24.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 137/22

(1)

Direktivom Vijeća 91/477/EEZ (3) uspostavljena je prateća mjera za unutarnje tržište. Njome je uspostavljena ravnoteža između obveze osiguranja određene slobode kretanja za pojedino vatreno oružje i njegove bitne dijelove unutar Unije, s jedne strane, i potrebe za nadzorom te slobode uporabom sigurnosnih jamstava primjerenih tim proizvodima, s druge strane.

(2)

Određene aspekte Direktive 91/477/EEZ potrebno je dodatno unaprijediti na razmjeran način kako bi se započelo s rješavanjem problema zlouporabe vatrenog oružja u kriminalne svrhe, a valja uzeti u obzir i nedavna teroristička djela. U tom kontekstu Komisija je u svojoj Komunikaciji od 28. travnja 2015. o Europskom programu sigurnosti pozvala na reviziju te direktive i zajednički pristup onesposobljavanju vatrenog oružja kako bi se spriječilo kriminalce da ga ponovno osposobe i koriste.

(3)

Na vatreno oružje koje je zakonito nabavljeno i posjeduje se u skladu s Direktivom 91/477/EEZ trebale bi se primjenjivati nacionalne odredbe o nošenju oružja, lovu ili streljaštvu.

(4)

Za potrebe Direktive 91/477/EEZ definicija posrednika trebala bi obuhvaćati svaku fizičku ili pravnu osobu, uključujući partnerstva, a za pojam „opskrba” trebalo bi smatrati da obuhvaća zajmove i leasing. Budući da posrednici pružaju usluge slične onima koje pružaju trgovci oružjem, i oni bi trebali biti obuhvaćeni Direktivom 91/477/EEZ u odnosu na one obveze trgovaca oružjem koje su relevantne za aktivnosti posrednika, u onoj mjeri u kojoj su u mogućnosti ispunjavati te obveze i ako ih već ne ispunjava trgovac oružjem u vezi s istom osnovnom transakcijom.

(5)

Djelatnosti trgovaca oružjem uključuju ne samo proizvodnju nego i modifikaciju ili prepravljanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva, poput skraćivanja cijelog vatrenog oružja, zbog čega se mijenja njegova kategorija ili podkategorija. Isključivo privatne, nekomercijalne aktivnosti poput ručnog punjenja i ponovnog punjenja streljiva uporabom sastavnih dijelova streljiva za vlastitu upotrebu ili modifikacije na vatrenom oružju ili bitnim dijelovima u vlasništvu dotične osobe, kao što su promjene na kundaku ili nišanu ili održavanje koje se odnosi na istrošene ili oštećene bitne dijelove, ne bi se trebale smatrati aktivnostima koje bi jedino trgovac oružjem smio obavljati.

(6)

Kako bi se povećala sljedivost sveg vatrenog oružja i bitnih dijelova te olakšalo njihovo slobodno kretanje, sve vatreno oružje ili njegovi bitni dijelovi trebali bi biti označeni jasnom, trajnom i jedinstvenom oznakom i registrirani u sustavima baze podataka država članica.

(7)

Evidencija koja se čuva u sustavima baze podataka trebala bi sadržavati sve informacije na temelju kojih se vatreno oružje može povezati s vlasnikom te bi trebala bilježiti ime proizvođača ili robnu marku, zemlju ili mjesto proizvodnje, vrstu, marku, model, kalibar i serijski broj vatrenog oružja ili svaku jedinstvenu oznaku na kućištu ili uvodniku metaka vatrenog oružja. Bitni dijelovi izuzev kućišta i uvodnika metaka trebali bi biti evidentirani u sustavima baze podataka pod rubrikom koja se odnosi na vatreno oružje na koje se ugrađuju.

(8)

Kako bi se spriječilo lako brisanje oznaka i pojasnilo na koje bi bitne dijelove trebalo staviti oznaku, trebalo bi uvesti zajednička pravila Unije o označivanju. Ta bi se pravila trebala primjenjivati samo na vatreno oružje ili bitne dijelove koji su proizvedeni ili uvezeni u Uniju 14. rujna 2018. ili nakon tog datuma, kada se stavljaju na tržište, dok bi za vatreno oružje i dijelove proizvedene ili uvezene u Uniju prije tog datuma trebali vrijediti zahtjevi u pogledu označivanja i registracije u skladu s Direktivom 91/477/EEZ koji se primjenjuju do tog datuma.

