PRIJEVOD

PRILOG

MINAMATSKA KONVENCIJA O ŽIVI

Stranke ove Konvencije,

prepoznajući da je živa kemikalija koja izaziva globalnu zabrinutost zbog svojeg dalekosežnog atmosferskog prijenosa, svoje postojanosti u okolišu nakon što se jednom antropogeno uvede, svoje sposobnosti bioakumulacije u ekosustavima i svojih značajnih negativnih učinaka na zdravlje ljudi i okoliš,

podsjećajući na odluku 25/5 od 20. veljače 2009. Upravnog vijeća Programa Ujedinjenih naroda za okoliš o pokretanju međunarodne aktivnosti za gospodarenje živom na učinkovit, djelotvoran i koherentan način,

podsjećajući na stavak 221. završnog dokumenta Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju „Budućnost kakvu želimo” u kojem se poziva na uspješan završetak pregovora o globalnom pravno obvezujućem instrumentu o živi kojim bi se odgovorilo na rizike za zdravlje ljudi i okoliš,

podsjećajući na načela Deklaracije o okolišu i razvoju iz Rio de Janeira ponovno potvrđena na Konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju, koja uključuju, među ostalim, zajedničke, ali diferencirane odgovornosti, te priznajući okolnosti i sposobnosti država, kao i potrebu za globalnim djelovanjem,

svjesne opasnosti za zdravlje, posebno u zemljama u razvoju, zbog izloženosti živi ranjivih skupina, posebno žena i djece, a preko njih i budućih generacija,

primjećujući specifične ranjivosti arktičkih ekosustava i autohtonih zajednica zbog biomagnifikacije žive i kontaminacije tradicionalne hrane, te zabrinute za autohtone zajednice općenito zbog učinaka žive,

prepoznajući značajne pouke proizašle iz bolesti Minamata, posebno ozbiljne učinke na zdravlje i okoliš koji proizlaze iz onečišćenja živom te potrebu da se osigura pravilno gospodarenje živom i sprečavanje takvih događaja u budućnosti,

naglašavajući važnost financijske, tehničke i tehnološke podrške te podrške za izgradnju kapaciteta, posebno za zemlje u razvoju i zemlje čije je gospodarstvo u tranziciji, radi jačanja nacionalnih sposobnosti za gospodarenje živom i promicanja učinkovite provedbe Konvencije,

prepoznajući također aktivnosti Svjetske zdravstvene organizacije povezane sa živom u svrhu zaštite zdravlja ljudi te uloge mjerodavnih multilateralnih sporazuma u području okoliša, posebno Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom zbrinjavanju te Rotterdamske konvencije o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini,

prepoznajući da se ova Konvencija i drugi međunarodni sporazumi u području okoliša i trgovine međusobno podupiru,

naglašavajući da se nijednom odredbom ove Konvencije ne namjerava utjecati na prava i obveze bilo koje stranke koji proizlaze iz bilo kojeg postojećeg međunarodnog sporazuma,

shvaćajući da se prethodnom uvodnom izjavom ne namjerava stvoriti hijerarhija između ove Konvencije i drugih međunarodnih instrumenata,

primjećujući da se nijednom odredbom ove Konvencije ne sprečava stranku da poduzme dodatne nacionalne mjere u skladu s odredbama ove Konvencije kako bi zaštitila zdravlje ljudi i okoliš od izloženosti živi u skladu sa svojim drugim obvezama prema primjenjivom međunarodnom pravu,

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Konvencije zaštita zdravlja ljudi i okoliša od antropogenih emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Konvencije:

(a)	„tradicionalno rudarenje zlata i rudarenje zlata u malom opsegu” znači rudarenje zlata koje obavljaju rudari pojedinci ili mala poduzeća s ograničenim kapitalnim ulaganjima i proizvodnjom;

(b)

„najbolje raspoložive tehnike” znači tehnike koje su najučinkovitije za sprečavanje i, ako to nije moguće, smanjenje emisija i ispuštanja žive u zrak, vodu i zemljište, te utjecaja tih emisija i ispuštanja na okoliš u cjelini, uzimajući u obzir ekonomska i tehnička pitanja za određenu stranku ili određeni objekt na državnom području te stranke. U tom kontekstu:   „najbolje” znači najučinkovitije u postizanju visoke opće razine zaštite okoliša u cjelini;   „raspoložive” tehnike znači, u odnosu na određenu stranku i određeni objekt na državnom području te stranke, tehnike koje su razvijene u mjeri kojom se omogućuje provedba u relevantnom industrijskom sektoru uz ekonomski i tehnički održive uvjete, uzimajući u obzir troškove i koristi, bez obzira na to primjenjuju li se te tehnike ili se razvijaju na državnom području te stranke, pod uvjetom da su dostupne operateru objekta kako utvrđuje ta stranka; i   „tehnike” znači tehnologije koje se upotrebljavaju, radne prakse i načini na koje se postrojenja projektiraju, grade, održavaju te kako se njima upravlja i kako ih se stavlja izvan pogona;

(c)	„najbolji postupci zaštite okoliša” znači primjena najprikladnije kombinacije mjera i strategija za nadziranje okoliša;

(d)	„živa” znači elementarna živa (Hg(0), CAS br. 7439-97-6);

(e)	„živin spoj” znači svaka tvar koja se sastoji od atomâ žive i jednog ili više atoma drugih kemijskih elemenata, koju je moguće rastaviti na različite komponente isključivo kemijskim reakcijama;

(f)	„proizvod kojem je dodana živa” znači proizvod ili komponenta proizvoda koji sadržavaju živu ili živin spoj koji je namjerno dodan;

(g)	„stranka” znači država ili organizacija regionalne ekonomske integracije koja je pristala biti obvezana ovom Konvencijom i za koju je Konvencija na snazi;

(h)	„stranke koje su prisutne i glasuju” znači stranke koje su prisutne i na sastanku stranaka daju svoj glas za ili protiv;

(i)	„primarno rudarenje žive” znači rudarenje u kojemu je osnovni traženi materijal živa;

(j)

„organizacija regionalne ekonomske integracije” znači organizacija koju čine suverene države unutar određene regije na koju su njezine države članice prenijele nadležnost u odnosu na pitanja uređena ovom Konvencijom i koja je propisno ovlaštena, u skladu sa svojim unutarnjim postupcima, potpisati, ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovu Konvenciju ili joj pristupiti; i

(k)	„dopuštena uporaba” znači svaka uporaba, od strane stranke, žive ili živinih spojeva koja je u skladu s ovom Konvencijom i koja uključuje, ali nije ograničena na uporabe koje su u skladu s člancima 3., 4., 5., 6. i 7.

Članak 3.

Izvori žive i trgovina živom

1.   Za potrebe ovog članka:

(a)	upućivanja na „živu” uključuju smjese žive s drugim tvarima, uključujući slitine žive, koje imaju koncentraciju žive od najmanje 95 % masenog udjela; i

(b)	„živini spojevi” znači živin (I) klorid (poznat i kao kalomel), živin (II) oksid, živin (II) sulfat, živin (II) nitrat, cinabarit i živin sulfid.

2.   Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na:

(a)	količine žive ili živinih spojeva koje se upotrebljavaju za laboratorijska istraživanja ili kao referentni etalon; ili

(b)	količine žive ili živinih spojeva u tragovima, koje su prirodno prisutne u proizvodima kao što su neživini metali, rude ili mineralni proizvodi, uključujući ugljen, ili proizvodima dobivenima od tih materijala, i nenamjerne količine u tragovima u kemijskim proizvodima; ili

(c)	proizvode kojima je dodana živa.

3.   Nijedna stranka ne dopušta primarno rudarenje žive koje nije u tijeku na njezinu državnom području na datum na koji Konvencija stupi na snagu za nju.

4.   Svaka stranka dopušta samo primarno rudarenje žive koje je na datum na koji Konvencija stupi na snagu za nju bilo u tijeku na njezinu državnom području, na razdoblje do petnaest godina nakon tog datuma. Tijekom tog razdoblja živa dobivena takvim rudarenjem upotrebljava se samo za proizvodnju proizvoda kojima je dodana živa u skladu s člankom 4., u proizvodnim procesima u skladu s člankom 5. ili se zbrinjava u skladu s člankom 11., primjenom postupaka koji ne završavaju oporabom, recikliranjem, obnavljanjem, izravnom ponovnom uporabom ni alternativnim uporabama.

5.   Svaka stranka:

(a)	nastoji utvrditi pojedinačne zalihe žive i živinih spojeva veće od 50 metričkih tona i izvore zaliha za dobivanje žive većih od 10 metričkih tona godišnje koji se nalaze na njezinu državnom području;

(b)

poduzima mjere kako bi osigurala da se, ako ta stranka utvrdi da je dostupan višak žive nastao stavljanjem postrojenja za proizvodnju klornih lužina izvan pogona, ta živa zbrinjava u skladu sa smjernicama za gospodarenje na način koji je prihvatljiv za okoliš iz članka 11. stavka 3. točke (a), primjenom postupaka koji ne završavaju oporabom, recikliranjem, obnavljanjem, izravnom ponovnom uporabom ni alternativnim uporabama.

6.   Nijedna stranka ne dopušta izvoz žive, osim:

(a)	u stranku koja je stranci izvoznici dala svoj pisani pristanak i to samo u svrhu: i. uporabe koja je stranci uvoznici dopuštena u skladu s ovom Konvencijom; ili ii. međuskladištenja koje je prihvatljivo za okoliš, kako je utvrđeno u članku 10.; ili

(b)

u državu koja nije stranka, a koja je stranci izvoznici dala svoj pisani pristanak, uključujući potvrdu kojom se dokazuje: i. da država koja nije stranka ima uspostavljene mjere kojima osigurava zaštitu zdravlja ljudi i okoliša te mjere kojima osigurava svoju usklađenost s odredbama članaka 10. i 11.; i ii. da će živa biti namijenjena samo za uporabu koja je stranci dopuštena u skladu s ovom Konvencijom ili za međuskladištenje koje je prihvatljivo za okoliš, kako je utvrđeno u članku 10.

7.   Stranka izvoznica može se osloniti na opću obavijest koju stranka uvoznica ili država uvoznica koja nije stranka daje Tajništvu kao pisani pristanak propisan stavkom 6. Tom općom obavijesti utvrđuju se svi uvjeti uz koje stranka uvoznica ili država uvoznica koja nije stranka daje svoj pristanak. Ta stranka ili država koja nije stranka može u svakom trenutku opozvati obavijest. Tajništvo vodi javni registar svih takvih obavijesti.

8.   Nijedna stranka ne dopušta uvoz žive podrijetlom iz države koja nije stranka, a koja bi imala njezin pisani pristanak, osim ako ta država koja nije stranka dostavi potvrdu da živa ne dolazi iz izvora koji su utvrđeni kao nedopušteni prema stavku 3. ili stavku 5. točki (b).

9.   Stranka koja dostavlja opću obavijest o pristanku prema stavku 7. može odlučiti ne primjenjivati stavak 8. uz uvjet da zadrži sveobuhvatna ograničenja izvoza žive i da ima uspostavljene nacionalne mjere kako bi osigurala da se uvezenom živom upravlja na način koji je prihvatljiv za okoliš. Stranka Tajništvu dostavlja obavijest o takvoj odluci, uključujući informacije kojima se opisuju njezina izvozna ograničenja i nacionalne regulatorne mjere, kao i informacije o količinama i zemljama podrijetla žive uvezene iz država koje nisu stranke. Tajništvo vodi javni registar svih takvih obavijesti. Odbor za provedbu i usklađenost preispituje i ocjenjuje takve obavijesti i dodatne podatke u skladu s člankom 15. te, prema potrebi, može davati preporuke Konferenciji stranaka.

10.   Postupak utvrđen u stavku 9. dostupan je do završetka drugog sastanka Konferencije stranaka. Nakon toga on više neće biti dostupan, osim ako Konferencija stranaka odluči drukčije običnom većinom stranaka koje su prisutne i glasuju, osim u odnosu na stranku koja je obavijest prema stavku 9. dostavila prije kraja drugog sastanka Konferencije stranaka.

11.   Svaka stranka u svoja izvješća koja dostavlja u skladu s člankom 21. unosi informacije kojima se pokazuje da su zahtjevi iz ovog članka ispunjeni.

12.   Konferencija stranaka na svojem prvom sastanku donosi dodatne smjernice s obzirom na ovaj članak, posebno u odnosu na stavak 5. točku (a) te stavke 6. i 8., te sastavlja i donosi propisani sadržaj potvrde iz stavka 6. točke (b) i stavka 8.

13.   Konferencija stranaka ocjenjuje ugrožava li trgovina određenim živinim spojevima cilj ove Konvencije i preispituje bi li određeni živini spojevi, na temelju njihova navođenja u dodatnom prilogu donesenom u skladu s člankom 27., trebali podlijegati stavcima 6. i 8.

Članak 4.

Proizvodi kojima je dodana živa

1.   Poduzimanjem odgovarajućih mjera nijedna stranka ne dopušta proizvodnju, uvoz ni izvoz proizvoda kojima je dodana živa navedenih u dijelu I. Priloga A nakon datuma do kojeg te proizvode treba postupno ukinuti, osim u slučajevima u kojima je u Prilogu A utvrđeno isključenje ili ako stranka ima registrirano izuzeće u skladu s člankom 6.

2.   Stranka može, kao alternativu stavku 1., u vrijeme ratifikacije ili kada izmjena Priloga A stupi na snagu za nju, navesti da će u odnosu na proizvode navedene u dijelu I. Priloga A provesti drukčije mjere ili strategije. Stranka može odabrati tu alternativu samo ako može dokazati da je proizvodnju, uvoz i izvoz velike većine proizvoda navedenih u dijelu I. Priloga A već smanjila na razinu de minimis te da je u vrijeme kad obavješćuje Tajništvo o svojoj odluci o uporabi te alternative provela mjere ili strategije za smanjenje uporabe žive u dodatnim proizvodima koji nisu navedeni u dijelu I. Priloga A. Osim toga, stranka koja odabere ovu alternativu:

(a)	prvom prilikom Konferenciju stranaka izvješćuje o opisu provedenih mjera ili strategija, uključujući i kvantifikaciju postignutih smanjenja;

(b)	provodi mjere ili strategije za smanjenje uporabe žive u svim proizvodima navedenima u dijelu I. Priloga A za koje još nije dosegnuta vrijednost de minimis;

(c)	razmatra dodatne mjere za postizanje dodatnih smanjenja; i

(d)	ne ispunjava uvjete za pozivanje na izuzeća u skladu s člankom 6. ni za koju kategoriju proizvoda za koju je ova alternativa odabrana.

Najkasnije pet godina nakon datuma stupanja na snagu Konvencije, kao dio procesa preispitivanja u skladu sa stavkom 8., Konferencija stranaka preispituje napredak i učinkovitost mjera poduzetih u skladu s ovim stavkom.

3.   Svaka stranka poduzima mjere za proizvode kojima je dodana živa navedene u dijelu II. Priloga A u skladu s odredbama utvrđenima u njemu.

4.   Na temelju informacija koje su dostavile stranke Tajništvo prikuplja i pohranjuje informacije o proizvodima kojima je dodana živa i njihovim alternativama te ih stavlja na raspolaganje javnosti. Tajništvo stavlja na raspolaganje javnosti i druge relevantne informacije koje su dostavile stranke.

5.   Svaka stranka poduzima mjere kako bi spriječila da proizvodi kojima je dodana živa čija proizvodnja, uvoz i izvoz nisu dopušteni na temelju ovog članka budu uključeni u sastavljene proizvode.

6.   Svaka stranka odvraća od proizvodnje i trgovačke distribucije proizvoda kojima je dodana živa koji prije datuma na koji Konvencija stupi na snagu za nju nisu obuhvaćeni nijednom poznatom uporabom proizvoda kojima je dodana živa, osim ako se procjenom rizika i koristi proizvoda dokažu koristi za okoliš ili zdravlje ljudi. Stranka, prema potrebi, Tajništvu dostavlja informacije o svim takvim proizvodima, uključujući i informacije o rizicima i koristima proizvoda za okoliš i zdravlje ljudi. Tajništvo takve podatke stavlja na raspolaganje javnosti.

7.   Svaka stranka može Tajništvu dostaviti prijedlog da se proizvod koji sadržava živu unese na popis u Prilogu A, u koji su uključene informacije o raspoloživosti, tehničkoj i ekonomskoj izvedivosti te rizicima i koristima za okoliš i zdravlje ljudi povezanima s alternativama za taj proizvod koje ne sadržavaju živu, uzimajući u obzir informacije u skladu sa stavkom 4.

8.   Najkasnije pet godina nakon datuma stupanja na snagu Konvencije Konferencija stranaka preispituje Prilog A i može razmotriti izmjene tog priloga u skladu s člankom 27.

9.   Prilikom preispitivanja Priloga A u skladu sa stavkom 8. Konferencija stranaka uzima u obzir najmanje:

(a)	svaki prijedlog podnesen u skladu sa stavkom 7.;

(b)	informacije stavljene na raspolaganje u skladu sa stavkom 4.; i

(c)	strankama raspoložive alternative koje ne sadržavaju živu, a koje su tehnički i ekonomski izvedive, uzimajući u obzir rizike i koristi za okoliš i zdravlje ljudi.

Članak 5.

Proizvodni procesi u kojima se upotrebljava živa ili živini spojevi

1.   Za potrebe ovog članka i Priloga B, proizvodni procesi u kojima se upotrebljava živa ili živini spojevi ne uključuju procese u kojima se upotrebljavaju proizvodi kojima je dodana živa, procese za proizvodnju proizvoda kojima je dodana živa ili procese za obradu otpada koji sadržava živu.

2.   Poduzimanjem odgovarajućih mjera nijedna stranka ne dopušta uporabu žive i živinih spojeva u proizvodnim procesima navedenima u dijelu I. Priloga B nakon datuma koji je u tom prilogu utvrđen kao datum do kojeg pojedine procese treba postupno ukinuti, osim u slučajevima kada stranka ima registrirano izuzeće u skladu s člankom 6.

3.   Svaka stranka poduzima mjere za ograničavanje uporabe žive i živinih spojeva u procesima navedenima u dijelu II. Priloga B u skladu s odredbama utvrđenima u njemu.

4.   Na temelju informacija koje dostavljaju stranke Tajništvo prikuplja i pohranjuje informacije o procesima u kojima se upotrebljava živa ili živini spojevi i njihove alternative te takve informacije stavlja na raspolaganje javnosti. Stranke mogu dostavljati i druge relevantne informacije, koje Tajništvo stavlja na raspolaganje javnosti.

5.   Svaka stranka koja ima jedan ili više objekata u kojima se živa ili živini spojevi upotrebljavaju u proizvodnim procesima navedenima u Prilogu B:

(a)	poduzima mjere za rješavanje pitanja emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva iz takvih objekata;

(b)	u izvješća koja dostavlja u skladu s člankom 21. uključuje informacije o poduzetim mjerama u skladu s ovim stavkom; i

(c)

nastoji utvrditi objekte na svojem državnom području u kojima se živa ili živini spojevi upotrebljavaju za procese navedene u Prilogu B te, najkasnije tri godine od datuma na koji Konvencija stupi na snagu za nju, Tajništvu dostavlja podatke o broju i vrsti takvih objekata i procijenjenoj godišnjoj količini žive ili živinih spojeva koji se upotrebljavaju u tim objektima. Tajništvo takve podatke stavlja na raspolaganje javnosti.

6.   Nijedna stranka ne dopušta uporabu žive ili živinih spojeva u proizvodnim procesima navedenima u Prilogu B u objektu koji nije postojao prije datuma na koji Konvencija stupi na snagu za nju. Na takve objekte ne primjenjuju se izuzeća.

7.   Svaka stranka odvraća od razvoja bilo kojeg objekta u kojem se primjenjuje bilo koji drugi proizvodni proces u kojem se namjerno upotrebljava živa ili živini spojevi, koji nije postojao prije datuma stupanja na snagu Konvencije, osim ako stranka uvjeri Konferenciju stranaka da proizvodni proces ima znatne koristi za okoliš i zdravlje te da ne postoje tehnički i ekonomski izvedive alternative koje ne sadržavaju živu, a pružaju takve koristi.

8.   Stranke se potiču na razmjenu informacija o relevantnim novim tehnološkim dostignućima, ekonomski i tehnički izvedivim alternativama koje ne sadržavaju živu te na razmjenu mogućih mjera i tehnika za smanjenje i, ako je izvedivo, ukidanje uporabe žive i živinih spojeva u proizvodnim procesima navedenima u Prilogu B te emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva iz tih procesa.

9.   Svaka stranka može dostaviti prijedlog za izmjenu Priloga B radi stavljanja na popis proizvodnog procesa u kojem se upotrebljava živa ili živini spojevi. On uključuje informacije koje se odnose na raspoloživost, tehničku i ekonomsku izvedivost te rizike i koristi za okoliš i zdravlje alternativnih procesa koji ne uključuju živu.

10.   Najkasnije pet godina nakon datuma stupanja na snagu Konvencije Konferencija stranaka preispituje Prilog B i može razmotriti izmjene tog priloga u skladu s člankom 27.

11.   Prilikom svakog preispitivanja Priloga B u skladu sa stavkom 10., Konferencija stranaka uzima u obzir najmanje:

(a)	svaki prijedlog podnesen u skladu sa stavkom 9.;

(b)	informacije stavljene na raspolaganje u skladu sa stavkom 4.; i

(c)	alternative koje ne sadržavaju živu dostupne strankama, koje su tehnički i ekonomski izvedive, uzimajući u obzir rizike i koristi za okoliš i zdravlje.

Članak 6.

Izuzeća dostupna na zahtjev stranke

1.   Svaka država ili organizacija regionalne ekonomske integracije može se registrirati za jedno ili više izuzeća od rokova za postupno ukidanje navedenih u Prilogu A i Prilogu B, dalje u tekstu „izuzeće”, dostavljanjem pisane obavijesti Tajništvu:

(a)	u trenutku kad je postala stranka ove Konvencije; ili

(b)	ako se radi o bilo kojem živinom proizvodu koji je izmjenom dodan u Prilog A ili nekom proizvodnom procesu u kojem se živa upotrebljava, a koji je izmjenom dodan u Prilog B, najkasnije na datum kad predmetna izmjena stupi na snagu za tu stranku.

Uz svaku takvu registraciju prilaže se i izjava u kojoj se obrazlaže potreba stranke za izuzećem.

2.   Izuzeće se može registrirati za kategoriju navedenu u Prilogu A ili B ili za potkategoriju koju je navela bilo koja država ili organizacija regionalne ekonomske integracije.

3.   Svaka stranka koja ima jedno ili više izuzeća upisuje se u registar. Tajništvo uspostavlja i vodi registar i stavlja ga na raspolaganje javnosti.

4.   Registar sadržava:

(a)	popis stranaka koje imaju jedno ili više izuzeća;

(b)	registrirano izuzeće ili izuzeća za svaku stranku; i

(c)	datum prestanka važenja svakog izuzeća.

5.   Osim ako je stranka u registru navela kraće razdoblje, sva izuzeća na temelju stavka 1. prestaju važiti pet godina nakon isteka mjerodavnog roka za postupno ukidanje navedenoga u Prilogu A ili B.

6.   Konferencija stranaka može na zahtjev stranke odlučiti produljiti važenje izuzeća za pet godina ako stranka ne zatraži kraći rok. Pri donošenju odluke Konferencija stranaka uzima u obzir:

(a)	izvješće stranke u kojem se opravdava potreba za produljenjem važenja izuzeća te se ukratko opisuju poduzete i planirane aktivnosti kako bi se potreba za izuzećem otklonila čim to bude izvedivo;

(b)	dostupne informacije, uključujući informacije o dostupnosti alternativnih proizvoda i procesa u kojima se živa ne upotrebljava ili koji obuhvaćaju potrošnju manje količine žive od količine navedene u izuzeću; i

(c)	planirane ili provođene aktivnosti kojima se pomaže osigurati skladištenje žive i zbrinjavanje otpada koji sadržava živu koje je prihvatljivo za okoliš.

Nakon roka za postupno ukidanje izuzeće se za svaki proizvod može produljiti samo jednom.

7.   Stranka može u bilo koje vrijeme odustati od izuzeća dostavljanjem pisane obavijesti Tajništvu. Odustajanje od izuzeća počinje proizvoditi učinke na datum naveden u obavijesti.

8.   Neovisno o stavku 1., nijedna država ili organizacija regionalne ekonomske integracije ne može registrirati izuzeće nakon pet godina od isteka roka za postupno ukidanje za određeni proizvod ili proces naveden u Prilogu A ili B, osim ako jedna ili više stranaka, na temelju primitka produljenja važenja u skladu sa stavkom 6., ostanu i dalje registrirane za izuzeće tog proizvoda ili procesa. U tom slučaju, država ili organizacija regionalne ekonomske integracije može, u rokovima utvrđenima u stavku 1. točkama (a) i (b), registrirati izuzeće za taj proizvod ili proces čije važenje prestaje deset godina nakon relevantnog roka za postupno ukidanje.

9.   Nijedna stranka ne može imati izuzeće na snazi ni u kojem trenutku nakon deset godina od isteka roka za postupno ukidanje proizvoda ili procesa navedenih u Prilogu A ili B.

Članak 7.

Tradicionalno rudarenje zlata i rudarenje zlata u malom opsegu

1.   Mjere iz ovog članka i Priloga C primjenjuju se na tradicionalno rudarenje i obradu zlata te rudarenje i obradu zlata u malom opsegu, pri kojem se amalgam žive upotrebljava za izdvajanje zlata iz rude.

2.   Svaka stranka na čijem se državnom području odvija tradicionalno rudarenje i obrada zlata te rudarenje i obrada zlata u malom opsegu, koje podliježe ovom članku, poduzima korake kako bi smanjila i, ako je to izvedivo, ukinula uporabu žive i živinih spojeva u takvom rudarenju i obradi zlata, kao i emisije i ispuštanja žive u okoliš nastale zbog takvog rudarenja i obrade zlata.

3.   Svaka stranka obavješćuje Tajništvo ako u bilo kojem trenutku utvrdi da tradicionalno rudarenje i obrada zlata te rudarenje i obrada zlata u malom opsegu na njezinu državnom području prelaze zanemarive okvire. Ako to utvrdi, stranka:

(a)	izrađuje i provodi nacionalni akcijski plan u skladu s Prilogom C;

(b)	dostavlja svoj nacionalni akcijski plan Tajništvu najkasnije tri godine nakon što Konvencija stupi na snagu za nju ili tri godine nakon obavijesti Tajništvu, koji je god datum kasniji; i

(c)	nakon toga svake tri godine preispituje ostvareni napredak u ispunjavanju obveza iz ovog članka i rezultate tog preispitivanja uključuje u svoja izvješća podnesena u skladu s člankom 21.

4.   Prema potrebi, stranke mogu surađivati međusobno i s mjerodavnim međuvladinim organizacijama i drugim subjektima kako bi se postigli ciljevi iz ovog članka. Takva suradnja može obuhvaćati:

(a)	razvoj strategija za sprečavanje zloporabe žive ili živinih spojeva za primjenu u tradicionalnom rudarenju i obradi zlata te rudarenju i obradi zlata u malom opsegu;

(b)	inicijative za edukaciju, informiranje i izgradnju kapaciteta;

(c)	promicanje istraživanja održivih alternativnih postupaka koji ne uključuju živu;

(d)	pružanje tehničke i financijske pomoći;

(e)	partnerstva za pomoć u provedbi pripadajućih obveza iz ovog članka; i

(f)	primjenu postojećih mehanizama razmjene informacija za promicanje znanja, najboljih postupaka zaštite okoliša te ekološki, tehnički, socijalno i ekonomski održivih alternativnih tehnologija.

Članak 8.

Emisije

1.   Ovaj se članak odnosi na kontrolu i, ako je izvedivo, smanjenje emisija žive i živinih spojeva, koje se često naziva „ukupna živa”, u atmosferu, primjenom mjera za kontrolu emisija iz točkastih izvora koji pripadaju kategorijama izvora navedenima u Prilogu D.

2.   Za potrebe ovog članka:

(a)	„emisije” znači emisije žive i živinih spojeva u atmosferu;

(b)

„relevantni izvor” znači izvor koji pripada jednoj od kategorija izvora navedenih u Prilogu D. Stranka može, ako tako odluči, utvrditi kriterije za utvrđivanje izvora obuhvaćenih kategorijom izvora navedenom u Prilogu D ako ti kriteriji za bilo koju kategoriju obuhvaćaju najmanje 75 % emisija iz te kategorije;

(c)

„novi izvor” znači svaki relevantni izvor unutar kategorije navedene u Prilogu D čija je gradnja ili značajna izmjena započela najmanje godinu dana nakon datuma: i. stupanja na snagu ove Konvencije za dotičnu stranku; ili ii. stupanja na snagu izmjena Priloga D za dotičnu stranku, čime izvor podliježe odredbama ove Konvencije samo na temelju te izmjene;

(d)	„značajna izmjena” znači izmjena relevantnog izvora koja dovodi do značajnog povećanja emisija, isključujući promjene u emisijama koje proizlaze iz oporabe nusproizvoda. Stranka odlučuje o tome hoće li se izmjena smatrati značajnom;

(e)	„postojeći izvor” znači svaki relevantan izvor koji nije novi izvor;

(f)	„granična vrijednost emisija” znači ograničenje koncentracije, mase ili stope emisije žive ili živinih spojeva, koje se često naziva „ukupna živa”, emitiranih iz točkastog izvora.

3.   Stranka s relevantnim izvorima poduzima mjere za kontrolu emisija i može pripremiti nacionalni plan u kojem navodi mjere koje treba poduzeti za kontrolu emisija te svoje očekivane ciljeve, rezultate i ishode. Svaki se plan dostavlja Konferenciji stranaka u roku od četiri godine od datuma stupanja na snagu Konvencije za tu stranku. Ako stranka izradi provedbeni plan u skladu s člankom 20., može u njega uključiti i plan izrađen u skladu s ovim stavkom.

4.   Za svoje nove izvore svaka stranka zahtijeva primjenu najboljih raspoloživih tehnika i najboljih postupaka zaštite okoliša u svrhu kontrole i, ako je izvedivo, smanjenja emisija, što je prije moguće, a najkasnije pet godina od datuma na koji Konvencija stupi na snagu za nju. Stranka može primijeniti granične vrijednosti emisija koje su u skladu s primjenom najboljih raspoloživih tehnika.

5.   Svaka stranka za svoje postojeće izvore u nacionalni plan uključuje i provodi jednu ili više sljedećih mjera, uzimajući u obzir svoje nacionalne prilike te ekonomsku i tehničku izvedivost i isplativost mjera, što je prije moguće ali ne kasnije od deset godina od datuma na koji Konvencija stupi na snagu za nju:

(a)	postavljanje kvantificiranog cilja za kontrolu i, ako je izvedivo, smanjenje emisija iz relevantnih izvora;

(b)	utvrđivanje graničnih vrijednosti emisija za kontrolu i, ako je izvedivo, smanjenje emisija iz relevantnih izvora;

(c)	primjenu najboljih raspoloživih tehnika i najboljih postupaka zaštite okoliša za kontrolu emisija iz relevantnih izvora;

(d)	donošenje strategije za kontrolu višestrukih onečišćujućih tvari kojom bi se omogućile dodatne koristi u pogledu kontrole emisija žive;

(e)	poduzimanje alternativnih mjera za smanjenje emisija iz relevantnih izvora.

6.   Stranke mogu primijeniti iste mjere na sve relevantne postojeće izvore ili mogu donijeti različite mjere za različite kategorije izvora. Cilj mjera koje stranka primjenjuje jest postizanje zadovoljavajućeg napretka u smanjenju emisija tijekom vremena.

7.   Svaka stranka što je prije moguće, a najkasnije pet godina od datuma na koji Konvencija stupi na snagu za nju, izrađuje popis emisija iz relevantnih izvora te ga nakon toga održava.

8.   Konferencija stranaka na svojem prvom sastanku donosi smjernice o:

(a)	najboljim raspoloživim tehnikama i najboljim postupcima zaštite okoliša, uzimajući u obzir razliku između novih i postojećih izvora te potrebu smanjenja prijenosa onečišćenja s medija na medij na najmanju moguću mjeru; i

(b)	podupiranju stranaka pri njihovoj provedbi mjera iz stavka 5., posebno pri utvrđivanju ciljeva i određivanju graničnih vrijednosti emisija.

9.   Konferencija stranaka što je prije moguće donosi smjernice o:

(a)	kriterijima koje stranke mogu razvijati u skladu sa stavkom 2. točkom (b);

(b)	metodologiji za izradu popisa emisija.

10.   Konferencija stranaka sve vrijeme preispituje te, prema potrebi, ažurira smjernice razvijene u skladu sa stavcima 8. i 9. Stranke pri provedbi odgovarajućih odredbi ovog članka uzimaju u obzir te smjernice.

11.   Svaka stranka u izvješća koja dostavlja u skladu s člankom 21. uključuje informacije o provedbi ovog članka, a posebno informacije o mjerama koje je poduzela u skladu sa stavcima od 4. do 7. i o djelotvornosti tih mjera.

Članak 9.

Ispuštanja

1.   Ovaj se članak odnosi na kontrolu i, ako je izvedivo, smanjenje ispuštanja žive i živinih spojeva, koje se često naziva „ukupna živa”, iz relevantnih točkastih izvora koji nisu navedeni u drugim odredbama ove Konvencije, na zemljište i u vodu.

2.   Za potrebe ovog članka:

(a)	„ispuštanja” znači ispuštanja žive ili živinih spojeva na zemljište ili u vodu;

(b)	„relevantni izvor” znači svaki značajan antropogeni točkasti izvor ispuštanja koji je stranka identificirala, koji nije obuhvaćen drugim odredbama ove Konvencije;

(c)	„novi izvor” znači svaki relevantni izvor čija je gradnja ili značajna izmjena započela najmanje godinu dana nakon datuma stupanja na snagu ove Konvencije za dotičnu stranku;

(d)	„značajna izmjena” znači izmjena relevantnog izvora koja dovodi do značajnog povećanja ispuštanja, isključujući promjene u ispuštanjima koje proizlaze iz oporabe nusproizvoda. Stranka odlučuje o tome hoće li se izmjena smatrati značajnom;

(e)	„postojeći izvor” znači svaki relevantan izvor koji nije novi izvor;

(f)	„granična vrijednost ispuštanja” znači ograničenje koncentracije ili mase žive ili živinih spojeva, koje se često naziva „ukupna živa”, ispuštenih iz točkastog izvora.

3.   Svaka stranka utvrđuje relevantne kategorije točkastih izvora najkasnije tri godine nakon datuma na koji Konvencija stupi na snagu za nju te redovito nakon toga.

4.   Stranka s relevantnim izvorima poduzima mjere za kontrolu ispuštanja i može izraditi nacionalni plan u kojem navodi mjere koje treba poduzeti za kontrolu ispuštanja te svoje očekivane ciljeve, rezultate i ishode. Svaki se plan dostavlja Konferenciji stranaka u roku od četiri godine od datuma stupanja na snagu Konvencije za tu stranku. Ako stranka izradi provedbeni plan u skladu s člankom 20., može u njega uključiti i plan izrađen u skladu s ovim stavkom.

5.   Mjere uključuju jednu od sljedećih stavki ili više njih, prema potrebi:

(a)	granične vrijednosti ispuštanja za kontrolu i, ako je izvedivo, smanjenje ispuštanja iz relevantnih izvora;

(b)	primjenu najboljih raspoloživih tehnika i najboljih postupaka zaštite okoliša za kontrolu ispuštanja iz relevantnih izvora;

(c)	strategiju za kontrolu višestrukih onečišćujućih tvari kojom bi se omogućile dodatne koristi s obzirom na kontrolu ispuštanja žive;

(d)	alternativne mjere za smanjenje ispuštanja iz relevantnih izvora.

6.   Svaka stranka što je prije moguće, a najkasnije pet godina nakon što Konvencija stupi na snagu za nju, izrađuje popis ispuštanja iz relevantnih izvora te ga nakon toga održava.

7.   Konferencija stranaka što je prije moguće donosi smjernice o:

(a)	najboljim raspoloživim tehnikama i najboljim postupcima zaštite okoliša, uzimajući u obzir razliku između novih i postojećih izvora te potrebu smanjenja prijenosa onečišćenja s medija na medij na najmanju moguću mjeru;

(b)	metodologiji za izradu popisa ispuštanja.

8.   Svaka stranka u izvješća koja dostavlja u skladu s člankom 21. uključuje informacije o provedbi ovog članka, a posebno informacije o mjerama koje je poduzela u skladu sa stavcima od 3. do 6. i o djelotvornosti tih mjera.

Članak 10.

Međuskladištenje žive, osim otpada koji sadržava živu, koje je prihvatljivo za okoliš

1.   Ovaj se članak primjenjuje na međuskladištenje žive i živinih spojeva definiranih u članku 3. koji nisu obuhvaćeni definicijom otpada koji sadržava živu utvrđenom u članku 11.

2.   Svaka stranka poduzima mjere kojima osigurava da se međuskladištenje takve žive i živinih spojeva namijenjenih za uporabu koja je stranci dopuštena na temelju ove Konvencije provodi na način koji je prihvatljiv za okoliš, uzimajući u obzir sve smjernice te da je u skladu sa svim zahtjevima donesenima u skladu sa stavkom 3.

3.   Konferencija stranaka donosi smjernice o međuskladištenju takve žive i živinih spojeva koje je prihvatljivo za okoliš, uzimajući u obzir sve odgovarajuće smjernice izrađene u okviru Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovog zbrinjavanja te druge relevantne smjernice. Konferencija stranaka može donijeti zahtjeve za međuskladištenje u dodatnom prilogu ovoj Konvenciji u skladu s člankom 27.

4.   Stranke surađuju, prema potrebi, međusobno i s mjerodavnim međuvladinim organizacijama i drugim subjektima kako bi unaprijedile izgradnju kapaciteta za međuskladištenje takve žive i živinih spojeva koje je prihvatljivo za okoliš.

Članak 11.

Otpad koji sadržava živu

1.   Odgovarajuće definicije Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovog zbrinjavanja primjenjuju se na otpad obuhvaćen ovom Konvencijom za stranke Baselske konvencije. Stranke ove Konvencije koje nisu stranke Baselske konvencije upotrebljavaju te definicije kao smjernice koje se primjenjuju na otpad na koji se odnosi ova Konvencija.

2.   Za potrebe ove Konvencije, otpad koji sadržava živu znači tvari ili predmete:

(a)	koji se sastoje od žive ili živinih spojeva;

(b)	koji sadržavaju živu ili živine spojeve; ili

(c)	koji su onečišćeni živom ili živinim spojevima,

u količinama iznad odgovarajućih pragova utvrđenih u usklađenoj suradnji s mjerodavnim tijelima Baselske konvencije na Konferenciji stranaka, koji se zbrinjavaju ili su namijenjeni zbrinjavanju ili se moraju zbrinuti u skladu s odredbama nacionalnog zakonodavstva ili ove Konvencije. Ova se definicija ne odnosi na jalovinu, otpadne stijene i mulj nastao zbog rudarenja, osim primarnog rudarenja žive, osim ako sadržavaju živu ili živine spojeve iznad pragova utvrđenih na Konferenciji stranaka.

3.   Svaka stranka poduzima odgovarajuće mjere u pogledu otpada koji sadržava živu:

(a)

kako bi se njime gospodarilo na način koji je prihvatljiv za okoliš, uzimajući u obzir smjernice razvijene u okviru Baselske konvencije i u skladu sa zahtjevima koje Konferencija stranaka donese u dodatnom prilogu u skladu s člankom 27. Pri izradi zahtjeva Konferencija stranaka uzima u obzir propise i programe stranaka o gospodarenju otpadom;

(b)	kako bi se taj otpad oporabio, reciklirao, obnovio ili se izravno ponovno upotrijebio isključivo u okviru uporabe dopuštene stranci u skladu s ovom Konvencijom ili za zbrinjavanje koje je prihvatljivo za okoliš u skladu sa stavkom 3. točkom (a);

(c)

kako se, za stranke Baselske konvencije, ne bi prevozio preko međunarodnih granica osim u svrhu zbrinjavanja koje je prihvatljivo za okoliš u skladu s ovim člankom i tom konvencijom. Kad se Baselska konvencija ne odnosi na prijevoz preko međunarodnih granica, stranka dopušta takav prijevoz tek nakon što u obzir uzme sva relevantna međunarodna pravila, norme i smjernice.

4.   Konferencija stranaka nastoji blisko surađivati s mjerodavnim tijelima Baselske Konvencije u razmatranju i ažuriranju, prema potrebi, smjernica iz stavka 3. točke (a).

5.   Stranke se potiču na međusobnu suradnju i suradnju s relevantnim međuvladinim organizacijama i drugim subjektima, prema potrebi, radi razvoja i održavanja globalne, regionalne i nacionalne sposobnosti za gospodarenje otpadom koji sadržava živu na način koji je prihvatljiv za okoliš.

Članak 12.

Onečišćene lokacije

1.   Svaka stranka nastoji izraditi odgovarajuće strategije za utvrđivanje i procjenu lokacija onečišćenih živom ili živinim spojevima.

2.   Sve aktivnosti za smanjenje rizika koje takve lokacije predstavljaju provode se na način koji je prihvatljiv za okoliš te obuhvaćaju, prema potrebi, procjenu rizika za zdravlje ljudi i okoliš zbog žive ili živinih spojeva koje sadržavaju.

3.   Konferencija stranaka donosi smjernice o postupanju s onečišćenim područjima koje mogu uključivati metode i pristupe za:

(a)	utvrđivanje i karakterizaciju lokacija;

(b)	uključivanje javnosti;

(c)	procjenu rizika za zdravlje ljudi i okoliš;

(d)	mogućnosti za upravljanje rizicima koje onečišćene lokacije predstavljaju;

(e)	procjenu koristi i troškova; i

(f)	vrednovanje ishoda.

4.   Stranke se potiču na suradnju u izradi strategija i provedbenih aktivnosti za utvrđivanje, procjenu, određivanje prioriteta, upravljanje i, prema potrebi, čišćenje onečišćenih lokacija.

Članak 13.

Financijska sredstva i mehanizam

1.   Svaka se stranka obvezuje osigurati, u okviru svojih mogućnosti, sredstva za one nacionalne aktivnosti kojima je svrha provedba ove Konvencije, u skladu sa svojim nacionalnim politikama, planovima, prioritetima i programima. Takva sredstva mogu obuhvaćati domaće financiranje u okviru relevantnih politika, razvojnih strategija i nacionalnih proračuna, kao i bilateralno i multilateralno financiranje te uključivanje privatnog sektora.

2.   Ukupna učinkovitost provedbe ove Konvencije u strankama koje su zemlje u razvoju bit će povezana s učinkovitom provedbom ovog članka.

3.   Potiču se multilateralni, regionalni i bilateralni izvori financijske i tehničke pomoći te izgradnje kapaciteta i prijenosa tehnologija da hitno pojačaju i povećaju svoje aktivnosti povezane sa živom kojima podupiru stranke koje su zemlje u razvoju u provedbi ove Konvencije u pogledu financijskih sredstava, tehničke pomoći i prijenosa tehnologija.

4.   U svojim aktivnostima u pogledu financiranja stranke u potpunosti vode računa o specifičnim potrebama i posebnim okolnostima stranaka koje su male otočne države u razvoju ili najslabije razvijene zemlje.

5.   Ovime se utvrđuje mehanizam za pružanje odgovarajućih, predvidljivih i pravodobnih financijskih sredstava. Svrha je mehanizma pružiti podršku strankama koje su zemlje u razvoju i strankama s gospodarstvima u tranziciji u provedbi njihovih obveza iz ove Konvencije.

6.   Mehanizam obuhvaća:

(a)	Zakladu Globalnog fonda za okoliš; i

(b)	poseban međunarodni program za podršku izgradnji kapaciteta i tehničku pomoć.

7.   Zaklada Globalnog fonda za okoliš osigurava nova, predvidljiva, odgovarajuća i pravodobna financijska sredstva za pokriće troškova provedbe ove Konvencije koja je sporazumno odobrila Konferencija stranaka. Za potrebe ove Konvencije Zakladom Globalnog fonda za okoliš upravlja se u skladu sa smjernicama Konferencije stranaka, kojoj je Zaklada i odgovorna. Konferencija stranaka daje smjernice o općim strategijama, politikama, programskim prioritetima i ispunjavanju uvjeta za pristup financijskim sredstvima i za njihovu upotrebu. Osim toga, Konferencija stranaka daje smjernice o indikativnom popisu kategorija aktivnosti koje bi mogle dobiti potporu Zaklade Globalnog fonda za okoliš. Zaklada Globalnog fonda za okoliš osigurava sredstva za pokriće dogovorenih povećanih troškova globalnih koristi za okoliš i dogovorenih ukupnih troškova određenih pomoćnih aktivnosti.

8.   Pri osiguravanju sredstava za određenu aktivnost Zaklada Globalnog fonda za okoliš treba uzeti u obzir potencijal koji predložena aktivnost ima za smanjenje žive u odnosu na troškove te aktivnosti.

9.   Za potrebe ove Konvencije upravljanje i kontrola nad Programom iz stavka 6. točke (b) u nadležnosti su Konferencije stranaka. Konferencija stranaka na svojem prvom sastanku odlučuje o nadležnoj instituciji za Program, koja treba biti već postojeći subjekt, te joj daje smjernice, uključujući i o trajanju Programa. Sve stranke i ostali relevantni dionici pozivaju se da dobrovoljno osiguraju financijska sredstva za Program.

10.   Konferencija stranaka i subjekti koji čine mehanizam dogovaraju se na prvom sastanku Konferencije stranaka o aranžmanima za provedbu prethodnih stavaka.

11.   Konferencija stranaka najkasnije na svojem trećem sastanku a nakon toga redovito preispituje razinu financiranja, smjernice koje je Konferencija stranaka uputila subjektima kojima je povjereno operativno provođenje mehanizma uspostavljenog na temelju ovog članka, kao i njihovu učinkovitost, te njihovu sposobnost rješavanja promjenjivih potreba stranaka koje su zemlje u razvoju i stranaka s gospodarstvima u tranziciji. Na temelju tog preispitivanja ona poduzima odgovarajuće korake kako bi poboljšala djelotvornost mehanizma.

12.   Sve stranke pozvane su da u okviru svojih mogućnosti doprinose mehanizmu. Mehanizmom se potiče osiguravanje sredstava iz drugih izvora, uključujući i privatni sektor, te se nastoji upotrebljavati ta sredstva za aktivnosti koje se podupiru.

Članak 14.

Izgradnja kapaciteta, tehnička pomoć i prijenos tehnologija

1.   Stranke surađuju kako bi u okviru svojih mogućnosti pružile pravodobnu i odgovarajuću pomoć u izgradnji kapaciteta i tehničku pomoć strankama koje su zemlje u razvoju, a posebno strankama koje su najmanje razvijene države ili male otočne države u razvoju, te strankama s gospodarstvima u tranziciji, kako bi im se pomoglo u provedbi njihovih obveza iz ove Konvencije.

2.   Pomoć u izgradnji kapaciteta i tehnička pomoć u skladu sa stavkom 1. i člankom 13. može se pružati u okviru regionalnih, podregionalnih i nacionalnih aranžmana, uključujući postojeće regionalne i podregionalne centre, na druge multilateralne i bilateralne načine te u okviru partnerstava, uključujući partnerstva koja obuhvaćaju privatni sektor. Trebalo bi nastojati ostvariti suradnju i koordinaciju s drugim multilateralnim sporazumima o okolišu u području kemikalija i otpada s ciljem učinkovitije tehničke pomoći i njezine provedbe.

3.   Stranke koje su razvijene zemlje i druge stranke u okviru svojih mogućnosti promiču i olakšavaju, uz podršku privatnog sektora i drugih relevantnih dionika prema potrebi, razvoj, prijenos i širenje suvremenih alternativnih tehnologija prihvatljivih za okoliš te pristup takvim tehnologijama strankama koje su zemlje u razvoju, a posebno najslabije razvijenim zemljama i malim otočnim državama u razvoju, te strankama s gospodarstvima u tranziciji, radi jačanja njihove sposobnosti za učinkovitu provedbu ove Konvencije.

4.   Uzimajući u obzir podneske i izvješća stranaka, uključujući i ona predviđena člankom 21. te informacije koje su dostavili drugi dionici, Konferencija stranaka najkasnije na svojem drugom sastanku i nakon toga redovito:

(a)	razmatra informacije o postojećim inicijativama i napretku postignutom u vezi s alternativnim tehnologijama;

(b)	razmatra potrebe stranaka, posebno stranaka koje su zemlje u razvoju, za alternativnim tehnologijama; i

(c)	utvrđuje probleme koje stranke, posebno stranke koje su zemlje u razvoju, imaju pri prijenosu tehnologija.

5.   Konferencija stranaka daje preporuke o daljnjem poboljšanju izgradnje kapaciteta, tehničke pomoći i prijenosa tehnologije u skladu s ovim člankom.

Članak 15.

Odbor za provedbu i usklađenost

1.   Ovime se uspostavlja mehanizam, uključujući i Odbor kao pomoćno tijelo Konferencije stranaka, radi promicanja provedbe svih odredaba ove Konvencije i preispitivanja usklađenosti s njima. Cilj mehanizma, uključujući i Odbor, jest biti poticajne naravi, a posebno se uzimaju u obzir odgovarajuće nacionalne sposobnosti i okolnosti stranaka.

2.   Odbor promiče provedbu svih odredaba ove Konvencije i preispituje usklađenost s njima. Odbor ispituje pojedinačna i sustavna pitanja provedbe i usklađenosti te, prema potrebi, daje preporuke Konferenciji stranaka.

3.   Odbor se sastoji od 15 članova koje predlažu stranke, a bira ih Konferencija stranaka, uzimajući u obzir pravednu geografsku zastupljenost pet regija Ujedinjenih naroda; prvi članovi biraju se na prvom sastanku Konferencije stranaka, a nakon toga u skladu s poslovnikom koji je odobrila Konferencija stranaka u skladu sa stavkom 5.; članovi Odbora imaju kompetencije u područjima koja su bitna za ovu Konvenciju i odražavaju odgovarajuću ravnotežu stručnog znanja.

4.   Odbor može razmatrati pitanja na temelju:

(a)	pisanih podnesaka koje neka stranka dostavi o vlastitoj usklađenosti;

(b)	nacionalnih izvješća u skladu s člankom 21.; i

(c)	zahtjeva Konferencije stranaka.

5.   Odbor izrađuje svoj poslovnik, koji podliježe odobrenju na drugom sastanku Konferencije stranaka; Konferencija stranaka može usvojiti dodatne nadležnosti Odbora.

6.   Odbor poduzima sve napore kako bi svoje preporuke usvojio konsenzusom. Ako su u postizanje konsenzusa uloženi svi napori, a konsenzus nije postignut, kao posljednje rješenje takve se preporuke donose tročetvrtinskom većinom glasova članova koji su prisutni i glasuju uz kvorum od dvije trećine članova.

Članak 16.

Zdravstveni aspekti

1.   Stranke se potiču da:

(a)

promiču razvoj i provedbu strategija i programa za utvrđivanje populacija u opasnosti i njihovu zaštitu, posebno ranjivih skupina, što može uključivati donošenje znanstveno utemeljenih zdravstvenih smjernica koje se odnose na izloženost živi i živinim spojevima, postavljanje ciljeva za smanjenje izloženosti živi ako je primjereno, te edukaciju javnosti, uz sudjelovanje sektora javnog zdravstva i drugih uključenih sektora;

(b)	promiču razvoj i provedbu znanstveno utemeljenih obrazovnih i preventivnih programa o profesionalnoj izloženosti živi i živinim spojevima;

(c)	promiču odgovarajuće zdravstvene usluge prevencije, liječenja i skrbi za skupine stanovnika izložene živi ili živinim spojevima; i

(d)	uspostave i ojačaju, prema potrebi, institucionalne i stručne zdravstvene kapacitete za prevenciju, dijagnostiku, liječenje i praćenje zdravstvenih rizika povezanih s izloženošću živi i živinim spojevima.

2.   Pri razmatranju pitanja ili aktivnosti povezanih sa zdravljem Konferencija stranaka trebala bi:

(a)	savjetovati se i surađivati sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, Međunarodnom organizacijom rada i drugim mjerodavnim međuvladinim organizacijama, prema potrebi; i

(b)	promicati suradnju i razmjenu informacija sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, Međunarodnom organizacijom rada te, prema potrebi, drugim mjerodavnim međuvladinim organizacijama.

Članak 17.

Razmjena informacija

1.   Svaka stranka olakšava razmjenu:

(a)	znanstvenih, tehničkih, ekonomskih i pravnih informacija o živi i živinim spojevima, uključujući toksikološke, ekotoksikološke i sigurnosne informacije;

(b)	informacija o smanjenju ili ukidanju proizvodnje, uporabe, trgovine, emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva;

(c)

informacija o tehnički i ekonomski održivim alternativama za: i. proizvode kojima je dodana živa ii. proizvodne procese u kojima se upotrebljavaju živa ili živini spojevi; i iii. aktivnosti i procese iz kojih se emitiraju ili ispuštaju živa ili živini spojevi; uključujući informacije o rizicima za zdravlje i okoliš, ekonomskim i socijalnim troškovima i koristima tih alternativa; i

(d)	epidemioloških podataka o zdravstvenim učincima povezanima s izloženošću živi i živinim spojevima, u bliskoj suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i, prema potrebi, drugim mjerodavnim organizacijama.

2.   Stranke mogu razmjenjivati podatke iz stavka 1. izravno, preko Tajništva ili, prema potrebi, u suradnji s drugim mjerodavnim organizacijama, uključujući tajništva konvencija za kemikalije i otpad.

3.   Tajništvo olakšava suradnju u razmjeni informacija iz ovog članka, kao i suradnju s mjerodavnim organizacijama, uključujući tajništva multilateralnih sporazuma u području okoliša i drugih međunarodnih inicijativa. Uz informacije koje dostavljaju stranke, informacije sadržavaju i podatke međuvladinih i nevladinih organizacija koje raspolažu stručnim znanjem u području žive, kao i stručnih nacionalnih i međunarodnih institucija.

4.   Svaka stranka određuje nacionalnu kontaktnu točku za razmjenu informacija na temelju ove Konvencije, uključujući i u odnosu na suglasnost stranaka uvoznica u skladu s člankom 3.

5.   Za potrebe ove Konvencije informacije o zdravlju i sigurnosti ljudi i okoliša ne smatraju se povjerljivima. Stranke koje razmjenjuju druge informacije u skladu s ovom Konvencijom štite sve povjerljive informacije u skladu sa zajedničkim dogovorom.

Članak 18.

Informiranje, podizanje svijesti i edukacija javnosti

1.   Svaka stranka u okviru svojih mogućnosti promiče i olakšava:

(a)

pružanje javnosti dostupnih informacija o: i. učincima žive i živinih spojeva na zdravlje i okoliš; ii. alternativama živi i živinim spojevima; iii. temama utvrđenima u članku 17. stavku 1.; iv. rezultatima svojih aktivnosti istraživanja i razvoja te rezultatima praćenja na temelju članka 19.; i v. aktivnostima u svrhu ispunjavanja obveza iz ove Konvencije;

(b)	edukaciju, osposobljavanje i podizanje svijesti javnosti u pogledu učinaka izloženosti živi i živinim spojevima na zdravlje ljudi i okoliš, u suradnji s mjerodavnim međuvladinim i nevladinim organizacijama te ranjivim skupinama stanovništva, prema potrebi.

2.   Svaka se stranka koristi postojećim mehanizmima ili razmatra razvoj mehanizama, kao što su registri ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari ako su primjenjivi, za prikupljanje i širenje informacija o svojim procjenama godišnjih količina žive i živinih spojeva koji se emitiraju, ispuštaju ili zbrinjavaju zbog ljudskih aktivnosti.

Članak 19.

Istraživanja, razvoj i praćenje

1.   Uzimajući u obzir svoje prilike i kapacitete, stranke nastoje surađivati na razvoju i poboljšanju:

(a)	popisa uporabe i potrošnje te antropogenih emisija u zrak i ispuštanja u vodu i zemljište žive i živinih spojeva;

(b)	modeliranja i geografski reprezentativnog praćenja razina žive i živinih spojeva u ranjivim skupinama stanovništva te u okolišu, uključujući i biotičke skupine kao što su ribe, morski sisavci, morske kornjače i ptice, kao i suradnje na prikupljanju i razmjeni relevantnih i odgovarajućih uzoraka;

(c)	procjene učinka žive i živinih spojeva na zdravlje ljudi i okoliš, uz društvene, ekonomske i kulturne učinke, a posebno u odnosu na ranjive skupine stanovništva;

(d)	usklađenih metodologija za aktivnosti koje se poduzimaju na temelju točaka (a), (b) i (c);

(e)

informacija o ekološkom ciklusu, prijenosu (uključujući dalekosežni prijenos i taloženje), transformaciji i konačnom stanju žive i živinih spojeva u različitim ekosustavima, vodeći pritom računa o razlici između antropogenih i prirodnih emisija i ispuštanja žive te ponovne mobilizacije žive iz povijesnih naslaga;

(f)	informacija o trgovini živom i živinim spojevima te proizvodima kojima je dodana živa; i

(g)	informacija i istraživanja o tehničkoj i ekonomskoj dostupnosti proizvoda i procesa koji ne sadržavaju živu odnosno u kojima se ne upotrebljava živa, te o najboljim raspoloživim tehnikama i najboljim postupcima zaštite okoliša za smanjenje i praćenje emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva.

2.   Stranke bi, prema potrebi, trebale nastaviti razvijati postojeće mreže za praćenje i istraživačke programe tijekom provedbe aktivnosti utvrđenih u stavku 1.

Članak 20.

Provedbeni planovi

1.   Svaka stranka može nakon početne procjene izraditi i provesti provedbeni plan za ispunjavanje obveza iz ove Konvencije, uzimajući u obzir nacionalne prilike. Svaki takav plan dostavlja se Tajništvu čim bude izrađen.

2.   Svaka stranka može preispitati i ažurirati svoj provedbeni plan, uzimajući u obzir nacionalne prilike i pozivajući se na smjernice Konferencije stranaka te druge mjerodavne smjernice.

3.   Prilikom provedbe aktivnosti iz stavaka 1. i 2. stranke bi se trebale savjetovati s nacionalnim dionicima kako bi se olakšala izrada, provedba, preispitivanje i ažuriranje vlastitih provedbenih planova.

4.   Stranke mogu i koordinirati regionalne planove radi olakšavanja provedbe ove Konvencije.

Članak 21.

Izvješćivanje

1.   Svaka stranka preko Tajništva izvješćuje Konferenciju stranaka o mjerama koje je poduzela za provedbu odredaba ove Konvencije te o djelotvornosti tih mjera i mogućim izazovima u ispunjavanju ciljeva Konvencije.

2.   Svaka stranka u svoje izvješće uključuje informacije koje se zahtijevaju u člancima 3., 5., 7., 8. i 9. ove Konvencije.

3.   Konferencija stranaka na svojem prvom sastanku odlučuje o rokovima i obliku izvješćivanja koje stranke trebaju poštovati, uzimajući u obzir poželjnost usklađivanja s izvješćivanjem u okvirima drugih mjerodavnih konvencija o kemikalijama i otpadu.

Članak 22.

Ocjena djelotvornosti

1.   Konferencija stranaka počinje ocjenjivati djelotvornost ove Konvencije najkasnije šest godina nakon datuma stupanja Konvencije na snagu te periodično nakon toga, u vremenskim razmacima koje sama odredi.

2.   Radi lakšeg ocjenjivanja Konferencija stranaka na svojem prvom sastanku pokreće uspostavu aranžmana za osiguravanje usporedivih podataka dobivenih praćenjem prisutnosti i kretanja žive i živinih spojeva u okolišu, kao i trendova razine žive i živinih spojeva uočenih u biotičkim skupinama i ranjivim skupinama stanovništva.

3.   Ocjenjivanje se provodi na temelju dostupnih znanstvenih, okolišnih, tehničkih, financijskih i ekonomskih podataka, uključujući:

(a)	izvješća i druge informacije o praćenju dostavljene Konferenciji stranaka u skladu sa stavkom 2.;

(b)	izvješća podnesena u skladu s člankom 21.;

(c)	informacije i preporuke dostavljene u skladu s člankom 15.; i

(d)	izvješća i druge relevantne informacije o funkcioniranju aranžmana financijske pomoći, prijenosa tehnologije i izgradnje kapaciteta uspostavljenih na temelju ove Konvencije.

Članak 23.

Konferencija stranaka

1.   Ovime se uspostavlja Konferencija stranaka.

2.   Prvi sastanak Konferencije stranaka saziva izvršni direktor Programa Ujedinjenih naroda za okoliš najkasnije godinu dana nakon stupanja na snagu ove Konvencije. Nakon toga se redovni sastanci Konferencije stranaka održavaju redovito u vremenskim razmacima o kojima će odlučiti Konferencija.

3.   Izvanredni sastanci Konferencije stranaka održavaju se kada Konferencija ocijeni da je to potrebno, odnosno na pisani zahtjev bilo koje stranke pod uvjetom da ga, u roku od šest mjeseci nakon što je Tajništvo obavijestilo stranke o zahtjevu, podrži najmanje trećina stranaka.

4.   Konferencija stranaka na svojem prvom sastanku konsenzusom utvrđuje i donosi poslovnik i financijska pravila za sebe i svoja pomoćna tijela, kao i financijske odredbe kojima se uređuje rad Tajništva.

5.   Konferencija stranaka sve vrijeme preispituje i ocjenjuje provedbu ove Konvencije. Ona obavlja zadaće koje su joj dodijeljene ovom Konvencijom i s tim ciljem:

(a)	uspostavlja pomoćna tijela koja smatra potrebnima za provedbu ove Konvencije;

(b)	surađuje, ako je primjereno, s nadležnim međunarodnim organizacijama te međuvladinim i nevladinim tijelima;

(c)	redovito preispituje sve informacije koje se njoj i Tajništvu dostavljaju u skladu s člankom 21.;

(d)	razmatra sve preporuke koje joj podnosi Odbor za provedbu i usklađenost;

(e)	razmatra i poduzima sve dodatne aktivnosti koje bi mogle biti potrebne za postizanje ciljeva ove Konvencije; i

(f)	preispituje priloge A i B u skladu s člancima 4. i 5.

6.   Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane agencije i Međunarodna agencija za atomsku energiju, kao i bilo koja država koja nije stranka ove Konvencije, mogu biti zastupljeni na sastancima Konferencije stranaka kao promatrači. Svako tijelo ili agencija, nacionalno ili međunarodno, vladino ili nevladino, koje je stručno za pitanja obuhvaćena ovom Konvencijom te je obavijestilo Tajništvo o svojoj želji da bude zastupljeno na sastanku Konferencije stranaka kao promatrač, može biti zastupljeno, osim ako tome prigovori najmanje jedna trećina prisutnih stranaka. Pristup i sudjelovanje promatrača podliježe odredbama poslovnika koji je donijela Konferencija stranaka.

Članak 24.

Tajništvo

1.   Ovime se uspostavlja Tajništvo.

2.   Zadaće su Tajništva sljedeće:

(a)	pripremanje sastanaka Konferencije stranaka i njezinih pomoćnih tijela i pružanje usluga koje su im potrebne;

(b)	pomaganje strankama pri provedbi ove Konvencije, na zahtjev, osobito strankama koje su zemlje u razvoju i strankama s gospodarstvima u tranziciji;

(c)	koordiniranje, prema potrebi, s tajništvima mjerodavnih međunarodnih tijela, posebno drugih konvencija o kemikalijama i otpadu;

(d)	pomaganje strankama pri razmjeni informacija koje se odnose na provedbu ove Konvencije;

(e)	pripremanje i dostavljanje strankama periodičnih izvješća koja se temelje na informacijama dobivenima u skladu s člancima 15. i 21. i drugim dostupnim informacijama;

(f)	sklapanje, prema općim smjernicama Konferencije stranaka, takvih administrativnih i ugovornih aranžmana kakvi mogu biti potrebni za djelotvorno obavljanje njegovih zadaća; i

(g)	obavljanje drugih zadaća tajništva navedenih u ovoj Konvenciji te drugih zadaća koje Konferencija stranaka može odrediti.

3.   Zadaće tajništva za ovu Konvenciju obavlja izvršni direktor Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, osim ako Konferencija stranaka tročetvrtinskom većinom stranaka koje su prisutne i glasuju odluči zadaće tajništva povjeriti nekoj drugoj međunarodnoj organizaciji ili većem broju njih.

4.   U dogovoru s odgovarajućim međunarodnim tijelima Konferencija stranaka može predvidjeti pojačanu suradnju i koordinaciju između Tajništva i tajništava drugih konvencija o kemikalijama i otpadu. U dogovoru s odgovarajućim međunarodnim tijelima Konferencija stranaka može donijeti dodatne smjernice o tom pitanju.

Članak 25.

Rješavanje sporova

1.   Stranke nastoje riješiti svaki međusobni spor povezan s tumačenjem ili primjenom ove Konvencije pregovorima ili drugim mirnim sredstvima prema vlastitom izboru.

2.   Pri ratifikaciji, prihvatu i odobrenju ove Konvencije ili pristupu ovoj Konvenciji, ili u bilo kojem trenutku nakon toga, stranka koja nije organizacija regionalne ekonomske integracije može u pisanom instrumentu koji dostavi depozitaru izjaviti da u pogledu svakog mogućeg spora o tumačenju ili primjeni ove Konvencije priznaje jedno ili oba sljedeća sredstva rješavanja sporova kao obvezne u odnosu na bilo koju drugu stranku koja prihvaća istu obvezu:

(a)	arbitražu u skladu s postupkom utvrđenim u dijelu I. Priloga E;

(b)	pokretanje spora pred Međunarodnim sudom.

3.   Stranka koja je organizacija regionalne ekonomske integracije može dati izjavu s jednakim učinkom u odnosu na arbitražu u skladu sa stavkom 2.

4.   Izjava dana u skladu sa stavkom 2. ili 3. ostaje na snazi do prestanka njezina važenja u skladu s njezinim uvjetima ili do isteka roka od tri mjeseca od dana kad se pisana obavijest o njezinu opozivu položi kod depozitara.

5.   Prestanak važenja izjave, obavijest o opozivu ili nova izjava ni na koji način ne utječu na postupak koji je u tijeku pred arbitražnim sudom ili Međunarodnim sudom, osim ako se stranke u sporu međusobno dogovore drukčije.

6.   Ako stranke u sporu nisu prihvatile isti način rješavanja spora u skladu sa stavkom 2. ili 3. te ako sredstvima spomenutima u stavku 1. nisu uspjele riješiti spor u roku od dvanaest mjeseci nakon obavijesti jedne stranke drugoj stranci o postojanju spora između njih, spor se predaje povjerenstvu za mirenje na zahtjev bilo koje stranke u sporu. Postupak utvrđen u dijelu II. Priloga E primjenjuje se na mirenje u skladu s ovim člankom.

Članak 26.

Izmjene Konvencije

1.   Izmjene ove Konvencije može predložiti bilo koja stranka.

2.   Izmjene ove Konvencije donose se na sastanku Konferencije stranaka. Tajništvo dostavlja tekst svake predložene izmjene strankama najkasnije šest mjeseci prije sastanka na kojem se ona predlaže za usvajanje. Tajništvo dostavlja predloženu izmjenu i potpisnicima ove Konvencije i na znanje depozitaru.

3.   Stranke čine sve što je u njihovoj moći kako bi konsenzusom postigle dogovor o svakoj predloženoj izmjeni ove Konvencije. Ako su u postizanje konsenzusa uloženi svi napori, a dogovor nije postignut, kao posljednje rješenje izmjena se donosi tročetvrtinskom većinom glasova stranaka koje su prisutne i glasuju.

4.   Donesenu izmjenu depozitar dostavlja svim strankama na ratifikaciju, prihvat ili odobrenje.

5.   Depozitar se pisano obavješćuje o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Izmjena donesena u skladu sa stavkom 3. za stranke koje su pristale biti njome obvezane stupa na snagu devedesetog dana od datuma kad su najmanje tri četvrtine stranaka koje su bile stranke u vrijeme donošenja izmjene položile isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Nakon toga izmjena stupa na snagu za sve druge stranke devedesetog dana od datuma na koji te stranke polože svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju izmjene.

Članak 27.

Donošenje i izmjena priloga

1.   Prilozi ovoj Konvenciji čine njezin sastavni dio te, ako nije izričito drukčije određeno, upućivanje na ovu Konvenciju predstavlja istodobno i upućivanje na njezine priloge.

2.   Dodatni prilozi doneseni nakon stupanja na snagu ove Konvencije obuhvaćaju isključivo postupovna, znanstvena, tehnička ili administrativna pitanja.

3.   Za predlaganje, donošenje i stupanje na snagu dodatnih priloga ovoj Konvenciji primjenjuje se sljedeći postupak:

(a)	dodatni prilozi predlažu se i donose u skladu s postupkom utvrđenim člankom 26. stavcima od 1. do 3.;

(b)

svaka stranka koja ne može prihvatiti dodatni prilog o tome pisano obavješćuje depozitara u roku od godine dana od datuma kada depozitar dostavi obavijest o donošenju tog priloga. Depozitar bez odgode obavješćuje sve stranke o svakoj takvoj obavijesti koju je primio. Stranka može u svako doba pisano obavijestiti depozitara da povlači prethodnu obavijest o neprihvaćanju dodatnog priloga, nakon čega prilog stupa na snagu za tu stranku podložno točki (c); i

(c)	istekom godine dana od datuma kada depozitar dostavi obavijest o donošenju dodatnog priloga, taj prilog stupa na snagu za sve stranke koje nisu dostavile obavijest o neprihvaćanju u skladu s odredbama točke (b).

4.   Predlaganje, donošenje i stupanje na snagu izmjena priloga ovoj Konvenciji podliježe istim postupcima kao i predlaganje, donošenje i stupanje na snagu dodatnih priloga Konvenciji, osim što izmjena priloga ne stupa na snagu za stranke koje su dale izjavu u vezi s izmjenom priloga u skladu s člankom 30. stavkom 5., u kojem slučaju svaka takva izmjena za tu stranku stupa na snagu devedesetog dana od datuma na koji je ona kod depozitara položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu u odnosu na tu izmjenu.

5.   Ako se dodatni prilog ili izmjena priloga odnosi na izmjenu ove Konvencije, dodatni prilog ili izmjena ne stupaju na snagu dok izmjena Konvencije ne stupi na snagu.

Članak 28.

Glasačka prava

1.   Svaka stranka ove Konvencije ima jedan glas, osim u slučajevima predviđenima u stavku 2.

2.   U pogledu stvari koje su u njezinoj nadležnosti, organizacija regionalne ekonomske integracije ostvaruje svoje glasačko pravo s brojem glasova jednakim broju svojih država članica koje su stranke ove Konvencije. Ta organizacija ne smije ostvarivati svoje glasačko pravo ako bilo koja od njezinih država članica ostvari svoje glasačko pravo i obrnuto.

Članak 29.

Potpisivanje

Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje u Kumamotu u Japanu svim državama i organizacijama regionalne ekonomske integracije 10. i 11. listopada 2013., a nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 9. listopada 2014.

Članak 30.

Ratifikacija, prihvat, odobrenje ili pristup

1.   Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju država i organizacija regionalne ekonomske integracije. Ona je otvorena za pristup državama i organizacijama regionalne ekonomske integracije sljedećeg dana nakon datuma zatvaranja Konvencije za potpisivanje. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu polažu se kod depozitara.

2.   Na organizaciju regionalne ekonomske integracije koja postane stranka ove Konvencije, a čija nijedna država članica nije stranka, primjenjuju se sve obveze iz Konvencije. Ako su jedna ili više država članica takve organizacije stranke ove Konvencije, organizacija i njezine države članice odlučuju o svojim odgovarajućim nadležnostima u provedbi svojih obveza iz Konvencije. U tim slučajevima organizacija i države članice nisu ovlaštene istodobno ostvarivati prava u skladu s ovom Konvencijom.

3.   U svojoj ispravi o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu organizacija regionalne ekonomske integracije navodi opseg svoje nadležnosti u pogledu pitanja koja uređuje ova Konvencija. Svaka takva organizacija o svakoj bitnoj izmjeni opsega svoje nadležnosti obavješćuje depozitara, koji o tome obavješćuje stranke.

4.   Svaka država ili organizacija regionalne ekonomske integracije potiče se da pri ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu Tajništvu dostavi informacije o svojim mjerama za provedbu Konvencije.

5.   U svojoj ispravi o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu svaka stranka može izjaviti da za nju svaka izmjena priloga stupa na snagu tek nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu u odnosu na taj prilog.

Članak 31.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu devedesetog dana od datuma polaganja pedesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

2.   Za svaku državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon polaganja pedesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, Konvencija stupa na snagu devedesetog dana od datuma polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu te države ili organizacije regionalne ekonomske integracije.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2., isprava koju položi organizacija regionalne ekonomske integracije ne smatra se dodatnom ispravom u odnosu na isprave koje su položile njezine države članice.

Članak 32.

Rezerve

Na ovu Konvenciju ne mogu se staviti rezerve.

Članak 33.

Povlačenje

1.   U bilo kojem trenutku nakon tri godine od datuma stupanja na snagu ove Konvencije za pojedinu stranku, ta stranka može se povući iz Konvencije dostavljanjem pisane obavijesti depozitaru.

2.   Svako takvo povlačenje počinje proizvoditi učinke istekom godine dana od datuma na koji depozitar primi obavijest o povlačenju ili na neki kasniji datum koji je naveden u obavijesti o povlačenju.

Članak 34.

Depozitar

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda je depozitar ove Konvencije.

Članak 35.

Vjerodostojni tekstovi

Izvornik ove Konvencije, čiji su tekstovi na arapskom, engleskom, francuskom, kineskom, ruskom i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, polaže se pri depozitaru.

U POTVRDU TOGA niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Kumamotu, u Japanu, desetog listopada dvije tisuće trinaeste.

PRILOG

IZJAVA O NADLEŽNOSTI EUROPSKE UNIJE U SKLADU S ČLANKOM 30. STAVKOM 3. MINAMATSKE KONVENCIJE O ŽIVI

Sljedeće su države trenutačno članice Europske unije: Kraljevina Belgija, Republika Bugarska, Češka Republika, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Republika Hrvatska, Talijanska Republika, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Mađarska, Republika Malta, Kraljevina Nizozemska, Republika Austrija, Republika Poljska, Portugalska Republika, Rumunjska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska, Kraljevina Švedska te Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Člankom 30. stavkom 3. Minamatske konvencije propisuje se: „3. U svojoj ispravi o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu organizacija regionalne ekonomske integracije navodi opseg svoje nadležnosti u pogledu pitanja koja uređuje ova Konvencija. Svaka takva organizacija o svakoj bitnoj izmjeni opsega svoje nadležnosti obavješćuje depozitara, koji o tome obavješćuje stranke.”

Europska unija izjavljuje da je, u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovim člankom 192. stavkom 1., nadležna za sklapanje međunarodnih sporazuma i za provedbu obveza koje proizlaze iz njih, a kojima se doprinosi ostvarivanju sljedećih ciljeva:

—	očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša,

—	zaštiti ljudskog zdravlja,

—	razboritom i racionalnom korištenju prirodnih bogatstava,

—	promicanju mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih odnosno svjetskih problema u vezi s okolišem, uključujući klimatske promjene.

Sljedećim popisom pravnih instrumenata Unije prikazuje se opseg područja u kojem Unija izvršava svoju unutarnju nadležnost u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, a s obzirom na pitanja koja se uređuju Minamatskom konvencijom. Unija je nadležna za izvršavanje onih obveza iz Minamatske konvencije o živi u pogledu kojih se odredbama pravnih instrumenata Unije, posebice onih koji su navedeni u nastavku, utvrđuju zajednička pravila i u mjeri u kojoj se odredbama Minamatske konvencije ili aktom donesenim radi njezine provedbe utječe na ta zajednička pravila ili se njihov opseg mijenja.

—	Uredba (EU) 2017/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 (1),

—	Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1.7.2011., str. 88.),

—	Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266, 26.9.2006., str. 1.),

—	Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21.10.2000., str. 34.),

—	Uredba (EZ) 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (SL L 342, 22.12.2009., str. 59.),

—

Uredba (EZ) 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.),

—	Uredba (EU) 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str. 1),

—	Uredba (EZ) br. 1107/2009 od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.),

—	Direktiva Vijeća 93/42/EZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim proizvodima (SL L 169, 12.7.1993., str. 1.)

—	Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.),

—	Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (SL L 197, 24.7.2012., str. 1.),

—	Uredba (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o uspostavljanju Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari te izmjeni direktiva Vijeća 91/689/EEZ i 96/61/EZ, (SL L 33, 4.2.2006., str. 1.),

—	Direktiva 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku (SL L 23, 26.1.2005., str. 3.),

—	Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.),

—	Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.),

—	Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.),

—	Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).

Izvršavanje nadležnosti koje su države članice Europske unije prenijele na Europsku uniju u skladu s Ugovorima po svojoj prirodi u neprestanom je razvoju. Unija stoga zadržava pravo prilagodbe ove Izjave.

---

(1)  SL L 137, 24.5.2017, str. 1.