima, biti utoliko veće ako se temelji na djelomično usklađenom zakonodavstvu; budući da bi stoga bilo korisno odrediti kategorije vatrenog oružja čija je nabava i posjedovanje zabranjeno privatnim osobama ili je za isto potrebno ishoditi dozvolu ili ga je potrebno prijaviti;

budući da bi trebalo zabraniti prelazak iz jedne države članice u drugu dok osoba posjeduje oružje; budući da je odstupanje od spomenutog moguće samo ako se usvoji postupak koji državama članicama omogućava da budu obaviještene o unosu vatrenog oružja na njihovo područje;

budući da je potrebno donijeti fleksibilnije propise o lovu i streljaštvu kako bi se izbjeglo otežavanje slobodnog kretanja osoba više no što je potrebno;

budući da Direktiva ne utječe na pravo država članica da poduzimaju mjere za sprečavanje ilegalne trgovine oružjem,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Područje primjene

Članak 1.

1.   Za potrebe ove Direktive, pojmovi „oružje” i „vatreno oružje” imaju značenje kako je opisano u Prilogu I. Vatreno oružje se dijeli u kategorije i definira kako je opisano u odjeljku II. toga Priloga.

2.   Za potrebe ove Direktive, „trgovac oružjem” je bilo koja fizička ili pravna osoba koja se u cijelosti ili djelomično bavi izradom, trgovinom, razmjenom, posudbom, popravljanjem ili prepravljanjem vatrenog oružja.

3.   Za potrebe ove Direktive, smatra se da osoba ima boravište u onoj državi koja je navedena kao adresa na dokumentu na temelju kojeg se utvrđuje boravište te osobe, kao što su putovnica ili osobna iskaznica, koji se, prilikom provjere posjedovanja ili nabave, podnose nadležnim tijelima države članice ili trgovcu.

4.   „Europska dozvola za vatreno oružje” je dokument koji nadležna tijela države članice na zahtjev izdaju osobi koja zakonito nabavlja i koristi vatreno oružje. Ovaj dokument vrijedi najviše pet godina. Rok valjanosti se može produžiti. Ako se u dokumentu navodi samo vatreno oružje koje je razvrstano u kategoriju D, maksimalni rok valjanosti istog je deset godina. Sadrži podatke utvrđene u Prilogu II. „Europska dozvola za vatreno oružje” je neprenosiv dokument u kojem se navodi vatreno oružje koje posjeduje i koristi vlasnik dozvole. Dozvola mora uvijek biti u posjedu osobe koja koristi vatreno oružje. Promjene u posjedovanju ili osobinama vatrenog oružja se unose u dozvolu, kao i podaci o gubitku ili krađi vatrenog oružja.

Članak 2.

1.   Ova Direktiva ne dovodi u pitanje primjenu nacionalnih odredaba o nošenju oružja, lovu ili streljaštvu.

2.   Ova Direktiva se, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, ne primjenjuje na oružje ili streljivo koje nabavljaju ili posjeduju oružane snage, policija, državna tijela ili kolekcionari ili tijela koja se bave kulturnim i povijesnim aspektima oružja i koje kao takve priznaje država članica na čijem području imaju svoje sjedište. Direktiva se isto tako ne primjenjuje na komercijalne prijenose bojnog oružja i streljiva.

Članak 3.

Države članice mogu u svom zakonodavstvu usvojiti odredbe koje su strože od onih predviđenih u ovoj Direktivi, pri čemu moraju poštovati prava dodijeljena osobama s boravištem u državama članicama po članku 12. stavku 2.

POGLAVLJE 2.

Usklađivanje zakonodavstva koje se odnosi na vatreno oružje

Članak 4.

Barem u vezi s kategorijama A i B svaka država članica će uvjetovati obavljanje djelatnosti trgovca oružjem na svom području izdavanjem dozvole na temelju najmanje jedne provjere privatnog i profesionalnog integriteta trgovca oružjem. Kada se radi o pravnoj osobi, provjeravat će se osoba koja vodi poduzeće. U vezi s kategorijama C i D, svaka država članica, koja ne uvjetuje obavljanje djelatnosti trgovca oružjem izdavanjem dozvole, zahtijevat će prijavu djelatnosti.