(9)

S obzirom na opasnu prirodu i vijek trajanja vatrenog oružja i bitnih dijelova te kako bi se osiguralo da su nadležna tijela u mogućnosti pratiti vatreno oružje i bitne dijelove u svrhu administrativnih i kaznenih postupaka te uzimajući u obzir nacionalne postupovne zakone, potrebno je evidenciju u sustavima baze podataka čuvati 30 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova. Pristup toj evidenciji i svim povezanim osobnim podacima trebao bi biti ograničen na nadležna tijela i trebao bi biti dopušten samo u razdoblju do 10 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova u svrhe davanja ili povlačenja odobrenja ili za carinske postupke, uključujući moguće nametanje administrativnih sankcija, te do 30 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova ako je taj pristup potreban za provedbu kaznenog prava.

(10)

Učinkovita razmjena informacija između posrednika i trgovaca oružjem, s jedne strane, i nadležnih tijela, s druge strane, važna je za uspješno funkcioniranje sustava baze podataka. Trgovci oružjem i posrednici bi stoga nacionalnim nadležnim tijelima trebali dostavljati informacije bez nepotrebne odgode. Kako bi se to olakšalo, nacionalna nadležna tijela trebala bi uspostaviti elektroničku vezu dostupnu trgovcima oružjem i posrednicima koja može uključivati slanje informacija elektroničkom poštom ili izravno unošenjem u bazu podataka ili drugi registar.

(11)

Kada je riječ o obvezi država članica da imaju funkcionalan sustav praćenja, kako bi se osiguralo da su uvjeti za izdavanje odobrenja za vatreno oružje ispunjeni tijekom cjelokupnog njegovog važenja, države članice trebale bi odlučiti obuhvaća li ocjena prethodnu provedbu liječničkog ili psihološkog testa.

(12)

Ne dovodeći u pitanje nacionalne zakone o profesionalnoj odgovornosti, ne bi trebalo smatrati da se procjenom relevantnih zdravstvenih ili psiholoških informacija stavlja ikakva odgovornost na medicinsko osoblje ili druge osobe koje pružaju takve informacije u slučaju zlouporabe vatrenog oružja koje je u nečijem posjedu u skladu s Direktivom 91/477/EEZ.

(13)

Vatreno oružje i streljivo koje se izravno ne nadzire trebalo bi pohraniti na siguran način. Ako nisu pohranjeni u sefu, vatreno oružje i streljivo trebalo bi pohraniti odvojeno. Kada se vatreno oružje i streljivo treba predati prijevozniku radi prijevoza, taj bi prijevoznik trebao biti odgovoran za odgovarajući nadzor i skladištenje. Kriteriji odgovarajućeg pohranjivanja i sigurnog prijevoza trebali bi biti definirani nacionalnim pravom, uzimajući u obzir brojčano stanje i kategoriju dotičnog vatrenog oružja i streljiva.

(14)

Direktiva 91/477/EEZ ne bi trebala utjecati na pravila država članica kojima se dozvoljava provedba zakonitih transakcija koje uključuju vatreno oružje, bitne dijelove i streljivo poštom, internetom ili ugovorima na daljinu kako su definirani Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), na primjer preko internetskih aukcijskih kataloga ili malih oglasa, telefona ili elektroničke pošte. Međutim, nužno je da identitet strana u tim transakcijama i njihovu zakonsku sposobnost da sudjeluju u takvim transakcijama bude moguće provjeriti te da se to i učini. Kada je riječ o kupcima, primjereno je stoga osigurati da prije dostave ili najkasnije prilikom dostave licencirani ili ovlašteni trgovac oružjem ili posrednik ili tijelo javne vlasti ili predstavnik tog tijela provjeri njihov identitet i, prema potrebi, činjenicu da imaju odobrenje za nabavu vatrenog oružja, bitnih dijelova ili streljiva.

(15)

Za najopasnije vatreno oružje trebalo bi Direktivom 91/477/EEZ uvesti stroža pravila kako bi se osiguralo da, uz neke ograničene i propisno obrazložene iznimke, nabava, posjedovanje ili trgovanje takvim vatrenim oružjem nije dopušteno. U slučaju nepoštovanja tih pravila države članice trebale bi poduzeti sve odgovarajuće mjere, što bi između ostaloga moglo uključivati oduzimanje tog vatrenog oružja.

(16)

Međutim, države članice trebale bi imati mogućnost odobriti nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A kada je to potrebno za obrazovne, istraživačke, povijesne ili kulturne svrhe, uključujući film i kazalište. U ovlaštene bi se osobe, među ostalima, mogli ubrajati puškari, ispitne ustanove za oružje, proizvođači, ovlašteni stručnjaci, forenzičari i, u određenim slučajevima, osobe koje rade u filmskoj ili televizijskoj produkciji. Državama članicama također bi trebalo dopustiti da pojedincima odobre nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A za nacionalnu obranu, na primjer u okviru dobrovoljne vojne obuke koja se provodi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

(17)

Države članice trebale bi moći priznatim muzejima i kolekcionarima dati odobrenje za nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A kada je to potrebno iz povijesnih, kulturnih, znanstvenih, tehničkih i obrazovnih razloga ili razloga očuvanja nasljeđa, pod uvjetom da takvi muzeji i kolekcionari prije dobivanja takvog odobrenja dokažu da su poduzeli mjere potrebne za otklanjanje opasnosti za javnu sigurnost ili javni red, između ostalog i osiguravanjem odgovarajućeg pohranjivanja. Pri izdavanju svakog takvog odobrenja trebalo bi uzeti u obzir specifičnu situaciju, uključujući vrstu i svrhu zbirke, a države članice trebale bi osigurati postojanje sustava za praćenje sakupljača i zbirki.

(18)

Trgovci i posrednici ne bi trebali biti spriječeni u postupanju s vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom razvrstanima u kategoriju A u slučajevima u kojima su nabava i posjedovanje takvog vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva iznimno dopušteni kada je postupanje s njima potrebno u svrhu onesposobljavanja ili prepravljanja, ili kad god je to inače dopušteno Direktivom 91/477/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom. Isto tako, trgovci i posrednici ne bi trebali biti spriječeni u postupanju s tim vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom u slučajevima koji nisu obuhvaćeni Direktivom 91/477/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom, primjerice vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom za izvoz izvan Unije ili oružjem koje nabavljaju oružane snage, policija ili tijela javne vlasti.

(19)

Trgovci oružjem i posrednici trebali bi moći odbiti izvršiti svaku sumnjivu transakciju za nabavu cijelih naboja ili aktivnih upaljača streljiva. Transakcija se može smatrati sumnjivom ako, na primjer, uključuje količine neuobičajene za predviđenu privatnu uporabu, ako kupac pokaže da nije upoznat s načinom korištenja streljiva ili ako kupac inzistira na plaćanju gotovinom istodobno odbijajući pružiti dokaz o vlastitu identitetu. Trgovci oružjem i posrednici također bi trebali moći prijaviti takve sumnjive transakcije nadležnim tijelima.

(20)

Postoji velika opasnost od prepravljanja akustičnog oružja i drugih vrsta oružja sa streljivom bez projektila u pravo vatreno oružje. Stoga je ključno riješiti problem uporabe takvog prepravljenog vatrenog oružja pri počinjavanju kaznenih dijela, posebno njegovim uključivanjem u područje primjene Direktive 91/477/EEZ. Nadalje, kako bi se izbjegla opasnost od proizvodnje oružja za uzbunjivanje i signalizaciju na način koji mu omogućuje prepravljanje za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva, Komisija bi trebala donijeti tehničke specifikacije kako bi se osiguralo da se ono ne može prepraviti na taj način.

(21)

Uzimajući u obzir veliku opasnost od ponovnog osposobljavanja neodgovarajuće onesposobljenog oružja i s ciljem jačanja sigurnosti u cijeloj Uniji, takvo vatreno oružje trebalo bi biti obuhvaćeno Direktivom 91/477/EEZ. Trebalo bi predvidjeti definiciju onesposobljenog vatrenog oružja koja odražava opća načela onesposobljavanja vatrenog oružja iz Protokola protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, priloženog Odluci Vijeća 2014/164/EU (5) kojom se taj protokol prenosi u pravni okvir Unije.

(22)

Vatreno oružje namijenjeno vojnoj uporabi, poput AK47 i M16, opremljeno tako da se omogućuje izbor načina paljbe, koje može biti ručno podešeno na automatski ili poluautomatski način paljbe, trebalo bi biti razvrstano u kategoriju A vatrenog oružja te bi stoga trebalo biti zabranjeno za civilnu uporabu., U slučaju da je prepravljeno u poluautomatsko vatreno oružje trebalo bi biti razvrstano u točku 6. kategorije A.

(23)

Neke vrste poluautomatskog vatrenog oružja mogu se jednostavno prepraviti u automatsko vatreno oružje, što predstavlja prijetnju za sigurnost. Međutim, čak i ako se ne izvrši to prepravljanje, određeno poluautomatsko vatreno oružje moglo bi biti vrlo opasno ako ima velik kapacitet u pogledu broja naboja. Stoga bi za civilnu uporabu trebalo zabraniti poluautomatsko vatreno oružje s fiksnim spremnikom koji omogućuje ispaljivanje velikog broja naboja, kao i poluautomatsko vatreno oružje u kombinaciji s odvojivim spremnikom koji ima veliki kapacitet. Sama mogućnost da se na vatreno oružje umetne spremnik kapaciteta većeg od 10 naboja, za dugocijevno vatreno oružje, i kapaciteta većeg od 20 naboja, za kratkocijevno vatreno oružje, ne određuje razvrstavanje vatrenog oružja u određenu kategoriju.

(24)

Ne dovodeći u pitanje produljenje odobrenja u skladu s Direktivom 91/477/EEZ, poluautomatsko vatreno oružje s rubnim paljenjem, uključujući ono kalibra 22 ili manjeg, ne bi trebalo biti razvrstano u kategoriju A, osim ako je prepravljeno iz automatskog vatrenog oružja.

(25)

Odredbe Direktive 91/477/EEZ o europskoj oružnoj propusnici kao glavnom dokumentu potrebnom strijelcima i drugim osobama ovlaštenima u skladu s tom direktivom u njihovu djelovanju trebalo bi poboljšati uključivanjem u njezine relevantne odredbe upućivanje na vatreno oružje razvrstano u kategoriji A, ne dovodeći u pitanje pravo država članica da primijene stroža pravila.

(26)

Predmeti koji fizički izgledaju kao vatreno oružje („replika”), ali su proizvedeni tako da ih se ne može prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva ne bi trebali biti obuhvaćeni Direktivom 91/477/EEZ.

(27)

Ako države članice imaju nacionalne zakone kojima je regulirano starinsko oružje, takvo oružje ne podliježe Direktivi 91/477/EEZ. Međutim, reprodukcije starinskog oružja nemaju istu povijesnu važnost ili značaj i mogu se sastaviti uporabom modernih tehnika kojima se može poboljšati njihova trajnost i preciznost. Stoga bi te reprodukcije trebalo uključiti u okvir Direktive 91/477/EEZ. Direktiva 91/477/EEZ ne primjenjuje se na druge predmete, kao što su naprave za airsoft, koje ne odgovaraju definiciji pojma vatrenog oružja i stoga nisu uređene tom direktivom.

(28)

Radi bolje razmjene informacija među državama članicama, pomoglo bi ako bi Komisija mogla ocijeniti nužne elemente sustava za podršku takvoj razmjeni informacija iz računalnih sustava baze podataka uspostavljenih u državama članicama, uključujući izvedivost davanja pristupa takvom sustavu svakoj državi članici. Taj sustav može upotrebljavati modul Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („IMI”), uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6), posebno prilagođen vatrenom oružju. Takva bi se razmjena informacija među državama članicama trebala vršiti u skladu s pravilima o zaštiti podataka utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Ako je nadležnom tijelu potreban pristup kaznenoj evidenciji osobe koja je podnijela zahtjev za odobrenje za nabavu ili posjedovanje vatrenog oružja, to bi tijelo trebalo moći dobiti te informacije u skladu s Okvirom odlukom Vijeća 2009/315/PUP (8). Ocjena Komisije mogla bi prema potrebi biti popraćena zakonodavnim prijedlogom uzimajući u obzir postojeće instrumente za razmjenu informacija.

(29)

Kako bi se osigurala prikladna razmjena informacija elektroničkim sredstvima među državama članicama o izdanim odobrenjima za transfer vatrenog oružja u drugu državu članicu i o odbijanjima izdavanja odobrenja za nabavu ili posjedovanje vatrenog oružja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s utvrđivanjem odredaba kojima se državama članicama omogućuje stvaranje takvog sustava razmjene informacija. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (9). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(30)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(31)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata osobito Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(32)

Uredba (EU) 2016/679 trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koja se provodi u okviru Direktive 91/477/EEZ. Ako se osobni podaci prikupljeni na temelju Direktive 91/477/EEZ obrađuju u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, tijela koja vrše obradu tih podataka trebala bi poštovati pravila usvojena na temelju Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(33)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(34)

Direktivu 91/477/EEZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(35)

U pogledu Islanda i Norveške ova Direktiva i Direktiva 91/477/EEZ predstavljaju razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (12), koje pripadaju područjima iz članka 1. Odluke Vijeća 1999/437/EZ (13).

(36)

U pogledu Švicarske ova Direktiva i Direktiva 91/477/EEZ predstavljaju razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (14), koje pripadaju područjima iz članka 1. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (15).

(37)

U pogledu Lihtenštajna ova Direktiva i Direktiva 91/477/EEZ predstavljaju razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (16), koje pripadaju područjima iz članka 1. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (17),

1.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

1.   Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

2.   Za potrebe ove Direktive, smatra se da osoba ima boravište u onoj zemlji koja je navedena u adresi na službenoj ispravi koja navodi boravište te osobe, kao što su putovnica ili nacionalna osobna iskaznica, koja se, prilikom provjere nabave ili posjedovanja, podnosi nadležnim tijelima države članice ili trgovcu ili posredniku. Ako se adresa osobe ne navodi u njezinoj putovnici ili nacionalnoj osobnoj iskaznici, zemlja boravišta te osobe određuje se na temelju bilo kojeg drugog službenog dokaza boravišta koji priznaje dotična država članica.

3.   ‚Europska oružna propusnica’ izdaje se na zahtjev nadležnih tijela države članice osobi koja zakonito stupa u posjed vatrenog oružja i koristi ga. Propusnica vrijedi najviše pet godina, s tim da se može produljiti, i sadržava podatke navedene u Prilogu II. Nije prenosiva i u njoj se evidentira vatreno oružje koje posjeduje i koristi nositelj propusnice. Propusnica uvijek mora biti u posjedu osobe koja koristi vatreno oružje i svaka promjena povezana s posjedovanjem ili značajkama vatrenog oružja, kao i njegov gubitak ili krađa, moraju biti naznačeni na propusnici.”

2.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1.   Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje primjena nacionalnih odredaba o nošenju oružja, lovu ili streljaštvu, korištenju oružja koje je na zakonit način nabavljeno i posjeduje se u skladu s ovom Direktivom.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na oružje i streljivo koje, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, nabavljaju ili posjeduju oružane snage, policija ili tijela javne vlasti. Ne primjenjuje se ni na transfere uređene Direktivom 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

(*1)  Direktiva 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavljivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice (SL L 146, 10.6.2009., str. 1.).”"

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

4.

Članak 4.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.a

Ne dovodeći u pitanje članak 3., države članice dopuštaju nabavu i posjedovanje vatrenog oružja samo osobama kojima je dodijeljena dozvola ili, u odnosu na oružje razvrstano u kategoriju C, kojima je posebno dozvoljeno nabavljanje i posjedovanje takvog vatrenog oružja u skladu s nacionalnim pravom.”

5.

Članak 4.b briše se.

6.

Članci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 5.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 3., države članice dozvoljavaju nabavu i posjedovanje vatrenog oružja samo osobama koje za to imaju dobar razlog i:

2.   Države članice moraju imati uspostavljen sustav praćenja, koji može biti stalan ili povremen, kako bi osigurale da se uvjeti za odobrenje određeni nacionalnim pravom ispunjavaju tijekom cijelog razdoblja trajanja odobrenja te da se, između ostaloga, procjenjuju relevantne zdravstvene i psihološke informacije. Konkretni mehanizmi utvrđuju se u skladu s nacionalnim pravom.

Ako se bilo koji od uvjeta za odobrenje više ne ispunjava, države članice povlače svoje odobrenje.

Države članice osobama koje imaju boravište na njihovu državnom području ne mogu zabraniti da posjeduju vatreno oružje nabavljeno u drugoj državi članici, osim ako nabavu te iste vrste vatrenog oružja zabranjuju na svojem državnom području.

3.   Države članice osiguravaju da se odobrenje za nabavu i odobrenje za posjedovanje vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju B povlače ako se u posjedu osobe kojoj je izdano to odobrenje nađe spremnik koji se može pričvrstiti na poluautomatsko ili repetirajuće vatreno oružje sa središnjom udarnom iglom i koji:

osim ako se toj osobi izdalo odobrenje na temelju članka 6. ili odobrenje koje je potvrđeno, obnovljeno ili produljeno na temelju članka 7. stavka 4.a.

Članak 5.a

Kako bi se minimizirala opasnost da vatrenom oružju i streljivu pristupe neovlaštene osobe, države članice utvrđuju pravila o odgovarajućem nadzoru nad vatrenim oružjem i streljivom i pravila o njihovoj odgovarajućoj pohrani na siguran način. Vatreno oružje i pripadajuće streljivo ne smiju biti lako dostupni na istome mjestu. Odgovarajući nadzor znači da osoba koja zakonito posjeduje dotično vatreno oružje ili streljivo ima kontrolu nad njime tijekom njegova prijevoza i uporabe. Razina provjere takvog odgovarajućeg načina pohrane mora odgovarati broju i kategoriji dotičnog vatrenog oružja i streljiva.

Članak 5.b

Države članice osiguravaju da u slučajevima koji uključuju nabavu i prodaju vatrenog oružja, bitnih dijelova ili streljiva razvrstanih u kategoriju A, B ili C preko ugovora na daljinu, kako su definirani člankom 2. točkom 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*2), sljedeći subjekti provjeravaju identitet i, prema potrebi, odobrenje kupca vatrenog oružja, bitnih dijelova ili streljiva, prije njihove isporuke toj osobi ili najkasnije prilikom isporuke:

Članak 6.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 2., države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi zabranile nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A. One osiguravaju da se oduzme vatreno oružje, bitni dijelovi i streljivo koji se nezakonito drže unatoč toj zabrani.

2.   Za zaštitu ključne infrastrukture, trgovačkog brodovlja, konvoja visoke vrijednosti i osjetljivih prostora, kao i za potrebe nacionalne obrane te u obrazovne, kulturne, istraživačke i povijesne svrhe te ne dovodeći u pitanje stavak 1., nadležna nacionalna tijela mogu, iznimno i na propisno obrazložen način, u pojedinačnim slučajevima izdati odobrenja za vatreno oružje, bitne dijelove i streljivo razvrstane u kategoriju A, kada to nije u suprotnosti s javnom sigurnošću ili javnim redom.

3.   Države članice mogu kolekcionarima, iznimno i na propisno obrazložen način, u pojedinačnim posebnim slučajevima izdati odobrenja za nabavu i posjedovanje oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A, podložno strogim sigurnosnim uvjetima, uključujući pružanje dokaza nadležnim nacionalnim tijelima da su provedene mjere kako bi se spriječila bilo koja opasnost za javnu sigurnost ili javni red i da su dotično vatreno oružje, bitni dijelovi ili streljivo pohranjeni poštujući sigurnosnu razinu koja je razmjerna opasnostima povezanima s neovlaštenim pristupom tim predmetima.

Države članice osiguravaju da je kolekcionare kojima su odobrenja izdana u skladu s prvim podstavkom ovog stavka moguće identificirati u sustavima baze podataka iz članka 4. Ti kolekcionari kojima su izdana odobrenja obvezni su voditi registar sveg vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju A koje posjeduju, a taj registar dostupan je nadležnim nacionalnim tijelima. Države članice uspostavljaju odgovarajući sustav praćenja u pogledu tih kolekcionara kojima su izdana odobrenja, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike.

4.   Države članice trgovcima oružja ili posrednicima mogu odobriti da u okviru svoje profesionalne djelatnosti nabavljaju, proizvode, onesposobljavaju, popravljaju, dobavljaju, transferiraju i posjeduju vatreno oružje, bitne dijelove i streljivo razvrstane u kategoriju A, podložno strogim sigurnosnim uvjetima.

5.   Države članice muzejima mogu odobriti nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A, podložno strogim sigurnosnim uvjetima.

6.   Države članice mogu sportskim strijelcima odobriti nabavu i posjedovanje poluautomatskog vatrenog oružja razvrstanog u točku 6. ili 7. kategorije A, podložno sljedećim uvjetima:

U pogledu vatrenog oružja razvrstanog u točku 6. kategorije A, države članice koje imaju vojni sustav koji se temelji na općoj vojnoj obvezi i koje posljednjih 50 godina imaju uspostavljen sustav transfera vojnog vatrenog oružja osobama koje napuštaju vojsku nakon izvršenja svojih vojnih dužnosti mogu tim osobama izdati odobrenje da, u svojstvu sportskih strijelaca, zadrže jedno vatreno oružje kojim su se služili tijekom služenja obveznog vojnog roka. Relevantno tijelo javne vlasti mora to vatreno oružje pretvoriti u poluautomatsko vatreno oružje te periodično provjeravati predstavljaju li osobe koje se služe tim vatrenim oružjem opasnost za javnu sigurnost. Primjenjuju se odredbe iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c).

7.   Odobrenja izdana na temelju ovog članka periodično se preispituju u vremenskim razmacima koji nisu dulji od pet godina.”

(*2)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.)."

7.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

8.

U članku 8. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ako država članica na svojem državnom području zabranjuje nabavu i posjedovanje vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju B ili C, ili isto uvjetuje izdavanjem odobrenja, o tome obavješćuje druge države članice, koje izričito uključuju izjavu u vezi s tim u svaku europsku oružnu propusnicu koju izdaju za takvo vatreno oružje, na temelju članka 12. stavka 2.”

9.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

1.   Mehanizmi za nabavu i posjedovanje streljiva jednaki su onima za posjedovanje vatrenog oružja kojemu je streljivo namijenjeno.

Nabava spremnikâ za poluautomatsko vatreno oružje sa središnjom udarnom iglom koje može primiti više od 20 naboja ili, u slučaju dugog vatrenog oružja, više od 10 naboja dopušta se samo onim osobama kojima je izdano odobrenje u skladu s člankom 6. ili odobrenje koje je potvrđeno, obnovljeno ili produljeno na temelju članka 7. stavka 4.a.

2.   Trgovci oružjem i posrednici mogu odbiti izvršiti svaku transakciju za nabavu cijelih naboja ili sastavnih dijelova naboja koju opravdano smatraju sumnjivom zbog njezine prirode ili opsega te nadležnim tijelima prijavljuju svaki pokušaj takve transakcije.”

10.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 10.a

1.   Države članice poduzimaju mjere kojima se osigurava da se naprave s ležištem streljiva oblikovane tako da mogu ispaljivati samo streljivo bez projektila, neškodljive nadražujuće tvari, druge aktivne tvari ili pirotehničko signalno streljivo ne mogu prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva.

2.   Države članice među vatreno oružje razvrstavaju naprave s ležištem streljiva koje su oblikovane tako da mogu ispaljivati samo streljivo bez projektila, neškodljive nadražujuće tvari, druge aktivne tvari ili pirotehničko signalno streljivo, a koje se mogu prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju tehničke specifikacije za oružje za uzbunjivanje i signalizaciju proizvedeno u Uniji ili uvezeno u nju 14. rujna 2018. ili nakon tog datuma kako bi se osiguralo da se ono ne može prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13.b stavka 2. Komisija prvi takav provedbeni akt donosi do 14. rujna 2018.

Članak 10.b

1.   Države članice uspostavljaju mehanizme kojima nadležna tijela provjeravaju onesposobljavanje vatrenog oružja kako bi se osiguravalo da modifikacije izvršene na vatrenom oružju sve njegove bitne dijelove čine trajno neuporabljivima te da ih nije moguće ukloniti, zamijeniti ili modificirati kako bi se vatreno oružje na bilo koji način ponovno osposobilo. Države članice, u kontekstu te provjere, osiguravaju izdavanje svjedodžbe i potvrde kojima se potvrđuje onesposobljenost vatrenog oružja i u tu svrhu osiguravaju stavljanje jasno vidljive oznake na vatreno oružje.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju norme i tehnike onesposobljavanja kako bi se osiguralo da su svi bitni dijelovi vatrenog oružja postali trajno neuporabljivi te da ih nije moguće ukloniti, zamijeniti ili modificirati kako bi se vatreno oružje na bilo koji način ponovno osposobilo. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13.b stavka 2.

3.   Provedbeni akti iz stavka 2. ne odnose na vatreno oružje koje je onesposobljeno prije datuma početka primjene tih provedbenih akata, osim ako se takvo vatreno oružje transferira u drugu državu članicu ili stavlja na tržište nakon tog datuma.

4.   Države članice mogu u roku od dva mjeseca nakon 13. lipnja 2017. obavijestiti Komisiju o svojim nacionalnim normama i tehnikama onesposobljavanja koje su se primjenjivale prije 8. travnja 2016. i navesti razloge zbog kojih je razina sigurnosti koju osiguravaju te nacionalne norme i tehnike onesposobljavanja jednakovrijedna onoj koju osiguravaju tehničke specifikacije za onesposobljavanje vatrenog oružja navedene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2015/2403 (*4), kako se primjenjuje 8. travnja 2016.

5.   Kada države članice obavijeste Komisiju u skladu sa stavkom 4. ovog članka, Komisija najkasnije 12 mjeseci od te obavijesti donosi provedbene akte kojima odlučuje osiguravaju li nacionalne norme i tehnike onesposobljavanja, o kojima je tako obaviještena, da je vatreno oružje bilo onesposobljeno s razinom sigurnosti koja je jednakovrijedna onoj koju osiguravaju tehničke specifikacije za onesposobljavanje vatrenog oružja navedene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/2403, kako se primjenjuje 8. travnja 2016. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13.b stavka 2.

6.   Do datuma početka primjene provedbenih akata iz stavka 5. sve vatreno oružje onesposobljeno u skladu s nacionalnim normama i tehnikama onesposobljavanja koje su se primjenjivale prije 8. travnja 2016. prilikom transfera u drugu državu članicu ili stavljanja na tržište mora ispunjavati tehničke specifikacije za onesposobljavanje vatrenog oružja navedene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/2403.

7.   Vatreno oružje onesposobljeno prije 8. travnja 2016. u skladu s nacionalnim normama i tehnikama onesposobljavanja za koje se utvrdi da osigurava razinu sigurnosti jednakovrijednu onoj koju osiguravaju tehničke specifikacije za onesposobljavanje vatrenog oružja navedene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/2403, kako se primjenjuje 8. travnja 2016., smatra se onesposobljenim vatrenim oružjem, među ostalim kada se transferira u drugu državu članicu ili stavlja na tržište nakon datuma početka primjene provedbenih akata iz stavka 5.

(*4)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2403 od 15. prosinca 2015. o utvrđivanju zajedničkih smjernica o normama i tehnikama onesposobljavanja kako bi se osiguralo da je onesposobljeno vatreno oružje postalo neopozivo neuporabljivo (SL L 333, 19.12.2015., str. 62.).”"

11.

U naslovu poglavlja 3., riječ „Zajednice” zamjenjuje se riječju „Unije”.

12.

U članku 11. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Vatreno oružje može se, ne dovodeći u pitanje članak 12., transferirati iz jedne države članice u drugu samo u skladu s postupkom utvrđenim u ovom članku. Taj postupak također se primjenjuje i u odnosu na transfere vatrenog oružja ostvarene prodajom preko ugovora na daljinu kako su definirani člankom 2. točkom 7. Direktive 2011/83/EU.”

13.

U članku 12. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

14.

U članku 13. dodaju se sljedeći stavci:

„4.   Nadležna tijela država članica elektroničkim sredstvima razmjenjuju informacije o izdanim odobrenjima za transfer vatrenog oružja u drugu državu članicu i informacije o odbijanjima izdavanja odobrenja, kako je predviđeno u člancima 6. i 7., zbog sigurnosnih razloga ili zbog razloga povezanih s pouzdanosti dotične osobe.

5.   Komisija osigurava sustav za razmjenu informacija navedenih u ovom članku.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 13.a kako bi dopunila ovu Direktivu utvrđivanjem detaljnih mehanizama sustavne razmjene informacija elektroničkim sredstvima. Komisija prvi takav delegirani akt donosi do 14. rujna 2018.”

15.

Članak 13.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.a

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 13. lipnja 2017.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 5. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani pravni akt donesen na temelju članka 13. stavka 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeća na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

16.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 13.b

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*5).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*5)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”"

17.

U članku 15. stavku 1., riječ „Zajednice” zamjenjuje se riječju „Unije”;

18.

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Komisija do 14. rujna 2020. i svakih pet godina nakon toga podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni ove Direktive, uključujući provjeru prikladnosti njezinih odredbi, koje je prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlozima, posebno u vezi s kategorijama vatrenog oružja u Prilogu I. i pitanjima koja se odnose na provedbu sustava europske oružne propusnice, označivanje i učinke novih tehnologija kao što su 3D tisak, upotreba kôda za brzi odgovor (QR) i upotreba sustava za identifikaciju putem radijskih frekvencija (RFID).”

19.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

20.

U Prilogu II. točka (f) zamjenjuje se sljedećim: