Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document C:2023:228:FULL

Službeni list Europske unije, C 228, 29. lipnja 2023.


Display all documents published in this Official Journal
 

ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 228

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 66.
29. lipnja 2023.


Sadržaj

Stranica

 

I.   Rezolucije, preporuke i mišljenja

 

MIŠLJENJA

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

 

578. plenarno zasjedanje EGSO-a – Sjednica za obnovu saziva, 26.4.2023. – 27.4.2023.

2023/C 228/01

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o preporukama EGSO-a za temeljitu reformu europskog semestra (samoinicijativno mišljenje)

1

2023/C 228/02

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Pravo na zdrav okoliš u Europskoj uniji, osobito u kontekstu rata u Ukrajini (samoinicijativno mišljenje)

10

2023/C 228/03

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Daljnje jačanje digitalne konkurentnosti EU-a (razmatračko mišljenje)

17

2023/C 228/04

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi 30 godina jedinstvenog tržišta: kako poboljšati funkcioniranje jedinstvenog tržišta (razmatračko mišljenje)

22

2023/C 228/05

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Nesigurnost radnih mjesta i mentalno zdravlje (razmatračko mišljenje na zahtjev španjolskog predsjedništva)

28

2023/C 228/06

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Demokracija na radnom mjestu (razmatračko mišljenje na zahtjev španjolskog predsjedništva)

43

2023/C 228/07

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Postupak u slučaju socijalne neravnoteže (razmatračko mišljenje na zahtjev španjolskog predsjedništva)

58

2023/C 228/08

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Razvoj kompetencija i vještina u kontekstu zelene i digitalne tranzicije (razmatračko mišljenje na zahtjev švedskog predsjedništva)

64

2023/C 228/09

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Europska iskaznica za osobe s invaliditetom (razmatračko mišljenje na zahtjev Europske komisije)

71

2023/C 228/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Inicijativi za virtualne svjetove, kao što je metaverzum (razmatračko mišljenje na zahtjev Europske komisije)

76

2023/C 228/11

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prelazak na dugoročno održiv prometni sustav (razmatračko mišljenje na zahtjev švedskog predsjedništva)

81


 

III   Pripremni akti

 

Europski gospodarski i socijalni odbor

 

578. plenarno zasjedanje EGSO-a – Sjednica za obnovu saziva, 26.4.2023. – 27.4.2023.

2023/C 228/12

Mišljenje Europski gospodarski i socijalni odbor o temi Prijedlog preporuke Vijeća o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji (COM(2023) 38 final – 2023/0012 (NLE)) i o temi Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Jačanje socijalnog dijaloga u Europskoj uniji: iskorištavanje njegova punog potencijala za upravljanje pravednim tranzicijama (COM(2023) 40 final)

87

2023/C 228/13

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prikupljanju i prijenosu unaprijed dostavljenih informacija o putnicima (API podaci) radi poboljšanja i olakšavanja nadzora vanjskih granica, izmjeni Uredbe (EU) 2019/817 i Uredbe (EU) 2018/1726 te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/82/EZ (COM(2022) 729 final) i Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prikupljanju i prijenosu unaprijed dostavljenih informacija o putnicima u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela te o izmjeni Uredbe (EU) 2019/818 (COM(2022) 731 final)

97

2023/C 228/14

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila i motora te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila s obzirom na njihove emisije i trajnost baterija (Euro 7) i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 (COM(2022) 586 final – 2022/0365(COD))

103

2023/C 228/15

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava (COM(2022) 732 final – 2022/0426(COD)) i o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o postignutom napretku u suzbijanju trgovine ljudima (četvrto izvješće) (COM(2022) 736 final)

108

2023/C 228/16

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 i stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ (COM(2022) 677 final — 2022/0396 (COD))

114

2023/C 228/17

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (COM(2022) 748 final – 2022/0432 (COD))

121

2023/C 228/18

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Za snažan i održiv sektor algi u Uniji (COM(2022) 592 final)

126

2023/C 228/19

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Okvir politike EU-a o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati (COM(2022) 682 final)

132

2023/C 228/20

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim pravilima o lijekovima za humanu primjenu namijenjenima stavljanju u promet u Sjevernoj Irskoj (COM(2023) 122 final – 2023/0064 (COD))

141

2023/C 228/21

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim pravilima koja se odnose na ulazak u Sjevernu Irsku iz drugih dijelova Ujedinjene Kraljevine određenih pošiljaka maloprodajne robe, bilja za sadnju, sjemenskog krumpira, strojeva i određenih vozila koji se upotrebljavaju u poljoprivredne ili šumarske svrhe te na nekomercijalno premještanje određenih kućnih ljubimaca u Sjevernu Irsku (COM(2023) 124 final – 2023/0062 (COD))

144

2023/C 228/22

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici o stanovništvu i stanovima, izmjeni Uredbe (EZ) br. 862/2007 i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 763/2008 i (EU) br. 1260/2013 (COM(2023) 31 final – 2023/0008 (COD))

148

2023/C 228/23

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu pravila o PDV-u za digitalno doba (COM(2022) 701 final – 2022/0407 (CNS)) i o temi Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 u pogledu dogovora o administrativnoj suradnji u području PDV-a potrebnih za digitalno doba (COM(2022) 703 final – 2022/0409 (CNS))

149

2023/C 228/24

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijećao izmjeni Direktive (EU) 2015/413 o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (COM(2023) 126 final)

154

2023/C 228/25

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Radnom dokumentu službi Komisije – Evaluacija pravila o javnim subvencijama za zdravstvene i socijalne usluge od općeg gospodarskog interesa i Uredbe o potporama de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa (SWD(2022) 388 final)

155


HR

 


I. Rezolucije, preporuke i mišljenja

MIŠLJENJA

Europski gospodarski i socijalni odbor

578. plenarno zasjedanje EGSO-a – Sjednica za obnovu saziva, 26.4.2023. – 27.4.2023.

29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/1


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o preporukama EGSO-a za temeljitu reformu europskog semestra

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 228/01)

Izvjestitelji:

Gonçalo LOBO XAVIER

Javier DOZ ORRIT

Luca JAHIER

Odluka Plenarne skupštine

27.10.2022.

Pravna osnova

pravilo 52. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini

18.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani)

226/2/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski semestar, unatoč svojim nedostacima, ima važnu ulogu u koordinaciji nacionalnih ekonomskih politika u EU-u. Međutim, njegov način funkcioniranja ne omogućuje zadovoljavajuće sudjelovanje građana i nacionalnih političkih, gospodarskih i socijalnih aktera iz država članica u tom procesu i sastavljanju preporuka. U većini država članica razina sudjelovanja organiziranog civilnog društva u europskom semestru nedovoljna je i niske kvalitete. Iako je pri savjetovanju o izradi nacionalnih planova za oporavak i otpornost došlo do određenog poboljšanja, ono nije konsolidirano, a u nekim je zemljama nedavno iz političkih razloga došlo do zastoja u pogledu preuzetih obveza da se i dalje podupire to sudjelovanje.

1.2.

Komunikacijom Europske komisije o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a (1), koju Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava (2), uspostavlja se fleksibilniji i diferenciraniji okvir fiskalne politike za koji će biti potrebni pregovori i sporazumi između institucija EU-a i država članica. Za njihov uspjeh ključno je da države članice preuzmu odgovornost za taj proces i za preuzete obveze. Kako bi se to postiglo, potrebna je reforma postupaka i vremenskog rasporeda europskog semestra.

1.3.

EGSO smatra da je odgovornost država članica moguća samo uz konkretnu i strukturnu uključenost političkih, gospodarskih i socijalnih aktera u postupak europskog semestra. Smatra da sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva, kao i nacionalnih parlamenata te lokalnih i regionalnih vlasti, mora postati jedan od stupova reforme europskog semestra. Nadležnost Europskog parlamenta (EP) trebalo bi povećati kako bi on imao veća prava suodlučivanja o smjernicama ekonomske politike i prijedlozima na razini EU-a.

1.4.

EGSO predlaže reformu europskog semestra kako bi on postao transparentniji, demokratičniji i djelotvorniji te u većoj mjeri uključivao organizirano civilno društvo, a sve to u skladu s ciljevima gospodarskog rasta, otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, socijalne kohezije i konvergencije među državama članicama te ubrzavanja zelene i digitalne tranzicije. Postojeći sustavi pokazatelja moraju se preispitati, dopuniti i uskladiti kako bi se poboljšali postupci evaluacije.

1.5.

EGSO smatra da bi glavni instrumenti europskog semestra, posebno preporuke za pojedine zemlje, trebali obuhvaćati razdoblje od tri godine, uz godišnje evaluacije i preispitivanja. Taj je prijedlog u skladu s komunikacijom Europske komisije o reformi okvira gospodarskog upravljanja EU-a i olakšat će proces preuzimanja nacionalne odgovornosti i sudjelovanje organiziranog civilnog društva.

1.6.

Upravo ispunjenje preporuka za pojedine zemlje omogućuje procjenu valjanosti i djelotvornosti europskog semestra. Stoga EGSO smatra da je najprikladniji poticaj povezati njihovu provedbu s proračunom EU-a i primiti dio sredstava iz njega, po uzoru na Mehanizam za oporavak i otpornost.

1.7.

EGSO predlaže da se socijalni partneri i organizacije civilnog društva uključe putem strukturiranog formalnog postupka savjetovanja, i na europskoj i na nacionalnoj razini, koji bi obuhvaćao fazu izrade i fazu donošenja odluka te faze provedbe, praćenja i evaluacije. Taj postupak trebalo bi provoditi u sklopu tijela osnovanog u tu svrhu ili postojećeg tijela kojem bi se službeno dodijelila ta funkcija. Osim toga, postojeća nacionalna gospodarska i socijalna vijeća trebala bi imati važnu ulogu u tom postupku.

1.8.

EGSO smatra da bi načela i opće značajke strukturiranog i trajnog uključivanja organiziranog civilnog društva u razne faze europskog semestra trebalo definirati uredbom EU-a, poštujući pritom činjenicu da bi nacionalno zakonodavstvo trebalo podrobnije odrediti postupke i tijela u kojima se to savjetovanje provodi, kao i kriterije otvorenosti, transparentnosti i reprezentativnosti.

1.9.

EGSO smatra da bi tom uredbom trebalo utvrditi osnovne kriterije i načela koji se, među ostalim, odnose na sljedeća pitanja: vremenski raspored (povezan s rasporedom Mehanizma za oporavak i otpornost i europskog semestra), formalnost sastanaka i javni pristup dokumentaciji u propisanom roku i obliku, zapisnike, javnu objavu prijedloga i odgovora vlade te plan za provedbu sporazuma.

1.10.

EGSO smatra da je potrebno produbiti raspravu o fiskalnom kapacitetu i vlastitim sredstvima EU-a. Odbor smatra da će zbog geopolitičkih, gospodarskih, socijalnih i okolišnih izazova s kojima će se EU suočavati u predstojećim godinama biti nužno financirati zajednička europska dobra.

2.   Uvod

2.1.

Svrha je ovog mišljenja potaknuti promišljanje i oblikovanje prijedloga za temeljitu reformu postupaka europskog semestra kako bi gospodarsko upravljanje EU-a postalo transparentnije, demokratskije i učinkovitije te kako bi se organizacije civilnog društva u njega djelotvornije uključile.

2.2.

U našoj analizi i prijedlozima uzimaju se u obzir sadržaj gospodarskog upravljanja EU-a, Komunikacija Europske komisije o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a i mišljenje EGSO-a o toj komunikaciji te rezolucije Odbora o sudjelovanju organizacija civilnog društva u razvoju i provedbi nacionalnih planova za oporavak i otpornost (2021. i 2022.) (3).

2.3.

Kao i u pripremi navedenih rezolucija, proveli smo opsežno savjetovanje s predstavnicima organiziranog civilnog društva putem nacionalnih izaslanstava Skupine za europski semestar (sastavljenih od troje članova iz svake zemlje – po jednog člana ili jedne članice iz svake skupine). Savjetovanje je provedeno u obliku upitnika i sedam posjeta zemljama (okrugli stolovi). Rezultati savjetovanja navedeni su u prilogu (4) i sažeti u točki 5. mišljenja.

3.   Kontekst

3.1.

Nakon krize 2008. europski semestar uveden je kao instrument gospodarskog upravljanja EU-a. U početku je naglasak stavljen na financijsku stabilnost država članica, a s vremenom su uz ekonomske i proračunske politike dodana i pitanja zapošljavanja i socijalna pitanja. Danas je europski semestar polugodišnji ciklus koordinacije ekonomske, socijalne i fiskalne politike te politike zapošljavanja: države članice usklađuju svoje proračune i ekonomske politike s ciljevima i pravilima dogovorenima na razini EU-a. Od svojeg uvođenja 2011. afirmirao se kao forum za raspravu o izazovima država članica EU-a u području fiskalne i ekonomske politike te politike zapošljavanja u sklopu tog zajedničkog godišnjeg vremenskog okvira. Javila se potreba za boljom koordinacijom među državama članicama s obzirom na gospodarske i socijalne posljedice pandemije 2020. i rata pokrenutog neopravdanom i ničim izazvanom invazijom Ruske Federacije na Ukrajinu. Stoga je 2021. europski semestar prilagođen kako bi se uzela u obzir uspostava Mehanizma za oporavak i otpornost. Provedba nacionalnih planova za oporavak i otpornost sada je temelj za programe reformi i ulaganja za naredne godine. Svojim širim područjem primjene i multilateralnim nadzorom europski semestar na koristan način upotpunjuje provedbu nacionalnih planova za oporavak i otpornost.

3.2.

U skladu s člankom 18. stavkom 4. točkom (q) Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost (5), za pripremu i provedbu nacionalnih planova za oporavak i otpornost trebalo bi pružiti sažetak postupka savjetovanja provedenog u skladu s nacionalnim pravnim okvirom i kratko objašnjenje načina na koji je doprinos dionika uzet u obzir u planu za oporavak i otpornost. Ti dionici uključuju lokalne i regionalne vlasti, socijalne partnere, organizacije civilnog društva, organizacije mladih i druge dionike. Međutim, kao što je EGSO istaknuo u svojoj rezoluciji donesenoj u svibnju 2022., sudjelovanje organiziranog civilnog društva dosad općenito nije bilo zadovoljavajuće, čak i ako se uzmu u obzir prirodne razlike među zemljama u pogledu postojećih postupaka savjetovanja.

3.3.

Četiri su glavna cilja europskog semestra: (1) spriječiti prekomjerne makroekonomske neravnoteže u EU-u; (2) osigurati dobro održivo javno financiranje (Pakt o stabilnosti i rastu); (3) poduprijeti strukturne reforme usmjerene na poticanje gospodarskog rasta, zapošljavanja i socijalnih politika (Europa 2020., zeleni plan, ciljevi održivog razvoja, europski stup socijalnih prava); i (4) poticati ulaganja. Nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 i donošenja instrumenta NextGenerationEU sada je cilj ujedno i praćenje nacionalnih planova za oporavak i otpornost.

3.4.

U studenome 2022. Europska komisija objavila je Komunikaciju o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a (6), u kojoj se predlaže zadržavanje referentnih vrijednosti Pakta o stabilnosti i rastu (deficit od 3 % BDP-a i 60 % udjela duga u BDP-u) i uspostava postupaka za smanjenje duga diferenciranih po zemljama i dogovorenih s njihovim vladama (s pomoću nacionalnih srednjoročnih fiskalnih planova). Taj bi revidirani okvir bio jednostavniji, transparentniji i djelotvorniji, uz veću nacionalnu odgovornost i bolju provedbu. U skladu s tom revidiranom strukturom fiskalni planovi najzaduženijih država članica donosili bi se na razdoblje od četiri godine (s mogućnošću produljenja za dodatne tri godine), uz poštovanje posebnog i dogovorenog plana ulaganja i reformi, podložno godišnjem praćenju usklađenosti. Tim prijedlogom uzima se u obzir tzv. duh instrumenta NextGenerationEU. Zaključci Vijeća Ecofin od 14. ožujka 2023. (7) sadržavaju brojna područja u kojima su države članice usuglasile svoja stajališta, a postoje i područja u kojima je potreban daljnji rad. Ti zaključci pružaju političke smjernice za pripremu relevantnih zakonodavnih prijedloga Europske komisije. Konkretno, Vijeće je navelo da bi države članice trebale sustavno, pravodobno i smisleno uključivati socijalne partnere, civilno društvo i druge relevantne dionike u sve faze ciklusa europskog semestra i oblikovanja politika jer je to ključno za uspjeh koordinacije i provedbe ekonomske i socijalne politike te politike zapošljavanja. To je 23. ožujka odobrilo i Europsko vijeće.

3.5.

S pomoću tog koordinacijskog instrumenta EGSO kontinuirano nastoji povećati uključenost organizacija civilnog društva u odluke koje na njega mogu utjecati. Time se želi ojačati demokratski legitimitet i povjerenje civilnog društva u institucije EU-a i osigurati učinkovitija provedba prethodno navedenih nacionalnih planova i programa. To je savjetovanje stoga provedeno kako bi se prikupile preporuke organiziranog civilnog društva u državama članicama i ojačala njihova uloga u tim postupcima. U savjetovanju su uzete u obzir promjene u tijeku koje se odnose na europski semestar (provedba Mehanizma za oporavak i otpornost, integracija poglavlja o planu REPowerEU i revizija okvira gospodarskog upravljanja EU-a).

4.   Metodologija primijenjena za savjetovanje

4.1.

Podaci i informacije potrebni za ovo mišljenje prikupljeni su u razdoblju od prosinca 2022. do ožujka 2023. Primljena su ukupno 23 nacionalna doprinosa (odgovori na upitnik i/ili doprinosi prikupljeni tijekom okruglog stola) (8). Održana su savjetovanja, koja su se temeljila na znanju članova i članica i uključivala socijalne partnere i organizacije civilnog društva. U nekim su zemljama bila uključena nacionalna gospodarska i socijalna vijeća ili ekvivalentna tijela, a u drugima i predstavnici i predstavnice vlada.

4.2.

Ovo se mišljenje temelji i na vanjskim izvorima, kao što su publikacije skupina za strateško promišljanje, komparativne istraživačke studije i nacionalne rasprave. Osim toga, upitnik je poslan nekolicini europskih organizacija civilnog društva, članovima EGSO-ove Skupine za vezu i drugim predstavnicima triju skupina EGSO-a.

5.   Opažanja na temelju rezultata savjetovanja

Odjeljak I.: Praćenje našeg prethodnog rada u vezi s nacionalnim planovima za oporavak i otpornost

5.1.   1. pitanje – Trenutačno stanje uključenosti organizacija civilnog društva u provedbu plana za oporavak i otpornost

Općenito, nije bilo većih promjena. Glavne su prepreke nedostatak političke volje vlada, nepostojanje sustavnog i ujednačenog pristupa praćenju te nedostatak stalnih i formalnih postupaka i struktura za informiranje i dijalog. Organizacije civilnog društva predlažu osnivanje središnje platforme za europski semestar koja bi uključivala sve nacionalne informacije i stvaranje standardiziranih mehanizama savjetovanja i praćenja s aktivnijom ulogom nacionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća (i ekvivalentnih tijela).

Odjeljak II.: Stavovi organizacija civilnog društva o europskom semestru

2. pitanje – Savjetovanje s organizacijama civilnog društva u okviru europskog semestra

Savjetovanje s organizacijama civilnog društva u kontekstu europskog semestra općenito se smatra nedovoljnim i/ili neučinkovitim, odnosno pukom formalnošću s niskom stopom prihvaćanja prijedloga koji iz njega proizlaze. Nacionalni dionici s kojima su obavljeni razgovori predlažu definiran i redovit ciklus savjetovanja s boljim pristupom dokumentaciji i većom transparentnošću, objavljivanje rezultata, vremenski raspored koji bi bio u skladu s ciklusom europskog semestra i vidljivost tog postupka u javnosti.

5.2.   3. pitanje – Djelotvornost i legitimnost europskog semestra kao instrumenta za koordinaciju ekonomske i fiskalne politike

Većina predstavnika organizacija civilnog društva pozitivno ocjenjuje ulogu europskog semestra u koordinaciji ekonomskih politika i politika zapošljavanja, iako navedeni nedostaci onemogućuju veću djelotvornost i legitimnost, i smatraju da je interaktivnost postupka otežana administrativnim opterećenjem i nedostatkom strukturirane i ujednačene metode savjetovanja. Kritiziraju i nisku stopu provedbe preporuka za pojedine zemlje i slabu integraciju europskog stupa socijalnih prava i socijalnih pokazatelja u mehanizme evaluacije. Većina smatra da bi u reformi europskog semestra prednost trebalo dati srednjoročnim i dugoročnim ciljevima.

5.3.   4. pitanje – Preporuke za pojedine zemlje

Većina ispitanika smatra da su preporuke za pojedine zemlje u skladu sa srednjoročnim i dugoročnim izazovima, iako su preopćenite ili su usmjerene na fiskalnu održivost, zanemarujući pitanja kao što su zdravlje, obrazovanje i socijalna uključenost te samo djelomično vode računa o interesima socijalnih partnera i organizacija civilnog društva. Bolja provedba preporuka za pojedine zemlje iziskuje veću usklađenost s prioritetima vlade i građana, transparentnije i participativnije mehanizme praćenja i evaluacije te djelotvorniji sustav poticaja i sankcija.

5.4.   5. pitanje – Prioritetno jačanje stupova europskog semestra

Pandemija je naglasila prioritet strukturnih reformi i rasta. Strukturnim reformama promiče se otpornost gospodarstva i one iziskuju ulaganja, što je drugi prioritet europskog semestra. Ulaganjima bi se trebali podupirati gospodarski razvoj i socijalna kohezija. Jačanje socijalnog dijaloga i sudjelovanje organizacija civilnog društva u europskom semestru moraju se zajamčiti europskim zakonodavnim aktom. Ključna održivost javnih financija ne smije biti u suprotnosti s ulaganjima kojima se promiče uzlazna gospodarska i socijalna konvergencija.

5.5.   7. pitanje – Europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF)

Većina ispitanika smatra da postoji potreba za jačanjem veze između europskih strukturnih i investicijskih fondova i provedbe preporuka za pojedine zemlje, kao i političkih i socijalnih dijaloga i sinergija među nacionalnim tijelima zaduženima za upravljanje europskim semestrom i europskim strukturnim i investicijskim fondovima kako bi se izradio plan za provedbu preporuka za pojedine zemlje. Trebalo bi promicati veću integraciju i konvergenciju nacionalnih ciljeva, politika i resursa, bolje povezivanje fondova s europskim politikama i bolje korištenje resursa za podupiranje razvoja regija u nepovoljnom položaju.

Odjeljak III.: Stavovi organizacija civilnog društva o europskom gospodarskom upravljanju

5.6.   6. pitanje – Aspekti koje je potrebno ojačati da se poboljša način na koji se provodi europsko gospodarsko upravljanje

Transparentnost i odgovornost smatraju se najvažnijim elementima za poboljšanje načina na koji se provodi europsko gospodarsko upravljanje. Važno je osigurati da svi dionici imaju pristup informacijama o preporukama za ekonomsku politiku i njihovoj provedbi te stvoriti jasne makroekonomske pokazatelje, pragove i ciljeve kako bi okvir gospodarskog upravljanja EU-a i europski semestar bili detaljniji, usmjereniji i konkretniji. Nadalje, smatra se da bi trebalo ojačati sudjelovanje Europskog parlamenta, nacionalnih parlamenata, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva kako bi se osiguralo da ekonomske politike vode računa o potrebama i spornim pitanjima širokog raspona dionika.

6.   Opće napomene

Revizija okvira gospodarskog upravljanja EU-a

6.1.

EGSO podržava prijedloge Europske komisije za reformu gospodarskog upravljanja (9) i poziva na brzo donošenje zakonodavnih instrumenata kako bi oni mogli stupiti na snagu 2024., kada će se ukinuti i opća klauzula o odstupanju u okviru Pakta o stabilnosti i rastu.

6.2.

Promjene navedene u komunikaciji Europske komisije, posebno one usmjerene na smanjenje razina javnog duga u državama članicama u skladu s načelima diferencijacije i fleksibilnosti (10), nužno će dovesti do promjena u postupcima europskog semestra. EGSO smatra da to nužno mora podrazumijevati i veću uključenost nacionalnih političkih, gospodarskih i socijalnih aktera kako bi se očuvala dobra demokratska zastupljenost društva u cjelini. U tom važnom području ekonomske politike trebalo bi na odgovarajući način uzeti u obzir različita stajališta i interese koje posebno zastupaju socijalni partneri i organizacije civilnog društva. Europska komisija ističe važnost nacionalne odgovornosti. U tom je kontekstu ključno da se nacionalni srednjoročni planovi fiskalne politike temelje na onome što je učinjeno u kontekstu planova za oporavak i otpornost i da se to dodatno ojača, tj. uključivanjem članka sličnog članku 18. stavku 4. točki (q) Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost, čime bi se uvela obveza boljeg nadzora načina na koji se države članice savjetuju s organizacijama civilnog društva i na koji u planove uključuju njihove zahtjeve. Ključno je saslušati stajališta socijalnih partnera i organizacija civilnog društva o reformama i ulaganjima predloženima u tim planovima i njihovoj provedbi.

6.3

Europska komisija upravo je objavila komunikaciju pod nazivom „Industrijski plan u okviru zelenog plana za doba nulte neto stope emisija” (11). U njoj se objedinjuju potreba da se osigura usklađenost s ciljevima zelenog plana, provedba koncepta strateške europske industrijske autonomije i mjere za jačanje konkurentnosti europske zelene industrije s obzirom na posljedice Zakona o smanjenju inflacije koji promiče vlada SAD-a. Jedan od prijedloga industrijskog plana u okviru zelenog plana stvaranje je Fonda za europsku suverenost, u kontekstu preispitivanja višegodišnjeg financijskog okvira sredinom provedbenog razdoblja 2021. – 2027., radi ulaganja u najinovativnije tehnologije u području zelene i digitalne tranzicije „kako bi se očuvala kohezija i jedinstveno tržište zaštitilo od rizika zbog nejednake dostupnosti državnih potpora” (12).

6.4.

Politička i akademska rasprava o gospodarskom upravljanju EU-a uključuje pitanja kao što su izgradnja stalnog središnjeg fiskalnog kapaciteta EU-a te razina i vrsta vlastitih sredstava koje bi EU trebao imati. Svrha ovog mišljenja nije komentirati ta pitanja. EGSO smatra da bi institucije EU-a trebale hitno temeljito razmotriti ta pitanja i modele za daljnju integraciju monetarne, fiskalne i proračunske politike. Međutim, smatramo da Odbor govori u ime većine europskog organiziranog civilnog društva kada navodi da je pronalaženje zajedničkih europskih rješenja i izgradnja zajedničkih europskih dobara ključno za rješavanje geopolitičkih, gospodarskih, okolišnih i socijalnih izazova s kojima se suočavaju EU i njegove države članice te za uspješnu provedbu zelene i digitalne transformacije koje vode do produktivnijeg, konkurentnijeg te okolišno i socijalno održivijeg gospodarskog modela. EGSO smatra da je za premošćivanje tehnološkog jaza u odnosu na SAD i Kinu te za jačanje lanaca vrijednosti potrebna zajednička europska industrijska politika. Strateška autonomija na koju pozivaju europske institucije, u područjima od vanjske i obrambene politike do industrije, tehnologije, trgovine, zdravlja, vještina te politika istraživanja i razvoja, iziskuje zajednička europska rješenja i zajednička europska dobra. Potrebno nam je više od nacionalnih rješenja koja se temelje na fiskalnom kapacitetu svake države članice, što bi moglo ozbiljno utjecati na pravilno funkcioniranje jednog od najboljih postignuća EU-a: jedinstvenog tržišta.

6.5.

EGSO smatra da za pravilno financiranje europskih zajedničkih dobara moramo početi raditi na pravilnoj, učinkovitoj i djelotvornoj uporabi postojećih financijskih sredstava, iskorištavajući u najvećoj mogućoj mjeri sva sredstva dostupna u okviru javnih i javno-privatnih ulaganja i financijskih instrumenata koji su na raspolaganju EU-u. U tu svrhu EGSO poziva na maksimalnu fleksibilnost u provedbi programa te u sinergijama i prijenosu sredstava među njima, uz primjenu strogih sustava evaluacije i praćenja. Sudjelovanje civilnog društva može taj postupak učiniti transparentnijim i učinkovitijim.

6.6.

Bez obzira na to, opseg potreba za ulaganjima, u smislu zajedničkih dobara i potpore za ulaganja država članica, zahtijevat će dodatno financiranje. Osim toga, potrebno je stvoriti odgovarajuće uvjete kako bi se osigurala primjerena privatna ulaganja i dugoročno najprikladniji regulatorni okvir. To je stajalište EGSO-a izraženo u spomenutoj rezoluciji (2022.) o nacionalnim planovima za oporavak i otpornost, koji su povezani s postizanjem ciljeva zelenog plana i ubrzavanjem energetske tranzicije. Moramo biti svjesni da je nužan uvjet za napredak u tom smjeru prije svega uspješna provedba nacionalnih planova za oporavak i otpornost.

6.7.

EGSO smatra da dobrim gospodarskim i proračunskim upravljanjem treba što prije riješiti pitanje sustava prihoda EU-a, ispuniti obveze utvrđene u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. i instrumentu NextGenerationEU te postaviti temelji za dugoročno jačanje europskog proračuna.

Europski semestar i njegovi postupci

6.8

Europski semestar, unatoč svojim nedostacima, ima važnu ulogu u koordinaciji nacionalnih ekonomskih politika. Međutim, njegov način funkcioniranja ne omogućuje dovoljno jasno i redovito sudjelovanje građana i nacionalnih političkih, gospodarskih i socijalnih aktera iz država članica u tom procesu i sastavljanju preporuka. Tijekom velike recesije ovog stoljeća europski semestar bio je prijenosni kanal za izrazito procikličke politike, koje su se, naravno, temeljile na načelima političke ekonomije prema kojima se njime upravljalo. U vrlo različitom odgovoru europskih institucija na krizu uzrokovanu pandemijom bolesti COVID-19 postupke iz Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost zamijenili su postupci europskog semestra. Europski semestar, zahvaljujući pozitivnom poticaju svojih bespovratnih sredstava i zajmova, oblikovao je preko nacionalnih planova za oporavak i otpornost određeni model okvirnog planiranja ulaganja i strukturnih reformi. Nakon isteka Mehanizma za oporavak i otpornost neće biti moguće vratiti se na prethodni model semestra. Stoga je potrebna reforma koju predlaže EGSO.

6.9.

Problemi koje je organizirano civilno društvo utvrdilo u funkcioniranju europskog semestra i Mehanizma za oporavak i otpornost svakako se razlikuju po prirodi i intenzitetu u državama članicama. Međutim, većina je posebno kritizirala sljedeće aspekte:

komunikacija s dionicima i društvom nije dovoljno kvalitetna i transparentna;

sudjelovanje socijalnih partnera i organiziranog civilnog društva rijetko doseže razinu kvalitete koja bi omogućila prepoznavanje njihove korisnosti;

zbog kratkih rokova za savjetovanje s organiziranim civilnim društvom u okviru europskog semestra teško je uključiti sve nacionalne političke, gospodarske i socijalne aktere te poštovati smjernice iz nacionalnih planova reformi i preporuka za pojedine zemlje;

u mnogim slučajevima nacionalni planovi reformi i preporuke za pojedine zemlje nisu dovoljno dobro strukturirani u pogledu ciljeva i prijedloga reformi i njihov socijalni sadržaj nije adekvatan;

razina ispunjavanja preporuka za pojedine zemlje manjkava je u nizu zemalja, a mehanizam sankcija pokazao se neučinkovitim.

6.10.

Postupci u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost poboljšali su situaciju u nekim aspektima. Iako još nije izvršena evaluacija sredinom provedbenog razdoblja (13), savjetovanja provedena za dvije navedene rezolucije EGSO-a i za ovo mišljenje pokazala su znatnu razinu usklađenosti s potrebnim reformama. To je nedvojbeno povezano s pozitivnim poticajem koji proizlazi iz primanja sredstava iz Mehanizma za oporavak i otpornost. Međutim, razina provedbe ulaganja zaostaje. Razina sudjelovanja organiziranog civilnog društva poboljšala se u ranim fazama provedbe nacionalnih planova za oporavak i otpornost u usporedbi s razinom ostvarenom u pripremnoj fazi i u usporedbi s razinom uobičajenom za semestar. Međutim, u 2022. nije zabilježeno poboljšanje, a u nekim su zemljama uočeni ozbiljni zastoji zbog političkih promjena.

6.11.

Reforma okvira gospodarskog upravljanja koju je predložila Europska komisija jasno poziva na prilagodbu europskog semestra. Revidirani zajednički okvir fiskalne politike pružit će fleksibilniji i diferenciraniji okvir koji uključuje pregovore i sporazume između institucija EU-a i država članica, a dovest će i do promjena u vremenskom rasporedu i postupcima europskog semestra. Kako bi ostao djelotvoran i uspješan, morat će olakšati preuzimanje odgovornosti država članica za postupak i preuzete obveze, što se može postići samo većim sudjelovanjem političkih, gospodarskih i socijalnih aktera u tom procesu. EGSO stoga smatra da sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva mora biti jedan od stupova reforme europskog semestra. Od ključne je važnosti i sudjelovanje nacionalnih parlamenata te lokalnih i regionalnih vlasti.

6.12.

EGSO je već pozvao na donošenje europskog zakonodavnog akta kojim bi se reguliralo sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u europskom semestru. Članak 18. stavak 4. točka (q) Uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost mogao bi se smatrati začetkom pravila na koje poziva EGSO. Predlažemo da se to uredi donošenjem uredbe kojom bi se utvrdila osnovna načela i značajke savjetovanja s organizacijama civilnog društva. Tom bi se uredbom poštovale nacionalne tradicije i postupci za sudjelovanje socijalnih partnera, a istodobno bi se zahtijevalo da se to provodi u skladu s temeljnim načelima i obilježjima utvrđenima u europskoj uredbi.

6.13.

Europska komisija najavila je da će uskoro objaviti komunikaciju o jačanju socijalnog dijaloga i preporuke o ulozi socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini. EGSO smatra da, ako ta inicijativa dovede do donošenja zakonodavstva, ono bi trebalo nadopunjavati uredbu na koju Odbor poziva.

7.   Prijedlozi za reformu europskog semestra

7.1.

EGSO predlaže reformu europskog semestra kako bi se ojačala sljedeća načela, vrijednosti i trendovi: transparentnost, demokracija, uključenost socijalnih partnera i organizacija civilnog društva, djelotvornost njegova djelovanja i rast gospodarstava i kvalitetnog zapošljavanja, doprinos socijalnoj koheziji i konvergenciji među državama članicama te dovršetak zelene i digitalne tranzicije gospodarstva EU-a.

7.2.

U tu svrhu potrebno je obnoviti, dopuniti i uskladiti postojeće sustave gospodarskih, socijalnih i okolišnih pokazatelja te pokazatelja zapošljavanja kako bi se ojačali postupci evaluacije, u koje bi trebali biti uključeni i socijalni partneri i organizacije civilnog društva.

7.3.

EGSO se zalaže za europski semestar koji bi pri koordinaciji gospodarstava EU-a i oblikovanju prijedloga za poticanje održivog rasta uvijek uzimao u obzir socijalnu dimenziju gospodarskih odluka. Mjerama koje se promiču u okviru semestra mora se dati prednost inovacijskom kapacitetu i rastu produktivnosti te provedbi pravedne tranzicije u zelenoj i digitalnoj transformaciji europskog gospodarstva i provedbi europskog stupa socijalnih prava. To je plodonosna ravnoteža nazvana „konkurentna održivost EU-a”, kako je definirana u posljednjim dvama mišljenjima o Godišnjem pregledu održivog rasta, koji je EGSO u potpunosti podržao.

7.4.

EGSO smatra da bi glavni instrumenti europskog semestra – godišnja strategija održivog rasta, nacionalni planovi reformi i preporuke za pojedine zemlje – trebali trajati tri godine, s godišnjim evaluacijama i revizijama. Time bi se omogućio i bolji postupak sudjelovanja političkih, gospodarskih i socijalnih aktera, povećala nacionalna odgovornost i potaknula bolja provedba tih instrumenata.

7.5.

Ispunjavanje preporuka za pojedine zemlje u srednjoročnoj perspektivi koju EGSO zagovara pomoći će u procjeni valjanosti i djelotvornosti europskog semestra. Savjetovanjem provedenim u kontekstu ovog mišljenja ponajprije su prikupljena mišljenja organiziranog civilnog društva o vrijednosti sankcija za neispunjenje preporuka i o najučinkovitijim vrstama sankcija. EGSO smatra da je najprikladniji pristup pružanje poticaja za ispunjavanje preporuka kako bi se poštovale nacionalne obveze njihovim povezivanjem s proračunom EU-a i primanjem određenih sredstava u državama članicama, po uzoru na model Mehanizma za oporavak i otpornost. Kako bi te obveze bile uravnotežene i usklađene sa svim stupovima gospodarskog upravljanja, ključno je da postupak nacionalne odgovornosti bude demokratski i da uključuje političke i socijalne aktere.

7.6.

Demokratičniji europski semestar znači uključivanje europskih i nacionalnih demokratskih političkih tijela u njegove postupke, a u nekim slučajevima i u donošenje odluka. Pritom mislimo na Europski parlament i nacionalne parlamente te lokalne i regionalne političke institucije. Namjera ovog mišljenja nije predlaganje posebnih formula ili nadležnosti. Međutim, potrebno je istaknuti da postupak preuzimanja odgovornosti za preporuke i mjere europskog semestra, koji je nužan za njihovu učinkovitost, iziskuje da te nacionalne institucije imaju važnu ulogu i u izradi planova i preporuka i u njihovoj evaluaciji. Slično tome, nadležnost Parlamenta trebalo bi povećati do te mjere da on može suodlučivati o općim smjernicama ekonomske politike i prijedlozima na razini EU-a.

7.7.

EGSO predlaže uključivanje socijalnih partnera i predstavničkih organizacija civilnog društva putem strukturiranog formalnog postupka savjetovanja na europskoj i nacionalnoj razini. Sudjelovanje bi se trebalo odvijati i u fazi izrade smjernica, preporuka i mjera te u fazama provedbe i evaluacije. Trebalo bi postojati posebno, po mogućnosti već postojeće, tijelo koje je formalno i pravno zaduženo za savjetovanje u okviru europskog semestra i za uključivanje civilnog društva u njegovu evaluaciju. Nacionalna gospodarska i socijalna vijeća mogla bi imati važnu ulogu u savjetovanju i evaluaciji europskog semestra u mnogim zemljama. Međutim, to je i dalje u nadležnosti pojedinih zemalja, u skladu s tradicijama i zakonodavstvom svake države članice. Pojedinačne zemlje trenutačno odlučuju i o tome jesu li socijalni partneri i organizacije civilnog društva uključeni putem istog postupka i tijela ili putem različitih postupaka.

7.8.

EGSO smatra da bi sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u različitim fazama europskog semestra trebalo odrediti uredbom EU-a kojom bi se utvrdile vrijednosti, načela i glavne značajke koje treba poštovati, pri čemu bi se utvrđivanje postupaka i tijela odgovornih za njihovu provedbu prepustilo nacionalnom zakonodavstvu. EGSO smatra da bi za učinkovit formalni postupak savjetovanja na nacionalnoj razini u tu uredbu trebalo uključiti sljedeće glavne zahtjeve:

postupak mora biti trajan i strukturiran, a specifikacije bi trebale biti uređene nacionalnim zakonodavstvom; za one države članice koje već imaju takvo zakonodavstvo, trebalo bi ga preispitati i ažurirati u skladu s odredbama uredbe EU-a;

postupak ne bi trebao biti jednokratan, ograničen na određeno razdoblje ili godinu, već bi se trebao temeljiti na odgovarajućem trajnom mehanizmu savjetovanja i razmjene koji bi obuhvaćao sve faze, s odgovarajućim strukturama i metodama. Redovita izvješća o postupku savjetovanja trebala bi se objavljivati svake godine, dostavljati Europskoj komisiji i nacionalnim parlamentima te biti dostupna organizacijama civilnog društva i široj javnosti u svakoj državi članici;

postupci moraju ispunjavati kriterije otvorenosti, transparentnosti i reprezentativnosti. Otvoreni pristup informacijama trebao bi obuhvaćati sve dokumente i statističke podatke koji se odnose na Mehanizam za oporavak i otpornost i europski semestar, uključujući ključne podatke o projektima ulaganja i rezultate gospodarskih, socijalnih i okolišnih tablica pokazatelja. Uporabu internetskih portala koji ih povezuju na primjereno strukturiran način trebalo bi proširiti na sve države članice;

svaka država članica mora odrediti vrstu jednog ili više tijela putem kojih će se provoditi participativni postupak, zajedno sa značajkama koje bi ta tijela trebala imati kako bi se osigurala reprezentativnost njihovih članova i neuplitanje politike u njihovo imenovanje. Formalno savjetovanje s organiziranim civilnim društvom trebalo bi se održati i u fazi izrade ključnih dokumenata europskog semestra, godišnjeg pregleda održivog rasta, Zajedničkog izvješća o zapošljavanju i smjernica za zapošljavanje, nacionalnih programa reformi, preporuka za pojedine zemlje itd., kao i u fazama provedbe i evaluacije. Uključenost organiziranog civilnog društva trebalo bi proširiti i na postupke reformi koji proizlaze iz preporuka za pojedine zemlje i postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže ili revidiranog mehanizma modela gospodarskog upravljanja EU-a;

rokovi za postupak savjetovanja trebali bi biti dovoljno homogeni na razini EU-a kako bi se omogućila konvergencija u pogledu zajedničkog postupka i osigurala dosljednost s onima koji su već uspostavljeni i s onima prilagođenima integraciji Mehanizma za oporavak i otpornost u europski semestar;

sastanci će se sazivati u propisanom roku i obliku, a potrebni dokumenti i informacije slat će se pozvanim socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva i predstavnicima organiziranog civilnog društva pružati dovoljno vremena da ih prouče. Na sastancima će se voditi zapisnici koji će sadržavati prijedloge predstavnika organiziranog civilnog društva;

nacionalne vlade i Europska komisija trebale bi pravodobno odgovoriti na prijedloge socijalnih partnera i organizacija civilnog društva te uključiti prijedloge i obrazložene odgovore u radne dokumente europskog semestra u različitim fazama. Trebalo bi uključiti i plan za provedbu prihvaćenih prijedloga;

sudjelovanje organiziranog civilnog društva putem delegata iz predstavničkih organizacija i putem formalnih strukturiranih savjetovanja može se dopuniti, ali ne i zamijeniti, internetskim, otvorenim ili poluotvorenim savjetovanjima.

7.9.

EGSO smatra da bi se slični kriteriji trebali primjenjivati na postupke socijalnog dijaloga i dijaloga s civilnim društvom te na tijela koja ih podupiru na europskoj razini. Očito je da bi zbog razlika u području primjene, sadržaju i vremenskom rasporedu trebalo izvršiti određene prilagodbe.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  COM(2022) 583 final, Komunikacija o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a.

(2)  Mišljenje EGSO-a o Komunikaciji o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a (SL C 146, 27.4.2023., str. 53.).

(3)  Rezolucije EGSO-a o temama „Uključenost organiziranog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost – Što funkcionira, a što ne?”, donesena u veljači 2021. (SL C 155, 30.4.2021., str. 1.), i „Uključivanje organiziranog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost: kako ga možemo poboljšati?”, donesena u svibnju 2022. (SL C 323, 26.8.2022., str. 1.).

(4)  Prilog samoinicijativnom mišljenju o preporukama EGSO-a za temeljitu reformu europskog semestra (europa.eu).

(5)  Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).

(6)  COM(2022) 583 final.

(7)  Europski semestar 2023. – Objedinjeno izvješće Glavnog tajništva Vijeća Europske unije (20.3.2023.).

(8)  AT, BE, BG, CY, CZ, DK, EL, ES, FI, FR, HR, HU, IE, IT, LT, LU, MT, NL, PL, RO, SE, SI i SK.

(9)  Mišljenje EGSO-a Komunikaciji o smjernicama za reformu okvira gospodarskog upravljanja EU-a (SL C 146, 27.4.2023., str. 53.).

(10)  Konkretno, EGSO je iznio prijedlog u vezi s tom fleksibilnošću u točkama 3.6. i 3.7. prethodno navedenog mišljenja.

(11)  COM(2023) 62 final

(12)  Na plenarnom zasjedanju EGSO-a 24. siječnja 2023. izvršna potpredsjednica Europske komisije Margrethe Vestager izvijestila je da se od 677 milijardi EUR koje su države članice dodijelile poduzećima od početka pandemije, na Njemačku odnosi 50 %, a na Francusku 25 %.

(13)  Izvješće o evaluaciji EGSO-a „Evaluacija Mehanizma za oporavak i otpornost u sredini provedbenog razdoblja” (planira se donijeti u rujnu 2023.).


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/10


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Pravo na zdrav okoliš u Europskoj uniji, osobito u kontekstu rata u Ukrajini”

(samoinicijativno mišljenje)

(2023/C 228/02)

Izvjestiteljica:

Ozlem YILDIRIM

Odluka Plenarne skupštine:

27.10.2022.

Pravna osnova:

pravilo 52. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

13.04.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.04.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

162/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Ukrajina je 23. lipnja 2022. postala zemlja kandidatkinja za članstvo u EU-u. Kada Ukrajina pristupi EU-u, ona će biti površinom najveća ili druga najveća država članica EU-a. Zahvaljujući njezinoj velikoj površini, u Ukrajini nalazimo različite ekosustave; kako tvrdi Tajništvo Konvencije o biološkoj raznolikosti, Ukrajina zauzima 6 % površine Europe, te na nju otpada 35 % europske biološke raznolikosti.

1.2.

Šteta za okoliš uzrokovana ratom uključuje degradaciju ekosustava, onečišćenje zraka i vode te onečišćenje oranica i pašnjaka. Kako proizlazi iz raznih izvješća, od početka rata u Ukrajini požari su zahvatili 200 000 hektara šuma, izgorjelo je 680 000 tona fosilnih goriva, a 180 000 kubičnih metara tla onečišćeno je streljivom. Rat je doveo do propadanja zaštićenih područja i uništenja postrojenjâ za obradu vode. Kao posljedica sukoba izbilo je više od 100 šumskih požara, što je dovelo do otpuštanja 33 milijuna tona CO2.

1.3.

Na temelju definicije koju su pravni stručnjaci predložili i objavili u lipnju 2021., rusko djelovanje predstavlja ekocid. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) je pozvao na to da se „ekocid”, kako ga je definiralo Neovisno stručno vijeće za pravnu definiciju ekocida, kodificira kao kazneno djelo u okviru prava EU-a. Priznavanje ekocida kao kaznenog djela u revidiranoj Direktivi EU-a o kaznenim djelima protiv okoliša dovest će do promjena u zakonodavstvu izvan granica EU-a, osobito na razini Međunarodnog kaznenog suda, što bi moglo doprinijeti određivanju stupnja odgovornosti Rusije koji odražava počinjenu ekološku štetu.

EGSO:

1.4.

ističe hitnu potrebu za poboljšanjem zaštite okoliša za temeljna prava u Europskoj uniji i izvan nje. Ta potreba još je prisutnija zbog štete za okoliš uzrokovane ratom u Ukrajini, uključujući negativne posljedice za fizičko i mentalno zdravlje ljudi, degradaciju ekosustava, onečišćenje zraka i vode te kontaminaciju oranica i pašnjaka, što izravno ugrožava poljoprivrednu proizvodnju i ukazuje na nestabilnost globalne sigurnosti opskrbe hranom;

1.5.

skreće pozornost na ekološki i socijalni učinak ruske invazije te na važnost i potrebnu potporu u dokumentiranju, mapiranju i mjerenju tih posljedica, ostvarivanju pravne zaštite okoliša, jamčenju odgovornosti i postavljanju temelja za zeleni i održivi poslijeratni oporavak te pomaganju u procjeni financijskih potreba pri preraspodjeli sredstava za zeleni oporavak;

1.6.

poziva Komisiju i Vijeće da poduzmu korake kako bi se utvrdili štetni okolišni učinci ruskog nezakonitog rata protiv Ukrajine i posljedice tog rata za ljudska prava. Komisija i Vijeće moraju podupirati napore civilnog društva u dokumentiranju štete u okolišu, uključujući kaznena djela protiv okoliša koja je počinila Rusija, te podržati ulogu civilnog društva u oblikovanju ponovne izgradnje Ukrajine;

1.7.

odlučno poziva EU da pomogne u zaštiti okoliša u Ukrajini i otklanjanju štete u okolišu prouzročene ratom. EGSO tvrdi da će svi napori usmjereni na obnovu biti provedeni u skladu s međunarodnim normama Međunarodne organizacije rada i načelima socijalne uvjetovanosti;

1.8.

naglašava da se zdravlje ljudi i kvaliteta okoliša ne mogu odvojiti – zdravlje ekosustava, životinja i ljudi međusobno su povezani – te da EU mora zaštititi to pravo. Propadanje okoliša glavni je uzrok lošeg zdravlja. Primjerice, onečišćenje bukom uzrokuje 12 000 smrtnih slučajeva godišnje. Međusobna povezanost kvalitete okoliša i zdravlja ljudi također je osobito vidljiva u području sigurnosti opskrbe hranom;

1.9.

poziva Komisiju i Vijeće da ojačaju metode inspekcije hrane i poljoprivredne inspekcije pri ulasku na jedinstveno tržište, s posebnim naglaskom na otkrivanju onečišćenja okoliša prouzročenog ratom u Ukrajini kako bi se zaštitilo zdravlje svih europskih građana i građanki i naš okoliš;

1.10.

naglašava da je pravo na zdrav okoliš presudno za društvenu i gospodarsku dobrobit ljudi u Europi i čitavom svijetu. Procjenjuje se da otprilike 40 % radnih mjesta u svijetu ovisi o zdravoj klimi i ekosustavu. S obzirom na aktualni međunarodni pravni okvir i surovu stvarnost, ne iznenađuje činjenica da su doneseni brojni zakonodavni propisi na razini EU-a koji su usmjereni na provedbu obveze EU-a da osigura poštovanje prava na zdrav okoliš;

1.11.

potiče sve države članice i europske institucije da pojačaju svoje napore za poboljšanje učinkovitosti postojećih pravnih instrumenata jer često nedostaje učinkovitosti u praksi. Brojni primjeri sudskih postupaka pokrenutih zbog neuspjeha država članica ili samog EU-a u područjima kao što su čist zrak, klima, ribarstvo ili voda ukazuju na mjeru u kojoj javna tijela podbacuju u osiguranju poštovanja tog prava.

2.   Opće napomene

2.1.   Pravo na zdrav okoliš u kontekstu ruskog rata protiv Ukrajine i pristupanja Ukrajine EU-u

2.1.1.

Dana 16. ožujka 2022. Odbor ministara Vijeća Europe isključio je Rusiju, s neposrednim učinkom (1). Dakle, dok je EU vodio pregovore o pristupanju Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (Konvencija), Konvencija se 16. rujna 2022. prestala primjenjivati na Rusiju. Time je značajno smanjen obuhvat zaštite ljudskih prava na europskom kontinentu. Međutim, u trenutku invazije i sve do 16. rujna 2022. Konvencija se primjenjivala na Rusiju; osim toga, unatoč daljnjem povlačenju Rusije iz međunarodnih institucija, ona i dalje podliježe širokom rasponu međunarodnih obveza. Te se obveze ne odnose samo na ljudska prava (2), nego i na okoliš: neke od konvencija koje je Rusija prekršila svojim napadom jesu Međunarodna okvirna konvencija o klimatskim promjenama (3) i Konvencija o bioraznolikosti.

2.1.2.

Od presudne je važnosti zajamčiti zaštitu ljudskih prava i okoliša u ostatku Europe, ne samo u 27 država članica EU-a, u kojima će zaštita ljudskih prava biti osigurana pristupanjem EU-a Konvenciji, nego i u preostalih 19 država članica Vijeća Europe, uključujući Ukrajinu.

2.1.3.

To je još važnije s obzirom na činjenicu da je Ukrajina 23. lipnja 2022. stekla status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u. Kada Ukrajina pristupi EU-u, bit će površinom najveća ili druga najveća država članica EU-a (4). Zahvaljujući njezinoj velikoj površini, u Ukrajini nalazimo različite ekosustave; kako tvrdi Tajništvo Konvencije o biološkoj raznolikosti (5), Ukrajina pokriva 6 % površine Europe i u njoj nalazimo 35 % europske biološke raznolikosti. Nadalje, ukrajinska poljoprivredna zemljišta, koja su ključna za globalnu opskrbu hranom, i opsežne infrastrukture za fosilna goriva, o kojoj određene susjedne države članice uvelike ovise u smislu opskrbe energijom, našli su se pod velikim pritiskom tijekom prošle godine.

2.1.4.

Na temelju definicije koju su pravni stručnjaci predložili i objavili u lipnju 2021., čini se da rusko djelovanje predstavlja ekocid (6). Od 2001. ukrajinski Kazneni zakon (7) obuhvaća kazneno djelo ekocida. Usporedno s odlukom Europskog parlamenta (8), EGSO je pozvao na to da se „ekocid”, kako ga je definiralo Neovisno stručno vijeće za pravnu definiciju ekocida, kodificira kao kazneno djelo u okviru prava EU-a (9). Priznavanje kaznenog djela ekocida u revidiranoj Direktivi EU-a o kaznenim djelima protiv okoliša dovest će do promjena u zakonodavstvu izvan granica EU-a, osobito na razini Međunarodnog kaznenog suda, čime će se postići stupanj odgovornosti Rusije koji odražava počinjenu ekološku štetu.

2.1.5.

Europski parlament donio je 19. siječnja 2023. rezoluciju kojom poziva na uspostavu suda za zločin agresije nad Ukrajinom. EGSO je podržao rezoluciju na svojem plenarnom zasjedanju u veljači. (10) U tekstu rezolucije dvaput se spominju pitanja povezana s okolišem. Prvo, u njoj se prepoznaje veza između rata i dugoročne štete za prirodni okoliš i klimu. Drugo, u njoj se poziva na uspostavu međunarodnog registra koji bi, među ostalim, služio kao evidencija za buduće naknade za raširenu i tešku štetu nanesenu prirodnom okolišu i klimi. U tom je kontekstu ključno istaknuti i ojačati vezu između štete nanesene okolišu kao oružja rata i osigurati da se ta kaznena djela progone.

2.1.6.

Šteta za okoliš uzrokovana ratom uključuje degradaciju ekosustava, onečišćenje zraka i vode te onečišćenje oranica i pašnjaka. Primjerice, curenja iz dvaju ruskih plinovoda u Baltičkom moru mogla bi uzrokovati nezabilježeni učinak na klimu i druge aspekte okoliša (11). Od početka rata požarima je bilo zahvaćeno 200 000 hektara šuma, izgorjelo je 680 000 tona fosilnih goriva, a 180 000 kubičnih metara tla onečišćeno je streljivom. Rat je doveo do propadanja zaštićenih područja i uništenja postrojenjâ za obradu vode. Ta je opasnost još veća s obzirom na to da je Ukrajina sa svojih 15 reaktora druga zemlja s najvećim brojem nuklearnih postrojenja u Europi. Kao posljedica sukoba izbilo je više od 100 šumskih požara, što je dovelo do otpuštanja 33 milijuna tona CO2. Ruskim bombardiranjem uništava se biološka raznolikost Ukrajine. Ukrajinski stručnjaci procjenjuju da šteta za okoliš koju je uzrokovala Rusija iznosi 24 milijarde eura.

2.1.7.

Rat u Ukrajini donosi dosad neviđene i dugotrajne izazove za okoliš. Također štetno utječe na fizičko i mentalno zdravlje ljudi, integritet te dobrobit ukrajinskog naroda i njegovih budućih naraštaja. Posljedice su još veće za ranjive skupine te se posebna pozornost mora posvetiti psihološkom učinku rata i problemima s mentalnim zdravljem. Rat uzrokuje onečišćenje zraka, vode i tla te onečišćenje bukom, i to sve će utjecati na žrtve rata i tijekom sljedećih generacija. Može se zaključiti da mnogi problemi nadilaze granice Ukrajine i da općenito postoje ozbiljni rizici za javno zdravlje. Poput posljedica rata, poznato je i da zdravstveni učinci uništavanja okoliša, osobito učinci onečišćenja zraka, tla i vode, zahvaćaju brojne naraštaje. Njihovi učinci neće zahvatiti samo djecu koja žive u Ukrajini ili koja su pobjegla iz Ukrajine, nego i buduće naraštaje.

2.1.8.

To čini napore ukrajinskih pokreta i organizacija mladih da osiguraju davanje glasa njihovu naraštaju još važnijima. Važno je da njihov glas i mišljenja budu dio obnove.

2.1.9.

Šteta za naš zajednički ekosustav, kao što je propadanje tla, izravno ugrožava budućnost poljoprivredne proizvodnje i ukazuje na nestabilnost globalne sigurnosti opskrbe hranom. Konkretno, trenutačna struktura tržišta robe ne pogoduje ni „održivom gospodarstvu kakvo trebamo” ni ciljevima povezanim s održivim razvojem, klimatskim ambicijama i pravednom tranzicijom sadržanima u UN-ovu Programu održivog razvoja do 2030. i europskom zelenom planu, već aktivno radi protiv njih (12).

2.1.10.

Prije rata civilno društvo imalo je ključnu ulogu u obrani okoliša u Ukrajini. Rat je značajno ugrozio sposobnost civilnog društva da obavlja svoje djelatnosti. Mnogi borci za zaštitu okoliša morali su pobjeći ili se bore u ratu. Oni koji i dalje mogu djelovati usmjerili su svoje napore na evidentiranje posljedica ruske ratne agresije na okoliš (13). Njihovo će sudjelovanje biti presudno u obnovi ukrajinskog okoliša i osiguranju da Ukrajina usvoji pravo EU-a u području okoliša kako bi mogla pristupiti EU-u.

2.1.11.

Zaštita okoliša i učinci na svakodnevni život i zdravlje i dalje su važni za Ukrajinu. Nadalje, kako proizlazi iz ispitivanja javnog mišljenja, 95,2 % ispitanika vjeruje da će obnova prirode biti važna u poslijeratnoj obnovi Ukrajine (14).

2.1.12.

Uz dostupnu primjerenu međunarodnu potporu, činjenica da je Rusija uništila ukrajinsku infrastrukturu za tešku industriju mogla bi se pretvoriti u priliku za Ukrajinu da iskoristi svoj potencijal u pogledu solarne energije i energije vjetra te da izgradi bolju i zeleniju infrastrukturu s alternativnim izvorima energije, što bi donijelo koristi za njezine građane i osobe izvan njezinih granica, čime bi se značajno ojačao položaj Ukrajine u pregovorima o pristupanju EU-u.

2.1.13.

Situacija je i dalje nestabilna. Budućnost je nesigurna. Osim dramatične ljudske i humanitarne katastrofe pojavit će se i pitanje konačnog troška obnove Ukrajine u mjeri u kojoj Rusija treba snositi te troškove. EU ima važnu ulogu. U svojoj rezoluciji „Rat u Ukrajini i njegove gospodarske, socijalne i okolišne posljedice” (15) EGSO je naglasio da, pored ljudskih utjecaja, utjecaji na okoliš prouzročeni ratom, uslijed bombardiranja, istjecanja nafte i plina, incidenata u pogonima kemijske industrije i nuklearnim elektranama, predstavljaju velik problem za Ukrajinu, EU i šire. Ti će utjecaji na okoliš neizbježno imati dugotrajne posljedice za zdravlje ljudi i ekosustave. Utjecaj rata na okoliš stvarna je prijetnja za stanovništvo: onečišćenje bi moglo potrajati godinama, što povećava rizik od raka, bolesti dišnog sustava i kašnjenje u razvoju kod djece, upozoravaju stručnjaci UN-a (16). Reproduktivno zdravlje još je jedan problem. EGSO je naglasio da EU mora pomoći u zaštiti okoliša u Ukrajini i otklanjanju štete za okoliš prouzročene ratom. EGSO tvrdi da će svi napori usmjereni na obnovu biti provedeni u skladu s međunarodnim normama Međunarodne organizacije rada i načelima socijalne uvjetovanosti. EGSO je predložio da EU odgovori putem programa kao što su RescEU i LIFE, u koordinaciji s nacionalnim, regionalnim i lokalnim mehanizmima te u suradnji s privatnim sektorom i nevladinim organizacijama.

2.1.14.

Iako rat i dalje traje, prekogranična suradnja organizacija civilnog društva, vlada i međunarodnih organizacija važna je za mapiranje i praćenje prekogranične štete za okoliš u svrhu ocjenjivanja opsega štete i potreba za financiranjem, poticanja ulaganja i preraspodjele sredstava za održivu i socijalnu obnovu Ukrajine. U pogledu mapiranja Europska agencija za okoliš podupire napore za poboljšanje sposobnosti prikupljanja informacija koje odražavaju stanje okoliša prije rata, a koje bi se mogle upotrijebiti kao osnova u postupku praćenja (17).

2.1.15.

Komisija i Vijeće moraju pružati potporu naporima civilnog društva usmjerenima na dokumentiranje štete za okoliš, uključujući kaznena djela protiv okoliša koje je počinila Rusija. EU također mora zajamčiti da se njegovim naporima usmjerenima na obnovu Ukrajine sprječavaju i ublažavaju teški ekološki i okolišni učinci rata u svrhu ostvarenja ljudskih prava.

2.1.16

. U okviru napora EU-a osobito se mora osigurati da ukrajinsko gospodarstvo i gospodarstvo EU-a više ne ovise o fosilnim gorivima i da napori u okviru obnove nisu usmjereni na infrastrukturu za fosilna goriva. U okviru napora EU-a također se mora zajamčiti da Ukrajina može ispuniti svoju ulogu u globalnom sustavu opskrbe hranom te se, u svrhu pristupanja Ukrajine EU-u, njima mora omogućiti da EU može ispuniti svoje obveze u skladu s Pariškim sporazumom i Sporazumom Kunming-Montréal. EU također treba osigurati da njegovi programi sankcija imaju pozitivan učinak na okoliš. Primjerice, nevladine organizacije pozivaju na uporabu sankcija kojima se ne bi samo umanjila sposobnost Rusije da nastavi svoj nezakoniti rat, već i njezina sposobnost ostvarenja dobiti od nezakonitog, nereguliranog i neprijavljenog ribolova (18).

2.2   Pravna obveza EU-a da štiti pravo na zdrav okoliš

2.2.1.

Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je 28. srpnja 2022. povijesnu rezoluciju kojom se pravo na čist, zdrav i održiv okoliš priznaje kao ljudsko pravo (19) te kojom se od nacija, međunarodnih organizacija, poduzeća i svih ostalih dionika traži da povećaju napore kako bi se osigurao čist, zdrav i održiv okoliš za sve. Svih 27 država članica EU-a i golema većina nacija glasali su za rezoluciju. Rezolucijom Opće skupštine UN-a utvrđeno je da „degradacija okoliša, klimatske promjene, gubitak biološke raznolikosti, dezertifikacija i neodrživi razvoj predstavljaju neke od najneposrednijih i najozbiljnijih prijetnji za sposobnost sadašnjih i budućih naraštaja da učinkovito ostvaruju sva ljudska prava”, što je navedeno i u informativnom izvješću EGSO-a iz 2021. pod naslovom „Zaštita okoliša kao preduvjet za poštovanje temeljnih prava” (20). Rezolucijom se među ostalim poziva međunarodne organizacije kao što je EU da „ojačaju međunarodnu suradnju i izgradnju kapaciteta te da nastave razmjenjivati dobre prakse kako bi povećale napore usmjerene na osiguranje čistog, zdravog i održivog okoliša za sve”.

2.2.2.

Pravom na zdrav okoliš priznaje se temeljna povezanost između okoliša i zdravlja ljudi. Zdravlje ljudi i kvaliteta okoliša ne mogu se odvojiti – zdravlje ekosustava, životinja i ljudi međusobno su povezani – i EU mora zaštititi to pravo. Propadanje okoliša glavni je uzrok lošeg zdravlja. Primjerice, u 2019. godini 307 000 preuranjenih smrti bilo je pripisano sitnim lebdećim česticama, 40 400 dušikovu dioksidu, a 16 800 akutnoj izloženosti ozonu (21). Naravno, problem nadilazi pitanje kvalitete zraka. Primjerice, onečišćenje bukom uzrokuje 12 000 smrtnih slučajeva godišnje (22). Međusobna povezanost kvalitete okoliša i zdravlja ljudi također je osobito očita u području sigurnosti opskrbe hranom.

2.2.3.

EU je sa svojim pravnim poretkom globalni predvodnik kad je riječ o priznavanju prava na zdrav okoliš na nadnacionalnoj razini. Odredbe ugovora (članak 37. Povelje o temeljnim pravima i članak 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) dopunjuju druge odredbe, osobito članak 3. stavak 3. i članak 21. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji, članak 191. UFEU-a (23), kao i razne druge odredbe Povelje (24), koje zajedno predstavljaju priznavanje prava na čist, zdrav i održiv okoliš. Na temelju članka 51. stavka 1. Povelje institucije EU-a podliježu toj obvezi u svakom trenutku, a države članice podliježu joj kada provode pravo EU-a (25). Europski parlament smatra da bi „pravo na zdrav okoliš trebalo priznati u Povelji EU-a” te da bi EU „treba[o] preuzeti vodstvo za priznavanje sličnog prava na međunarodnoj razini” (26).

2.2.4.

Na temelju članka 52. stavka 3. Povelje o temeljnim pravima, EU je također dužan poštovati odredbe Europske konvencije o ljudskim pravima kada odredbe Povelje odgovaraju odredbama Konvencije. Osobito se može reći da je Europski sud za ljudska prava putem prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života i doma (članak 7. Povelje, članak 8. Konvencije) već priznao pravo na siguran i zdrav okoliš (27). To ne podrazumijeva samo negativne obveze (obveza neugrožavanja prava na zdrav okoliš), nego i pozitivne obveze poduzimanja mjera, kao što su mjere koje se odnose na kvalitetu zraka, kako bi se osiguralo poštovanje tog prava (28). Provedivost tih obveza povećat će se nakon što EU pristupi Konvenciji, na što je obvezan člankom 6. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji. Jednako kao i Europski parlament, Parlamentarna skupština Vijeća Europe pozvala je na donošenje protokola uz Konvenciju kojim bi se izričito priznalo „pravo na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš” (29). Time bi se uspostavilo provedivo pravo u svih 27 država članica EU-a i 19 trećih zemalja koje su također članice Vijeća Europe.

2.2.5.

Također je općepriznato da EU ima golemi utjecaj na globalno zakonodavstvo u području okoliša. Različita područja zakonodavstva EU-a koja utječu na pravo na zdrav okoliš, osobito pravila o toksičnim tvarima na temelju Uredbe REACH (30), predstavljaju tipične slučajeve „briselskog efekta” (31), kojim pravila EU-a postaju globalne norme.

2.2.6.

Pravo na zdrav okoliš presudno je za društvenu i gospodarsku dobrobit ljudi u Europi i čitavom svijetu. Procjenjuje se da otprilike 40 % radnih mjesta u svijetu ovisi o zdravoj klimi i ekosustavu (32). S obzirom na aktualni međunarodni pravni okvir i surovu stvarnost, ne iznenađuje činjenica da su doneseni brojni zakonodavni propisi na razini EU-a koji su usmjereni na provedbu obveze EU-a da osigura poštovanje prava na zdrav okoliš. Pravila EU-a o kvaliteti zraka (Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (33)) predstavljaju jasan primjer. Nezavisna odvjetnica Kokott zaključila je da „[s]toga propisi o kvaliteti zraka konkretiziraju zaštitne obveze Unije koje proizlaze iz temeljnog prava na život u skladu s člankom 2. stavkom 1. Povelje kao i iz visoke razine zaštite okoliša koju je potrebno postići u skladu s člankom 3. stavkom 3. UEU-a, člankom 37. Povelje i člankom 191. stavkom 2. UFEU-a” (34). U svrhu postizanja najvećeg stupnja zaštite zdravlja ljudi, EGSO preporučuje potpuno usklađivanje normi EU-a u području kvalitete zraka s ažuriranim Globalnim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije o kvaliteti zraka do 2030.

2.2.7.

Programima djelovanja za okoliš EU-a, koji su propisani člankom 192. stavkom 3. UFEU-a, u sve se većoj mjeri priznaje zdrav okoliš kao pravo. Osmim programom djelovanja za okoliš izričito je utvrđeno da je „[n]apredak prema priznavanju prava na čist, zdrav i održiv okoliš, kako je navedeno u Rezoluciji 48/13 Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, preduvjet […] za postizanje prioritetnih ciljeva Osmog programa djelovanja za okoliš” (35).

2.2.8.

Međutim, često nedostaje učinkovitost u praksi (36), zbog čega EGSO potiče sve države članice i europske institucije da povećaju svoje napore usmjerene na poboljšanje učinkovitosti postojećih pravnih instrumenata. Brojni primjeri sudskih postupaka pokrenutih zbog neuspjeha država članica ili samog EU-a u područjima kao što su čist zrak, klima, ribarstvo ili voda ukazuju na mjeru u kojoj javna tijela podbacuju u osiguranju poštovanja tog prava.

2.2.9.

U kontekstu ruskog rata u Ukrajini i potencijalnog pristupanja Ukrajine EU-u, važnije je nego ikad da EU i države članice provode pravo na zdrav okoliš. To podrazumijeva pridavanje jednake važnosti zaštiti okoliša kao i ostalim područjima zakonodavstva, kao što su tržišno natjecanje ili zaštita podataka, u kojima je EU globalni predvodnik u teoriji i praksi.

2.2.10

. Time bi EU priznao međugeneracijsku prirodu prava na zdrav okoliš.

2.2.11.

Ne iznenađuje činjenica da su pokreti mladih odlučni u pozivanju na zaštitu okoliša. S obzirom na negativne učinke degradacije okoliša na reproduktivno zdravlje, ugroženo je samo postojanje budućih naraštaja. EU bi trebao slijediti primjer država članica koje su uspostavile institucije čija je svrha zaštita interesa budućih naraštaja. Takve bi institucije na razini EU-a doprinijele tome da budući naraštaji uživaju u društvenim i gospodarskim koristima koje će donijeti zaštita okoliša koju postignemo danas.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  CM/Del/Dec(2022) 1431/2.3, Consequences of the aggression of the Russian Federation against Ukraine (Posljedice invazije Ruske Federacije na Ukrajinu).

(2)  Vidjeti, primjerice, članak 11. stavak 2. točku (b) Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima.

(3)  Vidjeti, primjerice, članak 3. stavak 5.: „Stranke trebaju surađivati na promicanju otvorenog međunarodnog gospodarstvenog sustava, koji će dovesti do održivog gospodarskog rasta i razvoja svih stranaka”.

(4)  Nijedna država članica nije površinom veća. Od trenutačnih zemalja kandidatkinja veća je jedino Turska.

(5)  Konvencija o biološkoj raznolikosti: Nacionalna strategija i akcijski plan za biološku raznolikost.

(6)  „Nezakonit ili okrutan čin počinjen uz potpunu svijest o tome da postoji značajna vjerojatnost za ozbiljnu i dalekosežnu ili dugoročnu štetu za okoliš koja proizlazi iz tih djelovanja”, Zaklada za borbu protiv ekocida Stop Ecocide Foundation

(7)  Kazneni zakon Ukrajine.

(8)  Odluka od 29. ožujka 2023.

(9)  Mišljenje EGSO-a „Poboljšanje zaštite okoliša putem kaznenog prava” (SL C 290, 29.7.2022., str. 143.).

(10)  Rezolucija Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Ukrajina godinu dana nakon ruske invazije – perspektiva europskog civilnog društva” (SL C 146, 27.4.2023., str. 1.).

(11)  Sjeverni tok: Curenja iz ruskog cjevovoda mogla bi imati „nezabilježene” posljedice za okoliš | Euronews.

(12)  Mišljenje EGSO-a „Kriza cijena hrane: uloga špekulacija i konkretni prijedlozi za djelovanje nakon izbijanja rata u Ukrajini”, (SL C 100, 16.3.2023, p. 51.).

(13)  Vidjeti primjerice rad organizacije EcoAction: Crimes against the environment after one month of Russia’Crimes against the environment after one month of Russia’s war against Ukraine (Kaznena djela protiv okoliša mjesec dana nakon početka ruskog rata protiv Ukrajine) – Ecoaction.

(14)  How the war does change Ukrainians: public opinion poll about the war, the environment, post-war reconstrution and EU acesssion (Kako rat mijenja Ukrajince: ispitivanje javnog mišljenja o ratu, okolišu, poslijeratnoj obnovi i pristupanju EU-u), Centar za resurse i analizu „Society and Environment”, 2023.

(15)  SL C 290, 29.7.2022., str. 1.

(16)  OECD, srpanj 2022., Consequence's environnementales de la guerre en Ukraine et perspectives pour une reconstruction verte (Posljedice rata u Ukrajini na okoliš i zelena obnova) (oecd.org).

(17)  Europski sustav razmjene podataka o okolišu (engl. Shared Environmental Information System (SEIS)) u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo

(18)  Agence Europe, Dnevni bilten br. 13014, Thirteen NGOs call for inclusion of Russian fishing vessels in upcoming EU sanctions against Putin’s regime (Trinaest nevladinih organizacija poziva na uključivanje ruskih ribolovnih plovila u područje primjene predstojećih sankcija EU-a protiv Putinova režima), 6. rujna 2022.

(19)  Rezolucija (A/76/L.75) – Digitalna knjižnica UN-a.

(20)  Informativno izvješće EGSO-a: Zaštita okoliša kao preduvjet za poštovanje temeljnih prava.

(21)  Europska agencija za okoliš, „Kvaliteta zraka u Europi 2021.: Utjecaj onečišćenja zraka na zdravlje građana u Europi”, 15. studenoga 2021.

(22)  Europska agencija za okoliš, „Zdravstveni rizici uzrokovani bukom okoline u Europi”, 14. prosinca 2020.

(23)  Tim su člankom utvrđeni ciljevi okolišne politike EU-a.

(24)  Osobito članak 2. (pravo na život), članak 3. (pravo na integritet osobe), članak 35. (pravo na visok stupanj zaštite zdravlja ljudi pri utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije) i članak 38. (zaštita potrošača).

(25)  „Odredbe ove Povelje odnose se na institucije, tijela, urede i agencije Unije, uz poštovanje načela supsidijarnosti, te na države članice samo kada provode pravo Unije”.

(26)  P9_TA(2021)0277, Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote, točka 143.

(27)  Irmina Kotiuk, Adam Weiss i Ugo Taddei, Journal of Human Rights and the Environment, sv. 13., posebno izdanje, rujan 2022.

(28)  O pozitivnim obvezama na temelju članka 8. Konvencije (a time i članka 7. Povelje) vidjeti primjerice Fadeyeva protiv Rusije, zahtjev br. 55723/00, presuda od 9. lipnja 2005.

(29)  Rezolucija 2396 (2021.), Anchoring the right to a healthy environment: need for enhanced action by the Council of Europe (Utvrđivanje prava na zdrav okoliš: potreba za ojačanim djelovanjem Vijeća Europe).

(30)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

(31)  Anu Bradford, The Brussels Effect: How the European Union Rules the World (Efekt Bruxellesa: Kako Europska unija postavlja pravila u svijetu), Oxford University Press, 2020.

(32)  ILO: World Employment and Social Outlook 2018 – Greening with jobs (Svjetski izgledi za zapošljavanje na socijalnom planu 2018. – Ozelenjivanje i radna mjesta), 2018.

(33)  Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (SL L 152, 11.6.2008., str 1.).

(34)  Predmet C-723/17, Craeynest protiv Brussels Hoofdstedelijk Gewest, točka 53.

(35)  Odluka (EU) 2022/591 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. travnja 2022. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2030. (SL L 114, 12.4.2022., str. 22)

(36)  Mišljenje EGSO-a „Provedba zakonodavstva EU-a o okolišu: voda, otpad i kvaliteta zraka” (SL C 110, 22.3.2019., str. 33.).


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/17


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Daljnje jačanje digitalne konkurentnosti EU-a”

(razmatračko mišljenje)

(2023/C 228/03)

Izvjestitelj:

Gonçalo LOBO XAVIER

Suizvjestitelj:

Philip VON BROCKDORFF

Zahtjev za savjetovanje:

predsjedništvo Europskog vijeća, 14.11.2022.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Razmatračko mišljenje

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

145/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Za Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ne postoji sumnja da je digitalna konkurentnost od presudne važnosti za cjelokupnu konkurentnost EU-a i da se treba smatrati ključnim dijelom programa EU-a za konkurentnost, kako je istaknuto u prethodnim izvješćima EGSO-a. Potrebna su značajna poboljšanja kako bi EU postigao uspjeh u okružju globalne konkurencije. U tu je svrhu EGSO pozvao na uvođenje provjere konkurentnosti sukladne politikama i ciljevima EU-a u postupke donošenja politika i zakona u EU-u. Ta provjera konkurentnosti trebala bi uključivati sveobuhvatnu procjenu učinaka svih novih inicijativa na konkurentnost i njome bi se trebalo zajamčiti da su aspekti konkurentnosti pravilno uzeti u obzir u postupku donošenja odluka. EGSO smatra da bi ta perspektiva i jasne poruke olakšale uključivanje građana i potaknule ih da ostvare opće ciljeve.

1.2.

EGSO podupire stajalište prema kojem EU treba pružati povoljno poslovno okruženje utemeljeno na sveobuhvatnoj strategiji kojom se objedinjuju i usklađuju različita područja politika, pri čemu su u prvom planu konkurentnost, socijalna dimenzija i učinak poslovanja na dobrobit građana. EGSO smatra da bi cilj trebao biti poticanje konkurentnosti koja se temelji na digitalnoj tehnologiji poboljšavanjem uvjeta, s jedne strane, za razvoj i pružanje digitalnih rješenja poduzeća iz EU-a te, s druge strane, za usvajanje i uporabu digitalnih rješenja u različitim poduzećima u EU-u, uključujući sektore kao što su proizvodnja, promet i logistika, maloprodaja, poljoprivreda i građevinarstvo, spomenemo li samo relevantnije među njima.

1.3.

Europski građani moraju biti uključeni u strategiju za digitalnu konkurentnost i moraju se osjećati sigurnima kada je riječ o jednoj od najbitnijih tema u području digitalnih tehnologija i prikupljanja podataka, a to je kibersigurnost. EGSO smatra da EU mora promicati europsko podatkovno gospodarstvo jačanjem dostupnosti, pristupačnosti i prijenosa podataka, uz primjerenu zaštitu podataka. U tu svrhu EU treba slijediti strateški učinkovitiji pristup kako bi omogućio dionicima da sigurno prikupljaju, čuvaju, objedinjuju, dijele i analiziraju podatke. Kako bi se omogućila bolja analiza i uporaba podataka u korist europskog društva i EU-a te konkurentnosti njegovih poduzeća, od ključne je važnosti ubrzati inicijative usmjerene na transeuropske podatkovne prostore specifične za sektor. U okviru podatkovnih prostora mogli bi se pokretati i poticati novi nadogradivi industrijski inovatori i novoosnovana poduzeća. Jedinstveno tržište podataka koje dobro funkcionira također je ključno jer je suštinski povezano s jedinstvenim tržištem robe, usluga, kapitala i ljudi, kao i s energetskim i prometnim sustavima.

1.4.

EGSO smatra ulaganje u sveobuhvatnu, učinkovitu i sigurnu digitalnu infrastrukturu nužnim temeljem za digitalni razvoj općenito. To je jasno vidljivo u drugim geografskim područjima koja su globalni predvodnici u određenoj domeni. Uz digitalne mreže, podatkovne centre, računalne kapacitete itd. to mora obuhvaćati i pristup energiji s niskim razinama emisija ugljika i kritičnim sirovinama potrebnima u digitalnim proizvodima i sustavima.

1.5.

Kako bi postao predvodnik u ključnim područjima kao što je kibersigurnost, EU mora s jedne strane promicati i podupirati kibersigurnost, a s druge poticati konkurentnost svojih poduzeća. U tom pogledu EGSO smatra da certificiranje EU-a i dalje mora biti tržišno usmjereno i temeljiti se na postojećim međunarodnim normama.

Prije izrade novih prijedloga programa certifikacije u skladu s Aktom o kibersigurnosti EU treba podići razinu sigurnosti „europeiziranjem” postojećih nacionalnih sustava certifikacije kako bi zajamčio usklađeno tržište među državama članicama. EU također mora zajamčiti dosljedan i usklađen zakonodavni okvir na razini EU-a i izbjegavati nedosljednosti u svojem zakonodavstvu, kao što je, recimo, neusklađenost zahtjevâ s odredbama u području kibersigurnosti uključenima u vertikalno zakonodavstvo u novom zakonodavnom okviru.

1.6.

EGSO smatra očiglednim da su za postizanje izvrsnosti u ključnim tehnologijama potrebni povećanje javnog i privatnog ulaganja u istraživanje i inovacije, razvoj vrhunske infrastrukture za istraživanje, razvoj i inovacije, privlačenje talenata i uspostava ekosustava utemeljenih na suradnji između poduzeća, sveučilišta i istraživačkih institucija. Iako je važno poboljšati upotrebu umjetne inteligencije te kvantne i drugih naprednih tehnologija, također treba prepoznati činjenicu da se brojni MSP-ovi suočavaju s velikim izazovima u usvajanju čak i osnovnih digitalnih tehnologija. EU i države članice trebali bi uložiti posebne napore u pružanje potpore digitalizaciji MSP-ova i njezino olakšavanje. Time će se MSP-ovima omogućiti da sudjeluju u inovacijskim centrima, podatkovnim prostorima i poslovnim ekosustavima. Također je važno povećati razinu osviještenosti MSP-ova o mogućnostima koje pruža digitalizacija, o dostupnoj potpori za razvoj vještina te o tehničkoj stručnosti i smjernicama dostupnima u pogledu propisa u tom području.

1.7.

U tom pogledu EGSO ponavlja da su ljudi jedna od najvažnijih prednosti EU-a i da mogu promijeniti brzinu gospodarskog i društvenog razvoja. Kako bi odgovorile na trenutačne i buduće potrebe za razvojem i primjenom digitalnih alata i rješenja, države članice moraju odlučno ulagati u sustave obrazovanja i osposobljavanja, uključujući cjeloživotno učenje. EU također mora poticati i olakšavati prekograničnu mobilnost radne snage i talenata unutar EU-a i u suradnji s trećim zemljama. EGSO također ustraje u tome da u tom procesu mora biti uključeno i angažirano stanovništvo u „zlatnim godinama”.

1.8.

Kako bi regulatorni okvir pridonio digitalnoj konkurentnosti, EU mora osigurati svrsishodnost propisa, poticati inovacije i ulaganja te osigurati jednake uvjete i jednako postupanje na jedinstvenom tržištu. Također treba surađivati sa zemljama istomišljenicama kako bi se poboljšala zajednička međunarodna pravila i standardi. Uz zadržavanje visokih standarda, svi propisi moraju pridonijeti uspješnoj digitalizaciji i konkurentnosti poduzećâ. Javni sektor također treba digitalizirati vlastito poslovanje i usluge, uključujući administrativne postupke. Ubrzavanje postupaka izdavanja dozvola za ulaganja i druge poslovne aktivnosti primjer je hitnih potreba u kojima bi digitalizacija mogla biti dio rješenja.

1.9.

EGSO podupire ideju da je pristup financiranju, neovisno o tome radi li se o poduzetničkom kapitalu, javnom financiranju ili nekom drugom izvoru financiranja, još jedan preduvjet za uspješnu i učinkovitu digitalnu preobrazbu. Što se tiče višegodišnjeg financijskog okvira, potrebno je povećati financiranje za program Digitalna Europa kako bi se, primjerice, ojačala uloga, vidljivost i dostupnost digitalnoinovacijskih centara. S obzirom na činjenicu da digitalna poduzeća u prosjeku rastu dva i pol puta brže od nedigitalnih poduzeća, to je povećanje uvelike opravdano.

Jasno je da EGSO ne poziva na zasebnu liniju ulaganja za „digitalnu preobrazbu”: EGSO poziva na kombiniranu i razumnu strategiju u pogledu postupka financiranja za digitalizaciju u svrhu uspostave primjerenih uvjeta za sve dionike uključene u ekosustav inovacija.

1.10.

Kao što je slučaj u brojnim različitim područjima gospodarstva i društva (industrijska strategija, zdravstveni sustavi, maloprodaja itd.), EGSO poziva na pametnu i kombiniranu strategiju u pogledu vještina. U brojnim se sektorima već pripremaju opsežni projekti u svrhu prekvalifikacije i usavršavanja njihove radne snage na temelju digitalizacije i zelene tranzicije. EGSO poziva na uspostavu koordiniranog programa za vještine kojim se postojećoj i novoj radnoj snazi može omogućiti da svlada s time povezane izazove. Države članice trebale bi dodijeliti dovoljno sredstava za suočavanje s tim izazovom i to mora postati neodgodivi prioritet, osobito u svrhu pružanja potpore MSP-ovima koji se i dalje nose s poteškoćama povezanima s krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 i ratom u Ukrajini.

1.11.

EGSO smatra da su u tom pogledu za poticanje i mjerenje digitalne konkurentnosti EU-a od temeljne važnosti ambiciozni i zahtjevni ključni pokazatelji uspješnosti. Postojeće pokazatelje (na temelju indeksa gospodarske i društvene digitalizacije) i ciljeve utvrđene u kontekstu Digitalnog kompasa trebalo bi ocijeniti i dopuniti sa stajališta digitalne konkurentnosti kako bi se pratili ne samo pokretači već i koristi digitalnog razvoja kao što su novi digitalni proizvodi i njihov udio na tržištima, učinkovitiji proizvodni procesi i popratni učinak na produktivnost te uvođenje digitalnih rješenja za društvene izazove (npr. u području zdravlja i klime). Pri praćenju pokazatelja treba razmatrati napredak tijekom vremena u EU-u i njegovim državama članicama i uključiti usporedbu s međunarodnim konkurentima. Važno je i motivirati građane boljom komunikacijom i njihovim uključivanjem u taj proces.

2.   Kontekst

2.1.

Ovo mišljenje predstavlja odgovor na zahtjev švedskog predsjedništva Vijeća za razmatračko mišljenje EGSO-a u području konkurentnosti EU-a, nastavno na mišljenje EGSO-a (INT/1000) (1) o provjeri konkurentnosti, koje je doneseno na zahtjev češkog predsjedništva. Švedsko predsjedništvo Vijeća zatražilo je od EGSO-a da istraži „što je potrebno kako bi EU dodatno poboljšao svoju digitalnu konkurentnost, a posebno kako bi poduzećima omogućio da iskoriste prednosti digitalizacije”. U ovom će se mišljenju nastojati staviti naglasak na konkurentnost EU-a u kontekstu digitalne tranzicije prema modelu održivijeg gospodarskog rasta. Mišljenje će biti usmjereno na mjere i politike nužne za daljnje jačanje digitalne konkurentnosti EU-a, a osobito kako bi se poduzećima i radnicima omogućilo da ostvaruju koristi od postupka digitalizacije.

2.2.

Važno je podsjetiti da je EGSO u mišljenju INT/1000 prepoznao da su jedinstveno tržište i model rasta socijalnog tržišnog gospodarstva EU-a uvelike doprinijeli pružanju potpore postizanju gospodarskog rasta i socijalne dobrobiti u EU-u. Ta je osnova važna u svim prijedlozima usmjerenima na jačanje digitalne konkurentnosti, pa tako i u ovom slučaju.

2.3.

Također je važno imati na umu da je europska konkurentnost u odnosu na glavne konkurentske zemlje tijekom posljednjih godina doživjela pad, što je vidljivo iz ključnih gospodarskih pokazatelja za konkurentnost i rast produktivnosti. Međutim, digitalizacija je područje u kojem je EU ostvario značajan napredak i mogla bi predstavljati temelj za povećanje konkurentnosti i profitabilnosti za poduzeća te za poboljšanje radnih uvjeta za radnike. Kako bi se utvrdili daljnji koraci u postupku ostvarenja digitalne tranzicije, potrebna je srednjoročna perspektiva usmjerena na budućnost.

3.   Digitalizacija u kontekstu programa za konkurentnost

3.1.

EGSO je pozvao Komisiju da program za konkurentnost učini jednim od svojih prioriteta, pri čemu je glavni cilj jačanje konkurentnosti EU-a. Sve inicijative Komisije u području digitalizacije usmjerene su na olakšavanje digitalne tranzicije u gospodarstvima i društvima u čitavom EU-u. Međutim, za postizanje uspješne tranzicije nužna je čvrsta i nepokolebljiva predanost država članica. Ova je obveza već utvrđena u mjerama za oporavak i otpornost na razini pojedinačnih država članica, ali EGSO smatra da države članice ne provode digitalizaciju jednakom brzinom i intenzitetom, što je od ključne važnosti kako bi EU postigao veću konkurentnost.

3.2.

EU se mora više nego ikada prije oslanjati na jedinstveno tržište, ali se treba, što je jednako važno, i usredotočiti na pristup stranim tržištima, ulaganja i pristup financiranju, porezne sustave, istraživanje i inovacije, vještine i jačanje tržišta rada, kao i na mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i usporednu tranziciju, pri čemu treba uzeti u obzir okvir održivog financiranja u kojem su aspekti konkurentnosti usklađeni sa socijalnim i okolišnim ciljevima (2). Za sve navedeno ključna je digitalna tranzicija, koja predstavlja temelj za inovacije, povećanje konkurentnosti i razvoj tržišta rada, dok istodobno pruža prilike za bolje radne uvjete u kontekstu socijalnog tržišnog gospodarstva.

3.3.

EGSO digitalizaciju smatra pokretačem koji će omogućiti da jedinstveno tržište ostvari svoj potencijal. Nakon trideset godina društvenih i gospodarskih koristi koje donosi jedinstveno tržište, EGSO smatra da se može postići još mnogo više i da će digitalizacija, ako se bude provodila uspješno i s jednakim intenzitetom i stopom uključenosti u čitavom EU-u, donijeti goleme koristi za poduzeća te radnike i građane svih dobi i iz svih društvenih slojeva.

3.4.

EGSO također smatra da je za jačanje konkurentnosti Europe od ključne važnosti potpora politike poduzetničkom gospodarstvu utemeljenom na znanju koje može privući i zadržati talente i pružati poboljšane radne uvjete. To je ono što EGSO smatra potpunim postupkom digitalne preobrazbe u poduzetništvu. EGSO smatra očiglednim da EU treba pružati povoljno poslovno okruženje u cjelini, koje se temelji na sveobuhvatnoj strategiji kojom se objedinjuju i usklađuju različita područja politike.

3.5.

EGSO prima na znanje brojne inicijative i politike koje su prethodno primijenjene u svrhu povećanja konkurentnosti, nesumnjivo s dobrim namjerama. Međutim, u stvarnosti se pokazalo da EU u pogledu produktivnosti zaostaje za SAD-om i Kinom. U tom kontekstu digitalizacija pruža priliku za dostizanje SAD-a i Kine, uz istovremenu primjenu modela gospodarskog rasta koji je održiviji i koji je usmjeren na gospodarsku i društvenu dobrobit građana EU-a.

4.   Politike kojima se pruža potpora digitalizaciji u kontekstu programa za konkurentnost

4.1.

EGSO je u brojnim mišljenjima izrazio stajalište da su za digitalnu tranziciju potrebna daljnja i usmjerenija ulaganja u razvoj digitalnih vještina. Također postoji snažan ekonomski argument za povećano ulaganje u ljudske resurse, a osobito u vezu između razvoja vještina i produktivnosti, a time neizravno i konkurentnosti. Razvoj raspona digitalnih vještina nužan je za pružanje potpore inovacijama na radnom mjestu. EGSO smatra da inovacije na radnom mjestu osobito trebaju biti usmjerene na metode organiziranja rada i način na koji se vještine iskorištavaju i razvijaju na radnom mjestu, a ne samo na ponudu radne snage. Uvjeti rada i zapošljavanja jednako su važni kao i ulaganje u novu tehnologiju ili opremu. Stoga EGSO preporučuje da poduzeća i javni sektor razmisle o tome koje su se vrste i oblici organizacije rada pokazali djelotvornima u pričama o uspjehu i doprinijeli povećanju inovacija ulaganjem u vještine. Te bi se priče o uspjehu potom mogle iskoristiti u drugim poduzećima.

4.2.

EGSO je u prethodnim mišljenjima također preporučio ulaganje u infrastrukturu potrebnu za pružanje potpore digitalizaciji u čitavom EU-u. Upravo je to svrha planova za oporavak i otpornost. Ono što nas zabrinjava jest činjenica da su takva ulaganja možda usmjerena prema javnom sektoru. EGSO priznaje da se prelaskom na digitalizirane javne usluge, primjerice u pravosuđu, izravno povećava konkurentnost zahvaljujući povećanoj učinkovitosti. Međutim, poduzeća također zahtijevaju razmjerno velike količine ulaganja, a bez dostupne financijske potpore poduzeća svih veličina, osobito MSP-ovi, mogu doživjeti poteškoće u pokrivanju financijskih izdataka potrebnih za digitaliziranje njihovih poslovnih procesa i ulaganje u radnu snagu.

4.3.

EGSO preporučuje preispitivanje postojećih mogućnosti za financiranje digitalizacije koje pružaju državna tijela u čitavom EU-u. Općenito govoreći, programi usmjereni na pružanje financijske potpore poduzećima u području digitalizacije temelje se na projektima koji obuhvaćaju službene postupke podnošenja zahtjeva i davanja odobrenja prije početka projektnih aktivnosti za osiguranje financijske potpore. Osim uobičajenih administrativnih postupaka koji prethode dodjeljivanju sredstava u okviru tih programa, koji mogu predstavljati opterećenje za neka poduzeća (iako se pojednostavljuju s vremenom), postupci koji se trenutačno primjenjuju često odgađaju pokretanje projekata i inicijativa kojima se pruža potpora digitalizaciji u poduzećima.

4.4.

To može biti neizvedivo za poduzeća koja zahtijevaju trenutačne rezultate kako bi započela s postupkom komercijalizacije u svrhu poboljšanja proizvoda/usluga/postupaka s ciljem zadržavanja konkurentnosti, ciljanja na nova tržišta i smanjivanja troškova ili jednostavno odgovaranja na zahtjeve klijenata. Prema tome, ti programi koji se temelje na projektima mogu odvratiti privatna poduzeća od podnošenja zahtjeva za financiranje.

Stoga EGSO poziva na uspostavu novog, komplementarnog oblika financiranja, koji se temelji na digitalnim aktivnostima, a ne samo na projektima. U okviru tog pristupa poduzećima bi se pružali porezni krediti ili gotovinske isplate na temelju njihovih godišnjih prijavljenih rashoda za digitalne aktivnosti, pri čemu bi prihvatljivi rashodi u svrhu jasnoće biti unaprijed definirani. Prihvatljivi troškovi obuhvaćali bi sve rashode za osposobljavanje osoblja i razvoj u području digitalizacije.

4.5.

Iako EGSO prepoznaje kapacitete EU-a u području digitalizacije i postignuća ostvarena i u zakonodavnom i tehnološkom smislu, smatramo da su nacionalna i strana izravna ulaganja, osobito u svrhu pružanja potpore istraživanju i inovacijama u području digitalizacije, i dalje od ključne važnosti. Također smatramo da će to povećati konkurentnost EU-a na globalnom tržištu. Napori usmjereni na postizanje strateške autonomije u proizvodnji poluvodiča pozitivni su, a EGSO smatra da si EU ne može dopustiti nestašice koje mogu dovesti do poremećaja u radu europskih industrija. Poluvodiči su okosnica industrijske politike EU-a usmjerene na postizanje strateške autonomije u digitalnom svijetu. Iako je potrebno ublažiti te rizike, EGSO upozorava na opasnost od zauzimanja protekcionističkog pristupa, kojim se ugrožavaju istraživačka partnerstva s poduzećima za digitalne tehnologije u čitavom svijetu.

4.6.

Za dobrobit EU-a od presudne je važnosti održivi gospodarski rast koji se temelji na uspješnoj digitalnoj tranziciji. To je također u skladu s ciljem EU-a u pogledu izrazito konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva, u okviru kojeg se nastoji postići puna zaposlenost i socijalni napredak te visoke razine zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša. EGSO smatra da se to može postići samo povećanjem rasta produktivnosti u odnosu na trenutačne razine u svim sektorima gospodarstva. EGSO smatra da digitalizacija ima ključnu ulogu u ostvarenju navedenih gospodarskih i društvenih ciljeva te da te da je može imati i u budućnosti. EGSO također primjećuje da je najbrži rast produktivnosti u industrijama koje se temelje na tehnologiji zabilježen u proizvodnji, što potkrepljuje stajalište da digitalizacija može povećati profite za poduzeća i stvarnu zaradu za radnike. Osim toga, digitalizacija je bitan način za unapređenje zelene tranzicije. EU stoga mora u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti prilike promicanjem obaju smjerova usporedne tranzicije.

4.7.

U svrhu postizanja stvarne digitalne konkurentnosti u gospodarstvu i društvu, EGSO poziva na pametnu i kombiniranu strategiju u pogledu vještina. U različitim se sektorima već pripremaju opsežni projekti u svrhu prekvalifikacije i usavršavanja njihove radne snage na temelju digitalizacije i zelene tranzicije. EGSO poziva na uspostavu koordiniranog programa za vještine kojim se postojećoj i novoj radnoj snazi može omogućiti da svlada uključene izazove, što mora biti prioritet.

5.   Provjera konkurentnosti i ocjenjivanje programâ digitalizacije

5.1.

Digitalna konkurentnost od presudne je važnosti za cjelokupnu konkurentnost EU-a i treba se smatrati ključnim dijelom programa EU-a za konkurentnost. Potrebna su značajna poboljšanja konkurentnosti kako bi EU postigao uspjeh s obzirom na žestoku globalnu konkurenciju. U tu je svrhu EGSO također pozvao na uvođenje provjere konkurentnosti sukladne politikama i ciljevima EU-a u postupke donošenja politika i zakona u EU-u. Potrebne su i odgovarajuće upravljačke strukture kako bi se osiguralo da se provjera konkurentnosti i program u potpunosti ostvare u praksi.

5.2.

EGSO prima na znanje postojeće smjernice i paket instrumenata za bolju regulativu, ali ističe da, kao što je istaknuo Odbor za nadzor regulative, postoji očita potreba za poboljšanjima, posebno u pogledu provedbe mjera koje su nužne za povećanje konkurentnosti.

5.3.

Konačno, EGSO poziva na djelotvornu uporabu financijskih sredstava dodijeljenih za aktivnosti u području inovacija te istraživanja i razvoja povezane s postupkom digitalizacije. U tom je kontekstu također od temeljne važnosti ocijeniti učinak i ispravnu provedbu postojećih programa, koji su možda izrađeni u svrhu uspostave uvjeta za digitalizaciju. Europski građani, a osobito organizirano civilno društvo, mogu pozitivno reagirati na davanje prednosti pristupu financiranju, u pogledu privatnog i javnog ulaganja.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  SL C 100, 16.3.2023., str. 76.

(2)  SL C 100, 16.3.2023.., str. 76.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/22


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „30 godina jedinstvenog tržišta: kako poboljšati funkcioniranje jedinstvenog tržišta”

(razmatračko mišljenje)

(2023/C 228/04)

Izvjestitelj:

Felipe MEDINA MARTÍN

Suizvjestitelj:

Angelo PAGLIARA

Zahtjev za savjetovanje:

Predsjedništvo Europskog vijeća, 14.11.2022.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

(razmatračko mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.04.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

137/1/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da je unutarnje tržište bilo, i još uvijek jest, jedan od velikih političkih i gospodarskih uspjeha procesa europske integracije. Građani i poduzeća od njega imaju koristi i treba ga smatrati procesom kontinuiranog poboljšanja koji se uvijek prilagođava novonastalim potrebama. Tijekom posljednjih 30 godina ostvarene su brojne koristi, ali i dalje postoji potreba za kritičkim preispitivanjem i novim poboljšanjima, kako u pogledu onoga što tek treba postići, tako i u pogledu novih izazova s kojima se treba suočiti, kao što su pandemija bolesti COVID-19, energetska kriza ili ruska invazija na Ukrajinu. EGSO želi doprinijeti tom procesu poboljšanja i u nastavku predlaže mjere za njegovo jačanje.

1.2.

EGSO se nada da će „Program jedinstvenog tržišta za razdoblje 2021. – 2027.”, čiji je cilj poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta te konkurentnost i održivost poduzeća, biti popraćen odgovarajućim instrumentima za kontrolu i zaštitu u pogledu kvalitete rada, ravnopravnih uvjeta za sva poduzeća, prava građana i zaštite potrošača. EGSO istodobno traži uvođenje svih potrebnih mjera kako bi se stalo na kraj svim oblicima socijalnog i fiskalnog dampinga i osiguralo pošteno tržišno natjecanje i pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta te izbjegli svi oblici narušavanja.

1.3.

Aktualni geopolitički izazovi utjecat će na funkcioniranje jedinstvenog tržišta, sustave opskrbe i otpornost europskog gospodarstva. EGSO pozdravlja korake za smanjenje kritične ovisnosti o trećim zemljama i poziva Europsku komisiju na donošenje svih potrebnih mjera za ažuriranje europske industrijske politike očuvanjem i jačanjem jedinstvenog tržišta i koristi koje ono donosi za potrošače, radnike i poduzeća.

1.4.

Nedavna kriza pokazala je da bi glavni prioritet jedinstvenog tržišta EU-a trebalo biti poboljšanje životnog standarda i radnih uvjeta promicanjem rasta i poštene konkurentnosti te stvaranjem povoljnog poslovnog i socijalno prihvatljivog okruženja. EGSO smatra da je slobodno kretanje ljudi i radnika jedan od temelja jedinstvenog tržišta te stoga poziva na ubrzanje priznavanja kvalifikacija i diploma među državama članicama. Iznimno je važno posvetiti posebnu pozornost radnicima koji su proglašeni viškom.

1.5.

EGSO smatra da se europska poduzeća suočavaju s problemima povezanima s nedostacima jedinstvenog tržišta koji ozbiljno utječu na konkurentnost i održivost. Unatoč golemim naporima u vezi s provedbom pravila jedinstvenog tržišta, većina regulatornog opterećenja i dalje se stvara na nacionalnoj razini. U tu bi svrhu institucije EU-a trebale nastojati težiti potpunom usklađivanju, osiguravajući pritom najviše standarde, a države članice trebale bi imati na umu posljedice koje bi njihovi dodaci mogli imati za integritet i pravilno tržišta te bi, ako je to moguće, trebale izbjegavati mjere koje bi mogle uzrokovati znatno narušavanje i fragmentaciju. EGSO preporučuje da institucije EU-a djeluju proaktivnije i brže kako bi pravodobno donijele zakonodavstvo i time potaknule usklađivanje. Ključno je u što većoj mjeri ograničiti nacionalne inicijative koje bi mogle ugroziti unutarnje tržište i njegova zajednička pravila. U tom pogledu EGSO ističe da bi mehanizam TRIS (informacijski sustav tehničkih propisa) trebalo ojačati kako bi se omogućili uvjeti za istinsko jedinstveno tržište, a ne za 27 različitih tržišta.

1.6.

EGSO se zalaže za preuzimanje čvrste obveze poboljšanja kvalitete zakonodavstva u Europi i državama članicama. Smatra da bi u preliminarnim fazama europskog zakonodavstva trebalo provesti preispitivanje – obveznu analizu učinka prije svake pravne inicijative i javno savjetovanje – kako bi inicijativa postala transparentnija i kako bi se bolje odredili njezini ciljevi. Isto tako, agenda za bolju regulativu i Program za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) trebali bi biti usmjereni na postizanje veće otvorenosti i integracije tržišta robe i usluga kako bi se ostvarile optimalne koristi za građane i europsko gospodarstvo. Trebali bi analizirati postoji li suvišno zakonodavstvo, usmjeravati se prvenstveno na ona područja u kojima je potrebno usklađivanje i jačati postojeće zakonodavstvo o socijalnoj zaštiti.

1.7.

EGSO smatra da se veći naglasak mora staviti na provedbu, pojednostavnjenje i poštovanje pravila, posebno kad je riječ o državama članicama. Poziva države članice da strogo provode zajednička pravila i osiguraju njihovo poštovanje te da izbjegavaju dodatne nacionalne propise kada oni nisu potrebni (1).

1.8.

EGSO potiče Europsku komisiju da svaku uredbu ocijeni s obzirom na njezin doprinos konkurentnosti poduzeća i dobrobiti građana te da utvrdi prepreke koje treba sustavno uklanjati.

1.9.

EGSO smatra da su postojeći pravni instrumenti koji su dostupni Europskoj uniji za obranu unutarnjeg tržišta dostatni i razmjerni potrebama: postupak TRIS, uzajamno priznavanje zakonodavstva, SOLVIT, 28. režim, postupak podnošenja pritužbi, norme CEN-Cenelec-a itd. To su ključni instrumenti za zaštitu jedinstvenog tržišta, no njihov se potencijal ne iskorištava uvijek pa bi trebali postati učinkovitiji i korisniji.

1.10.

EGSO smatra da se od svih novih izazova s kojima se suočava jedinstveno tržište prednost mora dati promicanju otvorene strateške autonomije EU-a u pogledu opskrbe i trgovine u energetskom sektoru, u području kritičnih sirovina i, općenitije, u području inovacijskog vodstva, digitalizacije i naprednih istraživanja. Preporučuje jačanje suradnje i sporazuma sa zemljama istomišljenicama.

1.11.

Kad je riječ o robi i uslugama, EGSO prepoznaje pozitivan učinak zajedničke nabave u raznim sektorima kao što su plin ili maloprodaja. Takvi europski savezi imaju brojne pozitivne učinke na tržišno natjecanje i očite koristi za potrošače, stoga ih institucije EU-a moraju jasno podupirati.

1.12.

EGSO je uvjeren da se izazovi jedinstvenog tržišta koji proizlaze iz digitalne tranzicije moraju rješavati socijalnim dijalogom i vodećim položajem EU-a u primjeni zajedničkog zakonodavstva kako bi se zaštitili najranjiviji akteri i osiguralo da učinkovitost koja se želi postići ne ugrozi socijalnu, gospodarsku i teritorijalnu koheziju i političku stabilnost.

1.13.

Jedinstveno tržište nije savršeno, ali ga se mora stalno prilagođavati promjenjivim okolnostima kako bi i dalje funkcioniralo, čak i u kriznim vremenima, i aktivno poticati njegove slobode (pandemija je pokazala da se slobodno kretanje ne može uzimati zdravo za gotovo). Ova bi obljetnica stoga trebala biti prilika da se ta politika ponovno nađe na europskom dnevnom redu i da se predlože poboljšanja za blisku budućnost.

1.14.

EGSO je zabrinut da bi ublažavanje pravila o državnim potporama kao odgovor na američki Zakon o smanjenju inflacije moglo stvoriti dodatne nejednakosti među državama članicama, čime bi se ugrozila otpornost jedinstvenog tržišta, te smatra da je razvoj europskog fonda za suverenost najbolji način da se europskoj industrijskoj politici i ulaganjima u zelene tehnologije pruži novi zamah.

1.15.

EGSO ističe važan doprinos jedinstvenog tržišta izbjegavanju protekcionizma i razvoju ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja u EU-u. U tom pogledu smatra da je potrebno temeljito analizirati kriterije za dodjelu državnih potpora, njihove učinke, korisnost i otpornost. Postoje gospodarski sektori koji nikad nisu mogli pristupiti toj vrsti potpore koja je, osim toga, neuravnotežena među pojedinim državama članicama, što dovodi do razlika u konkurentnosti u EU-u.

2.   Uvod

2.1.

Godine 2023. obilježava se 30. obljetnica jednog od najvećih političkih, gospodarskih i društvenih uspjeha Europske unije u procesu europske integracije: jedinstvenog tržišta. Međutim, ova bi obljetnica trebala biti prilika za korjenitu promjenu filozofije jedinstvenog tržišta i njezinu prilagodbu trenutačnim izazovima. Proces je započeo 1986. godine Jedinstvenim europskim aktom, kojim se promicalo donošenje zajedničkih, a ne nacionalnih, pravila u raznim područjima, odobravanjem stotina strateških zakonodavnih mjera i primjenom načela uzajamnog priznavanja.

2.2.

Danas nitko ne osporava da postoje pozitivni, ali i negativni učinci jedinstvenog tržišta. Ono se može smatrati ključnom sastavnicom europskog modela koji je omogućio slobodan protok robe, ljudi, usluga i kapitala diljem Europske unije i u većini slučajeva olakšao život poduzećima, institucijama i građanima.

2.3.

Jedinstveno tržište potaknulo je napredak u gospodarskom i socijalnom smislu, ali i na političkom planu, ubrzavajući pritom proces integracije. Zahvaljujući jedinstvenom tržištu slobodno kretanje ljudi obilježilo je živote nekoliko generacija Europljana koji su, u okviru programa kao što je Erasmus, od vrlo rane dobi mogli upoznati europski duh, iskusiti zajedništvo i razumijevanje s brojnim ljudima poput njih iz različitih država članica i dijeliti zajednički europski način života.

3.   Opće napomene

3.1.

Pandemija je pokazala da je EU-u potreban novi gospodarski i poslovni model. Nedavne krize, aktualna geopolitička napetost, izazovi dvostruke zelene i digitalne tranzicije te nedavno odobrenje američkog Zakona o smanjenju inflacije pokazuju da je došlo vrijeme za ažuriranje jedinstvenog tržišta kako bi mu se dao novi zamah, uvijek imajući na umu da je jedinstveno tržište sredstvo za Europljane, a ne cilj sam po sebi.

3.2.

Jedinstveno tržište razvijalo se kako je proces europske integracije napredovao. Iako je u početku bilo usmjereno na uklanjanje necarinskih prepreka i mjere s istovrsnim učinkom na trgovinu robom unutar Zajednice te na usklađivanje zakonodavstva (jedinstveno europsko tržište), slijedom kasnijih političkih potreba i ambicija njegovo područje primjene prošireno je na nova područja kao što su usluge i digitalno gospodarstvo.

3.3.

Sav taj napredak postignut je isključivo uz goleme napore svih dionika, uprava te gospodarskih i socijalnih aktera. Međutim, posljednjih godina čini se da jedinstveno tržište više nije politički prioritet, a otvaranje i integracija tržišta robe i usluga nestali su s dnevnog reda. U tom je pogledu prvi nedostatak koji treba primijetiti manjak predanosti država članica tom projektu posljednjih godina. Vijeće se u više navrata obvezalo na poboljšanje i jačanje jedinstvenog tržišta, ali njegovi zaključci rijetko se prenose u nacionalne politike. EGSO stoga poziva Vijeće i države članice da poduzmu daljnje mjere u tom pogledu.

3.4.

EGSO napominje da jedinstveno tržište mora biti korisno za povećanje konkurentnosti europskih poduzeća na globalnim tržištima. Osmišljeno je kao proces koji se stalno razvija, što može biti slaba točka i donosi određene rizike, ali mu daje i novu ulogu: otpornost. Ta nova uloga pridružuje se tradicionalnim ulogama, koje moraju ostati dinamične i ne mogu se uzimati zdravo za gotovo.

3.5.

EGSO poziva Komisiju i Vijeće da donesu sve potrebne mjere za pomoć europskim industrijskim politikama i poduzećima u postizanju ciljeva zelene i digitalne tranzicije upotrebom postojećih alata EU-a i, prema potrebi, praćenjem prijedloga za razvoj Fonda za europsku suverenost. Međutim, podsjeća države članice i Komisiju da već postoje brojni programi financiranja i alati koje bi trebalo u potpunosti iskoristiti prije dodavanja dodatnih instrumenata. Poziva Europsku komisiju da ga uključi u rasprave o pravilima o državnim potporama.

3.6.

EGSO se slaže (2) da je EU-u potrebna snažna i ambiciozna digitalna politika kako bi iskoristio mogućnosti koje nude digitalne inovacije i postao konkurentniji. EGSO naglašava činjenicu da će istinsko jedinstveno tržište i jednostavno prekogranično zakonodavstvo mnogim sektorima omogućiti da odgovore na zahtjeve potrošača i da se natječu u globalno konkurentnom digitalnijem okruženju.

3.7.

Digitalizacija jedinstvenog tržišta može osigurati daljnji rast i dobrobit Europljana i europskih poduzeća. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da donese sve potrebne mjere za povećanje ulaganja kako bi se prevladao postojeći digitalni jaz između europskih regija. Ključno je da države članice povećaju ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje kako bi se jedinstveno digitalno tržište razvilo i postalo učinkovitije. Cilj bi trebao biti osiguravanje kvalificiranih radnika, inovativnih poduzeća i kvalitetnih radnih mjesta. U tu svrhu trebalo bi se boriti protiv nesigurnih radnih uvjeta.

3.8.