Od svakog trgovca oružjem će se tražiti vođenje registra u koji se unose podaci o svom vatrenom oružju razvrstanom u kategorije A, B i C koje primi ili ustupi, uključujući i takve pojedinosti kojima se omogućava identifikacija oružja, posebno njegovog tipa, marke, modela, kalibra i serijskog broja te imena i adresa dobavljača i osobe koja nabavlja oružje. Države članice će redovito provjeravati ispunjava li trgovac oružjem svoje obveze. Trgovac oružjem je registar obvezan čuvati pet godina, čak i nakon prestanka bavljenja svojom djelatnošću.

Članak 5.

Ne dovodeći u pitanje članak 3., države članice dozvoljavaju nabavljanje i posjedovanje vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju B samo osobama koje za to imaju opravdan razlog i:

Ne dovodeći u pitanje članak 3., države članice će dozvoliti posjedovanje vatrenog oružja razvrstanog u kategorije C i D samo osobama koje zadovoljavaju uvjete iz točke (a) prvog stavka.

Države članice mogu povući dozvolu za posjedovanje vatrenog oružja ako se više ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz točke (b) prvog stavka.

Države članice ne smiju zabraniti osobama koje imaju boravište na njihovom području posjedovanje oružja koje su nabavile u drugoj državi članici, osim ako ne zabrane nabavu istog oružja na svom području.

Članak 6.

Države članice će poduzeti sve potrebne korake kako bi zabranile nabavu i posjedovanje vatrenog oružja i streljiva koje je razvrstano u kategoriju A. U posebnim slučajevima, nadležna tijela mogu izdati dozvolu za takvo vatreno oružje i streljivo, kada to nije u suprotnosti s javnom sigurnošću ili javnim redom.

Članak 7.

1.   Nitko ne smije nabavljati vatreno oružje razvrstano u kategoriju B na području države članice, osim ako mu država članica nije za to izdala dozvolu.

Takva se dozvola ne smije izdati osobi koja ima boravište u drugoj državi članici, bez njene prethodne suglasnosti.

2.   Nitko ne smije posjedovati vatreno oružje razvrstano u kategoriju B na području države članice, osim ako mu država članica nije za to izdala dozvolu. Ako ta osoba ima boravište u drugoj državi članici, tu će se državu članicu o tome obavijestiti.

3.   Dozvola za nabavu i dozvola za posjedovanje vatrenog oružja, razvrstanog u kategoriju B, se može ostvariti u obliku upravne odluke.

Članak 8.

1.   Nitko ne smije posjedovati vatreno oružje razvrstano u kategoriju C, osim ako ga nije prijavio vlastima države članice u kojoj se nalazi to vatreno oružje.

Države članice će se pobrinuti za obveznu prijavu svog vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju C, koje se trenutačno nalazi na njihovom području, a koje nije bilo prethodno prijavljeno, unutar godinu dana od stupanja na snagu nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva.

2.   Svaki prodavač, trgovac oružjem ili privatna osoba će obavijestiti o svakom prijenosu ili isporuci vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju C vlasti države članice u kojoj se to događa, navodeći pritom detalje pomoću kojih se mogu identificirati vatreno oružje i osoba koja ga nabavlja. Ako osoba koja nabavlja takvo vatreno oružje ima boravište u drugoj državi članici, tu drugu državu članicu će o nabavi obavijestiti država članica u kojoj je oružje bilo nabavljeno i osoba koja je nabavila vatreno oružje.

3.   Ako država članica na svom području zabranjuje nabavu i posjedovanje vatrenog oružja razvrstanog u kategorije B, C i D, ili isto uvjetuje izdavanjem dozvole, o tome će obavijestiti druge države članice, koje će izričito uključiti izjavu u vezi s tim u svaku europsku dozvolu za vatreno oružje koju izdaju za takvo vatreno oružje, u skladu s člankom 12. stavkom 2.

Članak 9.

1.   Predaja vatrenog oružja razvrstanog u kategorije A, B ili C dozvoljava se osobi koja nema boravište u državi članici o kojoj je riječ, ako se ispune uvjeti utvrđeni člancima 6., 7., i 8.:

2.   Države članice mogu dozvoliti privremenu predaju vatrenog oružja u skladu s postupcima koje će same odrediti.

Članak 10.

Sustavi u pogledu nabave i posjedovanja streljiva će biti jednaki onima za posjedovanje vatrenog oružja kojemu je streljivo namijenjeno.

POGLAVLJE 3.

Formalnosti vezane za kretanje oružja unutar Zajednice

Članak 11.

1.   Vatreno oružje se može, ne dovodeći u pitanje članak 12., prenositi iz jedne države članice u drugu samo u skladu s postupcima određenima u stavcima koji slijede. Ove odredbe će se primjenjivati i na prijenos vatrenog oružja zbog prodaje poštom.

2.   Kada je vatreno oružje potrebno prenijeti u drugu državu članicu, osoba o kojoj je riječ će, prije prenošenja oružja, dostaviti državi članici u kojoj se nalazi takvo vatreno oružje, sljedeće podatke:

Podatke iz posljednje dvije alineje nije potrebno navoditi kada se prijenos obavlja među trgovcima.

Država članica će provjeriti uvjete pod kojima će se odvijati prijenos, posebno s obzirom na sigurnost.

Kada država članica dozvoli takav prijenos, izdaje dozvolu koja uključuje sve podatke iz prvog podstavka. Takva dozvola se nalazi uz vatreno oružje dok isto ne stigne na odredište; predočava se svaki put kada to zahtijevaju vlasti država članica.

3.   Za prijenos vatrenog oružja koje nije ratno, a sukladno članku 12. stavku 2. isključeno je iz područja primjene ove Direktive, svaka država članica može trgovcima dodijeliti pravo prijenosa vatrenog oružja s njenog područja trgovcu sa sjedištem u drugoj državi članici, bez prethodne dozvole koja se navodi u stavku 2. U tu svrhu ona izdaje dozvolu koja vrijedi najviše tri godine i koju bilo kada može obustaviti ili otkazati obrazloženom odlukom. Dokument koji se poziva na takvu dozvolu mora pratiti vatreno oružje dok isto ne stigne na odredište; potrebno ga je predočiti svaki put kada to zahtijevaju vlasti država članica.

Najkasnije za vrijeme prijenosa, trgovac oružjem će vlastima države članice iz koje će se prijenos izvršiti poslati sve podatke iz prvog podstavka stavka 2.

4.   Svaka država članica će drugim državama članicama dostaviti popis vatrenog oružja čiji prijenos na njezino državno područje može biti dozvoljen bez njene prethodne suglasnosti.

Takvi popisi vatrenog oružja će se poslati trgovcima koji su dobili odobrenja za prijenos vatrenog oružja bez prethodnog odobrenja u skladu s postupkom iz stavka 3.

Članak 12.

1.   Ako se ne postupa po postupku utvrđenom člankom 11., neće se dozvoliti posjedovanje vatrenog oružja za vrijeme putovanja kroz dvije ili više država članica, osim ako osoba o kojoj je riječ nije dobila dozvolu svake od tih država članica.

Države članice mogu izdati takvu dozvolu za jedno ili više putovanja u roku od najviše jedne godine, s mogućnošću produženja. Takve se dozvole upisuju u europsku dozvolu za vatreno oružje koju putnik mora predočiti svaki put kada to od njega zatraže vlasti država članica.

2.   Bez obzira na stavak 1., lovci, u vezi s kategorijama C i D, te sportski strijelci, u vezi s kategorijama B, C i D mogu bez prethodne dozvole posjedovati jedan ili više komada vatrenog oružja koji pripadaju navedenim kategorijama za vrijeme putovanja kroz dvije ili više država članica, ako im je namjera upotrijebiti ga u njihovim aktivnostima, pod uvjetom da posjeduju europsku dozvolu za vatreno oružje i pod uvjetom da imaju dokaze za razlog svog putovanja, posebno predočivši poziv.

Međutim, ovo se odstupanje ne primjenjuje na putovanja u državi članici koja zabranjuje nabavu i posjedovanje vatrenog oružja o kojem je riječ ili u kojoj je, na temelju članka 8. stavka 3., za to potrebno dobiti dozvolu; u tom slučaju se u tu svrhu u europsku dozvolu za vatreno oružje upisuje izričita izjava.

U kontekstu izvješća na koje se upućuje u članku 17., Komisija će, kroz savjetovanje s državama članicama, razmotriti učinke primjene drugog podstavka, posebno u vezi s njegovim utjecajem na javni red i javnu sigurnost.

3.   Prema sporazumima o uzajamnom priznavanju nacionalnih dokumenata, dvije ili više država članica za kretanje s vatrenim oružjem na njihovom području mogu predvidjeti primjenu postupaka fleksibilnijih od onih propisanih ovim člankom.

Članak 13.

1.   Svaka država članica će poslati sve korisne podatke koji su joj na raspolaganju u vezi sa završenim prijenosima vatrenog oružja drugoj državi članici na čije je područje oružje preneseno.

2.   Svi podaci koje država članica primi u okviru postupaka za prijenos vatrenog oružja utvrđenih člankom 11. i postupaka za nabavu i posjedovanje vatrenog oružja od strane osoba koje nemaju boravište u Zajednici utvrđenih člankom 7. stavkom 2. i člankom 8. stavkom 2. dostavljaju se, najkasnije do vremena relevantnih prijenosa, državama članicama odredišta i, prema potrebi, državama članicama provoza, najkasnije do vremena provoza.

3.   Države članice će, najkasnije do 1. siječnja 1993., uspostaviti mreže za razmjenu podataka u svrhu primjene ovog članka. Komisiju i druge države članice će obavijestiti o nacionalnim tijelima koja su odgovorna za prenošenje i primanje informacija, kao i za primjenu formalnosti utvrđenih člankom 11. stavkom 4.

Članak 14.

Države članice će donijeti odgovarajuće propise kojima se zabranjuje unos na njihovo područje:

POGLAVLJE 4.

Završne odredbe

Članak 15.

1.   Države članice će povećati učestalost nadzora posjedovanja oružja na vanjskim granicama Zajednice. Posebno će osigurati da putnici iz trećih zemalja koji namjeravaju nastaviti prema nekoj drugoj državi članici poštuju odredbe članka 12.

2.   Ova Direktiva neće državama članicama niti prijevoznicima onemogućavati provedbu nadzora za vrijeme ukrcaja u prijevozno sredstvo.

3.   Države članice obavješćuje Komisiju o načinu na koji se provode nadzori utvrđeni stavkom 1. i stavkom 2. Komisija će te podatke ujediniti i učiniti dostupnima za sve države članice.

4.   Države članice obavješćuje Komisiju o svojim nacionalnim odredbama, uključujući i promjene koje se odnose na nabavu i posjedovanje oružja, kada je nacionalni zakon stroži od minimalnih standarda koje moraju usvojiti. Komisija će takve podatke poslati drugim državama članicama.

Članak 16.

Države članice će uvesti kazne za nepoštovanje odredaba donesenih sukladno ovoj Direktivi. Te kazne moraju biti dovoljno stroge, kako bi se promicalo poštovanje tih odredaba.

Članak 17.

Unutar pet godina od dana prijenosa ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo, Komisija će Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o situaciji koja je nastala primjenom ove Direktive, zajedno s prijedlozima, ako je potrebno.

Članak 18.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, tako da mjere predviđene ovom Direktivom mogu stupiti na snagu najkasnije 1. siječnja 1993. One odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice o poduzetim mjerama.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 19.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 235, 1.9.1987., str. 8. i SL C 299, 28.11.1989., str. 6.

(2)  SL C 231, 17.9.1990., str. 69. i SL C 158, 17.6.1991., str. 89.

(3)  SL C 35, 8.2.1988., str. 5.

PRILOG I.

I.   Za potrebe ove Direktive, „oružje” znači:

II.   Za potrebe ove Direktive, „vatreno oružje” znači:

A.   Svaki predmet koji pripada u jednu od sljedećih kategorija, osim ako ne zadovoljava definiciju, ali je isključen radi jednog od razloga navedenih u odjeljku III.

Kategorija A –   zabranjeno vatreno oružje

Kategorija B –   vatreno oružje za koje je potrebna dozvola

Kategorija C –   vatreno oružje koje je potrebno prijaviti

Kategorija D –   drugo vatreno oružje

Dugo vatreno oružje s jednostrukim okidanjem i glatkim cijevima.

B.   Svi osnovni sastavni dijelovi takvog vatrenog oružja:

III:   Za potrebe ovog Priloga, predmeti koji odgovaraju definiciji „vatrenog oružja” neće biti uključeni u tu definiciju, ako:

U očekivanju koordinacije na razini Zajednice, države članice mogu na vatreno oružje nabrojeno u ovom odjeljku primjenjivati svoje nacionalne zakone.

IV.   Za potrebe ovog Priloga:

PRILOG II.

EUROPSKA DOZVOLA ZA VATRENO ORUŽJE

Dozvola mora uključivati sljedeće odjeljke: