EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 17.11.2021.

COM(2021) 709 final

2021/0367(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o pošiljkama otpada i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1257/2013 i Uredbe (EU) 2020/1056

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2021) 402 final} - {SWD(2021) 330 final} - {SWD(2021) 331 final} - {SWD(2021) 332 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Svjetska trgovina otpadom 2018. dosegnula je 182 milijuna tona, odnosno vrijednost od približno 80,5 milijardi EUR 1 . Ta se trgovina posljednjih desetljeća znatno povećala te je 2011. dosegnula najveću vrijednost od gotovo 250 milijuna tona. EU ima važnu ulogu u svjetskoj trgovini otpadom i znatne se količine otpada otpremaju između država članica. EU je 2020. u države koje nisu članice EU-a izvezao oko 32,7 milijuna tona otpada u vrijednosti od 13 milijardi EUR, što je povećanje od 75 % u odnosu na 2004. 2 Željezni i neželjezni metalni otpad, papirnati otpad, plastični otpad, tekstilni otpad i stakleni otpad čine većinu otpada koji se izvozi iz EU-a. EU je uvezao i oko 16 milijuna tona otpada u vrijednosti od 13,5 milijardi EUR. Nadalje, između država članica godišnje se otprema oko 67 milijuna tona otpada 3 (pošiljke otpada unutar EU-a).

Otpad koji se otprema preko granica može prouzročiti rizike za zdravlje ljudi i okoliš, pogotovo kad ga se ne kontrolira pravilno. Pritom taj otpad često ima pozitivnu gospodarsku vrijednost, posebno kao sekundarna sirovina koja može zamijeniti primarne materijale i smanjiti ovisnost o njima te time pridonijeti kružnom gospodarstvu.

Mjere za nadzor i kontrolu pošiljaka otpada na snazi su u EU-u od 1984. Baselska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju („Baselska konvencija”) donesena je 1989. kako bi se riješili ozbiljni problemi povezani s odloženim toksičnim otpadom uvezenim iz inozemstva u različite zemlje u razvoju. OECD je 1992. donio pravno obvezujuću Odluku 4 o nadzoru prekograničnog prometa otpada namijenjenog postupcima oporabe („Odluka OECD-a”).

Uredbom (EZ) br. 1013/2006 5 („Uredba o pošiljkama otpada”) u pravu EU-a provode se odredbe Baselske konvencije i Odluke OECD-a. U određenim aspektima Uredba o pošiljkama otpada sadržava strože mjere kontrole od Baselske konvencije. U skladu s Uredbom o pošiljkama otpada države članice dužne su osigurati da se pošiljkama otpada i postupcima njegove obrade upravlja tako da se okoliš i zdravlje ljudi štite od svih mogućih štetnih učinaka tog otpada. Uredbom o pošiljkama otpada utvrđuju se kontrolni mehanizmi za izvoz i uvoz otpada između EU-a i trećih zemalja te za pošiljke između država članica. Vrste kontrola na temelju Uredbe o pošiljkama otpada ovise o svojstvima otpada (na primjer je li opasan ili neopasan), njegovu odredištu i obradi u okviru postupaka oporabe (na primjer recikliranje) ili zbrinjavanja (na primjer odlaganje na odlagališta). Uredbom o pošiljkama otpada utvrđuju se i zabrane izvoza za određene kategorije otpada i određena odredišta. Najvažniji je primjer zabrana izvoza opasnog otpada iz EU-a u države koje nisu članice OECD-a.

Opći je cilj preispitivanja Uredbe o pošiljkama otpada povećati razinu zaštite okoliša i javnog zdravlja od utjecaja štetnih prekograničnih pošiljaka otpada. Time se nastoje riješiti problemi utvrđeni u evaluaciji Uredbe o pošiljkama otpada koju je Komisija objavila u siječnju 2020. 6 (više informacija o tome vidjeti u točki 3.).

Revizijom Uredbe o pošiljkama otpada odgovara se i na poziv izražen u europskom zelenom planu 7 i akcijskom planu za kružno gospodarstvo 8 da se ta uredba revidira kako bi se:

·olakšala otprema pošiljaka otpada za ponovnu uporabu i recikliranje u EU-u,

·osiguralo da EU ne izvozi svoje probleme s otpadom u treće zemlje, i

·    suzbile nezakonite pošiljke otpada.

Nadalje, u europskom zelenom planu i industrijskoj strategiji 9 , uključujući ažuriranje 10 navodi se da je pristup sirovinama od strateškog interesa i preduvjet da Europa ostvari zelenu i digitalnu tranziciju. U akcijskom planu EU-a za kritične sirovine 11 naglašeno je da znatne količine resursa odlaze iz Europe u obliku otpada, umjesto da se recikliraju u sekundarne sirovine i tako pridonesu diversifikaciji izvora opskrbe za industrijske sustave u EU-u.

Europski parlament i Vijeće isto su tako pozvali Komisiju da predstavi ambicioznu reviziju Uredbe o pošiljkama otpada 12 .

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Postojeću pravnu osnovu Uredbe o pošiljkama otpada čini članak 192. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se utvrđuje način provedbe članka 191. Ugovora. Članak 191. odnosi se na politiku EU-a u području okoliša, koja mora pridonijeti ostvarivanju sljedećih ciljeva:

·očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša,

·zaštita ljudskog zdravlja,

·razborito i racionalno iskorištavanje prirodnih resursa, i

·promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih ili svjetskih problema okoliša, a posebno za borbu protiv klimatskih promjena.

•Supsidijarnost

Uredbom o pošiljkama otpada osigurava se da se sveobuhvatno zakonodavstvo EU-a u području otpada ne zaobilazi otpremom otpada u treće zemlje u kojima se standardi i učinkovitost gospodarenja otpadom znatno razlikuju od standarda i učinkovitosti u EU-u. Važno je da se na razini EU-a utvrde zajednička pravila o kontroli prekograničnog prometa otpada kako bi se izbjegla situacija u kojoj bi nezakoniti subjekti odlučili otpremati svoj otpad kroz države članice čija su nacionalna pravila manje stroga i zatim taj otpad izvozili iz EU-a (obilaženje luka u potrazi za onom s najslabijim nadzorom, eng. port-hopping). Pravila EU-a opravdana su i u slučaju pošiljaka otpada unutar EU-a jer je industrija otpada u EU-u vrlo integrirana, ali i kako bi se osigurali jednako postupanje i pravna jasnoća za sve gospodarske subjekte u tom sektoru.

•Proporcionalnost

Uredbom o pošiljkama otpada osigurava se dosljedna provedba Baselske konvencije i Odluke OECD-a u svakoj državi članici, čime se uklanjaju prepreke pošiljkama otpada unutar EU-a ili prepreke dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta EU-a. Osim toga, pristup EU-a pošiljkama otpada stroži je od pristupa iz Baselske konvencije kad je riječ o izvozu otpada jer se njime zabranjuje izvoz otpada za zbrinjavanje u države koje nisu članice EFTA-e i izvoz određenog neopasnog otpada 19 izvan OECD-a. Pristup EU-a ima jasnu dodanu vrijednost za okoliš u usporedbi sa situacijom u kojoj se svaka država članica pojedinačno oslanja na Baselsku konvenciju. EU je jedna od rijetkih potpisnica Baselske konvencije koja primjenjuje takva stroga pravila.

•Odabir instrumenta

Direktiva Vijeća 84/631/EEZ od 6. prosinca 1984. 20 donesena je 1984. i njome su uvedene mjere na razini EU-a za nadzor i kontrolu pošiljaka otpada. Direktivom su obuhvaćene pošiljke opasnog otpada. U njoj se zahtijevao postupak prethodnog informiranog odobrenja za predmetne države, čime im je omogućeno da ulože prigovor na određenu pošiljku.

Direktiva 84/631/EEZ izmijenjena je Direktivom Vijeća 86/279/EEZ od 12. lipnja 1986., kojom su uvedene dodatne odredbe radi boljeg praćenja izvoza otpada iz Zajednice. S obzirom na međunarodna kretanja u kontekstu Baselske konvencije i OECD-a 1993. donesena je prva uredba o pošiljkama otpada (Uredba Vijeća (EEZ) br. 259/93, kojom je Direktiva 84/631/EEZ stavljena izvan snage).

Važno je napomenuti da se tada smatralo da je potrebna uredba, a ne direktiva, kako bi se osigurala istodobna i usklađena primjena u svim državama članicama. Izbor uredbe i dalje je opravdan jer se njome utvrđuju izravni zahtjevi za sve subjekte, čime se pruža potrebna pravna sigurnost i mogućnost provedbe potpuno integriranog tržišta u cijelom EU-u. Uredbom se ujedno osigurava da se obveze provode istodobno i na isti način u svih 27 država članica.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

·Uredbom o pošiljkama otpada uspostavljen je čvrst pravni okvir koji su provele države članice. Ta je uredba općenito bila djelotvorna u ostvarivanju dvaju glavnih ciljeva, a to su zaštita okoliša i zdravlja ljudi od štetnih učinaka pošiljaka otpada i provedba međunarodnih obveza EU-a u tom području. Dovela je do bolje kontrole pošiljaka otpada i pridonijela gospodarenju otpremljenim otpadom na način prihvatljiv za okoliš na nacionalnoj razini i razini EU-a.

·Istodobno, različite razine i načini primjene i provedbe Uredbe o pošiljkama otpada, često u kombinaciji s različitim tumačenjima njezinih odredaba i različitim sustavima inspekcijskog nadzora, otežavali su njezinu optimalnu provedbu u cijelom EU-u. Ti čimbenici ograničavaju ili onemogućuju otpremu zakonitih pošiljaka kvalitetnih otpadnih materijala u postrojenja za recikliranje, koja je važna za prelazak na kružno gospodarstvo u EU-u.

·Kad je riječ o izvozu otpada iz EU-a, osobito neopasnog otpada, velik je nedostatak nedovoljan nadzor uvjeta pod kojima se tim otpadom gospodari u državama odredišta, a posebno u zemljama u razvoju. Stoga je izvoz određenog otpada iz EU-a doveo do poteškoća povezanih s okolišem i javnim zdravljem u državama odredišta. Taj izvoz ujedno uzrokuje gubitak resursa za industrije recikliranja u EU-u.

·Nezakonite pošiljke otpada unutar EU-a te iz EU-a i prema EU-u i dalje su znatan problem zbog opće prirode odredaba Uredbe o pošiljkama otpada. To se posebno odnosi na elemente koje nadležna tijela moraju provjeriti, na primjer na gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš i na provedbu. No razlog tomu su i nedostaci u provedbi i izvršenju Uredbe o pošiljkama otpada.

•Savjetovanja s dionicima

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Procjena učinka za preispitivanje Uredbe o pošiljkama otpada potkrijepljena je studijom koju su proveli vanjski stručnjaci. Ti su stručnjaci blisko surađivali s Komisijom u različitim fazama studije. Komisija se za pripremu ovog Prijedloga koristila i brojnim drugim izvorima informacija.

•Procjena učinka

Procjenom učinka obuhvaćene su četiri opcije politike.

Prva opcija politike osnovni je scenarij. U skladu s tim scenarijem Baselska konvencija i Odluka OECD-a uglavnom se neće mijenjati barem do 2030. Osim toga, i dalje će se primjenjivati postojeća Uredba o pošiljkama otpada, uključujući delegiranu uredbu. Nastavit će se njezina trenutačna provedba i rad na usklađivanju u državama članicama u okviru postojećih djelovanja, a posebno u okviru razvoja smjernica i ad hoc razmjena između država članica, uglavnom preko korespondenata za pošiljke otpada 21 . EU će i dalje promicati globalne mjere za poboljšanje kontrole prekograničnog prometa otpada i gospodarenja otpadom u međunarodnim organizacijama, posebno u Baselskoj konvenciji i OECD-u.

U tablici u nastavku navodi se pregled druge, treće i četvrte opcije, koje su alternative prvoj opciji (osnovni scenarij), i kombinacija mjera u tim opcijama.

 
Drugom opcijom politike (ciljane promjene) predviđen je paket mjera kojima se mogu djelotvorno i, u određenoj mjeri, učinkovito riješiti neki od problema koji otežavaju dobro funkcioniranje Uredbe o pošiljkama otpada.

U usporedbi s osnovnim scenarijem ciljane promjene omogućuju djelotvorne i dosljedne odgovore kako bi se postigli posebni ciljevi, prije svega smanjenje administrativnog opterećenja i podizanje pošiljaka otpada za obradu na višu razinu u hijerarhiji otpada. Međutim, samo predviđenim mjerama ne bi se mogle ostvariti najveće moguće koristi, ponajprije zbog manje učinkovitosti i manje unutarnje usklađenosti. U usporedbi sa strukturnim promjenama (treća opcija), ovom se opcijom poteškoće povezane s izvozom otpada (drugi cilj) uklanjaju samo djelomično. Mjere su usmjerene samo na određena problematična područja i njima se, na primjer, utvrđuju kriteriji za razlikovanje rabljene robe i otpada (2.b) ili određuju obveze za izvoznike (2.a). Najveće koristi u okviru ove opcije utvrđene su za mjere od 3.a do 3.d i mjeru 3.f, koje su namijenjene rješavanju problema nezakonitih pošiljaka otpada unutar EU-a, iz EU-a i prema EU-u (treći cilj).

U okviru treće opcije politike (strukturne promjene) mjere 1.d, 1.e i 1.f izravno su usmjerene na otklanjanje zabrinutosti dionika zbog troškova povezanih s kašnjenjem pošiljaka unutar EU-a i znatno bi smanjile administrativno opterećenje za javna tijela i gospodarske subjekte (prvi cilj). Uvođenjem mjera 2.c, 2.d i 2.e uspostavio bi se postupovni okvir na razini EU-a kako bi se zajamčilo da se otpadom koji se izvozi iz EU-a gospodari na način prihvatljiv za okoliš. To se smatra proporcionalnim i sustavnim odgovorom na drugi cilj. Određene promjene ne bi bile dostatne i dovoljno usklađene za postizanje potrebnog učinka na razini država članica. To se posebno odnosi na predložene mjere 3.e i 3.g za bolje rješavanje problema nezakonitih pošiljaka otpada (treći cilj).

Procjena učinka pokazala je da se mjerama poduzetima u okviru druge i treće opcije ne bi postigli svi ciljevi preispitivanja na najdjelotvorniji, najučinkovitiji i najproporcionalniji način. U usporedbi s tim opcijama, četvrta opcija politike objedinjuje mjere koje bi mogle dovesti do delekosežnih promjena i donijela bi veću djelotvornost na učinkovit i proporcionalan način.

Prednost se daje četvrtoj opciji. Kombinacijom odabranih ciljanih i strukturnih promjena ostvario bi se uravnotežen pristup s obzirom na djelotvornost (postizanje ciljeva) i učinkovitost (troškovna učinkovitost). Nastoji se osigurati da se ovom Uredbom olakša otprema pošiljaka unutar EU-a u skladu s ciljevima kružnoga gospodarstva, podupre cilj EU-a da se poteškoće s otpadom prestanu prenositi u treće zemlje i pridonese boljem rješavanju problema nezakonitih pošiljaka otpada bez rizika od prekomjernih troškova ili poremećaja. Ujedno se odgovara na i. potrebu za novim, djelotvornim mjerama za postizanje triju ciljeva i ii. važnost koja se pridaje njihovoj provedbi, a da se pritom ne stvaraju prekomjerno opterećenje ili neželjeni učinci.

Četvrta opcija ujedno je proporcionalna ciljevima koji se žele postići u okviru ovog preispitivanja.

·Kad je riječ o prvom cilju, povezanom s pošiljkama otpada unutar EU-a, sve mjere u okviru četvrte opcije potrebne su za bolju integraciju unutarnjeg tržišta EU-a za otpad i usmjeravanje tih pošiljaka prema recikliranju. Njima će se ostvariti važne promjene u postupcima koji se trenutačno primjenjuju na pošiljke, što će utjecati na gospodarske subjekte i na javne uprave. Mjere će im donijeti znatnu korist smanjenjem administrativnog opterećenja, smanjenjem kašnjenja i učinkovitijom obradom informacija. Pridonijet će i prelasku na kružno gospodarstvo u EU-u, a time i zaštiti okoliša. Te će koristi uvelike nadmašiti troškove uvođenja novih mjera, posebno sustava elektroničke razmjene podataka (mjera 1.d) 22 . Obveza digitalizacije postupka obavješćivanja o pošiljkama otpada unutar EU-a u okviru sustava elektroničke razmjene podataka stupit će na snagu tek 24 mjeseca nakon stupanja na snagu revidirane Uredbe o pošiljkama otpada, a pripremni rad s državama članicama i dionicima već je u tijeku kako bi sve bilo spremno za taj novi sustav.

·Kad je riječ o drugom cilju, četvrtom opcijom ostvarit će se važne promjene u pristupima EU-a i regulatornom okviru koji se primjenjuje na izvoz otpada iz EU-a. To je potrebno jer se postojećom Uredbom o pošiljkama otpada nije uspjelo postići da se otpadom koji se izvozi iz EU-a, posebno u zemlje u razvoju, gospodari na način koji je prihvatljiv za okoliš. Važna je značajka četvrte opcije da će se od gospodarskih subjekata i javnih tijela zahtijevati da poduzmu konkretne mjere kako bi provjerili obrađuje li se otpad koji se izvozi iz EU-a na održiv način u državama odredišta. Time će se osigurati da se jamstva za održivu obradu otpada u državama odredišta pružaju na razini države (mjere 2.c i 2.e) i na razini postrojenja (mjera 2.a). Te bi mjere trebale donijeti važne koristi za okoliš, a imat će i gospodarske učinke. Nekim bi subjektima, posebno onima koji otpad prerađuju u sekundarne materijale u EU-u, to moglo značiti veće količine sirovina dostupnih po nižoj cijeni, što bi općenito imalo pozitivan učinak. Učinak na subjekte koji otpremaju otpad iz EU-a ovisit će o tome jesu li dostupni dokazi za to da se izvezeni otpad u odredišnim državama obrađuje na način prihvatljiv za okoliš. Stoga je vjerojatno da bi izvoz u neke države mogao postati teži, što bi negativno utjecalo na poduzeća koja izvoze otpad u te države. No troškovi koji proizlaze iz te situacije ograničeni su i ukupne koristi tih mjera za okoliš daleko su veće. Naposljetku, važno je napomenuti i da se proporcionalnost osigurava sljedećim aspektima mjera u okviru četvrte opcije:

–primjenjivao bi se različit sustav među državama odredišta, uz veći nadzor nad državama u kojima se postupci gospodarenja otpadom smatraju manje održivima od postupaka u EU-u (države koje nisu članice OECD-a),

–uspostavio bi se mehanizam, ali ne i opća zabrana, u okviru kojeg države uvoza imaju mogućnost uvoza otpada iz EU-a ako dokažu da s otpadom mogu postupati na održiv način, i

–mjere bi stupile na snagu tek tri godine nakon stupanja na snagu izmjena Uredbe, ostavljajući svim uključenim stranama prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za nova pravila.

·Kad je riječ o trećem cilju, četvrtom opcijom predviđa se niz mjera za poboljšanje provedbe Uredbe o pošiljkama otpada. One su potrebne kako bi se povećali kapaciteti država članica i Komisije za smanjenje nezakonitih pošiljaka otpada. Te mjere ne uključuju potpuno nove zadaće ili dodatne povezane troškove za subjekte i države članice. Djelotvorniji sustav provedbe pridonio bi sprečavanju ili smanjenju količine nezakonitih pošiljaka te bi se ostvarile znatne uštede troškova čišćenja i povrata, kao i neizravne uštede za države članice kroz koje se otpad provozi. Bolja provedba trebala bi dovesti i do manjih poreznih gubitaka. Nadalje, osim predloženih mjera, Komisija će primijeniti niz alata kako bi nastavila podupirati nastojanja država članica da bolje provode i izvršavaju Uredbu o pošiljkama otpada. Na razini EU-a već su poduzete brojne inicijative za suzbijanje nezakonite trgovine otpadom, što je jedan od prioriteta opće politike EU-a u području organiziranog kriminala 23 . EU pruža i financijsku potporu operativnim projektima usmjerenima na nezakonitu trgovinu otpadom 24 . Osim toga, Komisija pomaže državama članicama u tom području u okviru Foruma za usklađivanje s propisima o okolišu i upravljanje okolišem 25 , programa TAIEX-EIR PEER 2 PEER 26 i Paketa za osposobljavanje u području zakonodavstva EU-a o okolišu 27 .

Na slici 1 prikazan je dijagram opcije kojoj se daje prednost i mjera koje sadržava. Detaljniji opis načina na koji se opcijom kojoj se daje prednost postižu ciljevi preispitivanja Uredbe o pošiljkama otpada naveden je u Prilogu 14. izvješću o procjeni učinka.

Slika 1 – Pregled mjera u okviru opcije kojoj se daje prednost

Kad je riječ o ukupnom gospodarskom učinku, ovom opcijom kojoj se daje prednost trebale bi se ostvariti znatne uštede za subjekte koji otpremaju pošiljke otpada i tijela koja se bave postupcima odobravanja i praćenja tih pošiljaka, posebno zahvaljujući uspostavi sustava elektroničke razmjene podataka. Očekuje se da će se time uštedjeti 1,4 milijuna EUR godišnje. U okviru drugih mjera za modernizaciju i pojednostavnjenje Uredbe o pošiljkama otpada ostvarit će se dodatne uštede. Mjere povezane s izvozom otpada donijet će i druge važne gospodarske učinke, odnosno ukupnu dobit za gospodarstvo EU-a koja bi na temelju podataka iz 2019. iznosila 200–500 milijuna EUR godišnje, ovisno o količini otpada zadržanog u EU-u. Učinci tih mjera na gospodarske subjekte sa sjedištem u EU-u znatno će se razlikovati ovisno o njihovu položaju u lancu vrijednosti i vrstama otpada o kojima je riječ. Neki od subjekata koji su uključeni u izvoz tog otpada vjerojatno će se suočiti s povećanjem troškova izvoza takvog otpada ili će se usmjeriti na druge kupce u EU-u, gdje bi mogli dobiti niže cijene za svoj otpad. Poduzeća koja izvoze otpad morala bi uspostaviti (ili kupiti) sustave revizije kako bi provjerila gospodare li postrojenja u trećim zemljama otpadom na održiv način. To bi donijelo nove, ali umjerene troškove. S druge strane, gospodarski subjekti koji recikliraju ili prerađuju otpad u EU-u imali bi veću količinu otpada koji bi mogli upotrebljavati kao sirovinu i koji bi trebali moći kupiti po nižoj cijeni u usporedbi s osnovnom vrijednošću. Mjere koje se odnose na nezakonite pošiljke trebale bi koristiti pravnim subjektima jer će pridonijeti suzbijanju nezakonitih aktivnosti. One su u izravnoj konkurenciji s poslovanjem legalnih subjekata. Učinak bi bio pozitivan za poduzeća u trećim zemljama koja prevoze i prerađuju otpad uvezen iz EU-a na način koji je prihvatljiv za okoliš jer bi se revizijom učvrstile njihove aktivnosti i povećala konkurentnost, iako bi mogli nastati i određeni kratkoročni troškovi za poboljšanje njihove infrastrukture i standarda. Učinak bi bio negativan za poduzeća koja ne mogu ispuniti kriterije za gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš utvrđene u sustavima revizije jer bi ta poduzeća izgubila kupce iz EU-a.

MSP-ovi će imati znatne koristi od mjera osmišljenih kako bi se olakšala otprema pošiljaka otpada unutar EU-a. Prepreke i opterećenja povezani s nedostacima postojećih postupaka razmjerno su veće opterećenje za njih nego za veća poduzeća. Mjere za izvoz otpada utjecat će na MSP-ove uključene u poslovne aktivnosti povezane s izvozom. Oni će snositi nove troškove za provedbu revizija u postrojenjima u koja otpremaju svoj otpad. Međutim, ti su troškovi i dalje ograničeni i mogli bi se podijeliti s drugim MSP-ovima, posebno u okviru organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača 28 . Naposljetku, iz mogućnosti da više otpada ostane u EU-u, zajedno s novim ciljevima i obvezama na temelju prava EU-a kako bi se osiguralo njegovo recikliranje, nastat će prilike za MSP-ove da razviju inovativne projekte i tehnologije za recikliranje otpada čija je obrada posebno složena, kao što su plastični i tekstilni otpad.

Očekuje se da će ova opcija kojoj se daje prednost općenito imati znatan pozitivan učinak na okoliš. Mjere osmišljene kako bi se olakšala otprema pošiljaka otpada za ponovnu uporabu i recikliranje u EU-u dovest će do toga da se veća količina otpada obrađuje u boljim okolišnim uvjetima. To bi značilo i da je u EU-u dostupna veća količina sekundarnih materijala, čime bi se neobrađeni materijali zamijenili kao sirovine u nizu industrija sa sjedištem u EU-u. Predložene mjere koje se odnose na izvoz otpada imale bi pozitivne učinke na okoliš jer bi se njima bolje zajamčilo da se pošiljkama otpada u treće zemlje gospodari na način prihvatljiv za okoliš. To bi moglo dovesti i do toga da se svake godine u EU-u zadrži od 2,4 do 6 milijuna tona otpada, koji bi se obrađivao u skladu sa standardima EU-a i prerađivao u sekundarne materijale. Iako se sve te koristi za okoliš ne mogu izraziti novčanom vrijednošću, koristi povezane s boljom obradom preostalog otpada u EU-u i izbjegavanjem otpreme tog otpada u treće zemlje iznosile bi 266–666 milijuna EUR godišnje. Ukupne koristi vjerojatno će biti još veće. S obzirom na to da pridonose poboljšanju ukupne djelotvornosti i učinkovitosti sustava provedbe, mjere koje se odnose na nezakonite pošiljke pridonijele bi sprečavanju i smanjenju ozbiljnih učinaka nezakonitih pošiljaka otpada na okoliš i dovele do ukupne koristi za okoliš.

Naposljetku, kad je riječ o ukupnom socijalnom učinku, mjerama povezanima s izvozom otpada i mjerama za suzbijanje nezakonitih pošiljaka otpada trebao bi se smanjiti negativan učinak na zdravlje ljudi (npr. problemi dišnog sustava, ozljede) i radne uvjete (npr. nepostojanje socijalnih naknada, niske plaće) koji proizlazi iz neodrživog gospodarenja otpadom, čime bi se ostvarile ukupne koristi za društvo u inozemstvu i u EU-u. Kad bi se otpad koji se prije izvozio obrađivao u EU-u, otvorilo bi se 9 000–23 000 radnih mjesta u sektorima recikliranja i ponovne uporabe u EU-u. Mjere osmišljene radi boljeg funkcioniranja Uredbe o pošiljkama otpada u EU-u za recikliranje i ponovnu uporabu vjerojatno će pridonijeti otvaranju dodatnih radnih mjesta u tim područjima. U formalnom ili neformalnom sektoru obrade otpada u trećim zemljama moglo bi doći do gubitka radnih mjesta ako se u tu zemlju izvozi manje otpada.

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Ovim se prijedlogom u najvećoj mjeri iskorištava potencijal digitalizacije za smanjenje administrativnih troškova. To se posebno odnosi na prijedlog o uspostavi obveznog sustava na razini EU-a za izdavanje i razmjenu podataka i informacija o pošiljkama otpada elektroničkim putem. Ne očekuje se da će razvoj takvog sustava kojim se objedinjuju postojeće nacionalne platforme i/ili uspostavljene platforme, kao što je okoliš uspostavljen Uredbom (EU) 2020/1056 o elektroničkim informacijama o prijevozu tereta, sa sustavom na razini EU-a prouzročiti vrlo visoke troškove za Komisiju, države članice ili poduzeća. Međutim, on će tijelima država članica i Komisiji služiti kao snažan alat za praćenje i provedbu, a poduzećima kao učinkovit alat za ispunjavanje obveza iz predložene uredbe.

•Temeljna prava

Prijedlog ne utječe na zaštitu temeljnih prava.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog podrazumijeva uporabu ljudskih resursa i rashoda kako bi se osigurala pravilna provedba nekih njegovih odredaba. Očekuje se da će se neke potrebe za ljudskim resursima ispuniti postojećim dodijeljenim sredstvima Komisije. Potrebne ljudske resurse Komisije činit će osoblje Glavne uprave ENV koje je već dodijeljeno za upravljanje predmetnim djelovanjem. Upravljanju djelovanjem moglo bi se pridonijeti i preraspodjelom unutar te glavne uprave ili iz drugih glavnih uprava koje se mogu osloboditi postojećih zadaća povezanih s provedbom Uredbe koja je na snazi. Dodatna dodijeljena sredstva trebala bi se dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi i Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava i u skladu s proračunskim ograničenjima.

Prijedlog uključuje nekoliko članaka u kojima se podrobnije objašnjavaju dodatna područja na kojima će trebati raditi u provedbi Uredbe i koja bi trebalo utvrditi u provedbenim/delegiranim aktima u godinama nakon stupanja na snagu. Ona će obuhvaćati izradu usklađenih pravila o klasifikaciji otpada, izračunu financijskih jamstava, procjeni obavijesti trećih zemalja o primitku otpada izvezenog iz EU-a i koordinacijskim aktivnostima za provedbu Uredbe. Detaljan popis predviđenih djelovanja naveden je u nastavku:

·uspostava usklađene metode izračuna za financijska jamstva ili istovjetno osiguranje,

·ispitivanje i uspostava usklađenih pragova onečišćenja kako bi se određeni otpad klasificirao kao otpad sa zelenog popisa,

·ispitivanje i uspostava kriterija za razlikovanje rabljene robe i otpada za određene predmete ili tvari,

·uspostava i održavanje novog okvira za izvoz otpada sa zelenog popisa iz EU-a u državu koja nije članica OECD-a, a posebno uspostava i ažuriranje popisa država u koje je odobren izvoz takvog otpada,

·praćenje izvoza otpada u države OECD-a i ublažavanje problema za okoliš koje bi takav izvoz mogao prouzročiti,

·organizacija i olakšavanje rada posebne skupine na razini EU-a zadužene za olakšavanje i poboljšavanje suradnje u provedbi Uredbe o pošiljkama otpada („skupina za provedbu Uredbe”).

Komisija će u okviru OLAF-a imati posebnu ulogu u dopunjavanju rada država članica na provedbi odredaba Uredbe u složenim prekograničnim predmetima i sudjelovat će u:

·inspekcijskom nadzoru prostora/brodova/pošiljaka gospodarskih subjekata,

·prikupljanju informacija/obavještajnih podataka iz niza izvora;

·analitičkom radu (uporaba carinskih i specijaliziranih baza podataka i posebnih alata),

·nabavi forenzičkih podataka,

·koordinaciji s agencijama za izvršavanje zakonodavstva, tijelima za nadzor tržišta i pravosudnim tijelima,

·suradnji s trećim zemljama (u okviru sporazuma o uzajamnoj pomoći ili sporazuma o administrativnoj suradnji), i

·suradnji s drugim agencijama EU-a (EPPO, Europol, Eurojust, Frontex itd.).

U okviru Glavne uprave ENV već se interno radi na razvoju središnjeg sustava za elektroničku razmjenu informacija o pošiljkama otpada, ali će taj rad trebati proširiti na razvoj i održavanje središnjeg sustava za razmjenu podataka o pošiljkama otpada. Temelj za to bit će postojeća platforma sustava upravljanja informacijama za službene kontrole (IMSOC). 29

Europska komisija bit će odgovorna za opću provedbu ove Uredbe i donošenje svih provedbenih i delegiranih akata predviđenih Uredbom. Za to će biti potrebni uobičajeni postupci donošenja odluka, uključujući savjetovanje s dionicima i postupke odbora. Trenutačne financijske procjene temelje se na sljedećem:

·za ENV: jedno dodatno radno mjesto u ekvivalentu punog radnog vremena u skupini AD uz potporu 1,5 ugovornih agenata u ekvivalentu punog radnog vremena i operativni troškovi (npr. studija, vanjsko savjetovanje, sastanci) predviđeni za opću provedbu Uredbe te potreban pripremni rad i izradu sekundarnog zakonodavstva u skladu s rokovima predloženima u Uredbi o pošiljkama otpada. Riječ je o ukupnom trošku od 4 137 000 EUR u razdoblju 2024.–2027. na temelju najnovijeg ažuriranja troškova za osoblje Komisije objavljenog na internetskim stranicama Glavne uprave BUDG: https://myintracomm.ec.europa.eu/budgweb/en/pre/legalbasis/Pages/pre-040-020_preparation.aspx ;

·za OLAF: jedno dodatno radno mjesto u ekvivalentu punog radnog vremena predviđeno za provedbu relevantnih odredaba o provedbi Uredbe. Riječ je o ukupnom trošku od 456 000 EUR u razdoblju 2024.–2026. na temelju najnovijeg ažuriranja troškova za osoblje Komisije objavljenog na internetskim stranicama Glavne uprave BUDG: https://myintracomm.ec.europa.eu/budgweb/en/pre/legalbasis/Pages/pre-040-020_preparation.aspx .

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Na temelju nove uredbe trebale bi se povećati količine otpadnih materijala koji se ponovno upotrebljavaju i recikliraju u EU-u, poboljšati standardi i postupci gospodarenja otpadom u državama koje uvoze otpad iz EU-a te smanjiti nezakonite pošiljke otpada unutar EU-a te između trećih zemalja i EU-a. Nadalje, ona bi trebala pridonijeti i izgradnji čvrstih i dinamičnih tržišta sekundarnih materijala te unapređenju prelaska na kružno gospodarstvo u EU-u i trećim zemljama.

Mogući problemi u pogledu usklađenosti i provedbe pratili bi se u okviru redovitih izvješća država članica o provedbi i izvješća o napretku koja sastavlja Komisija na temelju izvješća država članica.

U tom se pogledu napominje da je ključna mjera za poboljšanje učinkovitosti provedbe ove Uredbe uspostava sustava za elektroničku razmjenu dokumenata i informacija (elektronička razmjena podataka ili „EDI”) na razini EU-a. To bi svim uključenim akterima trebalo omogućiti bolji pristup brojnim podacima koji su relevantni za provedbu Uredbe. Posebno će nadležna tijela imati sveobuhvatniji i dosljedniji skup podataka za praćenje tokova otpada unutar EU-a te iz EU-a i prema EU-u, a poboljšat će se i praćenje tokova otpada unutar EU-a, iz EU-a i prema EU-u. U okviru sustava EDI trebala bi se osigurati razmjena strukturiranih podataka, što znači da nadležna tijela država članica i Komisija mogu dosljedno izvlačiti podatke. To bi trebalo znatno poboljšati kvalitetu izvješćivanja i omogućiti bolje praćenje uspješnosti provedbe Uredbe.

Nadalje, nova odredba o Komisijinu preispitivanju inspekcijskih planova država članica isto bi tako bila važan izvor informacija za praćenje provedbe i izvršenja Uredbe.

Osim toga, pitanja usklađenosti i provedbe pratila bi se i o njima bi se raspravljalo u kontekstu nove skupine za provedbu Uredbe, koja bi mogla utvrditi i daljnja djelovanja i mjere koje treba poduzeti na razini EU-a kako bi se povećala djelotvornost Uredbe u budućnosti.

Naposljetku, Uredba bi se preispitala u roku od deset godina od njezina stupanja na snagu kako bi se zajamčilo da se ispunjavaju njezini ciljevi i da su njezine odredbe i dalje opravdane.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Člankom 1. utvrđuje se predmet Uredbe, odnosno utvrđivanje mjera za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi sprečavanjem ili smanjenjem mogućih štetnih učinaka pošiljaka otpada.

Člankom 2. utvrđuje se područje primjene ove Uredbe.

Članak 3. sadržava definicije.

Glava II. sadržava odredbe o pošiljkama unutar Unije, s provozom kroz treće zemlje ili bez njega.

Člankom 4. utvrđuje se opći postupovni okvir koji se primjenjuje na pošiljke otpada unutar Unije.

Poglavlje 1. te glave sadržava odredbe koje se primjenjuju na postupak prethodne pisane obavijesti i odobrenja.

Člankom 5. utvrđuje se obveza podnositelja obavijesti da podnese zahtjev za obavijest kad planira otpremiti otpad u skladu s člankom 4. stavcima 1. i 2.

Člankom 6. utvrđuju se zahtjevi koji se odnose na ugovor koji se mora uključiti u zahtjev za obavijest.

Člankom 7. utvrđuje se zahtjev povezan s financijskim jamstvom za pošiljke otpada prijavljene u obavijesti.

Člankom 8. utvrđuju se postupovni koraci i rokovi za traženje i podnošenje dodatnih informacija kako bi se popunio zahtjev za obavijest.

Člankom 9. utvrđuju se postupovni koraci i rokovi u kojima nadležna tijela moraju donijeti odluku o tome hoće li odobriti planirane pošiljke ili uložiti prigovor na njih, kako je zatraženo u obavijesti.

Člankom 10. predviđa se da relevantna nadležna tijela utvrde uvjete za odobrenu pošiljku.

Člankom 11. predviđa se zabrana pošiljaka otpada za zbrinjavanje osim ako su ispunjeni određeni uvjeti pod kojima se pošiljke otpada mogu odobriti.

Člankom 12. predviđaju se razlozi zbog kojih nadležno tijelo može uložiti prigovor na pošiljku otpada za oporabu.

Člankom 13. predviđa se mogućnost izdavanja općih obavijesti u slučaju otpreme višestrukih pošiljaka istog otpada u isto postrojenje za obradu.

Članak 14. sadržava odredbe o uvjetima za prethodno odobrenje postrojenja za oporabu otpada u državama članicama, o priznavanju takvih postrojenja u drugim državama članicama i o posebnom „ubrzanom” postupku za otpremu određenog otpada u takva postrojenja.

Članak 15. sadržava dodatne odredbe o otpremi pošiljaka u privremene postupke za obradu otpada.

Članak 16. sadržava zahtjeve koji se primjenjuju nakon odobrenja pošiljke.

Članak 17. sadržava odredbe o promjenama pošiljke nakon odobrenja.

Poglavlje 2. te glave sastoji se od članka 18., kojim se propisuju opći zahtjevi za dostavu informacija za pošiljke otpada sa zelenog popisa.

Poglavlje 3. te glave sadržava opće zahtjeve.

Člankom 19. zabranjuje se miješanje otpada tijekom otpreme.

Članak 20. sadržava odredbe o čuvanju dokumentacije i informacija.

Članak 21. sadržava odredbe o javnom pristupu obavijestima.

Poglavlje 4. te glave sadržava obveze povrata i sastoji se od članaka od 22. do 25., kojima se predviđa povrat pošiljaka i snošenje troškova takvih povrata.

Poglavlje 5. te glave sadržava opće administrativne odredbe.

Člankom 26. predviđa se da se informacije i dokumenti na temelju ove Uredbe izdaju i razmjenjuju elektroničkim putem te se utvrđuju uvjeti pod kojima sustavi za takvu razmjenu trebaju funkcionirati.

Člankom 27. utvrđuje se na kojim se jezicima dokumenti i priopćenja moraju izdavati u kontekstu ove Uredbe.

Člankom 28. predviđaju se primjenjivi postupovni zahtjevi koji se moraju poštovati u slučaju neslaganja o pitanjima razvrstavanja otpada ili materijala koji se otprema. Nadalje, Komisiji se daje ovlast za donošenje provedbenih mjera kako bi se pojasnilo razvrstavanje određenih vrsta otpada i razlika između rabljene robe i otpada za određene proizvode.

Člankom 29. utvrđuje se koji se troškovi mogu zaračunati podnositeljima obavijesti.

Člankom 30. predviđaju se mogućnosti dogovora o graničnom prostoru u iznimnim slučajevima.

Poglavlje 6. te glave sadržava odredbe o otpremi pošiljaka unutar Unije s provozom preko trećih zemalja.

Člankom 31. uređuju se konkretni rokovi u kojima nadležna tijela predmetnih trećih zemalja moraju dati pisano odobrenje u slučajevima pošiljaka za zbrinjavanje u Uniji s provozom preko tih trećih zemalja.

Člankom 32. uređuju se konkretni rokovi u kojima nadležna tijela predmetnih trećih zemalja moraju dati pisano odobrenje u slučajevima pošiljaka za oporabu u Uniji s provozom preko tih trećih zemalja.

Glava III. sastoji se od jednog članka (članak 33.) te se u njoj navodi da države članice trebaju imati nacionalne sustave za pošiljke otpada unutar jedne države članice kako bi se osigurala usklađenost sa sustavom Unije.

Glava IV. sadržava odredbe o izvozu iz Unije u treće zemlje.

Poglavlje 1. te glave sadržava odredbe o izvozu otpada iz Unije radi zbrinjavanja.

Člankom 34. predviđa se zabrana izvoza, osim izvoza u države EFTA-e.

Člankom 35. predviđaju se postupovni zahtjevi za izvoz u države EFTA-e. Predmetni se članak odnosi mutatis mutandis na glavu II. i njime se predviđaju odgovarajuće prilagodbe i dodaci na odredbe iz te glave. U postupovnim odredbama iz poglavlja 2. te glave IV. upućuje se na ovaj članak.

Poglavlje 2. te glave sadržava odredbe o izvozu otpada za oporabu iz Unije.

Odjeljak 1. sadržava odredbe o izvozu opasnog otpada i drugih vrsta otpada u države koje nisu članice OECD-a te se u članku 36. predviđa zabrana izvoza iz EU-a opasnog otpada i drugih vrsta otpada u države koje nisu članice OECD-a.

Odjeljak 2. sadržava odredbe o izvozu neopasnog otpada u države koje nisu članice OECD-a, a u člancima od 37. do 40. predviđa se zabrana izvoza neopasnog otpada u države koje nisu članice OECD-a osim ako se država koja nije članica OECD-a izjasni da je spremna na uvoz i dokaže da je sposobna određenim otpadom gospodariti na način prihvatljiv za okoliš. U tim je člancima dodatno opisan postupak kojim treće zemlje obavješćuju da su spremne i sposobne primiti otpad i gospodariti njime te se Komisija ovlašćuje da ocijeni te obavijesti i objavi popis država koje ispunjavaju uvjete za primanje izvoza određenog otpada sa zelenog popisa iz Unije.

Odjeljak 3. sadržava odredbe o izvozu u države OECD-a.

Članak 41. sadržava postupovne zahtjeve za izvoz otpada za oporabu u države OECD-a izvan Unije. Taj se članak odnosi mutatis mutandis na glavu II. i članak 35. te se njime predviđaju odgovarajuće prilagodbe i dodaci na odredbe iz te glave i tog članka.

Člankom 42. predviđa se praćenje izvoza u države OECD-a i zaštitni postupak ako se zbog izvoza otpada u te države dogodi da se takvim otpadom ne gospodari na način prihvatljiv za okoliš. Predmetnim se člankom predviđa ovlast Komisije da prema potrebi poduzme mjere ako se otpadom ne gospodari na način prihvatljiv za okoliš.

Poglavlje 3. te glave sadržava dodatne obveze koje se primjenjuju na izvoz otpada.

Člankom 43. utvrđuje se da su izvoznici dužni osigurati da se otpadom koji izvoze na odredištu gospodari na način prihvatljiv za okoliš.

Člankom 44. utvrđuje se da su države članice izvoznice dužne poduzeti potrebne mjere kako bi se odredbe ove glave pravilno provodile.

Poglavlje 4. te glave sadržava opće odredbe.

Člankom 45. zabranjuje se izvoz otpada na Antarktiku.

Člankom 46. predviđa se zabrana izvoza otpada za zbrinjavanje i opasnog otpada za oporabu u prekomorske zemlje ili područja te primjena glave II. mutatis mutandis na izvoz drugog otpada za oporabu.

Glava V. sadržava odredbe o uvozu u Uniju iz trećih zemalja.

Poglavlje 1. te glave sadržava odredbe o uvozu otpada za zbrinjavanje u Uniju.

Člankom 47. zabranjuje se uvoz osim uvoza iz države potpisnice Baselske konvencije ili države u kojoj postoji sporazum ili iz ostalih područja u vrijeme kriznih stanja ili rata.

Članak 48. sadržava postupovne zahtjeve za uvoz iz države potpisnice Baselske konvencije ili iz drugih područja u vrijeme kriznih stanja ili rata. Predmetni se članak odnosi mutatis mutandis na glavu II. i njime se predviđaju odgovarajuće prilagodbe i dodaci na odredbe iz te glave. U postupovnim odredbama iz poglavlja 2. te glave IV. upućuje se na ovaj članak.

Poglavlje 2. te glave sadržava odredbe o uvozu otpada za oporabu u Uniju.

Člankom 49. zabranjuje se uvoz osim uvoza iz države na koju se primjenjuje Odluka OECD-a ili iz države potpisnice Baselske konvencije ili države u kojoj postoji sporazum ili iz ostalih područja u vrijeme kriznih stanja ili rata.

Članak 50. sadržava postupovne zahtjeve za uvoz iz države na koju se primjenjuje Odluka OECD-a ili iz drugih područja u vrijeme kriznih stanja ili rata. Taj se članak odnosi mutatis mutandis na glavu II. i članak 45. te se njime predviđaju odgovarajuće prilagodbe i dodaci na odredbe iz te glave i tog članka.

Članak 51. sadržava postupovne zahtjeve za uvoz iz države potpisnice Baselske konvencije na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a ili iz drugih područja u vrijeme kriznih stanja ili rata. Taj se članak odnosi mutatis mutandis na članak 45.

Poglavlje 3. te glave sadržava dodatne obveze.

Članak 52. sadržava obveze država članica uvoznica da osiguraju dobro gospodarenje uvezenim otpadom i zabrane svaki takav uvoz ako postoji razlog za sumnju da se otpadom neće pravilno gospodariti.

Poglavlje 4. te glave sadržava opće odredbe.

Člankom 53. utvrđuje se da se na uvoz iz prekomorskih zemalja ili područja glava II. primjenjuje mutatis mutandis.

Glava IV. sadržava odredbe o provozu kroz Uniju iz trećih zemalja i u treće zemlje.

Članak 54. sadržava odredbe o provozu otpada za zbrinjavanje.

Članak 55. sadržava odredbe o provozu otpada za oporabu.

Glava VII. sadržava odredbe o provedbi ove Uredbe. 

Poglavlje 1. te glave sastoji se od jednog članka (članak 56.) i njime se propisuju opće obveze svih onih koji sudjeluju u otpremi pošiljaka otpada da poduzmu potrebne korake kako bi se tijekom cijelog razdoblja otpreme, oporabe i zbrinjavanja otpada otpremljenim otpadom gospodarilo na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i koji je prihvatljiv za okoliš.

Poglavlje 2. te glave sadržava odredbe o provedbi ove Uredbe.

Odjeljak 1. odnosi se na provedbene mjere država članica.

Članak 57. sadržava odredbe o inspekcijskim nadzorima.

Članak 58. sadržava odredbe o dokumentaciji i dokazima.

Članak 59. sadržava odredbe o inspekcijskim planovima država članica. 

Članak 60. sadržava odredbe o sankcijama.

Članak 61. sadržava odredbe o provedbenoj suradnji na nacionalnoj razini.

Članak 62. sadržava odredbe o provedbenoj suradnji između država članica.

Članak 63. sadržava odredbe o skupini za provedbu Uredbe.

Odjeljak 2. odnosi se na provedbene aktivnosti Komisije u kontekstu ove Uredbe.

Glava VIII. sadržava završne odredbe.

Članak 69. sadržava odredbe o obvezama izvješćivanja za države članice.

Članak 70. sadržava odredbe o međunarodnoj suradnji.

Članak 71. sadržava odredbe o imenovanju nadležnih tijela u državama članicama.

Članak 72. sadržava odredbe o imenovanju korespondenata.

Članak 73. sadržava odredbe o imenovanju carinskih ureda ulaska u Uniju i izlaska iz Unije.

Članak 74. sadržava odredbe o prijavljivanju imenovanja i podatke o imenovanjima.

Članak 75. sadržava odredbe o izmjeni priloga od I. do X. ovoj Uredbi.

Člancima 76. i 77. utvrđuju se uvjeti na temelju kojih Komisija donosi delegirane i provedbene akte.

Člankom 78. mijenja se Uredba (EU) br. 1257/2013 kako bi se, kao i ova Uredba, uskladila s primjenjivim međunarodnim obvezama Unije i njezinih država članica u pogledu otpadnih plovila.

Člankom 79. mijenja se Uredba (EU) 2020/1056 kako bi se ažurirala upućivanja na dokumente o prijevozu otpada u toj uredbi.

Člankom 80. predviđa se preispitivanje ove Uredbe koje će se provesti 2034.

Člankom 81. predviđaju se pravila o stavljanju izvan snage i prijelazna pravila.

Člankom 82. predviđaju se stupanje na snagu i primjena ove Uredbe.

2021/0367 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o pošiljkama otpada i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1257/2013 i Uredbe (EU) 2020/1056

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 30 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Potrebno je utvrditi pravila na razini Unije kako bi se okoliš i zdravlje ljudi zaštitili od mogućih štetnih učinaka pošiljaka otpada. Ta bi pravila trebala pridonijeti i olakšavanju gospodarenja otpadom na način prihvatljiv za okoliš, u skladu s hijerarhijom otpada utvrđenom u članku 4. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 31 , kao i smanjenju ukupnih učinaka iskorištavanja resursa te njihovu učinkovitijem iskorištavanju, što je ključno za prelazak na kružno gospodarstvo. 

(2)Uredbom (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća 32 u posljednjih su petnaest godina uvedena važna poboljšanja kako bi se okoliš i zdravlje ljudi zaštitili od mogućih štetnih učinaka pošiljaka otpada. Međutim, u okviru evaluacije 33 te uredbe koju je provela Komisija utvrđen je niz poteškoća i nedostataka koje je potrebno ukloniti novim regulatornim odredbama.

(3)Europskim zelenim planom 34 utvrđuje se ambiciozan plan za preobrazbu Unije u održivo, resursno učinkovito i klimatski neutralno gospodarstvo. U njemu se Komisija poziva da preispita pravila Unije o pošiljkama otpada utvrđena Uredbom (EZ) br. 1013/2006. U novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo 35 donesenom u ožujku 2020. dodatno se naglašava potreba za djelovanjem kako bi se olakšala otprema pošiljaka otpada za ponovnu uporabu i recikliranje u Uniji, kako Unija ne bi izvozila svoje probleme s otpadom u treće zemlje i kako bi se bolje odgovorilo na problem nezakonitih pošiljaka otpada. Osim koristi za okoliš i društvo, to može pomoći i u smanjivanju strateške ovisnosti EU-a o sirovinama. Vijeće 36 i Europski parlament 37 isto su tako pozvali na reviziju postojećih pravila Unije o pošiljkama otpada utvrđenih Uredbom (EZ) br. 1013/2006.  

(4)Uredba (EZ) br. 1013/2006 već je izmijenjena nekoliko puta te su potrebne daljnje znatne izmjene kako bi se ispunili ciljevi politike europskog zelenog plana i novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo. Stoga bi Uredbu (EZ) br. 1013/2006 trebalo zamijeniti novom uredbom.

(5)Ovom se Uredbom dopunjuje opće zakonodavstvo Unije o gospodarenju otpadom, kao što je Direktiva 2008/98/EZ. U njoj se poziva na definicije iz navedene direktive, uključujući definicije otpada i općih postupaka gospodarenja otpadom. Obuhvaća i niz dodatnih definicija kako bi se olakšala ujednačena primjena ove Uredbe. 

(6)Ovom se Uredbom na razini Unije provodi Baselska konvencija od 22. ožujka 1989. o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju 38 („Baselska konvencija”). Baselskom konvencijom nastoje se zaštititi zdravlje ljudi i okoliš od štetnih učinaka proizvodnje, prekograničnog prometa i gospodarenja opasnim otpadom i drugim vrstama otpada. Unija je potpisnica Baselske konvencije od 1994. 39  

(7)Ovom se Uredbom na razini Unije provodi i izmjena Baselske konvencije 40 („Izmjena o zabrani”) koja je donesena 1995. te je stupila na snagu na međunarodnoj razini 5. prosinca 2019. Izmjenom o zabrani utvrđuje se opća zabrana izvoza opasnog otpada namijenjenog konačnom zbrinjavanju, ponovnoj uporabi, recikliranju i oporabi iz država navedenih u Prilogu VII. Baselskoj konvenciji u sve druge države. Unija je ratificirala Izmjenu o zabrani i provodi je od 1997. 41

(8)Unija je u listopadu 2020. Tajništvu Baselske konvencije na temelju članka 11. te konvencije dostavila obavijest o pošiljkama otpada unutar Unije. Stoga bi u skladu s tim člankom Unija mogla utvrditi posebna pravila koja se primjenjuju na pošiljke otpada unutar EU-a i koja su barem jednako prihvatljiva za okoliš kao pravila predviđena Baselskom konvencijom.

(9)S obzirom na činjenicu da je Unija odobrila Odluku Vijeća OECD-a od 30. ožujka 1992. o nadzoru prekograničnog kretanja otpada namijenjenog oporabi 42 („Odluka OECD-a”), sadržaj te odluke, uključujući njezine izmjene, potrebno je uvrstiti u zakonodavstvo Unije.

(10)Važno je organizirati i regulirati nadzor i kontrolu pošiljaka otpada tako da se uzme u obzir potreba za očuvanjem, zaštitom i poboljšanjem kvalitete okoliša i zdravlja ljudi te osigura ujednačena primjena pravila o pošiljkama otpada u cijeloj Uniji.

(11)Potrebno je izbjeći udvostručivanje primjenjivog zakonodavstva Unije u području prijevoza određenih materijala koji bi se mogli klasificirati kao otpad u skladu s ovom Uredbom.

(12)Pošiljke otpada oružanih snaga ili humanitarnih organizacija treba isključiti iz područja primjene ove Uredbe ako se uvoze u Uniju u određenim situacijama (uključujući provoz unutar Unije ako otpad ulazi u Uniju). U vezi s takvim pošiljkama treba poštovati zahtjeve međunarodnog prava i međunarodnih sporazuma. U takvim slučajevima o pošiljci i njezinu odredištu treba unaprijed obavijestiti svako nadležno tijelo provoza i nadležno tijelo odredišta u Uniji.

(13)Potrebno je izbjeći udvostručivanje Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća 43 , koja već sadržava općenite odredbe o pošiljkama, usmjeravanju i prometu (skupljanju, prijevozu, postupanju, preradi, uporabi, oporabi ili odlaganju, vođenju evidencije, pratećim ispravama i sljedivošću) životinjskih nusproizvoda unutar Unije, u Uniju i iz Unije.

(14)Uredba (EU) br. 1257/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 44 primjenjuje se na velike komercijalne brodove koji plove pod zastavom države članice Unije i koji su isključeni iz područja primjene Uredbe (EZ) br. 1013/2006. Međutim, nakon što je Izmjena o zabrani nedavno stupila na snagu na međunarodnoj razini, potrebno je osigurati da brodovi obuhvaćeni područjem primjene Uredbe (EU) br. 1257/2013 koji postanu otpad u Uniji podliježu relevantnim pravilima Unije o pošiljkama otpada kojima se provodi Izmjena o zabrani kako bi se osigurala stroga pravna usklađenost pravnog režima Unije s međunarodnim obvezama. Pritom je potrebno izmijeniti i Uredbu (EU) br. 1257/2013 kako bi se pojasnilo da se brodovi obuhvaćeni područjem primjene te uredbe koji postanu otpad u Uniji smiju reciklirati samo u postrojenjima uključenima u Europski popis postrojenja za recikliranje brodova uspostavljen na temelju te uredbe, koja se nalaze u državama navedenima u Prilogu VII. Baselskoj konvenciji.

(15)Iako su nadzor i kontrola pošiljaka otpada unutar države članice stvar te države članice, u nacionalnim sustavima koji se odnose na pošiljke otpada treba voditi računa o potrebi usklađenosti sa sustavom Unije kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

(16)U slučaju pošiljaka otpada koje nisu navedene u Prilogu III., Prilogu III.A ili Prilogu III.B ovoj Uredbi i koje su namijenjene postupcima oporabe primjereno je osigurati optimalni nadzor i kontrolu zahtijevanjem prethodnog pisanog odobrenja za takve pošiljke. Takvim bi se postupkom s druge strane uvjetovala prethodna obavijest, koja nadležnim tijelima omogućuje da budu propisno obaviještena kako bi mogla poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša. To bi nadležnim tijelima omogućilo i da na takve pošiljke ulože opravdane prigovore.

(17)Za potrebe provedbe odredaba Direktive 2008/98/EZ čiji je cilj povećati odvojeno skupljanje otpada i smanjiti stvaranje mješovitog komunalnog otpada, pošiljke mješovitog komunalnog otpada u drugu državu članicu trebale bi podlijegati posebnom nadzoru. Nadalje, kako bi se poduprlo ostvarivanje ciljeva povećanja recikliranja i smanjenja zbrinjavanja otpada utvrđenih u Direktivi 2008/98/EZ i Direktivi Vijeća 1999/31/EZ 45 , pošiljke otpada za zbrinjavanje u drugoj državi članici općenito bi trebalo zabraniti. Pošiljke otpada za zbrinjavanje trebale bi biti dopuštene samo u iznimnim slučajevima. U tim bi slučajevima države članice trebale uzeti u obzir načela blizine i samodostatnosti na razini Unije i na nacionalnim razinama, u skladu s Direktivom 2008/98/EZ, a posebno s člankom 16. te direktive, kao i davanje prioriteta oporabi. Države članice trebale bi moći osigurati i da se u njihovim postrojenjima za gospodarenje otpadom obuhvaćenima Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća 46 primjenjuju, u skladu s dozvolom za rad predmetnog postrojenja, najbolje raspoložive tehnike utvrđene tom direktivom i da se otpad obrađuje u skladu sa zahtjevima za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša koji se odnose na postupke zbrinjavanja utvrđene u zakonodavstvu Unije.

(18)U slučaju pošiljaka otpada koje su navedene u Prilogu III., Prilogu III.A ili Prilogu III.B ovoj Uredbi i koje su namijenjene postupcima oporabe primjereno je osigurati minimalnu razinu nadzora i kontrole tako što će biti obvezno uz pošiljku navesti određene informacije o osobama i državama uključenima u otpremu pošiljaka, opisu i količinama predmetnog otpada, vrsti postupka oporabe za koji se otpad otprema i pojedinostima o postrojenjima u kojima će se oporabiti otpad.

(19)Potrebno je utvrditi razloge na temelju kojih države članice mogu uložiti prigovor na pošiljke otpada namijenjenog oporabi. U slučaju takvih pošiljaka države članice trebaju moći osigurati da se u postrojenjima za gospodarenje otpadom obuhvaćenima Direktivom Vijeća 2010/75/EU primjenjuju, u skladu s dozvolom za rad postrojenja, najbolje raspoložive tehnike utvrđene tom direktivom. Države članice trebaju moći osigurati i da se otpad obrađuje u skladu sa zahtjevima za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša koji se odnose na postupke oporabe utvrđene u zakonodavstvu Unije i, uzimajući u obzir članak 16. Direktive 2008/98/EZ, da se otpad obrađuje u skladu s planovima za gospodarenje otpadom utvrđenima u skladu s tom direktivom kako bi se zajamčila provedba zakonskih obveza oporabe ili recikliranja utvrđenih u zakonodavstvu Unije.

(20)Potrebno je propisati postupovne korake i zaštitne mjere kad podnositelj obavijesti želi otpremiti otpad koji podliježe prethodnoj pisanoj obavijesti i odobrenju, u interesu pravne sigurnosti i osiguranja jedinstvene primjene ove Uredbe i pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Osim toga, u skladu s člankom 6. stavkom 11. Baselske konvencije potrebno je osigurati da relevantni subjekti snose troškove nastale u situacijama kad se otprema otpada koja podliježe prethodnoj pisanoj obavijesti i odobrenju ne može dovršiti ili je nezakonita. U tu bi svrhu podnositelj obavijesti trebao uspostaviti financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje za svaku pošiljku takvog otpada.

(21)Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za javne i privatne subjekte uključene u otpremu u postrojenja za koja se smatra da imaju „prethodno odobrenje”, potrebno je utvrditi uvjete pod kojima se „prethodno odobrenje” može dodijeliti kako bi se osiguralo njihovo uzajamno priznavanje u svim državama članicama i uskladili zahtjevi za otpremu otpada u ta postrojenja.

(22)Kako bi se smanjila kašnjenja u obradi obavijesti o pošiljkama otpada i olakšala razmjena informacija među relevantnim tijelima, informacije i podaci koji se odnose na pojedinačne pošiljke otpada unutar Unije moraju se izdavati i razmjenjivati elektroničkim putem. Potrebno je i ovlastiti Komisiju da utvrdi postupovne i operativne zahtjeve za praktičnu provedbu sustava koji omogućuju to elektroničko podnošenje i razmjenu informacija (kao što su međusobna povezanost, arhitektura i sigurnost). Osim toga, nadležna tijela u državama članicama i gospodarski subjekti moraju imati dovoljno vremena da se pripreme za prelazak s pristupa koji se temelji na papiru, kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) 1013/2006, na elektroničku razmjenu informacija i dokumenata. Ta bi se nova obveza stoga trebala početi primjenjivati 24 mjeseca nakon datuma početka primjene ove Uredbe.

(23)Gospodarskim subjektima uključenima u prijevoz otpada trebalo bi dopustiti da pri prijevozu otpada razmjenjuju potrebne informacije na temelju ove Uredbe služeći se sučeljem kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2020/1056 Europskog parlamenta i Vijeća 47 te bi trebalo osigurati interoperabilnost sustava predviđenih ovom Uredbom i sučelja za razmjenu elektroničkih informacija o prijevozu tereta.

(24)Kako bi se olakšao rad carine u provedbi ove Uredbe, središnji sustav kojim upravlja Komisija i koji omogućuje elektroničko podnošenje i razmjenu informacija i dokumenata mora postati interoperabilan s jedinstvenim sučeljem Europske unije za carinu, koje se trenutačno razvija na razini Unije 48 , nakon što se dovrši sav potreban tehnički rad na osiguravanju te interoperabilnosti.

(25)Nadležna tijela u trećim zemljama trebala bi moći izdavati i razmjenjivati informacije i dokumente za postupovne zahtjeve na temelju ove Uredbe elektroničkim putem u okviru sustava kojim se upravlja na razini Unije, ako to žele i ako ispunjavaju zahtjeve za razmjenu podataka u okviru tog sustava.

(26)Kako bi se osigurala sljedivost pošiljaka otpada i kako se ne bi narušilo gospodarenje otpadom koji se prevozi preko granica na način prihvatljiv za okoliš, trebalo bi zabraniti miješanje otpada s drugim vrstama otpada od početka otpreme do primitka otpada u postupku oporabe ili zbrinjavanja.

(27)Kako bi se olakšala provedba obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, važno je da gospodarski subjekti i nadležna tijela najmanje pet godina od datuma početka otpreme čuvaju dokumente i informacije potrebne za otpremu otpada.

(28)Od država članica treba zahtijevati da, u skladu s Konvencijom Gospodarskog povjerenstva Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša od 25. lipnja 1998. (Aarhuška konvencija) 49 , osiguraju da relevantna nadležna tijela odgovarajućim sredstvima stave javnosti na raspolaganje informacije o obavijestima o pošiljkama koje su odobrila, kao i o pošiljkama otpada na koje se odnose opći zahtjevi za dostavu informacija iz ove Uredbe, u slučajevima kad takve informacije prema zakonodavstvu Unije ili nacionalnom zakonodavstvu nisu povjerljive.

(29)Kako bi se proveli zahtjevi utvrđeni člankom 9. stavcima 2., 3. i 4. Baselske konvencije, trebalo bi utvrditi obvezu s ciljem da se pošiljka otpada čiju otpremu nije moguće dovršiti kako je planirano vrati u državu polazišta ili da se oporabi ili zbrine na alternativni način. Isto tako, osobu koja je svojim postupkom prouzročila otpremu nezakonite pošiljke trebalo bi obvezati da vrati otpad o kojem je riječ ili da dogovori drukčije rješenje za njegovu oporabu ili zbrinjavanje te da snosi troškove nastale u okviru postupka povrata. Ako to nije moguće, nadležna tijela polazišta ili odredišta trebala bi prema potrebi surađivati kako bi se predmetnim otpadom gospodarilo na način prihvatljiv za okoliš.

(30)Kako bi nadležna tijela mogla pravilno obraditi dostavljene dokumente koji se odnose na pošiljku otpada, potrebno je obvezati podnositelja obavijesti da tim tijelima, ako to zatraže, dostavi ovlaštene prijevode na jeziku koji im je prihvatljiv.

(31)Kako bi se izbjegli poremećaji u pošiljkama otpada ili robe zbog neslaganja između nadležnih tijela o statusu tog otpada ili robe, potrebno je utvrditi postupak za rješavanje takvih sporova. Stoga je važno da nadležna tijela svoje odluke temelje na odredbama koje se odnose na utvrđivanje nusproizvoda i prestanak statusa otpada iz Direktive 2008/98/EZ. Potrebno je utvrditi i postupak za rješavanje sporova između nadležnih tijela o tome treba li otpad podlijegati postupku obavješćivanja. Kako bi se u cijeloj Uniji bolje uskladili uvjeti pod kojima bi otpad trebao podlijegati postupku obavješćivanja, Komisija bi trebala imati i ovlast za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju kriteriji za klasifikaciju određenog otpada u relevantnim prilozima ovoj Uredbi, na temelju kojih će se odrediti podliježe li otpad postupku obavješćivanja. Osim toga, kako bi se izbjeglo lažno deklariranje otpada kao rabljene robe i postigla pravna jasnoća, Komisija bi trebala imati ovlast za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju kriteriji za razlikovanje rabljene robe i otpada za određene proizvode za koje je takvo razlikovanje važno, posebno kad je riječ o njihovu izvozu iz Unije.

(32)Kako bi se upravama omogućilo da ograniče javne izdatke povezane s upravljanjem postupcima za pošiljke otpada i provedbom ove Uredbe, potrebno je predvidjeti mogućnost da se odgovarajući i proporcionalni administrativni troškovi povezani s tim postupcima, kao i s nadzorom, analizama i inspekcijskim nadzorima, zaračunaju podnositelju obavijesti.

(33)Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, ali i u iznimnim slučajevima povezanima s posebnim geografskim ili demografskim stanjem, države članice mogu zaključiti bilateralne sporazume kojima će stroge postupke obavješćivanja u pogledu prekogranične otpreme pošiljaka ublažiti za konkretne tokove otpada do najbližeg prikladnog postrojenja smještenog u graničnom području između dviju predmetnih država članica. Osim toga, država članica trebala bi moći zaključiti takve sporazume s državom koja je potpisnica Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, kao i u slučajevima kad se otpad otprema iz države polazišta i obrađuje u njoj, ali prolazi kroz ostale države članice.

(34)Potrebno je, radi zaštite okoliša u predmetnim državama, pojasniti opseg zabrane predviđene u skladu s Baselskom konvencijom za svaki otpad iz Unije koji je namijenjen zbrinjavanju u trećoj zemlji koja nije članica EFTA-e (Europsko udruženje za slobodnu trgovinu).

(35)Države koje su potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru mogu primijeniti postupke kontrole za pošiljke unutar Unije. U takvim bi slučajevima pošiljke između Unije i tih država trebale podlijegati istim pravilima kao i pošiljke unutar Unije.

(36)Kako bi se zaštitio okoliš u predmetnim državama, potrebno je pojasniti opseg zabrane izvoza opasnog otpada namijenjenog oporabi u trećim zemljama na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a, u skladu s Baselskom konvencijom. Prije svega je potrebno pojasniti popis otpada na koji se zabrana primjenjuje i osigurati da taj popis uključuje i otpad naveden u Prilogu II. Baselskoj konvenciji, odnosno otpad skupljen iz kućanstava, ostatke spaljivanja otpada iz kućanstava i plastični otpad koji je teško reciklirati.

(37)Potrebno je postaviti stroga pravila za izvoz neopasnog otpada za oporabu u treće zemlje na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a kako taj otpad ne bi štetno utjecao na okoliš i javno zdravlje u tim zemljama. U skladu s tim pravilima izvoz iz Unije trebao bi biti dopušten samo u države uključene u popis koji sastavlja i ažurira Komisija ako su te države Komisiji podnijele zahtjev u kojem navode da su spremne primiti određeni neopasni otpad iz Unije i dokazuju da mogu gospodariti takvim otpadom na način prihvatljiv za okoliš, na temelju kriterija utvrđenih u ovoj Uredbi. Izvoz u države koje nisu uključene u taj popis trebalo bi zabraniti. Kako bi se osiguralo dostatno vrijeme za prelazak na novi sustav, trebalo bi predvidjeti prijelazno razdoblje od tri godine nakon općeg datuma početka primjene ove Uredbe.

(38)Države na koje se primjenjuje odluka OECD-a podliježu pravilima i preporukama OECD-a o pošiljkama otpada i gospodarenju otpadom te općenito imaju više standarde za gospodarenje otpadom od država na koje se ne primjenjuje odluka OECD-a. Međutim, važno je da izvoz neopasnog otpada za oporabu iz Unije nema štetan učinak na okoliš i javno zdravlje u državama na koje se primjenjuje odluka OECD-a. Stoga je potrebno uspostaviti mehanizam za praćenje pošiljaka neopasnog otpada u te države. Ako se izvoz neopasnog otpada iz Unije u predmetnu državu u kratkom roku znatno povećao i ako nisu dostupne informacije kojima se dokazuje da predmetna država taj otpad može oporabiti na način prihvatljiv za okoliš, Komisija bi s tom državom trebala započeti dijalog i, ako nema dovoljno informacija da se dokaže da je otpad oporabljen na način prihvatljiv za okoliš, imati ovlast za obustavu takvog izvoza.

(39)Treba poduzeti potrebne mjere kako bi se u skladu s Direktivom 2008/98/EZ i ostalim zakonodavstvom Unije o otpadu osiguralo da se otpadom koji se otprema unutar Unije i otpadom koji se uvozi u Uniju cijelo vrijeme tijekom otpreme, uključujući oporabu ili zbrinjavanje u državi odredišta, gospodari tako da se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne primjenjuju postupci ili metode koje bi mogle štetiti okolišu. Potrebno je i osigurati da se cijelo vrijeme tijekom otpreme, uključujući oporabu ili zbrinjavanje u trećoj zemlji odredišta, otpadom izvezenim iz Unije gospodari na način prihvatljiv za okoliš. Stoga bi trebalo uvesti obvezu da izvoznici otpada osiguraju da postrojenje koje prima otpad u trećoj zemlji odredišta podliježe neovisnoj reviziji treće strane prije izvoza otpada u predmetno postrojenje. Svrha je te revizije provjeriti usklađenost predmetnog postrojenja s posebnim kriterijima utvrđenima u ovoj Uredbi, koji su osmišljeni kako bi se otpadom gospodarilo na način prihvatljiv za okoliš. Ako se tom revizijom utvrdi da predmetno postrojenje ne ispunjava kriterije utvrđene u ovoj Uredbi, izvoznik ne bi trebao imati pravo izvoziti otpad u to postrojenje. Ta bi se obveza trebala primjenjivati na postrojenja u svim trećim zemljama, uključujući države koje su članice OECD-a. U Odluci OECD-a navodi se da je otpad koji se izvozi u drugu državu OECD-a „namijenjen postupcima oporabe u postrojenju za oporabu u kojem će se otpad oporabiti na način prihvatljiv za okoliš u skladu s nacionalnim zakonima, propisima i praksama kojima to postrojenje podliježe”. Odluka OECD-a ne sadržava elemente ili kriterije u skladu s kojima treba provesti zahtjev da se otpadom „gospodari na način prihvatljiv za okoliš”. S obzirom na to da ne postoje zajednički kriteriji za uvjete pod kojima se otpad mora oporabiti u odgovarajućim postrojenjima, potrebno je imati na umu rizik da se otpadom koji se izvozi iz EU-a u države OECD-a neispravno gospodari u određenim postrojenjima, pa bi postrojenja smještena u tim državama trebala podlijegati zahtjevima za reviziju predviđenima ovom Uredbom.

(40)Uzimajući u obzir da sve potpisnice Baselske konvencije u skladu s njezinim člankom 4. stavkom 1. imaju pravo zabraniti uvoz opasnog otpada ili otpada navedenog u Prilogu II. toj konvenciji, uvoz otpada za zbrinjavanje u Uniju trebao bi biti dopušten ako je država izvoznica potpisnica te konvencije. Uvoz otpada za oporabu u Uniju trebalo bi dopustiti kad se na državu izvoznicu primjenjuje Odluka OECD-a ili je potpisnica Baselske konvencije. U drugim slučajevima uvoz treba dopustiti samo ako je država izvoznica vezana bilateralnim ili multilateralnim sporazumom ili dogovorom usklađenim sa zakonodavstvom Unije i u skladu s člankom 11. Baselske konvencije, osim kad to nije moguće tijekom kriznih stanja, uspostavljanja mira, održavanja mira ili rata.

(41)Ova bi Uredba trebala odražavati pravila o izvozu i uvozu otpada u i iz prekomorskih zemalja i područja utvrđenih Odlukom Vijeća 2013/755/EU 50 .

(42)U posebnim slučajevima otpreme pošiljaka unutar Unije s provozom preko trećih zemalja trebale bi se primjenjivati posebne odredbe koje se odnose na postupak odobrenja trećih zemalja. Potrebno je donijeti i posebne odredbe koje se odnose na postupke koji se primjenjuju na provoz otpada kroz Uniju iz trećih zemalja i u treće zemlje.

(43)Zbog ekoloških razloga i s obzirom na poseban status Antarktike ovom se Uredbom izričito zabranjuje izvoz otpada na to područje.

(44)Kako bi se ova Uredba usklađeno provodila i izvršavala, potrebno je utvrditi obveze država članica povezane s provedbom inspekcijskih nadzora pošiljaka otpada. Potrebno je i odgovarajuće planiranje inspekcijskih nadzora pošiljaka otpada kako bi se uspostavio kapacitet potreban za inspekcijske nadzore i djelotvorno spriječile nezakonite pošiljke. Uredbom (EZ) br. 1013/2006 od država članica zahtijevalo se da se inspekcijski planovi za pošiljke otpada izrade do 1. siječnja 2017. Kako bi se omogućila dosljednija primjena odredaba koje se odnose na inspekcijske planove i osigurao usklađen pristup inspekcijskim nadzorima u cijeloj Uniji, države članice trebale bi o svojim inspekcijskim planovima obavijestiti Komisiju, koja bi trebala biti zadužena za preispitivanje tih planova i prema potrebi izdati preporuke za poboljšanja.

(45)U državama članicama postoje različita pravila za ovlasti i mogućnosti tijela uključenih u inspekcijske nadzore u državama članicama da zahtijevaju dokaze radi utvrđivanja zakonitosti pošiljaka. Na temelju takvih dokaza moglo bi se, među ostalim, utvrditi je li tvar ili predmet otpad, je li otpad ispravno klasificiran i hoće li se otpad otpremiti u postrojenja koja gospodare otpadom na način prihvatljiv za okoliš u skladu s ovom Uredbom. Ovom bi se Uredbom stoga trebala predvidjeti mogućnost da tijela uključena u inspekcijske nadzore u državama članicama zahtijevaju takve dokaze. Takvi dokazi mogu se zahtijevati na temelju općih odredaba ili za svaki slučaj posebno. Kad takvi dokazi nisu dostupni ili se smatraju nedostatnima, prijevoz predmetne tvari ili predmeta ili otprema predmetnog otpada trebali bi se smatrati nezakonitom otpremom s kojom bi trebalo postupiti u skladu s odgovarajućim odredbama ove Uredbe.

(46)Države članice trebale bi utvrditi pravila o administrativnim sankcijama za povrede ove Uredbe te osigurati provedbu tih pravila. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Jedan od nedostataka utvrđenih evaluacijom Uredbe (EZ) br. 1013/2006 odnosi se na činjenicu da se nacionalna pravila o sankcijama znatno razlikuju u cijeloj Uniji. Stoga bi, kako bi se sankcije mogle dosljednije primjenjivati, trebalo utvrditi zajednički otvoreni popis kriterija za određivanje vrsta i razina sankcija koje se određuju u slučaju povrede ove Uredbe. Ti bi kriteriji među ostalim trebali uključivati prirodu i težinu povrede te gospodarske koristi i štetu za okoliš koje proizlaze iz povrede ako ih je moguće utvrditi. Nadalje, osim administrativnih sankcija propisanih ovom Uredbom, države članice trebale bi osigurati da se nezakonite pošiljke otpada u ozbiljnim slučajevima smatraju kaznenim djelom, u skladu s odredbama utvrđenima u Direktivi 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. 51

(47)Iskustvo u primjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 pokazuje da sudjelovanje više dionika na nacionalnoj razini otežava koordinaciju i suradnju u području provedbe. Stoga bi države članice trebale osigurati da sva relevantna tijela uključena u provedbu ove Uredbe imaju djelotvorne mehanizme za suradnju i koordinaciju na nacionalnoj razini kad je riječ o razvoju i provedbi provedbenih politika i aktivnosti za rješavanje problema nezakonitih pošiljaka otpada, uključujući uspostavu i provedbu inspekcijskih planova.

(48)Države članice moraju bilateralno i multilateralno međusobno surađivati kako bi olakšale sprečavanje i otkrivanje nezakonitih pošiljaka otpada. Kako bi se dodatno poboljšala koordinacija i suradnja u cijeloj Uniji, trebalo bi osnovati posebnu skupinu za provedbu uz sudjelovanje imenovanih predstavnika država članica i Komisije te predstavnika drugih relevantnih institucija, tijela, ureda, agencija ili mreža. Ta bi se skupina za provedbu trebala redovito sastajati. Ona bi, među ostalim, trebala biti forum za razmjenu informacija i obavještajnih podataka o kretanjima nezakonitih pošiljaka te za razmjenu stajališta o provedbenim aktivnostima, uključujući najbolju praksu.

(49)Kako bi se poduprle i nadopunile provedbene aktivnosti država članica, Komisija bi trebala imati ovlast za provedbu istražnih i koordinacijskih radnji u odnosu na nezakonite pošiljke koje bi mogle imati ozbiljne štetne učinke na zdravlje ljudi ili okoliš. Komisija bi te aktivnosti trebala provoditi uz potpuno poštovanje postupovnih jamstava. Komisija može razmotriti da u okviru svoje unutarnje organizacije određene provedbene mjere predviđene ovom Uredbom povjeri Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF), koji raspolaže relevantnim stručnim znanjem.

(50)Države članice trebaju dostaviti Komisiji informacije o provedbi ove Uredbe u okviru izvješća koja se dostavljaju Tajništvu Baselske konvencije i na temelju posebnog upitnika. Komisija bi trebala svake četiri godine sastaviti izvješće o provedbi Uredbe, na temelju informacija dobivenih od država članica i drugih informacija, prikupljenih posebno iz ad hoc izvješća Komisije i Europske agencije za okoliš o pošiljkama plastičnog otpada i drugih tokova određenih vrsta otpada koje su potencijalno zabrinjavajuće.

(51)Kontrola i praćenje pošiljaka otpada na odgovarajućoj razini osigurava se učinkovitom međunarodnom suradnjom u praćenju pošiljaka otpada. Razmjenu informacija, podjelu odgovornosti i suradnju između Unije i njezinih država članica i trećih zemalja treba promicati kako bi se otpadom gospodarilo na način prihvatljiv za okoliš.

(52)Kako bi se olakšala razmjena informacija i suradnja u svrhu provedbe ove Uredbe, države članice trebale bi imenovati nadležna tijela i korespondente te o tome obavijestiti Komisiju, koja bi te informacije trebala objaviti.

(53)Države članice trebale bi imati pravo za potrebe kontrole pošiljaka otpada odrediti posebne ulazne i izlazne carinske urede za pošiljke otpada koje ulaze u Uniju i izlaze iz Unije te o tome obavijestiti Komisiju, koja bi te informacije trebala objaviti.

(54)Kako bi se ova Uredba dopunila ili izmijenila, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uzimajući u obzir članak 37. stavak 13., članak 40. stavak 8. i članak 72. ove Uredbe. Posebno je važno da Komisija u svojem pripremnom radu provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. 52 Točnije, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(55)Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje mjera za usklađenu metodu izračuna financijskog jamstva ili istovjetnog osiguranja, za razjašnjenje klasifikacije otpada u skladu s ovom Uredbom (uključujući utvrđivanje praga onečišćenja za određeni otpad) i za razjašnjenje razlike između rabljene robe i otpada za određene vrste robe u slučaju prekogranične otpreme. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 53 .

(56)Uredbom (EU) 2020/1056 uspostavlja se pravni okvir za elektronički prijenos regulatornih informacija između relevantnih gospodarskih subjekata i nadležnih tijela o prijevozu robe na području Unije te su njezinim odredbama obuhvaćeni dijelovi ove Uredbe. Uredbu (EU) 2020/1056 potrebno je izmijeniti kako bi se osigurala dosljednost među instrumentima.

(57)Gospodarskim subjektima potrebno je osigurati dovoljno vremena da ispune svoje nove obveze na temelju ove Uredbe, a državama članicama i Komisiji da uspostave administrativnu infrastrukturu potrebnu za njezinu primjenu. Stoga bi primjenu nekih odredaba ove Uredbe trebalo odgoditi do razumnog roka potrebnog za dovršetak tih priprema. Većina odredaba ove Uredbe počet će se primjenjivati dva mjeseca nakon njezina stupanja na snagu, a odredbe povezane s obvezama iz članka 26. o izdavanju i razmjeni dokumenata elektroničkim putem počet će se primjenjivati dvije godine nakon tog datuma, dok će se neke odredbe o izvozu otpada početi primjenjivati tri godine nakon tog datuma. Kako bi se izbjegla regulatorna praznina, određene odredbe Uredbe (EZ) br. 1013/2006 moraju biti na snazi do datuma početka primjene odredaba ove Uredbe s odgođenom primjenom.

(58)S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe za usklađivanjem oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Glava I. 
Opće odredbe

Članak 1.
Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju mjere za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi sprečavanjem ili smanjenjem mogućih štetnih učinaka pošiljaka otpada. Utvrđuju se postupci i režimi kontrole za pošiljke otpada, ovisno o podrijetlu, odredištu i putu otpreme, vrsti otpada koji se otprema i vrsti obrade koja se na otpad primjenjuje na odredištu.

Članak 2.
Područje primjene

1.Ova se Uredba primjenjuje na:

(a)pošiljke otpada među državama članicama s provozom ili bez provoza kroz treće zemlje;

(b)pošiljke otpada koje se uvoze u Uniju iz trećih zemalja;

(c)pošiljke otpada koje se izvoze iz Unije u treće zemlje;

(d)pošiljke otpada u provozu kroz Uniju na putu u treće zemlje ili iz njih.

2.Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)istovar otpada na obalu, uključujući otpadne vode i talog, nastalog redovitim pogonom brodova i odobalnih platformi pod uvjetom da takav otpad podliježe zahtjevima Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja mora s brodova ili drugim obvezujućim međunarodnim instrumentima;

(b)otpad nastao u vozilima, vlakovima, zrakoplovima i brodovima, do prvog stajališta, kolodvora, zračne luke ili luke u Uniji ako se vozilo, vlak, zrakoplov ili brod zadrži dovoljno dugo da se omogući istovar otpada radi oporabe ili zbrinjavanja;

(c)pošiljke radioaktivnog otpada u smislu članka 5. Direktive Vijeća 2006/117/Euratom 54 ;

(d)pošiljke nusproizvoda životinjskog podrijetla u smislu članka 3. stavka 1. i od njih dobivenih proizvoda u smislu članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1069/2009, osim nusproizvoda životinjskog podrijetla ili od njih dobivenih proizvoda pomiješanih s ili onečišćenih bilo kojim otpadom s popisa opasnog otpada iz Priloga Odluci Komisije 2000/532/EZ 55 ;

(e)pošiljke otpada iz članka 2. stavka 1. točke (e) i članka 2. stavka 2. točaka (a), (d) i (e) Direktive 2008/98/EZ ako su takve pošiljke već obuhvaćene ostalim zakonodavstvom Unije;

(f)pošiljke otpada s Antarktike u Uniju koje su u skladu sa zahtjevima Protokola o zaštiti okoliša uz Antarktičku povelju 56 ;

(g)pošiljke CO2 u svrhu geološkog skladištenja u skladu s Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 57 ;

(h)brodove koji plove pod zastavom države članice obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) br. 1257/2013, uz iznimku brodova koji postaju otpad na području pod nacionalnom nadležnošću države članice, na koje se primjenjuju članak 36., glava VII. i glava VIII.

3.Na uvoz otpada koji proizvedu oružane snage ili humanitarne organizacije u vrijeme kriznih stanja odnosno operacija uspostavljanja ili održavanja mira i ako takav otpad otpremaju te oružane snage ili te humanitarne organizacije ili se on otprema u njihovo ime, neposredno ili posredno u državu odredišta, primjenjuje se samo članak 48. stavak 6.

4.Pošiljke otpada s Antarktike u treće zemlje koje su u provozu kroz Uniju podliježu člancima 36. i 56.

5.Na pošiljke otpada isključivo unutar države članice primjenjuje se samo članak 33.

Članak 3.
Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)„mješoviti otpad” znači otpad koji nastaje namjernim ili nenamjernim miješanjem najmanje dviju različitih vrsta otpada, koje su navedene u različitim stavkama u prilozima III., III.B i IV. ili prema potrebi u različitim alinejama ili podalinejama tih stavki. Otpad koji se otprema kao jedna pošiljka otpada koja se sastoji od najmanje dviju vrsta otpada pri čemu je svaki otpad odvojen nije mješoviti otpad;

(2)„privremeno zbrinjavanje” znači bilo koji postupak zbrinjavanja iz točaka od D 13 do D 15 Priloga I. Direktivi 2008/98/EZ;

(3)„privremena oporaba” znači bilo koji postupak oporabe iz točaka od R 12 do R 13 Priloga II. Direktivi 2008/98/EZ;

(4)„gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš” znači poduzimanje svih praktičnih mjera kojima se osigurava da se otpadom gospodari na način kojim će se zdravlje ljudi i okoliš zaštititi od mogućih štetnih učinaka tog otpada;

(5)„primatelj” znači osoba ili poduzeće pod nacionalnom nadležnošću države odredišta u koju se otpad otprema na oporabu ili zbrinjavanje;

(6)„podnositelj obavijesti” znači:

(a)u slučaju pošiljke podrijetlom iz države članice, svaka fizička ili pravna osoba pod nacionalnom nadležnošću te države članice koja planira ili provodi otpremu otpada, kojoj je dodijeljena obveza obavješćivanja i koja je navedena u nastavku:

i. izvorni proizvođač otpada;

ii. novi proizvođač otpada koji provodi postupke prije otpreme;

iii. skupljač koji je iz raznih malih količina iste vrste otpada skupljenog iz različitih izvora sklopio pošiljku koja treba krenuti s jedinstvenog mjesta prijavljenog u obavijesti;

iv. trgovac ili posrednik koji djeluje u ime bilo koje od kategorija navedenih u točkama i., ii. ili iii.;

v. ako su sve prethodno navedene osobe nepoznate ili nesolventne, posjednik otpada;

(b)u slučaju uvoza u ili provoza kroz Uniju otpada koji nije podrijetlom iz države članice svaka od sljedećih fizičkih ili pravnih osoba pod nacionalnom nadležnošću države polazišta koja planira ili provodi otpremu otpada ili namjerava dati ili je dala da se provede otprema otpada:

i. osoba određena pravom države polazišta;

ii. u nedostatku osobe određene pravom države polazišta, posjednik otpada u vrijeme izvoza;

(7)„skupljač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost skupljanja otpada kako je definirana u članku 3. točki 10. Direktive 2008/98/EZ;

(8) „nadležno tijelo” znači:

(a)kad je riječ o državama članicama, tijelo koje je ta država članica odredila u skladu s člankom 71.;

(b)kad je riječ o trećoj zemlji koja je potpisnica Baselske konvencije od 22. ožujka 1989. o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju („Baselska konvencija”), tijelo koje je ta država odredila kao nadležno tijelo u smislu Baselske konvencije u skladu s njezinim člankom 5.;

(c)kad je riječ o državi koja se ne spominje ni u točki (a) ni u točki (b), tijelo koje je kao nadležno tijelo odredila predmetna država ili regija ili, ako ga nije odredila, regulatorno tijelo za tu državu ili regiju, prema potrebi, koje je nadležno za pošiljke otpada za oporabu ili zbrinjavanje odnosno za provoz, ovisno o slučaju;

(9)„nadležno tijelo polazišta” znači nadležno tijelo za područje iz kojeg se otprema planira započeti ili je započela;

(10)„nadležno tijelo odredišta” znači tijelo nadležno za područje u kojem se otprema planira ili izvršava, ili u kojem je otpad utovaren prije oporabe ili zbrinjavanja na području koje nije pod nacionalnom nadležnošću nijedne države;

(11)„nadležno tijelo provoza” znači nadležno tijelo bilo koje države, osim države nadležnog tijela polazišta i nadležnog tijela odredišta, kroz koju se otprema planira ili se provodi;

(12)„država polazišta” znači država iz koje se otprema pošiljke otpada planira započeti ili je započela;

(13)„država odredišta” znači svaka država u koju se otpad planira otpremiti ili se otprema na oporabu ili zbrinjavanje ili utovar prije oporabe ili zbrinjavanja u području koje nije pod nacionalnom nadležnošću nijedne države;

(14)„država provoza” znači svaka država osim države polazišta ili odredišta kroz koju se otpad planira otpremiti ili se otprema;

(15)„područje pod nacionalnom nadležnošću države” znači svako kopneno ili morsko područje na kojem država u skladu s međunarodnim pravom ima administrativnu i regulatornu odgovornost za zaštitu zdravlja ljudi ili okoliša;

(16)„prekomorske zemlje i područja” znači prekomorske zemlje i područja iz Priloga II. Ugovoru;

(17)„carinski ured izvoza” znači carinski ured izvoza u smislu članka 1. točke 16. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 58 ;

(18)„izlazni carinski ured” znači izlazni carinski ured u smislu članka 329. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 59 ;

(19)„carinski ured ulaska” znači carinski ured prvog ulaska u smislu članka 1. točke 15. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446;

(20)„uvoz” znači svaki ulazak otpada u Uniju, isključujući provoz kroz Uniju;

(21)„izvoz” znači svaki izlazak otpada iz Unije, isključujući provoz kroz Uniju;

(22)„provoz” znači otprema otpada ili planirana otprema otpada kroz jednu ili više država koje nisu države polazišta ni odredišta;

(23)„prijevoz” znači prijevoz otpada cestom, željeznicom, zrakom, morem ili unutarnjim plovnim putovima;

(24)„otprema” znači prijevoz otpada namijenjenog oporabi ili zbrinjavanju od mjesta utovara dok se otpad ne oporabi ili zbrine u državi odredišta, koji se planira ili se odvija:

(a)između jedne i druge države;

(b)između države i prekomorskih zemalja i područja ili drugih područja pod zaštitom te države;

(c)između jedne države i bilo kojeg zemljopisnog područja koje prema međunarodnom pravu nije dio nijedne države;

(d)između jedne države i Antarktike;

(e)iz jedne države kroz bilo koje od područja iz točaka od (a) do (d);

(f)unutar jedne države kroz bilo koje od područja iz točaka od (a) do (d), a započinje i završava u istoj državi; ili

(g)iz zemljopisnog područja koje nije pod nacionalnom nadležnošću nijedne države do određene države;

(25)„nezakonita pošiljka” znači svaka pošiljka otpada koja se otprema:

(a)bez obavijesti relevantnim nadležnim tijelima na temelju ove Uredbe;

(b)bez odobrenja relevantnih nadležnih tijela na temelju ove Uredbe;

(c)uz odobrenje relevantnih nadležnih tijela na temelju ove Uredbe dobiveno krivotvorenjem, pogrešnim predstavljanjem ili prijevarom;

(d)na način koji nije u skladu s informacijama navedenima u obrascu obavijesti ili dokumentu o prometu;

(e)na način koji završava oporabom ili zbrinjavanjem protivno međunarodnim pravilima ili pravilima Unije;

(f)protivno člancima 11., 34., 36., 37., 42., 44., 45., 46. ili 47.;

(g)na način koji je, u vezi s pošiljkama otpada iz članka 4. stavaka 3. i 5., doveo do sljedećeg:

i. otpad nije naveden u Prilogu III., Prilogu III.A ili Prilogu III.B.;

ii. neusklađenosti s člankom 4. stavkom 5.;

iii. neusklađenosti s člankom 18.;

(26)„inspekcijski nadzor” znači djelovanje tijela kako bi utvrdilo jesu li ustanova, poduzeće, posrednik, trgovac, pošiljka otpada ili povezana oporaba ili zbrinjavanje u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi;

(27)„hijerarhija otpada” znači hijerarhija otpada iz članka 4. Direktive 2008/98/EZ.

Osim toga, primjenjuju se definicije „otpada”, „opasnog otpada”, „obrade”, „zbrinjavanja”, „oporabe”, „pripreme za ponovnu uporabu”, „ponovne uporabe”, „recikliranja”, „proizvođača otpada”, „posjednika otpada”, „trgovca” i „posrednika” iz članka 3. točaka 1., 2., 14., 19., 15., 16., 13., 17., 5., 6., 7. odnosno 8. Direktive 2008/98/EZ.

Glava II. 
Otprema unutar Unije s provozom ili bez provoza kroz treće zemlje

Članak 4.
Opći postupovni okvir

1.Zabranjene su pošiljke svih vrsta otpada namijenjenog zbrinjavanju osim ako su izričito odobrene u skladu s člankom 11. Kako bi se dobilo odobrenje u skladu s člankom 11. za pošiljku otpada namijenjenog zbrinjavanju, primjenjuje se postupak prethodne pisane obavijesti i odobrenja iz poglavlja 1.

2.Pošiljke sljedećih vrsta otpada namijenjenog postupcima oporabe isto tako podliježu postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja iz poglavlja 1:

(a)otpad naveden u Prilogu IV.;

(b)otpad koji nije razvrstan u jednu zasebnu stavku u Prilogu III., Prilogu III.B ili Prilogu IV.;

(c)mješoviti otpad osim ako je naveden u Prilogu III.A.

3.Pošiljke sljedećih vrsta otpada namijenjenog oporabi podliježu općim zahtjevima za dostavu informacija utvrđenima u članku 18. ako količina otpada koji se otprema premašuje 20 kg:

(a)otpad naveden u Prilogu III. ili Prilogu III.B;

(b)mješoviti otpad, pod uvjetom da sastav tih mješavina ne narušava njihovu ekološki prihvatljivu oporabu i pod uvjetom da su te mješavine navedene u Prilogu III.A.