EGSO poziva Europsku komisiju da se usredotoči na rizike povezane s prikupljanjem, protokom i pohranom osobnih i osjetljivih podataka koji proizlaze iz procesa digitalizacije, ali i iz njihove upotrebe i kontrole nad njima. Istodobno od Komisije traži da donese sve potrebne mjere za sprečavanje tog rizika i uzme u obzir zaključke aktualnih pregovora o Sporazumu Vijeća Europe o umjetnoj inteligenciji, ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava (3) kao temelj regulatornog okvira. Cilj mora biti zaštita osobnih podataka, radnika i potrošača, ali i omogućavanje njihove povjerljive upotrebe kako bi se omogućilo iskorištavanje prednosti novih tehnologija.

3.9.

Ključno je ubrzati inicijative za digitalizaciju i sektorske podatkovne prostore u cijeloj Europi kako bi se omogućila bolja analiza i upotreba podataka u korist europskog društva i konkurentnosti europskih poduzeća. Podatkovni prostori mogli bi pokrenuti i potaknuti pojavu novih prilagodljivih industrijskih inovatora i start-up poduzeća. Jedinstveno tržište podataka koje dobro funkcionira ključno je i zato što je neodvojivo povezano s jedinstvenim tržištem robe, usluga, kapitala i ljudi, ali i s energetskim i prometnim sustavima.

4.   Jedinstveno tržište robe i usluga

4.1.

EGSO smatra da je i dalje potrebno analizirati nedostatke jedinstvenog tržišta i poduzimati mjere za njihovo uklanjanje, posebice rješavanjem problema bespotrebnog regulatornog i administrativnog opterećenja kako bi se olakšalo postizanje konkurentnosti i održivosti europskih poduzeća, a istodobno očuvalo i ojačalo postojeće zakonodavstvo o socijalnoj zaštiti.

4.2.

EGSO ističe probleme koje uzrokuju države članice kada usvajaju mjere prije donošenja zajedničkih mjera na europskoj razini, čime utječu na zajednička rješenja u europskom zakonodavstvu i usmjeravaju ih. U nekim slučajevima to je zato što Europska komisija nije predložila mjere, ali ponekad do toga dolazi zbog toga što države članice djeluju prije donošenja europskog prijedloga (npr. označivanje podrijetla mesnih proizvoda, označivanje hrane na prednjoj strani pakiranja, irski prijedlog o zdravstvenim upozorenjima za alkoholna pića itd.), čime se ometa postupak usklađivanja i slobodno kretanje robe. Zbog toga EGSO poziva Europsku komisiju da prema potrebi ubrza donošenje propisa kako bi se izbjeglo umnažanje nacionalnih propisa kojima se fragmentira jedinstveno tržište.

4.3.

U Direktivi (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (4) uspostavlja se postupak pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva koji su dostupni državama članicama. Tom se zakonodavnom mjerom predviđa mogućnost da država članica bude obvezna odgoditi donošenje nacrta propisa za 12 – 18 mjeseci ako je u tijeku inicijativa EU-a koja je u fazi revizije i mogla bi biti ugrožena nacionalnim pravilom. Međutim, u praksi se to pravo Europske komisije ne provodi i u konačnici su države članice te koje uvjetuju europsko zakonodavstvo.

4.4.

SOLVIT je drugi dostupan alat osmišljen kako bi se zaustavilo ili suzbilo svako djelovanje protivno jedinstvenom tržištu. Riječ je o postupku koji se primjenjuje u slučajevima kada uprava druge države članice ne primjenjuje europsko zakonodavstvo na odgovarajući način i sprečava potpuno ostvarivanje prava građana i poduzeća na jedinstvenom tržištu. To je sustav posredovanja između nacionalnih uprava koji se u praksi više oslanja na odlučnost uprava nego na njihovu pravnu snagu za ispravljanje situacije, pa EGSO smatra da je njegova učinkovitost ograničena i da ga treba poboljšati.

4.5.

Još jedan dostupan instrument jest postupak podnošenja pritužbi Europskoj komisiji. EGSO smatra da je taj instrument učinkovit jer je fleksibilan i transparentan, ali mu je potrebna snažna politička potpora i postupak bi trebalo poboljšati u smislu učinkovitosti i djelotvornosti.

4.6.

Strategija za otvaranje i razvoj raznih europskih sektora odobrena je 2018. Međutim, i dalje postoje problemi, diskriminacija se nastavlja, i ne obavješćuju sve države članice Europsku komisiju u skladu s člankom 15. stavkom 7. Direktive o uslugama.

4.7.

EGSO ističe da su neki sektori kao što su financijske usluge ili maloprodaja i veleprodaja vrlo rascjepkani, ali su uspjeli ujediniti se i ojačati na europskoj razini. U sektorima maloprodaje i veleprodaje uočene su važnost jedinstvenog tržišta i njegove neosporive prednosti te on zahvaljujući njemu i savezima trgovaca može svakodnevno bolje služiti europskim potrošačima. I dalje postoje veliki izazovi u pogledu usklađivanja i djelotvorne provedbe slobode poslovnog nastana u sektoru maloprodaje i veleprodaje, zbog čega strategija „Maloprodajni sektor primjeren 21. stoljeću” još uvijek nije u potpunosti provedena. Osim toga, potpora za saveze trgovaca u maloprodaji potrebna je kako bi se poboljšala dobrobit potrošača uz pozitivan učinak na tržišno natjecanje na europskoj razini.

5.   Jedinstveno tržište za radnike

5.1.

Među izazovima s kojima se suočava jedinstveno tržište, EGSO ukazuje na preobrazbu rada i posljedičnu promjenu odnosa među uključenim stranama te na povezane rizike u pogledu fleksibilnosti (sati, lokacija i usluga), posebice u pogledu radnika koji rade putem platformi te, općenitije, digitalnih zanimanja i zaposlenika u pametnom radu.

5.2.

Nedavne krize pokazale su da bi glavni prioritet jedinstvenog tržišta EU-a trebalo biti poboljšanje životnog standarda i radnih uvjeta promicanjem rasta i poštenog tržišnog natjecanja te stvaranjem povoljnog poslovnog i socijalno prihvatljivog okruženja. Unatoč postignutom napretku, 21,7 % europskog stanovništva i dalje je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (Eurostat, 2021.).

5.3.

EGSO smatra da je slobodno kretanje ljudi i radnika jedan od temelja jedinstvenog tržišta te stoga poziva na ubrzanje priznavanja kvalifikacija i diploma među državama članicama. Posebna pozornost mora se posvetiti osiguravanju pravednog postupanja s upućenim radnicima u pogledu plaća i radnih uvjeta.

5.4.

Kao što je pokazala kriza uzrokovana pandemijom, slobodno kretanje zdravstvenih djelatnika bio je čimbenik konvergencije i samozaštite Europske unije, ali mnoga zanimanja i dalje su na marginama tog procesa (primjerice u pravnom području i u nastavi). EGSO (5) traži preoblikovanje mjera za potporu zapošljavanju i vještinama i ulaganje u vještine budućih radnika poboljšanim strukovnim i obrazovnim osposobljavanjem i individualnim učenjem, čime bi se poduzećima pružala potpora. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti zelenim radnim mjestima.

5.5.

Digitalna infrastruktura ključna je za uspješno iskorištavanje prednosti jedinstvenog tržišta u svim europskim područjima i regijama, posebice onima koji zaostaju za prosjekom. Zaostaci u području infrastrukture povećavaju nejednakosti i utječu na prilike za ljude i poduzeća. EGSO stoga poziva Europsku komisiju na donošenje potrebnih mjera za jačanje ulaganja kako bi se prevladao postojeći digitalni jaz u EU-u. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti poduzećima, posebno MSP-ovima.

6.   Daljnji koraci. Budući izazovi za jedinstveno tržište

6.1.

Institucije EU-a trebaju dodatno ojačati jedinstveno tržište kako bi se oslobodio njegov puni potencijal za stvaranje rasta, radnih mjesta i boljeg društva u budućnosti.

6.2.

Institucije EU-a trebale bi nastojati, uz osiguravanje viših standarda, potpuno uskladiti pravo EU-a gdje je to moguće i primjereno kako bi se spriječila nepotrebna fragmentacija jedinstvenog tržišta, primjerice u području oporezivanja. EGSO ističe da izazovi s kojima se suočava jedinstveno tržište obuhvaćaju nastavak prelaska na porezno usklađivanje između država članica i izbjegavanje dampinga i, u srednjoročnom razdoblju, konvergencije plaća, ali i sprečavanje socijalnog dampinga i/ili nepoštenog tržišnog natjecanja, posebice pri privlačenju ulaganja, lociranju poduzeća i zapošljavanju radnika.

6.3.

Izvršavanje zakonodavstva od ključne je važnosti kako bi provedba i pojednostavnjenje postali prioritet i vodeće načelo jedinstvenog tržišta. Institucije EU-a trebaju osigurati zaštitu uloge Komisije kao čuvarice Ugovorâ u izrazito politiziranom europskom okruženju. Ako nacionalni zakonodavci – koristeći se svojim diskrecijskim pravima – odluče dodati zahtjeve na nacionalnoj razini, to bi trebali učiniti na transparentan način i o tome obavijestiti Komisiju i nacionalna tijela te objasniti svoje razloge, u skladu s obvezama iz Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva. Nadalje, sankcije unutar EU-a trebale bi biti usklađene.

6.4.

Kvalitetno zakonodavstva znači bolje zakonodavstvo. Pripremni postupak trebao bi obuhvaćati provjeru konkurentnosti u donošenju politika, poboljšano modeliranje procjena učinka i dublju analizu načina na koji propisi utječu na kumulativno birokratsko opterećenje poduzeća, pogotovo MSP-ova.

6.5.

Uklanjanje nepotrebnih nacionalnih prepreka: Europska komisija i države članice trebale bi ocijeniti jesu li nacionalna tehnička pravila i dalje svrsishodna, otporna na promjene u budućnosti i razmjerna za poboljšanje slobodnog kretanja robe i usluga.

6.6.

Komisija i države članice moraju svim akterima zajamčiti ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja na temelju čvrstog pravnog okvira kojim se osigurava da su svi proizvodi i usluge koji se prodaju na tržištu EU-a sukladni propisima EU-a i sigurni kako bi se održalo povjerenje i sigurnost potrošača u skladu s novom uredbom o sigurnosti proizvoda i usluga, koja uključuje i digitalne proizvode i usluge.

6.7.

Institucije EU-a trebaju učinkovito rješavati problem protekcionizma i diskriminacije u državama članicama kako bi osigurale da interesi potrošača budu jednako zastupljeni u odlukama EU-a i odlukama nacionalne politike.

6.8.

Treba poboljšati dostupne instrumente kako bi se poduzećima i potrošačima omogućio pristup informacijama o obavijestima (jedinstvena točka za obavješćivanje) te kako bi postupci bili korisniji i fleksibilniji, primjerice jačanjem mreže za pritužbe za prekogranične potrošače. EGSO potiče uspostavu mreža lako dostupnih programa za rješavanje sporova jer bi potrošači stekli povjerenje u jedinstveno tržište kad bi bez napora mogli pronaći pravnu zaštitu u odnosu na poduzeća s poslovnim nastanom u drugim državama članicama.

6.9.

Jedinstveno tržište za javnu nabavu područje je s nacionalnim ograničenjima i ograničenjima za poduzeća s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koja mogu narušiti normalno funkcioniranje jedinstvenog tržišta i za koje je potreban snažan odgovor institucija EU-a kako bi se dovršio regulatorni okvir koji doprinosi društvenom napretku građana (6).

6.10.

Europska komisija, države članice i drugi dionici trebali bi surađivati kako bi zajamčili održivost zajednica. Klimatska kriza istodobno je prijetnja i prilika: jedinstveno tržište mora se brzo prilagoditi izmijenjenim prioritetima u okviru Zelenog plana. Potrebno je promicati upotrebu tehnologija s nultom stopom emisija i brzo prilagoditi osposobljavanje radne snage. Zelena ulaganja mogla bi dovesti do početka dugog razdoblja rasta na unutarnjem tržištu EU-a i istodobno znatno doprinijeti borbi protiv klimatskih promjena.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  SL C 440, 6.12.2018., str. 28.

(2)  SL C 152, 6.4.2022., str. 1.

(3)  Odluka Vijeća (EU) 2022/2349 od 21. studenoga 2022. o odobravanju otvaranja pregovora u ime Europske unije o konvenciji Vijeća Europe o umjetnoj inteligenciji, ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava (SL L 311, 2.12.2022., str. 38.).

(4)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str.1.).

(5)  SL C 152, 6.4.2022., str. 1.

(6)  SL C 341, 24.8.2021., str. 20.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/28


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Nesigurnost radnih mjesta i mentalno zdravlje”

(razmatračko mišljenje na zahtjev španjolskog predsjedništva)

(2023/C 228/05)

Izvjestitelj:

José Antonio MORENO DÍAZ

Zahtjev španjolskog predsjedništva Vijeća:

dopis od 27.7.2022.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

(razmatračko mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

158/73/12

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

U skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. nesigurno radno mjesto znači „radno mjesto koje nije u skladu sa standardima EU-a niti s međunarodnim i nacionalnim normama i propisima i/ili kojim se ne mogu steći dostatni resursi za pristojan život ili odgovarajuća socijalna zaštita”.

1.2.

Rad može biti čimbenik u zaštiti mentalnog zdravlja, ali može i pridonijeti razvoju bolesti pa ga zato Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) smatra društvenom odrednicom zdravlja.

1.3.

Prema dostupnim znanstvenim dokazima nesigurno radno mjesto povećava izglede za pogoršanje mentalnog zdravlja. Primjerice, izrazita nesigurnost radnog mjesta povećava izglede za depresiju, tjeskobu i samoubojstvo. Visoki zahtjevi i niska kontrola povećavaju izglede za odlazak na bolovanje zbog dijagnosticiranog mentalnog poremećaja ili pak ta dva rizika zajedno povećavaju mogućnost oboljenja od depresivnih poremećaja.

1.4.

Nesigurni oblici zaposlenja mogu uključivati: nesvojevoljan rad na nepuno radno vrijeme, niske plaće koje ne pokrivaju osnovne potrebe, ugovore bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, ugovore o radu na zahtjev ili ugovore na određeno vrijeme radi ispunjavanja strukturnih potreba, stalnu neizvjesnost u pogledu trajanja zaposlenja, radnog vremena, plaće, zadataka itd.; nedostatak autonomije i mogućnosti razvoja karijere te prevelike zahtjeve koji dovode do dugog ili intenzivnog radnog vremena i do nespojivosti poslovnog i obiteljskog života. Takvi oblici rada rijetko su dobrovoljan izbor radnika, iako postoje radnici koji ih svojevoljno biraju.

1.5.

Nesigurni oblici zaposlenja češći su među radnicima koji rade na fizičkim poslovima, ženama, mladima i imigrantima, što samo produbljuje društvene nejednakosti i može povećati diskriminaciju i socijalni gradijent mentalnih bolesti.

1.6.

U skladu s Direktivom Vijeća 89/391/EEZ (1) o sigurnosti i zdravlju radnika na radu, Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, Europskom socijalnom poveljom, Ugovorom o funkcioniranju Europske unije te načelima europskog stupa socijalnih prava i akcijskim planom za njegovu provedbu, ni ostvarivanje ili povećanje dobiti poduzeća ni smanjenje troškova rada ili omogućavanje fleksibilnosti poslodavcima ne smiju ići nauštrb zdravlja i sigurnosti na radu.

1.7.

Nesigurnost radnih mjesta nespojiva je s postizanjem ciljeva održivog razvoja u EU-u.

1.8.

EGSO smatra da je za smanjenje nesigurnosti radnih mjesta i s njome povezane učestalosti problema s mentalnim zdravljem nužno osigurati primjenu europskog i nacionalnog zakonodavstva kojim se utvrđuju kvalitetni, za zdravlje pogodni uvjeti rada i zapošljavanja koji omogućuju dostojanstven život.

1.9.

EGSO u tom pogledu smatra da je nužno pojačati mjere za praćenje i kontrolu usklađenosti s tim zakonodavstvom te u tu svrhu nadležnim tijelima javne vlasti dodijeliti (u omjerima koje preporučuje ILO) odgovarajuća sredstva i osigurati odgovarajuće novčane sankcije za nepoštovanje usklađenosti.

1.10.

EGSO također predlaže da se poduzećima i organizacijama koji ne poštuju navedene propise onemogući sudjelovanje u postupcima javne nabave ili dobivanje državne potpore, u skladu s direktivama o javnoj nabavi.

1.11.

EGSO je upoznat s Komunikacijom o strateškom okviru EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021. – 2027. (COM(2021) 323 final). Osim toga, predlaže usvajanje posebnog zakonodavstva o sprečavanju psihosocijalnih rizika na razini EU-a, dopunu i osuvremenjenje Direktive o sigurnosti i zdravlju radnika na radu (89/391/EEZ), primjenu prevencije psihosocijalnih rizika povezanih s radom na izvoru i promjenu načina na koji je rad osmišljen, vođen i organiziran s obzirom na to da su znanstveni podaci pokazali da je posebno nacionalno zakonodavstvo u tom području djelotvornije u poduzimanju preventivnih radnji i smanjenju izloženosti tim rizicima. Prednosti takvog zakonodavstva mogle bi imati sve zemlje EU-a usvajanjem direktive.

1.12.

EGSO naglašava da je borba protiv utvrđenih psihosocijalnih rizika povezanih s radom na izvoru, s pomoću organizacijskih intervencija za preoblikovanje radnih uvjeta, korak prema promicanju mentalnog zdravlja na radnom mjestu, što je u skladu s onim što su Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i Međunarodna organizacija rada (ILO) izložile u svojim smjernicama i programskom dokumentu iz rujna 2022. (2).

1.13.

EGSO prima na znanje i podupire/podržava pregovore o Prijedlogu direktive iz 2021. o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi koji su u tijeku. Usto predlaže razvoj primjerenih pristupa za upravljanje primjenom umjetne inteligencije na radu na način da se spriječe rizici povezani s radom i potkopavanje drugih radničkih prava.

1.14.

Naposljetku, EGSO predlaže da se na europskoj i nacionalnoj razini oblikuje industrijska politika za stvaranje kvalitetnih radnih mjesta koja će osigurati zdrave radne uvjete i bolju konkurentnost.

2.   Opće napomene

2.1.

Španjolska vlada ističe da će se tijekom svojeg predsjedanja Vijećem EU-a u drugoj polovini 2023. prioritetno „baviti utjecajem nesigurnosti radnih mjesta na mentalno zdravlje” jer je suzbijanje tog utjecaja „hitno potrebno radi definiranja novih politika zapošljavanja koje će omogućiti napredak prema tržištima rada koja su zdravija, uključivija i utemeljena na dostojanstvenom radu” (3). U tu je svrhu od EGSO-a zatražila razmatračko mišljenje o tom pitanju.

2.2.

Nesigurnost zaposlenja nespojiva je s postizanjem milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda do 2030., posebno ciljeva održivog razvoja br. 8 „dostojanstven rad i gospodarski rast”, br. 3 „dobro zdravlje i dobrobit” i br. 5 „rodna ravnopravnost” (4). Prema SZO-u (5)„dostojanstven rad je dobar za mentalno zdravlje, a loše radno okruženje – uključujući diskriminaciju i nejednakost, preveliko radno opterećenje, nisku radnu kontrolu i nesigurnost zaposlenja – predstavlja rizik za mentalno zdravlje”.

2.3.

U skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta, nesigurno radno mjesto (6) znači „radno mjesto koje nije u skladu sa standardima EU-a niti s međunarodnim i nacionalnim normama i propisima i/ili kojim se ne mogu steći dostatni resursi za pristojan život ili odgovarajuća socijalna zaštita”.

2.4.

Prema glosaru Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) nesigurno zaposlenje je „zaposlenje koje je slabo plaćeno, nesigurno, nezaštićeno, i koje ne omogućuje izdržavanje kućanstva” (7). Međunarodna mreža stručnjaka za istraživanje nesigurnosti radnih mjesta definira takva mjesta kao „višedimenzionalni pojam koji uključuje, ali nije ograničen samo na, nesigurnost radnih mjesta, neprimjerene prihode i nedostatak prava i zaštite u radnim odnosima, što bi se moglo odnositi i na neformalno i na formalno zaposlene radnike” (8). Kako napominje Eurofound, ne postoji univerzalna definicija nesigurnog rada, ali je potreba za rješavanjem ovog pitanja široko prepoznata kako bi se osigurali dostojni i zdravi radni uvjeti, u skladu s Programom za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada (9).

2.5.

S obzirom na te pojmove, određeni oblici zapošljavanja i radnih uvjeta koji karakteriziraju nekvalitetna radna mjesta mogu se smatrati nesigurnima. To uključuje: nesvojevoljan rad u nepunom radnom vremenu, prekovremeni rad ili zahtjeve za stalnom dostupnošću, nisku ili nepredvidivu plaću, zlouporabu ugovora o radu na određeno vrijeme, ugovore bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati ili ugovore o radu na zahtjev, rad bez ugovora i rad na radnom mjestu na kojemu se ne primjenjuje zaštita na radu.

2.6.

Nesigurno radno mjesto može podrazumijevati: prekovremeni i intenzivan rad, nedostatak autonomije i mogućnosti za razvoj karijere, nepredvidljivo i nedruštveno radno vrijeme koje dovodi do neusklađenosti poslovnog i obiteljskog života, nedovoljan broj radnih sati i plaće koje ne pokrivaju osnovne potrebe, stalnu neizvjesnost u pogledu trajanja zaposlenja i radnih uvjeta (radno vrijeme, plaća, zadaci itd.), poteškoće u ostvarivanju radničkih prava, među ostalim prava na kolektivno djelovanje, što smanjuje pregovaračku moć, veću ranjivost u pogledu zlostavljanja, diskriminacije i uznemiravanja te nemogućnost vođenja dostojanstvenog života unatoč zaposlenju („zaposlene osobe na rubu siromaštva”).

2.7.

Nesigurnost radnog mjesta može utjecati na brojne aspekte svakodnevnog života, uključujući zdravlje. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) navodi da su „studije o učincima nesigurnog zaposlenja na sigurnost i zdravlje na radu otkrile negativan uzročno-posljedični odnos: što je zaposlenje nesigurnije, to više dovodi do morbiditeta ili mortaliteta” (10).

2.8.

Neki konkretni primjeri utemeljeni na najkvalitetnijim znanstvenim podacima u kojima se uspoređuju radnici izloženi nekim čimbenicima rizika s radnicima koji im nisu izloženi (longitudinalne studije ili studije provedene s velikim bazama podataka koje omogućuju isključivanje slučajnosti i izlučivanje drugih uzroka unutar i izvan radnog okruženja) upućuju na to da percepcija velike neizvjesnosti u pogledu zaposlenja koja je svojstvena nesigurnim radnim mjestima povećava izglede za oboljenje od depresije za 61 %, za oboljenje od tjeskobe za 77 % (11) i za počinjenje samoubojstva za 51 % (12). Također pokazuju da visoki kvantitativni zahtjevi povećavaju izglede za odlazak na bolovanje zbog dijagnosticiranog mentalnog poremećaja za 23 %, da niska kontrola te izglede povećava za 25 % (13) i da kombinacija tih dvaju čimbenika povećava izglede za neku vrstu depresije za 77 %. Slično, dugo radno vrijeme povećava izglede za depresiju za 14 % (14).

2.9.

Kad bi se u EU-u uklonila izloženost psihosocijalnim rizicima povezanima s radom, stopa oboljenja od depresije smanjila bi se za 17 % do 35 %, a od kardiovaskularnih bolesti za 5 % do 11 % (15).

2.10.

Nesigurni oblici zaposlenja i radni uvjeti rijetko su dobrovoljan izbor radnika i radnica. Podaci dosljedno upućuju na to da su ti oblici zaposlenja češći među radnicima i radnicama na fizičkim poslovima, ženama, mladima i migrantima (16), čime se povećavaju socijalne nejednakosti u pogledu društvene klase, roda, dobi, nacionalnosti ili etničke pripadnosti, što može dovesti do povećanja intersekcijske diskriminacije, već postojećih nejednakosti na području zdravlja i socijalnog gradijenta mentalnih bolesti. Iako ti oblici rada često nisu najpoželjnija opcija, postoje radnici i radnice koji ih svojevoljno odabiru.

2.11.

Nesigurna radna mjesta nisu jednako raširena ni među zemljama EU-a (17) ni među sektorima djelatnosti. Češća su u onim sektorima koji se smatraju produžetkom kućanskih poslova i poslova skrbi (npr. čišćenje, socijalno-zdravstvene usluge, hotelijerstvo i ugostiteljstvo, zaštitarske usluge, dostava na kućnu adresu itd.) (18), što je bilo pojačano pandemijom bolesti COVID-19. Međutim, nesigurna radna mjesta postoje u svim sektorima, uključujući javni sektor, i u svim zemljama.

2.12.

U skladu s Direktivom 89/391/EEZ o sigurnosti i zdravlju radnika na radu, poslodavac ima obvezu osigurati sigurnost i zdravlje radnika u svakom aspektu rada. U članku 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima navodi se da svaki radnik ima pravo na radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo. Osim toga, svaki radnik ima, među ostalim, pravo na ograničenje broja radnih sati, na dnevni i tjedni odmor i na plaćeni godišnji dopust. To se odražava i u Europskoj socijalnoj povelji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije te načelima europskog stupa socijalnih prava i njegovom akcijskom planu. Ni ostvarivanje ili povećanje dobiti poduzeća ni smanjenje troškova rada ili omogućavanje fleksibilnosti poslodavcima ne smiju ići nauštrb zdravlja i sigurnosti radnika i radnica.

2.13.

Treba napomenuti da, kad je riječ o mentalnom zdravlju općenito, javni zdravstveni sustavi imaju važnu ulogu. Bez brzih i nužnih promjena i prilagodbi u sustavima javnog zdravstva i dostupnosti psihološke i psihijatrijske pomoći u hitnim slučajevima, na daljinu i u terapijskom obliku, nećemo poboljšati mentalno zdravlje ne samo zaposlenih, već i svih građana Europe.

3.   Posebne napomene

3.1.

Neravnoteža moći između kapitala i rada čimbenik je rizika za nesigurna radna mjesta. Tu neravnotežu treba korigirati zakonima, socijalnim dijalogom i sindikalnim djelovanjem, čime bi se istodobno uspostavio okvir za zaštitu radnika i radnica, zadržati povoljne gospodarske okolnosti i izbjeći nepošteno tržišno natjecanje.

3.2.

Na potrebu za većom usklađenosti sa zakonodavstvom koje se odnosi na prava radnika i radnica te njihovih predstavnika i za provedbom tog zakonodavstva ukazuje činjenica da u EU-u postoje tri glavna razloga zbog kojih poduzeća žele raditi na sigurnosti i zdravlju na radu, a to su: usklađenost sa zakonodavstvom (89,2 %), ispunjavanje zahtjeva radnika i radnica te njihovih predstavnika (81,8 %) i izbjegavanje sankcija nadležnog tijela za rad (79,4 %) (19).

3.3.

Drugi primjer djelotvornosti zakonodavstva u smanjenju nesigurnosti ugovora o radu može se vidjeti u Španjolskoj: zahvaljujući nedavno usvojenoj reformi rada (koja je rezultat socijalnog dijaloga) smanjen je neobično visok udio ugovora o radu na određeno vrijeme na tom tržištu rada.

4.   Prijedlozi

4.1.

EGSO primjećuje da postoje uvjerljivi podaci o tome da nesigurnost zaposlenja povećava izglede za pogoršanje mentalnog zdravlja. Stoga je, u skladu sa znanstvenim preporukama u pogledu zdravlja na radnom mjestu, javnog zdravlja i epidemiologije na radu i preporukama međunarodnih institucija u pogledu mentalnog zdravlja na radnom mjestu te uzimajući u obzir prava utvrđena europskom Direktivom 89/391/EEZ o sprečavanju rizika povezanih s radom na izvoru, za sve ovdje predložene mjere svjesno primijenjen pristup usmjeren na ograničavanje širenja rizika povezanih s nesigurnim radom kako bi se izbjeglo posljedično pogoršanje mentalnog zdravlja radnika i radnica. Budući da se faktori rizika koji mogu utjecati na mentalno zdravlje znatno razlikuju među raznim sektorima, pa čak i među različitim radnim mjestima u istom sektoru, najbolja rješenja najčešće se mogu pronaći putem socijalnog dijaloga na sektorskoj razini ili razini poduzeća, čime se omogućuje ciljani pristup, uz poštovanje svih pravnih okvira.

4.2.

EGSO napominje da je Komisija u svojem strateškom okviru za zdravlje i sigurnost na radu (2021. – 2027.) (20) navela da će, među ostalim:

započeti „kampanju agencije EU-OSHA za sigurnost i zdravlje na radu” za razdoblje 2023. – 2025. u svrhu stvaranja sigurne i zdrave digitalne budućnosti, koja će obuhvatiti osobito psihosocijalne i ergonomske rizike;

pripremiti, u suradnji s državama članicama i socijalnim partnerima, nezakonodavnu inicijativu na razini EU-a o mentalnom zdravlju na radu kojom će se procijeniti novonastala pitanja u vezi s mentalnim zdravljem radnika i predložiti smjernice za djelovanje do kraja 2022.;

razraditi analitički okvir, e-alate i smjernice za procjene rizika povezane sa zelenim i digitalnim radnim mjestima i procesima, uključujući posebno psihosocijalne i ergonomske rizike.

4.3.   Osiguranje primjene postojećeg europskog i nacionalnog zakonodavstva kojim se utvrđuju kvalitetni uvjeti zapošljavanja i rada

4.3.1.

EGSO napominje da postojeće europske direktive o uvjetima zapošljavanja i rada, zastupljenosti i sudjelovanju obuhvaćaju prava, obveze i odgovornosti u pogledu organizacije radnog vremena (2003/88/EZ (21)), ravnoteže između poslovnog i privatnog života ((EU) 2019/1158 (22)), primjerene minimalne plaće ((EU) 2022/2041 (23)), nediskriminacije (2006/54/EZ (24), 2000/78/EZ (25), 2000/43/EZ (26)), transparentnih i predvidivih radnih uvjeta ((EU) 2019/1152 (27)), sprečavanja rizika na radnom mjestu i sigurnosti i zdravlja radnika na radu (89/391/EEZ i izmjene) te obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika (2009/38/EZ (28), 2003/72/EZ (29), 2002/14/EZ (30)). Isto tako, sloboda udruživanja, sloboda kolektivnog pregovaranja i pravo na organiziranje prosvjeda i štrajka zaštićeni su Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Potpunom provedbom tog pravnog korpusa radnicima bi se omogućio dostojanstven rad i ujedno bi se smanjila nesigurnost i promicalo mentalno zdravlje.

4.3.2.

Međutim, EGSO primjećuje da postoji prostor za poboljšanje provedbe, izvršenja i usklađenost s njime ovog zakonodavstva o uvjetima rada, koji su utvrđeni kao nužna minimalna prava, kao i za primjenu postojećeg zakonodavstva.

4.4.

Stoga EGSO preporučuje sljedeće:

4.4.1.

jačati mjere praćenja i kontrole primjene važećih propisa o radu obuhvaćenih tim direktivama kako bi se zajamčila njihova djelotvorna provedba. U tu svrhu države članice moraju nadležnim tijelima za rad osigurati više ljudskih resursa, u skladu s preporučenim kvotama Međunarodne organizacije rada (31);

4.4.2.

osigurati primjerene novčane kazne za slučajeve neusklađenosti s tim direktivama;

4.4.3.

u slučaju neusklađenosti s tim direktivama onemogućiti sudjelovanje u postupcima javne nabave ili dobivanje državnih potpora bilo koje vrste na europskoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini, u skladu s važećim direktivama o javnoj nabavi;

4.4.4.

u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje pruža Odbor viših inspektora rada za koordinaciju na razini EU-a u praćenju provedbe zakonodavstva navedenog u točki 4.3.1.

4.4.5.

EGSO podupire pregovore o Prijedlogu direktive iz 2021. o poboljšanju uvjeta rada putem platformi koji su u tijeku i prima na znanje pregovore o stajalištu Vijeća koji su u tijeku, kao i izmjene koje je Odbor za zapošljavanje Europskog parlamenta predložio u prosincu 2022. EGSO također predlaže razvijanje primjerenih pristupa kojima bi se uredila primjena umjetne inteligencije na radu na način koji sprečava rizike povezane s radom i ugrožavanje drugih radničkih prava.

4.5.   Usmjerenost na sprečavanje psihosocijalnih rizika povezanih s radom

4.5.1.

EGSO je upoznat s Komunikacijom o strateškom okviru EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021. – 2027. (COM(2021) 323 final). Osim toga, predlaže usvajanje posebnog zakonodavstva o sprečavanju psihosocijalnih rizika na razini EU-a, dopunu i osuvremenjenje Direktive o sigurnosti i zdravlju radnika na radu (89/391/EEZ), primjenu prevencije psihosocijalnih rizika povezanih s radom na izvoru i promjenu načina na koji je rad osmišljen, vođen i organiziran s obzirom na to da su znanstveni podaci pokazali da je posebno nacionalno zakonodavstvo u tom području djelotvornije u poduzimanju preventivnih radnji i smanjenju izloženosti tim rizicima (32).

4.5.2.

Štoviše, EGSO naglašava da je pravo na sigurno i zdravo radno okruženje uvedeno u okviru temeljenih načela i prava na radu ILO-a na 110. Međunarodnoj konferenciji rada održanoj u lipnju 2022. i da je borba protiv psihosocijalnih rizika povezanih s radom na izvoru, s pomoću organizacijskih intervencija za preoblikovanje uvjeta rada, ključan korak prema promicanju mentalnog zdravlja na radnom mjestu, u skladu s onim što su dogovorili SZO i ILO u svojim smjernicama i programskom dokumentu u kojem se navode praktične strategije u rujnu 2022. (33). Kao drugi korak, uz prevenciju psihosocijalnih rizika, te institucije preporučuju poboljšanje, zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu, posebice kroz obuku i mjere za povećanje pismenosti o mentalnom zdravlju. Treći korak je podržati radnike s mentalnim bolestima da u potpunosti i ravnopravno sudjeluju u radu putem osiguravanja razumnih mjera kojima se uzima u obzir njihovo stanje i programa povratka na posao. Konačno, preporučuju stvaranje poticajnog okruženja s međusektorskim djelovanjem za poboljšanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu kroz vodstvo, ulaganja, prava, uključivanje, sudjelovanje, dokaze i osiguravanje usklađenosti.

4.5.3.

EGSO naglašava, kao što je navedeno i u okvirnom sporazumu socijalnih partnera na razini EU-a o stresu, na temelju okvirne Direktive 89/391/EEZ, da svi poslodavci imaju pravnu obvezu štititi sigurnost i zdravlje radnika i radnica na radu. Ta se obveza primjenjuje i na probleme stresa povezanog s radom ako oni predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost.

4.5.4.

U tom pogledu EGSO predlaže da se u navedenoj direktivi primarna prevencija psihosocijalnih rizika uredi primjenom organizacijskog i kolektivnog pristupa. U tu svrhu direktiva bi trebala obuhvaćati:

4.5.4.1.

zahtjeve u pogledu kvalitete za primijenjene metode procjene (potvrđene zdravstvenim podacima kojima se mjere psihosocijalni rizici utvrđeni znanstvenim podacima i koji ukazuju na nejednakosti itd.);

4.5.4.2.

kad je potrebno, uvođenje, planiranje i primjenu preventivnih mjera za otklanjanje tih rizika ili njihovo smanjenje na najmanju moguću mjeru 1. djelovanjem na temelju rezultata procjene psihosocijalnih rizika i 2. promjenom, na izvoru, uvjeta rada za koje je utvrđeno da su štetni kako bi se spriječilo da se preventivne mjere ne ograniče samo na osposobljavanje i rehabilitaciju;

4.5.4.3.

obvezu poslodavca da smanji rizike povezane s radom primjenom odgovarajućih mjera za uklanjanje utvrđenih psihosocijalnih rizika povezanih s radom preoblikovanjem radnih uvjeta, što bi uključivalo: poboljšanje tehnologije i procesa proizvodnje robe i usluga te povećanje broja zaposlenih radi smanjenja opterećenja; radno vrijeme koje je usklađeno s obiteljskim životom; promicanje participativnih i kooperativnih metoda rada kako bi se radnicima omogućilo da iznesu svoje mišljenje o načinu obavljanja svojeg posla i povećala funkcionalna podrška među kolegama i nadređenima; uspostavljanje pravednih postupaka za zapošljavanje, dodjelu zadataka, osposobljavanje i napredovanje radi poboljšanja kvalitete vođenja; osmišljavanje složenih zadataka koji omogućuju radnicima primjenu postojećih vještina i znanja te stjecanje novih; promicanje stabilnosti zaposlenja i uvjeta rada i predvidljivosti promjena, koje trebaju biti opravdane i razumne kako bi se izbjegla nesigurnost radnog mjesta; te primjerenu plaću koja radniku mora omogućiti dostojanstven život u skladu s mjerodavnim pravom, socijalnim dijalogom i kolektivnim ugovorima. Sve bi to omogućilo smanjenje nesigurnosti zaposlenja i zaštitu mentalnog zdravlja;

4.5.4.4.

obvezu da se preventivna svrha procjene na primjeren način uzima u obzir kako bi se poticalo učinkovito upravljanje navedenim rizicima i izbjegla puka birokratska ponovna procjena;

4.5.4.5.

utemeljenost svih tih mjera sprečavanja psihosocijalnih rizika na izvoru, od osmišljavanja procjene do organizacijskih promjena i praćenja njihove učinkovitosti u smanjenju rizika, na sudjelovanju radnika i radnica te njihovih predstavnika na razini radnog mjesta ili poduzeća u skladu s mjerodavnim propisima o informiranju i savjetovanju s radnicima i/ili njihovim predstavnicima. U tu svrhu treba zajamčiti, u skladu s važećim nacionalnim propisima, postojanje i funkcioniranje relevantnih tijela kad je to predviđeno nacionalnim zakonodavstvom i/ili kolektivnim ugovorima, kao što su odbori za sigurnost i zdravlje, predstavnici nadležni za prevenciju, radnička vijeća i slično. Također bi trebalo zajamčiti pregovore između predstavnika radnika i poslodavaca u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom i kolektivnim ugovorima.

4.6.   Industrijska politika s ciljem stvaranja kvalitetnih radnih mjesta

4.6.1.

Industrijska politika svake države utječe, među ostalim, na sposobnost poduzeća da u gospodarstvu stvore kvalitetna i kvalificirana radna mjesta. EGSO stoga predlaže da se pri oblikovanju industrijske politike na razini Unije uzme u obzir cilj stvaranja kvalitetnih i kvalificiranih radnih mjesta koja osiguravaju zdrave radne uvjete i povećavaju konkurentnost. To bi se moglo, među ostalim, temeljiti na:

4.6.1.1.

puno aktivnijoj suradnji javnih tijela, uključujući agencije za gospodarski razvoj, čiji je cilj osigurati potrebnu infrastrukturu i aktivne politike zapošljavanja usmjerene na posebne potrebe industrija s najvećim potencijalom za stvaranje kvalitetnih radnih mjesta na lokalnoj razini, pri čemu se od poduzeća koja od toga imaju koristi zauzvrat traži da otvore minimalan broj takvih radnih mjesta;

4.6.1.2.

usmjeravanju ulaganja u istraživanje i razvoj prema tehnologijama koje povećavaju produktivnost i koje su na korist radnicima kako bi se sinergijski povećala njihova sposobnost stvaranja vrijednosti;

4.6.1.3.

uključivanju kriterija za sprečavanje rizika na radnom mjestu i zaštitu zdravlja radnika i radnica u oblikovanje industrijske politike;

4.6.1.4.

uključivanju u međunarodne trgovinske sporazume poglavlja o trgovini i održivom razvoju kako bi se zajamčila radnička prava.

4.7.

EGSO predlaže da se u svim zemljama u međusektorski kurikulum obveznog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja uključi poznavanje individualnih i kolektivnih radničkih prava, kao i poduzetničke vještine, kako bi budući radnici i poslodavci stekli potrebna znanja u tim područjima.

4.8.

Na osnovi rezultata istraživanja i podataka Eurofounda, agencije EU-OSHA i Eurostata EGSO predlaže da se redovito utvrđuju najčešći oblici nesigurnih radnih mjesta i kontekst u kojem su nastala (zemlje, sektori itd.) kao i najpogođenije skupine (radnici na fizičkim poslovima, žene, mladi itd.) te da se prati njihov razvoj.

4.9.

EGSO predlaže da se poveća broj istraživanja o kvaliteti radnih mjesta i mentalnom zdravlju, počevši od poboljšanja informacijskih sustava i epidemiološkog praćenja u tim područjima.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29.6.1989., str. 1.).

(2)  https://www.ilo.org/global/about-the-ilo/newsroom/news/WCMS_856821/lang--en/index.htm

(3)  Drugi potpredsjednik Vlade, Ministarstvo rada i socijalne ekonomije: Zahtjev za razmatračko mišljenje.

(4)  Opća skupština UN-a, 70. zasjedanje (2015.), rezolucija „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”, koju je Opća skupština donijela 25. rujna 2015.

(5)  https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-health-at-work

(6)  https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-8-2017-0290_EN.html

(7)  https://osha.europa.eu/en/tools-and-resources/eu-osha-thesaurus/term/62001d

(8)  https://doi.org/10.1186/s13643-021-01728-z

(9)  https://www.eurofound.europa.eu/it/node/91840

(10)  EU-OSHA (2013), Prioriteti istraživanja o sigurnosti i zdravlju na radu u Europi: 2013. – 2020., Luksemburg: Ured za publikacije Europske unije. 10.2802/25457.

(11)  Niedhammer, I., Bertrais, S., i Witt, K. (2021.), Psychosocial work exposures and health outcomes: a meta-review of 72 literature reviews with meta-analysis („Psihosocijalna izloženost na radu i posljedice na zdravlje: metapregled 72 pregleda literature s metaanalizom”), Scandinavian Journal of Work, Environment & Health, 47(7), 489–508.

(12)  Blomqvist, S., Virtanen, M., LaMontagne, A. D., & Magnusson Hanson, L. L. (2022.), Perceived job insecurity and risk of suicide and suicide attempts: a study of men and women in the Swedish working population („Percepcija nesigurnosti rada i rizik od samoubojstva i pokušaja samoubojstva: studija o muškarcima i ženama u radno aktivnom stanovništvu Švedske”), Scandinavian Journal of Work, Environment & Health, 48(4), 293–301.

(13)  Duchaine, C. S. i dr. (2020.), Psychosocial stressors at work and the risk of sickness absence due to a diagnosed mental disorder: a systematic review and meta-analysis („Psihosocijalni uzročnici stresa na radnom mjestu i rizik od bolovanja zbog dijagnosticiranog mentalnog poremećaja: sustavni pregled i metaanaliza”), JAMA psychiatry, 77(8), 842–851.

(14)  Niedhammer, Bertrais, Witt (2021.) (vidjeti gore).

(15)  Niedhammer, I. i dr. (2022.), Update of fractions of cardiovascular diseases and mental damages attributable to psychosocial work factors in Europe („Ažurirani podaci o kardiovaskularnim bolestima i duševnim poremećajima koja se mogu pripisati psihosocijalnim čimbenicima povezanim s radom u Europi”). International Archives of Occupational and Environmental Health, 95(1), 233–247.

(16)  https://oshwiki.osha.europa.eu/en/themes/precarious-work-definitions-workers-affected-and-osh-consequences

(17)  Matilla-Santander, N. i dr. (2019.) Measuring precarious employment in Europe 8 years into the global crisis („Mjerenje nesigurnosti zaposlenja u Europi osam godina nakon svjetske krize”), J Public Health (Oxf), 41(2):259–267.

(18)  Eurofound (2021.), Working conditions and sustainable work: An analysis using the job quality framework („Radni uvjeti rada i održivi rad: analiza s pomoću okvira za kvalitetu radnih mjesta”), Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije.

(19)  https://visualisation.osha.europa.eu/esener/en/survey/datavisualisation/2019

(20)  Komunikacija o strateškom okviru EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021. – 2027. Sigurnost i zdravlje na radu u svijetu rada koji se mijenja (COM(2021) 323 final).

(21)  Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL L 299, 18.11.2003., str. 9.).

(22)  Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12.7.2019., str. 79.).

(23)  Direktiva (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (SL L 275, 25.10.2022., str. 33.).

(24)  Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).

(25)  Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, 2.12.2000., str. 16.).

(26)  Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, 19.7.2000., str. 22.).

(27)  Direktiva (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (SL L 186, 11.7.2019., str. 105.).

(28)  Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (SL L 122, 16.5.2009., str. 28.).

(29)  Direktiva Vijeća 2003/72/EZ od 22. srpnja 2003. o dopuni Statuta Europske zadruge u odnosu na sudjelovanje zaposlenika (SL L 207, 18.8.2003., str. 25.).

(30)  Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici (SL L 80, 23.3.2002., str. 29.).

(31)  https://www.ilo.org/global/topics/labour-administration-inspection/resources-library/publications/WCMS_844151/lang--en/index.htm, § 4.1.8.

(32)  Jain, A. i dr. (2022.), The impact of national legislation on psychosocial risks on organisational action plans, psychosocial working conditions, and employee work-related stress in Europe („Utjecaj nacionalnog zakonodavstva na psihosocijalne rizike s obzirom na organizacijske akcijske planove, psihosocijalne uvjete rada i stres zaposlenika povezan s radom u Europi”), Social Science & Medicine 302.

(33)  https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_protect/---protrav/---safework/documents/publication/wcms_856976.pdf


PRILOG

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova (pravilo 60. stavak 2. Poslovnika):

AMANDMAN 1.

Podnosi:

BLIJLEVENS René

DANISMAN Mira-Maria

MINCHEVA Mariya

PILAWSKI Lech

POTTIER Jean-Michel

VADÁSZ Borbála

SOC/745

Nesigurna radna mjesta i mentalno zdravlje

Točka 2.7.

Dodati novu točku

Pozicija: nakon postojeće točke 2.6.

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

 

Definicija koju EP koristi u Rezoluciji iz 2017.  (12) s jedne strane upućuje na to da nesigurno radno mjesto znači radno mjesto koje nije u skladu s primjenjivim zakonodavstvom. S druge strane, odnosi se i na radno mjesto „kojim se ne mogu steći dostatni resursi za pristojan život ili odgovarajuća socijalna zaštita”. Istodobno, EGSO napominje da su, prema Eurofoundu, nesigurna radna mjesta koncept koji nema općeprihvaćenu definiciju diljem Europe, iako je potreba za rješavanjem tog složenog fenomena općeprihvaćena. Prema SZO-u, rizici za mentalno zdravlje na radu, koji se nazivaju i psihosocijalni rizici, na radnom mjestu mogu, među ostalim, biti povezani sa sadržajem posla, radnim rasporedom, posebnim značajkama radnog mjesta ili prilikama za razvoj karijere. SZO također navodi da je, iako psihosocijalni rizici postoje u svim sektorima, vjerojatnije da će im – zbog toga što, gdje i kako rade – neki radnici biti izloženiji od drugih  (13) . Osim toga, u autonomnom sporazumu o stresu, koji su socijalni partneri sklopili na razini EU-a, navodi se da stres povezan s radom može biti uzrokovan različitim čimbenicima kao što su sadržaj posla, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija itd.  (14) . To znači da se pri procjenjivanju veze između nesigurnosti radnih mjesta i rizika za mentalno zdravlje mora voditi računa o tome da u Europi ne postoji jedna općeprihvaćena definicija. Pri procjenjivanju mora se u obzir uzeti i sljedeće:

postoji automatska uzročno-posljedična veza između onoga što se u ovom mišljenju smatra nesigurnim radnim mjestima i lošeg mentalnog zdravlja, ali nesiguran rad jedan je od faktora rizika koji može negativno utjecati na mentalno zdravlje radnika. Tvrdnje iz točki  (15) 1.3. i 2.6. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

Mentalno zdravlje kombinacija je pojedinačnih, obiteljskih, socioekonomskih i okolišnih okolnosti, a neki od faktora rizika za mentalno zdravlje prisutni su na radnim mjestima, ali i u društvu općenito. Nesigurnost radnog mjesta uvijek se mora određivati na temelju procjene situacije pojedinca. Na to se ukazuje i u okvirnom sporazumu socijalnih partnera na razini EU-a o stresu  (16) , u kojem stoji da je raznolikost radne snage važan faktor u rješavanju problema stresa povezanog s radom, da različiti pojedinci mogu različito reagirati na slične situacije i da isti pojedinac može različito reagirati na slične situacije u različitim razdobljima svojeg života. Tvrdnje iz točki 1.5. i 2.6. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri;

usto, mnoga pitanja povezana s različitim vrstama zaposlenja već su obuhvaćena zakonodavstvom EU-a i nacionalnim zakonodavstvom koje se bavi zdravljem i sigurnosti na radu, radnim vremenom i drugim relevantnim aspektima rada. Tvrdnje iz točki 1.11., 2.6., 4.5.1., 4.5.4. i 4.5.4.3. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

istodobno, oblici rada koji se u ovom mišljenju smatraju nesigurnima mogu biti i odskočna daska za ulazak na tržište rada i postupni prelazak na trajnije oblike zapošljavanja. Tvrdnje iz točke 1.5. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

Rezultat glasanja:

Za:

81

Protiv:

127

Suzdržani:

13

AMANDMAN 3.

Podnosi:

BLIJLEVENS René

DANISMAN Mira-Maria

MINCHEVA Mariya

PILAWSKI Lech

POTTIER Jean-Michel

VADÁSZ Borbála

SOC/745

Nesigurna radna mjesta i mentalno zdravlje

Točka 4.5.1.

Dodati novu točku:

Pozicija: nakon postojeće točke 4.5.

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

 

Promicanje mentalnog zdravlja i dobrobiti u interesu je cijelog društva. Promicanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu važno je jer problemi s mentalnim zdravljem mogu dovesti do niže produktivnosti rada, niže radne učinkovitosti i većeg izostajanja s posla. S druge strane, dobro mentalno zdravlje povezuje se s boljom motivacijom i većom produktivnošću. Slaže se s pristupom Komisije  (29) da u suradnji s državama članicama i socijalnim partnerima pripremi nezakonodavnu inicijativu na razini EU-a povezanu s mentalnim zdravljem na radnom mjestu, kojom bi se razmotrila nova pitanja povezana s mentalnim zdravljem radnika i radnica. EGSO također podržava cilj Komisije da psihosocijalne i ergonomske rizike uključi u kampanju za zdrava radna mjesta. EGSO smatra da bi na razini EU-a i na nacionalnoj razini, kao i na radnim mjestima, trebalo posvetiti dodatnu pozornost odgovarajućim politikama i/ili mjerama za razvoj primarne prevencije psihosocijalnih rizika povezanih s radom, po potrebi primjenom organizacijskog i kolektivnog pristupa. Međutim, nema potrebe za predlaganjem posebnog zakonodavstva na razini EU-a o sprečavanju psihosocijalnih rizika. Tvrdnje iz točki 1.11., 4.5.1., 4.5.4. i 4.5.4.3. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

Rezultat glasanja:

Za:

91

Protiv:

127

Suzdržani:

18

AMANDMAN 4.

Podnosi:

BLIJLEVENS René

DANISMAN Mira-Maria

MINCHEVA Mariya

PILAWSKI Lech

POTTIER Jean-Michel

VADÁSZ Borbála

SOC/745

Nesigurna radna mjesta i mentalno zdravlje

Točka 4.6.1.

Dodati novu točku:

Pozicija: nakon postojeće točke 4.6.

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

 

Zbog korjenitih promjena u radnom okruženju postoji hitna potreba da EU oblikuje sveobuhvatnu i ažuriranu industrijsku politiku koja se temelji na inovacijama i izvrsnosti. Ako postoji povoljno regulatorno i ulagačko okruženje i ako poslovanje može biti profitabilno, poduzeća će otvarati radna mjesta i osiguravati njihovu kvalitetu. To znači da se radna mjesta ne mogu planirati u okviru industrijske politike. Slično tome, nije ni održivo ni razumno zahtijevati da poduzeća koja imaju koristi od infrastrukture ili aktivnih politika tržišta rada otvore minimalan broj radnih mjesta. Nadalje, industrijska politika postoji usporedno s primjenjivim regulatornim okvirom EU-a i nacionalnim regulatornim okvirom za zdravlje i sigurnost na radu, ali sama ne sadrži kriterije za sprečavanje profesionalnih rizika. U konačnici, poduzećima je potreban pristup kvalificiranoj radnoj snazi, ali se trenutačno suočavaju s nedostatkom radne snage i vještina. To ističe važnost djelotvornih sustava cjeloživotnog učenja i boljeg predviđanja budućih potreba za vještinama. Tvrdnje iz točki 4.6.1.1. i 4.6.1.3. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

Rezultat glasanja:

Za:

89

Protiv:

139

Suzdržani:

9

AMANDMAN 5.

Podnosi:

BLIJLEVENS René

DANISMAN Mira-Maria

MINCHEVA Mariya

PILAWSKI Lech

POTTIER Jean-Michel

VADÁSZ Borbála

SOC/745

Nesigurna radna mjesta i mentalno zdravlje

Točka 1.3.

Dodati novu točku

Pozicija: nakon postojeće točke 1.2.

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

 

Primjerice, u autonomnom sporazumu o stresu, koji su socijalni partneri sklopili na razini EU-a, navodi se da stres povezan s radom može biti uzrokovan različitim čimbenicima kao što su sadržaj posla, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija itd.  (1) . Pri procjenjivanju veze između nesigurnosti radnih mjesta i rizika za mentalno zdravlje mora se voditi računa o tome da u Europi ne postoji jedna općeprihvaćena definicija nesigurnih radnih mjesta. Pri procjenjivanju mora se u obzir uzeti i sljedeće:

ne postoji automatska uzročno-posljedična veza između onoga što se u ovom mišljenju smatra nesigurnim radnim mjestima i lošeg mentalnog zdravlja, ali nesiguran rad jedan je od faktora rizika koji može negativno utjecati na mentalno zdravlje radnika. Tvrdnje iz točki  (2) 1.3. i 2.6. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

Mentalno zdravlje kombinacija je pojedinačnih, obiteljskih, socioekonomskih i okolišnih okolnosti, a neki od faktora rizika za mentalno zdravlje prisutni su na radnim mjestima, ali i u društvu općenito. Nesigurnost radnog mjesta uvijek se mora određivati na temelju procjene situacije pojedinca. Tvrdnje iz točki 1.5. i 2.6. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri;

usto, mnoga pitanja povezana s različitim vrstama zaposlenja već su obuhvaćena zakonodavstvom EU-a i nacionalnim zakonodavstvom koje se bavi zdravljem i sigurnosti na radu, radnim vremenom i drugim relevantnim aspektima rada. Tvrdnje iz točki 1.11., 2.6., 4.5.1., 4.5.4. i 4.5.4.3. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

istodobno, oblici rada koji se u ovom mišljenju smatraju nesigurnima mogu biti i odskočna daska za ulazak na tržište rada i postupni prelazak na trajnije oblike zapošljavanja. Tvrdnje iz točke 1.5. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

Rezultat glasanja:

Za:

83

Protiv:

139

Suzdržani:

15

AMANDMAN 6.

Podnosi:

BLIJLEVENS René

DANISMAN Mira-Maria

MINCHEVA Mariya

PILAWSKI Lech

POTTIER Jean-Michel

VADÁSZ Borbála

SOC/745

Nesigurna radna mjesta i mentalno zdravlje

Točka 1.4.

Dodati novu točku

Pozicija: nakon postojeće točke 1.3. (vidjeti Amandman 5.)

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

 

Slaže se s pristupom Komisije  (3) da u suradnji s državama članicama i socijalnim partnerima pripremi nezakonodavnu inicijativu na razini EU-a povezanu s mentalnim zdravljem na radnom mjestu, kojom bi se razmotrila nova pitanja povezana s mentalnim zdravljem radnika i radnica. EGSO smatra da na razini EU-a i na nacionalnoj razini, kao i na radnim mjestima, treba posvetiti dodatnu pozornost odgovarajućim politikama i/ili mjerama za razvoj primarne prevencije psihosocijalnih rizika povezanih s radom, po potrebi primjenom organizacijskog i kolektivnog pristupa. Međutim, nema potrebe za predlaganjem posebnog zakonodavstva na razini EU-a o sprečavanju psihosocijalnih rizika. Tvrdnje iz točki 1.11., 4.5.1., 4.5.4. i 4.5.4.3. ovog mišljenja u suprotnosti su s tim stavom ili ga ne odražavaju u dovoljnoj mjeri.

Rezultat glasanja:

Za:

91

Protiv:

141

Suzdržani:

11


(12)   Usvojeni tekstovi – Uvjeti rada i nesigurnost radnih mjesta – utorak, 4. srpnja 2017. (europa.eu)

(13)   https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-health-at-work

(14)   Vidjeti https://resourcecentre.etuc.org/agreement/framework-agreement-work-related-stress i https://www.businesseurope.eu/sites/buseur/files/media/imported/2005-00679-EN.pdf

(15)   Brojevi točaka u Mišljenju stručne skupine SOC podnesenom na plenarnom zasjedanju, koje se nalazi na Portalu za članove, u okviru informacija o plenarnom zasjedanju EGSO-a 26. – 27. travnja (usvajanje ovih ili drugih amandmana moglo bi dovesti do promjene brojeva).

(16)   Vidjeti: https://resourcecentre.etuc.org/agreement/framework-agreement-work-related-stress i https://www.businesseurope.eu/sites/buseur/files/media/imported/2005-00679-EN.pdf

(29)   COM(2021) 323 final

(1)   Vidjeti: https://resourcecentre.etuc.org/agreement/framework-agreement-work-related-stress i https://www.businesseurope.eu/sites/buseur/files/media/imported/2005-00679-EN.pdf

(2)   Brojevi točaka u Mišljenju stručne skupine SOC podnesenom na plenarnom zasjedanju, koje se nalazi na Portalu za članove, u okviru informacija o plenarnom zasjedanju EGSO-a 26. – 27. travnja (usvajanje ovih ili drugih amandmana moglo bi dovesti do promjene brojeva).

(3)   Komunikacija „Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021. – 2027. Sigurnost i zdravlje na radu u svijetu rada koji se mijenja” COM(2021) 323 final.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/43


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Demokracija na radnom mjestu”

(razmatračko mišljenje na zahtjev španjolskog predsjedništva)

(2023/C 228/06)

Izvjestitelj:

Reiner HOFFMANN

Suizvjestitelj:

Krzysztof BALON

Zahtjev španjolskog predsjedništva Vijeća Europske unije za savjetovanje:

dopis od 27.7.2022.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

razmatračko mišljenje

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

175/69/13

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europsko zakonodavstvo već desetljećima razvija solidan sustav sudjelovanja radnika na radnom mjestu zasnovan na pravu i praksama država članica i temeljnim slobodama EU-a. Demokratski svijet rada temelj je daljnjeg razvoja europskog socijalnog modela u održivom i konkurentnom okruženju.

1.2.

Nedavne su krize pokazale da aktivno ostvarivanje građanskih prava pridonosi ostvarivanju radničkih prava i obrnuto. Jača se socijalna kohezija, demokratska struktura naših društava stabilnija je, a društvo je manje osjetljivo na populistička i autoritarna stajališta.

1.3.

Mehanizmi i pravni instrumenti koji se koriste za ostvarivanje demokracije na radnom mjestu čine poduzeća otpornijima, ekonomski uspješnijima, a ujedno i sposobnijima u pogledu zapošljavanja i dostojanstvenog rada. Demokracija na radnom mjestu kao vodeće načelo trebala bi se primjenjivati na sve radnike i vrste posla, kao i na sva radna mjesta, bilo da se radi o privatnim, javnim ili socijalnim subjektima, bez obzira na njihovu veličinu, sektor ili neki drugi organizacijski aspekt. Trebalo bi razmotriti okolnosti u kojima se nalaze MSP-ovi. Primjeri iz prakse pokazuju da uključenost radništva omogućuje fleksibilnost i manevarski prostor nužan na radnom mjestu za prilagođavanje strukturnim potrebama.

1.4.

Svijet rada koji se brzo mijenja također je prilika za jačanje demokracije. Sudjelovanje radništva i socijalni dijalog moraju imati istaknutiju ulogu u javnoj svijesti te ih u tu svrhu treba jačati i preko granica. Za to je neophodan pouzdan europski pravni okvir kojim bi se nacionalni sustavi informiranja, savjetovanja i sudjelovanja usmjeravali i učinili djelotvornijima i koji bi bio poduprt akcijskim programima s predvidljivim učinkom na nacionalnoj razini.

1.5.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja nedavnu komunikaciju Europske komisije o jačanju socijalnog dijaloga kao temelja za veću demokraciju na radnom mjestu, kao i izjavu da se socijalni dijalog zasniva na dinamičnoj kulturi povjerenja koja se oslanja na posebnu ulogu socijalnih partnera, dok civilni dijalog, prepoznat kao zaseban proces, uključuje organizacije civilnog društva u širi raspon tema, oblikujući procese transformacije. Međutim, treba uvidjeti da se tržište rada mijenja; npr. mnogi su radnici zaposleni u malim poduzećima i mikropoduzećima, a istodobno je u Europskoj uniji oko 13,6 milijuna (1) ljudi zaposleno u subjektima socijalne ekonomije. Svi ti radnici i njihovi poslodavci trebali bi biti u potpunosti obuhvaćeni institucionalnim socijalnim dijalogom.

1.6.

U posljednjih nekoliko desetljeća europska radnička vijeća pozitivno su pridonosila dugoročnim ekonomskim, socijalnim i okolišnim ciljevima poduzećâ. Kako bi se povećao njihov potencijal i učinkovitost, potrebno je znatno poboljšati njihova prava sudjelovanja i resurse: npr. trebalo bi učinkovito sankcionirati svako zaobilaženje ili kršenje prava sudjelovanja u Europskom radničkom vijeću te bi trebalo olakšati pristup pravosuđu. U tom kontekstu EGSO pozdravlja nedavnu Rezoluciju Europskog parlamenta o reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću i poziva Komisiju da pravodobno poduzme pravne mjere.

1.7.

Uz demokraciju na radnom mjestu zasnovanu na pravu ili socijalnom dijalogu postoje i drugi uspješni oblici demokratskog sudjelovanja radništva koji su uvelike zaživjeli u socijalnoj ekonomiji, uglavnom u zadrugama.

1.8.

Tehnološke inovacije dovele su do stvaranja novih poslovnih modela u ekonomiji platformi, koji su često povezani s nesigurnim radnim mjestima, posebno za novozaposlene osobe i radnike migrante. Kolektivno zastupanje interesa obično ne postoji ili se primjenjuje vrlo rijetko. EGSO smatra Prijedlog direktive EU-a o radu putem platformi, a posebno definiciju poslodavaca i zaposlenika i prebacivanje tereta dokazivanja, svrsishodnim za sprečavanje lažnog samozapošljavanja. Na taj bi se način i u ekonomiji platformi ojačali temelji za uključenost radništva kada se ispune odgovarajući kriteriji u pogledu statusa zapošljavanja. EGSO prima na znanje smjernice Komisije za primjenu prava EU-a o tržišnom natjecanju na kolektivne ugovore u pogledu radnih uvjeta samozaposlenih pojedinaca. EGSO potiče španjolsko predsjedništvo Vijeća EU-a da istakne taj aspekt, posebno pri donošenju Direktive, te da razmotri mogući pristup tih radnika kolektivnom pregovaranju u skladu s Direktivom o minimalnoj plaći.

1.9.

Brz razvoj umjetne inteligencije dovodi do dosad nepoznatih izazova za demokratske standarde u svijetu rada. Algoritamsko upravljanje podacima ima golem utjecaj na organizaciju rada, radne uvjete i sigurnost podataka. Europski socijalni partneri slažu se da je za izgradnju povjerenja u taj proces od presudne važnosti pravodobno uvođenje digitalne tehnologije, uz savjetovanje s radnom snagom i njihovim predstavnicima, u okviru sustavâ industrijskih odnosa, posebno socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja. EGSO podržava jačanje prava zaposlenika na zaštitu podataka na način kojim se jamče kolektivna prava radnika i želi da sindikati imaju odgovarajući digitalni pristup poduzećima i njihovim zaposlenicima kako bi se uspostavio i potaknuo učinkovit socijalni dijalog u području primjene umjetne inteligencije na radnom mjestu.

1.10.

Odgovorno korporativno upravljanje podrazumijeva poštovanje ljudskih i radničkih prava te ciljeva zaštite okoliša u cijelom lancu opskrbe. Poslodavci moraju dokazati da dužnu pažnju smatraju obveznim dijelom upravljanja rizicima koje provode upravni odbori. Stvaranje uvjeta za dostojanstven rad diljem svijeta trebalo bi postaviti jednim od ciljeva održivog korporativnog upravljanja. EGSO se stoga zalaže za to da se u europskom pravnom okviru utvrdi potreba za održivim korporativnim upravljanjem. Radnici i njihovi predstavnici, kao i civilno društvo (organizacije za zaštitu okoliša, za ljudska prava i organizacije potrošača) trebali bi sustavno sudjelovati u tom procesu.

1.11.

Međutim, EGSO sa žaljenjem primjećuje da sudjelovanje radništva na razini uprave u poduzećima nije priznato kao jedan od ključnih elemenata održivog korporativnog upravljanja. EGSO stoga podržava odgovarajuća nastojanja za uvođenje usklađenog okvira za sudjelovanje radnika u upravnim odborima, uzimajući u obzir razlike među državama članicama, pri čemu europsko pravo trgovačkih društava ne smije omogućiti poduzećima u državama članicama da izbjegavaju ili razvodne uključivanje radnika u odlučivanje.

1.12.

Viša razina demokracije u svijetu rada ovisi o nužnim i odgovarajućim pravnim osnovama i suradnji utemeljenoj na znanju svih aktera, posebno kad se uzmu u obzir izazovi ekološke i digitalne transformacije. I regionalne i lokalne organizacije civilnog društva koje djeluju u području informiranja, obrazovanja i osnaživanja te znanstvene institucije i stručnjaci u slobodnim zanimanjima mogu u dogovoru sa socijalnim partnerima podupirati takvu suradnju ciljanim mjerama prilagođenima lokalnim okolnostima. Te aktivnosti trebalo bi podupirati i sredstvima europskih strukturnih fondova.

1.13.

Edukativna uloga sudjelovanja na radnom mjestu mogla bi podupirati demokratsku praksu u širem političkom i društvenom značenju. U tom je smislu ključno razvijati svijest i obrazovati mlade o demokraciji na radnom mjestu čak i prije nego što se zaposle. Zajedno sa socijalnim partnerima, organizacije civilnog društva koje djeluju u području obrazovanja mogu imati komplementarnu ulogu i trebalo bi ih podupirati.

2.   Društveno-politička važnost demokracije na radnom mjestu u Europi

2.1.

Vanjske krize i transformativni izazovi postali su stalno stanje. Institucije EU-a i države članice moraju stalno nalaziti nove učinkovite mehanizme rješavanja problema koji osim ciljeva gospodarske učinkovitosti omogućuju postizanje i socijalnih i okolišnih ciljeva.

2.2.

Mnogo je normativnih i empirijskih opravdanja za jačanje demokracije u svijetu rada (2). Stoga se EGSO već dugo zalaže za uravnoteženu provedbu koncepta demokracije na radnom mjestu i njezinih glavnih sastavnica poput dinamičnog socijalnog dijaloga i pravedne ravnoteže prava i odgovornosti na radnom mjestu, što podrazumijeva i promicanje kulture povjerenja i suradnje poslodavaca i radnika, uključujući i sudjelovanje radnika. Te bi sastavnice trebalo podupirati pravnim okvirom i socijalnim dijalogom na svim razinama te dobrom praksom poduzeća.

2.3.

Demokracija na radnom mjestu ne samo što doprinosi otpornoj demokraciji već je i ključna za održivu gospodarsku konkurentnost i blagostanje. Sudjelovanje na radnom mjestu doprinosi obrazovanju i osposobljavanju građana u području demokratskih praksi, vrijednosti i političke kulture. Osobe koje osjećaju da ih se na radnom mjestu uvažava i da mogu sudjelovati u donošenju odluka čine to i u društvu i imaju pozitivniji stav prema demokraciji.

2.4.

EGSO je uvijek naglašavao da bi europska demokracija, koja je važan putokaz za konkurentno, socijalno osjetljivo tržišno gospodarstvo, trebala obuhvaćati čvrst europski okvir i dobru praksu uključenosti radništva (engl. workersvoice(3) kao temelje za pouzdan dijalog između rukovodstva i radnika na svim razinama (prekograničnoj, nacionalnoj, lokalnoj). To bi se trebalo primjenjivati na sve radnike i sve vrste posla na svim radnim mjestima, bilo da se radi o privatnim, javnim ili socijalnim subjektima, bez obzira na njihovu veličinu, sektor ili neki drugi organizacijski aspekt.

2.5.

Politički konsenzus vlada, socijalnih partnera i civilnog društva doveo je u proteklim desetljećima do uvrštavanja pojma „uključenost radništva” u brojne europske pravne akte. (4) Taj učinkoviti koncept dragocjen je element i mora se u potpunosti provesti u svim zemljama i poduzećima i dodatno ojačati i unaprijediti radi gospodarskog uspjeha i socijalne kohezije u Europi, među ostalim i u slučajevima u kojima postoje nedostaci u zakonodavstvu ili provedbi, te razvijati u skladu s promjenama u svijetu rada. U tom kontekstu EGSO potiče države članice da ocijene trenutačno stanje na nacionalnoj razini i osmisle inicijative za čvrste okvire informiranja i savjetovanja.

2.6.

Uključenost radništva u državama članicama EU-a podrazumijeva brojne institucije zasnovane na različitim sustavima radnih odnosa, a ponekad i „funkcionalne ekvivalente” kao što su snažna prava na informiranje radnika, savjetovanje s radnicima i pregovaranje s njima u kontekstu radnog mjesta i poduzeća, sudjelovanje radnika u upravnim tijelima poduzeća, sklapanje kolektivnih ugovora na razini poduzeća, sektora ili na međusektorskoj razini, obvezujući ishod socijalnog dijaloga te kultura poduzeća i kapaciteti za upravljanje promjenama.

2.7.

Iz zahtjeva budućeg španjolskog predsjedništva za razmatračko mišljenje EGSO-a o demokraciji na radnom mjestu vidljiva je tendencija da institucije EU-a i vlade država članica u posljednje vrijeme sve češće smatraju da je tema povećanja razine demokracije na radnom mjestu politički cilj za budućnost Europe. To je razvidno iz sljedećeg:

U okviru socijalne obveze preuzete na Socijalnom samitu u Portu 2021. europske vlade i socijalni partneri ponovno su istaknuli svoju predanost unapređenju i jačanju autonomnog socijalnog dijaloga na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i sektorskoj razini te na razini poduzeća (5).

U nedavnom izvješću Europskog parlamenta o demokraciji na radnom mjestu ističe se da se velike promjene koje proizlaze iz europskog zelenog plana i digitalizacije moraju provesti pravedno te se potiče promicanje pravnih mogućnosti sudjelovanja zaposlenika (6). U istom je duhu Europski parlament nedavno velikom većinom pozvao na reviziju postojeće Direktive EU-a o Europskom radničkom vijeću (7).

Direktivom o primjerenim minimalnim plaćama u EU-u od svih se država članica zahtijeva da poduzmu mjere za povećanje pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem, kao što je promicanje izgradnje i jačanja kapaciteta socijalnih partnera.

U nedavnom prijedlogu preporuke Vijeća o jačanju socijalnog dijaloga Komisija je navela da bi države članice trebale u potpunosti prepoznati i poštovati posebnu ulogu organizacija socijalnih partnera u strukturama i procesima socijalnog dijaloga, uz istodobno priznavanje civilnog dijaloga kao zasebnog procesa koji uključuje širi skup dionika i širi raspon tema (8).

Akcijski plan za socijalnu ekonomiju, donesen 2021., sadržava posebnu obvezu promicanja poslovnih modela socijalne ekonomije, pri čemu je demokratsko i participativno upravljanje jedno od njihovih ključnih obilježja.

2.8.

Isto tako, EGSO smatra da snažna i istinska uključenost radništva može biti ključan preduvjet za „održivo” i ekonomski uspješno korporativno upravljanje u EU-u.

2.9.

EGSO sa zadovoljstvom odgovara na pitanja koja je postavilo španjolsko predsjedništvo, a to su:

kako sudjelovanje radnika i njihovih predstavnika u poslovnom upravljanju može doprinijeti pravednoj socijalnoj i zelenoj transformaciji;

u kojoj mjeri treba unaprijediti postojeći pravni okvir za suodlučivanje i sudjelovanje radnika u odlukama poduzeća, uključujući multinacionalna poduzeća;

kako povećati prava radnika na sudjelovanje u kontekstu digitalizacije, uzimajući u obzir ekonomiju platformi i pitanja zaštite podataka;

kako nove tehnologije utječu na temeljna demokratska prava kao što je sudjelovanje radnika.

2.10.

Osim toga, EGSO u ovom mišljenju iznosi razmatranja o drugim oblicima demokracije u svijetu rada.

2.11.

EGSO pozdravlja Rezoluciju o dostojanstvenom radu te socijalnoj i solidarnoj ekonomiji koju je Međunarodna organizacija rada usvojila u lipnju 2022. i u kojoj se naglašava temeljna uloga organizacija socijalne ekonomije u „razmatranju doprinosa socijalne i solidarne ekonomije dostojanstvenom radu, uključivim i održivim gospodarstvima, socijalnoj pravdi, održivom razvoju i poboljšanju životnog standarda za sve”. Također pozdravlja Rezoluciju Ujedinjenih naroda od 18. travnja 2023. o promicanju socijalne i solidarne ekonomije za održivi razvoj (9). Te bitne rezolucije pokazuju da organizacije socijalne ekonomije imaju važnu ulogu u razvoju demokracije na radnom mjestu jer znatno doprinose povećanju demokratičnosti i sudjelovanja u ekonomiji i na tržištu rada; to bi trebalo uzeti u obzir kako bi se organizacije socijalne ekonomije uključile u institucionalni socijalni dijalog i na europskoj razini.

3.   Stajalište EGSO-a o demokraciji na radnom mjestu

3.1.

EGSO smatra da je uključenost svih dionika u društvo, među ostalim i radništva, jedan od glavnih nosivih stupova u poduzećima i gospodarstvu te da se mora prepoznati i promicati kao jedan od preduvjeta za stvaranje socijalno osjetljivijih poduzeća koja će u svojem okruženju biti održivija i konkurentnija.

3.2.

EGSO je već u mnogim mišljenjima koja su usvojena velikom većinom istaknuo prednosti instrumenata za obvezno sudjelovanje radnika na nacionalnoj i europskoj razini, naglašavajući sljedeće:

demokratske strukture u svijetu rada treba smatrati ključnim elementom europskog socijalnog modela (10);

socijalni dijalog na nacionalnoj razini i razini EU-a ključan je za gospodarsku, radnu i socijalnu politiku kojom se unapređuju životni i radni uvjeti ljudi i povećava konkurentnost poduzeća (11);

zemlje s uhodanom praksom socijalnog dijaloga i djelotvornim sustavima radnih odnosa imaju veću sposobnost ostvarivanja pozitivnih gospodarskih, socijalnih i okolišnih ciljeva;

istinsko sudjelovanje radnika u poslovnim odlukama pozitivno pridonosi poslovnom uspjehu i provedbi digitalnih, okolišnih i klimatski neutralnih projekata u okviru tranzicije;

za iskorištavanje punog potencijala inovacija potrebna je uključenost i motivacija radnika (12); u tom kontekstu uključenost radništva u poduzećima doprinosi pozitivnim promjenama;

svijet rada mjesto je i na kojem se vježba demokracija, posebno za mlade i nove stručnjake, i ima potencijal osigurati da te skupine ne budu zapostavljene u procesu transformacije (13);

trebalo bi podupirati subjekte socijalne ekonomije kao što su zadruge koje rade na postizanju dugoročnih ciljeva i izravno služe svojim radnicima i zajednicama;

svi oblici restrukturiranja mogu se bolje pripremati i provoditi uz rano sudjelovanje organiziranih predstavnika zaposlenika (14) ako je to predviđeno, uključujući u upravnim odborima, bez ograničavanja potrebnog manevarskog prostora u donošenju odluka u slučaju promjena u poduzeću ili u organizaciji rada;

prijenos poduzeća bez nasljednika ili poduzeća suočenih s nesolventnošću na zaposlenike u zadružnom obliku također bi mogao biti način za njihovo restrukturiranje u održiva poduzeća s demokratskim upravljanjem (15);

uključivanjem radnika i civilnog društva na temelju dinamične kulture uzajamnog povjerenja posebno u vrijeme transformacije i krize promiče se bolja provedba i prihvaćanje strukturnih i organizacijskih promjena (16), a time i povećava sigurnost i stabilnost.

3.3.

EGSO ističe vrijednost uključivanja radnika u inovativnost na radnom mjestu. Inicijative socijalnih partnera usmjerene na jačanje produktivnosti i dobrobiti radnika na radnom mjestu trebalo bi promicati u širem europskom kontekstu. EGSO pozdravlja inicijative i istraživanja Eurofounda (17) i Europske mreže inovacija na radnom mjestu te predlaže da EU poduzme korake za razvoj dijaloga socijalnih partnera i drugih dionika na svim razinama u kontekstu participativnih pristupa.

3.4.

EGSO je uvjeren i da održivo gospodarstvo podrazumijeva da različiti dionici u poduzećima međusobno surađuju i zajednički nastoje ostvariti održive poslovne izglede i konkurentnost, ekološku održivost i socijalnu ravnotežu. EGSO stoga poziva na uvođenje modela korporativnog upravljanja prema kojem je dužnost izvršnih direktora stvaranje dugoročnih vrijednosti, koja se ostvaruje ispunjavanjem dugoročnih interesa poduzeća i njegovih dioničara (18).

3.5.

Pri raspravama o daljnjem razvoju europskog pravnog okvira za održivo korporativno upravljanje moraju se uzimati u obzir rezolucije, mišljenja i izvješća koje su EGSO i Europski parlament već usvojili, kao i drugi relevantni izvori kao što su sporazumi socijalnih partnera. EGSO stoga poziva Komisiju da u svojim daljnjim programima rada razmotri okvir korporativnog upravljanja koji bi služio kao referenca za održivije i demokratskije korporativno upravljanje kojim se u osnovi na odgovarajući način odražava uključenost radništva i njihovih predstavnika u nadzoru i upravi poduzeća na svim razinama.

3.6.

Pri raspravama o daljnjem razvoju europskog pravnog okvira za održivo korporativno upravljanje mora se voditi računa o rezolucijama, mišljenjima i izvješćima koje su EGSO i Europski parlament već usvojili, kao i o drugim relevantnim izvorima kao što su sporazumi socijalnih partnera.

3.7.

Postojeće kompetencije, znanstvena i industrijska infrastruktura i kultura socijalne ekonomije moraju biti polazište za europsku potporu demokratskom sudjelovanju u provedbi transformacije usmjerene na budućnost. Na taj način proizvodi i usluge lokalnoga gospodarstva mogu uspješno konkurirati na globalnom tržištu.

4.   Posebne napomene o daljnjem demokratskom razvoju svijeta rada

4.1.   Osiguravanje i jačanje postojećih standarda za sudjelovanje radnika

4.1.1.

Promicanje demokracije u svijetu rada mora nadilaziti pravo sudjelovanja na razini poduzeća i obuhvaćati sektorske i međusektorske sustave kolektivnog pregovaranja i zastupanja te socijalni dijalog na svim razinama, uključujući dijalog s civilnim društvom.

4.1.2.

EGSO je raspravljao o potrebi za evaluacijom postojećeg pravnog okvira EU-a i o tome kako bi ga trebalo učinkovito prenijeti u nacionalno pravo. To obuhvaća i namjeru da se s tim u skladu poboljšaju već postojeće odredbe.

4.1.3.

Na primjer, EGSO je u tom smislu raspravljao o potrebi za uvođenjem okvira EU-a za sudjelovanje radnika u upravnim tijelima poduzeća kad se donose strateške odluke, uzimajući u obzir razlike među državama članicama i na razini poduzeća (19).

U izvješću EP-a o demokraciji na radnom mjestu (20) opisuje se kako se može osmisliti takav europski okvir za prava na obavješćivanje radnika, savjetovanje s njima i njihovo zastupanje u upravnim tijelima poduzeća.

Osim toga, ključno je da se regulatornim okvirom EU-a štite postojeća nacionalna prava sudjelovanja, osobito sudjelovanje radnika u tijelima poduzeća koja donose odluke. Pravo EU-a kojim se uređuje prekogranični prijenos registriranog sjedišta ili spajanje i uvode kategorije europskih društava ne smije dovesti do izbjegavanja ili smanjenja prava stečenih na nacionalnoj razini, kao što je sudjelovanje radnika na razini uprave.

4.1.4.

EGSO je također raspravljao o potrebi za konsolidacijom odredbi prava EU-a o obveznom sudjelovanju radnika, na temelju već postignutih standarda, te za standardizacijom definicija obavješćivanja, savjetovanja i sudjelovanja (21).

4.1.5.

U sudskoj praksi Suda EU-a nedavno je potvrđeno da se postojeći elementi sudjelovanja radnika na razini poduzeća, kao što je sastav uprave, također moraju uzeti u obzir kada trgovačka društva preuzimaju europski pravni oblik, kao što je europsko društvo (SE) (22). Pravom EU-a trebala bi se osigurati funkcionalna usporedivost tog elementa u pravu država članica. Time bi se za sve uključene strane stvorila pouzdana i pravno sigurna osnova za djelovanje.

4.1.6.

Kako bi se povećala učinkovitost rada europskih radničkih vijeća, EGSO je već raspravljao o poboljšanjima, posebno u pogledu prava na sudjelovanje, osiguravanja potrebnih resursa, jačanja provedbenih mjera, pojašnjenja definicija za sprečavanje zaobilaženja i učinkovitih sankcija za poduzeća koja krše mjerodavne odredbe (23).

4.1.7.

Ti zahtjevi izneseni su i u nedavnoj Rezoluciji Europskog parlamenta o Direktivi o Europskom radničkom vijeću, u kojoj se Komisiju poziva da iznese prijedlog za reviziju Direktive o Europskom radničkom vijeću kako bi se pojasnili njezini ciljevi, definicije i postupci te kako bi se ojačalo pravo predstavnika radnika i sindikata na informiranje i savjetovanje, prije svega tijekom procesa restrukturiranja (24). EGSO smatra korisnima zahtjeve Parlamenta da se Direktiva o Europskom radničkom vijeću poboljša. Poziva Komisiju da pravodobno poduzme pravne mjere i da se pritom usredotoči na mjere za promicanje učinkovite provedbe europskih prava u praksama poduzeća.

4.2.   Zahtjevi za sudjelovanje radnika u ekonomiji platformi

4.2.1.

Ekonomija platformi donosi prilike, izazove i rizike povezane s radom, zajedno s nesigurnošću i nejednakošću (25), što predstavlja izazov za demokraciju na radnom mjestu. To se posebno odnosi na mogućnosti kolektivnog zastupanja i zaštitu kolektivnih prava (26), koja su dosad bila rezervirana za izravno zaposlene osobe. Zaposlenici u ekonomiji platformi, uglavnom novozaposlene osobe i radnici migranti, često se suočavaju s većim izazovima u pogledu radnih uvjeta i plaća u odnosu na ostale radnike te im stoga, pod uvjetom da su ispunjeni odgovarajući kriteriji, treba osigurati radnička prava u okviru koncepta uključenosti radništva.

4.2.2.

EGSO smatra svrsishodnim cilj postojećeg Prijedloga direktive o radu putem platformi da se spriječi lažno samozapošljavanje. Time bi se teret dokazivanja prebacio s radnika na platforme, a radnicima koji rade putem platformi ujedno bi se omogućila i zaštita na temelju radnog i socijalnog prava, uključujući prava zastupanja i lakši pristup pravosuđu. EGSO prima na znanje smjernice Komisije za primjenu prava EU-a o tržišnom natjecanju na kolektivne ugovore u pogledu radnih uvjeta samozaposlenih pojedinaca.

4.2.3.

EGSO ponavlja svoje stajalište da zadruge naročito mogu osigurati demokraciju na radnom mjestu u kontekstu digitalnih platformi (27). Nadalje, EGSO podržava stajalište Europskog parlamenta da zadruge mogu biti važan instrument za organizaciju rada putem platformi po načelu odozdo prema gore (28).

4.2.4.

Budući da mladi iz ranjivih skupina čine 55 % radnika koji rade putem platformi, ključno ih je educirati o demokraciji na radnom mjestu čak i prije početka zaposlenja kako bi mogli ostvarivati svoja prava i boriti se protiv diskriminacije. Zajedno sa socijalnim partnerima, organizacije civilnog društva koje djeluju u području obrazovanja mogu imati važnu ulogu, pa bi trebalo podupirati odgovarajuće projekte.

4.2.5.

EGSO će dodatno pratiti aspekte uključenosti radništva u ekonomiji platformi i posvećivati pozornost specifičnom položaju samozaposlenih radnika koji rade putem platformi i njihovu obuhvaćenost kolektivnim pregovaranjem.

4.3   Uključenost radništva i umjetna inteligencija, kao i zaštita podataka na radnom mjestu

4.3.1.

Budući da umjetna inteligencija može bitno utjecati na temeljna prava, nediskriminaciju i radne uvjete, trebala bi se temeljiti na čvrstoj osnovi provedivih pravila za zaštitu radnika od negativnih učinaka. Osim toga, ona donosi nove izazove za demokratske standarde na radnom mjestu. U središtu pozornosti trebala bi biti zaštita privatnosti i provedba relevantnih zakona. Treba također osigurati nadzor, praćenje i kontrolu algoritama umjetne inteligencije koji se upotrebljavaju u radu. Postavlja se, na primjer, pitanje kako urediti pristup ispitanika informacijama da bi razumjeli funkcioniranje algoritma i njegov učinak na organizaciju rada i radne uvjete (29).

4.3.2.

Socijalni partneri trebali bi biti uključeni u sve faze uvođenja i upotrebe umjetne inteligencije. Okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji iz lipnja 2020. među ostalim izričito naglašava potrebu za dobrim predviđanjem i pravovremenim uključivanjem radnika i njihovih zastupnika na strateškoj razini (30).

4.3.3.

Velika količina podataka ključan je element umjetne inteligencije. Stoga i sustavi umjetne inteligencije moraju biti u skladu s načelima Opće uredbe o zaštiti podataka (OUZP). Člankom 88. Opće uredbe o zaštiti podataka poslodavcima se nameću posebne obveze zaštite podataka o zaposlenicima. EGSO smatra da je potrebno ispitati treba li, s obzirom na dinamičan razvoj i sve veću složenost obrade podataka, poboljšati postojeće odredbe kako bi se ojačala potrebna prava na zaštitu.

4.3.4.

EGSO želi da sindikati imaju odgovarajući digitalni pristup poduzećima i njihovim zaposlenicima kako bi se uspostavio i potaknuo učinkovit socijalni dijalog u području primjene umjetne inteligencije na radnom mjestu. Nužno je osigurati da se Opća uredba o zaštiti podataka u praksi ne koristi kao prepreka za legitimno ostvarivanje kolektivnih prava radnika. Zloupotreba se mora spriječiti odgovarajućim sankcijama (31).

4.3.5.

Osim već usvojenih mišljenja, EGSO će dodatno razraditi svoje stajalište o utjecaju umjetne inteligencije na svijet rada te će se usredotočiti i na uključenost radništva.

4.4.   Sudjelovanje u dužnoj pažnji trgovačkih društava u cijelom lancu opskrbe

4.4.1.

Europski zeleni plan kao strategija održivog rasta za EU znači da su za poduzeća osim ekonomskog uspjeha važni i socijalni i okolišni ciljevi. Stoga bi u zajednička pravila kojima se osigurava da se korporacije i njihovi vlasnici pridržavaju „dobrog korporativnog upravljanja” trebalo na uravnotežen način uvrstiti i ulogu svih relevantnih dionika, među ostalim i uključenost radništva.

4.4.2.

Poštovanje ljudskih i radničkih prava i ekološki ciljevi duž lanca opskrbe važni su elementi održivog korporativnog upravljanja. Stvaranje uvjeta za kvalitetan rad diljem svijeta mora postati prihvaćeni cilj prilikom donošenja korporativnih odluka (32). EGSO je stoga već prepoznao potrebu za jedinstvenim pravnim okvirom za poduzeća na razini EU-a (33). O lancima opskrbe trebalo bi voditi više računa prilikom upravljanja rizicima, među ostalim i u kontekstu poštovanja ljudskih prava. Stoga je logično da odgovornost za njih bude na razini uprave.

4.4.3.

EGSO napominje da u kontroli obveza dužne pažnje ključnu ulogu mogu imati i radnici i njihovi sindikati i predstavnička tijela, ali i zagovaratelji interesa civilnog društva, na primjer organizacije za zaštitu okoliša ili organizacije za ljudska prava i zaštitu potrošača. Stoga pozdravlja predloženo uvođenje mehanizama za procjenu i praćenje provedbe dužne pažnje u poduzećima. Međutim, sa zabrinutošću primjećuje da dijalog među socijalnim partnerima nije predviđen.

4.4.4.

EGSO je već naveo da obvezujući pravni okvir o dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti, koji bi podrazumijevao uključenost radništva, mora imati važnu ulogu (34). Poziva Komisiju da u okviru aktualnog postupka odlučivanja u predloženom zakonodavnom tekstu utvrdi odredbe o obveznom i učinkovitom sudjelovanju radnika i dionika civilnog društva u postupku provedbe dužne pažnje u skladu s njihovim interesima.

4.5.   Daljnja promišljanja o demokraciji u svijetu rada i izravnim oblicima sudjelovanja

4.5.1.

Za subjekte sa slabo razvijenim oblicima zastupanja radnika, kao što su start-up poduzeća, poduzeća samostalnih djelatnika i mnoga mala i srednja poduzeća, važan je i pristup participativnog upravljanja. Taj koncept već ima važnu ulogu u socijalnim poduzećima, posebno u gospodarski aktivnim organizacijama civilnog društva i zadrugama. EGSO će poticati razmjenu iskustava o najboljim praksama u tom području, posebno u pogledu interakcije između zakonskog i sindikalnog sudjelovanja te oblika izravnog sudjelovanja kao elementa participativnog upravljanja.

4.5.2.

Uz demokraciju na radnom mjestu zasnovanu na pravu i/ili socijalnom dijalogu postoje i drugi uspješni oblici demokratskog sudjelovanja radništva koji su uvelike zaživjeli u socijalnoj ekonomiji, uglavnom u zadrugama.

4.5.3.

Kako bi se oblikovale strukturne promjene na regionalnoj razini i osiguralo ostvarivanje zelenog i socijalnog plana, postavlja se pitanje kako se oblici demokracije na radnom mjestu mogu povezati s oblicima participativne demokracije izvan poduzeća, uključujući organizacije kao što su organizacije za zaštitu okoliša i socijalne organizacije u regionalnom i lokalnom kontekstu.

4.5.4.

Uspješna primjena raznih oblika demokracije u svijetu rada ovisi i o suradnji svih dionika koja se temelji na znanju. Regionalne i lokalne organizacije civilnog društva koje djeluju u području informiranja, obrazovanja i osnaživanja mogu u dogovoru sa socijalnim partnerima podupirati takvu suradnju ciljanim mjerama prilagođenima lokalnim okolnostima. U tom kontekstu organizacije civilnog društva u nekim državama članicama, među kojima su organizacije za zaštitu potrošača i ljudska prava, mogu imati komplementarnu ulogu u osnaživanju radnika i poticanju poslodavaca na ostvarivanje korporativne društvene odgovornosti. Te aktivnosti trebalo bi podupirati i sredstvima europskih strukturnih fondova.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Komisija predstavila akcijski plan za poticanje socijalne ekonomije i otvaranje radnih mjesta – 9. prosinca 2021.

(2)  Benchmarking Working Europe 2019 (Usporedba rada u Europi 2019.), poglavlje 4.

(3)  Uzimajući u obzir različite načine i postupke za uključivanje radnika i njihovih predstavnika u državama članicama, u ovom se mišljenju, gdje je to prikladno, upotrebljava krovni pojam „uključenost radništva”.

(4)  Uz uključenost socijalnih partnera u europsko sekundarno zakonodavstvo uvršteno je gotovo 40 direktiva kojima se uspostavlja širok pravni okvir za savjetovanje s radnicima, obavješćivanje radnika i njihovo sudjelovanje; ETUI Facts & Figures (Činjenični i brojčani podaci ETUI-ja).

(5)  Socijalna obveza iz Porta 2021.

(6)  Izvješće Europskog parlamenta A9-0331/2021.

(7)  Rezolucija Europskog parlamenta P9_TA/ 2023, 0028.

(8)  Prijedlog preporuke Vijeća o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji, COM(2023) 38 final, str. 14.

(9)  U Rezoluciji se navodi: „Prepoznajući doprinos socijalne i solidarne ekonomije dostojanstvenom radu te uključivim i održivim gospodarstvima, promicanju međunarodnih radnih standarda, uključujući temeljna prava na radnom mjestu, poboljšanju životnog standarda za sve i socijalnim inovacijama, među ostalim u području prekvalifikacije i usavršavanja”.

(10)  SL C 229, 31.7.2012., str. 77.

(11)  SL C 10, 11.1.2021., str. 14.

(12)  SL C 159, 10.5.2019., str. 1., točka 1.1.

(13)  Rezolucija EGSO-a o Europskoj godini mladih, usvojena 8.12.2021., točka 2.13. i 2.14. (SL C 100, 16.3.2023., str. 1.).

(14)  SL C 229, 31.7.2012., str. 77., točka 1.4 i SL C 10, 11.1.2021., str. 14., točka 5.5.

(15)  SL C 286, 16.7.2021., str. 13., točka 1.6.

(16)  SL C 341, 24.8.2021., str. 23., točka 2.6.

(17)  European Company Survey 2019 (Europsko istraživanje o poduzećima 2019.).

(18)  SL C 229, 31.7.2012., str. 77., točka 4.1., SL C 341, 24.8.2021., str. 23, točka 1.11, SL C 10, 11.1.2021., str. 14, točka 5.1, SL C 106, 31.3.2020., str. 1.

(19)  SL C 341, 24.8.2021., str. 23., točke 1.14 i 3., SL C 10, 11.1.2021., str. 14., SL C 161, 6.6.2013., str. 35., točke 4.2.2 i 4.4.2.

(20)  Izvješće Europskog parlamenta A9-0331/2021.

(21)  Pritom bi mjerilo trebale biti Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (SL L 122, 16.5.2009., str. 28.) i Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici (SL L 80, 23.3.2002., str. 29.); vidjeti SL C 161, 6.6. 2013., str. 35., točke 1.6. i 4.4.2.

(22)  Presuda Suda EU-a od 18. listopada 2022., ref. C-677/20 (SAP), presuda Suda EU-a od 18. srpnja 2017., rep. C-566/15 (TUI).

(23)  SL C 10, 11.1.2021., str. 14., točka 1.10.

(24)  Rezolucija Europskog parlamenta P9_TA(2023)0028.

(25)  The platform economy and the disruption of the employment relationship (Ekonomija platformi i poremećaji u radnim odnosima).

(26)  SL C 290, 29.7.2022., str. 95.

(27)  SL C 152, 6.4.2022., str. 38.

(28)  Izvješće EP-a o Direktivi o radu putem platformi, uvodna izjava 39. (nova).

(29)  Labour in the age of AI: why regulation is needed to protect workers (Radna snaga u eri umjetne inteligencije: zašto je potrebno regulirati zaštitu radnika).

(30)  Sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji.

(31)  Studija ECA-e (2021.), Data Protection Law and the Exercise of collective Labour Rights (Propisi o zaštiti podataka i ostvarivanje kolektivnih radničkih prava).

(32)  SL C 486, 21.12.2022., str. 149., točke 1.8 i 1.9.

(33)  SL C 486, 21.12.2022., str. 149., točka 1.11.

(34)  SL C 443, 22.11.2022., str. 81., točka 1.7. i SL C 341, 24.8.2021., str. 23., točka 3.10.


PRILOG

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova (pravilo 74. stavak 3. Poslovnika):

AMANDMAN 3.

SOC/746

Demokracija na radnom mjestu

Točka 4.1.3.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Na primjer, EGSO je u tom smislu raspravljao o potrebi za uvođenjem okvira EU-a za sudjelovanje radnika u upravnim tijelima poduzeća kad se donose strateške odluke, uzimajući u obzir razlike među državama članicama i na razini poduzeća (1).

U izvješću EP-a o demokraciji na radnom mjestu (2) opisuje se kako se može osmisliti takav europski okvir za prava na obavješćivanje radnika, savjetovanje s njima i njihovo zastupanje u upravnim tijelima poduzeća.

Osim toga, ključno je da se regulatornim okvirom EU-a štite postojeća nacionalna prava sudjelovanja, osobito sudjelovanje radnika u tijelima poduzeća koja donose odluke. Pravo EU-a kojim se uređuje prekogranični prijenos registriranog sjedišta ili spajanje i uvode kategorije europskih društava ne smije dovesti do izbjegavanja ili smanjenja prava stečenih na nacionalnoj razini, kao što je sudjelovanje radnika na razini uprave.

Na primjer, EGSO je u tom smislu raspravljao o potrebi za uvođenjem okvira EU-a za sudjelovanje radnika u upravnim tijelima poduzeća kad se donose strateške odluke, uzimajući u obzir razlike među državama članicama i na razini poduzeća (1).

U izvješću EP-a o demokraciji na radnom mjestu (2) opisuje se kako se može osmisliti takav europski okvir za prava na obavješćivanje radnika, savjetovanje s njima i njihovo zastupanje u upravnim tijelima poduzeća.

Osim toga, ključno je da se regulatornim okvirom EU-a štite postojeća nacionalna prava sudjelovanja, osobito sudjelovanje radnika u tijelima poduzeća koja donose odluke.

Obrazloženje

Budući da se svi oblici korporativnog sudjelovanja temelje na nacionalnom zakonodavstvu ili praksi, europsko pravo trgovačkih društava samo po sebi ne bi trebalo utjecati na te sustave. U svakom slučaju, za rješavanje mogućih problema nisu potrebni novi propisi na razini EU-a.

Rezultat glasanja:

Za:

98

Protiv:

130

Suzdržani:

20

AMANDMAN 4.

SOC/746

Demokracija na radnom mjestu

Točka 4.1.5.

Izbrisati točku:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

U sudskoj praksi Suda EU-a nedavno je potvrđeno da se postojeći elementi sudjelovanja radnika na razini poduzeća, kao što je sastav uprave, također moraju uzeti u obzir kada trgovačka društva preuzimaju europski pravni oblik, kao što je europsko društvo (SE)  (1) . Pravom EU-a trebala bi se osigurati funkcionalna usporedivost tog elementa u pravu država članica. Time bi se za sve uključene strane stvorila pouzdana i pravno sigurna osnova za djelovanje.

 

Obrazloženje

Studijska skupina nije primjereno pristupila ovom pitanju. Riječ je o vrlo složenom pravnom pitanju s nizom aspekata specifičnih za pojedinačne zemlje. Stoga nije u nadležnosti EGSO-u da donosi zaključke na temelju presude Suda EU-a.

Rezultat glasanja:

Za:

100

Protiv:

136

Suzdržani:

15

AMANDMAN 5.

SOC/746

Demokracija na radnom mjestu

Točka 4.1.7.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Ti zahtjevi izneseni su i u nedavnoj Rezoluciji Europskog parlamenta o Direktivi o Europskom radničkom vijeću, u kojoj se Komisiju poziva da iznese prijedlog za reviziju Direktive o Europskom radničkom vijeću kako bi se pojasnili njezini ciljevi, definicije i postupci te kako bi se ojačalo pravo predstavnika radnika i sindikata na informiranje i savjetovanje, prije svega tijekom procesa restrukturiranja (1). EGSO smatra korisnima zahtjeve Parlamenta da se Direktiva o Europskom radničkom vijeću poboljša. Poziva Komisiju da pravodobno poduzme pravne mjere i da se pritom usredotoči na mjere za promicanje učinkovite provedbe europskih prava u praksama poduzeća.

Ti zahtjevi izneseni su i u nedavnoj Rezoluciji Europskog parlamenta o Direktivi o Europskom radničkom vijeću, u kojoj se Komisiju poziva da iznese prijedlog za reviziju Direktive o Europskom radničkom vijeću kako bi se pojasnili njezini ciljevi, definicije i postupci te kako bi se ojačalo pravo predstavnika radnika i sindikata na informiranje i savjetovanje, prije svega tijekom procesa restrukturiranja (1). EGSO prima na znanje zahtjeve Parlamenta da se Direktiva o Europskom radničkom vijeću poboljša. Poziva Komisiju da pravodobno poduzme pravne mjere i da se pritom usredotoči na mjere za promicanje učinkovite provedbe europskih prava u praksama poduzeća . EGSO također napominje da je Komisija 11. travnja pokrenula prvu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o mogućoj reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću kako bi prikupila stajališta europskih socijalnih partnera o potrebi i općem smjeru mogućeg djelovanja EU-a za poboljšanje Direktive o Europskom radničkom vijeću. Savjetovanje će trajati šest tjedana  (2).

Obrazloženje

Jasno je da postoje različita mišljenja o podršci za rezoluciju Europskog parlamenta i o njezinoj korisnosti. Iz tog razloga i radi kompromisa, može se navesti da se rezolucija EP-a prima na znanje. Treba napomenuti i da je Komisija 11. travnja pokrenula prvu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o mogućoj reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću kako bi prikupila stajališta europskih socijalnih partnera o potrebi i općem smjeru mogućeg djelovanja EU-a za poboljšanje Direktive o Europskom radničkom vijeću. Savjetovanje će trajati šest tjedana.

Rezultat glasanja:

Za:

86

Protiv:

139

Suzdržani:

18

AMANDMAN 6.

SOC/746

Demokracija na radnom mjestu

Točka 4.4.4.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

EGSO je već naveo da obvezujući pravni okvir o dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti, koji bi podrazumijevao uključenost radništva, mora imati važnu ulogu (1). Poziva Komisiju da u okviru aktualnog postupka odlučivanja u predloženom zakonodavnom tekstu utvrdi odredbe o obveznom i učinkovitom sudjelovanju radnika i dionika civilnog društva u postupku provedbe dužne pažnje u skladu s njihovim interesima .

EGSO je već naveo da će obvezujući pravni okvir o dužnoj pažnji i korporativnoj odgovornosti, koji bi podrazumijevao uključenost radništva, imati važnu ulogu (1).

Obrazloženje

Amandmanom se precizira cilj mišljenja EGSO-a u pogledu korporativne održive dužne pažnje.

U vezi s činjenicom da je prijedlog Komisije o dužnoj pažnji u zakonodavnom postupku komentari EGSO-a nisu korisni. Što se tiče sadržaja rečenice, ne možemo podržati zahtjev za odredbe u zakonodavnom tekstu o obveznom sudjelovanju jer bi se time ugrozile nadležnosti uprave i vlasnika poduzeća.

Rezultat glasanja:

Za:

89

Protiv:

148

Suzdržani:

11

AMANDMAN 1.

SOC/746

Demokracija na radnom mjestu

Točka 1.6.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

U posljednjih nekoliko desetljeća europska radnička vijeća pozitivno su pridonosila dugoročnim ekonomskim, socijalnim i okolišnim ciljevima poduzećâ. Kako bi se povećao njihov potencijal i učinkovitost, potrebno je znatno poboljšati njihova prava sudjelovanja i resurse: npr. trebalo bi učinkovito sankcionirati svako zaobilaženje ili kršenje prava sudjelovanja u Europskom radničkom vijeću te bi trebalo olakšati pristup pravosuđu . U tom kontekstu pozdravlja nedavnu Rezoluciju Europskog parlamenta o reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću i poziva Komisiju da pravodobno poduzme pravne mjere..

U posljednjih nekoliko desetljeća europska radnička vijeća pozitivno su pridonosila dugoročnim ekonomskim, socijalnim i okolišnim ciljevima poduzećâ. Kako bi se povećao njihov potencijal i djelotvornost, EGSO smatra da je potrebno dodatno promicati pravilnu provedbu i smjernice na temelju praktičnih alata kao što je utvrđivanje referentnih primjera najbolje prakse. U tom kontekstu sa zanimanjem prima na znanje nedavnu Rezoluciju Europskog parlamenta o reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću i poziva Komisiju da pravodobno poduzme mjere za promicanje ispravne provedbe te direktive . EGSO također napominje da je Komisija 11. travnja pokrenula prvu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o mogućoj reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću kako bi prikupila stajališta europskih socijalnih partnera o potrebi i općem smjeru mogućeg djelovanja EU-a za poboljšanje Direktive o Europskom radničkom vijeću. Savjetovanje će trajati šest tjedana.  (1)

Obrazloženje

Direktiva o Europskom radničkom vijeću, kako je preinačena 2009. godine, primjerena je svrsi i nema potrebe za dugotrajnom i složenom pravnom revizijom. Umjesto toga, u duhu dobre suradnje, provedba Direktive mogla bi se poboljšati zajedničkim naporima socijalnih partnera, na primjer, izradom kodeksa postupanja. Treba napomenuti i da je Komisija 11. travnja pokrenula prvu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o mogućoj reviziji Direktive o Europskom radničkom vijeću kako bi prikupila stajališta europskih socijalnih partnera o potrebi i općem smjeru mogućeg djelovanja EU-a za poboljšanje Direktive o Europskom radničkom vijeću. Savjetovanje će trajati šest tjedana.

Rezultat glasanja: povezano s amandmanom 5.

AMANDMAN 2.

SOC/746

Demokracija na radnom mjestu

Točka 1.11.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Međutim, EGSO sa žaljenjem primjećuje da sudjelovanje radnika i radnica na razini uprave u poduzećima nije priznato kao jedan od ključnih elemenata održivog korporativnog upravljanja. EGSO stoga podržava odgovarajuća nastojanja za uvođenje usklađenog okvira za sudjelovanje radnika u upravnim odborima, uzimajući u obzir razlike među državama članicama , pri čemu europsko pravo trgovačkih društava ne smije omogućiti poduzećima u državama članicama da izbjegavaju ili razvodne uključivanje radnika u odlučivanje .

Međutim, EGSO sa žaljenjem primjećuje da sudjelovanje radnika i radnica na razini uprave u poduzećima nije priznato kao jedan od ključnih elemenata održivog korporativnog upravljanja. EGSO stoga podržava odgovarajuća nastojanja za podupiranje sudjelovanja radnika u upravnim odborima, uzimajući u obzir razlike među državama članicama

Obrazloženje

Iako na razini EU-a postoji sveobuhvatan pravni okvir za informiranje radnika i savjetovanje s njima, sustavi sudjelovanja temelje se na nacionalnim pravnim okvirima i dugogodišnjim tradicijama. Regulacija na razini EU-a narušila bi i ograničila razvoj na nacionalnoj razini i predstavljala bi uplitanje u nacionalne sustave prava trgovačkih društava. U tom je području, kao i u kontekstu korporativnog upravljanja, najbolji način za postizanje napretka ne regulacija već, primjerice, razmjena primjera najbolje prakse i drugi načini širenja informacija.

Budući da se svi oblici korporativnog sudjelovanja temelje na nacionalnom zakonodavstvu ili praksi, europsko pravo trgovačkih društava samo po sebi ne bi trebalo utjecati na te sustave. U svakom slučaju, za rješavanje mogućih problema nisu potrebni novi propisi na razini EU-a.

Rezultat glasanja: povezano s amandmanom 3.


(1)  SL C 341, 24.8.2021., str. 23., točke 1.14 i 3., SL C 10, 11.1.2021., str. 14., SL C 161, 6.6.2013., str. 35., točke 4.2.2 i 4.4.2.

(2)  Izvješće Europskog parlamenta A9-0331/2021.

(1)  SL C 341, 24.8.2021., str. 23., točke 1.14 i 3., SL C 10, 11.1.2021., str. 14., SL C 161, 6.6.2013., str. 35., točke 4.2.2 i 4.4.2.

(2)  Izvješće Europskog parlamenta A9-0331/2021.

(1)   Presuda Suda EU-a od 18. listopada 2022., ref. C-677/20 (SAP), presuda Suda EU-a od 18. srpnja 2017., ref. C-566/15 (TUI).

(1)  Rezolucija Europskog parlamenta P9_TA(2023)0028.

(1)  Rezolucija Europskog parlamenta P9_TA(2023)0028.

(2)   Prva faza savjetovanja sa socijalnim partnerima (europa.eu) .

(1)  SL C 443, 22.11.2022., str. 81., točka 1.7 i SL C 341, 24.8.2021., str. 23., točka 3.10.

(1)  SL C 443, 22.11.2022., str. 81., točka 1.7 i SL C 341, 24.8.2021., str. 23., točka 3.10.

(1)   Prva faza savjetovanja sa socijalnim partnerima (europa.eu) .


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/58


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Postupak u slučaju socijalne neravnoteže”

(razmatračko mišljenje na zahtjev španjolskog predsjedništva)

(2023/C 228/07)

Izvjestiteljica:

Justyna Kalina OCHĘDZAN

Zahtjev španjolskog predsjedništva Vijeća:

dopis od 27.7.2022.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Razmatračko mišljenje

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

234/7/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da bi se Europska unija i države članice trebale razvijati na gospodarski, socijalno i okolišno održiv način kako bi se u tim trima područjima postigla uzlazna konvergencija i visok stupanj poštovanja ljudskih prava. Istodobno razvijanje tih područja predstavlja brojne izazove.

1.2.

EGSO napominje da je u kontekstu brojnih sadašnjih i mogućih budućih kriza potrebno preispitati paket mjera EU-a za socijalno upravljanje kako bi se postigla uzlazna socijalna konvergencija i smanjile nejednakosti.

1.3.

Brojne krize i njihove dugoročne posljedice ugrožavaju uzlaznu socijalnu konvergenciju u EU-u, a fiskalno i makroekonomsko upravljanje i upravljanje okolišem razvijeniji su i bolje koordinirani od socijalnog upravljanja. EGSO smatra da je postupak u slučaju socijalne neravnoteže prilika da se poboljša koordinacija mjera koje se na razini država članica poduzimaju radi postizanja uzlazne socijalne konvergencije. To bi ujedno trebalo dovesti i do boljeg iskorištavanja postojeće strukture upravljanja u EU-u.

1.4.

EGSO preporučuje da se postupak u slučaju socijalne neravnoteže uvede i zatim razvija kao dio integriranog sustava koordinacije politika EU-a i država članica u okviru europskog semestra. Važno je da postupak u slučaju socijalne neravnoteže dopunjuje postojeće postupke i instrumente za praćenje i donosi jasnu dodanu vrijednost u pogledu olakšavanja uzlazne socijalne konvergencije.

1.5.

Stoga je postupak u slučaju socijalne neravnoteže najbolje uvesti postupno, nadogradnjom na i uključivanjem u postojeće postupke i sustave za praćenje socijalnih rezultata na temelju europskog stupa socijalnih prava i Akcijskog plana za njegovu provedbu.

1.6.

EGSO predlaže da se socijalna neravnoteža definira kao kritična situacija koja se utvrđuje na temelju pregleda socijalnih pokazatelja i očitih odstupanja od napretka prema postizanju ciljeva iz Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava. Treba poboljšati kvalitetu metodologije za mjerenje socijalnih rezultata kako bi se u potpunosti mogla uzeti u obzir načela europskog stupa socijalnih prava i višegodišnji trendovi.

1.7.

EGSO preporučuje da se postupak u slučaju socijalne neravnoteže uključi u sve faze europskog semestra. Komisija i Vijeće trebali bi se koristiti Zajedničkim izvješćem o zapošljavanju, izvješćima o zemljama i ad hoc detaljnim pregledima stanja kako bi utvrdili socijalne neravnoteže i poduzeli mjere u vezi s njima. U preporukama za pojedinačne zemlje, u zasebnoj točki preambule i samim preporukama, treba razraditi pitanje socijalne neravnoteže opisano u izvješću o određenoj zemlji. U tim bi preporukama države članice trebalo poticati da provode konkretne reforme za koje je, prema analizi Komisije i procjenama država članica, nacionalnih socijalnih partnera i organizacija civilnog društva, najvjerojatnije da bi poboljšale situaciju u područjima koja su utvrđena kao kritična. Kao odgovor na to, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva, predmetna država članica trebala bi predložiti inicijative i reforme koje treba provesti kako bi se poboljšale utvrđene kritične situacije. Takav plan mogao bi uključivati i ocjenu dosljednosti između predviđenih inicijativa i makroekonomskih i proračunskih politika koje predmetna država članica provodi kako bi se osigurala ispravna ravnoteža između gospodarske, socijalne i proračunske dimenzije.

1.8.

Europska komisija i države članice trebale bi razmotriti mogućnost povećanja fleksibilnosti postojećih pravila za dodjelu sredstava iz fondova (npr. europskih strukturnih i investicijskih fondova i Mehanizma za oporavak i otpornost) kako bi se ona mogla brzo prilagoditi postojećim društvenim izazovima i kritičnim situacijama utvrđenima prilikom primjene postupka u slučaju socijalne neravnoteže.

2.   Opće napomene

2.1.

