06/Sv. 9

HR

Službeni list Europske unije

102

L 271/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

U kontekstu postizanja ciljeva jedinstvenog tržišta važno je usvojiti mjere predviđene radi postupnog jačanja tržišta, a koje mjere moraju doprinijeti ostvarivanju visokog stupnja zaštite potrošača, u skladu s člancima 95. i 153. Ugovora.

(2)

Kako za potrošače, tako i za dobavljače financijskih usluga, trgovanje financijskim uslugama na daljinu bit će jedan od glavnih opipljivih rezultata dovršenja izgradnje unutarnjeg tržišta.

(3)

U okviru unutarnjeg tržišta, u interesu je potrošača da najširem asortimanu financijskih usluga raspoloživih u Zajednici imaju pristup bez diskriminacije kako bi mogli izabrati one koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama. Kako bi se osigurala sloboda izbora, kao osnovno pravo potrošača, visoki stupanj zaštite potrošača potreban je radi jačanja povjerenja potrošača u prodaju na daljinu.

(4)

Od ključnog je značaja za nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta da potrošači mogu pregovarati i sklapiti ugovore s dobavljačima s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, bez obzira ima li dobavljač poslovni nastan i u državi članici u kojoj je boravište potrošača.

(5)

Zbog svoje nematerijalne prirode financijske su usluge naročito pogodne za prodaju na daljinu, a uspostava pravnog okvira trgovanja na daljinu financijskim uslugama trebala bi ojačati povjerenje potrošača u primjenu novih tehnika trgovanja na daljinu financijskim uslugama, kao što je elektronička trgovina.

(6)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati u skladu s Ugovorom i sekundarnim zakonodavstvom, uključujući Direktivu br. 2000/31/EZ (4) o elektroničkoj trgovini koja se primjenjuje isključivo na transakcije koje uređuje.

(7)

Ova Direktiva usmjerena je na ostvarivanje gore navedenih ciljeva ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo ni pravo Zajednice koje uređuje slobodu pružanja usluga, kao ni sustav kontrole i/ili odobravanja države članice domaćina, tamo gdje je primjenjiv, odnosno nadzora u državama članicama kada je to u skladu sa zakonodavstvom Zajednice.

(8)

Osim toga, ova Direktiva, a posebno njezine odredbe koje se tiču informacija o ugovornim klauzulama o pravu primjenjivom na ugovor i/ili o nadležnom sudu, u području trgovanja na daljinu financijskim uslugama za potrošače ne utječe na primjenjivost Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (5), kao ni Rimske konvencije iz 1980. godine o pravu primjenjivom na ugovorne obveze.

(9)

Ostvarenje ciljeva Akcijskog plana za financijske usluge iziskuje viši stupanj zaštite potrošača u određenim područjima. To zahtijeva veću usklađenost pravila postupanja koja se odnose na investicijske usluge i potrošačke kredite, posebno u neusklađenim zajedničkim investicijskim fondovima. U očekivanju ostvarenja takve usklađenosti, potrebno je održavati visoki stupanj zaštite potrošača.

(10)

Direktiva br. 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu (6) propisuje glavna pravila koja se primjenjuju na ugovore o proizvodima ili uslugama sklopljene na daljinu između dobavljača i kupca. Međutim, ta se Direktiva ne odnosi na financijske usluge.

(11)

U kontekstu analiza koje je Komisija provela s ciljem utvrđivanja potreba za specifičnim mjerama u području financijskih usluga, Komisija je pozvala sve zainteresirane strane da dostave očitovanja, posebno u vezi s izradom Zelene knjige „Financijske usluge – ispunjavanje očekivanja potrošača”. Savjetovanja u tom kontekstu pokazala su da postoji potreba za jačanjem zaštite potrošača u tom području. Komisija je stoga odlučila iznijeti poseban prijedlog u vezi s trgovanjem na daljinu financijskim uslugama.

(12)

Usvajanje proturječnih odnosno različitih pravila o zaštiti potrošača u području trgovanja na daljinu financijskim uslugama u državama članicama moglo bi narušiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta kao i natjecanje poduzeća na tržištu. Stoga je u tom području neophodno donijeti zajednička pravila na razini Zajednice, koja ne bi dovela do smanjenja opće zaštite potrošača u državama članicama.

(13)

Ovom Direktivom trebalo bi zajamčiti visoki stupanj zaštite potrošača, s ciljem osiguravanja slobode kretanja financijskih usluga. Države članice ne bi trebale moći donijeti propise drukčije od odredaba ove Direktive u područjima koje ona usklađuje, osim ako je u njoj izričito navedeno drukčije.

(14)

Ova se Direktiva odnosi na sve financijske usluge koje se mogu pružati na daljinu. Međutim, određene financijske usluge uređene su specifičnim odredbama zakonodavstva Zajednice koje se nastavljaju primjenjivati na te usluge. Potrebno je, ipak, utvrditi načela trgovanja na daljinu takvim uslugama.

(15)

Ugovori, čije se sklapanje pregovara na daljinu, uključuju uporabu sredstava daljinske komunikacije koja se koriste u sklopu sustava prodaje na daljinu ili pružanja usluga bez istovremene prisutnosti dobavljača i potrošača. Stalni razvoj takvih sredstava komunikacije zahtijeva definiranje načela koja bi važila i za ona sredstva koja zasad nisu u širokoj uporabi. Prema tome, ugovori na daljinu jesu oni čija se ponuda, pregovori i sklapanje odvijaju na daljinu.

(16)

Pojedinačni ugovor koji podrazumijeva izvođenje uzastopnih poslova odnosno odvojenih poslova iste prirode tijekom vremena može se različito pravno tretirati ovisno o državi članici, no bitno je da se ova Direktiva primjenjuje na jednak način u svim državama članicama. U tu je svrhu primjereno smatrati da se ova Direktiva primjenjuje na prvi u nizu uzastopnih poslova odnosno odvojenih poslova iste prirode koji se izvode tijekom vremena za koje se smatra da čine cjelinu, bez obzira je li taj posao odnosno niz poslova predmet jednog ili više uzastopnih ugovora.

(17)

„Početnim sporazumom o uslugama” može se smatrati primjerice otvaranje bankovnog računa, dobivanje kreditne kartice, zaključivanje ugovora o upravljanju portfeljem, dok se „poslovima” mogu smatrati primjerice polaganje sredstava na bankovni račun odnosno povlačenje sredstava s bankovnog računa, plaćanje kreditnom karticom, transakcije učinjene u okviru ugovora o upravljanju portfeljem. Dodavanje novih elemenata početnom sporazumu o uslugama, kao što su mogućnost korištenja instrumenta elektroničkog plaćanja zajedno s postojećim bankovnim računom, ne čini „posao” nego dodatni ugovor na koji se primjenjuje ova Direktiva. Pretplata na nove jedinice istog zajedničkog investicijskog fonda smatra se „uzastopnim poslom iste prirode”.

(18)

Obuhvaćajući sheme pružanja usluga koje osmišljava pružatelj financijskih usluga, ova Direktiva ima za cilj isključiti iz svog obuhvata usluge koje se pružaju isključivo na povremenoj osnovi i izvan komercijalnog okvira namijenjenog sklapanju ugovora na daljinu.

(19)

Dobavljač je osoba koja pruža usluge na daljinu. Ova bi se Direktiva, međutim, trebala primjenjivati i kada jedan od koraka trgovanja uključuje posrednika. Uzimajući u obzir prirodu i stupanj angažiranosti posrednika, odgovarajuće odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati na takvog posrednika, bez obzira na njegov/njezin pravni status.

(20)

Trajni mediji uključuju posebno disketu, CD ROM, DVD te čvrsti disk potrošačevog računala na kojemu je pohranjena elektronička pošta, ali ne uključuju internetske stranice, osim ako one ispunjavaju kriterije obuhvaćene definicijom trajnog medija.

(21)

Uporaba sredstava daljinske komunikacije ne bi trebala dovesti do neopravdanog ograničavanja informacija koje se pružaju potrošaču. S ciljem transparentnosti ova Direktiva utvrđuje zahtjeve koje je neophodno ispuniti radi osiguranja primjerene informiranosti potrošača kako prije tako i nakon sklapanja ugovora. Potrošač bi prije sklapanja ugovora trebao dobiti prethodne informacije koje su mu potrebne kako bi na odgovarajući način ocijenio financijsku uslugu koja mu se nudi te donio odluku kao dobro obaviješteni potrošač. Dobavljač bi trebao naznačiti koliko dugo njegova ponuda vrijedi u danom obliku.

(22)

Informacije navedene u ovoj Direktivi obuhvaćaju informacije opće prirode, primjenjive na sve vrste financijskih usluga. Ostali zahtjevi u pogledu informacija o predmetnoj financijskoj usluzi, npr. pokriće police osiguranja, nisu isključivo određeni ovom Direktivom. Ova bi se vrsta informacija trebala pružati, tamo gdje je primjenjivo, u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom Zajednice, odnosno nacionalnim zakonodavstvom u skladu s pravom Zajednice.

(23)

S ciljem optimalne zaštite potrošača bitno je da je potrošač primjereno obaviješten o odredbama ove Direktive te o svim pravilima postupanja koji postoje u tom području, kao i o tome da ima pravo odustajanja.

(24)

Ako se pravo odustajanja ne primjenjuje zato što je potrošač izričito zatražio ispunjenje ugovora, dobavljač o tome treba izvijestiti potrošača.

(25)

Potrošači trebaju biti zaštićeni od usluga koje nisu zatražili. Potrošači trebaju biti izuzeti od bilo kakve obveze u slučaju usluga koje nisu naručene, pri čemu se odsutnost odgovora ne tumači kao pristanak s njihove strane. Međutim, ovo pravilo ne treba dovoditi u pitanje prešutno obnavljanje ugovora koji su valjano sklopljeni između stranaka, kada pravo država članica dozvoljava takvo prešutno obnavljanje.

(26)

Države članice trebaju usvojiti odgovarajuće mjere radi učinkovite zaštite potrošača koji ne žele da ih se kontaktira određenim sredstvima komunikacije ili u određeno vrijeme. Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje pojedine sigurnosne odredbe koje štite potrošača prema zakonodavstvu Zajednice u području zaštite osobnih podataka i privatnosti.

(27)

S ciljem zaštite potrošača u državama članicama postoji potreba za odgovarajućim i učinkovitim žalbenim postupcima i postupcima po izvanrednim pravnim lijekovima radi rješavanja mogućih sporova između dobavljača i potrošača, i to koristeći postojeće postupke gdje je to moguće.

(28)

Države članice trebaju poticati javna odnosno privatna tijela, osnovana s ciljem izvansudskog rješavanja sporova, na suradnju u rješavanju prekograničnih sporova. Ta bi suradnja posebno trebala dovesti do toga da se potrošačima dozvoli da izvansudskim tijelima u državi članici svojeg boravišta podnesu žalbe u vezi s dobavljačima s nastanom u drugim državama članicama. Osnivanje Mreže za pritužbe potrošača u vezi s financijskim uslugama (FIN-NET) nudi potrošačima još veću podršku prilikom korištenja prekograničnih usluga.

(29)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da, u skladu s pravom Zajednice, zaštitu koju pruža ova Direktiva prošire i na neprofitne organizacije i osobe koje se koriste financijskim uslugama kako bi postale poduzetnici.

(30)

Ova Direktiva treba obuhvatiti i slučajeve u kojima u nacionalnom zakonodavstvu postoji koncept potrošača koji daje obvezujuću ugovornu izjavu.

(31)

Odredbe ove Direktive koje se tiču dobavljačevog izbora jezika ne bi trebale dovoditi u pitanje odredbe nacionalnog zakonodavstva donesenog u skladu s pravom Zajednice koje uređuje izbor jezika.

(32)

Zajednica i države članice preuzele su obveze u okviru Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS), u vezi s mogućnošću potrošača da u inozemstvu kupuju bankarske i investicijske usluge. GATS daje ovlast državama članicama da radi opreznosti usvoje mjere, uključujući i mjere zaštite ulagača, osoba koje polažu novac, korisnika polica i osoba kojima dobavljač duguje financijsku uslugu. Takve mjere ne bi trebale nametati ograničenja preko razine koja je potrebna radi osiguranja zaštite potrošača.

(33)

Radi donošenja ove Direktive potrebno je prilagoditi područje primjene Direktive 97/7/EZ i Direktive 98/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (7), kao i trajanje razdoblja otkaza u Direktivi Vijeća 90/619/EEZ od 8. studenoga 1990. o usklađivanju zakona i drugih propisa u vezi s izravnim životnim osiguranjem i o utvrđivanju odredaba za olakšavanje učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja usluga (8).

(34)

S obzirom da cilj ove Direktive, a to je donošenje zajedničkih pravila o trgovanju na daljinu financijskim uslugama za potrošače, ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti države članice te se, prema tome, on može bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje navedenog cilja,

(a)

„ugovor na daljinu” znači svaki ugovor o financijskim uslugama sklopljen između dobavljača i potrošača u okviru organizirane prodaje na daljinu ili sustava pružanja usluga dobavljača koji, za potrebe tog ugovora, isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije do trenutka i uključujući trenutak kada je ugovor sklopljen;

(b)

„financijska usluga” znači svaka usluga koja ima prirodu bankovne, kreditne ili osiguravajuće usluge, usluge osobne mirovine, ulaganja ili plaćanja;

(c)

„dobavljač” znači svaka fizička ili pravna osoba, javna ili privatna koja je djelujući u svojem komercijalnom odnosno stručnom svojstvu, ugovorni pružatelj usluga koje se ugovaraju ugovorima na daljinu;

(d)

„potrošač” znači svaka fizička osoba koja u ugovorima na daljinu obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje s ciljevima koji su izvan njene trgovačke djelatnosti, poslovanja odnosno struke;

(e)

„sredstva daljinske komunikacije” odnose se na sva sredstva koja se, bez istovremene fizičke prisutnosti dobavljača i potrošača, mogu koristiti za trgovanje uslugama na daljinu između te dvije strane;

(f)

„trajni medij” znači svaki instrument koji omogućava potrošaču da pohrani informacije namijenjene njemu osobno, tako da tim informacijama može pristupiti kada se u budućnosti pojavi potreba, tijekom razdoblja primjerenog svrsi informacije, odnosno instrument koji omogućava neizmijenjenu reprodukciju pohranjenih informacija;

(g)

„operator ili dobavljač sredstva daljinske komunikacije” znači svaka javna ili privatna, fizička ili pravna osoba, čija trgovina, poslovanje odnosno djelatnost obuhvaća i stavljanje na raspolaganje dobavljačima jednog ili više sredstava daljinske komunikacije.

1.

dobavljaču:

2.

financijskoj usluzi:

3.

ugovoru na daljinu:

4.

izvanrednim pravnim lijekovima:

(a)

naziv dobavljača i komercijalna svrha poziva koji je započeo dobavljač, mora biti izričito naveden prilikom započinjanja razgovora s potrošačem;

(b)

uz uvjet izričite suglasnosti potrošača potrebno je dati jedino sljedeće podatke:

—

od dana sklapanja ugovora na daljinu, osim u navedenom slučaju životnog osiguranja u kojem vrijeme počinje teći od trenutka kada je potrošač obaviješten o sklapanju ugovora na daljinu, ili

—

od dana na koji potrošač primi obavijest o ugovornim uvjetima i informacijama u skladu s člankom 5. stavkom 1. ili 2., ako je to kasnije od dana iz prve alineje.

(a)

financijske usluge čija cijena ovisi o kretanjima na financijskim tržištima izvan kontrole dobavljača, a koja se mogu dogoditi tijekom roka za odustajanje, primjerice usluge vezane za:

(b)

police osiguranja putovanja i prtljage odnosno slične kratkoročne police osiguranja, trajanja kraćeg od jednog mjeseca;

(c)

ugovore koje su obje stranke u potpunosti ispunile na izričit zahtjev potrošača prije nego što je potrošač ostvario svoje pravo odustajanja.

(a)

svaki kredit namijenjen prvenstveno stjecanju ili zadržavanju stvarnih prava na zemljištu ili postojećoj ili planiranoj građevini, odnosno renoviranju ili poboljšanju građevine; ili

(b)

svaki kredit osiguran bilo hipotekom na nekretnini bilo pravom vezanim za nekretninu; ili

(c)

izjave potrošača koji koriste usluge službenika, uz uvjet da službenik potvrdi da su potrošaču zajamčena prava prema članku 5. stavku 1.

—

ne prelazi iznos proporcionalan opsegu pružene usluge u odnosu na cjelokupnu vrijednost ugovora,

—

nikako nije takav da se može smatrati kaznom.

—

da zahtijeva opoziv plaćanja ako je u vezi s ugovorom na daljinu došlo do zlouporabe njegove kartice,

—

da mu, u slučaju takve zlouporabe, plaćeni iznos bude priznat ili vraćen.

—

kako bi se zabranilo pružanje financijskih usluga potrošaču bez njegovog prethodnog zahtjeva, ako to pružanje usluge uključuje zahtjev za neposredno ili odgođeno plaćanje,

—

kako bi se potrošača izuzelo od obveza u slučaju nenaručenih usluga, pri čemu odsutnost odgovora ne znači pristanak.

(a)

automatizirani sustav pozivanja, bez ljudske intervencije (uređaji za automatsko biranje);

(b)

faks uređaji.

(a)

ne budu odobrena osim ako je pribavljen pristanak potrošača; ili da se

(b)

mogu koristiti samo ako potrošač nije izrazio nedvojbeni prigovor.

(a)

javna tijela odnosno njihovi predstavnici;

(b)

organizacije potrošača s legitimnim interesom u zaštiti potrošača;

(c)

profesionalne organizacije s legitimnim interesom za donošenje odluka.

„1.

Svaka država članica propisuje da korisnik police koji sklopi pojedinačni ugovor o životnom osiguranju ima na raspolaganju rok za otkaz ugovora od 30 kalendarskih dana od trenutka kada je obaviješten da je ugovor sklopljen.”

1.

U članku 3. stavku 1. prva alineja mijenja se i glasi:

(*)  SL L 271, 9.10.2002., str. 16.”"

2.

Prilog II. briše se.

„11.

Direktiva 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama za potrošače i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ (**).