24.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 484/1

(1)

U današnjem društvu svi trebaju posjedovati širok skup vještina, znanja i kompetencija, uključujući dostatnu razinu pismenosti, matematičke pismenosti te digitalne kompetencije kako bi u potpunosti ostvarili svoj potencijal, aktivno sudjelovali u društvu i preuzeli svoje društvene i građanske odgovornosti. Takve vještine, znanje i kompetencije ključne su i za pristup tržištu rada te za napredak na njemu, kao i za uključivanje u daljnje obrazovanje i osposobljavanje.

(2)

Za prijavu na radna mjesta u sve su većoj mjeri potrebni i viša razina i širi raspon vještina. U budućnosti će biti manje poslova jednostavne prirode. Čak i poslovi za koje je tradicionalno bila potrebna niska razina kvalifikacija ili za koje nisu bile potrebne nikakve kvalifikacije postaju zahtjevniji. Velika većina poslova zahtijevat će određenu razinu digitalne kompetencije, a sve veći broj jednostavnih poslova zahtijeva određene osnovne ili opće vještine (kao što su komunikacija, rješavanje problema, timski rad i emocionalna inteligencija).

(3)

Godine 2015. bilo je 64 milijuna osoba, odnosno više od jedne četvrtine stanovništva Unije u dobnoj skupini od 25 do 64 godine, koje su napustile temeljno obrazovanje i osposobljavanje, u najboljem slučaju tek s nižom sekundarnom razinom obrazovanja. Premda ne postoji način mjerenja razina osnovnih vještina tih osoba, Istraživanje o vještinama odraslih („PIAAC”) koje je provela Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i kojim su ispitane razine pismenosti, matematičke pismenosti i rješavanja problema u okružjima koja obiluju tehnologijom pokazuje da je sličan udio odraslih osoba u dobnoj skupini od 16 do 65 godina imao najnižu razinu rezultata u 20 država članica.

(4)

Nadalje, podaci iz istraživanja Programa za međunarodnu procjenu učenika (PISA) OECD-a iz 2013. ukazali su na znatan udio petnaestogodišnjaka koji postižu nezadovoljavajuće rezultate u čitanju (17,8 %), matematici (22,1 %) i prirodoslovlju (16,6 %). Ti su rezultati i dalje iznad referentne vrijednosti okvira za obrazovanje i osposobljavanje 2020. (ET 2020.) koja iznosi 15 %.

(5)

PIAAC ukazuje na to da su odrasle osobe s boljim rezultatima u području pismenosti, matematičke pismenosti i rješavanja problema u okružjima koja obiluju tehnologijom često uspješnije na tržištu rada. Istodobno je za udio od 20 do 25 % odraslih Europljana u dobi između 16 i 65 godina s niskom razinom tih vještina manje vjerojatno da će sudjelovati u učenju ili u potpunosti sudjelovati u digitalnom gospodarstvu i društvu. Te se osobe suočavaju s većim rizikom od nezaposlenosti, većom stopom siromaštva i socijalne isključenosti, većim zdravstvenim rizicima i kraćim očekivanim životnim vijekom, dok se njihova djeca suočavaju s većim rizicima u pogledu lošijih obrazovnih rezultata.

(6)

Niskokvalificirane osobe sa znatnim manjkom osnovnih vještina mogu činiti visok udio nezaposlenih osoba (a posebno dugotrajno nezaposlenih osoba) i drugih ranjivih skupina, primjerice starijih radnika, osoba koje nisu ekonomski aktivne i državljana trećih zemalja. Taj im manjak dodatno otežava ulazak ili povratak na tržište rada.

(7)

Politike država članica za smanjenje ranog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja, u skladu s Preporukom Vijeća od 28. lipnja 2011. (1) i zaključcima Vijeća od 23. studenoga 2015. o politikama za smanjenje ranog napuštanja školovanja, koje se temelje na mjerama prevencije, intervencije i kompenzacije, imaju pozitivan učinak. U 2015. prosječna stopa ranog napuštanja školovanja u Uniji u dobnoj skupini od 18 do 24 godine bila je oko jedan postotni bod niža od glavnog cilja strategije Europa 2020. koji iznosi 10 %, no uz znatne razlike među državama članicama. Čak i ako bi se ostvario glavni cilj, preostalih 10 % osoba ušlo bi u odraslu dob suočavajući se s ozbiljnim problemima u pogledu pristupa održivom zapošljavanju. Nadalje, i dalje postoji velik broj osoba u dobi od 25 godina i više koje su rano napustile školovanje, pri čemu su mnoge od njih državljani trećih zemalja i druge osobe migrantskog podrijetla ili osobe u nepovoljnom položaju.

(8)

Stopa sudjelovanja niskokvalificiranih odraslih osoba u cjeloživotnom učenju i dalje je četiri puta niža od stope sudjelovanja osoba s visokoškolskim kvalifikacijama. Pristup prilikama za cjeloživotno učenje i dalje je neujednačen za različite socioekonomske skupine, a određene skupine radno sposobnog stanovništva, posebno državljani trećih zemalja, imaju slabiji pristup. Poticanje široka i uključiva sudjelovanja stoga je ključno za uspjeh mjera usavršavanja. Ključni su napori na informiranju pojedinaca kojima su potrebni posebna motivacija, potpora i cjeloživotno usmjeravanje, osobito onih najudaljenijih od tržišta rada ili obrazovanja i osposobljavanja.

(9)

Oblici usavršavanja bili bi usmjereni na odrasle osobe s niskom razinom vještina, znanja i kompetencija koje nisu prihvatljive za potporu u sklopu Garancije za mlade (2), a poslužili bi za to da se takvim osobama osiguraju fleksibilne prilike za poboljšanje pismenosti, matematičke pismenosti i digitalne kompetencije, kao i prilike za napredovanje prema višim razinama Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF) relevantnima za tržište rada i aktivno sudjelovanje u društvu. To bi se moglo ostvariti pružanjem obrazovanja i osposobljavanja u odgovarajućim okruženjima za učenje u kojima kvalificirani nastavnici i predavači primjenjuju metode podučavanja namijenjene odraslim osobama te iskorištavaju mogućnosti digitalnog učenja.

(10)

Uzimajući u obzir nacionalno zakonodavstvo, okolnosti i dostupne resurse, države članice mogu usmjeriti oblike usavršavanja na prioritetne ciljne skupine koje utvrde. Mogli bi se provoditi u skladu s provedbenim mehanizmima koje su uspostavile države članice te na temelju predanosti i interesa pojedinca u pogledu sudjelovanja.

(11)

Podizanjem razine vještina i kompetencija odraslih znatno se doprinosi ostvarivanju strateških ciljeva strategije Europa 2020., koji se odražavaju u političkom ciklusu europskog semestra.

(12)

U Povelji Europske unije o temeljnim pravima priznaje se da svatko ima pravo na obrazovanje i na pristup strukovnom i trajnom osposobljavanju.

(13)

U okviru ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda iz 2015. poziva se na djelovanje kako bi se osiguralo da svi mladi i znatan dio odraslih osoba, muškaraca i žena, steknu vještine pismenosti i matematičke pismenosti do 2030.

(14)

U Preporuci 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (3) sadržan je referentni okvir koji državama članicama služi za osiguravanje da mlade osobe do završetka temeljnog obrazovanja i osposobljavanja razviju ključne kompetencije potrebne za odrasli život, nastavak učenja i radni vijek. Taj okvir državama članicama također služi za osiguravanje da odrasle osobe mogu razvijati i usavršavati svoje ključne kompetencije tijekom cijelog života.

(15)

Europski referentni okvir digitalnih kompetencija za građane zajednička je europska referentna točka u pogledu toga što znači imati digitalne vještine u današnjem društvu, a njime su utvrđene kompetencije i razine kompetencija u pet ključnih područja.

(16)

Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (4) uspostavljen je zajednički referentni kvalifikacijski okvir od osam razina, izraženih u obliku ishoda učenja, koje se može ostvariti putem različitih oblika formalnog, neformalnog i informalnog učenja.

(17)

U Zajedničkom izvješću Vijeća i Komisije o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) utvrđeni su prioriteti u području obrazovanja odraslih, među kojima su osiguravanje pismenosti, matematičke pismenosti i digitalnih vještina te pružanje dostatnih drugih prilika koje vode do stjecanja priznate kvalifikacije EQF-a za one koji nemaju kvalifikaciju razine 4 EQF-a. To zajedničko izvješće sadržava i srednjoročne rezultate za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, uključujući povećanje pristupa kvalifikacijama za sve putem fleksibilnijih i propusnijih sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, posebno osiguravanjem učinkovitih i integriranih usluga usmjeravanja te omogućivanjem vrednovanja neformalnog i informalnog učenja.

(18)

U Preporuci Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (5) države članice pozivaju se da do 2018. uspostave nacionalne mehanizme vrednovanja (utvrđivanje, dokumentiranje, procjena i certificiranje) neformalnog i informalnog učenja. To uključuje pružanje mogućnosti da se za nezaposlene osobe ili one kojima prijeti nezaposlenost provede „pregled vještina” kako bi se utvrdilo njihovo znanje, vještine i kompetencije.

(19)

U Preporuci Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade preporučuje se da sve osobe mlađe od 25 godina dobiju kvalitetnu ponudu za posao, nastavak obrazovanja, praksu ili pripravništvo u roku od četiri mjeseca od gubitka prethodnog zaposlenja ili završetka formalnog obrazovanja. U njoj se države članice poziva da osobama koje su rano napustile školovanje i niskokvalificiranim mladim osobama ponude načine za ponovno uključivanje u obrazovanje i osposobljavanje ili programe za pružanje drugih prilika za obrazovanje kojima se osiguravaju okruženja za učenje prilagođena njihovim specifičnim potrebama te im se omogućuje stjecanje kvalifikacija koje su propustile steći.

(20)

U Preporuci Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (6) preporučuje se da se dugotrajno nezaposlenim osobama ponudi temeljita individualna procjena i usmjeravanje te sporazum o integriranju na tržište rada koji obuhvaća pojedinačnu ponudu i određivanje jedinstvene kontaktne točke najkasnije do trenutka kada protekne 18 mjeseci od početka nezaposlenosti.

(21)

U Preporuci Komisije 2008/867/EZ od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (7) države članice poziva se na povećanje i poboljšanje ulaganja u ljudski kapital putem uključivih politika obrazovanja i osposobljavanja, uključujući djelotvorne cjeloživotne strategije, te na prilagodbu sustavâ obrazovanja i osposobljavanja kao odgovor na nove zahtjeve u pogledu kompetencija i potrebe za digitalnim vještinama.

(22)

Zaključcima Vijeća od 5. i 6. lipnja 2014. o integraciji državljana trećih zemalja koji zakonito borave u Uniji ponovno su potvrđena Osnovna zajednička načela politike integracije useljenika u EU donesena 2004., a prema jednom od tih načela napori u pogledu obrazovanja ključni su za pripremu useljenika, a posebno njihovih potomaka, za veću uspješnost i aktivnije sudjelovanje u društvu.

(23)

U Rezoluciji Vijeća od 21. studenoga 2008. o boljem uključivanju cjeloživotnog usmjeravanja u strategije cjeloživotnog učenja (8) države članice pozivaju se da s pomoću četiriju glavnih načela podupru cjeloživotne karijerne prijelaze građana: poticanjem cjeloživotnog stjecanja vještina upravljanja karijerom; olakšavanjem pristupa uslugama usmjeravanja svim građanima; razvojem osiguravanja kvalitete usluga usmjeravanja; i poticanjem koordinacije i suradnje među različitim nacionalnim, regionalnim i lokalnim dionicima.

(24)

Unatoč tim naporima pristup niskokvalificiranih odraslih osoba prilikama za obrazovanje i osposobljavanje te njihovo sudjelovanje u tim prilikama i dalje je izazov. Cilj je aktivnih politika tržišta rada što je brže moguće zaposliti nezaposlene osobe, ali se u okviru njih ne pružaju uvijek fleksibilne prilike za usavršavanje prilagođene potrebama pojedinca. Mali se broj javnih politika bavi potrebom za usavršavanjem osoba koje su već zaposlene, zbog čega njima prijeti rizik od zastarijevanja vještina i gubitka posla, dok osobe koje su najudaljenije od tržišta rada imaju najveće potrebe za usavršavanjem, ali je do njih najteže doprijeti.

(25)

Vijeće i predstavnici vlada država članica pozvali su Komisiju da predstavi prijedlog novog programa vještina za Europu kojim će, među ostalim, obuhvatiti načine poticanja razvoja vještina i stjecanja znanja, prepoznajući da se stjecanje više sekundarne razine obrazovanja ili njoj ekvivalentne razine uglavnom smatra minimalnim uvjetom za osiguravanje uspješna prijelaza iz obrazovanja na tržište rada te dobivanje pristupa daljnjem učenju.

(26)

Baza znanja potrebna tvorcima politika i djelatnicima u praksi raste, ali je nepotpuna. Tijela Unije, a posebno Eurostat, Izvršna agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) i Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop) mogli bi nastaviti s razvojem relevantnih istraživanja, stručnog znanja i analiza. Rezultatima rada izvršenog u okviru europske suradnje u područjima obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja moglo bi se doprinijeti daljnjem razvoju baze znanja i uzajamnog učenja.

(27)

Organizacije poslodavaca, poslodavci, sindikati, industrijske, trgovinske, gospodarske i obrtničke komore, nacionalni subjekti uključeni u planiranje, organizaciju ili promicanje obrazovanja i osposobljavanja te u politike integracije migranata, službe za zapošljavanje, pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja, posredničke i sektorske organizacije, organizacije civilnog društva, lokalni i regionalni gospodarski subjekti, knjižnice, službe zajednice i sami odrasli učenici neki su od ključnih dionika u zajedničkim nastojanjima potrebnima za informiranje, uključivanje i usmjeravanje te pružanje potpore osobama dok napreduju kroz oblike usavršavanja.

(28)

Zbog različitosti ciljne skupine te fragmentacije i složenosti mjera politike u tom području često izostaju sustavni pristupi usavršavanju radne snage i svijest o socioekonomskim koristima povezanima s takvim pristupom. Stoga bi bila dobrodošla koherentna politička nastojanja na temelju djelotvorne koordinacije i partnerstva u svim područjima politika.

(29)

S obzirom na to da se sustavi obrazovanja i osposobljavanja, kao i stanje na tržištu rada znatno razlikuju među državama članicama i regijama, ne postoji jedinstven pristup zapošljivosti koji svima jednako odgovara. U tom kontekstu svrha je napredovanja prema stjecanju određene razine kvalifikacije povećati vlastitu zapošljivost i aktivno sudjelovanje u društvu, a nije samo sebi cilj,

1.

odraslim osobama s niskom razinom vještina, znanja i kompetencija, primjerice osobama koje su napustile temeljno obrazovanje ili osposobljavanje i nisu završile više sekundarno ili njemu ekvivalentno obrazovanje i koje nisu prihvatljive za potporu u okviru Garancije za mlade, ponude pristup oblicima usavršavanja kojima bi im se, u skladu s njihovim individualnim potrebama, omogućilo:

2.

uzimajući u obzir nacionalne okolnosti, dostupne resurse i postojeće nacionalne strategije, utvrde prioritetne ciljne skupine za provedbu oblika usavršavanja na nacionalnoj razini. Pritom u obzir treba uzeti i spol, raznolikost i različite podskupine ciljnog stanovništva;

3.

kada je to primjereno, oblike usavršavanja utemelje na trima koracima: procjeni vještina; pružanju fleksibilne i kvalitetne ponude učenja prilagođene potrebama pojedinca; te vrednovanju i priznavanju stečenih vještina. Te bi se korake moglo olakšati mjerama usmjeravanja i potpore kako je predviđeno u stavcima od 12. do 14. te iskorištavanjem mogućnosti digitalnih tehnologija na najbolji mogući način, ako je to primjereno;

4.

odraslima u prioritetnim ciljnim skupinama utvrđenima u skladu sa stavkom 2. ponude mogućnost provedbe procjene, primjerice pregled vještina, kako bi se utvrdile postojeće vještine i potrebe za usavršavanjem;

5.

kada je to primjereno, primjenjuju mehanizme vrednovanja, uspostavljene u skladu s Preporukom Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja, na niskokvalificirane odrasle osobe kako bi se utvrdile, zabilježile, procijenile i/ili certificirale postojeće vještine;

6.

u skladu sa stavkom 1. osiguraju ponudu obrazovanja i osposobljavanja kojom se ispunjavaju potrebe utvrđene procjenom vještina. Za migrante iz trećih zemalja u ponudu, prema potrebi, uključiti prilike za učenje jezika i pripremu za osposobljavanje;

7.

ako je to u skladu s nacionalnim sustavima i okolnostima, dopuste povećanu upotrebu skupova ishoda učenja koji se mogu pojedinačno bilježiti, procjenjivati i vrednovati kako bi se mogao pratiti napredak učenika u različitim fazama;

8.

pri uspostavi ponude u skladu sa stavkom 1. koliko god je to moguće razmotre lokalne, regionalne i nacionalne potrebe tržišta rada i provedu je u bliskoj suradnji s relevantnim dionicima, a posebno socijalnim partnerima te lokalnim, regionalnim i nacionalnim gospodarskim subjektima;

9.

oslone se na postojeće mehanizme vrednovanja uspostavljene u skladu s Preporukom Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja pri procjeni i certificiranju stečenog znanja, vještina i kompetencija, uključujući učenje na radnom mjestu, te potiču njihovu certifikaciju na putu prema stjecanju kvalifikacije, u skladu s nacionalnim kvalifikacijskim okvirima i sustavima;

10.

u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, okolnostima i dostupnim resursima, provedbu oblika usavršavanja utemelje na načelima navedenima u stavcima od 11. do 18.;

11.

osiguraju djelotvornu koordinaciju s ciljem provedbe ove Preporuke te, kada je to primjereno, podupru uključivanje relevantnih javnih i privatnih aktera u obrazovanje i osposobljavanje, zapošljavanje, socijalne i kulturne politike te druga relevantna područja politika, kao i promicanje partnerstava među njima, uključujući prekograničnu i regionalnu suradnju;

12.

provedu mjere za motivaciju i informiranje javnosti koje uključuju podizanje razine svijesti o prednostima usavršavanja, osiguravanje dostupnosti informacija o postojećem usmjeravanju, mjerama potpore, prilikama za usavršavanje i odgovornim tijelima te osiguravanje poticaja za najmanje motivirane osobe da ih iskoriste;

13.

pruže usluge usmjeravanja i/ili mentorstva kako bi se učenicima pružila potpora u napretku tijekom svih koraka procesa usavršavanja;

14.

razmotre izradu i provedbu mjera potpore kojima se pravično uklanjaju prepreke sudjelovanju u oblicima usavršavanja. One bi, među ostalim, mogle obuhvaćati izravnu potporu učenicima ili neizravnu potporu poslodavcima za usavršavanje zaposlenika;

15.

podupiru temeljno osposobljavanje i trajno stručno usavršavanje osoblja koje sudjeluje u provedbi oblika usavršavanja, a posebno stručnjaka u području podučavanja;

16.

kada je to moguće, u roku od godinu dana od donošenja ove Preporuke, a najkasnije do sredine 2018., te oslanjajući se na relevantne postojeće nacionalne mehanizme i postojeće financijske okvire, opišu odgovarajuće mjere za provedbu ove Preporuke na nacionalnoj razini;

17.

unutar postojećih nacionalnih okvira evaluiraju sve mjere iz stavka 16. i njihov učinak na napredak ciljne skupine prema stjecanju pismenosti, matematičke pismenosti te digitalnih kompetencija i/ili prema stjecanju kvalifikacije razine 3 ili 4 EQF-a, ovisno o nacionalnim okolnostima;

18.

rezultate te evaluacije iskoriste kako bi, prema potrebi, usmjerile osmišljavanje i provedbu oblika usavršavanja na nacionalnoj razini, kao i dodatne politike i reforme koje se temelje na dokazima.

19.

uz potporu Savjetodavnog odbora za strukovno osposobljavanje prati provedbu ove Preporuke, posebno razmjenama poput uzajamnog učenja, zajedno s relevantnim europskim koordinacijskim tijelima i procesima povezanima sa zapošljavanjem i politikama obrazovanja i osposobljavanja;

20.

promiče upotrebu postojećih relevantnih okvira kompetencija, kao što je Europski referentni okvir digitalnih kompetencija za građane, te alata za procjenu;

21.

olakša uzajamno učenje među državama članicama i osigura dostupnost ključnih resursa i informacija na elektroničkoj platformi za obrazovanje odraslih u Europi (EPALE);

22.

u suradnji s tijelima Unije i međunarodnim organizacijama kao što su OECD ili UNESCO podupire i provodi relevantna istraživanja i analize obrazovanja odraslih te procjene vještina (npr. PIAAC);

23.

prema potrebi, ne dovodeći u pitanje pregovore o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru i u skladu s prioritetima utvrđenima za razdoblje 2014. – 2020., podupire upotrebu postojećih i budućih europskih programa financiranja u području razvoja vještina, posebno europskih strukturnih i investicijskih fondova te programa Erasmus+, za provedbu ove Preporuke, u skladu s njihovom pravnom osnovom;

24.

u okviru postojećih postupaka izvješćivanja do 31. prosinca 2018. razmotri provedbene mjere koje su opisale države članice;

25.

u suradnji s državama članicama i nakon savjetovanja s dotičnim dionicima izvrši procjenu i evaluaciju mjera poduzetih kao odgovor na ovu Preporuku te u roku od pet godina od dana njezina donošenja podnese Vijeću izvješće o napretku ostvarenom u pogledu podizanja razine pismenosti, matematičke pismenosti te digitalne kompetencije niskokvalificiranih odraslih osoba, stečenom iskustvu i posljedicama za budućnost.