Ovo je mišljenje odgovor na zahtjev španjolskog predsjedništva za razmatračko mišljenje EGSO-a o postupku u slučaju socijalne neravnoteže. Zadaća je EGSO-a odgovoriti na sljedeća pitanja: i. Koji je, prema mišljenju EGSO-a, najbolji način da se postupak u slučaju socijalne neravnoteže razvije kao zaseban mehanizam za otkrivanje i praćenje sve veće socijalne neravnoteže u Europskoj uniji? ii. Koji je najbolji način da se postupak u slučaju socijalne neravnoteže uključi u postojeću institucijsku strukturu i sustav europskog semestra, a da se pritom smanji administrativno opterećenje koje bi stvorilo njegovo moguće uvođenje? iii. Kako se europski stup socijalnih prava može povezati sa sustavom praćenja koji bi iziskivala uspostava postupka u slučaju socijalne neravnoteže? iv. Na koji se način postojeći proces gospodarskog upravljanja može iskoristiti za jačanje dosljednosti i usklađenosti makroekonomskih i socijalnih aspekata europskog semestra?

2.2.

Kako bi se postigla pravedna zelena i digitalna tranzicija i ublažio negativan učinak pandemije COVID-a 19, Europska unija i njezine države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na uzroke socijalnih nejednakosti i nastojati uravnotežiti gospodarski i društveni razvoj, što pogoduje socijalnoj uključenosti, na temelju europskog stupa socijalnih prava (1).

2.3.

Belgija i Španjolska predložile su na Socijalnom samitu u Portu održanom u svibnju 2021. da se revidiranom pregledu socijalnih pokazatelja doda mehanizam upozoravanja na temelju kojeg bi se mogle poduzimati mjere i provoditi rasprave u Komisiji i na razini ministarstava, po uzoru na pristup u slučaju makroekonomske neravnoteže iz Izvješća o mehanizmu upozoravanja (2).

2.4.

Rasprava čiji je cilj osnažiti socijalnu dimenziju europskog semestra uvođenjem postupka u slučaju socijalne neravnoteže nastavila se u listopadu i prosincu 2021. u okviru Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO), dok je francusko predsjedništvo uključilo to pitanje u raspravu i program za prvu polovinu 2022. Zaključci s rasprava izneseni su na sastanku Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača u lipnju 2022.

2.5.

U kontekstu provedbe europskog stupa socijalnih prava, EU i države članice postigli su dogovor o Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava koji sadrži tri glavna cilja i sekundarne ciljeve. Svaka je država članica u tom pogledu utvrdila i vlastite ciljeve. Osim toga, provedba europskog stupa socijalnih prava u državama članicama prati se uz pomoć pregleda socijalnih pokazatelja (3) koja obuhvaća glavne i sekundarne pokazatelje. Na temelju tog praćenja određuje se položaj svake države članice u odnosu na prosjek u područjima obuhvaćenima pokazateljima. Time se omogućuje utvrđivanje područja europskog stupa socijalnih prava u kojima je u određenim zemljama potrebno poduzeti mjere (kritične socijalne situacije).

2.6.

Europski semestar (4) postupak je kojim se koordiniraju politike EU-a i država članica o instrumentima za postizanje gospodarskih, socijalnih i okolišnih ciljeva. U europskom semestru uzimaju se u obzir i europski stup socijalnih prava, plan za njegovu provedbu te praćenje socijalnih rezultata.

3.   Prema uzlaznoj socijalnoj konvergenciji

3.1.

EGSO smatra da je u kontekstu brojnih sadašnjih i mogućih budućih kriza, kao i gospodarske i socijalne neravnoteže, potrebno preispitati paket mjera EU-a za socijalno upravljanje kako bi se postigla uzlazna socijalna konvergencija i smanjile nejednakosti (5). U anketi provedenoj 2022. godine, više Europljana je izrazilo neslaganje ili snažno neslaganje (37 %) s izjavom da građani u svojoj zemlji dobivaju ono što zaslužuju nego što ih se s njom složilo (35 %) (6).

3.2.

Prema mišljenju EGSO-a, istodobno postizanje gospodarskih, socijalnih i okolišnih ciljeva u okviru sveobuhvatne uzlazne konvergencije predstavlja velik izazov. Proteklih su godina u okviru fiskalnog i makroekonomskog upravljanja te upravljanja okolišem razvijeni postupci za smanjenje emisija stakleničkih plinova, kao i koordinacija među njima. Socijalna dimenzija upravljanja EU-a zaostaje kad je riječ o razvoju tih područja i koordinaciji među njima.

3.3.

U vrijeme krize povezane s energetikom, migracijama, ratom, klimom i razdobljem nakon COVID-a, Europi je potrebno odlučno vodstvo u gospodarskim i socijalnim pitanjima, i to na razini kako EU-u tako i država članica. EGSO stoga preporučuje da se postupak u slučaju socijalne neravnoteže uvede kao mehanizam za praćenje i koordinaciju koji bi doprinosio boljem ostvarivanju socijalnih i gospodarskih ciljeva, a ujedno i socijalnoj konvergenciji u cijelom EU-u.

3.4.

Europska komisija i države članice trebale bi razmotriti mogućnost povećanja fleksibilnosti postojećih pravila za dodjelu sredstava iz fondova (npr. europskih strukturnih i investicijskih fondova i Mehanizma za oporavak i otpornost) kako bi se ona mogla brzo prilagoditi postojećim društvenim izazovima i kritičnim situacijama utvrđenima, među ostalim, prilikom primjene postupka u slučaju socijalne neravnoteže. COVID-19, rat u Ukrajini, krize uzrokovane povećanjem životnih troškova i klimatska i migracijska kriza iziskuju bolja rješenja na nacionalnoj razini, a kad god je to primjereno i na razini EU-a, kako bi se odgovorilo na dugoročne posljedice kriza i nove oblike isključenosti. Za 93 % Europljana porast troškova života trenutno je najhitniji problem, a za 82 % siromaštvo i socijalna isključenost (7). Jedna druga anketa Eurobarometra pokazala je da 78 % Europljana smatra da bi se ukupna javna potrošnja na ključne socijalne politike trebala povećati (8).

4.   Odgovori na pitanja španjolskog predsjedništva

4.1.

EGSO predlaže da se socijalna neravnoteža definira kao kritična situacija koja se utvrđuje na temelju pregleda socijalnih pokazatelja i očitih odstupanja od napretka prema postizanju ciljeva iz Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava. Treba poboljšati kvalitetu metodologije za mjerenje socijalnih rezultata kako bi se u potpunosti mogla uzeti u obzir načela europskog stupa socijalnih prava i višegodišnji trendovi. Kad je riječ o mjerenju napretka u postizanju ciljeva iz Akcijskog plana za europski stup socijalnih prava, treba uzimati u obzir samo pouzdane i usporedive pokazatelje.

4.2.

EGSO preporučuje da se postupak u slučaju socijalne neravnoteže uvede i zatim razvija kao dio integriranog sustava koordinacije politika EU-a i država članica u okviru europskog semestra. Važno je da postupak u slučaju socijalne neravnoteže dopunjuje postojeće postupke i instrumente za praćenje i da donosi jasnu dodanu vrijednost u pogledu olakšavanja uzlazne socijalne konvergencije. Istodobno se moraju izbjeći nepotrebna administrativna opterećenja kako bi se u državama članicama osigurao osjećaj odgovornosti i predanost.

4.3.

Svrha je postupka u slučaju socijalne neravnoteže poboljšati koordinaciju između EU-a i država članica u postizanju uzlazne socijalne konvergencije u skladu s načelima europskog stupa socijalnih prava. EGSO pretpostavlja da je to već djelomično učinjeno u okviru Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava i njegovih ciljeva za 2030., kao i praćenja socijalnih rezultata. Međutim, zabrinut je da će postizanje tih ciljeva biti otežano zbog nedostatka socijalnih ulaganja i reformi u državama članicama za koje je na temelju pregleda socijalnih pokazatelja utvrđeno da se nalaze u kritičnoj socijalnoj situaciji. Te situacije ugrožavaju postizanje ciljeva Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava i uzlazne socijalne konvergencije te bi im stoga u okviru postupka u slučaju socijalne neravnoteže trebalo posvetiti posebnu pozornost.

4.4.

EGSO smatra da bi postupak u slučaju socijalne neravnoteže trebao biti jednako važan kao i Pakt o stabilnosti i rastu ili postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže. Djelotvornijim korištenjem postojećih procesa i načina mjerenja socijalne konvergencije i, po potrebi, razvijanjem novih, postupkom u slučaju socijalne neravnoteže može se dodatno poboljšati ono što je već ostvareno u socijalnom upravljanju. Postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže i postupak u slučaju socijalne neravnoteže trebaju biti koordinirani, a ne se preklapati.

4.5.

EGSO ističe da Europska unija i države članice imaju različite nadležnosti za oblikovanje socijalne politike u području rada, obrazovanja i zdravstvene i socijalne zaštite, što su područja obuhvaćena europskim stupom socijalnih prava. Glavnu nadležnost i odgovornost u tom području imaju države članice, odnosno vlade te lokalna i regionalna tijela, kao i razni dionici kao što su sindikati, organizacije poslodavaca i organizacije civilnog društva. Kao rezultat podjele nadležnosti između EU-a i država članica, Europska unija u okviru kohezijske politike i socijalnih prioriteta poduzima brojne inicijative u tim područjima koje se odnose na koordinaciju, propise i financiranje.

4.6.

EGSO smatra da je u postojećoj pravnoj situaciji u EU-u moguće uvesti postupak u slučaju socijalne neravnoteže. Iz toga proizlazi da EU treba obavljati važne socijalne zadaće i da to može činiti putem deklaracija (europski stup socijalnih prava i Akcijski plan za njegovu provedbu), preporuka, financijskih instrumenata (npr. socijalna uvjetovanost i socijalni prioriteti kohezijske politike) i instrumenata koordinacije (europski semestar i praćenje socijalnih rezultata na temelju europskog stupa socijalnih prava). Tim se pristupom uzimaju u obzir konkretne nadležnosti na raznim razinama, kao i uloga raznih dionika, odnosno organizacija poslodavaca, sindikata i organizacija civilnog društva. Postupak u slučaju socijalne neravnoteže može pridonijeti nastojanjima donositelja politika da postignu uzlaznu socijalnu konvergenciju i smanje nejednakosti. Njime bi se trebale uzeti u obzir relevantne socijalne dimenzije koje bi trebale zajednički definirati države članice i razni dionici.

4.7.

Ako se ispravno poveže s postojećim mehanizmima, kao što su europski semestar i osobito pregled socijalnih pokazatelja, postupak u slučaju socijalne neravnoteže može pridonijeti nadogradnji postojećih postignuća, odnosno Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava i praćenju socijalnih rezultata na temelju europskog stupa socijalnih prava.

4.8.

Uzimajući u obzir prethodno navedene uvjete, EGSO smatra da bi uvođenje promjena u načela kojima se Europska komisija vodi pri izradi Zajedničkog izvješća o zapošljavanju, izvješća o zemljama i preporuka za pojedinačne zemlje u okviru europskog semestra trebalo biti prvi korak u razvoju postupka u slučaju socijalne neravnoteže.

4.9.

Zajedničko izvješće o zapošljavanju i izvješća o zemljama trebala bi sadržavati zasebno potpoglavlje o socijalnoj neravnoteži koja ugrožava uzlaznu socijalnu konvergenciju, u kojem bi se navela područja koja su praćenjem pregleda socijalnih pokazatelja utvrđena kao kritična. To će se stoga primjenjivati samo na države članice u kojima su takva područja utvrđena.

4.10.

EGSO preporučuje da se postupak u slučaju socijalne neravnoteže uključi u sve faze europskog semestra. Komisija i Vijeće trebali bi se koristiti Zajedničkim izvješćem o zapošljavanju, izvješćima o zemljama i ad hoc detaljnim pregledima stanja kako bi utvrdili socijalne neravnoteže i poduzeli mjere u vezi s njima.

4.11.

U preporukama za pojedinačne zemlje, u zasebnoj točki preambule i samim preporukama, treba razraditi pitanje socijalne neravnoteže opisano u izvješću za određenu zemlju. U preporukama bi trebalo poticati države članice da provode konkretne reforme za koje je, prema analizi Komisije i procjenama država članica, nacionalnih socijalnih partnera i organizacija civilnog društva, najvjerojatnije da bi poboljšale situaciju u područjima koja su utvrđena kao kritična. Kao odgovor na to, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva, predmetna država članica trebala bi predložiti inicijative i reforme koje treba provesti kako bi se poboljšale utvrđene kritične situacije. Takav plan za inicijative i reforme mogao bi uključivati i ocjenu dosljednosti između, s jedne strane, predviđenih inicijativa i, s druge, makroekonomskih i proračunskih politika koje predmetna država članica provodi kako bi se osigurala ispravna ravnoteža između gospodarske, socijalne i proračunske dimenzije.

4.12.

EU bi trebao uvesti nove i bolje financirane instrumente kako bi o postupku u slučaju socijalne neravnoteže i preporukama koje proizlaze iz europskog semestra komunicirao izravno s građanima država članica u cilju transparentnosti i učinka na situacije u državama članicama.

4.13.

Kako bi se spriječila silazna konvergencija, od država članica podvrgnutih postupku u slučaju prekomjernog deficita trebalo bi se tražiti da donesu plan reformi i ulaganja za utvrđena kritična područja. U toj bi situaciji predmetne države članice trebale imati pravo, u dogovoru s Komisijom, dogovoriti nove uvjete za planove potrošnje u okviru drugih fondova, uključujući, kad je to primjereno, i Mehanizam za oporavak i otpornost.

4.14.

Prvi korak u razvoju postupka u slučaju socijalne neravnoteže, kako je prethodno predložen, predstavlja minimalno opterećenje u smislu dodatnog analitičkog i administrativnog posla za EU i države članice jer se ne iziskuje dodatno izvješćivanje za sve države članice i ne dodaju novi postupci praćenja i izvješćivanja onima koji već postoje.

4.15.

Postojeći sustav praćenja pregleda socijalnih pokazatelja, koji je razvijen za europski stup socijalnih prava, već je uspostavljen i temelji se na složenoj metodologiji za tumačenje velikog skupa pokazatelja. Ti pokazatelji odgovaraju glavnim područjima europskog stupa socijalnih prava. Prati se i napredak u postizanju ciljeva Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava. Postupak u slučaju socijalne neravnoteže trebao bi biti ugrađen u postojeći proces europskog semestra i za njega bi se trebali koristiti postojeći pokazatelji (pregled socijalnih pokazatelja).

4.16.

U sljedećoj fazi uvođenja postupka u slučaju socijalne neravnoteže treba odrediti opseg mjerenja i pokazatelja u skladu s definicijom socijalne neravnoteže usvojenom u kontekstu uzlazne socijalne konvergencije.

4.17.

U budućim analizama postupka u slučaju socijalne neravnoteže i savjetovanjima o njemu treba odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri pokazatelji iz pregleda socijalnih pokazatelja odgovaraju svim načelima europskog stupa socijalnih prava i u kojoj mjeri i na koji način područja utvrđena kao kritična mogu otežati uzlaznu socijalnu konvergenciju.

4.18.

Sveukupno stanje u državama članicama, uključujući gospodarsku dimenziju, bitno utječe na razmjere i dinamiku socijalnih problema koji pogađaju stanovništvo, pa time zahvaćaju i uzlaznu socijalnu konvergenciju. Ako su za dobre socijalne rezultate potrebni dobri gospodarski rezultati, tada će mehanizmi koordinacije kojima se jamči gospodarska uspješnost (Pakt o stabilnosti i rastu i postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže) biti od presudne važnosti i za socijalne rezultate. Prvim korakom koji EGSO predlaže za razvoj postupka u slučaju socijalne neravnoteže uzima se u obzir prethodno navedeni pristup, na kojem se temelji logika fiskalnog i makroekonomskog upravljanja u EU-u.

5.   Izazovi i prioriteti u razvoju postupka u slučaju socijalne neravnoteže

5.1.

Komisija, Vijeće, države članice, socijalni partneri i organizacije civilnog društva trebali bi detaljnije analizirati i razmotriti daljnji razvoj postupka u slučaju socijalne neravnoteže kao dijela integriranog sustava koordinacije politika EU-a i država članica u okviru europskog semestra, ali i drugih instrumenata EU-a, kako bi ga se uvelo usporedno s reformom fiskalnog i makroekonomskog upravljanja (9).

5.2.

Treba detaljnije ispitati političku, administrativnu i gospodarsku izvedivost uvođenja i razvijanja postupka u slučaju socijalne neravnoteže. Pritom treba paziti da se postupci ne dupliciraju kako bi bilo što manje birokracije i da se socijalni partneri i organizacije civilnog društva doista uključe u taj proces.

5.3.

EGSO naglašava da treba povećati ulogu EPSCO-a u postupku u slučaju socijalne neravnoteže kako bi se povećala politička prihvaćenost rezultata tog instrumenta. Sudjelovanje EPSCO-a moglo bi se osigurati usvajanjem relevantnih zaključaka Vijeća na kraju postupka.

5.4.

EGSO naglašava da je za uvođenje postupka u slučaju socijalne neravnoteže ključno da se iz praćenja socijalnih rezultata i stupnja ostvarenja socijalnih ciljeva EU-a u državama članicama izvuku konkretni praktični zaključci.

(a)

Prvi zaključak odnosi se na koordinaciju, s jedne strane, fiskalnog i makroekonomskog upravljanja i, s druge, postupka u slučaju socijalne neravnoteže. Države članice koje su podvrgnute postupku u slučaju prekomjernog deficita i/ili kojima prijeti makroekonomska neravnoteža, čiji pregled socijalnih pokazatelja ukazuje na postojanje kritičnih područja i koje odstupaju od puta prema postizanju socijalnih ciljeva trebale bi primiti jasnu poruku da EU podržava socijalne reforme i ulaganja u utvrđena kritična socijalna područja. Svaka država članica ima diskrecijsko pravo predložiti najprikladnija rješenja i pristupe za rješavanje problema kritičnih područja.

(b)

Drugi praktični zaključak odnosi se na primjenu prvog zaključka u kontekstu europskog semestra (10). Europska komisija trebala bi u zasebno potpoglavlje izvješća o svakoj zemlji uključiti analizu socijalnih neravnoteža na temelju praćenja socijalnih rezultata i napretka prema postizanju socijalnih ciljeva. To bi trebalo uzeti u obzir i u preporukama za pojedinačne zemlje, i to u preambuli i u samim preporukama.

U tom procesu treba osigurati ulogu EPSCO-a, socijalnih partnera i organizacija civilnog društva.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  SL C 286, 16.7.2021.

(2)  Belgijsko-španjolski neslužbeni dokument uoči Socijalnog samita u Portu.

(3)  Eurostat: https://ec.europa.eu/eurostat/web/european-pillar-of-social-rights/overview.

(4)  Mišljenje EGSO-a „Europski semestar i kohezijska politika – Ususret novoj europskoj strategiji za razdoblje nakon 2020.” (SL C 353, 18.10.2019., str. 39.)..

(5)  SL C 14, 15.1.2020.

(6)  Eurobarometar, 2023., Fairness, Inequality and Inter-Generational Mobility (Pravednost, nejednakost i međugeneracijska mobilnost).

(7)  Anketa EP-a, jesen 2022.

(8)  Eurobarometar, 2023., Fairness, Inequality and Inter-Generational Mobility .

(9)  Mišljenje EGSO-a „Europski stup socijalnih prava” (SL C 125, 21.4.2017., str. 10.).

(10)  Mišljenje EGSO-a „Europski semestar i kohezijska politika – Ususret novoj europskoj strategiji za razdoblje nakon 2020.” (samoinicijativno mišljenje).


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/64


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Razvoj kompetencija i vještina u kontekstu zelene i digitalne tranzicije”

(razmatračko mišljenje na zahtjev švedskog predsjedništva)

(2023/C 228/08)

Izvjestiteljica:

María del Carmen BARRERA CHAMORRO

Suizvjestiteljica:

Justyna Kalina OCHĘDZAN

Zahtjev švedskog

predsjedništva Vijeća:

dopis od 14.11.2022.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Razmatračko mišljenje

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

149/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) primjećuje povećanje nejednakosti na tržištu rada koje je posljedica digitalne tranzicije. Konkretno, zbog automatizacije poslova došlo je do smanjenja broja srednje plaćenih radnih mjesta za srednjekvalificirane radnike i do povećanja broja slabo plaćenih radnih mjesta za niskokvalificirane radnike. Također se očekuje veće zapošljavanje na visokokvalificiranim, visoko plaćenim radnim mjestima, što će dovesti do povećanja specijalizacije vještina (1). EGSO također napominje da je u mnogim sektorima nedostatak radne snage i vještina sve izraženiji. Smatra da je djelotvoran pristup osposobljavanju ključan kako bi se poduzećima i radnicima pomoglo u suočavanju s tim izazovom, a važan je i za sprečavanje nejednakosti na tržištu rada koja je posljedica digitalne transformacije.

1.2.

EGSO uviđa da treba izbjeći da se tranzicije provode uz otpuštanja ili poduzimanje drastičnih mjera na tržištu rada i poziva Europsku komisiju i države članice da uspostave sustave kojima će se poticati unutarnje, a ne vanjske promjene, odnosno da poduzeća osposobljavaju svoje radnike za potrebne kompetencije, a ne da otpuštaju one radnike koji ih nemaju.

1.3.

Obrazovanje je ljudsko pravo koje svaki pojedinac ima tijekom cijelog života. U skladu s europskim stupom socijalnih prava, EGSO stoga poziva države članice da utvrde prava na cjeloživotno učenje (uzimajući u obzir nacionalne sustave radnih odnosa i prakse u pogledu obrazovanja i osposobljavanja), kojima bi se svim građanima pružale prilike za učenje za osobni i profesionalni razvoj. To bi trebalo postaviti kao temeljno vodeće načelo politika u području obrazovanja i osposobljavanja.

1.4.

EGSO poziva na to da se pristup punim kvalifikacijama za suočavanje s izazovima zelene i digitalne tranzicije uspostavi kao stvarno pravo za sve osobe, na temelju validiranog i certificiranog osposobljavanja u području digitalnih i zelenih vještina te vještina povezanih s osviještenosti o okolišu. U tu svrhu osposobljavanje u području vještina mora biti povezano s plaćenim dopustom za osposobljavanje, uzimajući u obzir nacionalno zakonodavstvo i sporazume.

1.5.

EGSO smatra da inicijative koje je Europska komisija dosad poduzela u pogledu digitalnih i zelenih vještina nisu dovoljne i ne oslanjaju se na široko sudjelovanje socijalnih partnera. Stoga poziva na to da se u Akcijski plan za digitalno obrazovanje (2021.–2027.) EU-a uključe učinkovite strategije za poboljšanje osposobljavanja i prilagodbu kompetencija zaposlenih i nezaposlenih osoba u svim sektorima, neovisno o veličini poduzeća, uz pomoć socijalnih partnera. Na nacionalnoj razini nacionalni socijalni partneri trebali bi nastaviti provoditi Europski okvirni sporazum o digitalizaciji (2). EGSO želi naglasiti ulogu kolektivnog pregovaranja kao instrumenta za oblikovanje i prilagodbu programâ osposobljavanja.

1.6.

EGSO poziva na to da nadležna tijela izdaju certifikate za provedeno osposobljavanje radi stjecanja digitalnih i zelenih vještina i kompetencija, a ne da ga samo validiraju.

1.7.

EGSO poziva Komisiju da do 2030. izradi godišnji pokazatelj broja odraslih osoba i zaposlenika, s posebnom rubrikom za mlade, koji sudjeluju u osposobljavanju u području zelenih vještina, svijesti o okolišu, ekološke odgovornosti i odgovornosti za okoliš, uzimajući u obzir jednostavne alate prilagođene MSP-ovima.

1.8.

EGSO traži da se potakne i olakša prilagodba postojećih programa osposobljavanja kako bi se u njih uključile kompetencije nužne u kontekstu zelene i digitalne tranzicije.

1.9.

EGSO smatra da je ključno uspostaviti strateško praćenje kapaciteta za predviđanje budućih potreba za osposobljavanjem na tržištu rada i na razini društava država članica kako bi se izbjegao jaz na području zelenih i digitalnih vještina i ojačala konkurentnost EU-a.

1.10.

EGSO napominje da postoje velike razlike u pogledu osnovnih razina digitalnih vještina, koje osobito pogađaju skupine u nepovoljnom položaju i velik broj odraslih, a posebno starijih osoba. Digitalni je jaz stvaran i stoga bi u programima za stjecanje digitalnih vještina trebalo više pozornosti posvetiti osposobljavanju starijih osoba i drugih skupina u nepovoljnom položaju, uključujući i prilagođavanjem osposobljavanja njihovim potrebama kad je to potrebno, kako bi se osiguralo da u digitalnoj i zelenoj tranziciji nitko ne bude zapostavljen. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti uključivanju žena u takvo osposobljavanje s obzirom na rodni jaz u pogledu pristupa osposobljavanju kojim se prilagođava digitalnoj i zelenoj tranziciji.

1.11.

EGSO uviđa da je za pravednu tranziciju nužno svima omogućiti da poboljšaju svoje osnovne digitalne vještine potrebne za obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i za razumijevanje pojmova kao što su kibersigurnost, digitalna komunikacija, sigurnost podataka, zaštita osobnih podataka, privatnost na internetu i opasnosti od dezinformacija.

2.   Opće napomene

2.1.

Živimo u vrijeme promjena i tranzicija. Uzastopne krize popraćene su velikim izazovima za poduzeća, radnu snagu i građane, kao što su brze promjene na tržištu rada uzrokovane digitalnom i zelenom tranzicijom. Javlja se cijeli niz novih zanimanja povezanih s digitalnom i zelenom tranzicijom, dok se istodobno postojeći poslovi mijenjaju i stvaraju novi. Radnicima se moraju pružiti alati kako bi mogli upravljati tim promjenama i suočavati se s njima, a poduzećima istodobno omogućiti da ostanu produktivna i konkurentna.

2.2.

S tim se izazovima suočavamo na svim razinama i u svim fazama radnog vijeka. S tim se izazovima suočavaju kako mladi tako i odrasli, ali i niskokvalificirane, srednjekvalificirane i visokokvalificirane osobe. Za neka radna mjesta na kojima su nekada mogli raditi niskokvalificirani radnici sada je potrebno digitalno osposobljavanje jer se mijenja način pronalaženja posla. Osim toga, to posebno pogađa žene jer se digitalni jaz među spolovima i dalje povećava. Tradicionalne načine pronalaženja posla usmenom komunikacijom zamijenile su ponude koje se mogu pronaći samo na internetu ili specijaliziranim digitalnim platformama. To znači da cjelokupno stanovništvo mora proći osposobljavanje radi stjecanja osnovnih digitalnih vještina.

2.3.

EGSO napominje da je jedna od posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 povećanje nejednakosti na tržištu rada, posebice zbog sve češćeg rada na daljinu (3). Primjerice, osobe koje rade u određenim zanimanjima, koja se obično mogu povezati s niskokvalificiranim i slabo plaćenim poslovima, uglavnom ne mogu iskoristiti mogućnost rada na daljinu. S druge strane, osobe u određenim visokokvalificiranim zanimanjima, osobito na uredskim poslovima, koje obično imaju veće plaće, često imaju mogućnost rada na daljinu. Stoga rad na daljinu mora uključivati mogućnost razvoja digitalnih i ekoloških vještina kako se nejednakosti ne bi povećavale i kako bi se onima koji ne mogu raditi na daljinu također omogućio pristup toj vrsti osposobljavanja za rad na daljinu.

2.4.

EGSO primjećuje sve veću nejednakost na tržištu rada koja je posebno povezana s takozvanim „velikim digitalnim jazom”. Ta pojava, kao posljedica automatizacije poslova, podrazumijeva smanjenje broja prosječno plaćenih radnih mjesta za srednjekvalificirane radnike i povećanje broja slabo plaćenih radnih mjesta za niskokvalificirane radnike i visoko plaćenih radnih mjesta za visokokvalificirane radnike. EGSO naglašava da sve veće nejednakosti ugrožavaju održavanje naše socijalne države.

2.5.

EGSO napominje da se Europa suočava s velikim demografskim izazovom i smanjenjem broja radno sposobnog stanovništva. To vodi do sve izraženijeg nedostatka radne snage i vještina u svim sektorima gospodarstva i na različitim razinama vještina. Stoga su za otklanjanje tih nedostataka potrebne osobe sa svim razinama vještina. Za otklanjanje tih nedostataka potrebno je osigurati dodatno osposobljavanje i prekvalifikaciju radnika te poticati, politikama potpore, sudjelovanje neaktivnih i nezaposlenih osoba na tržištu rada. U tom je pogledu potrebno razmotriti i pristup migracijskim politikama.

2.6.

EGSO uviđa da do tih tranzicija treba doći bez otpuštanja ili poduzimanja drastičnih mjera na tržištu rada. Sustav bi trebao nagrađivati unutarnje, a ne vanjske promjene, tj. one u kojima poduzeća osposobljavaju svoje radnike za potrebne vještine i izbjegavaju otpuštanje radnika koji nemaju takve vještine, što je posebno teško za MSP-ove, kojima je potrebna odgovarajuća financijska potpora država članica za tranziciju.

2.7.

EGSO napominje da tržište rada zbog širenja mogućnosti rada na daljinu postaje fleksibilnije na svjetskoj razini. To znači da europski radnici ne mogu nadvladati konkurenciju s niskim troškovima rada jer niski troškovi života u drugim zemljama i slabost njihovih valuta u odnosu na europsku valutu čine naše radnike manje konkurentnima. Stoga je za europske radnike jedina mogućnost da konkuriraju s većim i boljim vještinama.

2.8.

Važno je da radnici u različitim oblicima ugovornog odnosa imaju pristup osposobljavanju kako bi im se pomoglo da zadrže svoje vještine i zapošljivost s obzirom na te nove okolnosti na tržištu rada.

2.9.

EGSO primjećuje da su razdoblja od pojave nove kompetencije do trenutka kad postane vrlo tražena na tržištu rada sve kraća. To zahtijeva veliku sposobnost prilagodbe, proaktivnost i nužno smanjenje birokracije u pristupu obrazovanju i osposobljavanju u javnim ustanovama. Naglašava i važnost pravodobnog i učinkovitog ažuriranja nastavnog programa za obrazovanje i osposobljavanje kako bi se odgovorilo na nove i nastajuće potrebe za vještinama i pojačalo suradnju među vladama, socijalnim partnerima, pružateljima obrazovanja i osposobljavanja te civilnim društvom.

2.10.

EGSO napominje da zbog velikog broja rutinskih i nezahtjevnih radnih mjesta na europskim tržištima rada 55 % odraslih radnika u EU-u ne iskorištava u potpunosti svoje vještine na radnom mjestu, a 28 % ima više kvalifikacije nego što je potrebno za obavljanje posla. Treba napomenuti da ovo „rasipanje” potencijala ljudskog kapitala dovodi do značajnog smanjenja prihoda i utječe na dobrobit zaposlenih osoba. U izvješćima Cedefopa ističe se da poteškoće u pronalaženju zaposlenika ili neusklađenost vještina mogu, među ostalim, biti odraz i loše kvalitete radnih mjesta (4).

2.11.

Izazov digitalne tranzicije gospodarstva ne smije biti usmjeren samo na povećanje osnovnih digitalnih vještina svih radnika, nego i na digitalizaciju već postojećih vještina te na mogućnost stjecanja naprednijih digitalnih vještina. Potrebno je usmjeriti napore u preoblikovanje klasičnih vještina za njihovo korištenje u digitalnom svijetu. Pojam digitaliziranih vještina međusektorske je prirode i odnosi se na sposobnost uključivanja digitalnih aspekata u druge vještine. Za to su potrebne odgovarajuće vještine i znanja o digitalnom svijetu, kao i odgovarajuće osposobljavanje u području konkretnih strukovnih kompetencija.

2.12.

Zelena tranzicija također je velik izazov za tržište rada i zahtjeve u pogledu kompetencija. Cijele će industrije doživjeti promjene u načinu rada zbog nužne dekarbonizacije i prilagodbe poslovnih modela potrebama održivosti koje proizlaze iz europskog zelenog plana (5). U tom se dokumentu ističe da industrijska strategija mora uzeti u obzir utjecaj na radnu snagu, kao i osposobljavanje, prekvalifikaciju i unapređenje vještina. Taj utjecaj treba ispitati zajedno sa socijalnim partnerima uvijek imajući na umu predviđanja za budućnost kako bi se izbjegli neželjeni učinci na zapošljavanje i gospodarstvo.

2.13.

Digitalna i zelena tranzicija s obzirom na svoje učinke predstavlja „revoluciju” koja se može usporediti s industrijskom revolucijom s početka XX. stoljeća. Digitalizacija i mjere koje će se morati donijeti za što čišću industrijsku, obrtničku, poljoprivrednu i komercijalnu proizvodnju te uslužne djelatnosti utječu ili će utjecati na sva zanimanja i organizacije. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti MSP-ovima i mikropoduzećima, kojima bi trebalo pružiti potporu i pratiti ih, kako u ljudskom tako i u financijskom smislu.

2.14.

EGSO smatra da će za postizanje pravedne zelene tranzicije u svim industrijskim sektorima koje ona zahvaća biti nužno osposobljavanje i obrazovanje u području zelenih vještina. Tri su glavna izazova:

prilagođavanje postojećih kompetencija potrebama sektora koji su u postupku dekarbonizacije i izazovima povezanima s novim izvorima energije,

osposobljavanje u području kompetencija za sva održiva i zelena radna mjesta,

podizanje svijesti o smanjenju ugljičnog otiska na radnom mjestu.

2.15

Radi postizanja pravedne tranzicije i u skladu s europskim stupom socijalnih prava, svima treba omogućiti jednak pristup kvalitetnom osposobljavanju i cjeloživotnom učenju o digitalnim i zelenim tehnologijama za postojeća i buduća zanimanja, u okviru radnih mjesta i izvan njih. U skladu s nacionalnim i sektorskim praksama država članica radnicima bi trebalo pružiti učinkovitu potporu za poboljšanje njihove razine osposobljavanja u području tih vještina (ravnoteža između poslovnog i privatnog života, dopust za osposobljavanje itd.), a poduzećima financijsku potporu u tu svrhu.

3.   Posebne napomene

3.1.

Kao posljedica zelene i digitalne tranzicije mijenjaju se postojeća radna mjesta i otvaraju nova. Kvaliteta radnih mjesta i pravedni uvjeti rada i plaća preduvjet su za pravednu tranziciju koja omogućuje dugoročnu digitalizaciju i dekarbonizaciju uz održivost rasta gospodarstva, produktivnosti i inovacija. Vrijednost vještina kao čimbenika konkurentnosti poduzeća ključna je i za oblikovanje inicijativa za prekvalifikaciju i stvaran pristup radnika osposobljavanju. Ti se ciljevi mogu postići samo cjeloživotnim učenjem u cilju stjecanja novih digitalnih, digitaliziranih i zelenih vještina.

3.2.

Profesionalni razvoj za sve dobne skupine ima ključnu ulogu u osiguravanju pravedne digitalne i zelene tranzicije. U tom pogledu EGSO poziva na to da se u Akcijski plan za digitalno obrazovanje (2021.–2027.) EU-a i prijedloge preporuka Vijeća o digitalnim vještinama i digitalnom osposobljavanju uključe učinkovite strategije za poboljšanje osposobljavanja i prilagodbu vještina zaposlenih i nezaposlenih osoba u svim sektorima, neovisno o veličini poduzeća. Osposobljavanje u području digitalnih vještina treba prilagoditi potrebama svakog zanimanja i sektora te pritom uvijek poštovati ravnotežu između poslovnog i privatnog života.

3.3.

EGSO uviđa da je stjecanje novih vještina i prilagodba postojećih vještina novim digitalnim i zelenim izazovima zajednička odgovornost društva u cjelini. Europska komisija u tom pogledu ističe da poduzeća financiraju 90 % osposobljavanja na radnome mjestu (6). Nacionalne države, organizacije civilnog društva i poduzeća putem svojih sektorskih udruženja i pojedinačno moraju osmisliti strategije za digitalizaciju i suočavanje s ekološkim izazovom kojima se potiče poboljšanje vještina.

Dobre primjere nacionalnih mehanizama financiranja i strategija za osposobljavanje u okviru kolektivnih ugovora trebalo bi temeljito analizirati i podijeliti kao primjere dobre prakse (7).

3.4.

EGSO pozdravlja europski okvirni sporazum o digitalizaciji koji su potpisali ETUC, BusinessEurope, CEEP i SMEUnited (8), kojim se utvrđuje da, „kad poslodavac od radnika traži da sudjeluje u osposobljavanju koje se odnosi na posao koji je izravno povezan s digitalnom tranzicijom poduzeća, osposobljavanje plaća poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom ili nacionalnom praksom. To osposobljavanje može biti interno ili eksterno i odvija se u prikladnom vremenu koje su dogovorili poslodavac i radnik te, ako je moguće, tijekom radnog vremena. Ako se osposobljavanje održava izvan radnog vremena, radniku treba isplatiti odgovarajuću naknadu.” EGSO poziva da se u izradi Akcijskog plana za digitalno obrazovanje (2021.–2027.) ta načela uzmu u obzir.

3.5.

EGSO uviđa da je za pravednu tranziciju nužno svima omogućiti da poboljšaju svoje osnovne digitalne vještine potrebne za obavljanje svakodnevnih zadataka, kao i za razumijevanje pojmova kao što su kibersigurnost, digitalna komunikacija, sigurnost podataka, zaštita osobnih podataka, privatnost na internetu i opasnosti od dezinformacija. EGSO u tom kontekstu poziva na to da nadležna tijela priznaju i certificiraju osposobljavanje radi stjecanja digitalnih kompetencija i vještina.

3.6.

EGSO se slaže s Preporukom Vijeća o učenju za okolišnu održivost (9) u dijelu koji se odnosi na mikrokvalifikacije u području digitalizacije, ali upozorava da je nužno da te mikrokvalifikacije budu dopuna formalnim diplomama i certifikatima. Osim toga, EGSO napominje da je nužno da se njihova kvaliteta jamči i certificira, a ne samo validira, kako bi mogle biti relevantne i u vrednovanju formalnog i neformalnog učenja.

3.7.

EGSO uviđa da je u svrhu postizanja pravedne tranzicije nužno, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i nacionalnim sporazumima, osigurati plaćeni dopust za osposobljavanje radi stjecanja vještina. Time bi se radnicima omogućilo sudjelovanje u programima i tečajevima za razvoj profesionalne karijere povezanima s novim zelenim i digitalnim poslovima, uz poštovanje ravnoteže između njihova poslovnog i privatnog života.

3.8.

U vezi s europskim okvirom kompetencija za održivost (10), kojim se nastoji „odgovoriti na sve veću potrebu za povećanjem i razvojem znanja, vještina i stavova koji bi građanima omogućili da žive, rade i djeluju na održiv način”, EGSO poziva Europsku komisiju da pronađe konkretna rješenja kako bi osobama koje traže posao i zaposlenim osobama stvarno bila pružena prilika za kvalitetno i uključivo strukovno osposobljavanje radi stjecanja nužnih kompetencija u kontekstu zelene i digitalne tranzicije. U tom smislu traži da se povećaju učinkovitost i kvaliteta osposobljavanja kako bi se osiguralo kvalitetno, uključivo i pravedno osposobljavanje za sve.

3.9.

EGSO poziva Komisiju da do 2030. izradi godišnji pokazatelj broja odraslih osoba i zaposlenih, s posebnom rubrikom za mlade, koji sudjeluju u osposobljavanju za stjecanje zelenih vještina, svijesti o okolišu, ekološke odgovornosti i odgovornosti za okoliš, uzimajući u obzir jednostavne alate prilagođene MSP-ovima.

3.10.

Postojeći programi osposobljavanja moraju se uskladiti s novim zahtjevima. Stoga EGSO poziva da se potakne i olakša prilagodba postojećih programa osposobljavanja kako bi se u njih uključile nužne vještine u kontekstu zelene tranzicije i kako bi se u tim područjima osposobilo nastavno osoblje. U strukovno osposobljavanje treba uključiti stjecanje vještina u kontekstu osviještenosti o okolišu i odgovornosti za okoliš. Ključna je evaluacija i certifikacija tečajeva osposobljavanja. EGSO poziva Europsku komisiju da potakne države članice na uvođenje potrebnih mjera kako bi se tražiteljima zaposlenja i zaposlenim osobama omogućio pristup kvalitetnom, evaluiranom i certificiranom osposobljavanju.

3.11.

Važno je osigurati informiranost i dobru vidljivost svih sektora djelatnosti. Dobre prakse mogle bi se odrediti na temelju onoga što već postoji u Europi i nekim zemljama EU-a u pogledu informacija i opservatorija za praćenje radnih mjesta i kvalifikacija radi procjene budućih potreba, podizanja svijesti te uključivanja radnika i poduzeća kako bi se zajednički izradili scenariji za djelovanje i privlačenje novih talenata.

3.12.

EGSO smatra da je ključno uspostaviti strateško praćenje potreba za vještinama u cilju predviđanja budućih potreba za osposobljavanjem koje mogu postojati na tržištu rada i na razini društava država članica kako bi se izbjegao jaz na području zelenih i digitalnih vještina i ojačala konkurentnost EU-a. Socijalni partneri, civilno društvo i javne službe za zapošljavanje moraju biti predvodnici u analizi i prepoznavanju potražnje. Moraju sudjelovati u predviđanjima potreba za kompetencijama i znati je li ponuđeno osposobljavanje prikladno za stjecanje kompetencija koje traže poduzeća, tržište rada i trendovi, uključujući i na teritorijalnoj razini.

4.   Digitalne i zelene vještine i kompetencije

4.1.

EGSO predlaže da održivi razvoj postane dio politika i programa obrazovanja i osposobljavanja kao što su Europski prostor obrazovanja i Akcijski plan za digitalno obrazovanje, u skladu s, među ostalim, ciljem 4.7. ciljeva održivog razvoja. To znači uključivanje obrazovanja i osposobljavanja u održivi razvoj u programima Erasmus+, ESF+ i Obzor Europa te stvaranje sinergija među tim programima.

4.2.

EGSO ističe da su ulaganje u ljude i širenje pristupa prilikama za cjeloživotno učenje jednako važni kao i ulaganje u digitalne, zelene i održive tehnologije.

4.3.

EGSO poziva donositelje odluka da nastavnicima i nastavnom osoblju pruže veću potporu u uključivanju digitalnih, zelenih i održivih tehnologija u okruženja za učenje na način da ulože u njihov početni i kontinuirani profesionalni razvoj te u njihove digitalne i zelene kompetencije i vještine.

4.4.

EGSO poziva na ulaganja u interdisciplinarno i nepristrano longitudinalno istraživanje različitih aspekata digitalnih tehnologija u obrazovanju, povezivanjem obrazovnih znanosti, pedagogije, psihologije, sociologije, neuroznanosti, inženjerstva i računalnih znanosti, kako bi se dodatno istražilo kako se razvija dječji um u digitalnom svijetu.

4.5.

EGSO poziva da se u provedbi digitalnih strategija, koje kao temelj socijalne kohezije promiču razvoj osnovnih vještina, primjenjuje holistički pristup.

4.6.

EGSO pozdravlja Europsku godinu vještina i skreće pozornost na pristup razvoju digitalnih i zelenih vještina iz šire perspektive. Međutim, ključno je riješiti probleme nedostatka osnovnih digitalnih vještina s obzirom na to da samo 54 % građana EU-a ima takve vještine, dok se u ciljevima Digitalnog desetljeća Europe predviđa da će do 2030. godine 80 % građana EU-a imati barem osnovne digitalne vještine. EGSO prepoznaje potrebu za podupiranjem razvoja kompetencija kako bi se zadovoljile potrebe povezane s uvođenjem novih tehnologija, kao što su analiza velike količine podataka, umjetna inteligencija i kibersigurnost.

4.7.

EGSO smatra da je razvoj digitalnog građanstva preduvjet za osiguranje aktivnog sudjelovanja svih učenika u društvu. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti rodnom jazu u pristupu osposobljavanju za žene u dvostrukoj tranziciji. Nedostatak rodno utemeljenog pristupa ne bi smio biti razlog da većina stanovništva bude zapostavljena. U tu svrhu treba više promicati Europski okvir digitalnih kompetencija (DigComp 2.0) kako bi se osiguralo da ga prihvate različiti pružatelji usluga obrazovanja i dionici u području obrazovanja i osposobljavanja u svrhu promicanja većeg broja kompetencija koje su pojedincu potrebne da postane digitalni građanin.

4.8.

EGSO napominje da su nedostaci u pristupu digitalnim resursima i razvoju digitalnih vještina povezani sa socioekonomskim okruženjem. Regionalne i društveno-gospodarske razlike trebalo bi ukloniti osiguravanjem ciljane potpore skupinama u najnepovoljnijem položaju i obraćanjem pozornosti na ruralna područja.

4.9.

EGSO poziva na utvrđivanje načela povezanih s interoperabilnosti i otvorenim protokolima u korištenim digitalnim alatima kako bi se stvorili demokratskiji prostor za učenje na internetu i digitalni alati koji bi bili alternativa ukorijenjenim i tradicionalnim alatima i koji bi omogućili zajedničko oblikovanje procesa učenja i kreiranje sadržaja.

4.10.

Razvoj digitalnih vještina treba pratiti u okviru europskog semestra i Mehanizma za oporavak i sigurnost kako bi se osiguralo da se sva sredstva koja se ulažu u uklanjanje nedostataka u digitalnoj infrastrukturi podupiru odgovarajućim politikama učenja za jačanje digitalnih vještina.

4.11.

EGSO prepoznaje poteškoće s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva i MSP-ovi u prilagodbi digitalnoj tranziciji zbog nedostatnih sredstava za digitalizaciju ili neodgovarajućeg osposobljavanja u tom pogledu. Treba stvoriti više prilika za financiranje, aktivnosti uzajamnog učenja i razmjenu digitalnih resursa u sektoru, uzimajući u obzir ulogu organizacija civilnog društva kao posrednika ili pružatelja obrazovanja i osposobljavanja za sve.

Osim toga, treba promicati pristup softverima otvorenog koda kako bi se osiguralo njihovo besplatno korištenje, zajedničko i demokratsko stvaranje prostora na internetu i promicanje alternativnih digitalnih resursa zahvaljujući kojima će prostor na internetu postati dostupan svima.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  https://www.cedefop.europa.eu/hr/news/more-employment-higher-skills-demand.

(2)  https://www.businesseurope.eu/sites/buseur/files/media/reports_and_studies/2020-06-22_agreement_on_digitalisation_-_with_signatures.pdf.

(3)  https://www.businessinsider.com/service-industry-work-from-home-remote-madrid-london-paris-berlin-2021-2?r=US&IR=T.

(4)  https://www.cedefop.europa.eu/files/3092_en.pdf.

(5)  Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu.

(6)  Adult Learning Statistical Report, https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=hr&pubId=8337&furtherPubs=yes.

(7)  Npr. financiranje poduzeća Scuola Edile u građevinskom sektoru u Italiji putem kolektivnog ugovora za taj sektor ili Fondi Interprofessionali, posebni fondovi za financiranje aktivnosti osposobljavanja za MSP-ove, koje su socijalni partneri dogovorili u kolektivnim ugovorima.

(8)  http://erc-online.eu/wp-content/uploads/2020/07/Final-22-06-20-with-signatures_Agreement-on-Digitalisation-2020.pdf.

(9)  https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9242-2022-INIT/hr/pdf.

(10)  https://joint-research-centre.ec.europa.eu/greencomp-european-sustainability-competence-framework_hr.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/71


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Europska iskaznica za osobe s invaliditetom”

(razmatračko mišljenje na zahtjev Europske komisije)

(2023/C 228/09)

Izvjestitelj:

Ioannis VARDAKASTANIS

Zahtjev za savjetovanje:

razmatračko mišljenje na zahtjev Europske komisije, 20.1.2023.

Pravna osnova:

članak 11. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Razmatračko mišljenje

Nadležna Stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

135/2/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja vodeću inicijativu Europske komisije za uvođenje europske iskaznice za osobe s invaliditetom kojom bi se osobama s invaliditetom omogućilo pravo na slobodno kretanje i boravak diljem EU-a olakšavanjem uzajamnog priznavanja statusa invaliditeta za nositelje iskaznice. Europska iskaznica za osobe s invaliditetom dugogodišnji je zahtjev i važan prioritet pokreta osoba s invaliditetom s obzirom na postojeća ograničenja prava na slobodu kretanja koja pospješuje nepriznavanje invaliditeta.

1.2.

EGSO ističe da je u nedostatku uzajamnog priznavanja invaliditeta otežana dostupnost mjera potpore osobama s invaliditetom, što podrazumijeva izravno uskraćivanje realizacije njihovih prava na putovanje i/ili preseljenje u druge zemlje EU-a.

1.3.

EGSO shvaća da bi se poboljšanjem te slobode kretanja koju bi omogućilo uzajamno priznavanje invaliditeta unaprijedila izgradnja zajedničkog europskog identiteta i postignula veća dosljednost za osobe s invaliditetom, čime bi se stvorila svijest među pružateljima usluga o nedostatku pristupačnosti te dugoročno poboljšao pristup. Oni bi istodobno ostvarili koristi od povećanja broja posjetitelja.

1.4.

Osim toga, europska iskaznica za osobe s invaliditetom dovela bi do jačanja suradnje različitih nacionalnih tijela i vladinih agencija u cilju povećanja osviještenosti o pitanjima invaliditeta, čime bi se određenim osobama s nevidljivim invaliditetom osigurao alat za olakšavanje pristupa prednostima i uslugama bez potrebe za objašnjavanjem njihova invaliditeta. Olakšat će se i pružanje usluga osobama s invaliditetom iz država članica koje nemaju nacionalnu iskaznicu za osobe s invaliditetom jer će im se osigurati dokument kojim će se moći služiti i na nacionalnoj razini kako bi dokazali svoj invaliditet.

1.5.

EGSO ističe koliko je važno da se uvođenje europske iskaznice za osobe s invaliditetom poprati određenim mjerama, na europskoj i na nacionalnoj razini, koje bi bile usmjerene na poboljšanje opće pristupačnosti izgrađenog okoliša, prijevoza, usluga i robe u skladu s Direktivom (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (1), Direktivom (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća (2), propisima o pristupačnosti prijevoza (3) i povezanim standardima pristupačnosti.

1.6.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija predložila zakonodavnu inicijativu za europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom i poziva Europsku komisiju da izradi prijedlog uredbe jer je to prikladniji instrument za osiguravanje prilagodljivosti u primjeni i izbjegavanje razlika u provedbi na nacionalnoj razini.

1.7.

EGSO naglašava da je važno u europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom uključiti pristup svim oblicima usluga, naknada i popusta koji su već odobreni na nacionalnoj razini te koji su prihvaćeni u svim uslugama s povlaštenim uvjetima ili uz prilagodbe za osobe s invaliditetom, bez obzira na to pružaju li ih javni ili privatni subjekti.

1.8.

EGSO preporučuje da se europskom iskaznicom za osobe s invaliditetom omogući privremeno odobravanje pristupa naknadama povezanima s javnim socijalnim politikama i/ili nacionalnim sustavima socijalne sigurnosti za osobe s invaliditetom koje su preselile u državu članicu kako bi ondje studirale ili radile, barem tijekom postupka ponovne procjene i potvrđivanja invaliditeta.

1.9.

Iako priznavanje invaliditeta putem europske iskaznica za osobe s invaliditetom ne podrazumijeva ujednačenost modela procjene invaliditeta među državama članicama, njome se države članice obvezuje da unaprijede svoje trenutačne sustave koji se temelje prije svega na medicinskom pristupu kako bi ih približili modelima koji su u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

1.10.

EGSO smatra da iskaznica mora biti u fizičkom obliku s digitalnim mogućnostima, posve pristupačna i standardiziranih dimenzija osobne isprave te uključivati informacije o osobnoj pomoći i/ili osobi u pratnji vlasnika iskaznice.

1.11.

EGSO predlaže da se u zakonodavstvo o europskoj iskaznici za osobe s invaliditetom uključi u cijelosti pristupačna internetska stranica koja je u potpunosti dostupna u cijelom EU-u na svim jezicima, u lako čitljivom formatu i na znakovnom jeziku te na kojoj će se pružati praktične informacije za svaku zemlju. Mora uključivati i kampanje za povećanje osviještenosti na razini EU-a i na nacionalnoj razini na svim jezicima EU-a namijenjene široj javnosti, potencijalnim korisnicima iskaznice i pružateljima usluga.

1.12.

EGSO podržava prijedlog za razvoj novog zakonodavstva o parkirnoj karti EU-a zajedno s prijedlogom o europskoj iskaznici za osobe s invaliditetom. Međutim, poziva Komisiju da uzme u obzir činjenicu da te dvije iskaznice u svim slučajevima moraju biti fizički odvojene.

1.13.

EGSO ističe da je važno da institucije EU-a održavaju blisku suradnju s osobama s invaliditetom kao i suradnju s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom na razini EU-a, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, na razvoju, provedbi i kasnijem ocjenjivanju europske iskaznice za osobe s invaliditetom.

1.14.

EGSO shvaća da je europska iskaznica za osobe s invaliditetom u potpunosti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (OUZP) (4) i da štiti osobne podatke korisnika. Traži od Komisije da predloženim zakonodavstvom o izradi i upotrebi europske iskaznice za osobe s invaliditetom zajamči visoku razinu zaštite tih podataka, zajedno sa sigurnosnim mjerama i mjerama protiv krivotvorenja.

2.   Opće napomene

2.1.

EGSO napominje da status europskog građanstva, kako se navodi u članku 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, podrazumijeva pravo na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica (5). Za osobe s invaliditetom to je pravo zaštićeno člankom 18. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD), koju su ratificirale Europska unija i njezinih 27 država članica, a koji se odnosi na određivanje slobode kretanja, slobode izbora boravišta i državljanstva na ravnopravnoj osnovi s drugima. Budući da se pod pojmom invaliditeta podrazumijeva niz oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu ometati puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima (6), odgovornost je svih pripadnika društva da zaštite i omoguće stvarno ostvarivanje tog prava, posebno putem nacionalnih i europskih javnih politika.

2.2.

U tom okviru pružanje potpore, pomoći, mjera pristupačnosti, posebnih usluga, razumne prilagodbe, pozitivnih mjera i drugih oblika povlastica osobama s invaliditetom alati su kojima se postiže jednako uživanje prava i svladavaju prepreke. Stoga nepriznavanje invaliditeta koje ometa dostupnost tih mjera potpore podrazumijeva izravno uskraćivanje ostvarivanja prava 87 milijuna osoba s invaliditetom koje žive u EU-u na putovanje i/ili preseljenje u druge zemlje EU-a.

2.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Komisija predložila zakonodavnu inicijativu za europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom i snažno preporučuje da se europska iskaznica za osobe s invaliditetom uspostavi uredbom koja bi se primjenjivala u svim državama članicama na brz, učinkovit i ujednačen način. Uredba je prikladniji instrument za osiguravanje prilagodljivosti u primjeni i izbjegavanje razlika u provedbi na nacionalnoj razini. Zakonodavstvo ne može biti u obliku preporuke jer to ne bi omogućilo univerzalnu i ujednačenu primjenjivost iskaznice. U slučaju direktive postojao bi visok rizik od nedefiniranog produljenja vremena potrebnog za njezino prenošenje, a moguće bi bile i situacije u kojima europske iskaznice za osobe s invaliditetom imaju aktivan status u nekim državama članicama, ali druge zemlje EU-a nemaju odgovarajuće zakonodavstvo kojim bi se primjenjivale njezine povlastice. S druge strane, uredba bi imala neposredan učinak u svim državama članicama.

2.4.

Europska iskaznica za osobe s invaliditetom, kojom bi se olakšalo uklanjanje prepreka slobodnom kretanju osoba s invaliditetom u EU-u, stoga bi imala značajke europske putovnice za osobe s invaliditetom, čime bi se omogućila identifikacija i naknadni pristup svim s pravom zasluženim uslugama i naknadama.

2.5.

EGSO smatra da je pilot-projekt pokrenut od 2016. do 2019. u osam država članica pokazao izvedivost uvođenja iskaznica i mogućnosti koje ona pruža korisnicima te način na koji se njome osigurava jednostavnija mobilnost omogućivanjem pristupa povoljnim uvjetima za određene usluge koje su već dostupne osobama s invaliditetom u državi članici domaćinu.

2.6.

U procjeni pilot-projekta (7) izrađenoj 2021. detaljno je opisana ta djelotvornost. Na primjer, upotreba iskaznice potaknula je sudjelovanje osoba s invaliditetom u sektorima kulture i razonode, povećala prekograničnu mobilnost, a mnogi su korisnici poboljšali svoja turistička iskustva u inozemstvu.

2.7.