4.Pošiljke otpada izričito namijenjenog laboratorijskoj analizi ili eksperimentalnoj obradi radi procjene njegovih fizikalnih ili kemijskih svojstava ili utvrđivanja njegove prikladnosti za postupke oporabe ili zbrinjavanja podliježu općim zahtjevima za dostavu informacija utvrđenima u članku 18. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)količina otpada ne premašuje razumno potrebnu količinu za provedbu analize ili ispitivanja u svakom pojedinom slučaju;

(b)količina otpada ne premašuje 150 kg ili bilo koju veću količinu koju relevantna nadležna tijela i podnositelj obavijesti dogovaraju za svaki pojedini slučaj.

5.Stavak 2. primjenjuje se na pošiljke miješanog komunalnog otpada skupljenog iz privatnih kućanstava, od drugih proizvođača otpada ili oboje te na miješani komunalni otpad koji je bio podvrgnut postupku obrade otpada kojim se nisu bitno promijenila njegova svojstva ako je takav otpad namijenjen postupcima oporabe. Zabranjene su pošiljke takvog otpada namijenjenog zbrinjavanju.

Poglavlje 1.
Prethodna pisana obavijest i odobrenje

Članak 5.
Obavijest

1.Samo podnositelji obavijesti koji su dobili dozvolu ili su registrirani u skladu s poglavljem IV. Direktive 2008/98/EZ mogu podnijeti prethodnu pisanu obavijest („obavijest”).

Ako ti podnositelji obavijesti namjeravaju otpremiti otpad iz članka 4. stavka 1. ili 2., podnose obavijest svim relevantnim nadležnim tijelima.

Ako ti podnositelji obavijesti podnesu opću obavijest za nekoliko pošiljaka iz članka 13., dužni su poštovati i zahtjeve utvrđene u tom članku.

Ako je pošiljka namijenjena postrojenjima koja imaju prethodno odobrenje u skladu s člankom 14., primjenjuju se postupovni zahtjevi iz stavaka 6., 8. i 9. tog članka.

2.Obavijest mora sadržavati sljedeće dokumente:

(a)obrazac obavijesti utvrđen u Prilogu I.A („obrazac obavijesti”);

(b)dokument o prometu utvrđen u Prilogu I.B („dokument o prometu”).

Podnositelj obavijesti dostavlja informacije u obrascu obavijesti i, ako su dostupne, informacije u dokumentu o prometu.

Kad podnositelj obavijesti nije izvorni proizvođač otpada iz članka 3. točke 6. podtočke (a) podpodtočke i., podnositelj obavijesti mora osigurati da izvorni proizvođač otpada ili jedna od osoba navedenih u članku 3. točki 6. podtočki (a) podpodtočki ii. ili podtočki (a) podpodtočki iii. isto tako potpiše obrazac obavijesti.

3.Obrazac obavijesti ili njegov prilog mora sadržavati informacije i dokumentaciju navedenu u dijelu 1. Priloga II. U okument o prometu ili njegov prilog moraju biti uključeni informacije i dokumentacija iz dijela 2. Priloga II. ako su dostupni.

4.Obavijest se smatra pravilno podnesenom kad nadležno tijelo polazišta utvrdi da su obrazac obavijesti i dokument o prometu popunjeni u skladu sa stavkom 3.

5.Na zahtjev bilo kojeg od relevantnih nadležnih tijela podnositelj obavijesti mora dostaviti dodatne informacije i dokumentaciju. Popis informacija i dokumentacije koje se mogu dodatno zahtijevati utvrđen je u dijelu 3. Priloga II.

Obavijest se smatra pravilno ispunjenom kad se nadležno tijelo odredišta uvjeri da su obrazac obavijesti i dokument o prometu koji su pravilno podneseni u skladu sa stavkom 3. ispunjeni svim dodatnim informacijama i dokumentacijom navedenima u dijelu 3. Priloga II.

6.Dokaz o ugovoru zaključenom u skladu s člankom 6. ili izjava kojom se potvrđuje njegovo postojanje u skladu s Prilogom I.A dostavlja se relevantnim nadležnim tijelima u trenutku podnošenja obavijesti.

7.Podnositelj obavijesti dostavlja izjavu da je financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje uspostavljeno u skladu s člankom 7. ispunjavanjem odgovarajućeg dijela obrasca obavijesti.

Financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje iz članka 7. ili, ako relevantna nadležna tijela to dopuštaju, izjava kojom se potvrđuje njegovo postojanje u skladu s Prilogom I.A dostavlja se relevantnim nadležnim tijelima kao dio obrasca obavijesti u trenutku podnošenja obavijesti.

Odstupajući od prvog podstavka, dokazi iz tog podstavka mogu se, ako relevantna nadležna tijela to dopuštaju, dostaviti nakon podnošenja obavijesti, ali najkasnije prije početka otpreme.

8.Obavijest se odnosi na otpremu otpada s prvobitnog polazišta te uključuje privremenu i trajnu oporabu ili zbrinjavanje otpada.

Ako se daljnji postupci privremene ili trajne oporabe ili zbrinjavanja provode u državi koja nije prva država odredišta, trajni postupak i njegovo odredište navode se u obavijesti i primjenjuje se članak 15. stavak 6.

Svaka obavijest obuhvaća samo jednu identifikacijsku oznaku otpada. Ako otpad nije razvrstan pod jednu zasebnu stavku u Prilogu III., Prilogu III.B ili Prilogu IV., svaka obavijest obuhvaća samo jednu identifikacijsku oznaku otpada.

Ako mješoviti otpad nije razvrstan pod jednu zasebnu stavku u Prilogu III., Prilogu III.B ili Prilogu IV., ali je naveden u Prilogu III.A, oznaka svakog dijela otpada navodi se po redoslijedu važnosti.

Članak 6.
Ugovor

1.Za sve pošiljke otpada za koje je potrebno podnijeti obavijest podnositelj obavijesti i primatelj moraju zaključiti ugovor o oporabi i zbrinjavanju otpada prijavljenog u obavijesti.

2.Ugovor se zaključuje i stupa na snagu u trenutku podnošenja obavijesti, na razdoblje koje odgovara trajanju otpreme, sve do izdavanja potvrde u skladu s člankom 15. stavkom 5., člankom 16. stavkom 4. ili prema potrebi člankom 15. stavkom 4.

3.Ugovor mora sadržavati sljedeće obveze:

(a)obvezu podnositelja obavijesti da izvrši povrat otpada ako otprema ili oporaba ili zbrinjavanje nije dovršeno kako je planirano ili je provedeno kao da je riječ o nezakonitoj pošiljci, u skladu s člankom 22. i člankom 24. stavkom 2.;

(b)obvezu primatelja da oporabi ili zbrine otpad ako je otpremljen kao nezakonita pošiljka u skladu s člankom 24. stavkom 4.;

(c)obvezu postrojenja u kojem se otpad oporabljuje ili zbrinjava da izda, u skladu s člankom 16. stavkom 4., potvrdu da je otpad oporabljen ili zbrinut u skladu s obavijesti i u njoj navedenim uvjetima te zahtjevima ove Uredbe.

4.Ako se otprema otpad namijenjen postupcima privremene oporabe ili zbrinjavanja, ugovor mora sadržavati sljedeće dodatne obveze:

(a)obvezu primatelja da dostavi, u skladu s člankom 15. stavkom 4. i prema potrebi člankom 15. stavkom 5., potvrde iz postrojenja u kojima se provode postupci trajne oporabe ili zbrinjavanja da je sav otpad primljen u skladu s obavijesti i u njoj navedenim uvjetima te zahtjevima ove Uredbe oporabljen ili zbrinut, uz navođenje količine i vrste otpada obuhvaćenog svakom potvrdom ako je to moguće;

(b)obvezu primatelja da prema potrebi dostavi obavijest prvom nadležnom tijelu prve države polazišta u skladu s člankom 15. stavkom 6. točkom (b).

5.Ako se otpad otprema između dviju ustanova kojima upravlja ista pravna osoba, ugovor iz stavka 1. moguće je zamijeniti izjavom te pravne osobe. Ta izjava obuhvaća obveze iz stavka 3.

Članak 7.
Financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje

1.Za sve pošiljke otpada za koje je potrebno podnijeti obavijest mora postojati financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje koje pokriva sve sljedeće troškove:

(a)troškove prijevoza;

(b)troškove oporabe ili zbrinjavanja, uključujući sve potrebne privremene postupke;

(c)troškove skladištenja na 90 dana.

2.Financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje služi pokriću troškova koji nastaju u svim sljedećim slučajevima:

(a)slučajevi u kojima otpremu ili oporabu ili zbrinjavanje nije moguće dovršiti kako je planirano, u skladu s člankom 22.;

(b)slučajevi nezakonite otpreme ili oporabe ili zbrinjavanja, u skladu s člankom 24.

3.Financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje izdaje podnositelj obavijesti ili druga fizička ili pravna osoba u njegovo ime, a stupa na snagu u trenutku podnošenja obavijesti ili, ako nadležno tijelo koje odobrava financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje to dopusti, najkasnije s početkom otpreme. Financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje primjenjuje se na pošiljku prijavljenu u obavijesti najkasnije s početkom otpreme.

4.Nadležno tijelo polazišta odobrava financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje, uključujući njegov oblik, formulaciju i iznos pokrića.

U slučaju uvoza u Uniju nadležno tijelo odredišta u Uniji preispituje iznos pokrića i prema potrebi odobrava dodatno financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje.

5.Financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje vrijedi za i pokriva pošiljku prijavljenu u obavijesti te dovršetak oporabe ili zbrinjavanja otpada prijavljenog u obavijesti.

Financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje oslobađa se kad relevantno nadležno tijelo primi potvrdu iz članka 16. stavka 4. ili prema potrebi potvrdu iz članka 15. stavka 5. u vezi s postupcima privremene oporabe ili zbrinjavanja.

6.Odstupajući od stavka 5., ako se otprema otpad namijenjen postupcima privremene oporabe ili zbrinjavanja, a daljnji se postupak oporabe ili zbrinjavanja provodi u državi odredišta, financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje može se osloboditi kad otpad napusti postrojenje u kojem je privremeno smješten, a relevantno nadležno tijelo primi potvrdu iz članka 16. stavka 4. U tom slučaju svaka daljnja otprema do postrojenja za oporabu ili zbrinjavanje mora biti pokrivena novim financijskim jamstvom ili ekvivalentnim osiguranjem osim ako se nadležno tijelo odredišta uvjeri da takvo financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje nije potrebno. U tim okolnostima nadležno tijelo odredišta odgovorno je za obveze nastale u slučaju povrata kad se otprema ili daljnji postupak oporabe ili zbrinjavanja ne mogu dovršiti kako je planirano, u skladu s člankom 22., ili u slučaju nezakonite pošiljke, u skladu s člankom 24.

7.Nadležno tijelo u Uniji koje je odobrilo financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje ima pristup tom jamstvu ili osiguranju i upotrebljava ta sredstva, među ostalim u svrhu plaćanja drugim relevantnim tijelima, kako bi ispunilo obveze na temelju članaka 23. i 25.

8.U slučaju opće obavijesti na temelju članka 13. moguće je izdati financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje koje umjesto cijele opće obavijesti pokriva njezine dijelove. U takvim slučajevima financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje primjenjuje se na pošiljku prijavljenu u obavijesti najkasnije od početka otpreme.

9.Financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje iz stavka 1. oslobađa se kad relevantno nadležno tijelo primi potvrdu iz članka 16. stavka 4. ili prema potrebi iz članka 15. stavka 5. u vezi s postupcima privremene oporabe ili zbrinjavanja za odgovarajući otpad. Stavak 6. primjenjuje se mutatis mutandis.

10.Komisija najkasnije do [Ured za publikacije: unijeti datum od dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] mora procijeniti izvedivost uspostave usklađene metode izračuna za utvrđivanje iznosa financijskih jamstava ili istovjetnih osiguranja i prema potrebi donijeti provedbeni akt za uspostavu takve usklađene metode izračuna. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Pri procjeni iz prvog podstavka Komisija među ostalim uzima u obzir relevantna pravila država članica o izračunu financijskog jamstva ili istovjetnog osiguranja iz ovog članka.

Članak 8.
Zahtjevi relevantnih nadležnih tijela za dostavu informacija i dokumentacije

1.Ako obavijest nije pravilno podnesena u skladu s člankom 5. stavkom 4., nadležno tijelo polazišta od podnositelja obavijesti zahtijeva informacije i dokumentaciju u skladu s člankom 5. stavkom 3.

Zahtjev za dostavu informacija i dokumentacije iz prvog podstavka šalje se podnositelju obavijesti u roku od tri radna dana od podnošenja obavijesti.

2.Podnositelj obavijesti dostavlja informacije i dokumentaciju iz stavka 1. u roku od sedam dana od zahtjeva nadležnog tijela polazišta.

3.Ako nadležno tijelo polazišta smatra da obavijest i dalje nije pravilno podnesena u skladu s člankom 5. stavkom 3. nakon što su obavijesti dodane tražene informacije i dokumentacija ili ako podnositelj obavijesti nije dostavio nikakve informacije u skladu sa stavkom 2., odlučuje da obavijest nije važeća i više je ne obrađuje.

Nadležno tijelo polazišta obavješćuje podnositelja obavijesti i druga relevantna nadležna tijela o odluci iz prvog podstavka u roku od sedam dana nakon što su obavijesti dodane tražene informacije i dokumentacija ili ako podnositelj obavijesti nije dostavio nikakve informacije u skladu sa stavkom 2.

4.Ako je obavijest pravilno podnesena u skladu s člankom 5. stavkom 3., nadležno tijelo polazišta odmah o tome obavješćuje podnositelja obavijesti i druga relevantna nadležna tijela.

Ako bilo koje od relevantnih nadležnih tijela smatra da su potrebne dodatne informacije i dokumentacija za ispunjavanje obavijesti u skladu s člankom 5. stavkom 4., zahtijeva te informacije i dokumentaciju od podnositelja obavijesti u roku od tri radna dana nakon primitka informacija iz prvog podstavka i obavješćuje druga nadležna tijela o tom zahtjevu.

5.Podnositelj obavijesti dostavlja informacije i dokumentaciju iz stavka 4. u roku od sedam dana od zahtjeva relevantnog nadležnog tijela.

Ako bilo koje od nadležnih tijela smatra da obavijest i dalje nije dovršena ili podnositelj obavijesti ne dostavi tražene informacije u roku utvrđenom u prvom podstavku, relevantno nadležno tijelo u roku od tri radna dana od isteka roka utvrđenog u prvom podstavku odlučuje da obavijest nije važeća i više je ne obrađuje.

Ako u navedenom roku nije donesena odluka iz drugog podstavka, obavijest se smatra dovršenom.

Relevantno nadležno tijelo odmah obavješćuje podnositelja obavijesti i druga relevantna nadležna tijela o odluci iz drugog podstavka.

6.Ako u roku od 30 dana od podnošenja obavijesti nadležno tijelo polazišta nije postupilo u skladu sa stavkom 3. ili 4. prvim podstavkom, podnositelju obavijesti na njegov zahtjev dostavlja obrazloženje.

Ako u roku od 30 dana od podnošenja obavijesti nadležno tijelo nije postupilo u skladu sa stavkom 4. drugim podstavkom ili stavkom 5. i nije odobrilo pošiljku u skladu s člankom 11. stavkom 2. ili je podnijelo prigovor na pošiljku u skladu s člankom 12. jer obavijest nije dovršena u skladu s člankom 5. stavkom 4., podnositelju obavijesti na njegov zahtjev dostavlja obrazloženje.

Članak 9.
Odobrenja nadležnih tijela i rokovi prijevoza, oporabe ili zbrinjavanja

1.Nadležna tijela odredišta, polazišta i provoza u roku od 30 dana od podnošenja obavijesti donose jednu od sljedećih dobro obrazloženih odluka o pošiljci prijavljenoj u obavijesti:

(a)bezuvjetno odobrenje;

(b)uvjetovano odobrenje u skladu s člankom 10.;

(c)prigovori u skladu s člankom 12.

Ako se u roku od 30 dana iz prvog podstavka ne uloži prigovor, pretpostavlja se da su nadležna tijela polazišta i provoza dala prešutno odobrenje. To prešutno odobrenje vrijedi za razdoblje iz pisanog odobrenja koje je izdalo nadležno tijelo odredišta.

2.Nadležna tijela odredišta i prema potrebi polazišta i provoza svoju odluku s objašnjenjima podnositelju obavijesti dostavljaju u roku od 30 dana iz stavka 1. Ta odluka dostupna je svim relevantnim nadležnim tijelima.

Ako u roku od 30 dana od podnošenja obavijesti nadležno tijelo odredišta nije donijelo odluku u skladu sa stavkom 1., podnositelju obavijesti na njegov zahtjev dostavlja obrazloženje.

3.Pisano odobrenje za planiranu otpremu istječe na kasniji datum koji je naveden na obrascu obavijesti. Ne obuhvaća razdoblje dulje od jedne kalendarske godine ili bilo koje kraće razdoblje navedeno u odluci relevantnih nadležnih tijela.

4.Planirana otprema može se izvršiti tek kad su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u članku 16. stavku 1. točkama (a) i (b), i to za vrijeme valjanosti prešutnog ili pisanog odobrenja svih relevantnih nadležnih tijela. Pošiljka mora napustiti državu polazišta do kraja razdoblja valjanosti prešutnog ili pisanog odobrenja svih relevantnih nadležnih tijela.

5.Oporaba ili zbrinjavanje otpada povezani s planiranom otpremom moraju se završiti najkasnije jednu kalendarsku godinu od primitka otpada u postrojenju u kojem se oporabljuje ili zbrinjava otpremljeni otpad osim ako je relevantno nadležno tijelo navelo kraći rok u svojoj odluci.

6.Relevantna nadležna tijela povlače svoje prešutno ili pisano odobrenje ako imaju sljedeća saznanja:

(a)sastav otpada nije kako se navodi u obavijesti;

(b)ne poštuju se uvjeti utvrđeni za otpremu;

(c)otpad se ne oporabljuje niti se zbrinjava u skladu s dozvolom postrojenja u kojem se provodi postupak oporabe ili zbrinjavanja;

(d) otpad će biti ili je već otpremljen, oporabljen ili zbrinut na način koji nije u skladu s informacijama navedenima u ili priloženima obrascu obavijesti i dokumentu o prometu.

7.O eventualnom povlačenju odobrenja podnositelj obavijesti, relevantna nadležna tijela i primatelj obavješćuju se službenim priopćenjem.

Članak 10.
Uvjeti otpreme

1.Nadležna tijela polazišta, odredišta i provoza mogu u roku od 30 dana iz članka 9. stavka 1. utvrditi uvjete za njihovo odobrenje pošiljke prijavljene u obavijesti. Ti se uvjeti temelje na jednom ili više razloga navedenih u članku 12.

2.Nadležna tijela polazišta, odredišta i provoza mogu isto tako u roku od 30 dana iz članka 9. stavka 1. utvrditi uvjete povezane s prijevozom otpada u okviru svoje nacionalne nadležnosti. Ti uvjeti prijevoza ne smiju biti stroži od uvjeta određenih za slične pošiljke koje se otpremaju u potpunosti u njihovoj nacionalnoj nadležnosti i moraju biti u skladu s postojećim sporazumima, a posebno relevantnim međunarodnim sporazumima.

3.Nadležna tijela polazišta, odredišta i provoza mogu isto tako u roku od 30 dana iz članka 9. stavka 1. odrediti uvjet da se njihovo odobrenje smatra povučenim ako financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje nije primjenjivo najkasnije do početka otpreme pošiljke prijavljene u obavijesti, kao što se zahtijeva u članku 7. stavku 3.

4.Nadležno tijelo koje određuje uvjete navodi ih u ili ih prilaže obrascu obavijesti.

5.Nadležno tijelo odredišta može isto tako u roku od 30 dana iz članka 9. stavka 1. postaviti uvjet da postrojenje koje prihvaća otpad za vrijeme valjanosti obavijesti mora redovito voditi evidenciju o ulazu, izlazu i/ili stanju otpada i pripadajućim postupcima oporabe ili zbrinjavanja navedenima u obavijesti. Tu evidenciju potpisuje osoba koja po zakonu odgovara za postrojenje i šalje se nadležnom tijelu odredišta u roku od mjesec dana od završetka postupka oporabe ili zbrinjavanja iz obavijesti.

Članak 11.
Zabrana pošiljaka otpada namijenjenog zbrinjavanju

1.Ako se podnese obavijest povezana s planiranom pošiljkom otpada namijenjenog zbrinjavanju u skladu s člankom 5., nadležna tijela polazišta i odredišta daju pisano odobrenje samo za tu pošiljku u roku od 30 dana iz članka 9. stavka 1. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)podnositelj obavijesti dokazuje sljedeće:

i. otpad se ne može oporabiti na tehnički izvediv i ekonomski isplativ način ili se mora zbrinuti zbog zakonskih obveza na temelju prava Unije ili međunarodnog prava;

ii.otpad se ne može zbrinuti na tehnički izvediv i ekonomski isplativ način u državi u kojoj je nastao;

iii.planirana pošiljka ili zbrinjavanje u skladu je s hijerarhijom otpada i načelima blizine i samodostatnosti na razini Unije i nacionalnoj razini kako je utvrđeno u Direktivi 2008/98/EZ;

(b)podnositelj obavijesti ili primatelj nije prethodno osuđivan za nezakonitu otpremu ili bilo koju drugu nezakonitu radnju povezanu sa zaštitom okoliša;

(c)podnositelj obavijesti ili postrojenje ne ispunjava uvjete iz članaka 15. i 16. u vezi s prošlim pošiljkama otpada;

(d)planirana pošiljka ili zbrinjavanje nije u suprotnosti s obvezama koje proizlaze iz međunarodnih konvencija koje su zaključile predmetne države članice ili Unija;

(e)predmetni otpad obrađivat će se u skladu sa zakonski obvezujućim normama za zaštitu okoliša koje se odnose na postupke zbrinjavanja utvrđene u zakonodavstvu Unije, a ako je postrojenje obuhvaćeno Direktivom 2010/75/EU, primjenjuje najbolje raspoložive tehnike utvrđene u članku 3. stavku 10. te direktive u skladu s dozvolom postrojenja;

(f)otpad nije miješani komunalni otpad (oznake otpada 20 03 01 ili 20 03 99) skupljen iz privatnih kućanstava, od drugih proizvođača otpada ili oboje ni miješani komunalni otpad koji je bio podvrgnut postupku obrade otpada kojim se nisu bitno promijenila njegova svojstva.

2.Nadležna tijela provoza daju svoje odobrenje samo za tu pošiljku u roku od 30 dana iz članka 9. stavka 1. ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d) ovog članka.

3.Ako relevantna nadležna tijela nisu odobrila planiranu pošiljku otpada namijenjenog zbrinjavanju u roku od 30 dana iz članka 9. stavka 1., obavijest o toj pošiljci prestaje važiti i pošiljka se zabranjuje u skladu s člankom 4. stavkom 1. Ako podnositelj obavijesti i dalje namjerava otpremiti pošiljku, podnosi se nova obavijest osim ako se relevantna nadležna tijela i podnositelj obavijesti dogovore drukčije.

4.O odobrenjima nadležnih tijela u skladu sa stavkom 1. odmah se obavješćuje Komisija, koja o tome obavješćuje ostale države članice.

Članak 12.
Prigovori na pošiljke otpada namijenjenog oporabi

1.Ako se podnese obavijest o planiranoj pošiljci otpada namijenjenog oporabi u skladu s člankom 5., nadležna tijela odredišta i polazišta mogu u roku od 30 dana iz članka 9. stavka 1. uložiti obrazložene prigovore na temelju jednog ili više sljedećih razloga:

(a)planirana pošiljka ili oporaba ne bi bila u skladu s Direktivom 2008/98/EZ;

(b)predmetni otpad neće se obrađivati u skladu s planovima za gospodarenje otpadom ili programima za sprečavanje nastanka otpada koji su sastavljeni u skladu s člancima 28. i 29. Direktive 2008/98/EZ;

(c)radnje koje se poduzimaju u državi nadležnog tijela koje ulaže prigovor u okviru planirane pošiljke ili oporabe ne bi bile u skladu s nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti okoliša, zaštiti javnog reda, javnoj sigurnosti ili zdravlju;

(d)planirana otprema ili oporaba ne bi bila u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države polazišta o oporabi otpada, uključujući slučajeve kad bi se planirana otprema odnosila na otpad namijenjen oporabi u postrojenju koje ima niže norme za obradu tog određenog otpada od onih u državi polazišta, uz poštovanje potrebe da se osigura pravilno funkcioniranje međunarodnog tržišta, osim u sljedećim slučajevima:

i. postoji odgovarajuće zakonodavstvo Unije, posebno u vezi s otpadom, i ako su u nacionalno zakonodavstvo kojim se prenosi to zakonodavstvo Unije uvedeni zahtjevi koji su barem jednako strogi kao oni predviđeni u zakonodavstvu Unije;

ii. postupak oporabe u državi odredišta odvija se pod uvjetima koji su u širem smislu istovjetni uvjetima propisanima nacionalnim zakonodavstvom države polazišta;

iii. nacionalnom zakonodavstvu u državi polazišta, osim onog iz točke i., nije poslana obavijest u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća 60 ako se to zahtijeva na temelju te direktive;

(e)država članica treba ograničiti ulazne pošiljke otpada namijenjenog postupcima oporabe osim recikliranja i pripreme za ponovnu uporabu kako bi zaštitila svoju mrežu za gospodarenje otpadom ako se utvrdi da bi takve pošiljke dovele do zbrinjavanja ili obrade kućnog otpada na način koji nije u skladu s njihovim planovima za gospodarenje otpadom;

(f)podnositelj obavijesti ili primatelj prethodno je osuđivan za nezakonitu otpremu ili bilo koju drugu nezakonitu radnju povezanu sa zaštitom okoliša;

(g)podnositelj obavijesti ili postrojenje više puta nije ispunilo uvjete iz članaka 15. i 16. u vezi s prošlim pošiljkama;

(h)planirana pošiljka ili oporaba u suprotnosti je s obvezama koje proizlaze iz međunarodnih konvencija koje su zaključile predmetne države članice ili Unija;

(i)omjer oporabivog i neoporabivog otpada, procijenjena vrijednost materijala koji će se naposljetku oporabiti ili cijena oporabe i cijena zbrinjavanja neoporabivog dijela otpada ne opravdavaju oporabu s gospodarskog ili ekološkog stajališta;

(j)otpad predviđen za otpremu namijenjen je zbrinjavanju, a ne oporabi;

(k)predmetni otpad neće se obrađivati u skladu sa zakonski obvezujućim normama za zaštitu okoliša koje se odnose na postupke oporabe ili zakonski obvezujućim obvezama oporabe ili recikliranja utvrđenima u zakonodavstvu Unije ili će se otpad obrađivati u postrojenju obuhvaćenom Direktivom 2010/75/EU koje ne primjenjuje najbolje raspoložive tehnike utvrđene u članku 3. stavku 10. te direktive.

2.Nadležna tijela provoza mogu u roku od 30 dana iz stavka 1. uložiti obrazložene prigovore na planiranu pošiljku otpada namijenjenog oporabi samo na temelju razloga utvrđenih u stavku 1. točkama (c), (f ), (g) i (h) ovog članka.

3.Ako u roku od 30 dana iz stavka 1. relevantna nadležna tijela zaključe da su problemi koji su doveli do prigovora riješeni, odmah o tome obavješćuju podnositelja obavijesti. 

4.Ako problemi koji su doveli do prigovora nisu riješeni u roku od 30 dana iz stavka 1., obavijest o pošiljci otpada namijenjenog oporabi prestaje važiti. Ako podnositelj obavijesti i dalje namjerava otpremiti pošiljku, podnosi se nova obavijest osim ako se relevantna nadležna tijela i podnositelj obavijesti dogovore drukčije.

5.O prigovorima koje su nadležna tijela uložila na temelju razloga utvrđenih u stavku 1. točkama (d) i (e) ovog članka države članice izvješćuju Komisiju u skladu s člankom 68.

6.Nadležno tijelo polazišta obavješćuje Komisiju i druge države članice o nacionalnom zakonodavstvu na kojem bi se mogli temeljiti prigovori koje upućuju nadležna tijela u skladu sa stavkom 1. točkama (d) i (e) te navodi na koji se otpad i koje postupke oporabe otpada ti prigovori odnose prije no što se to zakonodavstvo navede kao razlog za obrazloženi prigovor.

Članak 13.
Opća obavijest

1.Podnositelj obavijesti može podnijeti opću obavijest za nekoliko pošiljaka ako su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

(a)otpad koji se nalazi u različitim pošiljkama ima bitno slična fizikalna i kemijska svojstva;

(b)otpad koji se nalazi u različitim pošiljkama otprema se istom primatelju i u isto postrojenje;

(c)različite pošiljke imaju isti plan puta, prije svega točku izlaska iz svake predmetne države i točku ulaska u te države, kako je navedeno u obrascu obavijesti.

2.Ako zbog nepredviđenih okolnosti nije moguće slijediti isti plan puta, podnositelj obavijesti o tome što prije obavješćuje relevantna nadležna tijela općom obaviješću prije početka otpreme ako se već zna da postoji potreba za izmjenom.

Ako je izmjena plana puta poznata prije početka otpreme, a obuhvaća nadležna tijela osim onih na koja se odnosi opća obavijest, opća se obavijest ne smije upotrijebiti, već treba podnijeti novu obavijest u skladu s člankom 5.

3.Relevantna nadležna tijela mogu se složiti s uporabom opće obavijesti uz uvjet da se naknadno dostave dodatne informacije i dokumentacija u skladu s člankom 5. stavcima 3. i 4.

Članak 14.
Postrojenja za oporabu koja imaju prethodno odobrenje

1.Pravna ili fizička osoba koja je vlasnik postrojenja za oporabu ili upravlja njime može podnijeti zahtjev za prethodno odobrenje tog postrojenja tijelu koje ima nadležnost nad tim postrojenjem, kako je određeno u skladu s člankom 71.

2.Zahtjev iz stavka 1. mora sadržavati sljedeće informacije:

(a)naziv, registarski broj i adresu postrojenja za oporabu;

(b)primjerke dozvola za obradu otpada izdanih postrojenju za oporabu u skladu s člankom 23. Direktive 2008/98/EZ i prema potrebi norme ili potvrde s kojima je postrojenje usklađeno;

(c)opis tehnologija koje se primjenjuju, uključujući oznake R, za postupak oporabe za koji se traži prethodno odobrenje;

(d)vrste otpada za koje se traži prethodno odobrenje navedene u Prilogu IV. ovoj Uredbi ili prema potrebi u Prilogu Odluci 2000/532/EZ;

(e)ukupnu količinu svake vrste otpada za koju se traži prethodno odobrenje u usporedbi s kapacitetom obrade za koji postrojenje ima dopuštenje;

(f)evidenciju aktivnosti postrojenja povezanih s oporabom otpada, koja prije svega uključuje količinu i vrste otpada obrađenog u posljednje tri godine, prema potrebi;

(g)dokaz ili potvrdu da pravna ili fizička osoba koja je vlasnik postrojenja ili upravlja njime nije osuđena za nezakonitu otpremu ili bilo koju drugu nezakonitu radnju povezanu s gospodarenjem otpadom.

3.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. kako bi se izmijenio stavak 2.u pogledu informacija koje treba uključiti u zahtjev.

4.Postupak iz stavaka od 5. do 10. ovog članka primjenjuje se na dobivanje prethodnog odobrenja za postrojenje za koje je podnesen zahtjev u skladu sa stavkom 1.

5.Nadležno tijelo procjenjuje zahtjev u roku od 45 dana od datuma primitka zahtjeva iz stavka 1. i odlučuje hoće li ga odobriti.

6.Ako je pravna ili fizička osoba iz stavka 1. dostavila sve informacije iz stavka 2., nadležno tijelo odobrava zahtjev i izdaje prethodno odobrenje za predmetno postrojenje. Prethodno odobrenje može sadržavati uvjete koji se odnose na trajanje prethodnog odobrenja, vrste i količine otpada obuhvaćenog prethodnim odobrenjem, upotrijebljene tehnologije ili druge uvjete potrebne za gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš.

7.Odstupajući od stavka 6., nadležno tijelo može odbiti odobriti zahtjev za prethodno odobrenje ako se nije uvjerilo da će se izdavanjem prethodnog odobrenja osigurati kvalitetna obrada predmetnog otpada.

8.Čim nadležno tijelo donese odluku o odobrenju ili odbijanju zahtjeva za prethodno odobrenje, priopćava je pravnoj ili fizičkoj osobi koja je podnijela zahtjev i obrazlaže je.

9.Ako u odluci o odobrenju zahtjeva za prethodno odobrenje nije navedeno drukčije, prethodno odobrenje postrojenja za oporabu vrijedi sedam godina.

10.Nadležno tijelo u svakom trenutku može opozvati prethodno odobrenje postrojenja za oporabu. Odluka o opozivu prethodnog odobrenja mora se dobro obrazložiti i dostaviti predmetnom postrojenju.

11.Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. odmah obavješćuje relevantno nadležno tijelo o svakoj promjeni informacija iz stavka 2. Relevantno nadležno tijelo na odgovarajući način uzima u obzir te promjene pri procjeni zahtjeva za prethodno odobrenje i prema potrebi ažurira prethodno odobrenje.

12.U slučaju opće obavijesti podnesene u skladu s člankom 13. za pošiljke koje se otpremaju u postrojenje koje ima prethodno odobrenje, razdoblje valjanosti odobrenja iz članka 9. stavaka 3. i 4. produljuje se na tri godine. Odstupajući od tog pravila, relevantna nadležna tijela mogu odlučiti skratiti to razdoblje u opravdanim slučajevima.

13.Nadležna tijela koja su izdala prethodno odobrenje za postrojenje u skladu s ovim člankom u obrascu iz Priloga VI. obavješćuju Komisiju i prema potrebi Tajništvo OECD-a o sljedećem:

(a)nazivu, registarskom broju i adresi postrojenja za oporabu;

(b)opisu tehnologija koje se primjenjuju, uključujući oznake R;

(c)otpadu iz popisa u Prilogu IV. ili otpadu na koji se primjenjuje prethodno odobrenje;

(d)ukupnoj količini za koju se izdaje prethodno odobrenje;

(e)roku valjanosti;

(f)svakoj promjeni prethodnog odobrenja;

(g) svakoj promjeni informacija iz obrasca obavijesti;

(h)svakom opozivu prethodnog odobrenja.

14.Odstupajući od članaka 8., 9., 10. i 12., na odobrenje koje relevantna nadležna tijela daju u skladu s člankom 9. stavkom 1., uvjete koje određuju u skladu s člankom 10. ili prigovore koje ulažu u skladu s člankom 12. u vezi s obaviješću o pošiljkama koje se otpremaju u postrojenje koje ima prethodno odobrenje primjenjuje se rok od sedam radnih dana od primitka informacija iz članka 8. stavka 4. prvog podstavka.

15.Ako jedno ili više nadležnih tijela želi zatražiti dodatne informacije u skladu s člankom 8. stavkom 4. drugim podstavkom o obavijesti o otpremama u postrojenje koje ima prethodno odobrenje, rokovi navedeni u tom podstavku, kao i u članku 8. stavku 5. prvom i drugom podstavku, skraćuju se na jedan dan za članak 8. stavak 4. drugi podstavak i članak 8. stavak 5. drugi podstavak te na dva dana za članak 8. stavak 5. prvi podstavak.

16.Neovisno o stavku 14., nadležno tijelo odredišta može odlučiti da je za primitak informacija ili dokumentacije od podnositelja obavijesti potrebno više vremena.

U takvim slučajevima to nadležno tijelo obavješćuje podnositelja obavijesti u roku od sedam radnih dana od primitka informacija iz članka 8. stavka 4. prvog podstavka.

Ukupno vrijeme potrebno za donošenje jedne od odluka iz članka 9. stavka 1. ne premašuje 30 dana od datuma podnošenja obavijesti u skladu s člankom 5.

Članak 15.
Dodatne odredbe o postupcima privremene oporabe i privremenog zbrinjavanja

1.Ako je pošiljka otpada namijenjena postupku privremene oporabe ili privremenog zbrinjavanja, u obrascu obavijesti osim početnog postupka privremene oporabe ili privremenog zbrinjavanja navode se i sva postrojenja u kojima se planiraju daljnji postupci privremene i trajne oporabe te postupci privremenog zbrinjavanja.

2.Nadležna tijela polazišta i odredišta mogu odobriti pošiljku otpada namijenjenog postupku privremene oporabe ili privremenog zbrinjavanja samo ako nema razloga za prigovor, u skladu s člankom 12., na otpremu pošiljaka otpada u postrojenja u kojima se provode daljnji postupci privremene ili trajne oporabe ili postupci privremenog zbrinjavanja.

3.U roku od jednog dana od primitka otpada u postrojenju u kojem se provodi postupak privremene oporabe ili postupak privremenog zbrinjavanja, ono podnositelju obavijesti dostavlja potvrdu o primitku otpada. Ta se potvrda daje u samom dokumentu o prometu ili mu se prilaže.

4.Što prije, ali najkasnije 30 dana od završetka postupka privremene oporabe ili postupka privremenog zbrinjavanja i najkasnije jednu kalendarsku godinu ili u kraćem roku iz članka 9. stavkom 5., nakon primitka otpada postrojenje u kojem se taj postupak provodi pod vlastitom odgovornošću dostavlja potvrdu da je postupak završen.

Ta se potvrda podnosi i daje u samom dokumentu o prometu ili mu se prilaže.

5.Kad postrojenje za oporabu ili zbrinjavanje u kojem se provodi postupak privremene oporabe ili privremenog zbrinjavanja isporučuje otpad radi daljnjeg postupka privremene ili trajne oporabe ili zbrinjavanja u postrojenje koje se nalazi u državi odredišta, od tog postrojenja što prije, ali najkasnije jednu kalendarsku godinu nakon isporuke otpada ili u kraćem roku iz članka 9. stavka 5., mora dobiti potvrdu da je daljnji postupak trajne oporabe ili zbrinjavanja završen.

Navedeno postrojenje koje provodi postupak privremene oporabe ili zbrinjavanja bez odgode šalje odgovarajuće potvrde podnositelju obavijesti i relevantnim nadležnim tijelima te navodi oznake pošiljaka na koje se te potvrde odnose.

6.Kad se isporuka opisana u stavku 5. izvršava u postrojenje koje se nalazi u prvoj državi polazišta ili u drugoj državi članici, potrebna je nova obavijest u skladu s ovom Uredbom.

7.Kad se isporuka opisana u stavku 5. izvršava u postrojenje u trećoj zemlji, potrebna je nova obavijest u skladu s ovom Uredbom, a odredbe koje se odnose na relevantna nadležna tijela primjenjuju se i na prvo nadležno tijelo prve države polazišta.

Članak 16.
Zahtjevi nakon odobrenja otpreme

1.Nakon što su relevantna nadležna tijela odobrila pošiljku prijavljenu u obavijesti, sva uključena poduzeća ispunjavaju dokument o prometu ili, u slučaju opće obavijesti, dokumente o prometu u navedenim točkama. Osiguravaju da su informacije u dokumentu o prometu na raspolaganju nadležnim tijelima u elektroničkom obliku, među ostalim tijekom prijevoza.

2.Kad podnositelj obavijesti primi pisano odobrenje od nadležnih tijela polazišta, odredišta i provoza ili kad se može smatrati da je od nadležnog tijela polazišta i provoza dobiveno prešutno odobrenje, podnositelj obavijesti dostavlja stvarni datum otpreme i ispunjava dokument o prometu koliko je to moguće, najmanje jedan radni dan prije početka otpreme.

3.Postrojenje u roku od jednog dana od primitka otpada dostavlja potvrdu podnositelju obavijesti i nadležnim tijelima da je otpad primljen.

4.Postrojenje koje provodi postupak trajne oporabe ili zbrinjavanja što prije, a najkasnije 30 dana od završetka tog postupka odnosno najkasnije jednu kalendarsku godinu nakon primitka otpada ili u kraćem roku iz članka 9. stavka 5., pod vlastitom odgovornošću potvrđuje da je trajna oporaba ili zbrinjavanje završeno.

5.Potvrdu iz stavka 4. podnositelju obavijesti i relevantnim tijelima dostavlja postrojenje u kojem se provodi postupak, a ako ono nema pristup sustavu iz članka 26., potvrda se dostavlja preko podnositelja obavijesti.

Članak 17.
Promjene pošiljke nakon odobrenja

1.Ako je došlo do bitne promjene u pojedinostima i/ili uvjetima pošiljke za koju je izdano odobrenje, podnositelj obavijesti odmah, ako je moguće prije početka otpreme pošiljke, obavješćuje relevantna nadležna tijela i primatelja. Promjene planirane količine, puta, plana puta, datuma otpreme ili prijevoznika smatraju se bitnim promjenama.

2.U slučajevima bitnih promjena iz stavka 1. podnosi se nova obavijest osim ako se sva relevantna nadležna tijela izjasne da za predložene promjene nije potrebna nova obavijest.

3.Ako bitne promjene iz stavka 1. uključuju i druga nadležna tijela osim onih na koja se odnosi prvobitna obavijest, podnosi se nova obavijest.

Poglavlje 2.

Članak 18.
Opći zahtjevi za dostavu informacija

1.Otpad iz članka 4. stavaka 3. i 4. koji se planira otpremiti podliježe općim zahtjevima za dostavu informacija utvrđenima u stavcima od 2. do 7. ovog članka.

2.Osoba pod nacionalnom nadležnošću države polazišta koja organizira otpremu mora ispuniti obrazac i dostaviti relevantne informacije iz Priloga VII. najkasnije jedan dan prije otpreme.

3.Osoba iz stavka 2. osigurava da su informacije iz tog stavka na raspolaganju nadležnim tijelima u elektroničkom obliku, među ostalim tijekom prijevoza.

4.Postrojenje za oporabu ili laboratorij i primatelj ili, ako oni nemaju pristup sustavu iz članka 26., osoba iz stavka 2. u roku od jednog dana od primitka otpada ispunjavanjem relevantnih informacija u Prilogu VII. podnositelju obavijesti i nadležnim tijelima potvrđuje da je otpad primljen.

5.Postrojenje za oporabu što prije, ali najkasnije 30 dana od završetka oporabe i najkasnije jednu kalendarsku godinu nakon primitka otpada, ispunjavanjem relevantnih informacija u Prilogu VII. pod vlastitom odgovornošću potvrđuje da je oporaba završena.

6.Osoba iz stavka 2. odmah obavješćuje nadležno tijelo polazišta u slučaju da je spriječen uvoz pošiljke u državu odredišta, da ju je primatelj odbio ili da se ne može otpremiti kako je prvotno predviđeno.

7.Ugovor o oporabi otpada iz Priloga VII. između osobe koja organizira otpremu i primatelja stupa na snagu s početkom otpreme. Ako se otprema otpada ili njegova oporaba ne mogu dovršiti kako je planirano ili je otpad otpremljen kao nezakonita pošiljka, taj ugovor uključuje obvezu osobe koja organizira otpremu ili, ako ta osoba nije u mogućnosti dovršiti otpremu otpada ili njegovu oporabu, obvezu primatelja da vrati otpad ili osigura njegovu oporabu na drukčiji način te da u međuvremenu prema potrebi osigura skladištenje otpada.

8.Na zahtjev relevantnog nadležnog tijela osoba koja organizira otpremu ili primatelj dostavlja mu primjerak ugovora iz stavka 7.

9.Informacije koje se zahtijevaju u Prilogu VII. dostupne su državama članicama i Komisiji u svrhe inspekcijskog nadzora, provedbe, planiranja i statistike u skladu s člankom 26. i nacionalnim zakonodavstvom.

10.Informacije iz stavka 2. smatraju se povjerljivima ako se to zahtijeva zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom.

11.Ako se otpad otprema između dvaju poduzeća kojima upravlja ista pravna osoba, ugovor iz stavka 7. moguće je zamijeniti izjavom te pravne osobe. Ta se izjava mutatis mutandis primjenjuje na obveze iz stavka 7.

Poglavlje 3.
Miješanje otpada, dokumentacija i pristup informacijama

Članak 19.
Zabrana miješanja otpada tijekom otpreme

Od početka otpreme do primitka otpada u postrojenju za oporabu ili zbrinjavanje otpad naveden u obavijesti ili članku 18. ne smije se miješati s drugim otpadom.

Članak 20.
Čuvanje dokumentacije i informacija

1.Nadležna tijela, podnositelj obavijesti, primatelj i postrojenje koje prima otpad čuvaju sve dokumente koji se pošalju nadležnim tijelima ili koje nadležna tijela pošalju u vezi s pošiljkom u Uniji prijavljenom u obavijesti najmanje pet godina od datuma početka otpreme pošiljke. U slučaju općih obavijesti u skladu s člankom 13. ta se obveza primjenjuje od datuma početka posljednje otpreme.

2.Osoba koja organizira otpremu, primatelj i postrojenje koje prima otpad čuvaju u Uniji informacije dane na temelju članka 18. stavka 1. najmanje pet godina od datuma početka otpreme.

Članak 21.
Javni pristup obavijestima

Nadležna tijela polazišta ili odredišta na odgovarajući način objavljuju informacije o obavijestima o pošiljkama za koje su dala odobrenje ili uložila prigovor i o pošiljkama otpada koje podliježu općim zahtjevima za dostavu informacija ako takve informacije nisu povjerljive na temelju nacionalnog zakonodavstva ili zakonodavstva Unije.

Poglavlje 4.
Obveze povrata

Članak 22.
Povrat kad se otprema ne može dovršiti kako je planirano

1.Svako relevantno nadležno tijelo koje uoči da se otprema otpada, uključujući njegovu oporabu ili zbrinjavanje, ne može dovršiti kako je planirano u skladu s uvjetima iz obrasca obavijesti i dokumenta o prometu i/ili ugovorom iz članka 6. odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo polazišta. Ako postrojenje za oporabu ili zbrinjavanje odbije prihvatiti pristiglu pošiljku, o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo odredišta.

2.Nadležno tijelo polazišta osigurava da, osim u slučajevima iz stavka 3., podnositelj obavijesti predmetni otpad vraća u područje svoje nadležnosti ili na drugo mjesto u državi polazišta. Nadležno tijelo polazišta određuje podnositelja obavijesti prema redoslijedu navedenom u članku 3. točki 6. Ako to nije moguće, to nadležno tijelo odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime mora poštovati odredbe ovog članka.

Povrat iz prvog podstavka mora se provesti u roku od 90 dana, ili u drugom roku koji međusobno dogovore relevantna nadležna tijela, nakon što nadležno tijelo polazišta uoči ili ga nadležna tijela odredišta ili provoza obavijeste da se odobrena otprema ili oporaba ili zbrinjavanje otpada ne mogu dovršiti kako je planirano i dostave razloge za to. Ta obavijest može se temeljiti na informacijama koje nadležnim tijelima odredišta ili provoza dostave, među ostalim, druga nadležna tijela.

3.Obveza povrata utvrđena u stavku 2. ne primjenjuje se ako se uključena nadležna tijela polazišta, provoza i odredišta uvjere da podnositelj obavijesti ili, ako to nije moguće, nadležno tijelo polazišta odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime može na drukčiji način oporabiti ili zbrinuti otpad u državi odredišta ili na drugoj lokaciji.

Obveza povrata utvrđena u stavku 2. ne primjenjuje se ako je otpremljeni otpad tijekom postupka u predmetnom postrojenju nepovratno izmiješan s drugim vrstama otpada prije no što je relevantno nadležno tijelo shvatilo da se pošiljka prijavljena u obavijesti ne može otpremiti kako je navedeno u stavku 1. Taj se miješani otpad oporabljuje ili zbrinjava na drukčiji način u skladu s prvim podstavkom ovog stavka.

4.U slučajevima povrata iz stavka 2. podnosi se nova obavijest osim ako se nadležna tijela međusobno dogovore da je dobro obrazložen zahtjev prvog nadležnog tijela polazišta dostatan.

Novu obavijest prema potrebi podnosi prvi podnositelj obavijesti ili, ako to nije moguće, druge fizičke ili pravne osobe određene u skladu s člankom 3. točkom 6. prema redoslijedu navedenom u toj odredbi ili, ako ni to nije moguće, prvo nadležno tijelo polazišta odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime.

Nadležna tijela ne smiju se protiviti niti uložiti prigovor na povrat otpada iz pošiljke koja se ne može otpremiti ili na povezani postupak oporabe i zbrinjavanja.

5.U slučaju drukčijih rješenja izvan prve države odredišta iz stavka 3. novu obavijest prema potrebi dostavlja prvi podnositelj obavijesti ili, ako to nije moguće, bilo koja druga fizička ili pravna osoba određena u skladu s člankom 3. točkom 6. prema redoslijedu navedenom u toj odredbi ili, ako ni to nije moguće, prvo nadležno tijelo polazišta odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime.

Kad tu novu obavijest podnosi podnositelj obavijesti, ona se podnosi i nadležnom tijelu prve države polazišta.

6.U slučaju drukčijih rješenja u prvoj državi odredišta iz stavka 3. nova obavijest nije potrebna, već je dostatan dobro obrazložen zahtjev. Takav dobro obrazloženi zahtjev kojim se traži odobrenje drukčijeg rješenja nadležnom tijelu odredišta i polazišta dostavlja prvi podnositelj obavijesti ili, ako to nije moguće, nadležnom tijelu odredišta dostavlja prvo nadležno tijelo polazišta.

7.Ako se u skladu sa stavcima 4. ili 6. ne podnosi nova obavijest, novi dokument o prometu ispunjava u skladu s člankom 15. ili člankom 16. prvi podnositelj obavijesti ili, ako to nije moguće, svaka druga fizička ili pravna osoba određena u skladu s člankom 3. točkom 6. prema redoslijedu navedenom u toj odredbi ili, ako ni to nije moguće, prvo nadležno tijelo polazišta odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime.

Ako novu obavijest podnosi prvo nadležno tijelo polazišta u skladu sa stavkom 4. ili 5., novo financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje nije potrebno. U skladu s dogovorom svih relevantnih nadležnih tijela dokument o prometu prve otpreme može se upotrijebiti za povrat.

8.Obveza podnositelja obavijesti i supsidijarna obveza države polazišta da vrate otpad ili organiziraju drukčiju oporabu ili zbrinjavanje prestaje kad postrojenje izda potvrdu o trajnoj oporabi ili zbrinjavanju iz članka 16. stavka 4. ili prema potrebi iz članka 15. stavka 5. U slučaju privremene oporabe ili zbrinjavanja iz članka 7. stavka 6. supsidijarna obveza države polazišta prestaje kad postrojenje izda potvrdu iz članka 15. stavka 4.

Ako postrojenje izda potvrdu o oporabi ili zbrinjavanju na način koji dovede do nezakonite pošiljke, uz posljedicu oslobađanja financijskog jamstva, primjenjuju se članak 24. stavak 4. i članak 25. stavak 2.

9.Ako se u državi članici otkrije da se otprema pošiljke otpada ne može dovršiti, uključujući njezinu oporabu ili zbrinjavanje, tijelo nadležno za područje na kojem je otpad otkriven dužno je osigurati sigurno skladištenje otpada do povrata ili trajne oporabe ili zbrinjavanja na drukčiji način.

10.Ako podnositelj obavijesti utvrđen u članku 3. točki 6. podtočki (a) podpodtočki iv. ne ispuni neku od obveza povrata otpada utvrđenih u ovom članku i članku 23., izvorni proizvođač otpada, novi proizvođač otpada ili skupljač utvrđen u članku 3. točki 6. podtočki (a) podpodtočkama i., ii. i iii. koji je ovlastio trgovca ili posrednika da djeluje u njegovo ime smatra se podnositeljem obavijesti u smislu navedenih obveza povrata.

Članak 23.
Troškovi povrata ako pošiljku nije moguće otpremiti

1.Troškovi koji proizlaze iz povrata otpada iz pošiljke koju nije moguće otpremiti, uključujući troškove prijevoza, oporabe ili zbrinjavanja u skladu s člankom 22. stavkom 2. ili 3., od datuma kad nadležno tijelo polazišta uoči da otpremu, oporabu ili zbrinjavanje otpada nije moguće dovršiti, troškovi skladištenja u skladu s člankom 22. stavkom 9. zaračunavaju se sljedećim redoslijedom:

(a)podnositelju obavijesti prema redoslijedu iz popisa navedenog u članku 3. točki 6. ili, ako to nije moguće, osobi iz točke (b);

(b)drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi prema potrebi ili, ako ni to nije moguće, osobi iz točke (c);

(c)nadležnom tijelu polazišta ili, ako ni to nije moguće, postupa se u skladu s točkom (d);

(d)kako se drukčije međusobno dogovore relevantna nadležna tijela.

2.Ovim se člankom ne dovode u pitanje odredbe Unije ni nacionalne odredbe koje se odnose na odgovornost.

Članak 24.
Povrat u slučaju nezakonite pošiljke

1.Ako nadležno tijelo otkrije pošiljku koju smatra nezakonitom, odmah o tome obavješćuje ostala relevantna nadležna tijela.

2.Ako se odgovornost za nezakonitu pošiljku može pripisati podnositelju obavijesti, nadležno tijelo polazišta za predmetni otpad osigurava:

(a)da ga de facto podnositelj obavijesti vrati kako bi se organiziralo njegovo zbrinjavanje ili oporaba ili, ako obavijest nije podnesena, postupa se u skladu s točkom (b);

(b)da ga de jure podnositelj obavijesti vrati kako bi se organiziralo njegovo zbrinjavanje ili oporaba ili, ako to nije moguće, postupa se u skladu s točkom (c);

(c)da ga vrati nadležno tijelo polazišta odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime kako bi se organiziralo njegovo zbrinjavanje ili oporaba ili, ako ni to nije moguće, postupa se u skladu s točkom (d);

(d)da ga na drugi način oporabi ili zbrine u državi odredišta ili polazišta nadležno tijelo polazišta odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime ili, ako ni to nije moguće, postupa se u skladu s točkom (e);

(e)da ga na drugi način oporabi ili zbrine u drugoj državi nadležno tijelo polazišta odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime ako su sva relevantna nadležna tijela suglasna.

Povrat, oporaba ili zbrinjavanje iz prvog podstavka mora se provesti u roku od 30 dana, ili u drugom roku koji međusobno dogovore relevantna nadležna tijela, nakon što nadležno tijelo polazišta uoči ili ga nadležna tijela odredišta ili provoza obavijeste o nezakonitoj pošiljci i razlozima za to. Ta obavijest može se temeljiti na informacijama koje nadležnim tijelima odredišta ili provoza dostave, među ostalim, druga nadležna tijela.

U slučajevima povrata iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) podnosi se nova obavijest osim ako se nadležna tijela međusobno dogovore da je dobro obrazložen zahtjev prvog nadležnog tijela polazišta dostatan.

Novu obavijest podnosi osoba ili tijelo navedeno u prvom podstavku točkama (a), (b) ili (c) i u skladu s tim redoslijedom.

Nadležna tijela ne smiju se protiviti niti uložiti prigovor na povrat otpada iz nezakonite pošiljke. U slučaju drukčijih rješenja koja nadležno tijelo polazišta navodi u prvom podstavku točkama (d) i (e), novu obavijest dostavlja prvo nadležno tijelo polazišta ili druga fizička ili pravna osoba u njegovo ime osim ako se nadležna tijela međusobno dogovore da je dobro obrazložen zahtjev tog tijela dostatan.

3.Ako podnositelj obavijesti utvrđen u članku 3. točki 6. podtočki (a) podpodtočki iv. ne ispuni neku od obveza povrata otpada utvrđenih u ovom članku i članku 25., izvorni proizvođač otpada, novi proizvođač otpada ili skupljač utvrđen u članku 3. točki 6. podtočki (a) podpodtočkama i., ii. i iii. koji je ovlastio tog trgovca ili posrednika da djeluje u njegovo ime smatra se podnositeljem obavijesti u smislu navedenih obveza povrata.

4.Ako se odgovornost za nezakonitu pošiljku može pripisati primatelju, nadležno tijelo odredišta osigurava da sljedeća osoba ili subjekt oporabljuje predmetni otpad ili ga zbrinjava na način prihvatljiv za okoliš:

(a)primatelj ili, ako to nije moguće, postupa se u skladu s točkom (b);

(b)nadležno tijelo odnosno fizička ili pravna osoba u njegovo ime.

Povrat, oporaba ili zbrinjavanje iz prvog podstavka mora se provesti u roku od 30 dana ili u drugom roku koji međusobno dogovore relevantna nadležna tijela, nakon što nadležno tijelo odredišta uoči ili ga nadležna tijela polazišta ili provoza obavijeste o nezakonitoj pošiljci i razlozima za to. Ta obavijest može se temeljiti na informacijama koje nadležnim tijelima polazišta i provoza, među ostalim, dostave druga nadležna tijela.

Relevantna nadležna tijela prema potrebi surađuju na oporabi ili zbrinjavanju otpada u skladu s ovim stavkom.

5.Ako se nova obavijest ne podnosi, novi dokument o prometu ispunjava u skladu s člankom 15. ili 16. osoba odgovorna za povrat ili, ako to nije moguće, prvo nadležno tijelo polazišta.

Ako novu obavijest podnosi prvo nadležno tijelo polazišta, novo financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje nije potrebno.

6.Ako se odgovornost za nezakonitu pošiljku ne može pripisati ni podnositelju obavijesti ni primatelju relevantna nadležna tijela surađuju kako bi osigurala oporabu ili zbrinjavanje predmetnog otpada.

7.U slučajevima privremene oporabe ili zbrinjavanja iz članka 7. stavka 6. u kojima se nezakonita pošiljka otkrije nakon završetka postupka privremene oporabe ili privremenog zbrinjavanja supsidijarna obveza države polazišta da vrati otpad ili organizira drukčiju oporabu ili zbrinjavanje prestaje kad postrojenje izda potvrdu iz članka 15. stavka 4.

Ako postrojenje izda potvrdu o oporabi ili zbrinjavanju na način koji dovede do nezakonite pošiljke uz posljedicu oslobađanja financijskog jamstva, primjenjuju se stavak 4. ovog članka i članak 25. stavak 2.

8.Ako se u državi članici otkrije otpad iz nezakonite pošiljke, tijelo nadležno za područje na kojem je otpad otkriven dužno je osigurati sigurno skladištenje otpada do povrata ili trajne oporabe ili zbrinjavanja na drukčiji način.

9.Članci 34. i 36. ne primjenjuju se ako se nezakonite pošiljke vraćaju u državu polazišta, a ta je država polazišta država obuhvaćena zabranama utvrđenima u tim člancima.

10.U slučaju nezakonite pošiljke iz članka 3. točke 25. podtočke (g) osoba koja organizira otpremu podliježe istim obvezama koje se ovim člankom utvrđuju za podnositelja obavijesti.

11.Ovim se člankom ne dovode u pitanje odredbe Unije ni nacionalne odredbe koje se odnose na odgovornost.

Članak 25.
Troškovi povrata nezakonite pošiljke

1.Troškovi koji proizlaze iz povrata otpada iz nezakonite pošiljke, uključujući troškove njegova prijevoza, oporabe ili zbrinjavanja u skladu s člankom 24. stavkom 2. i, od datuma kad nadležno tijelo polazišta uoči da je pošiljka nezakonita, troškove skladištenja u skladu s člankom 24. stavkom 8., zaračunavaju se:

(a)de facto podnositelju obavijesti iz članka 24. stavka 2. točke (a) određenom prema redoslijedu navedenom u članku 3. točki 6. ili, ako obavijest nije podnesena, postupa se u skladu s točkom (b);

(b)de jure podnositelju obavijesti ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi prema potrebi ili, ako to nije moguće, postupa se u skladu s točkom (c);

(c)nadležnom tijelu polazišta.

2.Troškovi koji proizlaze iz oporabe ili zbrinjavanja u skladu s člankom 24. stavkom 4., uključujući moguće troškove prijevoza i skladištenja u skladu s člankom 24. stavkom 7., zaračunavaju se primatelju ili, ako to nije moguće, nadležnom tijelu odredišta.

3.Troškovi koji proizlaze iz oporabe ili zbrinjavanja u skladu s člankom 24. stavkom 6., uključujući moguće troškove prijevoza i skladištenja u skladu s člankom 24. stavkom 8., zaračunavaju se:

(a)podnositelju obavijesti, određenom u skladu s redoslijedom iz članka 3. točke 6., i/ili primatelju, ovisno o odluci relevantnih nadležnih tijela ili, ako to nije moguće, postupa se u skladu s točkom (b);

(b)drugim fizičkim ili pravnim osobama prema potrebi ili, ako ni to nije moguće, postupa se u skladu s točkom (c);

(c)nadležnim tijelima polazišta i odredišta.

4.U slučaju nezakonite pošiljke iz članka 3. točke 25. podtočke (g) osoba koja organizira otpremu podliježe istim obvezama koje se ovim člankom utvrđuju za podnositelja obavijesti.

5.Ovim se člankom ne dovode u pitanje odredbe Unije ni nacionalne odredbe koje se odnose na odgovornost.

Poglavlje 5.
Opće administrativne odredbe

Članak 26.
Elektroničko podnošenje i razmjena informacija

1.Sljedeće informacije i dokumenti dostavljaju se i razmjenjuju elektroničkim putem, središnjim sustavom iz stavka 2. ili nacionalnim sustavom u skladu sa stavkom 3.:

(a)za otpad iz članka 4. stavaka 1. i 2.:

i. obavijest o planiranoj otpremi u skladu s člancima 5. i 13.;

ii. zahtjev za dostavu informacija i dokumentacije u skladu s člancima 5. i 8.;

iii. podnošenje informacija i dokumentacije u skladu s člancima 5. i 8.;

iv. informacije i odluke u skladu s člankom 8.;

v. odobrenje pošiljke prijavljene u obavijesti i prema potrebi službena obavijest o povlačenju odobrenja u skladu s člankom 9.;

vi. uvjeti otpreme u skladu s člankom 10.;

vii. prigovori u slučaju da uvjeti iz članka 11. stavka 2. nisu ispunjeni;

viii. prigovori na otpremu u skladu s člankom 12.;

ix. informacije o odlukama o izdavanju prethodnih odobrenja određenim postrojenjima za oporabu u skladu s člankom 14. stavcima 8. i 10.;

x. informacija i odluke u skladu s člankom 14. stavcima 11. i 15.;

xi. potvrda o primitku otpada u skladu s člancima 15. i 16.;

xiii. potvrda o oporabi ili zbrinjavanju otpada u skladu s člancima 15. i 16.;

xiii. prethodne informacije o stvarnom početku otpreme u skladu s člankom 16.;

xiv. prateći dokumenti uz svaki prijevoz u skladu s člankom 16.;

xv. informacije o promjenama otpreme nakon odobrenja u skladu s člankom 17.;

xvi. ako je izvedivo, odobrenja i dokumenti o prometu koji se šalju u skladu s glavama IV., V. i VI.;

(b)za otpad iz članka 4. stavka 3., informacije i dokumentacija potrebne u skladu s člankom 18.

2.Komisija upravlja središnjim sustavom koji omogućuje elektroničko podnošenje i razmjenu informacija i dokumenata iz stavka 1. Taj središnji sustav služi kao čvorište za razmjenu informacija i dokumenata iz stavka 1. u stvarnom vremenu među postojećim nacionalnim sustavima za elektroničku razmjenu podataka.

Taj će središnji sustav upotrebljavati i nadležna tijela država članica koje nisu uspostavile nacionalni sustav za elektroničku razmjenu podataka kako bi elektroničkim putem podnosila i izravno razmjenjivala informacije i dokumente iz stavka 1.

Taj središnji sustav mora biti i interoperabilan s okružjem za elektroničke informacije o prijevozu tereta uspostavljenim Uredbom (EU) 2020/1056 Europskog parlamenta i Vijeća 61 .

U roku od četiri godine od donošenja provedbenog akta iz stavka 4. taj središnji sustav mora biti interoperabilan s okruženjem jedinstvenog sučelja EU-a za carinu.

3.Države članice mogu upravljati vlastitim nacionalnim sustavima, ali moraju osigurati da su ti sustavi interoperabilni sa središnjim sustavom iz stavka 2., da se njima upravlja u skladu sa zahtjevima i pravilima utvrđenima u provedbenim aktima koje je Komisija donijela u skladu sa stavkom 4. te da razmjenjuju informacije i dokumente sa središnjim sustavom u stvarnom vremenu.

4.Najkasnije do [Ured za publikacije: unijeti datum 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija donosi provedbene akte za utvrđivanje:

(a)zahtjeva potrebnih za interoperabilnost između središnjeg sustava iz stavka 2. i nacionalnih sustava, uključujući model podataka i protokol za razmjenu podataka;

(b)svih ostalih tehničkih i organizacijskih zahtjeva, uključujući sigurnosne aspekte i upravljanje podacima, koji su neophodni za praktičnu provedbu elektroničkog podnošenja i razmjene informacija i dokumenata iz stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Članak 27.
Jezik

1.Sve obavijesti, informacije, dokumentacija ili druga priopćenja koja se dostavljaju u skladu s odredbama ove glave dostavljaju se na jeziku koji je prihvatljiv relevantnim nadležnim tijelima.

2.Podnositelj obavijesti osigurava relevantnim nadležnim tijelima na njihov zahtjev ovlaštene prijevode dokumenata iz stavka 1. na jezik koji im je prihvatljiv.

Članak 28.
Neslaganje o pitanjima razvrstavanja

1.Svoju odluku o tome smatra li se otpadom predmet ili tvar koja nastaje proizvodnim procesom čiji primarni cilj nije proizvodnja tog predmeta ili tvari države članice temelje na uvjetima utvrđenima člankom 5. Direktive 2008/98/EZ.

Svoju odluku o tome smatra li se da je otpad koji je podvrgnut recikliranju ili nekom drugom postupku oporabe prestao biti otpad države članice temelje na uvjetima utvrđenima člankom 6. Direktive 2008/98/EZ.

Ako se nadležna tijela polazišta i odredišta ne mogu dogovoriti o razvrstavanju s obzirom na razliku između otpada i onog što se ne smatra otpadom, za potrebe otpreme s predmetom ili tvari postupa se kao da je riječ o otpadu. Time se ne dovodi u pitanje pravo države odredišta da s materijalom koji se otprema postupa u skladu s vlastitim nacionalnim zakonodavstvom nakon dolaska tog otpremljenog materijala i ako je to zakonodavstvo usklađeno s pravom Unije ili međunarodnim pravom.

2.Ako se nadležna tijela polazišta i odredišta ne mogu dogovoriti o tome hoće li razvrstati otpad prema popisu iz Priloga III., Priloga III.A, Priloga III.B ili Priloga IV. ili ga neće razvrstati u skladu ni s jednim od tih priloga, otprema tog otpada podliježe članku 4. stavcima 1. i 2.

3.Ako se nadležna tijela polazišta i odredišta ne mogu dogovoriti o tome hoće li postupak obrade otpada koji se navodi u obavijesti razvrstati kao oporabu ili zbrinjavanje, primjenjuju se odredbe ove Uredbe koje se odnose na zbrinjavanje.

4.Kako bi se olakšalo usklađeno razvrstavanje otpada navedenog u Prilogu III., Prilogu III.A, Prilogu III.B ili Prilogu IV. u Uniji, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. da bi dopunila ovu Uredbu utvrđivanjem kriterija, kao što su pragovi onečišćenja, na temelju kojih se određeni otpad razvrstava u Prilog III., Prilog III.A., Prilog III.B. ili Prilog IV.

Komisija je ovlaštena donijeti i delegirane akte u skladu s člankom 76. da bi dopunila ovu Uredbu utvrđivanjem kriterija za razlikovanje rabljene robe i otpada za određene kategorije robe za koje je ta razlika posebno važna u kontekstu izvoza otpada iz Unije.

   Članak 29.
Administrativni troškovi

Relevantna tijela mogu podnositelju obavijesti zaračunati odgovarajuće i proporcionalne administrativne troškove za provedbu postupaka obavješćivanja i nadzora te uobičajene troškove za odgovarajuće analize i inspekcijske nadzore.

Članak 30.
Dogovori o graničnom području

1.U iznimnim slučajevima i ako posebno geografsko ili demografsko stanje opravdava takvu mjeru, države članice mogu zaključiti bilateralne sporazume kojima će stroge postupke obavješćivanja u pogledu prekogranične otpreme pošiljaka ublažiti za konkretne tokove otpada do najbližeg prikladnog postrojenja smještenog u graničnom području između dviju predmetnih država članica.

2.Bilateralne sporazume iz stavka 1. moguće je zaključiti i ako se otpad otprema iz države polazišta i obrađuje u njoj, ali prolazi kroz drugu državu članicu.

3.Države članice mogu zaključiti bilateralne sporazume iz stavka 1. i s državama koje su potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.

4.O sporazumima iz ovog članka Komisija se obavješćuje prije nego što stupe na snagu.

Poglavlje 6.
Otprema pošiljaka unutar Unije s provozom preko trećih zemalja

Članak 31.
Pošiljke otpada namijenjenog zbrinjavanju

Ako se pošiljka otpada otprema unutar Unije s provozom kroz jednu ili više trećih zemalja, a otpad je namijenjen zbrinjavanju, nadležno tijelo polazišta mora pitati nadležno tijelo u tim trećim zemljama želi li svoje pisano odobrenje za planiranu otpremu dostaviti:

(a)ako je treća zemlja potpisnica Baselske konvencije, u roku od 60 dana osim ako se odreklo svojeg prava u skladu s uvjetima te konvencije; ili

(b)ako treća zemlja nije potpisnica Baselske konvencije, u roku koji dogovore nadležna tijela.

Članak 32.
Pošiljke otpada namijenjenog oporabi

1.Kad se pošiljka otpada otprema unutar Unije s provozom kroz jednu ili više trećih zemalja na koje se ne primjenjuje Odluka Vijeća o nadzoru prekograničnog prometa otpada namijenjenog postupcima oporabe („Odluka OECD-a”), a otpad je namijenjen oporabi, primjenjuje se članak 31.

2.Kad se pošiljka otpada otprema unutar Unije, uključujući otpremu između mjesta u istoj državi članici, s provozom preko jedne ili više trećih zemalja na koje se primjenjuje Odluka OECD-a, a otpad je namijenjen oporabi, odobrenje iz članka 9. može se dati prešutno, a ako se ne uloži prigovor niti navedu ikakvi uvjeti, otprema može započeti 30 dana od datuma na koji je podnositelj obavijesti podnio obavijest u skladu s člankom 5.

Glava III. 
Otprema pošiljaka isključivo unutar države članice

Članak 33.
Sustav za otpremu pošiljaka isključivo unutar države članice

1.Države članice uvode primjeren sustav za nadzor i kontrolu pošiljaka koje se otpremaju isključivo u okviru njihove nacionalne nadležnosti. U tom se sustavu vodi računa o potrebi usklađenosti sa sustavom Unije koji je utvrđen u glavama II. i VII.

2.Države članice obavješćuju Komisiju o svojem sustavu za nadzor i kontrolu pošiljaka otpada. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Glava IV. 
Izvoz iz Unije u treće zemlje

Poglavlje 1.
Izvoz otpada za zbrinjavanje

Članak 34.
Zabrana izvoza

1.Zabranjen je izvoz otpada namijenjenog zbrinjavanju iz Unije.

2.Zabrana iz stavka 1. ne primjenjuje se na izvoz otpada namijenjenog zbrinjavanju u države EFTA-e koje su i potpisnice Baselske konvencije.

3.Odstupajući od stavka 2., zabranjen je izvoz otpada namijenjenog zbrinjavanju u državu EFTA-e koja je potpisnica Baselske konvencije:

(a)ako država EFTA-e zabranjuje uvoz takvog otpada;

(b)ako nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 11. stavku 2.;

(c)ako nadležno tijelo polazišta opravdano smatra da se u državi odredišta otpadom neće gospodariti na način prihvatljiv za okoliš u skladu s člankom 56.

4.Zabrana iz stavka 1. ne primjenjuje se na otpad koji podliježe obvezi povrata u skladu s člankom 22. ili 24.

Članak 35.
Postupci za izvoz u države EFTA-e

1.Ako se otpad izvozi iz Unije u državu EFTA-e koja je potpisnica Baselske konvencije i namijenjen je zbrinjavanju u toj državi, odredbe iz glave II. primjenjuju se mutatis mutandis, uz prilagodbe i dodatne odredbe utvrđene u stavcima 2. i 3.

2.Primjenjuju se sljedeće prilagodbe:

(a)podnositelj obavijesti u skladu s člankom 26. dostavlja zahtjev za obavijest te informacije i dokumentaciju u skladu s člankom 5. stavkom 3. te ih pritom poštom, telefaksom ili e-porukom s digitalnim potpisom dostavlja nadležnim tijelima u državama provoza i odredišta izvan Unije osim ako su ta tijela povezana sa središnjim sustavom iz članka 26. stavka 2.;

(b)podnositelj obavijesti u skladu s člankom 26. dostavlja sve dodatne informacije i dokumentaciju u skladu s člankom 5. stavkom 4. te ih pritom poštom, telefaksom ili e-porukom s digitalnim potpisom dostavlja nadležnim tijelima u državama provoza i odredišta izvan Unije osim ako su ta tijela povezana sa središnjim sustavom iz članka 26. stavka 2.;

(c)nadležno tijelo polazišta poštom, telefaksom ili e-porukom s digitalnim potpisom obavješćuje relevantna nadležna tijela u državama provoza i odredišta izvan Unije o svakom svojem zahtjevu za informacije i dokumentaciju i o svojoj odluci povezanoj s planiranom pošiljkom osim ako su ta nadležna tijela povezana sa središnjim sustavom iz članka 26. stavka 2.;

(d)nadležno tijelo provoza izvan Unije ima rok od 60 dana od datuma na koji je poslalo svoju potvrdu primitka obavijesti kako bi, ako je predmetna država odlučila da neće zahtijevati prethodno pisano odobrenje i o tome obavijestila ostale potpisnice Baselske konvencije u skladu s člankom 6. stavkom 4. te konvencije, dalo prešutno odobrenje odnosno bezuvjetno ili uvjetovano pisano odobrenje;

(e)nadležno tijelo polazišta u Uniji donosi odluku o odobrenju pošiljke iz članka 9. tek kad primi pisano odobrenje od nadležnog tijela odredišta i prema potrebi prešutno ili pisano odobrenje nadležnog tijela provoza izvan Unije, ali najranije 61 dan od datuma na koji je nadležno tijelo provoza poslalo potvrdu primitka obavijesti, osim ako nadležno tijelo polazišta ima pisano odobrenje drugih relevantnih nadležnih tijela, u kojem slučaju može donijeti odluku iz članka 9. prije tog roka.

3.Primjenjuju se sljedeće dodatne odredbe:

(a)nadležno tijelo provoza u Uniji šalje potvrdu primitka obavijesti podnositelju obavijesti i primjerke ostalim relevantnim nadležnim tijelima;

(b)nadležna tijela polazišta i prema potrebi nadležna tijela provoza u Uniji osiguravaju da su carinski ured izvoza i izlazni carinski ured obaviješteni o njihovim odlukama o odobrenju otpreme;

(c)prijevoznik dostavlja primjerak dokumenta o prometu carinskom uredu izvoza i izlaznom carinskom uredu poštom, telefaksom ili e-porukom s digitalnim potpisom ili središnjim sustavom iz članka 26. stavka 2. ako carinski ured izvoza ima pristup tom sustavu;

(d)čim otpad napusti Uniju, izlazni carinski ured o tome obavješćuje nadležno tijelo polazišta u Uniji;

(e)ako u roku od 42 dana nakon što je otpad napustio Uniju nadležno tijelo polazišta u Uniji od postrojenja ne primi informaciju o primitku otpada, odmah o tomu obavješćuje nadležno tijelo odredišta;

(f)ugovor iz članka 6. sadržava sljedeće uvjete:

i. ako postrojenje izda netočnu potvrdu o zbrinjavanju koja dovede do oslobađanja financijskog jamstva, primatelj snosi troškove koji nastaju iz obveze povrata otpada na područje pod nadležnošću nadležnog tijela polazišta te iz oporabe ili zbrinjavanja otpada na drukčiji način i način prihvatljiv za okoliš;

ii. postrojenje u roku od tri dana od primitka otpada za zbrinjavanje podnositelju obavijesti i relevantnim nadležnim tijelima šalje potpisane primjerke ispunjenog dokumenta o prometu, osim potvrde o zbrinjavanju iz podtočke iii.;

iii. postrojenje što prije, ali najkasnije 30 dana od završetka zbrinjavanja i najkasnije jednu kalendarsku godinu nakon primitka otpada, pod vlastitom odgovornošću potvrđuje da je zbrinjavanje završeno te podnositelju obavijesti i relevantnim nadležnim tijelima dostavlja potpisane primjerke dokumenta o prometu koji sadržava tu potvrdu;

(g)podnositelj obavijesti u roku od tri radna dana od primitka primjeraka iz točke (f) podtočaka ii. i iii. stavlja informacije navedene u tim primjercima na raspolaganje u elektroničkom obliku u skladu s člankom 26.

4.Pošiljka se može otpremiti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)podnositelj obavijesti primio je pisano odobrenje od nadležnih tijela polazišta, odredišta i prema potrebi provoza izvan Unije te su uvjeti utvrđeni u toj odluci ispunjeni;

(b)osigurano je gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš u skladu s člankom 56.

5.Ako se otpad izvozi, mora biti namijenjen postupcima zbrinjavanja u postrojenju koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu radi ili ima ovlaštenje za rad u državi odredišta.

6.Ako carinski ured izvoza ili izlazni carinski ured otkrije nezakonitu pošiljku, odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo u državi tog carinskog ureda. Nadležno tijelo:

(a)odmah obavješćuje nadležno tijelo polazišta u Uniji o nezakonitoj pošiljci; i

(b)osigurava da se otpad zadrži dok nadležno tijelo polazišta ne odluči drukčije i svoju odluku u pisanom obliku ne priopći nadležnom tijelu u državi carinskog ureda u kojem je otpad zadržan.

Poglavlje 2.
Izvoz otpada za oporabu

Odjeljak 1.
Izvoz opasnog i određenog drugog otpada u države na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a

Članak 36.
Zabrana izvoza

1.Zabranjuje se izvoz iz Unije sljedećih vrsta otpada koji je namijenjen oporabi u državama na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a:

(a)otpad naveden kao opasan u dijelu 1. Priloga V. ovoj Uredbi;

(b)otpad naveden kao opasan na popisu otpada iz članka 7. Direktive 2008/98/EZ;

(c)otpad naveden u dijelu 2. Priloga V. ovoj Uredbi;

(d)opasan otpad koji nije razvrstan pod jednu zasebnu stavku u Prilogu V. ovoj Uredbi ili na popisu otpada iz članka 7. Direktive 2008/98/EZ;

(e)mješavine opasnog otpada i mješavine opasnog otpada s neopasnim otpadom koje nisu razvrstane pod jednu zasebnu stavku u Prilogu V. ovoj Uredbi ili na popisu otpada iz članka 7. Direktive 2008/98/EZ;

(f)otpad koji je država odredišta prijavila kao opasan u skladu s člankom 3. Baselske konvencije;

(g)otpad čiji je uvoz zabranila država odredišta;

(h)otpad za koji nadležno tijelo polazišta opravdano smatra da se u predmetnoj državi odredišta njime neće gospodariti na način prihvatljiv za okoliš u skladu s člankom 56.;

(i)otpad iz članka 4. stavka 5.

2.Stavak 1. ne primjenjuje se na otpad koji podliježe obvezi povrata u skladu s člankom 22. ili 24.

3.Države članice mogu u iznimnim slučajevima na temelju dokumentarnih dokaza koje je dostavio podnositelj obavijesti propisati da je određeni opasni otpad naveden u Prilogu V. ovoj Uredbi ili na popisu otpada iz članka 7. Direktive 2008/98/EZ isključen iz zabrane izvoza iz stavka 1. ako nema nijedno od svojstava navedenih u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ, uzimajući u obzir kriterije i primjenjive granične vrijednosti i ograničenja koncentracije za razvrstavanje otpada kao opasnog prema navedenom Prilogu. Ako je opasno svojstvo otpada procijenjeno ispitivanjem i s pomoću koncentracija opasnih tvari kako je navedeno u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ, prednost imaju rezultati ispitivanja.

4.Činjenica da otpad nije naveden kao opasan u Prilogu V. ili na popisu otpada iz članka 7. Direktive 2008/98/EZ ili da je naveden na popisu B u dijelu 1. Priloga V. ne isključuje u iznimnim slučajevima karakterizaciju takvog otpada kao opasnog i stoga podliježe zabrani izvoza ako ima bilo koje od svojstava navedenih u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ, uzimajući u obzir kriterije i primjenjive granične vrijednosti i ograničenja koncentracije za razvrstavanje otpada kao opasnog kako je navedeno u toj direktivi. Ako je opasno svojstvo otpada procijenjeno ispitivanjem i s pomoću koncentracija opasnih tvari kako je navedeno u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ, prednost imaju rezultati ispitivanja.

5.U slučajevima iz stavaka 3. i 4. predmetne države članice obavješćuju predviđenu državu odredišta prije nego što donesu odluku o odobrenju planirane otpreme u tu državu. Države članice prijavljuju takve slučajeve Komisiji prije završetka svake kalendarske godine. Komisija prosljeđuje te informacije svim državama članicama i Tajništvu Baselske konvencije. Na temelju dostavljenih informacija Komisija može dostaviti primjedbe i prema potrebi prilagoditi Prilog V. ovoj Uredbi u skladu s člankom 72.

Odjeljak 2.
Izvoz neopasnog otpada u države na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a

Članak 37.
Zabrana izvoza

1.Zabranjuje se izvoz iz Unije sljedećih vrsta otpada koji je namijenjen oporabi u državama na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a:

(a)otpad naveden u Prilogu III., Prilogu III.A ili Prilogu III.B;

(b)neopasan otpad uvršten na popis otpada iz članka 7. Direktive 2008/98/EZ ako već nije naveden u Prilogu III., Prilogu III.A ili Prilogu III.B.

2.Stavak 1. ne primjenjuje se na izvoz otpada namijenjenog oporabi u državu uvrštenu na popis država sastavljen u skladu s člankom 38. za otpad naveden na tom popisu.

Takav se izvoz može odvijati samo pod uvjetom da je otpad namijenjen postrojenju ovlaštenom na temelju nacionalnog zakonodavstva predmetne države kako bi se proveli postupci oporabe za taj otpad. Osim toga, takav izvoz podliježe općim zahtjevima za dostavu informacija utvrđenima u članku 18. ili, u slučaju da predmetna država to navede u zahtjevu iz članka 39., postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja iz članka 35.

Članak 38.
Sastavljanje popisa država u koje je odobren izvoz neopasnog otpada iz Unije za oporabu

1.Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 76. da bi dopunila ovu Uredbu popisom država na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a i u koje je odobren izvoz neopasnog otpada iz Unije za oporabu („popis država u koje je odobren izvoz”). Taj popis uključuje države koje su podnijele zahtjev u skladu s člankom 39. stavkom 1. i dokazale usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u članku 39. stavku 3. na temelju procjene koju je provela Komisija u skladu s člankom 40.

2.Popis iz stavka 1. mora sadržavati sljedeće informacije:

(a)nazive država u koje je odobren izvoz neopasnog otpada iz Unije za oporabu;

(b)određene vrste otpada odobrene za izvoz iz Unije u svaku državu iz točke (a);

(c)informacije, kao što je internetska adresa, koje omogućuju pristup popisu postrojenja koja su ovlaštena na temelju nacionalnog zakonodavstva svake države iz točke (a) za oporabu otpada iz točke (b);

(d)ako su dostupne, informacije o bilo kojem posebnom postupku kontrole koji se primjenjuje na temelju nacionalnog zakonodavstva svake države iz točke (a) na uvoz otpada iz točke (b), uključujući naznaku podliježe li takav uvoz postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja iz članka 35.

3.Popis iz stavka 1. donosi se do [Ured za publikacije: unijeti datum 30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] osim ako nijedna država ne podnese zahtjev u skladu s člankom 39. stavkom 1. ili nijedna država u tom trenutku ne ispunjava zahtjeve iz članka 39. stavka 3.

Komisija je dužna do [Ured za publikacije: unijeti datum tri mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] obratiti se svim državama na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a kako bi im dostavila potrebne informacije o mogućnosti da se te države uvrsti na popis država u koje je odobren izvoz.

Kako bi države na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a bile uvrštene na popis država u koje je odobren izvoz, a koji se donosi do [Ured za publikacije: unijeti datum 30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe], podnose zahtjev u skladu s člankom 39. stavkom 1. do [Ured za publikacije: unijeti datum devet mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

4.Komisija redovito, a barem svake dvije godine nakon sastavljanja popisa država u koje je odobren uvoz, ažurira navedeni popis kako bi: 

(a)dodala državu čije je uvrštavanje odlučeno u skladu sa stavkom 1.;

(b)uklonila državu koja više ne ispunjava zahtjeve iz članka 39.;

(c)ažurirala informacije iz stavka 2. točaka (b), (c) i (d) na temelju zahtjeva zaprimljenog od predmetne države i, ako se taj zahtjev odnosi na dodavanje novog otpada, pod uvjetom da je predmetna država dokazala da ispunjava zahtjeve iz članka 39. u odnosu na novi predmetni otpad;

(d)dodala ili uklonila bilo koji drugi relevantan element kako bi se osiguralo da popis sadržava točne i ažurirane informacije.

5.U slučaju bilo kakvih promjena informacija dostavljenih Komisiji u skladu s člankom 39. stavkom 3. države uvrštene na popis iz stavka 1. odmah ažuriraju informacije navedene u obrascu utvrđenom u Prilogu VIII., zajedno s relevantnim popratnim dokazima.

Države uvrštene na popis iz stavka 1. u svakom slučaju pete godine nakon prvog uvrštavanja dostavljaju Komisiji ažurirane informacije navedene u obrascu utvrđenom u Prilogu VIII., zajedno s relevantnim popratnim dokazima.

Nakon što Komisija primi informacije i dokaze iz prvog i drugog podstavka ovog stavka, može zatražiti dodatne informacije od predmetne države kako bi dokazala da i dalje ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 39.

6.Ako postanu dostupne vjerodostojne informacije o tome da zahtjevi iz članka 39. više nisu ispunjeni za državu koja je već uvrštena na popis iz stavka 1., Komisija poziva tu državu da iznese svoje mišljenje o tim informacijama u roku od najviše dva mjeseca od poziva na dostavu primjedbi, zajedno s relevantnim popratnim dokazima iz kojih je vidljivo da su zahtjevi i dalje ispunjeni. Taj se rok može produljiti za dodatno razdoblje od dva mjeseca ako predmetna država podnese obrazložen zahtjev za takvo produljenje.

7.Ako predmetna država ne dostavi svoje mišljenje i tražene popratne dokaze u roku iz prvog podstavka ovog stavka ili ako iz dostavljenih dokaza nije u dovoljnoj mjeri vidljivo da su i dalje ispunjeni zahtjevi iz članka 39., Komisija uklanja tu državu s popisa bez nepotrebne odgode.

8.Komisija se može u bilo kojem trenutku obratiti državi koja je uvrštena na popis iz stavka 1. da bi dobila informacije koje su relevantne kako bi se osiguralo da ta država i dalje ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 39.

Članak 39.
Zahtjevi za uvrštavanje na popis država u koje je odobren izvoz

1.Države na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a i koje namjeravaju primiti određeni otpad iz članka 37. stavka 1. iz Unije radi oporabe podnose zahtjev Komisiji u kojem navode svoju spremnost za prihvat tog otpada i uvrštavanje na popis iz članka 38. Taj zahtjev i sva povezana dokumentacija ili druga korespondencija moraju biti na engleskom jeziku.

2.Zahtjev iz stavka 1. podnosi se u obrascu utvrđenom u Prilogu VIII. i sadržava sve informacije navedene u njemu.

3.Država koja podnosi zahtjev dokazuje da je uspostavila i provodi sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da će se predmetnim otpadom gospodariti na način prihvatljiv za okoliš iz članka 56.

U tu svrhu država koja podnosi zahtjev dokazuje sljedeće:

(a)da ima sveobuhvatnu strategiju ili plan za gospodarenje otpadom koji obuhvaća cijelo njezino državno područje i dokazuje njezinu sposobnost i spremnost za gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš. Strategija ili plan moraju obuhvatiti barem sljedeće elemente:

i.količinu ukupnog otpada koji nastaje u državi na godišnjoj razini i količinu otpada obuhvaćenog područjem primjene ovog zahtjeva („otpad na koji se odnosi zahtjev”) te procjene kretanja tih količina u sljedećih deset godina;

ii.procjenu trenutačnog kapaciteta države za obradu otpada općenito i procjenu kapaciteta države za obradu otpada na koji se odnosi zahtjev te procjena razvoja tih kapaciteta u sljedećih deset godina;

iii.udio kućnog otpada koji se zasebno skuplja, kao i sve ciljeve i mjere za povećanje tog udjela u budućnosti;

iv.udio kućnog otpada na koji se odnosi zahtjev i koji se zbrinjava na odlagalištu, kao i sve ciljeve i mjere za smanjenje tog udjela u budućnosti;

v.udio kućnog otpada koji se reciklira te mogući ciljevi i mjere za povećanje tog udjela u budućnosti;

vi.informacije o količini odbačenog otpada i o poduzetim mjerama za sprečavanje odbacivanja i čišćenje smeća;

vii.strategiju za gospodarenje otpadom koji se uvozi na državno područje na način prihvatljiv za okoliš, uključujući mogući učinak takvog uvoza na gospodarenje otpadom nastalim u državi;

viii.informacije o metodologiji za izračun podataka iz podtočaka od i. do vi.;

(b)da ima uspostavljen pravni okvir za gospodarenje otpadom koji obuhvaća barem sljedeće elemente:

i.sustave za izdavanje dozvola ili licenci za postrojenja za obradu otpada;

ii.sustave za izdavanje dozvola ili licenci za prijevoz otpada;

iii.odredbe kojima se osigurava da se preostalim otpadom nastalim u okviru postupka oporabe otpada na koji se odnosi zahtjev gospodari na način prihvatljiv za okoliš iz članka 56.;

iv.primjerene kontrole onečišćenja koje se primjenjuju na postupke gospodarenja otpadom, uključujući ograničenja emisija za zaštitu zraka, tla i vode te mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova koje nastaju tim postupcima;

v.odredbe o provedbi, inspekcijskom nadzoru i sankcijama osmišljenima kako bi se osigurala provedba domaćih i međunarodnih zahtjeva za gospodarenje otpadom i otpremu otpada;

(c)da je potpisnica multilateralnih sporazuma o okolišu iz Priloga VIII. i poduzela je potrebne mjere za ispunjavanje svojih obveza iz tih sporazuma;

(d)da je uspostavila strategiju za provedbu nacionalnog zakonodavstva o gospodarenju otpadom i pošiljkama otpada, koja obuhvaća mjere kontrole i praćenja, uključujući informacije o broju provedenih inspekcijskih nadzora pošiljaka otpada i postrojenja za gospodarenje otpadom i o sankcijama određenima u slučajevima kršenja relevantnih nacionalnih pravila.

Članak 40.
Procjena zahtjeva za uvrštavanje na popis država u koje je odobren izvoz

1.Komisija bez nepotrebne odgode procjenjuje zahtjeve podnesene u skladu s člankom 39. i ako se uvjeri da su zahtjevi iz tog članka ispunjeni, uvrštava državu koja podnosi zahtjev na popis država u koje je odobren izvoz. Procjena se temelji na informacijama i popratnim dokazima koje je dostavila država koja podnosi zahtjev te na drugim relevantnim informacijama, a cilj je utvrditi je li država koja podnosi zahtjev uspostavila i provodi li sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da će se predmetnim otpadom gospodariti na način prihvatljiv za okoliš iz članka 56. Kako bi Komisija provela tu procjenu, kao referentne točke upotrebljava relevantne odredbe iz zakonodavstva i smjernice iz Priloga IX.

2.Ako u okviru svoje procjene Komisija utvrdi da su informacije koje je dostavila država koja podnosi zahtjev nepotpune ili nedostatne za dokazivanje usklađenosti sa zahtjevima iz članka 39., toj državi daje priliku da dostavi dodatne informacije u roku od najviše tri mjeseca. Taj se rok može produljiti za dodatno razdoblje od dva mjeseca ako država podnositeljica zahtjeva podnese obrazložen zahtjev za to produljenje.

3.Ako država koja podnosi zahtjev ne dostavi dodatne informacije u roku iz stavka 2. ovog članka ili ako se navedene dodatne informacije i dalje smatraju nepotpunima ili nedostatnima za dokazivanje usklađenosti sa zahtjevima iz članka 39., Komisija bez nepotrebne odgode obavješćuje državu koja podnosi zahtjev da je nije moguće uvrstiti na popis država u koje je odobren izvoz i da se njezin zahtjev više neće obrađivati. U tom slučaju Komisija obavješćuje državu koja podnosi zahtjev i o razlozima tog zaključka. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost da država koja podnosi zahtjev podnese novi zahtjev u skladu s člankom 39.

Odjeljak 3.
Izvoz u države na koje se primjenjuje Odluka OECD-a

Članak 41.
Opći sustav za izvoz otpada

1.Ako se otpad naveden u Prilogu III., Prilogu III.A, Prilogu III.B ili Prilogu IV., otpad koji nije razvrstan ili mješavine otpada koje nisu razvrstane pod jednu stavku u Prilogu III. ni u Prilogu IV. izvozi iz Unije s namjenom oporabe u državama na koje se Odluka OECD-a primjenjuje, sa ili bez provoza kroz države na koje se primjenjuje Odluka OECD-a, odredbe glave II. primjenjuju se mutatis mutandis, uz prilagodbe i dodatne odredbe navedene u stavcima 2., 3. i 5.

2.Primjenjuju se sljedeće prilagodbe:

(a)mješavine otpada navedene u Prilogu III.A namijenjene privremenom postupku podliježu postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja ako se bilo koji daljnji postupak privremene ili trajne oporabe ili zbrinjavanja treba provesti u državi na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a;

(b)otpad naveden u Prilogu III.B podliježe postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja;

(c)zabranjuje se izvoz otpada iz članka 4. stavka 5.;

(d)odobrenje koje se zahtijeva u skladu s člankom 9. može se dati u obliku prešutnog odobrenja nadležnog tijela odredišta izvan Unije.

3.Na izvoz otpada navedenog u Prilogu IV. primjenjuju se prilagodbe i dodatne odredbe navedene u članku 35. stavku 2. i članku 35. stavku 3. točkama od (a) do (e).

Osim toga, ugovor iz članka 6. mora sadržavati sljedeće uvjete:

(a)ako postrojenje izda netočnu potvrdu o oporabi koja dovede do oslobađanja financijskog jamstva, primatelj snosi troškove koji nastaju iz obveze povrata otpada na područje pod nadležnošću nadležnog tijela polazišta te iz oporabe ili zbrinjavanja otpada na drukčiji način i način prihvatljiv za okoliš;

(b)postrojenje u roku od tri dana od primitka otpada za oporabu podnositelju obavijesti i relevantnim nadležnim tijelima šalje potpisane primjerke ispunjenog dokumenta o prometu, osim potvrde o oporabi iz točke (c);

(c)postrojenje što prije, ali najkasnije 30 dana od završetka oporabe i najkasnije jednu kalendarsku godinu nakon primitka otpada, pod vlastitom odgovornošću potvrđuje da je oporaba završena te podnositelju obavijesti i relevantnim nadležnim tijelima dostavlja potpisane primjerke dokumenta o prometu koji sadržava tu potvrdu.

Podnositelj obavijesti u roku od tri radna dana od primitka primjeraka iz točaka (b) i (c) stavlja informacije navedene u tim primjercima na raspolaganje u elektroničkom obliku u skladu s člankom 26.

4.Pošiljka otpada koja podliježe prethodnoj pisanoj obavijesti i odobrenju može se otpremiti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)podnositelj obavijesti primio je pisano odobrenje od nadležnih tijela polazišta, odredišta i prema potrebi provoza ili su nadležna tijela odredišta i provoza izvan Unije dala prešutno odobrenje ili se takvo prešutno odobrenje može pretpostaviti i ispunjeni su uvjeti utvrđeni u odgovarajućim odlukama;

(b)ispunjeni su uvjeti iz članka 35. stavka 4. točaka (b), (c) i (d).

5.Ako se u skladu sa stavkom 1. izvoz otpada navedenog u Prilogu IV. provozi kroz državu na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a, primjenjuju se sljedeće prilagodbe:

(a)nadležno tijelo provoza države na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a ima rok od 60 dana od datuma na koji je poslalo svoju potvrdu primitka obavijesti kako bi, ako je predmetna država odlučila da neće zahtijevati prethodno pisano odobrenje i o tome obavijestila ostale potpisnice Baselske konvencije u skladu s člankom 6. stavkom 4. te konvencije, dalo prešutno odobrenje odnosno bezuvjetno ili uvjetovano pisano odobrenje;

(b)nadležno tijelo polazišta u Uniji donosi odluku o odobrenju pošiljke iz članka 9. tek kad primi prešutno ili pisano odobrenje od nadležnog tijela provoza države na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a, ali najranije 61 dan od datuma na koji je nadležno tijelo provoza poslalo potvrdu primitka, osim ako je nadležno tijelo polazišta primilo pisano odobrenje drugih relevantnih nadležnih tijela, u kojem slučaju može donijeti odluku iz članka 9. prije tog roka.

6.Ako se otpad izvozi, mora biti namijenjen postupcima oporabe u postrojenju koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu radi ili ima ovlaštenje za rad u državi odredišta.

7.Ako carinski ured izvoza ili izlazni carinski ured otkrije nezakonitu pošiljku, odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo u državi tog carinskog ureda. Nadležno tijelo:

(a)odmah obavješćuje nadležno tijelo polazišta u Uniji o nezakonitoj pošiljci; i

(b)osigurava da se otpad zadrži dok nadležno tijelo polazišta ne odluči drukčije i svoju odluku u pisanom obliku ne priopći nadležnom tijelu u državi carinskog ureda u kojem je otpad zadržan.

Članak 42.
Praćenje izvoza i zaštitni postupak

1.Komisija prati razine izvoza otpada iz Unije u države na koje se primjenjuje Odluka OECD-a kako bi se osiguralo da zbog takvog izvoza ne nastanu ozbiljne štete za okoliš ili ljudsko zdravlje u državi odredišta. U okviru tog praćenja Komisija razmatra zahtjeve fizičkih i pravnih osoba popraćene relevantnim informacijama i podacima koji pokazuju da izvoz otpada iz Unije uzrokuje ozbiljne štete za ljudsko zdravlje ili okoliš u zemlji na koju se primjenjuje odluka OECD-a.

2.Ako se izvoz otpada iz Unije u državu na koju se primjenjuje Odluka OECD-a znatno povećao u kratkom vremenskom razdoblju, a nema dovoljno dostupnih dokaza za to da predmetna država ima mogućnost oporabe tog otpada na način prihvatljiv za okoliš iz članka 56., Komisija od nadležnih tijela predmetne države traži da u roku od 60 dana dostavi informacije o uvjetima pod kojima se predmetni otpad oporabljuje i sposobnosti relevantne države da gospodari predmetnim otpadom. Komisija može odobriti produljenje tog roka ako predmetna država podnese obrazložen zahtjev za njegovo produljenje.

3.Zahtjevom iz stavka 2. provjerava se ispunjava li predmetna država sljedeće uvjete:

(a)uspostavila je i provodi odgovarajući pravni okvir za uvoz i gospodarenje predmetnim otpadom, kao i odgovarajuće mjere za gospodarenje preostalim otpadom koji je nastao oporabom predmetnog otpada na način prihvatljiv za okoliš;

(b)ima dovoljne kapacitete na svojem državnom području za gospodarenje predmetnim otpadom na način prihvatljiv za okoliš, uzimajući u obzir povećanu količinu otpada koja se uvozi na njezino državno područje;

(c)uspostavila je odgovarajuću strategiju za ublažavanje mogućeg negativnog učinka povećanja uvoza predmetnog otpada na skupljanje otpada i gospodarenje otpadom nastalim u državi;

(d)uspostavila je i provodi odgovarajuće mjere provedbe za rješavanje problema mogućih nezakonitih pošiljaka ili obrade predmetnog otpada.

4.Ako na zahtjev iz stavka 2. predmetna država ne dostavi dovoljno dokaza iz stavka 3. za to da se otpadom gospodari na način prihvatljiv za okoliš u skladu s člankom 56., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. da bi dopunila ovu Uredbu zabranom izvoza predmetnog otpada u tu državu.

Komisija ukida tu zabranu kad dobije dovoljno dokaza za to da će se predmetnim otpadom gospodariti na način prihvatljiv za okoliš.

Poglavlje 3.
Dodatne obveze

Članak 43.
Obveze izvoznika

1.Fizička ili pravna osoba izvozi otpad iz Unije samo ako može dokazati da će postrojenja koja će primati otpad u državi odredišta gospodariti njime na način prihvatljiv za okoliš iz članka 56.

2.Kako bi ispunila obvezu iz stavka 1., fizička ili pravna osoba koja namjerava izvoziti otpad iz Unije osigurava da su postrojenja koja će gospodariti otpadom u državi odredišta bili predmet revizije neovisne i akreditirane treće strane s odgovarajućim kvalifikacijama.

3.Revizijom iz stavka 2. provjerava se usklađenost predmetnog postrojenja s kriterijima utvrđenima u Prilogu X. Pravna ili fizička osoba ne smije izvoziti otpad u postrojenje koje ne ispunjava te kriterije.

4.Fizička ili pravna osoba koja namjerava izvoziti otpad osigurava da je postrojenje koje će gospodariti otpadom u državi odredišta bilo predmet revizije iz stavka 2. prije izvoza otpada u predmetno postrojenje i da se revizija ponavlja u redovitim intervalima, u skladu s pristupom koji se temelji na procjeni rizika, najmanje svake tri godine nakon prve revizije.

Fizička ili pravna osoba koja izvozi otpad iz Unije isto tako bez odgode provodi ad hoc reviziju ako primi vjerodostojne informacije da postrojenje više ne ispunjava kriterije utvrđene u Prilogu X.

5.Fizička ili pravna osoba koja je naručila ili provela reviziju za određeno postrojenje u skladu sa stavkom 2. osigurava da ta revizija bude dostupna drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja namjerava izvoziti otpad u relevantno postrojenje, pod poštenim tržišnim uvjetima.

6.Na zahtjev nadležnog tijela ili tijela uključenog u inspekcijske nadzore fizička ili pravna osoba dostavlja dokumentaciju kojom dokazuje da su revizije iz stavka 2. provedene u svim postrojenjima u koje izvozi predmetni otpad. Ta dokazna dokumentacija mora biti na jeziku koji je prihvatljiv za predmetna nadležna tijela.

7.Fizičke ili pravne osobe koje izvoze otpad izvan Unije svake godine u elektroničkom obliku objavljuju informacije o tome kako ispunjavaju svoje obveze iz ovog članka.

8.Ako postoji međunarodni sporazum između Unije i treće zemlje na koju se primjenjuje Odluka OECD-a, u kojem se potvrđuje da će postrojenja u toj trećoj zemlji gospodariti otpadom na način prihvatljiv za okoliš u skladu s kriterijima utvrđenima u Prilogu X., fizičke i pravne osobe koje namjeravaju izvoziti otpad u tu treću zemlju izuzete su od obveze iz stavka 2.

9.Na zahtjev nadležnog tijela ili tijela uključenog u inspekcijske nadzore fizička ili pravna osoba koja je izuzeta na temelju stavka 8. osigurava kao dokaz dokument relevantnog međunarodnog sporazuma u skladu s tim stavkom, na jeziku koji je prihvatljiv za dotična nadležna tijela.

Članak 44.
Obveze država članica izvoza

1.Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da pravne i fizičke osobe pod njihovom nacionalnom nadležnošću ne izvoze otpad ako nisu ispunjeni uvjeti iz članaka od 36. do 43. za takav izvoz.

2.Države članice provode u skladu s pristupom koji se temelji na procjeni rizika redovito provjeravaju ispunjavaju li fizičke i pravne osobe koje izvoze otpad iz Unije obveze iz članka 43.

Ako države članice imaju vjerodostojne informacije koje upućuju na to da fizičke ili pravne osobe koje izvoze otpad iz Unije ne ispunjavaju svoje obveze iz članka 43., dužne su provesti potrebne provjere.

Poglavlje 4.
Opće odredbe

Članak 45.
Izvoz na Antarktiku

Zabranjuje se izvoz otpada iz Unije na Antarktiku.

Članak 46.
Izvoz u prekomorske zemlje ili područja

1.Zabranjuje se izvoz otpada iz Unije u prekomorske zemlje ili područja namijenjenog zbrinjavanju u toj prekomorskoj zemlji ili području.

2.Kad je riječ o izvozu otpada namijenjenog oporabi u prekomorskim zemljama ili područjima, zabrana utvrđena u članku 36. primjenjuje se mutatis mutandis.

3.Kad je riječ o izvozu otpada namijenjenog oporabi u prekomorskim zemljama ili područjima koja nisu obuhvaćena zabranom utvrđenom u članku 36., odredbe iz glave II. primjenjuju se mutatis mutandis.

Glava V. 
Uvoz u Uniju iz trećih zemalja

Poglavlje 1.
Uvoz otpada za zbrinjavanje

Članak 47.
Zabrana uvoza

1.Zabranjuje se uvoz otpada u Uniju namijenjenog zbrinjavanju, osim uvoza iz:

(a)država koje su potpisnice Baselske konvencije;

(b)drugih država s kojima je Unija, ili Unija i njezine države članice, zaključila bilateralne i multilateralne sporazume ili dogovorila rješenja usklađena sa zakonodavstvom Unije i člankom 11. Baselske konvencije;

(c)drugih država s kojima su države članice pojedinačno zaključile bilateralne sporazume ili dogovorile rješenja u skladu sa stavkom 2.; ili

(d)drugih područja kad iznimno, u vrijeme kriznih stanja, uspostavljanja mira, održavanja mira ili rata, nije moguće zaključiti bilateralne sporazume ili dogovoriti rješenja u skladu s točkom (b) ili (c) ili kad nadležno tijelo u državi polazišta nije određeno ili nije u mogućnosti djelovati.

2.U iznimnim slučajevima države članice mogu zaključiti bilateralne sporazume i dogovoriti rješenja za zbrinjavanje određenog otpada u tim državama članicama ako se tim otpadom u državi polazišta neće gospodariti na način prihvatljiv za okoliš.

Ti sporazumi i rješenja:

(a)usklađeni su sa zakonodavstvom Unije i člankom 11. Baselske konvencije.

(b)jamče da će se postupci zbrinjavanja provoditi u ovlaštenom postrojenju i da će ispunjavati zahtjeve za gospodarenje na način prihvatljiv za okoliš iz članka 56.; i

(c)jamče da je otpad proizveden u državi polazišta i da će se zbrinjavati isključivo u državi članici koja je zaključila sporazum ili dogovorila rješenje;

(d)prijavljuju se Komisiji prije njihova zaključenja ili, u hitnim slučajevima, najkasnije do mjesec dana nakon zaključenja.

3.Bilateralni i multilateralni sporazumi ili rješenja iz stavka 1. točaka (b) i (c) temelje se na postupovnim zahtjevima iz članka 48.

4.Od država koje se navode u stavku 1. točkama (a), (b) i (c) zahtijeva se da nadležnom tijelu države članice odredišta prethodno upute dobro obrazloženi zahtjev koji se temelji na činjenici da nemaju tehničkih kapaciteta i potrebnih postrojenja za zbrinjavanje otpada na način prihvatljiv za okoliš iz članka 56. i da nije vjerojatno da će ih nabaviti.

Članak 48.
Postupovni zahtjevi za uvoz

1.Ako se otpad namijenjen zbrinjavanju uvozi u Uniju iz država koje su potpisnice Baselske konvencije, odredbe iz glave II. primjenjuju se mutatis mutandis, uz prilagodbe i dodatne odredbe utvrđene u stavcima 2. i 3.

2.Primjenjuju se sljedeće prilagodbe:

(a)podnositelj obavijesti podnosi zahtjev za obavijest u skladu s člankom 26. osim ako podnositelj obavijesti nema poslovni nastan u Uniji i nema pristup sustavu iz članka 26., u kojem slučaju se zahtjev za obavijest, a posebno informacije i dokumentacija iz članka 5. stavka 3., relevantnim nadležnim tijelima dostavlja poštom, telefaksom ili e-porukom s digitalnim potpisom;

(b)podnositelj obavijesti dostavlja sve dodatne informacije, a posebno informacije i dokumentaciju iz članka 5. stavka 4., u skladu s člankom 26. osim ako podnositelj obavijesti nema poslovni nastan u Uniji i nema pristup sustavu iz članka 26., u kojem slučaju se te informacije relevantnim nadležnim tijelima dostavljaju poštom, telefaksom ili e-porukom s digitalnim potpisom;

(c)podnositelj obavijesti ili, ako podnositelj obavijesti nema poslovni nastan u Uniji i nema pristup sustavu iz članka 26., nadležno tijelo odredišta u Uniji osigurava da su sve relevantne informacije unesene u taj sustav;

(d)nadležna tijela provoza i odredišta u Uniji poštom, telefaksom ili e-porukom s digitalnim potpisom obavješćuju relevantna nadležna tijela u državama provoza i polazišta izvan Unije o svakom svojem zahtjevu za informacije i dokumentaciju i o svojoj odluci povezanoj s planiranom pošiljkom osim ako nadležna tijela u relevantnim državama imaju pristup središnjem sustavu iz članka 26. stavka 2.;

(e)nadležno tijelo provoza izvan Unije ima rok od 60 dana od datuma na koji je poslalo svoju potvrdu primitka obavijesti kako bi, ako je predmetna država odlučila da neće zahtijevati prethodno pisano odobrenje i o tome obavijestila ostale potpisnice Baselske konvencije u skladu s člankom 6. stavkom 4. te konvencije, dalo prešutno odobrenje odnosno bezuvjetno ili uvjetovano pisano odobrenje;

(f)u slučajevima iz članka 46. stavka 1. točke (d) koji uključuju krizna stanja, uspostavljanje mira, održavanje mira ili rat, ne zahtijeva se odobrenje nadležnih tijela polazišta.

3.Primjenjuju se sljedeće dodatne odredbe:

(a)nadležno tijelo provoza u Uniji dostavlja potvrdu primitka obavijesti podnositelju obavijesti, uz primjerke relevantnim nadležnim tijelima;

(b)nadležna tijela odredišta i prema potrebi provoza u Uniji osiguravaju da je carinski ured ulaska obaviješten o njihovim odlukama o odobrenju pošiljke;

(c) prijevoznik carinskom uredu dostavlja primjerak dokumenta o prometu ulaska poštom, telefaksom ili e-porukom s digitalnim potpisom ili središnjim sustavom iz članka 26. stavka 2. ako carinski ured ulaska ima pristup tom sustavu; i

(d)čim se otpad pusti u carinski postupak koji carinska tijela obavljaju pri ulasku, carinski ured ulaska obavješćuje nadležna tijela odredišta i provoza u Uniji da je otpad ušao u Uniju.

4.Pošiljka se može otpremiti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)podnositelj obavijesti primio je pisano odobrenje od nadležnih tijela polazišta, odredišta i prema potrebi provoza te su ispunjeni uvjeti utvrđeni u tom odobrenju;

(b)sklopljen je i na snazi je ugovor između podnositelja obavijesti i primatelja iz članka 6.;

(c)uspostavljeno je i na snazi je financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje iz članka 7.; i

(d)osigurano je gospodarenje na način prihvatljiv za okoliš iz članka 33.

5.Ako carinski ured ulaska otkrije nezakonitu pošiljku, odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo u državi tog carinskog ureda. Nadležno tijelo:

(a)bez odgode obavješćuje nadležno tijelo odredišta u Uniji o nezakonitoj pošiljci, a ono zatim obavješćuje nadležno tijelo polazišta izvan Unije; i

(b)osigurava da se otpad zadrži dok nadležno tijelo polazišta izvan Unije ne odluči drukčije i svoju odluku u pisanom obliku ne priopći nadležnom tijelu u državi carinskog ureda u kojem je otpad zadržan.

6.Ako otpad koji proizvedu oružane snage ili humanitarne organizacije u vrijeme kriznih stanja odnosno operacija uspostavljanja ili održavanja mira otpremaju te oružane snage ili humanitarne organizacije ili se on otprema u njihovo ime, svako nadležno tijelo provoza i nadležno tijelo odredišta u Uniji unaprijed se obavješćuje o otpremi i njezinu odredištu.

Poglavlje 2.
Uvoz otpada za oporabu

Članak 49.
Zabrana uvoza

1.Zabranjuje se sav uvoz otpada u Uniju namijenjenog oporabi, osim uvoza iz:

(a)država na koje se primjenjuje Odluka OECD-a;

(b)ostalih država koje su potpisnice Baselske konvencije;

(c)drugih država s kojima je Unija, ili Unija i njezine države članice, zaključila bilateralne i multilateralne sporazume ili dogovorila rješenja usklađena sa zakonodavstvom Unije i člankom 11. Baselske konvencije;

(d)drugih država s kojima su države članice pojedinačno zaključile bilateralne sporazume ili dogovorile rješenja u skladu sa stavkom 2.; ili

(e)drugih područja kad, iznimno, u vrijeme kriznih stanja, uspostavljanja mira, održavanja mira ili rata, bilateralne sporazume ili rješenja u skladu s točkama (c) ili (d) nije moguće zaključiti odnosno dogovoriti ili kad nadležno tijelo u državi polazišta nije određeno ili nije u mogućnosti djelovati.

2.U iznimnim slučajevima države članice pojedinačno mogu zaključiti bilateralne sporazume i dogovoriti rješenja za oporabu određenog otpada u tim državama članicama ako se tim otpadom u državi polazišta neće gospodariti na način prihvatljiv za okoliš.

U takvim slučajevima primjenjuje se članak 47. stavak 2. drugi podstavak.

3.Bilateralni ili multilateralni sporazumi koji su zaključeni ili rješenja koja su dogovorena u skladu sa stavkom 1. točkama (c) i (d) temelje se na postupovnim zahtjevima iz članka 48. ako je to relevantno.

Članak 50.
Postupovni zahtjevi za uvoz iz države na koju se primjenjuje Odluka OECD-a

1.Ako se otpad namijenjen oporabi uvozi u Uniju iz država i kroz države na koje se primjenjuje Odluka OECD-a, odredbe glave II. primjenjuju se mutatis mutandis, uz prilagodbe i dodatne odredbe utvrđene u stavcima 2. i 3.

2.Primjenjuju se sljedeće prilagodbe:

(a)odobrenje koje se zahtijeva u skladu s člankom 9. može se dati u obliku prešutnog odobrenja nadležnog tijela polazišta izvan Unije;

(b)u slučajevima iz članka 49. stavka 1. točke (e) koji uključuju krizna stanja, uspostavljanje mira, održavanje mira ili rat, ne zahtijeva se odobrenje nadležnih tijela polazišta.

3.Primjenjuju se sljedeće dodatne odredbe: članak 48. stavak 2. točke od (a) do (e) i članak 48. stavak 3. točke (b), (c) i (d).

4.Pošiljka se može otpremiti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)podnositelj obavijesti primio je pisano odobrenje od nadležnih tijela polazišta, odredišta i prema potrebi provoza ili je nadležno tijelo polazišta izvan Unije dalo prešutno odobrenje ili se ono može pretpostaviti i ispunjeni su uvjeti utvrđeni u odgovarajućim odlukama;

(b)sklopljen je i na snazi je ugovor između podnositelja obavijesti i primatelja iz članka 6.;

(c)uspostavljeno je i na snazi je financijsko jamstvo ili istovjetno osiguranje iz članka 7.; i

(d)osigurano je gospodarenje na način prihvatljiv za okoliš iz članka 56.

5.Ako carinski ured ulaska otkrije nezakonitu pošiljku, odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo u državi tog carinskog ureda. Nadležno tijelo:

(a)odmah obavješćuje nadležno tijelo odredišta u Uniji o nezakonitoj pošiljci, a ono zatim obavješćuje nadležno tijelo polazišta izvan Unije; i

(b)osigurava da se otpad zadrži dok nadležno tijelo polazišta izvan Unije ne odluči drukčije i svoju odluku u pisanom obliku ne priopći nadležnom tijelu u državi carinskog ureda u kojem je otpad zadržan.

Članak 51. 
Postupovni zahtjevi za uvoz iz države ili kroz državu na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a

Ako se otpad namijenjen oporabi uvozi u Uniju iz države na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a ili preko bilo koje države na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a i koja je potpisnica Baselske konvencije, članak 48. primjenjuje se mutatis mutandis.

Poglavlje 3.
Dodatne obveze

Članak 52.
Obveze država članica uvoza

1.U slučaju uvoza u Uniju nadležno tijelo odredišta u Uniji zahtijeva i poduzima potrebne korake kako bi osiguralo da se otpadom koji se otprema u području njegove nadležnosti od početka do kraja otpreme, uključujući oporabu ili zbrinjavanje u državi odredišta, gospodari ne ugrožavajući zdravlje ljudi i ne primjenjujući postupke ili metode koje bi mogle štetiti okolišu te u skladu s člankom 13. Direktive 2008/98/EZ i ostalim zakonodavstvom Unije koje se odnosi na otpad.

2.Nadležno tijelo iz stavka 1. isto tako zabranjuje uvoz otpada iz trećih zemalja ako opravdano smatra da se otpadom neće gospodariti u skladu sa zahtjevima iz stavka 1.

Poglavlje 4.
Uvoz iz prekomorskih zemalja ili područja

Članak 53.
Uvoz iz prekomorskih zemalja ili područja

1.Ako se otpad uvozi u Uniju iz prekomorskih zemalja ili područja, glava II. primjenjuje se mutatis mutandis.

2.Prekomorska zemlja ili područje i država članica s kojom je povezano mogu primijeniti nacionalne postupke te države članice na otpremu iz prekomorske zemlje ili područja u tu državu članicu u slučaju da u otpremu nisu uključene druge države kao države provoza.

3.Države članice koje primjenjuju stavak 2. obavješćuju Komisiju o primijenjenim nacionalnim postupcima.

Glava VI. 
Provoz kroz Uniju iz treće zemlje i u treću zemlju

Članak 54.
Provoz otpada namijenjenog zbrinjavanju kroz Uniju

Ako se otpad namijenjen zbrinjavanju otprema kroz države članice iz treće zemlje i u treću zemlju, članak 48. primjenjuje se mutatis mutandis, uz sljedeće prilagodbe i dodatne odredbe:

(a)prvo i posljednje nadležno tijelo provoza u Uniji prema potrebi osiguravaju da su carinski ured ulaska i izlazni carinski ured obaviješteni o njihovim odlukama o odobrenju otpreme ili, ako su dala prešutno odobrenje, o potvrdi u skladu s člankom 48. stavkom 3. točkom (a);

(b)čim otpad napusti Uniju, izlazni carinski ured obavješćuje nadležna tijela provoza u Uniji da je otpad napustio Uniju.

Članak 55.
Provoz otpada namijenjenog oporabi kroz Uniju

1.Ako se otpad namijenjen oporabi otprema kroz države članice iz treće zemlje i u treću zemlju na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a, članak 54. primjenjuje se mutatis mutandis.

2.Ako se otpad namijenjen oporabi otprema kroz države članice iz treće zemlje i u treću zemlju na koju se primjenjuje Odluka OECD-a, članak 50. primjenjuje se mutatis mutandis, uz sljedeće prilagodbe i dodatne odredbe:

(a)prvo i posljednje nadležno tijelo provoza u Uniji prema potrebi osiguravaju da su carinski ured ulaska i izlazni carinski ured obaviješteni o njihovim odlukama o odobrenju otpreme ili, ako su dala prešutno odobrenje, o potvrdi u skladu s člankom 48. stavkom 3. točkom (a);

(b)čim otpad napusti Uniju, izlazni carinski ured obavješćuje nadležna tijela provoza u Uniji da je otpad napustio Uniju.

3.Ako se otpad namijenjen oporabi provozi kroz države članice iz države na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a u državu na koju se primjenjuje Odluka OECD-a ili obratno, članak 1. primjenjuje se s obzirom na državu na koju se ne primjenjuje Odluka OECD-a, a stavak 2. s obzirom na državu na koju se primjenjuje Odluka OECD-a.

Glava VII. 
Gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš i provedba

Poglavlje 1.

Članak 56.
Gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš

1.Proizvođač otpada, podnositelj obavijesti i bilo koje drugo poduzeće uključeno u otpremu odnosno oporabu ili zbrinjavanje otpada poduzima potrebne korake kako bi osiguralo da se od početka do kraja otpreme te tijekom oporabe i zbrinjavanja otpada otpadom koji se otprema gospodari ne ugrožavajući zdravlje ljudi i na način prihvatljiv za okoliš.

2.Za potrebe izvoza otpada smatra se da se otpadom koji se otprema gospodari na način prihvatljiv za okoliš s obzirom na relevantne postupke oporabe ili zbrinjavanja ako se može dokazati da će se otpadom gospodariti u skladu sa zahtjevima za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša koji su u širem smislu istovjetni zahtjevima za zaštitu zdravlja ljudi i okoliša utvrđenima zakonodavstvom Unije. Pri procjeni takve istovjetnosti u širem smislu nije potrebna potpuna usklađenost sa zahtjevima koji proizlaze iz zakonodavstva Unije, ali trebalo bi dokazati da se zahtjevima koji se primjenjuju u državi odredišta osigurava slična razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša kao zahtjevima koji proizlaze iz zakonodavstva Unije.

Poglavlje 2.
Provedba

Odjeljak 1.
Inspekcijski nadzori država članica i sankcije

Članak 57.
Inspekcijski nadzori

1.Države članice za potrebe provedbe ove Uredbe provode inspekcijske nadzore ustanova, poduzeća, posrednika i trgovaca u skladu s člankom 34. Direktive 2008/98/EZ te inspekcijske nadzore pošiljaka otpada i povezane oporabe ili zbrinjavanja.

2.Inspekcijski nadzori pošiljaka provode se barem u jednoj od sljedećih prilika:

(a)na mjestu podrijetla, odnosno kod proizvođača otpada, posjednika otpada ili podnositelja obavijesti;

(b)na mjestu odredišta, uključujući privremenu i trajnu oporabu ili zbrinjavanje, odnosno kod primatelja ili u postrojenju;

(c)na granicama Unije;

(d)tijekom otpreme unutar Unije.

Članak 58.
Dokumentacija i dokazi

1.Inspekcijski nadzori pošiljaka uključuju barem provjeru dokumenata, potvrdu identiteta subjekata koji su uključeni u otpremu i prema potrebi fizički pregled otpada.

2.Kako bi se utvrdilo da tvar ili predmet koji se prevozi cestom, željeznicom, zrakom, morem ili unutarnjim plovnim putem nije otpad, tijela uključena u inspekcijske nadzore mogu zahtijevati od fizičke ili pravne osobe koja posjeduje predmetnu tvar ili predmet ili koja organizira njegov prijevoz da podnese dokumentarne dokaze:

(a)o podrijetlu i odredištu predmetne tvari ili predmeta; i

(b)o tome da nije riječ o otpadu, uključujući prema potrebi dokaze o funkcionalnosti.

Za potrebe prvog podstavka utvrđuje se i zaštita predmetne tvari ili predmeta od oštećenja tijekom prijevoza, utovara ili istovara, kao što su prikladno pakiranje i prikladno slaganje.

Odredbama ovog stavka ne dovodi se u pitanje primjena članka 23. stavka 2. i Priloga VI. Direktivi 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća 62 .

3.Tijela uključena u inspekcijske nadzore mogu zaključiti da je predmetna tvar ili predmet otpad ako:

(a)dokazi iz stavka 2. ili koji se zahtijevaju u skladu s drugim zakonodavstvom Unije kako bi se utvrdilo da tvar ili predmet nije otpad nisu podneseni u roku koji su odredila; ili

(b)dokaze i informacije koji su im dostupni smatraju nedostatnima za donošenje zaključka ili ako zaštitu od oštećenja iz stavka 2. drugog podstavka smatraju nedostatnom.

Ako su tijela zaključila da je tvar ili predmet otpad u skladu s prvim podstavkom, prijevoz predmetne tvari ili predmeta ili predmetna pošiljka otpada smatra se nezakonitom pošiljkom. Slijedom toga s njom se postupa u skladu s člancima 24. i 25., a tijela uključena u inspekcijske nadzore o tome odmah obavješćuju nadležno tijelo države u kojoj je proveden predmetni inspekcijski nadzor.

4.Kako bi se utvrdilo je li pošiljka otpada u skladu s ovom Uredbom, tijela uključena u inspekcijske nadzore mogu od podnositelja obavijesti, osobe koja organizira otpremu, posjednika otpada, prijevoznika, primatelja i postrojenja koje prima otpad zahtijevati da im podnesu relevantne dokumentarne dokaze u roku koji ona odrede.

5.Kako bi se utvrdilo je li pošiljka otpada koja podliježe općim zahtjevima za dostavu informacija utvrđenima u članku 18. namijenjena postupcima oporabe koji su u skladu s člankom 56., tijela uključena u inspekcijske nadzore mogu zahtijevati od osobe koja organizira otpremu da podnese relevantne dokumentarne dokaze, koje dostavlja postrojenje za privremenu i trajnu oporabu i koje prema potrebi odobrava nadležno tijelo odredišta.

6.Ako dokazi iz stavka 4. nisu podneseni tijelima uključenima u inspekcijske nadzore u roku koji su odredila ta tijela ili ona te dokaze i informacije koji su im dostupni smatraju nedostatnima za donošenje zaključka, predmetna pošiljka smatra se nezakonitom pošiljkom i s njom se postupa u skladu s člancima 24. i 25. Tijela uključena u inspekcijske nadzore o tome odmah obavješćuju nadležno tijelo države u kojoj je proveden predmetni inspekcijski nadzor.

7.Komisija je ovlaštena u okviru provedbenih akata donijeti korelacijsku tablicu između oznaka kombinirane nomenklature predviđenih u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 63 i unosa otpada navedenih u prilozima III., III.A, III.B, IV. i V. ovoj Uredbi. Komisija redovito ažurira te akte kako bi bili u skladu s izmjenama te nomenklature i tih stavki navedenih u prilozima te kako bi se uključile sve nove oznake nomenklature Harmoniziranog sustava povezane s otpadom koje Svjetska carinska organizacija može donijeti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2. Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/1245 64 ostaje na snazi sve dok Komisija ne izvrši ovlasti iz ovog članka.

Članak 59.
Planovi inspekcijskog nadzora

1.Države članice za svoje cijelo zemljopisno područje uspostavljaju jedan ili više planova, zasebno ili kao jasno definirani dio drugih planova, za inspekcijske nadzore koji se provode u skladu s člankom 57. stavkom 1. („plan inspekcijskog nadzora”).

Planovi inspekcijskog nadzora temelje se na procjeni rizika koja obuhvaća tokove određenih vrsta otpada i izvore nezakonitih pošiljaka, rezultatima prethodnih inspekcijskih nadzora te prema potrebi podacima iz obavještajnih izvora, kao što su podaci o policijskim i carinskim istragama i analize kriminalnih aktivnosti. Tom procjenom rizika nastoji se među ostalim utvrditi minimalni broj i učestalost potrebnih inspekcijskih nadzora, uključujući fizičke preglede ustanova, poduzeća, posrednika, trgovaca i pošiljaka otpada ili s njima povezane oporabe ili zbrinjavanja.

2.Planovi inspekcijskog nadzora uključuju barem sljedeće elemente:

(a)ciljeve i prioritete inspekcijskih nadzora, uključujući opis načina na koji su ti ciljevi i prioriteti utvrđeni;

(b)zemljopisno područje obuhvaćeno planom inspekcijskog nadzora;

(c)informacije o planiranim inspekcijskim nadzorima, među ostalim o fizičkim pregledima;

(d)zadaće dodijeljene svakom tijelu uključenom u inspekcijske nadzore;

(e)dogovore o suradnji među tijelima uključenima u inspekcijske nadzore;

(f)informacije o osposobljavanju inspektora u području inspekcijskog nadzora; i

(g)informacije o ljudskim, financijskim i drugim resursima za provedbu plana inspekcijskog nadzora.

3.Plan inspekcijskog nadzora preispituje se barem svake tri godine te se prema potrebi ažurira. Tim se preispitivanjem ocjenjuje u kojoj su mjeri provedeni ciljevi i ostali elementi tog plana inspekcijskog nadzora.

4.Ne dovodeći u pitanje primjenjive zahtjeve u pogledu povjerljivosti, države članice obavješćuju Komisiju o planovima inspekcijskog nadzora iz stavka 1. i njihovim bitnim revizijama svake tri godine, a prvi put godinu dana nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

5.Komisija preispituje planove inspekcijskog nadzora o kojima su je obavijestile države članice u skladu sa stavkom 4. i prema potrebi sastavlja izvješća o provedbi ovog članka na temelju preispitivanja tih planova. Takva izvješća mogu, među ostalim, uključivati preporuke o prioritetima inspekcijskih nadzora i o suradnji i koordinaciji u provedbi među relevantnim tijelima uključenima u inspekcijske nadzore. Ta se izvješća prema potrebi mogu i predstaviti na sastancima skupine za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada osnovane na temelju članka 63.

Članak 60.
Sankcije

1.Države članice utvrđuju pravila o administrativnim sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere za osiguranje njihove primjene. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

2.Pri određivanju vrste i razine sankcija koje se određuju u slučaju kršenja nadležna tijela država članica uzimaju u obzir sljedeće kriterije:

(a)narav, težinu i trajanje kršenja;

(b)prema potrebi je li kršenje počinjeno namjerno ili iz nehaja;

(c)financijsku snagu fizičke ili pravne osobe koja se smatra odgovornom izraženu, primjerice, ukupnim prometom pravne osobe koja se smatra odgovornom ili godišnjim dohotkom fizičke osobe koja se smatra odgovornom;

(d)gospodarske koristi koje proizlaze iz kršenja koje je počinila fizička ili pravna osoba koja se smatra odgovornom ako ih je moguće utvrditi;

(e)štetu u okolišu uzrokovana kršenjem ako ju je moguće utvrditi;

(f)sve radnje za ublažavanje ili ispravljanje nastale štete koje je poduzela fizička ili pravna osoba koja se smatra odgovornom;

(g)razinu suradnje fizičke ili pravne osobe koja se smatra odgovornom s nadležnim tijelom;

(h)prethodna kršenja koja je počinila fizička ili pravna osoba koja se smatra odgovornom;

(i)sve radnje s ciljem zaobilaženja ili ometanja administrativnih kontrola; i

(j)sve ostale otegotne ili olakotne čimbenike primjenjive na okolnosti slučaja.

3.Države članice moraju moći odrediti barem sljedeće sankcije u slučaju kršenja ove Uredbe:

(a)novčane kazne;

(b)oduzimanje prihoda koje je fizička ili pravna osoba stekla transakcijom povezanom s kršenjem;

(c)obustavu ili ukidanje odobrenja za obavljanje aktivnosti povezanih s gospodarenjem otpadom i otpremom pošiljaka otpada ako su te aktivnosti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe;

(d)isključivanje iz postupaka javne nabave.

Odjeljak 2.
Suradnja u provedbi

Članak 61.
Suradnja u provedbi na nacionalnoj razini

Države članice za sva relevantna nadležna tijela uključena u provedbu ove Uredbe uspostavljaju djelotvorne mehanizme koji im omogućuju suradnju i koordinaciju na nacionalnoj razini s obzirom na razvoj i provedbu politika i aktivnosti provedbe za rješavanje problema nezakonitih pošiljaka otpada, među ostalim i za uspostavu i provedbu planova inspekcijskog nadzora.

Članak 62.
Suradnja u provedbi među državama članicama

1.Države članice bilateralno i multilateralno međusobno surađuju kako bi olakšale sprečavanje i otkrivanje nezakonitih pošiljaka. Preko uspostavljenih struktura razmjenjuju relevantne informacije o pošiljkama otpada, tokovima otpada, operaterima i postrojenjima te iskustva i znanje o provedbenim mjerama, uključujući procjenu rizika provedenu u skladu s člankom 59. stavkom 1., posebno u okviru skupine za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada osnovane na temelju članka 63.

2.Države članice među svojim stalnim osobljem imenuju odgovorne osobe za suradnju iz stavka 1. i određuju ključne točke za fizičke preglede iz članka 58. stavka 1. Te se informacije dostavljaju Komisiji, koja tim članovima osoblja šalje zbirni popis.

3.Država članica može na zahtjev druge države članice poduzeti zakonske mjere protiv osoba iz predmetne države članice za koje se sumnja da su uključene u nezakonitu otpremu otpada.

Članak 63.
Skupina za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada

1.Osniva se skupina za provedbu kako bi se olakšale i poboljšale suradnja i koordinacija među državama članicama radi sprečavanja i otkrivanja nezakonitih pošiljaka („skupina za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada”).

2.Skupina za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada sastoji se od imenovanog stalnog osoblja odgovornog za suradnju iz članka 62. stavka 2., a može uključivati i druge predstavnike relevantnih tijela svake države članice odgovorne za provedbu ove Uredbe. Njome predsjedaju predstavnici Komisije.

3.Skupina za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada forum je za razmjenu informacija i obavještajnih podataka o općem kretanju nezakonitih pošiljaka otpada, procjenama na temelju rizika koje provode države članice i provedbenim aktivnostima, kao i za razmjenu mišljenja o najboljoj praksi i za olakšavanje suradnje i koordinacije među relevantnim tijelima. Skupina za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada može ispitati svako tehničko pitanje o provedbi ove Uredbe koje iznese predsjedatelj na vlastitu inicijativu ili na zahtjev članova skupine ili odbora iz članka 77.

4.Skupina za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada sastaje se najmanje dvaput godišnje. Osim članova iz stavka 2., predsjedatelj prema potrebi može na sastanke pozvati predstavnike drugih relevantnih institucija, tijela, ureda, agencija ili mreža.

5.Komisija prenosi mišljenja izražena u okviru skupini za provedbu Uredbe o pošiljkama otpada odboru iz članka 77.

Odjeljak 3.
Djelovanja Komisije

Članak 64.
Opće odredbe

1.Kako bi se borila protiv kršenja odredaba ove Uredbe, podržala i nadopunila provedbene aktivnosti država članica te pridonijela ujednačenoj primjeni ove Uredbe u cijeloj Uniji, Komisija izvršava ovlasti koje su joj dodijeljene člancima od 64. do 68.

2.Tim ovlastima ne dovode se u pitanje:

(a)primarna odgovornost država članica da osiguraju i provode usklađenost s ovom Uredbom; i

(b)ovlasti prenesene na Komisiju ili Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) drugim pravnim aktima, osobito Uredbom (EU, Euratom) 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 65 , Uredbom Vijeća 515/97 66 ili Uredbom Vijeća 2185/96 67 .

3.Komisija može izvršavati ovlasti koje su joj dodijeljene ovom Uredbom na vlastitu inicijativu, na zahtjev jedne ili više država članica ili na pritužbu ako postoji dovoljna sumnja da prijevoz predmetne tvari ili predmeta ili predmetna pošiljka otpada čini nezakonitu pošiljku.

4.Komisija može izvršavati ovlasti koje su joj dodijeljene ovom Uredbom s obzirom na pošiljke otpada obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe u skladu s člankom 2. stavkom 1., a posebno s obzirom na pošiljke koje utječu na nekoliko država ili imaju ozbiljne štetne učinke na zdravlje ljudi i/ili okoliš.

5.U izvršavanju svojih ovlasti Komisija uzima u obzir inspekcijske nadzore koje države članice provode ili su već provele za iste pošiljke u skladu s ovom Uredbom.

6.Po završetku djelovanja Komisija sastavlja izvješće. Ako Komisija zaključi da prijevoz predmetne tvari ili predmeta ili predmetna pošiljka otpada čini nezakonitu pošiljku, o tome obavješćuje nadležna tijela predmetnih država i preporučuje da se s takvom nezakonitom pošiljkom postupi u skladu s člancima 24. i 25. Ta tijela mogu primijeniti sankcije u skladu s člankom 60. Komisija može i preporučiti određene dodatne mjere relevantnim tijelima i prema potrebi obavijestiti relevantne institucije, tijela, urede i agencije Unije.

7.Izvješća sastavljena na temelju stavka 6. zajedno sa svim dokazima koji ih potkrepljuju i koji su im priloženi prihvatljiv su dokaz:

(a)u sudskim postupcima nekaznene naravi pred nacionalnim sudovima i u upravnim postupcima u državama članicama;

(b)u kaznenim postupcima u državi članici u kojima se pokažu potrebnima na isti način i pod istim uvjetima kao administrativna izvješća koja sastavljaju nacionalni upravni inspektori te se na njih primjenjuju ista pravila evaluacije kao na administrativna izvješća koja sastavljaju nacionalni upravni inspektori i imaju jednaku dokaznu vrijednost kao ta izvješća;

(c)u sudskim postupcima pred Sudom Europske unije.

Članak 65.
Inspekcijski nadzori koje provodi Komisija

1.Komisija može provesti inspekcijske nadzore pošiljaka u skladu s člankom 57. stavkom 2. ove Uredbe.

2.Komisija priprema i provodi inspekcijske nadzore u bliskoj suradnji s relevantnim tijelima predmetne države članice.

Komisija pravodobno o predmetu, svrsi i pravnoj osnovi inspekcijskih nadzora obavješćuje ključne točke iz članka 62. stavka 2. u predmetnoj državi članici na čijem se državnom području treba provesti inspekcijski nadzor kako bi ta tijela mogla pružiti potrebnu pomoć. U tu svrhu dužnosnici predmetne države članice mogu sudjelovati u inspekcijskim nadzorima.

Osim toga, na zahtjev predmetne države članice inspekcijske nadzore mogu zajedno provesti Komisija i relevantna tijela te države članice.

3.Osoblje i druge osobe u pratnji koje je Komisija ovlastila za provedbu inspekcijskog nadzora izvršavaju svoje ovlasti na temelju predočenog pisanog naloga u kojem se navodi predmet i svrha inspekcijskog nadzora.

4.Osoblje Komisije koje provodi inspekcijski nadzor ovlašteno je:

(a)pristupiti svim prostorijama, zemljištu i prijevoznim sredstvima osobe koja organizira otpremu, posjednika, prijevoznika, primatelja ili postrojenja koje prima otpad;

(b)ispitati sve relevantne dokumente povezane s predmetom i svrhom inspekcijskog nadzora, bez obzira na medij na kojem su pohranjeni, te uzeti ili u bilo kojem obliku pribaviti primjerke ili izvode iz tih dokumenata;

(c)od podnositelja obavijesti, osobe koja organizira otpremu, posjednika, prijevoznika, primatelja ili postrojenja koje prima otpad zatražiti objašnjenja o činjenicama ili dokumentima povezanima s predmetom i svrhom inspekcijskog nadzora te zabilježiti odgovore;

(d)uzeti i zabilježiti izjave podnositelja obavijesti, osobe koja organizira otpremu, posjednika, prijevoznika, primatelja ili postrojenja koje prima otpad povezane s predmetom i svrhom inspekcijskog nadzora;

(e)fizički pregledati otpad i prema potrebi uzeti uzorke otpada za laboratorijska ispitivanja.

5.Podnositelj obavijesti, osoba koja organizira otpremu, posjednik otpada, prijevoznik otpada, primatelj i postrojenje koje prima otpad surađuju s Komisijom tijekom njezinih inspekcijskih nadzora.

6.Tijela država članica uključena u inspekcijske nadzore pošiljaka otpada na čijem se području provodi inspekcijski nadzor Komisije na zahtjev Komisije pružaju potrebnu pomoć osoblju Komisije.

7.Podnositelj obavijesti, osoba koja organizira otpremu, posjednik otpada, prijevoznik otpada, primatelj i postrojenje koje prima otpad dužni su dopustiti provedbu inspekcijskih nadzora Komisije.

8.Ako Komisija utvrdi da se podnositelj obavijesti, osoba koja organizira otpremu, posjednik otpada, prijevoznik otpada, primatelj ili postrojenje koje prima otpad protivi inspekcijskom nadzoru, predmetna država članica Komisiji pruža potrebnu pomoć i prema potrebi traži pomoć provedbenih tijela kako bi Komisija mogla provesti inspekcijski nadzor. Ako je u skladu s nacionalnim pravilima za takvu pomoć potrebno odobrenje pravosudnog tijela, podnosi se zahtjev za to odobrenje.

Članak 66.
Zahtjevi za informacije

1.Komisija može razgovarati s bilo kojom fizičkom ili pravnom osobom koja pristane na razgovor radi prikupljanja svih potrebnih informacija koje se odnose na predmetne pošiljke otpada.

2.Ako se takav razgovor provodi u prostorijama ustanove, poduzeća, posrednika ili trgovca, Komisija obavješćuje ključne točke iz članka 62. stavka 2. u predmetnoj državi članici na čijem se državnom području vodi razgovor. Ako to zatraži tijelo te države članice, njezini dužnosnici mogu pomoći osoblju Komisije u vođenju razgovora.

3.Komisija može od pravnih ili fizičkih osoba odgovornih za ustanovu ili poduzeće ili od bilo kojeg posrednika i trgovca zatražiti da dostavi sve potrebne informacije povezane s predmetnim pošiljkama otpada. Komisija navodi pravnu osnovu i svrhu zahtjeva te koje su informacije potrebne i utvrđuje rok u kojem je potrebno dostaviti informacije.

4.Komisija odmah prosljeđuje primjerak zahtjeva relevantnim tijelima države članice na čijem se državnom području nalazi sjedište ustanove, poduzeća, posrednika ili trgovca te tijelima države članice o čijem je državnom području riječ.

5.Ako ustanova, poduzeće, posrednik ili trgovac ne dostave tražene informacije ili Komisija smatra da su primljene informacije nedostatne za donošenje zaključka, članak 58. stavak 5. primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 67.
Postupovna jamstva

1.Komisija provodi inspekcijski nadzor i traži informacije uz potpuno poštovanje postupovnih jamstava osobe koja organizira otpremu, posjednika otpada, prijevoznika otpada, primatelja ili postrojenja koje prima otpad, uključujući:

(a)pravo na izbjegavanje davanja samooptužujućih izjava;

(b)pravo na pomoć osobe po vlastitom izboru;

(c)pravo služiti se bilo kojim službenim jezikom države članice u kojoj se provodi inspekcijski nadzor;

(d)pravo na izjašnjavanje o činjenicama koje se odnose na njih;

(e)pravo na dobivanje primjerka zapisa razgovora te na njegovo odobravanje ili dodavanje zapažanja.

Komisija traži dokaze za i protiv osobe koja organizira pošiljku, posjednika otpada, prijevoznika otpada, primatelja ili postrojenja koje prima otpad te provodi inspekcijske nadzore i traži informacije objektivno i nepristrano u skladu s načelom pretpostavke nevinosti.

2.Komisija provodi inspekcijski nadzor i traži informacije uz potpuno poštovanje primjenjivih pravila o povjerljivosti i pravila Unije o zaštiti podataka.

Članak 68.
Uzajamna pomoć

1.Kako bi se osiguralo poštovanje relevantnih zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi, države članice i Komisija pružaju jedna drugoj pomoć u skladu s ovim člankom.

2.U okviru članka 2. stavka 1. i ne dovodeći u pitanje članke 61. i 62. ove Uredbe, odredbe članka 2. stavka 1. alineja od 3. do 5., 7. i 8., članka 3., članka 4. stavka 1. do „zakonodavstva” i stavka 2., članaka od 5. do 14., članka 15. stavka 1. i članaka od 16. do 18. Uredbe (EZ) br. 515/97 primjenjuju se mutatis mutandis na suradnju između nadležnih nacionalnih tijela i tijela Unije koja provode ovu Uredbu; upućivanje na „carinsko i poljoprivredno zakonodavstvo” smatra se upućivanjem na ovu Uredbu.

Glava VIII. 
Završne odredbe

Članak 69.
Izvješćivanje

1.Prije kraja svake kalendarske godine svaka država članica Komisiji dostavlja primjerak izvješća koje je, u skladu s člankom 13. stavkom 3. Baselske konvencije, sastavila i dostavila Tajništvu Konvencije za prethodnu kalendarsku godinu.

2.Prije kraja svake kalendarske godine države članice sastavljaju i izvješće za prethodnu godinu na temelju dodatnog upitnika za izvješćivanje u Prilogu IX. i šalju ga Komisiji. U roku od mjesec dana od slanja tog izvješća Komisiji države članice elektroničkim putem na internetu objavljuju odjeljak tog izvješća koji se odnosi na članak 57. stavak 1. i članak 60. stavak 1., uključujući tablicu 5. iz Priloga IX., zajedno sa svim objašnjenjima koja države članice smatraju primjerenima. Komisija sastavlja popis poveznica država članica iz odjeljka koji se odnosi na članak 57. stavak 1. u Prilogu IX. te ga objavljuje na svojim internetskim stranicama.

3.Izvješća koja države članice sastavljaju u skladu sa stavcima 1. i 2. dostavljaju se Komisiji u elektroničkom obliku.

4.Komisija preispituje podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima preispitivanja.

Europska agencija za okoliš pomagat će Komisiji u praćenju provedbe Uredbe tako što će, kada je to potrebno, sastavljati izvješća s analizom tokova određenih vrsta otpada i njihovom utjecaju na okoliš.

Izvješće iz prvog podstavka prvi put se sastavlja do [Ured za publikacije: unijeti datum kraja pete godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] i svake četiri godine nakon toga.

Članak 70.
Međunarodna suradnja

Države članice, kad je primjereno i potrebno zajedno s Komisijom, surađuju s ostalim potpisnicama Baselske konvencije i međudržavnim organizacijama, među ostalim u području razmjene i/ili dijeljenja informacija, promicanja tehnologije prihvatljive za okoliš i razvoja odgovarajućih kodeksa dobre prakse.

Članak 71.
Imenovanje nadležnih tijela

Države članice imenuju nadležno tijelo ili tijela odgovorna za provedbu ove Uredbe. Svaka država članica imenuje samo jedno nadležno tijelo provoza.

Članak 72.
Imenovanje korespondenata

Države članice i Komisija imenuju po jednog ili više korespondenata odgovornih za obavješćivanje i savjetovanje osoba ili poduzeća koja dostavljaju upite o provedbi ove Uredbe. Korespondent Komisije prosljeđuje korespondentima država članica sva primljena pitanja koja se odnose na države članice i obratno.

Članak 73.
Određivanje carinskih ureda ulaska i izlaska

Za pošiljke otpada koje ulaze u Uniju i izlaze iz Unije države članice mogu odrediti posebne carinske urede ulaska i izlaska. Ako države članice odluče odrediti takve carinske urede, za ulazak pošiljke otpada u Uniju odnosno izlazak iz Unije ne smije se upotrebljavati nijedan drugi granični prijelaz u državi članici.

Članak 74.
Obavješćivanje i informacije o imenovanjima

1.Države članice obavješćuju Komisiju o imenovanjima:

(a)nadležnih tijela u skladu s člankom 71.;

(b)korespondenata u skladu s člankom 72.;

(c)prema potrebi, carinski ured ulaska i izlaska u skladu s člankom 73.

2.U vezi s imenovanjima iz stavka 1. države članice dostavljaju Komisiji sljedeće informacije:

(a)imena;

(b)poštanske adrese;

(c)e-adrese;

(d)brojeve telefona;

(e)jezike prihvatljive nadležnim tijelima.

3.Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim promjenama informacija iz stavka 2.

4.Informacije iz stavka 2. i sve promjene tih informacija dostavljaju se Komisiji elektroničkim putem.

5.Komisija na svojim internetskim stranicama objavljuje popise imenovanih nadležnih tijela, korespondenata i prema potrebi carinskih ureda ulaska i izlaska te ih ažurira ako je potrebno.

Članak 75.
Izmjena priloga od I. do X.

1.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. radi izmjene priloga I.A, I.B, I.C, II., III., III.A, III.B, IV., V., VI. i VII. kako bi se uzele u obzir promjene dogovorene prema Baselskoj konvenciji i Odluci OECD-a ili, u slučaju Priloga I.C, kako bi ga se prilagodilo provedbi članka 26. nakon [Ured za publikacije: unijeti datum dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

2.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. radi izmjene Priloga III.A kako bi na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu u taj prilog uključila mješavine dviju ili više vrsta otpada navedenih u Prilogu III. ako te vrste otpada nisu pomiješane tako da bi se spriječilo njihovo recikliranje na način prihvatljiv za okoliš i kako bi se prema potrebi osiguralo da se jedna ili više stavki iz Priloga III.A ne primjenjuju na izvoz u države na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a.

3.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. radi izmjene Priloga III.B kako bi na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu u taj prilog uključila otpad koji nije naveden u Prilogu III., Prilogu IV. ili Prilogu V. i kako bi se prema potrebi osiguralo da se jedna ili više stavki iz Priloga III.B ne primjenjuju na izvoz u države na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a.

4.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. kako bi se izmijenili oblik i sadržaj informacija navedenih u tom prilogu.

5.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. kako bi se izmijenio Prilog IX. radi ažuriranja popisa zakonodavstva Unije i međunarodnih smjernica o gospodarenju otpadom na način prihvatljiv za okoliš.

6.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 76. kako bi se izmijenio Prilog X. s obzirom na kriterije koji su u njemu navedeni.

Članak 76.
Delegiranje ovlasti

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji uz primjenu uvjeta utvrđenih u ovom članku.

2.Delegiranje ovlasti iz članka 14. stavka 3., članka 28. stavka 4., članka 38. stavka 1., članka 42. stavka 4. i članka 75. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 14. stavka 3., članka 38. stavka 1., članka 42. stavka 4. i članka 75. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.Delegirani akt donesen na temelju članaka 14. stavka 3., članka 28. stavka 4., članka 38. stavka 1., članka 42. stavka 4. i članka 75. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 77.
Postupak odbora

1.Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 78.
Izmjena Uredbe (EU) br. 1257/2013

U članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1257/2013 točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) budu reciklirani samo u postrojenjima za recikliranje brodova koja su uvrštena na Europski popis, a u slučaju brodova koji postanu otpad u Uniji, samo u onim postrojenjima uvrštenima na Europski popis koja se nalaze u državama navedenima u Prilogu VII. Baselskoj konvenciji.”

Članak 79.
Izmjena Uredbe (EZ) br. 2020/1056

U članku 2. stavku 1. točki (a) Uredbe (EZ) br. 2020/1056, podtočka iv. zamjenjuje se sljedećim:

„iv. članku 16. stavku 1. i članku 18. stavku 3. Uredbe (EU) br. [Ured za publikacije: unijeti broj ovog akta]; ovom se Uredbom ne dovode u pitanje kontrole koje provode carinski uredi, predviđene u relevantnim odredbama pravnih akata Unije;”.

Članak 80.
Preispitivanje

Komisija do 31. prosinca 2035., uzimajući u obzir, među ostalim, izvješća izrađena u skladu s člankom 69. i preispitivanje iz članka 59. stavka 5., provodi preispitivanje ove Uredbe i podnosi izvješće o rezultatima tog preispitivanja Europskom parlamentu i Vijeću te mu, ako Komisija to smatra potrebnim, prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 81.
Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.Uredba (EZ) br. 1013/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od [Ured za publikacije: unijeti datum dva mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Međutim, odredbe utvrđene u člancima 4., 7., 8. i 9., članku 14. stavcima 4. i 5. te člancima 15., 16., 18., 26., 35., 38., 41., 42., 43., 44., 45., 47. i 48., 50., 51., 54. i 55. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 nastavljaju se primjenjivati do [Ured za publikacije: unijeti datum dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe], a članak 37. te Uredbe nastavlja se primjenjivati do [Ured za publikacije: unijeti datum tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XII.

2.Uredba (EZ) br. 1013/2006 nastavlja se primjenjivati i na pošiljke koje su prijavljene u skladu s člankom 4. te uredbe i za koje je nadležno tijelo odredišta dalo potvrdu u skladu s člankom 8. te uredbe prije [Ured za publikacije: unijeti datum dva mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. Za te pošiljke ne primjenjuju se odredbe ove Uredbe.

3.Pošiljke za koje su relevantna nadležna tijela svoja odobrenja dala u skladu s člankom 9. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 moraju se otpremiti najkasnije godinu dana od [Ured za publikacije: unijeti datum jednu godinu nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Članak 82.
Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Počinje se primjenjivati dva mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Međutim, članci 5., 8. i 9., članak 14. stavci 14. i 15., članci 15., 16., 18., članak 26. stavci 1., 2. i 3. i članci 35., 41., 47., 48., 49., 50., 51., 54. i 55. primjenjuju se od [Ured za publikacije: unijeti datum dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe], a članci 37., 38., 39., 40., 43. i 44. primjenjuju se od [Ured za publikacije: unijeti datum tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike 

1.3. Prijedlog/inicijativa odnosi se na: 

◻novo djelovanje 

◻ novo djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja 68  

☑ produženje postojećeg djelovanja 

◻ spajanje ili preusmjeravanje jednog ili više djelovanja u drugo/novo djelovanje 

1.4.Ciljevi

1.4.1.Opći ciljevi

1.4.2.Posebni ciljevi

1.4.3.Očekivani rezultati i učinak

Navesti očekivane učinke prijedloga/inicijative na ciljane korisnike/skupine.

1.4.4.Pokazatelji uspješnosti

Navesti pokazatelje za praćenje napretka i postignuća.

1.5.Osnova prijedloga/inicijative 

1.5.1.Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući detaljan vremenski plan provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja Unije (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ove točke „dodana vrijednost sudjelovanja Unije” vrijednost je koja proizlazi iz intervencije Unije i predstavlja dodatnu vrijednost u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

1.6.Trajanje i financijski učinak prijedloga/inicijative

◻ Ograničeno trajanje

–◻    na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG

–◻    financijski učinak od GGGG do GGGG za odobrena sredstva za preuzete obveze i od GGGG do GGGG za odobrena sredstva za plaćanje

☑ Neograničeno trajanje

–provedba s početnim razdobljem od 2024. do 2027.

–nakon čega slijedi redovna provedba.

1.7.Predviđeni načini upravljanja 69  

☑ Izravno upravljanje koje provodi Komisija

–☑ putem svojih službi, uključujući osoblje u delegacijama Unije

–◻ putem izvršnih agencija

◻ Podijeljeno upravljanje s državama članicama

◻ Neizravno upravljanje povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

–◻ trećim zemljama ili tijelima koja su one odredile

–◻ međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti)

–◻ EIB-u i Europskom investicijskom fondu

–◻ tijelima iz članaka 70. i 71. Financijske uredbe

–◻ tijelima javnog prava

–◻ tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u mjeri u kojoj daju odgovarajuća financijska jamstva

–◻ tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva

–◻ osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u području ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

2.MJERE UPRAVLJANJA 

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja 

Navesti učestalost i uvjete.

2.2.Sustavi upravljanja i kontrole 

2.3. Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti 

3. PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak 

·Postojeće proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

3.2.Procijenjeni financijski učinak prijedloga na odobrena sredstva 

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na odobrena sredstva za poslovanje 

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Ako prijedlog/inicijativa utječe na više od jednog naslova za poslovanje, ponovite prethodni odjeljak:

Prethodno navedeni iznos u stavci 09.02.02 bit će potreban za podršku različitim zadaćama provedbe povezanima sa zakonodavnim odredbama koje će izvršavati Glavna uprava ENV (uz podršku drugih službi).

Aktivnosti koje su predmet javne nabave (vidjeti popis u nastavku) uključuju naručivanje pripremnih studija kao potporu donošenju provedbenih i delegiranih akata za provedbu niza mjera u okviru Uredbe o pošiljkama otpada, odnosno za usklađivanje izračuna financijskih jamstava te pojašnjenje razvrstavanja određenog otpada i razlika između rabljene robe i otpada za određene skupine proizvoda. Te će se aktivnosti pojačati u prve dvije godine nakon donošenja nove uredbe.

Uz aktivnosti koje su predmet javne nabave postoji potreba za uključivanjem podrške u okviru informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u razvoj i održavanje sustava za elektroničku razmjenu podataka i podrške vanjskih stručnjaka za provedbu postupka za uvoz otpada iz EU-a u države koje nisu članice OECD-a. To uključuje obavješćivanje država koje nisu članice OECD-a o novim odredbama, procjenu obavijesti iz tih država te utvrđivanje i ažuriranje popisa država koje nisu članice OECD-a, a koje su ovlaštene za uvoz otpada iz EU-a sa zelenog popisa.

U prijedlogu se predviđa i interoperabilnost predloženog sustava za elektroničku razmjenu podataka s okruženjem jedinstvenog sučelja EU-a za carine. To će zahtijevati dodatna financijska sredstva, koja će Glavna uprava ENV staviti na raspolaganje Glavnoj upravi TAXUD u okviru programa LIFE kako bi se omogućilo to međusobno povezivanje. Trenutačno se razina odgovarajućih sredstava za tu aktivnost ne može sa sigurnošću utvrditi, no upućujemo na bilješku 69. o procjeni troškova.

Popis predloženih studija o javnoj nabavi i ugovora o uslugama (predmete možda treba dodatno prilagoditi)

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

U ovaj se dio unose „administrativni proračunski podaci”, koji se najprije unose u prilog zakonodavnom financijskom izvještaju (Prilog V. internim pravilima), koji se učitava u sustav DECIDE za potrebe savjetovanja među službama.

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.2.Procijenjeni rezultati financirani odobrenim sredstvima za poslovanje 

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.3.Sažetak procijenjenog učinka na administrativna odobrena sredstva 

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Potrebna odobrena sredstva za ljudske resurse i ostale administrativne rashode pokrit će se odobrenim sredstvima glavne uprave koja su već dodijeljena za upravljanje djelovanjem i/ili su preraspodijeljena unutar glavne uprave te prema potrebi dodatnim sredstvima koja se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

3.2.3.1.Procijenjene potrebe u pogledu ljudskih resursa

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

Procjenu navesti u ekvivalentima punog radnog vremena