Međutim, procjena je pokazala i da su korisnici zatražili postavljanje ambicioznijih ciljeva i da se obuhvati više sektora, uključujući prometni sektor, u kojem je primjena bila ograničena. Osim toga, kampanje za povećanje osviještenosti smatrale su se vrlo nužnima kako bi potencijalni korisnici bolje razumjeli nove mogućnosti te kako bi pružatelji usluga znali prepoznati iskaznicu, popuste i usluge koje ona podrazumijeva.

2.8.

U izvješću o procjeni jasno se navode mogućnosti, ali i zahtjevi osoba s invaliditetom te mogući nedostaci koji bi postali vidljivi zahvaljujući upotrebi europske iskaznice za osobe s invaliditetom ako su ograničeni sektori koji su njome obuhvaćeni. Stoga EGSO naglašava važnost odobravanja pristupa svim oblicima usluga, naknada i popusta koji su već odobreni na nacionalnoj razini za korisnike europske iskaznice za osobe s invaliditetom te koji su prihvaćeni u svim uslugama s povlaštenim uvjetima ili uz prilagodbe za osobe s invaliditetom, bez obzira na to pružaju li ih javni ili privatni subjekti. Smatra da se zakonodavstvom ne bi trebao uspostaviti ograničen popis sektora, već bi se ono trebalo primjenjivati na sve usluge na jedinstvenom tržištu EU-a jer bi uspostavljanje popisa dovelo do nastanka brojnih iznimki, pri čemu bi se zadržala većina trenutačnih prepreka i ograničila učinkovitost.

2.9.

Kad je riječ o obuhvaćanju naknada povezanih s javnim socijalnim politikama i/ili nacionalnim sustavima socijalne sigurnosti, kao što su izravna ekonomska potpora, pružanje osobne pomoći, potpora studentima ili naknade povezane s poslom za poduzeća pri zapošljavanju zaposlenika s invaliditetom, EGSO shvaća da bi se europskom iskaznicom za osobe s invaliditetom trebalo omogućiti privremeno odobravanje takvih usluga ako se osoba s invaliditetom preselila u određenu državu članicu radi studiranja ili rada, barem tijekom cijelog postupka ponovne procjene i potvrđivanja invaliditeta. To znači da će osobe s invaliditetom koje se sele u drugu državu članicu radi posla ili studiranja (npr. u okviru programa Erasmus+) imati mogućnost pristupa bilo kakvoj potpori potrebnoj za rad ili studiranje na ravnopravnoj osnovi.

2.10.

EGSO naglašava da je europska iskaznica za osobe s invaliditetom u potpunosti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (OUZP) i da se njome štite osobni podaci korisnika s obzirom na to da se upotrebom tog dokumenta za pristup uslugama i naknadama jamči da osoba ne mora nikome otkrivati svoje osobne podatke niti ikoga obavješćivati o njima, posebno kad je riječ o informacijama o procjeni invaliditeta i osobnim zdravstvenim podacima.

2.11.

Prijedlog o europskoj iskaznici za osobe s invaliditetom trebao bi uključivati pokretanje sustava za provedbu i praćenje kako bi se osigurala njegova neometana i učinkovita provedba, zajedno sa strukturom za usmjeravanje i upravljanje pritužbama i zahtjevima korisnika.

2.12.

EGSO razumije da priznavanje invaliditeta putem europske iskaznice za osobe s invaliditetom ne podrazumijeva ujednačenost modelâ procjene invaliditeta među državama članicama. Ipak, njome se države članice obvezuje da unaprijede svoje trenutačne sustave koji se temelje prije svega na medicinskom pristupu kako bi ih približili modelima koji su u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Nedavno istraživanje Europskog parlamenta o procjeni invaliditeta, uzajamnom priznavanju i iskaznici EU-a za osobe s invaliditetom pokazalo je da postoji snažan konsenzus o potrebi za poboljšanjem donošenja zajedničkih načela i boljim usklađivanjem procjena invaliditeta, definicija invaliditeta i uzajamnog priznavanja. Osim toga, razumije da su postojeći sustavi za procjenu bili više usmjereni na pojedinačne značajke nego na značajke okruženja osoba s invaliditetom te da su se uvelike oslanjali na zdravstvene informacije ili testove pojedinaca izvan konteksta umjesto na sveobuhvatniji pristup u kojem se u obzir uzimaju stvarne životne situacije tih osoba (8).

3.   Posebne napomene

3.1.

Kad je riječ o obliku iskaznice, EGSO smatra da ona mora biti fizička, s digitalnim sposobnostima, na primjer, dobrodošao dodatak bio bi ugrađen QR kod i/ili elektronički čip koji bi sadržavao poveznicu na pojedinosti o procjeni invaliditeta. Ta fizička iskaznica mora biti potpuno pristupačna, s opisom na Brailleovom pismu i standardiziranim dimenzijama osobne isprave.

3.2.

U projekt europske iskaznice za osobe s invaliditetom mora se uključiti pokretanje internetske stranice na razini EU-a s praktičnim pojedinostima za svaku zemlju, kao što su mjesto na kojem se iskaznica može zatražiti i način njezina funkcioniranja. Ta bi internetska stranica EU-a trebala biti dostupna na svim jezicima i funkcionirati na najvišoj razini usklađenosti (AAA) Smjernica o pristupačnosti internetskog sadržaja (9). Stranica bi trebala biti izrađena u lako čitljivom formatu i na znakovnom jeziku. Isto vrijedi i za nacionalne internetske stranice i cijeli postupak dobivanja iskaznice.

3.3.

Europska iskaznica za osobe s invaliditetom trebala bi sadržavati i informacije o osobnoj pomoći i/ili osobama u pratnji vlasnika iskaznice kako bi ih se uključilo u područje primjene naknada i potpore kad god je to primjenjivo. Te se informacije mogu izraziti određenim simbolom ili spominjanjem na fizičkoj iskaznici.

3.4.

EGSO smatra da upotreba europske iskaznice za osobe s invaliditetom mora biti dobrovoljna, pri čemu je u zakonu kodificirano da svaka osoba s invaliditetom može sama odlučiti želi li se prijaviti za iskaznicu te da nikada ne bi trebala biti obvezna posjedovati takvu iskaznicu kako bi dokazala invaliditet.

3.5.

EGSO poziva Komisiju da osigura instrument financiranja za uspostavu europske iskaznice za osobe s invaliditetom u svim državama članicama EU-a, kao i internetske stranice na razini EU-a. Nakon toga mora se osigurati kontinuirano financiranje tiskanja i izdavanja iskaznice, osoblja, komunikacije i održavanja internetskih stranica te povezanih alata, kao što su moguće mobilne aplikacije. To bi se moglo postići nastavkom instrumenta financiranja EU-a i/ili s pomoću nacionalnih izvora financiranja.

3.6.

Komunikacija i povećanje osviještenosti o iskaznici za osobe s invaliditetom ključni su kako bi se osiguralo da ona dospije u ruke svih potencijalnih korisnika i pružatelja usluga. Uvođenje iskaznice trebalo bi povezati s kampanjama za informiranje na razini EU-a i na nacionalnoj razini koje su namijenjene široj javnosti, kako bi se potencijalni korisnici iskaznica mogli prijaviti, odnosno pružatelji usluga pridružiti sustavu, a u cilju ostvarenja punog potencijala sustava. Informacije bi trebale biti dostupne na svim jezicima EU-a i znakovnom jeziku. Potrebno je uložiti posebne napore kako bi se doprlo do osoba s invaliditetom koje imaju više poteškoća u pristupu informacijama o postojanju, koristima i postupcima stjecanja iskaznice, kao što su osobe s psihosocijalnim ili intelektualnim poteškoćama i osobe s ograničenim sustavom potpore, kao što je slučaj s izbjeglicama s invaliditetom. Kako bi se bolje doprlo do ukrajinskih izbjeglica s invaliditetom, te bi informacije također trebale biti dostupne i na ukrajinskom jeziku. Nakon te kampanje potrebno je redovito obavješćivati vlasnike iskaznica i širu javnost o općenitim novim dodacima sustavu iskaznica i naknadama koje ona obuhvaća kako bi se osigurala dobra vidljivost tog projekta EU-a.

3.7.

EGSO ističe da je važno da institucije EU-a održavaju blisku suradnju s osobama s invaliditetom, kao i s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom na razini EU-a, te nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Projekt bi se trebao provoditi uz puno sudjelovanje osoba s invaliditetom i organizacija koje ih predstavljaju. To bi trebalo osigurati i na razini politike u cilju razvoja iskaznice i na izvršnoj razini u cilju njezina uvođenja i distribuciju te komunikacije o njoj. Komisija bi trebala organizirati godišnje razmjene informacija o izazovima, napretku i primjerima dobre prakse među državama članicama, uključujući osobe s invaliditetom i službenike za zaštitu podataka, kako bi se s vremenom poboljšali područje primjene i upotreba iskaznice.

3.8.

Uvođenje europske iskaznice za osobe s invaliditetom trebalo bi uključivati postupak prikupljanja podataka o anonimiziranim informacijama o korisnicima, razvrstanih prema spolu i dobi.

4.   Parkirna karta EU-a

4.1.

EGSO razumije važnost ažuriranja zakonodavstva kojim se usklađuju značajke i funkcioniranje parkirne karte EU-a. Zbog različitih formata karte koji se primjenjuju na nacionalnoj, regionalnoj ili čak lokalnoj razini korisnici se i dalje susreću s preprekama i neispravnostima. Ipak, iznimno je važna brojnim osobama s invaliditetom, posebno jer predstavlja jedino rješenje koje im omogućuje pristup ograničenim gradskim područjima kad se uzme u obzir da sredstva javnog prijevoza često nisu alternativa zbog nedostatka pristupačnosti.

4.2.

EGSO smatra da bi format, značajke i postupak izdavanja parkirne karte EU-a trebali biti usklađeni u obliku koji bi bio obvezujuć za države članice i da bi o tome trebalo jasno obavijestiti korisnike karte. Trebalo bi ojačati kontrole zlouporabe te karte i nezakonite upotrebe parkirnih mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom te uvesti strože sigurnosne mjere i mjere protiv krivotvorenja, kao i veće i učinkovitije novčane kazne za zlouporabu i krivotvorenje. Kampanja za informiranje trebala bi biti usmjerena i na širu javnost u pogledu suzbijanja nezakonitog korištenja rezerviranih parkirnih mjesta.

4.3.

Zakonodavstvom o parkirnoj karti EU-a trebala bi se dodatno uskladiti pravila o prihvatljivosti i postupku izdavanja, u obliku koji je obvezujući za države članice i jasno priopćen korisnicima tih karata. Njime se može olakšati i razmjena primjera dobre prakse među nacionalnim tijelima osnivanjem radne skupine Komisije o toj temi, čime se omogućuje razvoj ideja na razini EU-a.

4.4.

Pri izradi novog zakonodavstva o parkirnoj karti EU-a, zajedno s prijedlogom o europskoj iskaznici za osobe s invaliditetom, mora se uzeti u obzir da obje iskaznice u svim slučajevima moraju ostati fizički odvojene. Nisu sve osobe s invaliditetom koje su potencijalni vlasnici iskaznice za osobe s invaliditetom vozači, a zbog praktičnih razloga parkirna karta mora ostati u parkiranom vozilu, dok bi korisnici svoju europsku iskaznicu za osobe s invaliditetom trebali nositi sa sobom.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Direktiva (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (SL L 151, 7.6.2019., str. 70.).

(2)  Direktiva (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (SL L 327, 2.12.2016., str. 1.).

(3)  SL L 204, 26.7.2006., str. 1.; SL L 46, 17.2.2004., str. 1.; SL L 334, 17.12.2010., str. 1.; SL L 123, 17.5.2003., str. 18.; SL L 315, 3.12.2007., str. 14.; SL L 356, 12.12.2014., str. 110.; SL L 55, 28.2.2011., str. 1.; SL L 42, 13.2.2002., str. 1.

(4)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(5)  SL C 115, 9.5.2008., str. 47., članak 20., stavak 2. točka (a)).

(6)  Ujedinjeni narodi (2006.), Konvencija o pravima osoba s invaliditetom. Serija ugovora, 2515, 3.

(7)  Europska komisija, 2021., Studija za procjenu provedbe pilot-mjere za iskaznicu EU-a za osobe s invaliditetom i s njome povezanih naknada. Završno izvješće https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=hr&pubId=8407&furtherPubs=yes

(8)  Europski parlament, Procjena i uzajamno priznavanje invaliditeta te iskaznica EU-a za osobe s invaliditetom. Napredak i mogućnosti. Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, Glavna uprava za unutarnju politiku, PE 739.397 – studeni 2022.

(9)  Smjernice o pristupačnosti internetskog sadržaja (WCAG) 2.0 http://www.w3.org/TR/WCAG20/.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/76


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Inicijativi za virtualne svjetove, kao što je metaverzum

(razmatračko mišljenje na zahtjev Europske komisije)

(2023/C 228/10)

Izvjestitelj:

Martin BÖHME

Suizvjestitelj:

Hervé JEANNIN

Zahtjev za savjetovanje:

20.1.2023.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

 

(razmatračko mišljenje)

Nadležno tijelo:

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

19.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

153/1/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) je uvjeren da će metaverzum i razvoj virtualnih svjetova vjerojatno imati dramatičan učinak na suživot ljudi. Metaverzum je izrazito međupovezani digitalni svijet (virtualni prostor) koji se koristi internetom, avatarima i softverskim agentima te ih povezuje radi stvaranja novog fizičkog i virtualnog svijeta. Utjecat će na poslovno okruženje, radne uvjete i razvoj civilnog društva. Te će promjene biti popraćene prilikama i izazovima s kojima će se društvo morati uhvatiti ukoštac. I dalje postoji potreba za napretkom u pogledu prihvaćanja upotrebe tih novih tehnologija, uz povećanje sigurnosti za sve vrste radnika.

1.2.

EGSO smatra da je važno osigurati da sljedeća generacija interneta bude otvorena i povezana. Metaverzum se temelji na međusobno povezanim virtualnim svjetovima, koji su stvoreni primjenom raznih tehnologija kao što su softver za 3D modeliranje, Web 3.0, proširena/virtualna/produžena stvarnost, umjetna inteligencija/strojno učenje i decentralizirano računalstvo. Organizacije mogu zamišljati kako te tehnologije mogu poboljšati njihove poslovne modele, ali da bi ostale konkurentne, moraju riješiti kritična pitanja, kao što su pitanja o tome kako procjenjivati tržišne trendove, nabavljati kapacitete, mjeriti angažman i prilagoditi poslovanje. Mogućnosti i izazovi detaljnije su opisani u stavcima 3.2. i 3.3., a neki posebni industrijski primjeri navedeni su u stavku 3.10. Potrebno je kontinuirano analizirati je li zakonodavstvo koje je trenutačno na snazi dovoljno za reguliranje virtualnih svjetova. EGSO ponavlja nedavno stajalište Europskog parlamenta i naglašava da je važno ispravno utvrditi radni status osoba uključenih u virtualni svijet i osigurati da ih se smatra zaposlenicima ili samozaposlenima, ovisno o njihovim stvarnim uvjetima rada.

1.3.

Razvoj metaverzuma iziskuje pomno razmatranje od strane zakonodavca kako bi se osiguralo sigurno okruženje. Trajna suradnja među dionicima nužna je kako bi se zajamčilo da metaverzum bude koristan za društvo. Međutim, virtualni svjetovi kao što je metaverzum također donose rizike, osobito za djecu i ranjive skupine. Operatori platformi moraju uspostaviti stroge mehanizme kontrole radi filtriranja i uklanjanja štetnog sadržaja te zaštitne mjere u svrhu sprječavanja uznemiravanja i zlostavljanja.

1.4.

Metaverzum može utjecati i na radne uvjete te zdravlje i sigurnost. Važno je provoditi odgovarajuće mjere za osiguravanje dostatne razine informiranosti o tim pitanjima, među ostalim putem socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja, kako bi se zajamčila sigurnost radne snage i omogućio pristup osposobljavanju radi poboljšanja kompetencija i vještina. EU mora osigurati da se postojeće zakonodavstvo koje se primjenjuje u stvarnom svijetu poštuje i u virtualnom svijetu te da se, prema potrebi, poduzmu odgovarajuće mjere za zadovoljavanje posebnih potreba u vezi s reguliranjem metaverzuma.

1.5.

Prema mišljenju EGSO-a, danas je uporaba metaverzuma u industriji usmjerena na optimiranje poslovanja, prikupljanje podataka i poboljšanje rezultata. Digitalni blizanci pokazali su se dragocjenim alatom za poduzeća u svrhu ostvarenja tih ciljeva. Metaverzum mora pružiti rješenja za neriješene probleme ili omogućiti bržu proizvodnju proizvoda uz niže troškove, poboljšati kvalitetu, smanjiti rizik i povećati učinkovitost.

1.6.

Metaverzum bi mogao pozitivno utjecati na okoliš i klimatske promjene omogućavanjem rada na daljinu na novoj razini, čime bi se smanjila potreba za fizičkim putovanjem i emisije ugljika. Osim toga, metaverzum se može upotrebljavati za simuliranje i ispitivanje održivih praksi, kao što su sustavi za proizvodnju obnovljive energije i pametni gradovi, prije njihove provedbe u stvarnom svijetu. Međutim, također valja imati na umu potrošnju energije i ugljični otisak tehnologije koja pokreće metaverzum. Proširenjem virtualnih svjetova dodatno će se povećati globalna potražnja za energijom, a time i potreba za proizvodnjom zelene energije.

1.7.

EGSO smatra da se pitanja oporezivanja aktivnosti u metaverzumu trebaju riješiti već sada. Fiskalna pitanja u metaverzumu predstavljaju izazov jer postoji mogućnost da tradicionalni porezni modeli neće biti primjereni, pa će možda biti potrebni novi pristupi za pravedno i učinkovito oporezivanje.

2.   Opće napomene

2.1.

Sljedeća generacija interneta odlikovat će se otvorenošću i povezanošću i bit će digitalni pokretač trgovine i društva. Tehnologije povezane s metaverzumom, kao što su proširena stvarnost (AR), virtualna stvarnost (VR) i produžena stvarnost (XR) te digitalni blizanci, imaju sposobnost ubrzanja angažmana, socijalizacije, suradnje i iskustava te korisnicima pružaju nove i imerzivne načine pristupanja proizvodima i uslugama.

2.2.

Organizacije imaju priliku zamišljati kako će sljedeća generacija interneta poboljšati njihove proizvode i usluge. To obuhvaća razmatranje učinka metaverzuma na trgovinu, načina na koji AR može poboljšati osposobljavanje, kako učinkovito upotrebljavati 3D modeliranje i digitalne blizance te kako se VR može primijeniti u području zabave. Međutim, pojava novih virtualnih svjetova kao što je metaverzum organizacijama također donosi razna kritična pitanja koja je potrebno hitno riješiti. Organizacije najprije moraju uočiti primjerene prilike i procijeniti tržište, potrebe potrošača i trendove kako bi ostale konkurentne. Kao drugo, moraju uspostaviti djelotvorne postupke za pronalazak kapaciteta, uključujući partnerstva i eksternalizaciju. Kao treće, mjerenje učinka angažmana i iskustva ključno je za neprestano poboljšavanje poslovanja i zadovoljstva klijenata. I konačno, organizacije moraju prilagoditi svoje poslovne modele novim tehnologijama, tržištima i očekivanjima klijenata kako bi zadržale konkurentnost.

2.3.

Treba razmotriti pitanje kako postići ravnotežu između virtualnog i fizičkog svijeta kako bi se osigurala odgovorna izgradnja metaverzuma. Neophodno je osigurati da metaverzum bude sigurna okolina za korisnike i da bude usklađen s „otvorenom” vizijom sljedeće inačice interneta. Potrošači moraju biti spremni i osposobljeni za njegovu uporabu; za djecu i mlade to bi se po mogućnosti trebalo dogoditi već u školi. Nadalje, od ključne je važnosti razmotriti može li tehnologija dovoljno brzo napredovati kako bismo mogli izgraditi metaverzum kakav zamišljamo. Ta pitanja iziskuju stalan dijalog i suradnju među dionicima, uključujući industriju, oblikovatelje politika, socijalne partnere i mreže civilnog društva, kako bi se osiguralo da razvoj metaverzuma donosi korist društvu u cjelini.

2.4.

EGSO ističe moguće rizike, posebno za djecu i ranjive skupine kao što su osobe s invaliditetom i manjine. Budući da metaverzum postoji u virtualnom svijetu, prekršitelji mogu lakše ostati anonimni te nekažnjeno širiti zlonamjerne i štetne poruke drugim korisnicima. To može dovesti do kiberzlostavljanja. Metaverzum može sadržavati potencijalno štetan ili neprimjeren sadržaj koji nije prikladan za djecu. Važno je da operatori platformi uspostave stroge mehanizme kontrole kako bi filtrirali i uklonili takav sadržaj. Moglo bi biti problematično i to što bi intenzivna upotreba metaverzuma mogla podrazumijevati neaktivan način života. EU ima političku zadaću i odgovornost definirati i pratiti uvjete pravne sigurnosti za virtualne svjetove.

2.5.

EGSO ističe da virtualni svjetovi mogu utjecati na radne uvjete te zdravlje i sigurnost. Potrebno je kontinuirano analizirati je li zakonodavstvo koje je trenutačno na snazi dovoljno za reguliranje virtualnih svjetova. EGSO ponavlja nedavno stajalište Europskog parlamenta i naglašava da je važno ispravno utvrditi radni status osoba uključenih u virtualni svijet i osigurati da ih se smatra zaposlenicima ili samozaposlenima, ovisno o njihovim stvarnim uvjetima rada (1). Važno je osigurati uvođenje odgovarajućih mjera za jamčenje sigurnosti radnikâ te primjenu istih normi kao i u stvarnom svijetu. Stoga su socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje ključni za osiguravanje tih mjera. Također je važno da radnici budu pravilno osposobljeni i informirani kako bi mogli sigurno i učinkovito raditi u virtualnim svjetovima. Cjeloživotno učenje više je nego nužno. Kako bi se ispunile potrebe za osposobljavanjem (usavršavanje i prekvalifikacija), nužno je provoditi provjeru kompetencija tijekom čitave karijere. I u tom se pogledu socijalnim dijalogom treba osigurati kolektivni pristup kako bi se svakom radniku omogućio pristup takvoj provjeri kompetencija i osposobljavanju potrebnom za poboljšanje kompetencija i vještina te kako bi se doprinijelo jačanju europske autonomije u području virtualnih svjetova.

2.6.

EGSO smatra da će virtualni svjetovi kao što je metaverzum utjecati na okoliš i potrošnju resursa. S jedne strane, troše znatnu količinu energije, osobito kada su smješteni na poslužiteljima visokih performansi. To može dovesti do povećane potražnje za električnom energijom, a time i povećanog ugljičnog otiska. S druge strane, virtualni bi se svjetovi mogli upotrebljavati i kao zamjena za stvarna iskustva i interakcije. To može pozitivno utjecati na potrošnju resursa, osobito ako ljudi manje putuju i upotrebljavaju manje fizičkih proizvoda. EGSO uviđa potrebu za utvrđivanjem regulatornih zahtjeva kojima će se osigurati da operatori virtualnih svjetova poduzimaju mjere za smanjenje potrošnje energije i resursa. To obuhvaća uporabu obnovljive energije kao što su solarna energije ili energija vjetra, optimiranje poslužitelja i hardvera radi smanjenja potrošnje energije te promicanje recikliranja i oporabe hardvera i opreme.

2.7.

EGSO smatra da se pravila za virtualne svjetove i upravljanje njima moraju temeljiti na europskim vrijednostima i filozofiji u kojoj je na prvom mjestu čovjek. Stoga bi Europa trebala zauzeti dominantan položaj u razvoju metaverzuma. Regulator EU-a mora, u mjeri u kojoj je to moguće, nastojati uspostaviti dobru ravnotežu na međunarodnoj razini u pogledu interoperabilnosti normi, koje moraju biti utvrđene u suradnji sa svim relevantnim dionicima, uključujući socijalne partnere. Osobitu pozornost valja pridavati socijalnoj dimenziji, a posebno mladima u pogledu negativnih učinaka metaverzuma. Također moramo izbjegavati zemljopisne neuravnoteženosti i nejednakosti koje nastaju zbog razlika u digitalnoj infrastrukturi u Europi.

2.8.

Oporezivanje poduzeća u metaverzumu složen je izazov jer tradicionalni koncepti zemljopisnih granica i fizičkih lokacija više nisu dovoljni. Za utvrđivanje oporezivog prihoda, procjenu digitalne imovine i razgraničenje linija poslovanja potrebno je utvrditi novu poreznu osnovicu. Od ključne je važnosti i uvođenje odgovarajućih regulatornih mehanizama kako bi se osigurale poštene porezne prakse.

3.   Posebne napomene

3.1.   Sastavni dijelovi metaverzuma

3.1.1.

S tehničkog stajališta, metaverzum se temelji na međusobno povezanim virtualnim svjetovima, pri čemu svaki svijet može predstavljati različito okruženje ili iskustvo. Kako bi se omogućila interakcija i komunikacija među korisnicima unutar metaverzuma, upotrebljavaju se različiti protokoli i standardi, kao što je protokol za interoperabilnost otvorenog metaverzuma, koji omogućuje neometanu interakciju između raznih virtualnih svjetova. Ostale tehničke sastavnice obuhvaćaju protokole mrežnog povezivanja, sustave za utvrđivanje identiteta korisnika i algoritme umjetne inteligencije. Tehnologija metaverzuma obuhvaća četiri glavna sastavna dijela: (1) sadržaj i iskustva, (2) platforme (kao što je softversko okruženje za razvoj igara), (3) infrastrukturu i hardver (uključujući uređaje i mreže) i (4) programska rješenja (kao što su mehanizmi plaćanja i sigurnost). Te se sastavnice prostiru na deset slojeva, što čini kritične sastavne dijelove na kojima se temelje sva iskustva u metaverzumu.

3.1.2.

Konačno, metaverzum također obuhvaća ekonomske i komercijalne sastavnice, kao što su virtualne valute, tržišta i sustavi za kupnju i prodaju virtualne robe i usluga. Te su sastavnice osmišljene s ciljem olakšavanja trgovine i razmjene vrijednosti unutar metaverzuma i mogu se oslanjati na lance blokova i ostale decentralizirane tehnologije kako bi se zajamčila transparentnost i sigurnost.

3.2.   Prilike

3.2.1.

EGSO smatra da valja primijetiti da se budućnost metaverzuma sastoji od višestrukih dimenzija, uključujući korisničke, poduzetničke i industrijske metaverzume. i. Korisnički metaverzum služi kao prostor za razonodu u kojem pojedinci mogu igrati igre u virtualnoj stvarnosti i ostvarivati društvene interakcije. ii. Poduzetnički metaverzum pruža platformu za zajedničko osmišljavanje rješenja s klijentima. iii. Industrijski metaverzum djeluje kao portal za proizvodnju proizvoda.

3.2.2.

Industrijski metaverzum ima značajan potencijal za europska poduzeća koja žele optimirati poslovanje, prikupljati podatke i poboljšati svoje rezultate. Uporaba digitalnih blizanaca u industrijskom sektoru pokazala se dragocjenim alatom pomoću kojeg poduzeća mogu optimirati poslovanje, prikupljati podatke i poboljšati svoje rezultate, primjerice dizajniranjem bez fizičkih prototipova.

3.2.3.

Za pojedince neometani prijelazi između fizičkih iskustava i interakcija te njihova virtualnog i multimodalnog proširenja donosi neograničene mogućnosti. Metaverzum predstavlja odličnu polugu za zapošljavanje, uvođenje u radno mjesto, osposobljavanje bez rizika te pružanje suradničkih i imerzivnih okruženja za rad na daljinu koja privlače buduće talente koje industrija mora razvijati.

3.3.   Izazovi

3.3.1.

EGSO je pogledu trenutačnog stanja zaključio da je potreban daljnji napredak u smislu iskorištenosti tih novih tehnologija. Potrebno povećanje razine zrelosti koju iziskuje kombinacija brojnih tehnologija, razvoj infrastruktura, računalnih kapaciteta i komunikacijskih mreža također predstavljaju preduvjet za uvođenje tog novog interneta za potrošače i građane u velikim razmjerima.

3.3.2.

Metaverzum donosi goruće izazove koji zahvaćaju poduzeća, njihove zaposlenike, neovisne razvojne programere i tvorce sadržaja, vlade i potrošače. Većina radne snage trebat će se prekvalificirati kako bi mogla iskoristiti metaverzum, a ne natjecati se protiv njega, dok će se gradovi i države morati dokazati kao središta za njegov razvoj i pridružiti globalnom tržišnom natjecanju kako bi privukli talente i ulaganja, ali i dugotrajno zadržali radu snagu. Zadaća je socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja osigurati da se radnicima u radnim okruženjima koja se mijenjaju pružaju sve potrebne prilike.

3.3.3.

EGSO ističe da će, na društvenoj razini, razni dionici morati definirati plan za postizanje etičkog, sigurnog i uključivog iskustva u metaverzumu. Također mogu biti potrebne smjernice u pogledu pitanja kao što su sigurnost, etika i regulatorna usklađenost, fizičko zdravlje i sigurnost, održivost te ravnopravnost i pravednost. Zahtjevi za zaštitu podataka i provedba Opće uredbe o zaštiti podataka u metaverzumu također predstavljaju poseban izazov. Potrebno je ispitati u kojoj su mjeri postojeći zahtjevi i dalje dostatni.

3.3.4.

Razmatranja o dodjeli virtualnog prostora u metaverzumu od velike su važnosti jer određuju tko ima pristup određenim područjima i sadržajima, a tko ne. Veliki operateri platformi kao što su Facebook, Google i Microsoft imat će važnu ulogu u oblikovanju metaverzuma jer su već uvelike snažno prisutni u virtualnom svijetu i imaju potrebne resurse za osiguravanje infrastrukture. Važno je da se ta poduzeća pridržavaju transparentnih i pravednih pravila za pristup virtualnom prostoru kako bi se stvorio otvoren i raznolik virtualni svijet. Osim toga, i manjim sudionicima na tržištu moraju se pružiti prilike za sudjelovanje u stvaranju vrijednosti putem virtualnog prostora.

3.3.5.

Korisnici u sve većoj mjeri prijavljuju uvredljivo i nepoželjno ponašanje, uključujući uznemiravanje korisnika, seksualizaciju interakcija između avatara, iskorištavanje podataka i neregulirano priređivanje igara na sreću, primjere zlostavljanja, prikazivanje eksplicitnog seksualnog sadržaja, rasizam, prijetnje nasiljem te mamljenje maloljetnika (CCDH, 2022.). Nadalje, korisnici diljem svijeta također su zabrinuti zbog ovisnosti o simuliranoj stvarnosti te pitanja povezanih s privatnošću i mentalnim zdravljem (Statista, 2020.).

3.4.

Talenti: izgradnja metaverzuma za poduzeća iziskuje posebnu vrstu kompetencija. Također nam mogu biti potrebne nove uloge, kao što su programeri za razvoj sastavnica, pružatelji infrastrukture, razvojni inženjeri za usluge i virtualni domaćini. Europa mora nastojati ponovno postati zajednica privlačna istraživačima i inženjerima i provoditi osposobljavanje njihovih nasljednika. Prekvalifikacija i nadogradnja vještina postojeće radne snage, u suradnji sa sveučilištima i ostalim obrazovnim ustanovama, moraju postati prioritet.

3.5.

Alati: u okviru razvoja metaverzuma postoji kritična potreba za alatima za izradu sadržaja za multidimenzionalne svjetove i ugradnju programiranja unutar objekata. Ti će alati biti ključni u izradi i distribuciji sadržaja i usluga u metaverzumu. Nadalje, ti će alati morati biti pristupačni širokom rasponu autora i korisnika, od onih kojima je to hobi do profesionalnih dizajnera.

3.6.

Ekosustavi i modeli: mogu biti potrebna nova tržišta i platforme za stjecanje živih objekata kao što su nezamjenjivi tokeni (NFT-ovi) ili čitavi metaverzumi. Taj se sadržaj može nuditi u obliku proizvoda ili usluga, ali tek predstoji utvrđivanje načina za određivanje cijena, vlasništva i poslovnih modela. Kako bi se zajamčila dosljednost, bit će potrebno uspostaviti norme za usmjeravanje postupka.

3.7.

EGSO naglašava da je ključno razmotriti nove mehanizme dijeljenja i licenciranja kojima će se omogućiti stvaranje i distribucija sadržaja i usluga, osiguravajući pritom zaštitu intelektualnog i industrijskog vlasništva te privatnost i sigurnost korisnika. Prilikom razvoja metaverzuma potrebno je poštovati žigove, autorska prava te ostale licence i oblike intelektualnog i industrijskog vlasništva.

3.8.

S tehnološkog i društvenog gledišta, jedan od glavnih izazova u uvođenju metaverzuma u velikim razmjerima jest normizacija. Potrebno je uspostaviti brojne protokole, norme i pravila u pogledu kibersigurnosti, pohrane i zaštite osobnih podataka, zaštite pojedinaca i borbe protiv uhođenja na internetu, kiberkriminaliteta i dezinformiranja. Europska unija mora imati snažnu ulogu kako bi spriječila da se ti protokoli, norme i pravila utvrđuju u drugim krajevima svijeta. Stoga Europska unija mora sudjelovati u međunarodnim konzorcijima zaduženima za njihov razvoj.

3.9.

Industrija videoigara predvodnik je u području organiziranja internetskih zajednica. Brojne osobe, osobito djeca i mladi, prvi put dolaze u kontakt s virtualnim svjetovima u kontekstu igara. Stoga se EGSO zalaže za to da ta industrija preuzme osobitu odgovornost i da sudjeluje u razvoju normi za zaštitu korisnika.

3.10.   Postojeći slučajevi uporabe virtualnih svjetova u industriji

3.10.1.

EGSO ističe da je proizvođač automobila Renault u studenome 2022. objavio da će prema vlastitim izračunima njegov industrijski metaverzum omogućiti uštede od 780 milijuna eura u raznim fazama ciklusa proizvodnje. Do 2025. mogle bi se postići dodatne uštede od 320 milijuna eura, kao i 260 milijuna eura u uštedama inventara, što predstavlja smanjenje od 60 % u pogledu vremena potrebnog za isporuku vozila te smanjenje ugljičnog otiska njegovih proizvodnih pogona od 50 %.

3.10.2.

U području zdravstvene skrbi Pfizer upotrebljava rješenja virtualne stvarnosti za osposobljavanje kako bi poboljšao usklađenost s protokolima za klinička ispitivanja. Polaznici pohađaju osposobljavanje putem realističnog, imerzivnog iskustva u virtualnom laboratoriju, u kojem mogu stvarati interakcije i provoditi pokuse na siguran način, u uvjetima koji su slični ili jednaki stvarnim uvjetima. Pfizer već upotrebljava slične tehnologije za osposobljavanje terenskih operatora u proizvodnim postrojenjima. Zaposlenici koji su prošli to imerzivno osposobljavanje bilježe značajno poboljšanje usklađenosti sa strogim industrijskim protokolima i propisima u području istraživanja i proizvodnje. Osim ovog primjera, metaverzum može dovesti do dalekosežnih promjena u pristupu zdravstvenoj skrbi i kvaliteti skrbi tako što će pomoći u prevladavanju nedostataka u skrbi, posebno u ruralnim i udaljenim područjima.

3.10.3.

U pogledu sektora zrakoplovstva i svemirskog sektora, Airbus i Boeing već upotrebljavaju načelo digitalnog blizanca, koje je temelj industrijskog metaverzuma, kao buduću platformu za uspostavu 3D replike svojih novih letjelica i proizvodnih sustava u svrhu pružanja potpore djelatnostima inženjeringa i simulacije.

3.10.4.

U financijskom sektoru nekoliko banaka i osiguravajućih društava poboljšava iskustvo svojih korisnika i interakciju uvođenjem imerzivnih rješenja i rješenja metaverzuma. Primjerice, društvo AXA kupilo je virtualno zemljište na platformi Web 3.0 u svrhu interakcije s novim skupinama klijenata te kako bi u dugoročnom smislu uspostavilo virtualnu agenciju. Allianz upotrebljava proširenu stvarnost za povećanje informiranosti klijenata.

3.10.5

EGSO napominje da se u sektoru potrošnje, proizvodnje, maloprodaje i distribucije vjerojatno događaju najnovije inicijative u području metaverzuma i Weba 3.0. Zabilježeni su slučajevi uporabe u rasponu od 3D virtualnih trgovina i imerzivnog kupovanja putem društvenih mreža do avatara, brendinga i oglašavanja, novog angažmana zajednice i novih programa vjernosti koji se temelje na NFT-ovima i tehnologiji Web 3.0.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  https://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20221212IPR64513/digital-workers-better-working-conditions-and-protection-of-rights


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/81


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prelazak na dugoročno održiv prometni sustav”

(razmatračko mišljenje na zahtjev švedskog predsjedništva)

(2023/C 228/11)

Izvjestitelj:

Stefan BACK

Suizvjestitelj:

Mateusz SZYMAŃSKI

Zahtjev za savjetovanje:

švedsko predsjedništvo, 14.11.2022.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

razmatračko mišljenje

Odluka Plenarne skupštine:

14.12.2022.

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

12.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

159/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Prelazak na dugoročno održiv prometni sustav mora se provesti tako da građani i poduzeća, uključujući industriju i prometni sektor, prihvate cilj smanjenja emisija za 90 % u prometnom sektoru do 2050., kao i načine i sredstva kojima bi se to postiglo.

1.2.

Stoga se ta tranzicija mora provesti tako da je građani i poduzeća smatraju financijski prihvatljivom sa socijalnog i praktičnog stajališta te da su je spremni i voljni aktivno podupirati. U suprotnom postoji ozbiljan rizik ne samo od neuspjeha, nego i, u najgorem slučaju, od društvenih nemira.

1.3.

Smatramo da za uspješnu tranziciju moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

poduzeća moraju imati dojam da nisu opterećena prekomjernim troškovima i da će zadržati konkurentnost, i to ne samo u okviru EU-a,

tranzicija mora biti prihvatljiva zaposlenicima i oni moraju imati mogućnost prilagodbe novim radnim uvjetima na društveno prihvatljiv način,

građanima se mora omogućiti pristupačnost i mobilnost uz razumne troškove i pod dobrim općim uvjetima, i u aglomeracijama i u ruralnim područjima.

1.4.

Iako se čini da postoji opći konsenzus o cilju do 2050., ne postoji tako jasna suglasnost u pogledu načina i sredstava koji su dosad bili predviđeni za postizanje tog cilja. To se, primjerice, odnosi na prijevoz teškim vozilima, za koji se čini da su mogućnosti elektrifikacije vrlo ograničene, a dostupnost alternativnih goriva nedostatna.

1.5.

Pri korištenju energije iz obnovljivih izvora u prometu trebalo bi uzeti u obzir različite vrste takve energije i njezine različite izvore kako bi se osigurala neovisnost o odabranim dobavljačima i zemljama. Potrebno je uzeti u obzir i ovisnost o sirovinama i sastavnim dijelovima koji se upotrebljavaju u proizvodnji električnih automobila.

1.6.

Razvijanje multimodalnosti ključno je za optimalno iskorištavanje svih vrsta prijevoza, uključujući nove načine prijevoza s nultom stopom emisija. Zahvaljujući digitalizaciji, optimizaciji kapaciteta i koordinaciji prometni će sustav funkcionirati usklađeno.

1.7.

Prometna infrastruktura, a posebno infrastruktura za distribuciju alternativnih goriva, ulaganje i učinkovita uporaba te infrastrukture preduvjet su za promjene u prometnom sektoru, među ostalim u pogledu pristupačnosti prometa, uporabe čistih goriva, integracije različitih vrsta prijevoza, provedbe inovacija i novih načina prijevoza. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) naglašava problem usklađivanja vremenskog okvira za uvođenje infrastrukture za alternativna goriva i vodik s jedne strane i rokova utvrđenih za uspostavu mreže TEN-T i nedostatka zakonodavstva EU-a o ruralnim područjima koja nisu obuhvaćena mrežom TEN-T s druge strane.

1.8.

Kako bi se u raznim zemljama omogućio održiv razvoj prometa, potrebno je uzeti u obzir njihove posebne značajke i preferencije.

1.9.

Održivi razvoj prometa, kako je utvrđen u dokumentima EU-a, mogu ugroziti vanjski čimbenici, ali moraju se poticati planirane promjene kako bi se osiguralo da se rezultati mogu postići na prihvatljiv način.

1.10.

Socijalno održiv prometni sustav mora biti dostupan, uključiv i cjenovno pristupačan kako bi se izbjeglo siromaštvo u pogledu mobilnosti. EGSO smatra da javni prijevoz ima ključnu zadaću u procesu transformacije. Njegova uključivost omogućuje ostvarivanje okolišnih i socijalnih ciljeva.

1.11.

Transformacija neće biti uspješna bez sudjelovanja zaposlenika, a toga u sektoru trenutačno nedostaje. Stoga je važno da prometni sektor bude poznat po ponudi visokokvalitetnih radnih mjesta zbog kojih će rad u njemu biti privlačniji. S time u vezi ključni su socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje.

1.12.

EGSO naglašava važnost opsežnih savjetovanja sa svim zainteresiranim stranama i informiranja javnosti u svim fazama tranzicije.

2.   Kontekst mišljenja

2.1.

Švedsko predsjedništvo zatražilo je razmatračko mišljenje o prijelazu na dugoročno održiv prometni sustav.

Mišljenje bi trebalo promatrati u kontekstu ambicioznih ciljeva zelenog plana – smanjenja emisija CO2 u prometu za 90 % do 2050. i za 55 % do 2030. – koji se počinju provoditi u okviru paketa „Spremni za 55 %”. Zahvaljujući tome poboljšat će se i sigurnost.

2.2.

Dogovoreno je da će se do 2030. emisije CO2 iz automobila smanjiti za 55 % i iz kombija za 50 %, a do 2035. emisije CO2 iz novih automobila i kombija za 100 %. Komisija namjerava predložiti dopuštanje korištenja vozila s ugljično neutralnim gorivima nakon 2035. godine te procijeniti društvene i gospodarske posljedice tog sporazuma 2026.

Daljnji ključni prijedlozi relevantni za dio paketa „Spremni za 55 %” koji se odnosi na promet, a o kojima su postignuti sporazumi u okviru trijaloga, tiču se trgovanja emisijama, što uključuje cestovni, zračni i pomorski promet te reviziju direktive o obnovljivim gorivima i uredbe o infrastrukturi za distribuciju obnovljivih goriva.

2.3.

Prijedlog revizije uredbe sa smjernicama za transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T), usmjeren na bržu i učinkovitiju provedbu mreže i promicanje održivosti, komunikacija o gradskoj mobilnosti i prijedlog o komunikaciji u području informacijske tehnologije predstavljeni su u prosincu 2021. Zajednički pristup prijedlogu koji se odnosi na mrežu TEN-T dogovoren je na sastanku Vijeća ministara prometa u prosincu 2022.

2.4.

Program rada Komisije za 2023. uključuje paket mjera za ozelenjivanje prijevoza tereta, uz revizije Direktive o masama i dimenzijama za teška vozila i Direktive o kombiniranom prijevozu.

2.5.

Komisija je u ožujku 2023. predstavila komunikaciju o europskoj banci za vodik, s naglaskom na financiranju.

2.6.

Komunikacija o zajedničkom europskom podatkovnom prostoru za mobilnost planira se za 2023.

2.7.

Dogovori postignuti u tekućim trijalozima o paketu „Spremni za 55 %” mogli bi imati odlučujući učinak na mogućnosti postizanja ciljeva zelenog plana utvrđenih za 2050. To vrijedi i za navedene prijedloge planirane za 2023., a njihova je sudbina u rukama suzakonodavaca. Za uspjeh je posebno važno pronaći učinkovit način za upravljanje tehničkim razvojem i razvojem sustava te socijalnim aspektima u prijelaznom razdoblju.

3.   Opće napomene

3.1.

Područje prometa obuhvaća niz pitanja, a mnoga od njih specifična su za neku vrstu prijevoza. Ključni elementi za provedbu i, prema potrebi, ubrzavanje tranzicije prometa u osnovi su sljedeći: smanjenje emisija, razvoj obnovljivih izvora energije, digitalizacija, poboljšana učinkovitost i alternativna prijevozna sredstva u području gradske mobilnosti. Čini se da su ti elementi i dostupnost odgovarajuće infrastrukture za goriva zajednički svim vrstama prijevoza te se oni odnose i na prijevoz robe i na prijevoz putnika. Važno je osigurati odgovarajuća privatna ili javna sredstva za istraživanje i razvoj vozila s nultim i niskim emisijama, obnovljivih goriva i digitalnih rješenja za promet.

3.2.

Važno je da cjelokupno relevantno zakonodavstvo bude što usklađenije s ciljevima zelene tranzicije i da pogoduje smanjenju emisija, ali na način kojim se ne šteti socijalnim interesima radnika i radnica.

3.3.

Važno je posvetiti dužnu pozornost socijalnim posljedicama transformacije prometa, koje su značajne i za radnike i za korisnike, te osigurati da se izbjegnu negativni učinci na radnike, istodobno osiguravajući dostupnost i cjenovnu pristupačnost prijevoza za korisnike, kao i učinkovite logističke lance po razumnoj cijeni. Trebalo bi svakako pronaći odgovarajuća rješenja za te probleme kako bi radnici, šira javnost i poduzeća prihvatili tranziciju.

3.4.

S obzirom na vrlo visoke ambicije i imajući na umu da se očekuje da će potražnja za prijevozom porasti te da će se do 2050. više nego udvostručiti, ključno je dobro i vjerodostojno upravljanje tranzicijom, imajući na umu i da je važno da provedbene mjere budu izvedive i da se smatraju izvedivima te da se na tržište pošalju odgovarajući signali.

3.5.

Vjerodostojnost će biti nužna i kako bi ljudi bili spremni mijenjati navike i način života na način kojim se promiče tranzicija, odnosno kako bi bili spremni uložiti u vozila s novim pogonskim sustavima, dati prednost dijeljenju automobila, više se koristiti kolektivnim prijevozom i aktivnim načinima mobilnosti kao što su vožnja biciklom ili pješačenje, posebno u gradovima, te kako bi poduzeća za prijevoz tereta bila spremna razmjenjivati informacije radi poboljšanja mogućnosti učinkovite uporabe resursa dijeljenjem kapaciteta.

3.6.

Važno je informiranje javnosti, kao i praćenje takvih aktivnosti kako bi se osigurao njihov učinak. U tom kontekstu važnu ulogu imaju organizacije civilnog društva i relevantni dionici.

3.7.

Urbanizacija i razvoj e-trgovine dovest će do promjene u potrebama i obrascima u području prometa, što se primjerice odražava u spomenutom prijedlogu o mreži TEN-T i komunikaciji o gradskoj mobilnosti. Gradska područja dobro su okruženje za promicanje aktivnih i zelenih načina mobilnosti i rješenja za zeleni prijevoz tereta.

3.8.

S obzirom na to da se EU sastoji od 27 država članica, koje se međusobno znatno razlikuju po elementima kao što su priroda, demografija, gustoća naseljenosti, opći životni uvjeti i razina troškova za poduzeća, možda će iz praktičnih i izvedbenih razloga biti potrebno prihvatiti da ne postoji jedinstveno rješenje te da će možda biti potrebna fleksibilnost i prihvaćanje različitih rješenja ako ona u praksi ne narušavaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Neki od mogućih primjera jesu ukupna veličina skupova vozila ili mjera u kojoj se šumarski proizvodi mogu upotrebljavati u proizvodnji biogoriva i udio biogoriva u ukupnoj ponudi obnovljivih izvora energije za prijevoz.

3.9.

Tehnološka neutralnost trebala bi biti sveobuhvatno načelo pri osmišljavanju i provedbi rješenja na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se u obzir uzele nacionalne posebnosti.

3.10

Posljednjih godina Europa je bila izložena kriznim situacijama koje utječu na funkcioniranje prometnog sustava, kao što je pandemija bolesti COVID-19 koja je utjecala na prijevoz putnika i otežala funkcioniranje teretnih prometnih veza. Rat u Ukrajini i sankcije koje su uslijedile imali su znatne posljedice na dostupnost energije i određivanje cijena, među ostalim u pogledu goriva namijenjenih uporabi u prometu. Ne mogu se isključiti mogući učinci energetskih problema i određivanja cijena na mogućnosti razvoja obnovljivih goriva, uz istodobno stvaranje okolnosti kojima se promiče, primjerice, razvoj kolektivnog prijevoza.

3.11.

Time se naglašava važnost izbjegavanja ovisnosti o jednom dobavljaču određenog izvora energije.

Zahtjevi u pogledu CO2 – obnovljiva goriva/vrste pogona – dostupnost i mogućnosti

3.12.

Europska komisija daje prednost električnoj energiji proizvedenoj iz obnovljivih izvora i zelenom vodiku kao glavnim izvorima. Nedavnim dogovorom o Direktivi o energiji iz obnovljivih izvora utvrđen je minimalni globalni udio od 42,5 % obnovljivih izvora energije do 2030., od čega 29 % u prometu, uključujući obvezujući kombinirani podcilj od 5,5 % za napredna biogoriva/obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla, uz minimalni zahtjev od 1 % za obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla. To je pitanje povezano s izmjenama Uredbe o korištenju zemljišta i šumarstvu (LULUCF), kojom se ograničava uporaba šumskih proizvoda za proizvodnju biogoriva i uporaba otpada iz biomase u poljoprivredi i prehrambenoj industriji za proizvodnju goriva. Riječ je o važnom dijelu sveobuhvatnog rješenja za opskrbu energijom, a to se odnosi i na mogućnosti koje nudi geotermalna energija i nova zrakoplovna goriva.

3.13.

U predstojećem prijedlogu ograničenja emisija CO2 za teška vozila postavlja se pitanje mogućih ograničenja električnog pogona, posebno za prijevoz na velike udaljenosti, kao i pitanje primjerenosti opskrbe alternativnim gorivima za takva vozila i ukupni trošak vlasništva. U tom je kontekstu automobilska industrija postavila pitanje alternativne mogućnosti razvoja fosilnih goriva s niskom razinom ugljika/emisija kao načina za smanjenje emisija bez potrebe za obnovom voznih parkova i posebnom infrastrukturom. Kombiniranom strategijom koja bi se temeljila na obama stupovima vjerojatno bi se osigurao optimalan način postizanja cilja, a ta bi strategija omogućila brz razvoj goriva s niskim i nultim emisijama, uključujući različite vrste vodika i njima svojstvene mogućnosti smanjenja emisija u onim prometnim segmentima u kojima elektrifikacija trenutačno nije moguća.

3.14.

EGSO također preporučuje sveobuhvatniju metodu za procjenu emisija CO2 iz vozila, odnosno zamjenu postojeće metode „od spremnika do kotača” metodom „od bušotine do kotača”, kojom bi se pružila bolja osnova za procjenu emisija CO2.

3.15.

Od ključne je važnosti dostupnost infrastrukture za obnovljive izvore energije i distribuciju vodika, što je nužno za upotrebu obnovljivih izvora energije u prometu, uključujući onu velikog kapaciteta koji je potreban za teška vozila. Sporazumom u okviru trijaloga postignutim o Uredbi o infrastrukturi za alternativna goriva među ostalim se utvrđuju ciljevi uvođenja za automobile, kombije i teška vozila u osnovnoj i sveobuhvatnoj mreži TEN-T od 2025., a za vodik od 2030. Do 2030. bit će obuhvaćena sva teška vozila. To bi moglo stvoriti problem u pogledu dosljednosti jer će osnovna mreža TEN-T biti dovršena do 2040., a sveobuhvatna mreža do 2050. Dostupnost u ruralnim područjima koja nisu obuhvaćena mrežom TEN-T također bi mogla predstavljati problem. U svakom slučaju, zbog čestog kašnjenja u provedbi infrastrukturnih projekata potrebno je osigurati da ulaganja u tu vrstu infrastrukture budu prioritet i da se osigura učinkovito praćenje.

Učinkovitost kao tranzicijsko sredstvo

3.16

Učinkovitost poboljšava održivost prometa i može se postići većom nosivosti, boljom infrastrukturom koja omogućuje brži prijevoz ili boljom terminalnom infrastrukturom zahvaljujući kojoj se ubrzava utovar/istovar ili promjena vrste prijevoza. Nove tehnologije i novi načini uporabe prijevoznih sredstava, primjerice dijeljenje automobila, mogu posebice smanjiti količinu gradskog prometa. Mogućnosti uporabe objekata kojima se poboljšava učinkovitost ne bi trebale biti uvjetovane, primjerice, ekološkim svojstvima vozila jer bi se time ograničio opseg relevantnog poboljšanja održivosti.

3.17.

To znači, primjerice, da poboljšani kapacitet utovara koji proizlazi iz prihvaćanja većih i težih vozila i/ili skupova vozila ne bi trebao biti uvjetovan okolišnim svojstvima vozila kao što je nulta stopa emisija niti bi trebao biti povezan s određenom uporabom.

3.18.

Međutim, isto je tako važno uspostaviti jednake uvjete za vozila, zrakoplove ili brodove s niskim i nultim emisijama tako što će im se tehničkim propisima u najvećoj mogućoj mjeri zajamčiti isti kapacitet utovara koji imaju druga vozila, brodovi i zrakoplovi. Poticanje veće uporabe nefosilnih goriva zahtijeva ambiciozne ciljeve kako se stvorila sigurnost za ulagače.

3.19.

Digitalizacija je također važno sredstvo za poboljšanje učinkovitosti. Razmjena informacija među poduzećima mogla bi doprinijeti poboljšanju učinkovitosti, omogućiti integraciju prijevoznih sredstava i koordinaciju poslovanja te time poboljšanu održivost.

Multimodalnost i tranzicija

3.20.

Jedan od ključnih elemenata zelenog plana jest poboljšanje održivosti svih vrsta prijevoza, a svaki od njih može se smatrati dijelom sustava. Stoga bi se trebalo usmjeriti na promicanje učinkovite i neometane multimodalnosti u okviru koje se svakom vrstom prijevoza može ostvariti najbolji rezultat, što će dovesti do bolje ukupne održivosti. Zahvaljujući digitalizaciji, optimizaciji kapaciteta i koordinaciji prometni će sustav funkcionirati usklađeno. Pristup mrežama trebao bi biti jednak za sve vrste prijevoza i trebalo bi olakšati multimodalnost. Potrebno je jednako postupati sa svim vrstama prijevoza i svaka od njih trebala bi imati koristi od modernizacije kako bi se poboljšala učinkovitost i doprinijelo dekarbonizaciji te održivijem i otpornijem prometnom sektoru.

Sveobuhvatni pristup

3.21.

Optimalno iskorištavanje rješenja koja su dostupna i funkcionalna trebalo bi biti osnovni pristup u nastojanjima da se poboljša održivost. Sredstva se svakako moraju namijeniti razvoju novih i inovativnih rješenja, i to na tehnološki neutralan način. Jednako je važno ne ometati korištenje već dostupnim mogućnostima. Tranzicija prometa mora biti vjerodostojna i realna te se njome moraju postići mjerljivi rezultati.

3.22.

Stoga bi rješenja koja će se razvijati trebala biti društveno vjerodostojna i prihvatljiva. To znači da se moraju izraditi konkretni i koordinirani planovi koji podliježu socijalnom dijalogu između uključenih strana o tome kako omogućiti radnoj snazida se prilagodi novim zahtjevima u pogledu kompetencija i izbjegne privremenu nezaposlenost.

3.23.

Važno je da rješenja budu financijski vjerodostojna. To znači da, primjerice, trošak uporabe goriva s niskim ili nultim emisijama mora biti financijski podnošljiv za potrošače i omogućiti komercijalnim subjektima poslovanje uz prihvatljivu razinu dobiti. Trebalo bi izbjegavati rješenja poput izravne financijske potpore. Odobravanje poreznih olakšica potrošačima ili poduzećima koja ulažu u održiva rješenja bolje je rješenje.

3.24.

Naglašava se uloga sustava javne nabave kao sredstva za promicanje održivih ciljeva pri javnim ulaganjima. Valjalo bi promicati mogućnost uvođenja usklađenosti s radnim pravom kao posebnog zahtjeva. Sufinanciranje sredstvima EU-a u području prometa trebalo bi biti usklađeno s nacionalnim politikama i planiranjem, u skladu s okvirom EU-a.

3.25.

Sigurnost i zaštita ključne su za svaki održivi prometni sustav. One utječu na sve korisnike i pružatelje usluga prijevoza. Stoga se standardi moraju stalno poboljšavati u svim vrstama prijevoza.

Sudjelovanje i savjetovanje

3.26.

Važno je da se u okviru uspješne zelene tranzicije postigne konsenzus putem socijalnog dijaloga i opsežnog savjetovanja sa svim dionicima i širom javnošću. Taj će pristup pomoći u definiranju problema, pronalaženju rješenja prihvatljivih svim dionicima i izgradnji povjerenja u planirane mjere i općoj potpori za te mjere. To se mora smatrati nezaobilaznim uvjetom za uspješno pregovaranje o složenom procesu transformacije prometnog sektora i poboljšanje transparentnosti zakonodavnih postupaka i kvalitete zakonodavstva.

3.27.

EGSO naglašava potrebu da organizirano civilno društvo i dalje bude aktivno uključeno u inicijative kojima se promiče održivi promet te predlaže daljnji razvoj rane suradnje sa svim dionicima.

4.   Posebne napomene

Socijalni aspekti – dostupnost prijevoza

4.1.

Socijalno održiv prometni sustav mora biti dostupan, uključiv, siguran i cjenovno pristupačan kako bi se izbjeglo siromaštvo u pogledu mobilnosti. Mora biti u skladu sa specifičnim potrebama različitih skupina, primjerice žena. Pristupačnost, među ostalim, podrazumijeva odgovarajuće prostorno planiranje, također u pogledu povezanosti aglomeracija i okolnih ruralnih područja, uz vođenje računa o namjenskim rješenjima za starije osobe i osobe smanjene pokretljivosti (pokretne trake za hodanje, uspinjače itd.). Potrebno je poboljšati ponudu ekološkog prijevoza za gradski turizam. EGSO naglašava da postoji potreba za promicanjem i razvojem planova održive gradske mobilnosti.

4.2.

EGSO poziva na to da se među korisnicima prijevoza posebna pozornost posveti ženama, među ostalim usmjeravanjem na sigurnost u javnom prijevozu, kako bi se doprinijelo rodnoj ravnopravnosti.

4.3.

Trebala bi postojati potpora za zajednički i aktivni prijevoz, posebno u gradovima, uključujući promicanje zelenih načina prijevoza s pomoću inteligentnih prometnih sustava, koncept mobilnosti kao usluge i poboljšanje sigurnosti na cestama. Potrebno je uzeti u obzir pitanja povezana s kvalitetom života, kao što je potreba za smanjenjem onečišćenja bukom.

4.4.

EGSO smatra da javni prijevoz ima ključnu zadaću u procesu transformacije. Njegova uključivost omogućuje ostvarivanje okolišnih i socijalnih ciljeva. On se može nadopuniti rješenjima za mikromobilnost.

4.5.

Cijene javnog prijevoza moraju biti povoljne i pravedne, a da pritom ne dovedu do slabljenja povezanosti ili smanjenja broja osoblja, uzimajući u obzir sve dionike. Budući da se radi o javnoj usluzi, javni prijevoz ne smije se temeljiti samo na profitabilnosti niti dovesti do prometne isključenosti. To znači da postoji socijalno opravdana potreba za održavanjem neprofitabilnih veza u cilju očuvanja socijalne kohezije, na primjer putem obveze pružanja javne usluge. Kako bi se održala odgovarajuća razina usluge, možda će biti nužna uporaba vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem.

Socijalni aspekti – radna snaga

4.6.

Nedostatak ljudskih resursa velik je problem prometnog sektora zbog kojeg može biti otežan njegov razvoj, uključujući planiranu zelenu tranziciju. U tom se kontekstu ističe da je važno zajamčiti zadovoljavajuće i pravedne radne uvjete i osigurati pravednu plaću u tom sektoru, što se odnosi i na radnike koji rade putem platformi. Iako su radni odnosi i dalje u nacionalnoj nadležnosti, treba skrenuti pozornost na mogućnosti kolektivnog pregovaranja radi postizanja dogovora o privlačnim radnim uvjetima u prometnom sektoru, uključujući plaće te sigurnost i zdravlje na radu na nacionalnoj i transnacionalnoj razini.

4.7.

Nove tehnologije mogu donijeti nove mogućnosti u tom pogledu. Naglašava se važnost osposobljavanja i cjeloživotnog učenja, posebno kao sredstva kojim se radnoj snazi omogućuje da drži korak s novim zahtjevima u pogledu kompetencija povezanima s zelenom tranzicijom, uključujući digitalizaciju tog sektora.

4.8.

Mjerama poput onih navedenih u točkama 4.3. i 4.5. stvorit će se pozitivna slika o prometnom sektoru i privući mlade i žene u taj sektor.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


III Pripremni akti

Europski gospodarski i socijalni odbor

578. plenarno zasjedanje EGSO-a – Sjednica za obnovu saziva, 26.4.2023. – 27.4.2023.

29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/87


Mišljenje Europski gospodarski i socijalni odbor o temi „Prijedlog preporuke Vijeća o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji”

(COM(2023) 38 final – 2023/0012 (NLE))

i o temi „Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Jačanje socijalnog dijaloga u Europskoj uniji: iskorištavanje njegova punog potencijala za upravljanje pravednim tranzicijama”

(COM(2023) 40 final)

(2023/C 228/12)

Izvjestitelj:

Pekka RISTELÄ

Suizvjestiteljica:

Mariya MINCHEVA

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 8.3.2023.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

179/52/17

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Komunikaciju Komisije o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji („Komunikacija”) i Prijedlog preporuke Komisije o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji („Preporuka”).

1.2.

Socijalni dijalog na nacionalnoj i europskoj razini ima ključnu ulogu u oblikovanju gospodarskih, radnih i socijalnih politika kojima se promiče uzlazna konvergencija životnih i radnih uvjeta u državama članicama. EGSO se u potpunosti slaže sa stajalištem da socijalni dijalog može biti koristan alat za poticanje gospodarske i socijalne otpornosti, konkurentnosti te održivog i uključivog rasta.

1.3.

Pozitivne rezultate socijalnog dijaloga ne bi se smjelo uzeti zdravo za gotovo jer se socijalni dijalog ne može promatrati samo kao alat koji treba provesti. Komisija bi trebala proučiti uspješne nacionalne, regionalne i sektorske primjere i utvrditi zašto su postali uspješni.

1.4.

EGSO se slaže s Komunikacijom u kojoj stoji da su, kako bi se poduprla pokrivenost kolektivnim pregovaranjem, potrebni veći napori na nacionalnoj razini i na razini EU-a. Iako se u Preporuci navode ti važni čimbenici za poboljšanje pokrivenosti kolektivnog pregovaranja, nedostaje bitno pitanje istaknuto u Komunikaciji, ono o važnosti sektorskih kolektivnih ugovora.

1.5.

EGSO pozdravlja činjenicu da je cilj Preporuke poboljšati tripartitni socijalni dijalog na europskoj i nacionalnoj razini, te istodobno primjećuje da u nekim državama članicama trostrana dimenzija socijalnog dijaloga postoji više formalno nego sadržajno. EGSO vjeruje da bi uspostava zajedničkog djelotvornog okvira koji bi se primjenjivao na nacionalnoj razini radi uključivanja socijalnih partnera mogla pridonijeti osiguravanju da se s nacionalnim socijalnim partnerima provode djelotvorna i kvalitetna savjetovanja. Države članice također bi trebale imati obvezu da nacionalnim planovima za reforme i ulaganja prilože rezultate savjetovanja sa socijalnim partnerima. Komisija bi se trebala uključiti ako izostane konstruktivno sudjelovanje.

1.6.

EGSO je zabrinut zbog nejasne situacije u pogledu provedbe sporazuma socijalnih partnera putem direktiva Vijeća. Bez jasnoće, transparentnosti i predvidljivosti, široka diskrecijska ovlast Europske komisije u tom području vjerojatno će imati neželjenu posljedicu obeshrabrivanja socijalnih partnera od pregovaranja o takvim sporazumima. EGSO ponavlja svoj poziv Komisiji da o tom pitanju raspravi sa socijalnim partnerima.

1.7.

Kao što se navodi u Preporuci, posebnu ulogu organizacija socijalnih partnera trebalo bi u potpunosti priznati i poštovati u strukturama i procesima socijalnog dijaloga te istodobno priznati da je građanski dijalog, koji uključuje širi skup dionika i širi raspon tema, zaseban proces. Tu bi razliku također trebalo napraviti u potpori izgradnji kapaciteta za socijalne partnere i šire civilno društvo.

2.   Opće napomene

2.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji („Komunikacija”) i Prijedlog preporuke Komisije o jačanju socijalnog dijaloga u Europskoj uniji („Preporuka”).

2.2.

Kao što je navedeno u mišljenju EGSO-a SOC/644 (1), socijalni dijalog na nacionalnoj i europskoj razini ima ključnu ulogu u oblikovanju gospodarskih, radnih i socijalnih politika kojima se promiče uzlazna konvergencija životnih i radnih uvjeta u državama članicama, kao i u odgovorima na izazove s kojima se Europa suočava.

2.3.

Kao što se priznaje u Komunikaciji, socijalni partneri izvor su golemog znanja i iskustva u području zapošljavanja i socijalnog stanja na terenu. Mogu pomoći u postizanju ravnoteže između interesa radnika i poslodavaca, kao i u poboljšanju prihvaćanja i djelotvornosti politika i propisa. Komisija usto pravilno ističe da socijalni partneri zato imaju jedinstvenu ulogu u usporedbi s drugim dionicima.

2.4.

Kao što se navodi u Preporuci, posebnu ulogu organizacija socijalnih partnera trebalo bi u potpunosti priznati i poštovati u strukturama i procesima socijalnog dijaloga te istodobno priznati da je građanski dijalog, koji uključuje širi skup dionika i širi raspon tema, zaseban proces.

2.5.

EGSO je prethodno istaknuo (2) da je jedna od glavnih funkcija socijalnog dijaloga, osobito kolektivnog pregovaranja, pridonijeti oblikovanju poslovnog okruženja i upravljanju promjenama u svijetu rada pružanjem informacija, predviđanjem, sudjelovanjem i olakšavanjem s ciljem izgradnje međusobnog povjerenja između socijalnih partnera na svim razinama.

2.6.

EGSO se u potpunosti slaže sa stajalištem da socijalni dijalog može biti koristan alat za poticanje gospodarske i socijalne otpornosti, konkurentnosti te održivog i uključivog rasta. Međutim, pozitivne rezultate socijalnog dijaloga ne bi se smjelo uzeti zdravo za gotovo jer nije riječ o običnom instrumentu koji se može provesti. Komisija bi trebala proučiti uspješne nacionalne, regionalne i sektorske primjere i utvrditi zašto su postali uspješni. Razmjena znanja i istorazinska ocjena među državama članicama također bi mogli pridonijeti poboljšanju stanja u zemljama sa slabim socijalnim dijalogom.

2.7.

Kako bi se socijalne partnere dodatno potaknulo da se uključe u socijalni dijalog, poboljšaju pokrivenost kolektivnim pregovaranjem i provode sporazume o socijalnom dijalogu, bilo na razini EU-u ili nacionalnoj razini, važno je da socijalni partneri u zemljama u kojima je socijalni dijalog trenutačno slabiji imaju pristup dodatnoj potpori izgradnji kapaciteta. To se osobito odnosi na Europski socijalni fond plus (ESF+), u okviru kojeg je važno razlikovati potporu izgradnji kapaciteta za socijalne partnere i šire civilno društvo. Tu bi razliku trebalo uvesti u Uredbu u fondu ESF+ i Uredbu o zajedničkim odredbama za sljedeće financijsko razdoblje. Istodobno bi trebalo pronaći bolja financijska rješenja za organizacije civilnog društva.

2.8.

Kao što je to potvrdila Europska komisija, socijalni dijalog imao je važnu ulogu u oblikovanju i provedbi politika za ograničavanje posljedica pandemije u svijetu rada. Socijalni partneri također imaju važnu ulogu u suočavanju s dalekosežnim posljedicama ruske ratne agresije na Ukrajinu olakšavanjem integracije raseljenih osoba iz Ukrajine te drugih izbjeglica i migranata na tržište rada. Socijalni partneri također imaju ključnu ulogu u pronalasku održivih rješenja za prilagodbu plaća i kolektivnih ugovora kao odgovor na krizu troškova života i visoke razine inflacije.

2.9.

EGSO je uvidio (3) da djelotvoran socijalni dijalog mora uključivati:

reprezentativne i legitimne socijalne partnere koji posjeduju znanje, tehničke kapacitete i pravodoban pristup relevantnim informacijama za sudjelovanje,

političku volju i predanost uključivanju u socijalni dijalog,

poštovanje temeljnih ovlasti i autonomije socijalnih partnera, slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja te poticajni pravni i institucijski okvir za potporu procesima socijalnog dijaloga s institucijama koje dobro funkcioniraju.

EGSO cijeni činjenicu da su svi ti elementi uključeni u ovu inicijativu Komisije.

2.10.

Istodobno i dalje diljem EU-a nalazimo primjere slabo razvijenog socijalnog dijaloga koji se odvija u negativnom okruženju. Ponekad pravni okvir socijalnim partnerima ne omogućuje prostor za pregovore. Time se oslabljuje položaj socijalnih partnera, ali i smanjuje njihov kapacitet za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju i privlačenje novih članova. U državama članicama koje nemaju dugu tradiciju ključno je da za određivanje reprezentativnosti organizacija socijalnih partnera postoje otvoreni, transparentni i unaprijed utvrđeni objektivni kriteriji koji su utvrđeni u dogovoru s njima, kao i da se izbjegnu prekomjerna administrativna opterećenja. Isto tako, postoje brojne nacionalne prakse koje treba poštovati, uključujući uzajamno priznavanje organizacija socijalnih partnera.

2.11.

EGSO se slaže s navodom u Komunikaciji da za potporu proširenju kolektivnog pregovaranja treba učiniti više i na nacionalnoj razini i na razini EU-a (4) te u tom pogledu pozdravlja činjenicu da se u Preporuci upućuje na različite načine da se to postigne: uklanjanjem institucionalnih ili pravnih prepreka socijalnom dijalogu i kolektivnom pregovaranju kojim su obuhvaćeni novi oblici rada ili netipično zapošljavanje; osiguravanjem da pregovaračke strane imaju slobodu odlučivanja o pitanjima o kojima će se pregovarati; osiguravanjem da se socijalni partneri dogovore o svakoj mogućnosti odstupanja od kolektivnih ugovora i da je ona ograničena u pogledu uvjeta pod kojima se može primjenjivati; i osiguravanjem i primjenom sustava za izvršavanje kolektivnih ugovora.

2.12.

Iako se u Preporuci navode ti važni čimbenici za povećanje obuhvata kolektivnog pregovaranja, nedostaje bitno pitanje istaknuto u Komunikaciji, odnosno važnost sektorskih kolektivnih ugovora. Kao što se navodi u Komunikaciji, pokrivenost kolektivnim pregovaranjem visoka je (iznad 50 %) samo u zemljama s barem nekim oblikom sektorskog pregovaranja. To se potvrđuje i u novijoj Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama (Direktiva (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća (5)), u skladu s kojom države članice promiču izgradnju i jačanje kapaciteta socijalnih partnera za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju o određivanju plaća, posebno na sektorskoj ili međusektorskoj razini.

2.13.

Istodobno je važno očuvati dobrovoljnu prirodu kolektivnog pregovaranja i stvoriti odgovarajuće uvjete kako bi taj proces bio privlačan i uzajamno koristan. On ujedno mora biti u što većoj mjeri uključiv. Trebali bi postojati i učinkoviti sustavi za rješavanje sporova. U državama članicama trebalo bi, uz sudjelovanje socijalnih partnera, razviti mehanizme za praćenje pokrivenosti kolektivnim ugovorima.

2.14.

EGSO pozdravlja činjenicu da se Preporukom nastoji poboljšati trostrani socijalni dijalog na europskoj i nacionalnoj razini, pri čemu se upućuje, među ostalim, na to koliko je važno da se dodijeli dovoljno vremena za savjetovanja tijekom cijelog postupka donošenja politika, osiguraju odgovarajući institucijski okviri i osigura pristup relevantnim informacijama potrebnima za sudjelovanje u socijalnom dijalogu.

2.15.

U nekim državama članicama trostrana dimenzija socijalnog dijaloga postoji više formalno nego sadržajno. Uz primjerenu provedbu i praćenje, Preporuka može biti važan korak prema poboljšanju tog stanja. Osobito bi važno bilo poticati trostrani dijalog na europskoj razini u pogledu aspekata koji se odnose na zapošljavanje i socijalnu zaštitu, primjerice temeljitim razmatranjem osnivanja tripartitnih savjetodavnih odbora za ta pitanja.

2.16.

EGSO je u svojim prethodnim mišljenjima preporučio, na primjer, odgovarajuće uključivanje socijalnih partnera u osmišljavanje i provedbu nacionalnih planova oporavka te bolju suradnju između socijalnih partnera i Europske komisije u osiguravanju dosljednog korištenja europskih resursa (6). Također bi trebalo osigurati veću uključenost drugih organizacija civilnog društva.

2.17.

EGSO se slaže s Komisijom da su sporazumi o europskom socijalnom dijalogu jedan od najvažnijih rezultata socijalnog dijaloga EU-a. EGSO prima na znanje i da je Komisija pozvala europske socijalne partnere na pregovore i sklapanje novih sporazuma socijalnih partnera, pri čemu ističe da će sami socijalni partneri odlučiti hoće li započeti pregovore i o kojim pitanjima. To je temeljni aspekt njihove neovisnosti.

2.18.

EGSO je istodobno zabrinut zbog nejasne situacije u pogledu provedbe sporazuma socijalnih partnera putem direktiva Vijeća. Ako se ne utvrdi jasniji postupak, široka diskrecijska ovlast Europske komisije u tom području, koju omogućuju novije presude Suda Europske unije (7), vjerojatno će obeshrabriti socijalne partnere od pregovora o takvim sporazumima.

2.19.

EGSO stoga ponovno poziva Komisiju da o tom pitanju raspravi sa socijalnim partnerima, poštujući pritom njihovu neovisnost i postupak iz članka 155. UFEU-a. EGSO također ponovno poziva Komisiju da osigura jasne i transparentne kriterije za provedbu sektorskih sporazuma socijalnih partnera (8).

3.   Posebne napomene

3.1.   Posebne napomene o Komunikaciji

3.1.1.

Komisija u Komunikaciji pregovaračkim socijalnim partnerima nudi potporu i pravne savjete svojih službi, posebno u pitanjima koja bi mogla negativno utjecati na provedbu sporazuma u okviru prava EU-a. Najvažnije, socijalni partneri moraju zajednički odlučiti jesu li takvi savjeti i potpora potrebni u kontekstu njihovih pregovora.

3.1.2.

Komisija upućuje i na praksu ocjenjivanja, među ostalim, primjerenosti provedbe dogovorenog sporazuma socijalnih partnera u okviru prava EU-a, koja je potvrđena u presudi Suda C-928/19 P. Komisija napominje da se u tom kontekstu može provesti procjena učinka. Komisija se obvezuje da će obavijestiti odgovarajuće socijalne partnere u roku od tri mjeseca o svojim preliminarnim razmatranjima, a u tim obavijestima može navesti i hoće li se provesti procjena učinka.

3.1.3.

Iako EGSO priznaje vrijednost potpore i savjeta koje nudi Komisija, kao i preuzimanja obveze za provedbu procjena u određenim vremenskim rokovima, te mjere nisu dovoljne za jasnoću, transparentnost i predvidljivost procesa koje su potrebne pregovaračkim partnerima.

3.1.4.

EGSO naglašava važnost odgovarajućeg okvira potpore za sektorski socijalni dijalog i prima na znanje otvoreno pismo europskih sektorskih socijalnih partnera. (9) Potrebno je ozbiljno razmotriti zabrinutosti sektorskih organizacija u pogledu financiranja i organizacije sektorskih odbora za socijalni dijalog.

3.1.5.

Kad je riječ o promicanju europskog trostranog socijalnog dijaloga, EGSO pozdravlja najavu Komisije da će imenovati koordinatora za socijalni dijalog u svakoj službi Komisije. Koordinatori u glavnim upravama Komisije i relevantnim službama mogli bi podići razinu svijesti o socijalnom dijalogu i poboljšati njegovu kvalitetu, a time i pomoći Komisiji u ostvarivanju koristi koje funkcionalan trostrani dijalog može donijeti oblikovanju europskih politika.

3.1.6.

U kontekstu Europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika i politika zapošljavanja, EGSO pozdravlja činjenicu da Komisija prepoznaje da je smisleno i pravodobno uključivanje socijalnih partnera na razini EU-a i nacionalnoj razini važno za učinkovitu izradu i provedbu reformi i ulaganja. Međutim, iako se na razini EU-a u ključnim trenucima ciklusa semestra redovito organiziraju strukturirani dijalozi sa socijalnim partnerima, vlade na nacionalnoj razini često zanemaruju njihovo sudjelovanje pa djelotvornost ciklusa uglavnom ovisi o dobroj volji vlada, a ne o uspostavljenim praksama ili pravilima.

3.1.7.

EGSO se slaže da je promicanje socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja važno i u kontekstu tekućih pregovora o proširenju te pozdravlja potporu Komisije projektima usmjerenima na poboljšanje socijalnog dijaloga u zemljama kandidatkinjama ili potencijalnim kandidatima. Isto vrijedi za europsku politiku susjedstva i partnerstva EU-a unutar strategije Global Gateway, u okviru kojih se EU ispravno obvezuje na podupiranje visokih standarda ljudskih, socijalnih i radničkih prava.

3.2.   Posebne napomene o Preporuci

3.2.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u Komunikaciji poštuju uloga i neovisnost sindikata i organizacija poslodavaca u kolektivnom pregovaranju. EGSO smatra da je važno pojasniti da se pojam organizacija radnika, kako je naveden u uvodnoj izjavi 12., tumači u skladu sa sudskom praksom nadzornih tijela Međunarodne organizacije rada (ILO) (osobito konvencijama br. 98 i 154), kao i ukloniti izraz „u pravilu” iz uvodne izjave 12. Osim toga, u uvodnoj izjavi 13. trebalo bi, uz upućivanje na Konvenciju br. 135, uputiti i na Konvenciju ILO-a br. 98.

3.2.2.

EGSO pozdravlja poziv državama članicama da osiguraju sustavno, smisleno i pravodobno uključivanje socijalnih partnera u osmišljavanje i provedbu politika, osobito onih koje se odnose na europski semestar i Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF). EGSO vjeruje da bi uspostava zajedničkog djelotvornog okvira koji bi se primjenjivao na nacionalnoj razini radi uključivanja socijalnih partnera i organizacija civilnog društva mogla pridonijeti osiguravanju da se provode djelotvorna i kvalitetna savjetovanja.

3.2.3.

Kad je riječ o europskom semestru, države članice trebale bi imati obvezu da nacionalnim planovima za reforme i ulaganja prilože rezultate savjetovanja sa socijalnim partnerima i njihova stajališta i/ili njihov doprinos. To vrijedi i za fond ESF+ te po potrebi druge kohezijske fondove, uz puno poštovanje načela partnerstva. U svim je slučajevima ključno djelotvorno sudjelovanje socijalnih partnera, koje nije svedeno samo na ispunjavanje formalnosti. Štoviše, ako se ne provede smisleno uključivanje ili ako se socijalni dijalog podcjenjuje na nacionalnoj razini, Komisija bi trebala poduzeti mjere, npr. nacrte planova/sporazuma o partnerstvu moglo bi se zadržati do odobrenja.

3.2.4.

U uvodnim izjavama Preporuke potvrđuje se da se direktivama EU-a o javnoj nabavi (10) od država članica zahtijeva da poštuju pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje. EGSO smatra da bi to pitanje, koje je usko povezano s ciljem povećanja obuhvata kolektivnog pregovaranja, trebalo uključiti u stvarne preporuke državama članicama.

3.2.5.

U Preporuci se navodi da u nekim državama članicama treba ojačati kapacitet nacionalnih socijalnih partnera kako bi se na nacionalnoj razini proveli neovisni sporazumi socijalnih partnera EU-a. EGSO vjeruje da će pružanje veće potpore u tom pogledu (uključujući iz fonda ESF+) doprinijeti socijalnom dijalogu EU-a na nacionalnoj razini i poboljšati postupak provedbe na terenu.

3.2.6.

EGSO pozdravlja činjenicu da se posebna pozornost posvećuje dostupnim nacionalnim sredstvima i sredstvima EU-a za potporu socijalnim partnerima. Fond ESF+ vrijedan je instrument za povećanje kapaciteta socijalnih partnera (uključujući one koji predstavljaju MSP-ove i mikropoduzeća) za sudjelovanje u trostranim i dvostranim socijalnim dijalozima, ali i za pružanje potpore njihovim zajedničkim djelovanjima u predviđanju, ublažavanju i rješavanju problema povezanih sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima koji su nastali tijekom različitih socioekonomskih razvoja, među kojima su jedan od primjera zelena i digitalna tranzicija. To bi trebalo jasno istaknuti kao dio pristupa usmjerenog na potporu izgradnji kapaciteta za socijalne partnere u okviru fonda ESF+.

3.2.7.

Komisija civilni dijalog koji uključuje širi skup dionika s pravom priznaje kao zaseban proces, a taj bi pristup trebala pratiti i potpora u okviru fonda ESF+. Proračunske linije namijenjene socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva trebalo bi razdvojiti kako bi se bolje definirale posebne uloge i bolje pratili rezultati. Osim toga, potreban je jasan skup kriterija za ispitivanja za državne potpore (koji će odobriti Komisija) jer je to očito problem u nekim državama članicama. Te bi kriterije trebalo primjenjivati u ocjenjivanju usklađenosti projektnih aktivnosti socijalnih partnera s pravilima o državnim potporama, koje provode nacionalna tijela. Te bi kriterije trebalo oblikovati tako da odražavaju posebnu ulogu socijalnih partnera kako bi im se olakšalo da u većoj mjeri sudjeluju u socijalnom dijalogu na različitim razinama (međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj i sektorskoj razini te razini EU-a) te mu djelotvorno pridonose. Slična pravila trebalo bi razviti za organizacije civilnog društva.

3.2.8.

EGSO smatra važnim da Preporuka sadržava jasne i djelotvorne odredbe o praćenju. Državama članicama preporučuje se da u roku od 18 mjeseci od objave Preporuke radi provedbe dostave popis mjera, sastavljenih uz savjetovanje sa socijalnim partnerima. Komisija pak namjerava razviti pokazatelje za praćenje provedbe zajedno s Odborom za zapošljavanje i relevantnim socijalnim partnerima. Socijalni partneri trebali bi imati važnu ulogu u razvoju tih pokazatelja.

3.2.9.

EGSO pozdravlja izjavu iz Preporuke da bi se tim praćenjem socijalnim partnerima trebalo omogućiti da, među ostalim, utvrde situacije u kojima su isključeni ili na neodgovarajući način uključeni u savjetovanja na nacionalnoj razini o politici Unije i nacionalnoj politici. EGSO smatra da bi bilo važno definirati postupak koji proizlazi iz takvih utvrđivanja i čiji je cilj poboljšati situaciju.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Mišljenje EGSO-a „Socijalni dijalog za gospodarsku održivost i otpornost”, SL C 10, 11.1.2021., str. 14.

(2)  Mišljenje EGSO-a „Socijalni dijalog za inovacije u digitalnom gospodarstvu”, SL C 159, 10.5.2019., str. 1.

(3)  Mišljenje EGSO-a „Socijalni dijalog za gospodarsku održivost i otpornost”, SL C 10, 11.1.2021., str. 14.

(4)  Mišljenje EGSO-a „Socijalni dijalog za gospodarsku održivost i otpornost”, SL C 10, 11.1.2021., str. 14.

(5)  Direktiva (EU) 2022/2041 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji (SL L 275, 25.10.2022, str. 33).

(6)  Mišljenje EGSO-a „Socijalni dijalog za gospodarsku održivost i otpornost”, SL C 10, 11.1.2021., str. 14. i „Smjernice za politike zapošljavanja država članica”, SL C 517, 22.12.2021., str. 97.

(7)  Presuda Općeg suda od 24. listopada 2019., T–310/18, i presuda Suda (veliko vijeće) od 2. rujna 2021., C-928/19 P.

(8)  Mišljenje EGSO-a „Socijalni dijalog za gospodarsku održivost i otpornost”, SL C 10, 11.1.2021., str. 14.

(9)  Otvoreno pismo europskih sektorskih socijalnih partnera – EuroCommerce.

(10)  Direktive 2014/24/EU, vidjeti SL L 94, 28.3.2014., str. 65., 2014/25/EU, vidjeti SL L 94, 28.3.2014., str. 243. i 2014/23/EU, vidjeti SL L 94, 28.3.2014., str. 1.


PRILOG

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova (pravilo 74. stavak 3. Poslovnika):

AMANDMAN 1.

SOC/764

Jačanje socijalnog dijaloga

Točka 2.3.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Kao što se priznaje u Komunikaciji, socijalni partneri izvor su golemog znanja i iskustva u području zapošljavanja i socijalnog stanja na terenu. Mogu pomoći u postizanju ravnoteže između interesa radnika i poslodavaca, kao i u poboljšanju prihvaćanja i djelotvornosti politika i propisa. Komisija usto pravilno ističe da socijalni partneri zato imaju jedinstvenu ulogu u usporedbi s drugim dionicima.

Kao što se priznaje u Komunikaciji, socijalni partneri mogu pomoći u postizanju ravnoteže između interesa radnika i poslodavaca, kao i u poboljšanju prihvaćanja i djelotvornosti politika i propisa. Komisija usto pravilno ističe da socijalni partneri zato imaju jedinstvenu ulogu u usporedbi s drugim dionicima. Međutim, EGSO naglašava vrijednost suradnje i razmjene stajališta između sudionika socijalnog i civilnog dijaloga. Brojne organizacije civilnog društva također imaju jedinstveno iskustvo i specifično znanje prikupljeno na terenu, koje se može iskoristiti i izvan civilnog dijaloga. Važno je istaknuti praksu u nekim državama članicama u kojima socijalni partneri pozivaju predstavnike određenih organizacija civilnog društva na sastanke organizirane u okviru socijalnog dijaloga jer žele čuti njihove stavove i iskoristiti njihovo znanje, stručnost i iskustvo.

Obrazloženje

Organizacije civilnog društva puno su bolje upoznate sa stanjem na terenu u brojnim područjima koja se tiču socijalnog stanja, primjerice kad je posrijedi borba protiv siromaštva, potpora osobama s invaliditetom ili drugim ranjivim skupinama, integracija migranata, prava etničkih manjina i pomoć djeci kojoj prijeti socijalna isključenost. To treba spomenuti u ovom razmatračkom mišljenju kako bi se izbjegao dojam da su samo socijalni partneri upoznati sa socijalnim stanjem na terenu. Socijalni partneri u nekim državama članicama svjesni su tog znanja, uvažavaju ga i shvaćaju njegovu važnost te predstavnike određenih organizacija civilnog društva pozivaju na sastanke s dionicima u strukturama tripartitnog dijaloga kako bi produbili svoje znanje i obogatili svoje iskustvo.

Rezultat glasanja:

Za:

83

Protiv:

153

Suzdržani:

9

AMANDMAN 2.

SOC/764

Jačanje socijalnog dijaloga

Točka 2.4.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Kao što se navodi u Preporuci, posebnu ulogu organizacija socijalnih partnera trebalo bi u potpunosti priznati i poštovati u strukturama i procesima socijalnog dijaloga te istodobno priznati da je građanski dijalog, koji uključuje širi skup dionika i širi raspon tema, zaseban proces.

Kao što se navodi u Preporuci, posebnu ulogu organizacija socijalnih partnera trebalo bi u potpunosti priznati i poštovati u strukturama i procesima socijalnog dijaloga te istodobno priznati da je civilni dijalog, koji uključuje širi skup dionika i širi raspon tema, zaseban proces. EGSO naglašava potrebu za suradnjom i razmjenom stajališta između sudionika socijalnog i civilnog dijaloga jer glavni predstavnici koji zastupaju interese brojnih socijalnih skupina nisu socijalni partneri već druge organizacije civilnog društva. Stoga je potrebno izbjeći situacije u kojima se sporazumi među socijalnim partnerima sklapaju, a da se pritom ne uzimaju u obzir stajališta i argumenti drugih organizacija civilnog društva koje predstavljaju europske građane i imaju znatan utjecaj na njihov život.

Obrazloženje

Ovim amandmanom želi se naglasiti da se u okviru socijalnog dijaloga moraju uzimati u obzir i interesi drugih skupina, kojima se socijalni partneri ne bave u velikoj mjeri i koje uglavnom zastupaju druge organizacije civilnog društva.

Rezultat glasanja:

Za:

79

Protiv:

157

Suzdržani:

7

AMANDMAN 3.

SOC/764

Jačanje socijalnog dijaloga

Točka 3.1.5.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Kad je riječ o promicanju europskog trostranog socijalnog dijaloga, EGSO pozdravlja najavu Komisije da će imenovati koordinatora za socijalni dijalog u svakoj službi Komisije. Koordinatori u glavnim upravama Komisije i relevantnim službama mogli bi podići razinu svijesti o socijalnom dijalogu i poboljšati njegovu kvalitetu, a time i pomoći Komisiji u ostvarivanju koristi koje funkcionalan trostrani dijalog može donijeti oblikovanju europskih politika.

Kad je riječ o promicanju europskog trostranog socijalnog dijaloga, EGSO pozdravlja najavu Komisije da će imenovati koordinatora za socijalni dijalog u svakoj službi Komisije. Koordinatori u glavnim upravama Komisije i relevantnim službama mogli bi podići razinu svijesti o socijalnom dijalogu i poboljšati njegovu kvalitetu, a time i pomoći Komisiji u ostvarivanju koristi koje funkcionalan trostrani dijalog može donijeti oblikovanju europskih politika. EGSO istodobno naglašava da bi u svrhu promicanja europskog civilnog dijaloga sličnu funkciju koordinatora trebalo uvesti u svim glavnim upravama Komisije. Komisija bi istodobno trebala ojačati oba dijaloga, pri čemu nijednom od njih ne treba davati prednost.

Obrazloženje

Europska komisija sada predlaže uvođenje funkcije posebnog koordinatora za socijalni dijalog u svim glavnim upravama i drugim službama Komisije. Budući da postoji 30 glavnih uprava, uz brojne druge službe, to znači da će se jačanju socijalnog dijaloga posvetiti veliki ljudski resursi. Uvođenje funkcije posebnog koordinatora za socijalni dijalog u nekim glavnim upravama otvara pitanja s obzirom na to da u tim područjima djelovanja dominiraju organizacije civilnog društva, a ne socijalni partneri. Ta su područja, na primjer, okoliš, klima, poljoprivreda i ruralni razvoj, obrazovanje, mladi, sport i kultura, pravosuđe i potrošači. Potrebno je istodobno poduzeti mjere za potporu civilnom dijalogu. Nema razloga da se Europska komisija posebno bavi samo jednom vrstom dijaloga, pri čemu se za njegovo jačanje izdvajaju znatni ljudski resursi, moguće više od 50 osoba.

Rezultat glasanja:

Za:

78

Protiv:

156

Suzdržani:

7

AMANDMAN 4.

SOC/764

Jačanje socijalnog dijaloga

Točka 1.7.

Izmijeniti kako slijedi:

Mišljenje Stručne skupine

Amandman

Kao što se navodi u Preporuci, posebnu ulogu organizacija socijalnih partnera trebalo bi u potpunosti priznati i poštovati u strukturama i procesima socijalnog dijaloga te istodobno priznati da je građanski dijalog, koji uključuje širi skup dionika i širi raspon tema, zaseban proces. Tu bi razliku također trebalo napraviti u potpori izgradnji kapaciteta za socijalne partnere i šire civilno društvo.

Kao što se navodi u Preporuci, posebnu ulogu organizacija socijalnih partnera trebalo bi u potpunosti priznati i poštovati u strukturama i procesima socijalnog dijaloga te istodobno priznati da je civilni dijalog, koji uključuje širi skup dionika i širi raspon tema, zaseban proces. Tu bi razliku također trebalo napraviti u potpori izgradnji kapaciteta za socijalne partnere i šire civilno društvo. EGSO istodobno naglašava vrijednost suradnje i razmjene stajališta između sudionika socijalnog i civilnog dijaloga. Brojne organizacije civilnog društva također imaju jedinstveno iskustvo i specifično znanje prikupljeno na terenu, koje se može iskoristiti i izvan civilnog dijaloga.

Obrazloženje:

U skladu s glavnim dijelom teksta.

Rezultat glasanja:

Za:

83

Protiv:

153

Suzdržani:

9


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/97


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prikupljanju i prijenosu unaprijed dostavljenih informacija o putnicima (API podaci) radi poboljšanja i olakšavanja nadzora vanjskih granica, izmjeni Uredbe (EU) 2019/817 i Uredbe (EU) 2018/1726 te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/82/EZ

(COM(2022) 729 final)

i Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prikupljanju i prijenosu unaprijed dostavljenih informacija o putnicima u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela te o izmjeni Uredbe (EU) 2019/818

(COM(2022) 731 final)

(2023/C 228/13)

Izvjestitelj:

Tymoteusz Adam ZYCH

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 8.2.2023.

Pravna osnova:

članak 77. stavak 2. točka (b) i članak 79. stavak 2. točka (c) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

137/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prijedloge Europske komisije o unaprijed dostavljenim informacijama o putnicima (1) s obzirom na to da su djelotvorno prikupljanje i prijenos API podataka i podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) potrebni radi upravljanja granicama i suzbijanja nezakonitog useljavanja, kao i zbog sigurnosnih razloga, uključujući potrebu za sprečavanjem i suzbijanjem terorizma i teških kaznenih djela.

1.2.

EGSO je uvjeren da će, sve dok su API podaci i podaci iz PNR-a uređeni postojećim direktivama (Direktiva o API-ju (2) i Direktiva o PNR-u (3)), u provedbi tih direktiva na nacionalnoj razini postojati nepoželjne razlike.

1.3.

Za usklađivanje provedbe tih direktiva i povećanje učinkovitosti prikupljanja i prijenosa API podataka i podataka iz PNR-a nužne su uredbe jer će se njima ukloniti razlike koje proizlaze iz različitih praksi država članica, povećati pravna sigurnost, ubrzati protok putnika i smanjiti administrativne poteškoće za zračne prijevoznike.

1.4.

EGSO ističe važnost Povelje o temeljnim pravima u provedbi predloženih uredbi. Potrebno je s pažnjom uzeti u obzir prava ranjivih skupina, prije svega osoba s invaliditetom.

1.5.

Važan argument u korist donošenja predmetnih prijedloga je činjenica da se važeće direktive o API-ju i PNR-u kritizira zbog toga što nisu u skladu s postojećim standardima u pogledu zaštite podataka.

1.6.

EGSO uviđa da su nužni troškovi za agenciju eu-LISA povezani s projektiranjem, razvojem i udomljavanjem usmjerivača te tehničkim upravljanjem njime, koji će se pokrivati iz općeg proračuna EU-a, kao i troškovi za države članice povezani s njihovom vezom i integracijom s usmjerivačem.

1.7.

Međutim, EGSO napominje da predložene uredbe, uz dalekosežne tehničke izmjene postojećeg sustava, uvode i bitne pravne promjene. Stoga novi okviri za API i PNR iziskuju kontinuirano i pomno praćenje, ne samo na razini država članica već i na razini Komisije, zračnih prijevoznika i nadležnih tijela, kao i od strane agencije eu-LISA, naročito kad su posrijedi osobni podaci. Zbog toga EGSO naglašava da je nužno organizirati informativnu kampanju o novom zakonodavstvu, kao i osposobljavanje za zračne prijevoznike. Predlažu se i učestalije revizije, kao i razmatranje dodatnih postupaka praćenja funkcioniranja novih okvira za prikupljanje i prijenos API podataka i podataka iz PNR-a.

1.8.

EGSO je svjestan da područje primjene predmetnih prijedloga ne obuhvaća sve putnike koji prelaze vanjske granice EU-a. Međutim, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i posebnost zračnog prijevoza, u ovoj se fazi čini opravdanim ograničiti prijedloge na zračni prijevoz. Predlaže se da, kad uredbe budu podvrgnute ex post procjeni učinka, Komisija procijeni potrebu za proširenjem područja primjene na druge vrste prijevoza, osobito pomorski prijevoz.

1.9.

Osim toga, EGSO shvaća zabrinutost u vezi s praktičnom primjenom odredbi navedenih u prijedlozima. Predlaže da se dodatno razjasne odredbe o sankcijama koje se izriču privatnim operatorima u zrakoplovstvu. Uzimajući u obzir činjenicu da u praksi nije moguće osigurati potpunu točnost API podataka, predlaže se i da se na razini EU-a razmotri mogućnost uvođenja „praga tolerancije” za pogreške u prikupljanju i prijenosu podataka i da se jasno navede da se sankcije izriču prijevoznicima koji ne surađuju ili samo ako nije postignuta minimalna prihvatljiva razina kvalitete API podataka (kako je definirana na razini EU-a).

2.   Uvod

2.1.

Ovo se mišljenje prije svega bavi predloženom uredbom o prikupljanju i prijenosu API podataka za potrebe upravljanja granicama (4). U stavku 7. u nastavku ukratko se razmatra druga predložena uredba o prikupljanju i prijenosu API podataka u kontekstu teških kaznenih djela i kaznenih djela terorizma (5), koja se zbog planiranih promjena API podataka primjenjuje na podatke iz PNR-a.

2.2.

Predložene uredbe primjenjuju se samo na zračni prijevoz, tj. isključeni su drugi načini prijevoza, primjerice putovanje morem ili kopnom. Primjenjuju se i na čarter letove i na poslovne letove.

2.3.

Predloženim uredbama stavit će se izvan snage postojeća Direktiva o API-ju, a nakon što budu usvojene, postat će dio šengenske pravne stečevine.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO uviđa da zbog povećanja popularnosti zračnog prijevoza postojeći sustavi za putnički promet nisu dovoljno djelotvorni i treba ih poboljšati, prvenstveno radi osiguravanja neometanog protoka putnika. Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva izvijestila je 2019. da je u redovitim letovima zrakoplovom putovalo 4,5 milijardi putnika, pri čemu više od pola milijarde putnika svake godine uđe u EU ili izađe iz njega. Tu situaciju nisu promijenile ni pandemija COVID-a 19 ni ruska invazija na Ukrajinu, pa je stoga potrebno pronaći inovativna rješenja kako bi se ubrzao i poboljšao postupak nadzora granica. Unatoč kolapsu do kojeg je zbog pandemije došlo 2020. i 2021., zračni prijevoz se oporavlja.

3.2.

S druge strane, EGSO je svjestan činjenice da su, neovisno o učinkovitosti provjera i brzini postupka obrade putnika u zračnom prometu, potrebni djelotvorni instrumenti za suzbijanje nezakonitog useljavanja, kao i za osiguravanje granica EU-a.

3.3.

Prema mišljenju EGSO-a, upotreba sustavâ za automatsko prikupljanje podataka može donijeti znatne prednosti, uključujući povećanje učinkovitosti, tehnološki razvoj, poboljšanje kvalitete i brže pribavljanje podataka.

3.4.

Kao i svaka inovativna tehnologija, automatizacija prikupljanja i prijenosa podataka podrazumijeva rizike i složene izazove za politike u područjima kao što su sigurnost, zaštita i praćenje, socioekonomski aspekti, etika i privatnost, pouzdanost itd.

3.5.

API podaci su skup podataka o identitetu putnika sadržanih u njihovim putnim ispravama i informacije o letu koje se prikupljaju pri prijavi za let, koji se prenose graničnim tijelima zemlje odredišta. API podaci uključuju biografske podatke putnika (koji se u idealnom slučaju očitavaju iz strojno čitljive zone njihovih putnih isprava), kao i neke informacije o njihovom letu.

3.6.

Sustav za prikupljanje i prijenos API podataka temelji se na dostavi API podataka nadležnim tijelima prije dolaska leta, tako da ta tijela mogu unaprijed, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom, provjeriti osobe koje putuju usporedbom s profilima rizika, popisima za praćenje i bazama podataka.

3.7.

EGSO je svjestan da se postojećom direktivom zračnim prijevoznicima nameće obveza da API podatke na zahtjev prenesu graničnim tijelima zemlje odredišta prije polijetanja; međutim, njome se državama članicama ne nameće obveza da od zračnih prijevoznika zatraže API podatke. Zbog toga tijela država članica ne djeluju dosljedno, odnosno neka prikupljaju API podatke, a neka ne. Prema obrazloženju, procjenjuje se da se API podaci prikupljaju za 65 % dolaznih letova pa je stoga u praksi lako zaobići kontrole i provjere. Nadalje, kao što je Komisija primijetila prilikom evaluacije Direktive o API-ju (6), čak i kad države članice zatraže API podatke, njihova nacionalna tijela te podatke ne upotrebljavaju uvijek dosljedno.

3.8.

EGSO je svjestan nedostataka postojećeg sustava uspostavljenog tom direktivom. Kao što je izašlo na vidjelo prilikom evaluacije, nedovoljna standardizacija i usklađenost smanjuju korist koju donosi obrada API podataka, čime se stvara opterećenje za dionike i određena razina pravne nesigurnosti.

3.9.

EGSO također smatra da za zaposlenike u zrakoplovstvu postoji potencijalna prijetnja koja proizlazi iz upotrebe sustava za automatsko prikupljanje podataka. Stoga smatra da je za te zaposlenike potrebno organizirati osposobljavanje, što bi moglo pomoći u rješavanju problema do kojih bi moglo doći prilikom provedbe predloženih uredbi.

3.10.

Međutim, EGSO napominje da predložena uredba o upravljanju granicama ne bi smjela negativno utjecati na razinu zapošljavanja i situaciju zaposlenika, već samo dovesti do povećane učinkovitosti i pouzdanosti metoda prikupljanja i prijenosa podataka koje su već uvedene primjenom automatiziranih postupaka.

4.   Potreba za novom uredbom o API-ju radi poboljšanja i olakšavanja nadzora granica

4.1.

Iskustva povezana s primjenom i evaluacijom važeće direktive otkrila su brojne nedostatke postojećeg sustava, uključujući neučinkovitost, visoke troškove te formalne i administrativne poteškoće za prijevoznike. Osim toga, neke su odredbe te direktive nejasne i dovode do dvojbi u tumačenju i do razlika u primjeni u državama članicama, kao i do nedosljednosti s drugim odredbama prava EU-a.

4.2.

Valja navesti ključne nedostatke postojeće direktive:

zračni prijevoznici dužni su razumjeti nacionalne sustave za prijenos API podataka pojedinačnih država članica i prilagođavati im se,

prijevoznici su u nekim slučajevima dužni slati iste podatke različitim tijelima;

broj i vrsta elemenata podataka koje nadležna tijela traže razlikuju se među državama članicama,

u članku 3. stavku 2. Direktive navodi se nesveobuhvatan popis elemenata podataka koji nije u skladu s međunarodnim standardima,

u članku 6. stavku 1. Direktive omogućuje se prijenos podataka „elektroničkim putem, ili u slučaju nemogućnosti takvog prijenosa nekim drugim prikladnim sredstvom”, pri čemu se ne propisuju konkretan protokol i format razmjene poruka. To dovodi do dodatnog opterećenja za prijevoznike (npr. moraju se pridržavati različitih formata za prijenos podataka koje nadležna tijela zahtijevaju), ali utječe i na pravodobnost i kvalitetu API podataka, a stoga i njihovu korisnost,

operativni postupci za prikupljanje, prijenos, obradu i analizu API podataka razlikuju se među državama članicama u pogledu metoda, vremenskog rasporeda, formata i učestalosti prijenosa,

u samoj Direktivi ne propisuju se detaljne mjere za zaštitu osobnih podataka (osim članka 6. stavka 1., kojim se određuje da, za potrebe upravljanja granicama i migracijama, tijela moraju izbrisati API podatke u roku od 24 sata nakon prijenosa), dok slične odredbe drugih pravnih akata, na primjer o EES-u (poglavlje VII. članci od 51. do 59.), ETIAS-u (poglavlje XII. Zaštita podataka, članci od 59. do 70.) i PNR-u (članci 12. i 13.), sadrže detaljnija pravila o zaštiti podataka.

4.3.

Važan argument u korist donošenja predložene uredbe predstavlja i činjenica da se Direktivu kritizira i zbog toga što nije u skladu s postojećim standardima u pogledu zaštite podataka. Kao prvo, Direktiva izaziva sljedeće dvojbe:

popis API podataka koji se zahtijevaju od zračnih prijevoznika nije sveobuhvatan, što je protivno načelu smanjenja količine podataka,

svrha prikupljanja API podataka (bilo za potrebe nadzora granica i/ili izvršavanja zakonodavstva) nije jasna,

za potrebe nadzora granica ograničavanje razdoblja čuvanja podataka na 24 sata prekratko je i nepraktično,

pravila o čuvanju podataka i naknadnoj upotrebi nisu dovoljno definirana i jasna.

4.4.

U svrhu otklanjanja utvrđenih nedostataka, predloženom uredbom predviđa se uvođenje središnjeg usmjerivača za API podatke kako bi se uz pomoć visokokvalitetnih i potpunih API podataka poboljšale prethodne provjere na relevantnim vanjskim granicama i olakšao protok osoba koje putuju.

5.   Područje primjene uredbe i razina uređenja

5.1.

S obzirom na prethodno navedeno, EGSO smatra da će uvođenje jedinstvenog sustava na razini EU-a za sve države članice omogućiti, među ostalim, razvoj „pristupa jedinstvenog sučelja”, odnosno centraliziranje postupka prikupljanja svih podataka koje šalju zračni prijevoznici i njihovog daljnjeg prijenosa relevantnim tijelima. Jedinstveni sustav omogućio bi poboljšanje kvalitete prikupljenih podataka i potpunu automatizaciju cjelokupnog procesa, kao i smanjenje troškova za javne subjekte, prijevoznike i same putnike.

5.2.

Predloženom uredbom nastoji se ujednačiti i pojednostaviti postupak prikupljanja i prijenosa API podataka, što je korisno ne samo sa stajališta tijelâ država članica, već prije svega sa stajališta zrakoplovne industrije, iako će ih ta uredba obvezati da prikupljaju i prenose API podatke za sve letove u EU. Međutim, ona će donijeti pravnu sigurnost i predvidljivost, pa će je se stoga i zračni prijevoznici više pridržavati.

5.3.

EGSO vjeruje da je za postizanje ciljeva Direktive o API-ju primjerenija zakonodavna intervencija na razini EU-a, odnosno predložena uredba. Malo je vjerojatno da bi se koristi koje proizlaze iz primjene sustavâ API podataka u državama koje ga uvode ostvarile bez intervencije EU-a. Ukratko, predložena uredba temelji se na uvjerenju da je nedovoljna usklađenost u provedbi Direktive prepreka njezinoj djelotvornosti i dosljednosti.

5.4.

EGSO napominje da je Direktivu potrebno izmijeniti i zbog toga što je od njezina stupanja na snagu prošlo dosta vremena, naročito s obzirom na razvoj informacijskih tehnologija od 2004. Prema predloženoj uredbi, novi će sustav biti potpuno kompatibilan s rješenjima koja su već u upotrebi, odnosno sa Šengenskim informacijskim sustavom (SIS), viznim informacijskim sustavom (VIS), sustavom Eurodac, sustavom ulaska/izlaska (EES), Europskim sustavom za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) i centraliziranim sustavom za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva (sustav ECRIS-TCN).

6.   Učinkovitost predloženih rješenja

6.1.

EGSO podupire usvajanje rješenja kojima će se osigurati djelotvoran nadzor vanjskih granica i dosljedan pristup na cijelom šengenskom području, među ostalim i u vezi s mogućnošću prethodnih provjera putnika na temelju API podataka.

6.2.

Međutim, bez obzira na to što općenito podržava predloženu uredbu, EGSO je zabrinut zbog rizika od zlouporabe povezanih s centraliziranjem postupka prikupljanja i prijenosa API podataka, prvenstveno osobnih podataka. Tu bojazan opravdava i činjenica da je usmjerivač putem kojeg će se podaci prenositi još uvijek u fazi planiranja. Za njegovo osmišljavanje, izradu, razvoj, tehničko održavanje i upravljanje njime zadužena je agencija eu-LISA.

6.3.

EGSO prima na znanje da će donošenje predložene uredbe utjecati na proračunske potrebe i potrebe za osobljem u agenciji eu-LISA i nadležnim graničnim tijelima država članica. Procjenjuje se da će dodatni troškovi obuhvaćati 45 milijuna eura (33 milijuna u okviru tekućeg VFO-a) za uspostavu usmjerivača, 9 milijuna eura godišnje od 2029. nadalje za tehničko upravljanje i otprilike 27 milijuna eura za države članice. Ti će se troškovi pokrivati iz proračuna EU-a.

6.4.

EGSO cijeni precizno i sveobuhvatno navođenje podataka obuhvaćenih API podacima (u članku 4. stavcima 2. i 3. Prijedloga) radi poboljšanja i olakšavanja nadzora vanjskih granica.

6.5.

EGSO naglašava da predložena uredba Komisiji omogućuje pojašnjavanje brojnih detaljnih pitanja, osobito tehničkih, putem delegiranih akata koji se donose naknadno. Stoga konačna ocjena predložene uredbe ovisi o detaljnim odredbama koje će biti donesene u budućnosti, kao i o kvaliteti usvojenih tehničkih rješenja.

6.6.

EGSO je zbog toga dužan istaknuti sigurnosna pitanja povezana sa zaštitom podataka. EGSO smatra da djelotvornu zaštitu podataka treba razmatrati u kontekstu zaštite temeljnih prava, naročito prava na privatnost i prava na zaštitu osobnih podataka, što uključuje i pravo na informacije o pribavljanju, pohranjivanju i obradi osobnih podataka. Stoga EGSO u potpunosti podržava novu obvezu provođenja redovitih revizija zaštite osobnih podataka. EGSO istodobno predlaže da se razmotri bi li relevantna nacionalna tijela za zaštitu podataka trebala osigurati da se obrada API podataka koji predstavljaju osobne podatke revidira češće od jednom svake četiri godine.

6.7.

Kako bi se zajamčilo optimalno funkcioniranje usmjerivača, potrebno je osigurati suradnju između agencije eu-LISA, država članica i zračnih prijevoznika. Stoga obveza agencije eu-LISA da pruži osposobljavanje onima koje zanima tehnička upotreba usmjerivača predstavlja pozitivan korak.

6.8.

EGSO, koji se vodi načelom proporcionalnosti i želi da se osobni podaci u najvećoj mjeri zaštite, podržava isključivanje podataka kao što su državljanstvo, spol i datum rođenja iz obveze prikupljanja statističkih podataka.

7.   Važnost Uredbe o PNR-u (druga predložena uredba)

7.1.

EGSO smatra da je u drugoj predloženoj uredbi riječ o nužnoj i dosljednoj izmjeni sustava za prikupljanje i prijenos podataka iz PNR-a koja proizlazi iz reforme API podataka.

7.2.

Kao rezultat toga, objedinjavanje sustava donošenjem obiju uredbi na razini EU-a i uvođenjem usmjerivača kojim upravlja agencija eu-LISA ujedno će i povećati sigurnost zahvaljujući djelotvornijem postupku identifikacije visokorizičnih osoba koje putuju i potvrđivati obrazac putovanja osumnjičenih pojedinaca.

8.   Trošak uredbi

8.1.

EGSO zaključuje da će donošenje predloženih uredbi stvoriti troškove za proračun EU-a, izdatke za države članice, kao i potrebu za ulaganjima u zrakoplovstvu (prema procjeni učinka, otprilike 75 milijuna eura), ali da će, u konačnici, korist biti veća od troškova jer će se ti troškovi nadoknaditi racionaliziranim i centraliziranim pristupom prijenosu informacija nadležnim nacionalnim tijelima.

8.2.

Predložene uredbe smanjuju operativne troškove, kao i broj sankcija koje se obično izriču zbog loših ili nepotpunih podataka o putovanjima. Povrh toga, stupanje na snagu uredbi poboljšat će nadzor na graničnim prijelazima i rad službi zračnih luka i nacionalnih graničnih tijela, a pridonijet će i povećanju sigurnosti i suzbijanju nezakonitog useljavanja. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, EGSO smatra da su predložene uredbe opravdane s obzirom na pozitivnu analizu troškova i koristi, kao što se navodi u procjeni učinka Komisije.

9.   Posebne napomene

9.1.

Odbor naglašava važnost Povelje o temeljnim pravima u postupku primjene predložene uredbe, prije svega kad su posrijedi ranjive skupine, uključujući osobe s invaliditetom. Pritom treba uzeti u obzir sudsku praksu Suda Europske unije i kontekst predmeta koji su trenutno u tijeku.

9.2.

Sudska praksa Suda EU-a osobito je važna kad je riječ o novim pravilima o prikupljanju i prijenosu podataka iz PNR-a unutar predloženog institucionalnog okvira, naročito presuda u predmetu C-817/19. EGSO predlaže i da se u terminologiji koja se koristi u uredbama uzme u obzir ustaljena sudska praksa Suda EU-a.

9.3.

Kao što je navedeno u točki 1.6., EGSO smatra da je područje primjene u ovoj fazi opravdano. Međutim, predlaže se da, kad uredbe budu podvrgnute ex post procjeni učinka, Komisija procijeni je li potrebno proširiti područje primjene na druge vrste prijevoza, osobito pomorski prijevoz. Pritom treba uzeti u obzir čimbenike kao što su posebnost svake vrste prijevoza, administrativno opterećenje koje se nameće prijevoznicima i učinkovitost i djelotvornost zaštite granica EU-a.

9.4.

Kao što je navedeno u točki 1.7., EGSO predlaže da se dodatno pojasne sankcije koje se izriču privatnim operatorima u zrakoplovstvu, da se za pogreške u prikupljanju i prijenosu podataka razmotri mogućnost uvođenja „praga tolerancije” na razini EU-a i da se sankcije izriču samo pod određenim uvjetima.

9.5.

EGSO ističe da bi stupanje na snagu predloženih uredbi trebalo biti popraćeno intenzivnom informativnom kampanjom uz pomoć koje bi se javnost informirala o njihovim ciljevima, čime bi se smanjila vjerojatnost da će u provedbi novih odredbi doći do nepredviđenih okolnosti.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Dva su prijedloga: (a) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prikupljanju i prijenosu unaprijed dostavljenih informacija o putnicima (API podaci) radi poboljšanja i olakšavanja nadzora vanjskih granica, izmjeni Uredbe (EU) 2019/817 i Uredbe (EU) 2018/1726 te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/82/EZ; i (b) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o prikupljanju i prijenosu unaprijed dostavljenih informacija o putnicima u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela te o izmjeni Uredbe (EU) 2019/818.

(2)  Direktiva Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima (SL L 261, 6.8.2004, str. 24).

(3)  Direktiva (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela (SL L 119, 4.5.2016, str. 132)

(4)  COM(2022) 729 final.

(5)  COM(2022) 731 final.

(6)  Europska komisija, radni dokument službi, Evaluacija Direktive Vijeća 2004/82/EZ o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima (Direktiva o API-ju), Bruxelles, 8.9.2020., SWD(2020)174 final.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/103


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila i motora te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila s obzirom na njihove emisije i trajnost baterija (Euro 7) i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009”

(COM(2022) 586 final – 2022/0365(COD))

(2023/C 228/14)

Izvjestitelj:

Bruno CHOIX

Suizvjestitelj:

Guido NELISSEN

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 15.12.2022.

Vijeće Europske unije, 21.12.2022.

Pravna osnova:

članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

27.3.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

140/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Automobilska industrija trenutačno prolazi kroz najveću preobrazbu u svojoj povijesti, koja obuhvaća dekarbonizaciju i digitalizaciju cestovnog prometa. Nova paradigma snažno će utjecati na strukturu te industrije i na broj i kvalitetu radnih mjesta. S obzirom na opseg tranzicije, Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) poziva na sveobuhvatnu industrijsku politiku koja bi objedinila tri dimenzije održivog razvoja: gospodarsku, okolišnu i socijalnu. Dimenzijom zapošljavanja treba se baviti putem pojačanih napora u pogledu strukovnog osposobljavanja, usavršavanja i prekvalifikacije radne snage, regionalnih i lokalnih programa gospodarske prenamjene i stručne reklasifikacije, a to treba poduprijeti snažnim socijalnim dijalogom i nastojanjima da se očuvaju i otvaraju dostojanstvena radna mjesta u tom sektoru.

1.2.

EGSO podržava uvođenje emisijskih normi Euro 7 kao važan element u postizanju ciljeva EU-a u pogledu kvalitete zraka, što će istodobno omogućiti Europskoj uniji da zadrži vodeći položaj u sektoru čistih automobilskih tehnologija.

1.3.

Odbor pozdravlja brojna poboljšanja Prijedloga uredbe u pogledu sprečavanja nedopuštenih zahvata, korištenja digitalnih tehnologija, smanjenja složenosti, obuhvaćanja električnih vozila i emisija koje nisu iz ispuha.

1.4

.EGSO iz više razloga poziva na „realan” i „troškovno učinkovit” pristup pri postavljanju novih emisijskih normi:

1.4.1.

poštovanje načela proporcionalnosti: budući da će motori s unutarnjim izgaranjem od 2035. nadalje vjerojatno postati zastarjela tehnologija, proračuni potrebni za zadovoljavanje novih normi više neće biti dostupni za izravna ulaganja u čiste pogonske sklopove;

1.4.2.

mobilnost osobnim automobilom mora ostati cjenovno pristupačna kako bi se izbjeglo „siromaštvo u području mobilnosti” s obzirom na to da alternativne mogućnosti prijevoza nisu dovoljno dostupne izvan gradskih aglomeracija;

1.4.3.

previsoki troškovi emisijskih normi Euro 7 mogli bi biti kontraproduktivni jer će potrošači odgoditi zamjenu automobila i nastaviti voziti svoja vozila koja više onečišćuju, čime će moguće koristi za zdravlje koje donose emisijske norme Euro 7 biti ograničene.

1.5.

Stoga je važno da se svi elementi nove uredbe temelje na znanstvenoj analizi troškova i koristi. Zbog toga je bitno da svi dionici na isti način tumače kako se izračunavaju troškovi novih normi.

1.6.

EGSO smatra da bi se davanjem poticaja potrošačima ubrzala obnova voznog parka i ostvarile znatne koristi za zdravlje jer bi zamjena vozila Euro od 1/I do 5/V vozilima Euro 6/VI dovela do smanjenja emisija NOx od 80 %.

1.7.

EGSO traži brz postupak donošenja uredbe i utvrđivanje roka od najmanje dvije godine za automobile odnosno gospodarska vozila i tri godine za autobuse i teška teretna vozila kako bi se zajamčila tehnička i ekonomska održivost predložene uredbe.

2.   Kontekst prijedloga

2.1.

Automobilska industrija čini oko 10 % dodane vrijednosti koju proizvodi industrija u EU-u i zapošljava 13 milijuna građana Unije, odnosno gotovo 7 % radno aktivnog stanovništva EU-a.

2.2.

Nakon kontinuiranog rasta duljeg od jednog stoljeća automobilska se industrija od 2018. suočava s recesijom i krizom svog gospodarskog modela. Zbog duljine trajanja krize izgledi za oporavak proizvodnje automobila u svijetu, a pogotovo u Europi, ocjenjuju se negativno.

2.3.

Istodobno, gospodarski subjekti u automobilskoj industriji moraju provesti najveće promjene na automobilima od njihova izuma: elektrifikaciju pogonskog sklopa i digitalizaciju vozila.

2.4.

Uslijed te strukturne tranzicije automobilska je industrija ušla u intenzivnu fazu ulaganja koja opterećuje njezin gospodarski model i koja se financira smanjenjem ulaganja u stare tehnologije (među kojima su motori s unutarnjim izgaranjem) i smanjenjem troškova proizvodnje.

2.5.

Usto, uvođenjem energetske i digitalne elektronike otvorila su se vrata novim konkurentima i promijenili položaji u industriji, pri čemu je oslabljen položaj dosadašnjih proizvođača opreme. Ta je tranzicija važan čimbenik u razvoju zapošljavanja.

2.6.

Kad je riječ o kvantiteti, zaposlenost u toj industrijskoj grani opada, što je u skladu sa smanjenjem kapaciteta i pojednostavnjenjem novih pogonskih sustava. Kad je riječ o kvaliteti, radna mjesta znatno se mijenjaju jer potrebe elektrifikacije i digitalizacije u automobilskoj industriji zahtijevaju unapređenje znanja i iskustva u novim područjima vještina.

2.7.

Ta se dinamika u vezi s radnim mjestima može primijetiti i u sektoru usluga održavanja automobila, u kojem se zbog novih pogonskih sustava smanjuje potreba za održavanjem i traži stjecanje novih vještina.

2.8.

U tom je kontekstu, nakon opetovanih odlaganja, dana 10. studenoga 2022. objavljen Prijedlog Europske komisije o novim emisijskim normama Euro 7 za automobile, gospodarska vozila, kamione i autobuse.

2.9.

Prijedlog novih emisijskih normi Euro 7 dio je znatno većeg skupa politika EU-a za rješavanje problema onečišćenja zraka uzrokovanog prometom. Svi propisi EU-a o kvaliteti zraka, periodičnim tehničkim pregledima, emisijama CO2, kvaliteti goriva, infrastrukturi za alternativna goriva, čistim vozilima ili pak eurovinjeti odražavaju potrebu da se smanji velik utjecaj prometa na onečišćenje zraka. Ti se propisi međusobno nadopunjuju radi ostvarenja ciljeva u području klime i prestanka onečišćenja iz europskog zelenog plana i radi doprinosa prelasku na održivu mobilnost.

2.10.

Nove emisijske norme Euro 7 bit će vjerojatno posljednje koje će se primjenjivati na automobile s unutarnjim izgaranjem jer je u okviru programa „Spremni za 55 %” iz 2021. odlučeno da će se dekarbonizacija automobilskog sektora ubrzati, što je dovelo do sklapanja sporazuma između Europskog parlamenta i Vijeća (27. listopada 2022.) kojim se predviđa smanjenje emisija CO2 iz automobila za 55 % do 2030. i zabrana prodaje novih automobila s unutarnjim izgaranjem (uključujući hibridna vozila) od 2035. godine.

3.   Sadržaj prijedloga

Glavne izmjene predložene uredbom:

strože granične vrijednosti emisija primjenjivat će se na dizelske i benzinske automobile i kamione (iako granične vrijednosti NOx za automobile ostaju na istoj razini);

proširuju se uvjeti ispitivanja za emisije u vožnji u stvarnim uvjetima, dok se faktori sukladnosti ukidaju;

veći naglasak stavit će se na kraća putovanja: udaljenost na kojoj se izračunava proračun emisija pri hladnom pokretanju smanjit će se sa 16 km na 10 km;

mjerit će se i regulirati emisije koje nisu iz ispuha – emisije čestica iz kočnica i mikroplastike iz guma;

povećavaju se zahtjevi u pogledu održivosti: 200 000 km ili 10 godina za automobile odnosno gospodarska vozila i 875 000 km bez vremenskog ograničenja za kamione odnosno autobuse;

uvodi se kontinuirano praćenje emisija zahvaljujući kontrolnom sustavu u vozilu: stvarne emisije mjerit će se senzorima tijekom cijelog vijeka trajanja vozila;

dugovječnost baterija procjenjivat će se provjerom njihova kapaciteta kako se povećava kilometraža;

strožim pravilima osigurat će se da na vozilima nema nedopuštenih zahvata;

utvrdit će se granične vrijednosti emisija za onečišćujuće tvari koje dosad nisu regulirane: amonijak za automobile, formaldehid za kamione. Graničnim će se vrijednostima prvi put regulirati emisije nastale isparavanjem pri punjenju goriva.

4.   Opće napomene

4.1.

Iako se 2019. na području 27 država članica EU-a broj preuranjenih smrti povezanih s izlaganjem onečišćujućim tvarima u zraku smanjio za 33 % u odnosu na 2005., i dalje su potrebna ambicioznija ograničenja. Naime, cestovni promet čini 37 % ukupnih emisija NOx i smatra se da svake godine na području 27 država članica EU-a sitne čestice i dušikovi oksidi iz cestovnog prometa uzrokuju više od 70 000 preuranjenih smrti.

4.2.

Komisija se odlučila za „realan” pristup utvrđivanju novih pravila. Automobili s motorom s unutarnjim izgaranjem i dalje će biti dostupni iako će pooštravanje pravila primjenjivih na dizelske automobile vjerojatno ubrzati pad ponude te vrste vozila. Ne treba zaboraviti ni da će nove norme za razine emisija CO2 također utjecati na kupovnu cijenu vozila.

4.3.

Iako je u pogledu utvrđivanja vrijednosti emisija norma Euro 7 manje ambiciozna nego što su mnogi očekivali, ona predstavlja opsežnu reviziju kojom se otklanja određen broj nedostataka norme Euro 6, kao što su opasnost od nedopuštenih zahvata, složenost pravila, starenje vozila i stvarne vrijednosti emisija. Osim toga, u njoj se primjenjuje znatno širi pristup jer uključuje električna vozila i emisije koje nisu iz ispuha.

4.4.

Regulatorni pritisak uzastopnih emisijskih normi Euro potaknuo je inovacije u osmišljavanju sustava za kontrolu emisija i pogonskih sklopova te je pridonio vodećem položaju industrije Unije. Stoga je važno da norme EU-a budu korak ispred standarda koji se upravo razvijaju na ključnim tržištima. Vodeći položaj u integraciji digitalnih i čistih tehnologija značajna je prednost za ulazak na međunarodna tržišta. U tom pogledu valja razmotriti i ambicioznije standarde kao što su američki zahtjevi za održivost (240 000 km ili 15 godina).

4.5.

EGSO smatra da bi se pružanjem poticaja potrošačima ubrzala obnova voznog parka, što bi jasno utjecalo na kvalitetu zraka i smanjenje emisija. Zamjena starog voznog parka novijim vozilima, koja bi bila u skladu s normom Euro 6, uz elektrifikaciju koja je u tijeku, dovela bi do znatnog smanjenja emisija NOx iz cestovnog prometa (za 80 %) do 2035. godine.

4.6.

EGSO poziva na to da se za svaki novi element koji treba regulirati provede pouzdana i znanstvena analiza troškova i koristi kako bi se razjasnilo u kojoj bi mjeri ti zahtjevi zasebno mogli pridonijeti troškovno učinkovitom smanjenju emisija. U tom je pogledu važno da svi dionici na isti način tumače analizu dodatnih troškova povezanih s provedbom norme Euro 7.

4.7.

EGSO je uvjeren da individualna upotreba automobila mora ostati dostupna i cjenovno prihvatljiva svima, posebno osobama koje nemaju pristup kvalitetnom javnom prijevozu (ili drugim prijevoznim rješenjima). Stoga poziva automobilsku industriju da zadrži ponudu jeftinijih automobila dostupnih svima. Budući da cijene automobila rastu znatno brže od kupovne moći i da usluge zajedničke mobilnosti još nisu valjana alternativa, EGSO je uvjeren i da je krajnje vrijeme da se ozbiljno uzme u obzir problem siromaštva u području mobilnosti.

4.8.

Općenito, EGSO smatra da treba postići ravnotežu između triju dimenzija održivog razvoja. Zbog ulaganja u prelazak na električna vozila i u rekonstruiranje motora s unutarnjim izgaranjem europska automobilska industrija mogla bi se naći u tržišno nepovoljnom položaju u odnosu na proizvođače koji proizvode isključivo električna vozila ili strane proizvođače automobila na koje se ne primjenjuju iste obveze. Osim toga, treba izbjeći to da zbog previsokih cijena automobila usklađenih s normom Euro 7 potrošači odgode zamjenu svojih automobila koji više onečišćuju okoliš. Time bi se znatno smanjile potencijalne koristi od norme Euro 7, a istodobno bi došlo do industrijskog restrukturiranja kao posljedice pada prodaje.

4.9.

S obzirom na razmjere transformacije, EGSO poziva na dosljednu industrijsku politiku koja može odgovoriti na trostruki izazov s kojim se automobilska industrija suočava:

okolišni izazov: pridonijeti postizanju ciljeva europskog zelenog plana i novim emisijskim normama iz Direktive o kvaliteti zraka;

ekonomski izazov: zadržati vodeći položaj u industriji, očuvati lanac opskrbe u automobilskom sektoru u EU-u, razviti snažan ekosustav za električne automobile;

socijalni izazov: okvir za pravednu tranziciju, prethodno informiranje i savjetovanje/socijalni dijalog radi predviđanja tranzicije i upravljanja njome, regionalni planovi prekvalifikacije, stručna prekvalifikacija i očuvanje kvalitetnih radnih mjesta.

5.   Posebne napomene

5.1.

Komisija u svojem prijedlogu predviđa dva datuma početka provedbe: srpanj 2025. za laka vozila i srpanj 2027. za teška vozila. U oba slučaja datum odgovara datumu od kojega će države članice morati odbijati registrirati vozila koja neće biti u skladu s propisima o normi Euro 7.

Izbor tih datuma otvara neka pitanja, posebno kad je riječ o lakim vozilima.

5.1.1.

Prijedlog koji se odnosi na srpanj 2025. čini se nerealnim. Naime, proizvođači će morati prilagoditi proizvodnju nekoliko mjeseci prije tog roka kako ne bi stvorili zalihu vozila Euro 6 koja se više neće moći registrirati jer je u pravilu za homologaciju cijelog voznog parka potrebno više od godinu dana. Stoga bi s homologacijom trebalo početi već početkom 2024., odnosno odmah nakon donošenja uredbe o normi Euro 7, eventualno i prije objave njezinih provedbenih odredbi.

Prijedlog za srpanj 2027. za teška vozila može se činiti primjerenijim, ali valja uzeti u obzir vrijeme potrebno za razvoj inovativnih tehničkih rješenja, kao što su električki grijani katalizatori, koja će biti nužna za postizanje graničnih vrijednosti emisija. Stoga EGSO smatra da je brzo donošenje uredbe i utvrđivanje roka od najmanje dvije godine (nakon njezina donošenja) za automobile odnosno gospodarska vozila i tri godine za autobuse i teška teretna vozila nužno kako bi se zajamčila tehnička i gospodarska održivost predložene uredbe.

5.2.

Kad je riječ o lakim vozilima, Prijedlogom uredbe različite se granične vrijednosti emisija odobrene za gospodarska vozila ovisno o njihovoj masi planiraju zamijeniti jedinstvenim skupom vrijednosti koji obuhvaća sva gospodarska vozila, pod uvjetom da omjer snage i mase i dalje bude manji od 35 kW/t. Taj je pokušaj pojednostavnjenja pohvalan, ali može znatno utjecati na poslovanje sektora lakih gospodarskih vozila, a posebno sektora prerađenih vozila, tim više jer se datumi provedbe za laka i teška vozila ne podudaraju. U tom kontekstu EGSO poziva na odstupanja i fleksibilnost u provedbi, primjerice u slučaju preradbe lakog gospodarskog vozila kategorije N1 (mase manje od 3 500 kg) u minibus kategorije M2 (mase manje od 5 000 kg).

5.3.

U okviru digitalne ambicije zelenog plana Komisija predlaže da se u laka i teška vozila ugradi inovativni uređaj pod nazivom OBM („On Board Monitoring”, ugrađeni sustav za praćenje), koji bi se nalazio u vozilu i bio namijenjen kontinuiranom bilježenju razine emisija onečišćujućih tvari u svrhu:

utvrđivanja prekomjernih emisija koje se ne mogu otkriti ugrađenim dijagnostičkim sustavom (OBD);

periodičnog slanja vrijednosti emisija na poslužitelje kako bi se olakšale aktivnosti nadzora tržišta, provjere sukladnosti u upotrebi i tehnički pregledi.

Iako takav uređaj zaista može pridonijeti pojednostavnjenju postupka nadzora, njegov razvoj podrazumijeva brz razvoj tehničkih propisa kojima bi se omogućilo utvrđivanje potrebne opreme (senzori, softveri itd.). Za taj će razvoj, koji će potencijalno snažno utjecati na korisnike, biti potrebno razdoblje od tri godine od objave tehničkih propisa do stavljanja u upotrebu.

5.4.

Što se tiče lakih vozila, može se činiti da granične vrijednosti koje je predložila Komisija nisu ambiciozne jer načelno odgovaraju usklađivanju na razini najniže vrijednosti predviđene uredbom o normi Euro 6 za benzinske i dizelske motore. Međutim, važno je napomenuti sljedeće:

u prilozima Prijedlogu uredbe predviđa se redefiniranje uvjeta kojima se danas jamči reprezentativnost ispitivanja na cesti koje se odnosi na svakodnevnu upotrebu vozila, čime će seproizvođače obvezati na to da preoblikuju sustave za naknadnu obradu;

usklađivanje graničnih vrijednosti s najprikladnijom vrijednošću dovodi do povećanja ograničenja za benzinske (granična vrijednost smanjuje se za 50 % u odnosu na CO za benzinska osobna vozila) i za dizelske motore (granična vrijednost emisija NOx smanjuje se za 40 % za dizelska teška gospodarska vozila);

za razliku od uredbe o normi Euro 6, uredbom o normi Euro 7 neće se više dopuštati nikakva odstupanja, a osnova će biti ispitivanja na cesti.

5.5.

S obzirom na to da je mikroplastika iz guma jedan od najvažnijih izvora onečišćenja oceana i da još nije utvrđena granična vrijednost zbog nepostojanja postupka u okviru UN-a, taj je postupak hitno što prije osmisliti.

5.6.

Povjerenstvo se pita je li nužno uvesti norme za emisije amonijaka za vozila. Budući da prometni sektor ima udio manji od 1 % u emisijama amonijaka u EU-u, čini se da trošak te mjere nije proporcionalan koristima. Osim toga, pita se je li prikladno za vozila uvesti sustav za ograničavanje emisija nastalih isparavanjem pri punjenju goriva ima li se u vidu činjenica da je Europa već uvela usisne uređaje na crpkama za distribuciju goriva.

5.7.

Što se tiče teških vozila, granične vrijednosti koje je predložila Komisija odstupaju od vrijednosti iz uredbe o normi Euro 6, s ciljevima smanjenja koji iznose - 80 % za emisije NOx i broj čestica i do - 95 % za emisije CO. Osim toga, s obzirom na njihov učinak na efekt staklenika, Komisija predlaže da se pojedinačno propišu pragovi za CH4 (metan) i N2O (dušikov oksid), pri čemu bi prag za dušikov oksid bio posebno nizak. Očito je da će za te promjene biti potrebna znatna ulaganja koja će se morati uzeti u obzir u budućim raspravama o trendu smanjenja emisija CO2 za teška vozila (1).

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  COM(2023) 88 final.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/108


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava

(COM(2022) 732 final – 2022/0426(COD))

i o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o postignutom napretku u suzbijanju trgovine ljudima (četvrto izvješće)

(COM(2022) 736 final)

(2023/C 228/15)

Izvjestitelj:

José Antonio MORENO DÍAZ

Suizvjestitelj:

Pietro Vittorio BARBIERI

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 8.2.2023.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

3.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

125/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Trgovina ljudima teško je kazneno djelo kojim se ozbiljno krše temeljna ljudska prava. U strategiji EU-a za sigurnosnu uniju iz 2020. ističu se uloga organiziranog kriminala u trgovini ljudima i povezani ljudski gubici.

1.2.

Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1) o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava donesena je 2011. Europska komisija donijela je 2021. Strategiju EU-a za suzbijanje trgovine ljudima za razdoblje 2021. – 2025. i navela da bi trebalo ocijeniti provedbu Direktive kako bi se ona poboljšala.

1.3.

EGSO pozdravlja četvrto izvješće o napretku u kojem se ističe razvoj te pojave, kao i prijedlog izmjene Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima. Direktivom se nastoji spriječiti i suzbiti trgovina ljudima te pružiti zaštita žrtvama. Stoga njezinu okosnicu čine tri okvira djelovanja: i. kriminalizacija, istraga i kazneni progon trgovine ljudima, uključujući definiranje kaznenih djela i uspostavu kazni i sankcija; ii. pomoć i podrška žrtvama trgovine ljudima te njihova zaštita i iii. sprečavanje trgovine ljudima.

1.4.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja proširenje definicije različitih oblika iskorištavanja. Slaže se da ne treba smatrati da ta kaznena djela čine iscrpan popis jer se nažalost svakodnevno javljaju novi oblici iskorištavanja. EGSO smatra da bi države članice na taj način trebale poimati pitanje trgovine ljudima i primijeniti sveobuhvatan pristup pitanjima povezanima s iskorištavanjem.

1.5.

Budući da su velika većina žrtava žene i djevojčice, EGSO smatra da bi u sadržaj i primjenu Direktive trebalo više uključiti rodnu perspektivu. Isto tako, trebalo bi pridati pozornost ranjivim položajima građana zbog kojih je kriminalnim mrežama i drugim akterima olakšano vrbovanje i iskorištavanje. Osim toga, potrebno je posvetiti više pozornosti drugim ranjivim skupinama, uključujući izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez osobnih dokumenata ili osobe s nesigurnim boravišnim statusom.

1.6.

EGSO pozdravlja činjenicu da se izričito upućuje na internetsku dimenziju kaznenih djela trgovine ljudima. Upotreba novih tehnologija olakšava počinjenje kaznenih djela trgovine ljudima jer pojednostavnjuje i omogućuje bolji pristup žrtvama i njihovo iskorištavanje te otežava praćenje zarade od tih kaznenih djela.

1.7.

EGSO podupire bolji sustav sankcioniranja koji je razvila Komisija. Budući da je ocjena pokazala da većina država članica nije u potpunosti razvila neobvezne mjere sankcioniranja, novim se obveznim sustavom, u kojem se obično kazneno djelo razlikuje od teškog kaznenog djela, jača suzbijanje kaznenih djela trgovine ljudima.

1.8.

EGSO također pozitivno ocjenjuje činjenicu da se pravnim osobama mogu izreći sankcije kao što su izuzeće od prava na državne naknade ili potpore, privremeno ili trajno zatvaranje objekata ili privremena ili trajna zabrana obavljanja poslovnih aktivnosti. EGSO smatra da bi se svjesna upotreba usluga iskorištavanja mogla povezati s Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje kako bi se i poduzeća koja imaju koristi od raznih oblika iskorištavanja mogla pozvati na odgovornost.

1.9.

EGSO smatra da bi u Direktivi trebalo posvetiti veću pozornost žrtvama trgovine ljudima i želi podsjetiti na obvezu država članica da ih zbrinu, zaštite i u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju njihovo socijalno uključivanje. Osim što bi u Direktivi trebalo podsjetiti na to da se žrtve trgovine ljudima ne smiju kažnjavati, njome bi trebalo i ojačati mehanizme i instrumente za pružanje pomoći i potpore žrtvama, osobito onima koje pripadaju najranjivijim skupinama.

1.10.

EGSO od Komisije traži da u svojem Prijedlogu direktive navede da je nužno postupati u skladu s Direktivom Vijeća 2004/81/EZ (2) o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima .

1.11.

EGSO ponovno naglašava važnost rada na sprečavanju trgovine ljudima i ističe nužnost da se smanji potražnja za svim oblicima iskorištavanja. Kako je navedeno u izvješću, potražnja za jeftinom radnom snagom i prostitucijom i dalje raste iako su one u brojnim slučajevima povezane s postojećim kaznenim djelima trgovine ljudima.

1.12.

EGSO se slaže da je nužno poboljšati prikupljanje podataka, ali i usavršiti instrumente za lakše utvrđivanje tih kaznenih djela. Kako je istaknuto u izvješću, očito je da postoji znatan broj neprijavljenih slučajeva, što također treba ispraviti i na taj problem odgovoriti putem međusobne koordinacije i suradnje država članica, kao i putem suradnje s europskim institucijama.

1.13.

EGSO smatra da bi predstavljanje Prijedloga direktive trebalo poslužiti za informiranje javnosti i bolje komuniciranje o potrebi da se ojača suzbijanje trgovine ljudima. Kršenje prava koje je rezultat različitih oblika iskorištavanja zahtijeva sveobuhvatan i višedimenzionalan odgovor, pri čemu građani imaju ključnu ulogu u borbi protiv nekažnjavanja i normalizacije takvog zlostavljanja.

1.14.

EGSO podsjeća da čimbenici koji utječu na trgovinu ljudima uključuju: „feminizaciju siromaštva”, različitu pristupačnost studiranja i resursa za muškarce i žene, medicinske i zdravstvene nejednakosti, širenje rodno uvjetovanog nasilja u cijelom svijetu i općenitije socijalne nejednakosti između muškaraca i žena.

1.15.

Nužno je i važno da države članice uspostave dodatne nacionalne referalne mehanizme u okviru kojih će organizacije civilnog društva sudjelovati u identifikaciji žrtava i pružanju usluga potpore. Za svaku državu članicu mogao bi se uspostaviti dodatni instrument: neovisno tijelo za praćenje i jamstva, koje bi uključivalo nacionalnog izvjestitelja zaduženog za praćenje djelotvornosti mjera koje države članice provode u borbi protiv trgovine ljudima, provedbu istraživanja i suradnju s javnim i privatnim dionicima koji se bave tom pojavom na različitim razinama.

2.   Opće napomene

2.1.

Međunarodna definicija trgovine ljudima koju je UN utvrdio 2000. glasi:

„Trgovina ljudima” znači vrbovanje, prijevoz, premještanje, skrivanje ili primanje osoba, korištenjem prijetnje, sile ili nekog drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili ranjivog položaja, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, a u svrhu iskorištavanja (članak 3. UN-ova protokola protiv trgovine ljudima iz 2000.),

iskorištavanje uključuje „iskorištavanje prostitucije osoba ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili radnje slične ropstvu, podčinjavanje ili odstranjivanje organa”.

2.2.

Trgovina ljudima teško je kazneno djelo kojim se ozbiljno krše temeljna ljudska prava. U strategiji EU-a za sigurnosnu uniju iz 2020. ističu se uloga organiziranog kriminala u trgovini ljudima i povezani ljudski gubici.

2.3.

Direktiva 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava donesena je 2011. (Direktiva o suzbijanju trgovanja ljudima). Donošenje te direktive bilo je važan korak u usklađivanju pravila među državama članicama. Europska komisija donijela je 2021. Strategiju EU-a za suzbijanje trgovine ljudima za razdoblje 2021. – 2025. i navela da bi trebalo ocijeniti provedbu Direktive kako bi se ona poboljšala.

2.4.

Komisijina procjena obuhvaća razdoblje od roka za prenošenje Direktive od travnja 2013. do ožujka 2022. i u njoj su korišteni podaci prikupljeni na razini EU-a te kvalitativne informacije prikupljene u razgovorima sa stručnjacima i specijaliziranim tijelima.

2.5.

Interna procjena Komisije pokazala je da postoje poteškoće u točnom utvrđivanju stvarnog broja žrtava jer se smatra da je žrtava mnogo više od 55 314 evidentiranih osoba od 2013. do 2022. Trgovina ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i dalje je najčešći oblik iskorištavanja te čini 55,7 % svih slučajeva prijavljenih 2021., a sve je raširenije i izrabljivanje radne snage, posebice u poljoprivrednom, građevinskom i zdravstvenom sektoru. Od ukupnog broja žrtava njih 21 % je maloljetno, dok žene i djevojčice čine 75 % žrtava trgovine ljudima.

2.6.

Procjena i izvješće pokazuju da je broj kaznenih progona i osuđujućih presuda vrlo malen, što pridonosi kulturi nekažnjavanja trgovaca ljudima. Društvene mreže stvorile su nove prilike za kriminalne mreže koje djeluju u EU-u, od kojih se većina bavi trgovinom ljudima. Do povećanja krijumčarenja ljudi i trgovine ljudima moglo bi doći i zbog rata u Ukrajini. Trgovina ljudima i dalje je kazneno djelo obilježeno niskim rizikom i visokom dobiti.

2.7.

Iako je Direktiva poslužila za uspostavljanje zajedničkog zakonodavnog okvira za suzbijanje trgovine ljudima, njome su istaknute i poteškoće u ostvarivanju napretka u borbi protiv određenih oblika iskorištavanja koji nisu obuhvaćeni definicijom trgovine ljudima i prekograničnim kaznenim djelima. U Direktivi se utvrđuju i područja u kojima bi se istraga i kazneni progon trgovaca ljudima mogli poboljšati te se ukazuje na potrebu za povećanjem kapaciteta tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela radi provedbe financijskih istraga povezanih s trgovinom ljudima.

2.8.

Iako je Direktiva usmjerena i na zaštitu od trgovine ljudima, procjena je pokazala da bi se ona mogla poboljšati, među ostalim, u pitanjima primjene načela nepokretanja kaznenog progona i nekažnjavanja žrtava, zaštite žrtava u istrazi i sudskim postupcima te pružanja odgovarajuće pomoći ovisno o značajkama i potrebama žrtava, posebno djece i ranjivih skupina. Jedan od problema su i nedovoljno prikupljanje i obrada podataka o trgovini ljudima.

2.9.

U procjeni se prepoznaje važnost Direktive kao prekretnice u borbi protiv trgovine ljudima u EU-u. U njoj se naglašava i potreba za napretkom u razvoju instrumenata za poboljšanje praćenja, sprečavanja, kaznenog progona i donošenja osuđujućih presuda u vezi s trgovinom ljudima i trgovcima ljudima, kao i u boljem pružanju pomoći žrtvama.

2.10.

U tom kontekstu prijedlog Komisije predstavlja prijedlog za izmjenu Direktive. Cilj je prijedloga osigurati niz mjera za poboljšanje sprečavanja i suzbijanja trgovine ljudima u EU-u, kao i za poboljšanje zaštite žrtava.

3.   Direktiva o suzbijanju trgovine ljudima

3.1.

Direktivom o suzbijanju trgovine ljudima nastoji se spriječiti i suzbiti trgovina ljudima te pružiti zaštita žrtvama. Stoga njezinu okosnicu čine tri okvira djelovanja: i. kriminalizacija, istraga i kazneni progon trgovine ljudima, uključujući definiranje kaznenih djela i uspostavu kazni i sankcija; ii. pomoć i podrška žrtvama trgovine ljudima te njihova zaštita i iii. sprečavanje trgovine ljudima.

3.2.

EGSO pozdravlja prijedlog izmjene te direktive jer se slaže da je nužno ustrajati u poboljšanju i unapređenju suzbijanja trgovine ljudima i zaštite žrtava. EGSO se slaže da je kazneno djelo trgovine ljudima sve veća prijetnja, i to u složenijim okolnostima nego 2011.

3.3.

EGSO pozdravlja proširenje definicije različitih oblika iskorištavanja i pozitivno ocjenjuje činjenicu da se u izvješću upućuje na te različite oblike. Iako je seksualno iskorištavanje i dalje najčešći oblik iskorištavanja u okviru trgovine ljudima, nakon čega slijedi izrabljivanje radne snage, Direktivom su obuhvaćeni i drugi oblici iskorištavanja (iskorištavanje u svrhu prosjačenja, iskorištavanje u svrhu obavljanja kriminalnih aktivnosti ili trgovina organima), a neki od tih oblika posljednjih su godina u porastu. Isto tako, pojavili su se i drugi oblici iskorištavanja koji nisu bili uključeni u Direktivu, ali koje bi se također moglo smatrati oblicima trgovine ljudima, kao što su prisilni brakovi, zamjensko majčinstvo ili nezakonita posvajanja. EGSO bi pozdravio uključivanje upućivanja na „posebno iskorištavajuće radne uvjete”, kako su navedeni u Direktivi EU-a o sankcijama za poslodavce. EGSO smatra da je potrebno više smjernica Komisije u pogledu definiranja svih mogućih različitih oblika trgovine ljudima kako bi se osigurala ujednačenija primjena u državama članicama.

3.4.

Slaže se da ne treba smatrati da ta kaznena djela čine iscrpan popis jer se nažalost svakodnevno javljaju novi oblici iskorištavanja. EGSO smatra da bi države članice na taj način trebale poimati pitanje trgovine ljudima i primijeniti sveobuhvatan pristup pitanjima povezanima s iskorištavanjem.

3.5.

Budući da su velika većina žrtava žene i djevojčice, EGSO smatra da bi u sadržaj i primjenu Direktive trebalo više uključiti rodnu perspektivu. Isto tako, trebalo bi pridati pozornost određenim ranjivim skupinama, uključujući izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez osobnih dokumenata ili osobe s nesigurnim boravišnim statusom, kao i ranjivim položajima građana zbog kojih je kriminalnim mrežama olakšano vrbovanje i iskorištavanje. EGSO podsjeća da čimbenici koji utječu na trgovinu ljudima uključuju: „feminizaciju siromaštva”, različitu pristupačnost studiranja i resursa za muškarce i žene, medicinske i zdravstvene nejednakosti, širenje rodno uvjetovanog nasilja u cijelom svijetu i općenitije socijalne nejednakosti između muškaraca i žena.

3.6.

EGSO pozdravlja činjenicu da se izričito upućuje na internetsku dimenziju kaznenih djela trgovine ljudima. Upotreba novih tehnologija olakšava počinjenje kaznenih djela trgovine ljudima jer pojednostavnjuje i omogućuje bolji pristup žrtvama i njihovo iskorištavanje te otežava praćenje zarade od tih kaznenih djela. Društvene mreže pojednostavnile su vrbovanje i iskorištavanje žrtava pa su u iskorištavanje uključeni novi oblici zlostavljanja, kao što su distribucija slika i videosadržaja i slično.

3.7.

EGSO podupire Komisiju u razvoju boljeg sustava sankcioniranja. Budući da je ocjena pokazala da većina država članica nije u potpunosti razvila neobvezne mjere sankcioniranja, novim se obveznim sustavom, u kojem se obično kazneno djelo razlikuje od teškog kaznenog djela, jača suzbijanje kaznenih djela trgovine ljudima.

3.8.

EGSO također pozitivno ocjenjuje činjenicu da se pravnim osobama mogu izreći sankcije kao što su izuzeće od prava na državne naknade ili potpore, privremeno ili trajno zatvaranje objekata ili privremena ili trajna zabrana obavljanja poslovnih aktivnosti. EGSO smatra da bi se svjesna upotreba usluga iskorištavanja mogla povezati s Direktivom o dužnoj pažnji za održivo poslovanje kako bi se i poduzeća koja imaju koristi od raznih oblika iskorištavanja mogla pozvati na odgovornost. Iskustva sa slučajevima izrabljivanja radne snage mogu služiti kao upozorenje.

3.9.

EGSO smatra da treba prihvatiti predloženu izmjenu u skladu s kojom korištenje usluga ili djelatnosti koje proizlaze iz iskorištavanja čini kazneno djelo ako je njihov primatelj upoznat s time da je osoba koja pruža tu uslugu ili obavlja tu djelatnost žrtva kaznenog djela trgovine ljudima, odnosno, ako je svjestan ili zna da se koristi uslugama koje pruža žrtva iskorištavanja, pri čemu države članice usto mogu poduzeti i strože mjere. EGSO smatra da je važno da se državama članicama pruži što veća potpora u provedbi u tom području i da se procijeni učinak te mjere na sprečavanje i kazneni progon trgovine ljudima u izvješću o prenošenju koje bi Komisija trebala podnijeti Parlamentu i Vijeću kako bi se osiguralo da žrtvama ili ranjivim skupinama nije nanijela štetu i da je dovela do napretka u borbi protiv „kulture nekažnjavanja” tih kaznenih djela.

3.10.

EGSO smatra prikladnim da Komisija prilagodi regulatorni okvir i okvir za izricanje sankcija internetskom okruženju. U tom je smislu posebno pozitivno da Direktiva, u skladu s regulatornim okvirima koje je Europska unija utvrdila u tom pogledu, uključuje zamrzavanje i oduzimanje imovine. Imovina oduzeta počiniteljima trebala bi postati dostupna za naknadu štete žrtvama. Žrtvama bi trebalo dati prednost pri rangiranju vjerovnika.

3.11.

EGSO pozitivno ocjenjuje činjenicu da Komisija naglašava potrebu za poboljšanjem suradnje u pogledu kaznenih djela trgovine ljudima među različitim državama članicama. Prekogranična je suradnja ključna i može se poboljšati razmjenom informacija ili zajedničkim djelovanjem, kao i osposobljavanjem stručnog osoblja koje treba skrbiti o prekograničnim žrtvama, osobito policijskih službenika.

3.12.

Nužno je i važno da države članice uspostave dodatne nacionalne referalne mehanizme u okviru kojih će organizacije civilnog društva sudjelovati u identifikaciji žrtava i pružanju usluga potpore. EGSO smatra da Komisija treba poduprijeti države članice u uspostavi ili jačanju tih instrumenata, koji se mogu uskladiti na europskoj razini, kako bi se poboljšala zaštita žrtava trgovine ljudima i skrb o njima. Kako bi se bolje uskladilo pružanje skrbi i pomoći žrtvama te razvili sustavi pružanja potpore tim žrtvama, nužna je uspostava europskog mehanizma upućivanja. Za svaku državu članicu mogao bi se uspostaviti dodatni instrument: neovisno tijelo za praćenje i jamstva, koje bi uključivalo nacionalnog izvjestitelja za praćenje djelotvornosti intervencija koje države članice provode u borbi protiv trgovine ljudima, provedbu istraživanja i suradnju s javnim i privatnim dionicima koji se bave tom pojavom na različitim razinama.

3.13.

EGSO smatra da bi u Direktivi trebalo posvetiti veću pozornost žrtvama trgovine ljudima i želi podsjetiti na obvezu država članica da ih zbrinu, zaštite i u najvećoj mogućoj mjeri osiguraju njihovo socijalno uključivanje. Osim što bi u Direktivi trebalo podsjetiti na to da se žrtve trgovine ljudima ne smiju kažnjavati, njome bi trebalo i ojačati mehanizme i instrumente za pružanje pomoći i potpore žrtvama, osobito onima koje pripadaju najranjivijim skupinama, poput maloljetnika, izbjeglica i migranata bez osobnih dokumenata. Također bi trebalo dodatno istražiti i ojačati instrumente za odštetu žrtvama i prevenciju, uključujući sigurne mehanizme za podnošenje prijava i pritužbi te osiguravanje sredstava za odštetu.

3.14.

Integracija žrtava trgovine ljudima u zemlji odredišta postiže se pružanjem personalizirane pomoći, informacija, osposobljavanja i osnaživanja, i to prihvatom u posebnim zaštićenim objektima, obveznim izdavanjem dozvole boravka kao uvjeta sine qua non za izlazak iz trgovine ljudima, pružanjem pomoći, informacija i preventivnih zdravstvenih mjera, pružanjem psihološke pomoći i kulturnim posredovanjem, pružanjem socijalnih i pravnih informacija i savjeta, tečajevima jezika i opismenjavanja, procjenom razine vještina i kompetencija, profesionalnim usmjeravanjem i osposobljavanjem te uključivanjem na tržište rada.

3.15.

Direktiva se ne odnosi na zakonodavne promjene u području zaštite prava žrtava ili pružanja potpore i pomoći žrtvama trgovine ljudima, u kojima još ima puno prostora za napredak. EGSO podsjeća na to da se Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, između ostalog, bavi posebnim potrebama određenih kategorija žrtava trgovanja ljudima, seksualnog zlostavljanja djece, seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije.

3.16.

EGSO od Komisije traži da u svojem prijedlogu izmjene Direktive navede da je nužno postupati u skladu s Direktivom 2004/81/EZ.

3.17.

„Suradnju žrtve” treba shvatiti kao njegovu ili njezinu volju da sudjeluje u individualiziranom projektu društvene integracije i prestanka iskorištavanja. Dozvola boravka ne može se izdavati samo onima koji odluče surađivati s pravosudnim tijelima jer je za alternativu trgovini ljudima, odnosno za pristup uslugama osposobljavanja i osnaživanja na podnacionalnoj razini, potrebno izdavanje dozvole boravka.

3.18.

Žrtve ne žele svjedočiti protiv svojih trgovaca. Često su izložene stalnim ucjenama, a svjedočenjem bi ugrozile vlastite živote i živote svojih obitelji. U tom pogledu valja podsjetiti na to da nije važno je li žrtva trgovine ljudima pristala na iskorištavanje (članak 3. točka (b) UN-ova protokola protiv trgovine ljudima iz 2000.).

3.19.

Isto tako, EGSO traži od Komisije da potakne države članice da intenzivnije primjenjuju preporuke iz njezine publikacije „Prava žrtava trgovine ljudima u Europskoj uniji” (4) i da žrtvama trgovine ljudima uvijek izdaju dozvole boravka u sljedećim slučajevima:

ako je prisutnost žrtve nužna za istragu ili kazneni progon,

ako je žrtva jasno pokazala da je voljna surađivati,

ako je žrtva prekinula sve odnose s počiniteljem ili počiniteljima kaznenog djela trgovine ljudima,

ako žrtva ne predstavlja prijetnju javnom poretku ili sigurnosti.

EGSO također poziva države članice da u većoj mjeri koriste mogućnost izdavanja dozvola boravka žrtvama iz humanitarnih ili osobnih razloga, čak i ako prethodno navedeni uvjeti nisu ispunjeni.

3.20.

EGSO ponovno naglašava važnost rada na sprečavanju trgovine ljudima i ističe nužnost da se smanji potražnja za svim oblicima iskorištavanja. Potražnja za jeftinom radnom snagom i prostitucijom i dalje raste iako su one u brojnim slučajevima povezane s postojećim kaznenim djelima trgovine ljudima.

3.21.

EGSO smatra da treba intenzivirati brojne aktivnosti kojima se nastoji poboljšati informiranost i povećati svijest o tim pitanjima, a pritom i istražiti nova sredstva komunikacije, osposobljavanja, obrazovne programe i informativne kampanje kojima se podupire borba protiv trgovine ljudima u svim državama članicama.

3.22.

EGSO se slaže da je nužno poboljšati prikupljanje podataka, ali i usavršiti instrumente za lakše utvrđivanje tih kaznenih djela. Očito je da postoji znatan broj neprijavljenih slučajeva, što također treba riješiti i na taj problem odgovoriti u međusobnoj koordinaciji i suradnji država članica, kao i u suradnji s europskim institucijama. Prijedlog izrade godišnjeg statističkog izvješća o trgovini ljudima može pomoći u prikupljanju kvalitetnijih podataka, poboljšanju mjera i većoj informiranosti šire javnosti o tim kaznenim djelima.

3.23.

Isto tako, EGSO pozitivno ocjenjuje činjenicu da je Komisija utvrdila potrebu da Parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o nastojanjima država članica u vezi s borbom protiv trgovine ljudima, u kojem će istaknuti provedbu tih mjera i njihov učinak.

3.24.

EGSO smatra da bi predstavljanje prijedloga za izmjenu Direktive trebalo poslužiti za podizanje svijesti i bolje komuniciranje o potrebi da se ojača suzbijanje trgovine ljudima. Kršenje prava koje je rezultat različitih oblika iskorištavanja zahtijeva sveobuhvatan i višedimenzionalan odgovor, pri čemu građani imaju ključnu ulogu u borbi protiv nekažnjavanja i normalizacije takvog zlostavljanja.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(2)  Direktiva Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima (SL L 261, 6.8.2004., str. 19.).

(3)  Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012., str. 57.).

(4)  Prava žrtava trgovine ljudima u Europskoj uniji.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/114


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i Direktive (EU) 2019/904 i stavljanju izvan snage Direktive 94/62/EZ”

(COM(2022) 677 final — 2022/0396 (COD))

(2023/C 228/16)

Izvjestitelj:

István KOMORÓCZKI

Suizvjestitelj:

Panagiotis GKOFAS

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 13.3.2023.

Vijeće, 8.3.2023.

Pravna osnova:

članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

13.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

153/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

U cijelom svijetu i dalje se povećava količina otpada koji nastaje od ambalaže, a koji je izrazito štetan za naše zdravlje, živote, gospodarstva i planet ako se njime pravilno ne gospodari. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) stoga pozdravlja ovu inicijativu i poziva Europsku komisiju da se na koordiniran način pozabavi pitanjima povezanima s ambalažom, ambalažnim otpadom i politikama vezanima za ambalažu te da uskladi pravila diljem EU-a.

1.2.

Da bi se osigurao najbolji ishod za okoliš, potrebne su mjere koje se temelje na dokazima. Izazovi klimatskih promjena Europi pružaju mogućnost da izgradi održivu industrijsku bazu usmjerenu prema budućnosti. EGSO preporučuje da sve predstojeće inicijative politike budu utemeljene na znanstvenim dokazima i na dobrom razumijevanju njihova stvarnog učinka na okoliš. Strateški je korisno poduprijeti upotrebu metodologije procjene životnog ciklusa kao alata za preispitivanje učinka proizvoda na okoliš tijekom njihova cijelog životnog ciklusa.

1.3.

EGSO podržava aktualne napore usmjerene na smanjenje ambalažnog otpada s obzirom na to da on ima vrlo negativan učinak na okoliš. Istodobno izražava žaljenje zbog toga što prijedlog ne uključuje temeljitu analizu očekivanih učinaka na okoliš, zdravlje ljudi i gospodarske subjekte. Ambalaža ima ključnu ulogu u osiguravanju sigurnosti, zdravlja i kvalitete hrane. Iz te perspektive novom uredbom trebalo bi obuhvatiti zaštitu okoliša i sigurnost potrošača.

1.4.

EGSO naglašava da, sa stajališta klimatskih promjena i zaštite okoliša, ponovna uporaba i ponovno punjenje ne predstavljaju najbolje rješenje. Zbog prijevoza na velike udaljenosti u usporedbi s lokalnim prikupljanjem i recikliranjem, povećana razina logistike imat će negativan učinak. Čišćenje boca ili posuđa za višekratnu uporabu povećava potrošnju energije, emisije i potrošnju vode. EGSO ponovno izražava žaljenje zbog toga što ovdje nije provedena odgovarajuća procjena učinka.

1.5.

Gospodarski učinak očito će ovisiti o točnom tekstu predviđenih delegiranih akata, koji će se donijeti tek u roku od pet godina nakon donošenja uredbe. Sama činjenica da će konkretni parametri propisa biti poznati tek nakon donošenja predložene uredbe stvara golemu poslovnu nesigurnost i predstavlja ozbiljan rizik za ciklus ulaganja i inovacija.

1.6.

Odbor poziva sve relevantne dionike, kao što su partneri u socijalnom dijalogu, gospodarski subjekti, radnici, potrošači, organizacije za zaštitu potrošača, organizacije za zaštitu okoliša i Europska platforma dionika kružnog gospodarstva, da se uključe u provedbu nove uredbe. Prenošenje ažurirane uredbe u nacionalno zakonodavstvo ne bi trebalo donijeti nepotrebna administrativna ili operativna opterećenja MSP-ovima. U tom je pogledu važno osigurati da su rokovi za provedbu i stupanje na snagu primjereni. EGSO ističe da se uloga recikliranja utvrđena paketom za kružno gospodarstvo zamjenjuje u uredbi putem članka 26., koji se izravno primjenjuje na sve gospodarske subjekte, bez obzira na to je li ekološki učinkovit ili nije. Također se ograničava uporaba ambalaže, bez obzira na to hoće li ona dovesti do opasnosti za zdravlje ljudi ili pogoršanje stanja okoliša.

1.7.

Kad je riječ o kriteriju „recikliranja u širim razmjerima”, EGSO predlaže da se postotak ambalažnog otpada recikliranog u velikim razmjerima (ambalaža koja se prikuplja, sortira i reciklira u državama članicama EU-a) poveća sa 75 % na 90 % stanovništva EU-a te da se istodobno do 2030. obuhvati najmanje dvije trećine država članica EU-a, kako bi se postigla učinkovita provedba. Odbor također podržava uvođenje razreda učinkovitosti recikliranja i postupno ukidanje ambalaže razreda E, koji ima najlošiju učinkovitost, do 2030.

1.8.

EGSO preporučuje da se ciljevi obveznog udjela recikliranog sadržaja uzimaju u obzir i primjenjuju samo za određene ambalažne materijale, kod kojih bi to moglo dovesti do veće uporabe reciklata (npr. plastike). U slučaju čelične ambalaže obvezni ciljevi u pogledu recikliranog sadržaja bili bi štetni i mogli bi dovesti do poremećaja na tržištu otpadnog čelika. Osim toga, kriteriji za mogućnost recikliranja ambalaže trebali bi uključivati kriterije u pogledu dizajna za recikliranje, odvojenog prikupljanja, učinkovitog razvrstavanja i mogućnosti višestrukog recikliranja materijala. Nadalje, svi predloženi ciljevi smanjenja otpada utvrđeni u uredbi trebali bi se odrediti za svaki materijal (ciljevi za pojedine materijale), uzimajući u obzir njihove posebnosti i stope recikliranja.

1.9.

EGSO također dovodi u pitanje učinkovitost paušalnog cilja od 15 % jer to ima diskriminatoran učinak na potrošače iz zemalja s relativno niskom proizvodnjom ambalažnog otpada po stanovniku. Statistički podaci pokazuju da je proizvodnja ambalažnog otpada u zemljama s većom potrošnjom do tri puta veća nego u zemljama s niskom potrošnjom, no očekuje se da će sve zemlje bez razlike smanjiti količinu ambalaže po potrošaču za 15 %. Umjesto toga, cilj bi se trebao izračunavati na temelju broja stanovnika, gospodarske aktivnosti, industrijske proizvodnje i dohotka stanovnika.

1.10.

EGSO poziva na primjenu i provedbu programa zaštite i potpore (javno obrazovanje, osposobljavanje, kolektivno pregovaranje, sustavi naknada i transferi u druge industrije) za radnike zaposlene u industrijama u tranziciji na koje će uskoro utjecati provedba revidirane uredbe.

1.11.

EGSO potiče države članice da osmisle strategije za razvoj sektora popravaka i radionica za popravke pružanjem poticaja za ulaganje u strojeve za vršenje popravaka, snižavanjem cijene rezervnih dijelova i uspostavom sinergija među sektorima.

1.12.

Industrija ambalaže je industrija koja se brzo razvija i zapošljava veliki broj građana. Stoga je nužno provoditi procjene učinka te detaljno i redovito pratiti nove propise u državama članicama, na središnjoj i lokalnoj razini, jer su oni ključni za procjenu učinaka na gospodarsku održivost, radna mjesta i okolišnu održivost.

1.13.

Pozivamo Europsku komisiju da donese diferenciran i prilagođen okvir za ocjenjivanje, praćenje i usporedbu strategija pakiranja za različite proizvode. Kako bi se smanjila količina ambalažnog otpada, trebalo bi redovito procjenjivati stvarnu potrebu za ambalažom i preispitivati optimizirana rješenja. S obzirom na dobro funkcioniranje nacionalnih sustava povratnih naknada bit će važno pronaći načine da se zadrže postojeći nacionalni crtični kodovi i da se oni paralelno upotrebljavaju s novim crtičnim kodovima EU-a.

1.14.

Potrošače bi trebalo uključiti te ih putem pozitivnih i negativnih mehanizama kompenzacije poticati na optimalnu ponovnu uporabu, vraćanje ili recikliranje ambalažnog materijala. Potrošači će imati važnu ulogu u sustavu povratne naknade, ponovnom korištenju i ponovnom punjenju, a EGSO poziva na senzibiliranje javnosti i edukativne kampanje koje će potrošačima omogućiti da bolje upoznaju i razumiju svoju ulogu.

1.15.

EGSO poziva Vijeće i Europski parlament na blisku suradnju s lokalnim i regionalnim vlastima i gospodarskim subjektima kako bi se pronašli najbolji načini za praktičnu primjenu sustava označivanja.

1.16.

Mogućnost recikliranja otpada ovisi o njegovoj kvaliteti i količini. EGSO poziva države članice da ocijene okolišne i gospodarske učinke potrebnih aktivnosti gospodarenja otpadom tijekom faze planiranja.

1.17.

U pogledu zakonodavnih načela, uredba kombinira normu koja izravno utječe na pojedinačne gospodarske subjekte s direktivom koja se odnosi na okvirne ciljeve za države članice. Stoga bi tekst trebalo podijeliti na dva zakonodavna akta. Prvi zakonodavni akt bio bi direktiva kojom se utvrđuju ciljevi država članica u pogledu gospodarenja ambalažom i ambalažnim otpadom. Drugi bi bio uredba o osnovnim zahtjevima za ambalažu i zahtjevima u pogledu mogućnosti recikliranja i označivanja.

1.18.

U pogledu smanjenja otpada, EGSO preporučuje da revizija zakonodavstva o ambalaži i ambalažnom otpadu bude popraćena revizijom Direktive o odlagalištima otpada (Direktiva Vijeća 1999/31/EZ (1)) kako bi se smanjila količina otpada s odlagališta.

2.   Kontekst i temelji

Potreba za stalnim praćenjem utjecaja ambalaže na okoliš

2.1.

Na globalnoj razini većina ambalaže namijenjena je za jednokratnu uporabu te se odbacuje ili reciklira umjesto da se ponovno upotrijebi. Nadležna tijela u području zaštite okoliša u velikim industrijaliziranim zemljama procjenjuju da gotovo polovina ukupnog krutog komunalnog otpada obuhvaća hranu i materijale koji se upotrebljavaju u prehrambenoj ambalaži (2).

2.2.

Zbog rasipanja vrijednih resursa i zagađenja uzrokovanog tim sustavom potrošnje i odlaganja, naše zdravlje, okoliš, održivost i globalna klima izloženi su ozbiljnom riziku.

2.3.

Stoga je ključno da Europska komisija sa svim relevantnim dionicima redovito prati ambalažni otpad, kao i njegovo prikupljanje, gospodarenje i ponovnu uporabu.

2.4.

Očekuje se da će se industrije u tranziciji, kao i zaposlenici i mali vlasnici u nekim sektorima koji su pod nadzorom, suočiti s ozbiljnim poteškoćama i gubitkom prihoda ili radnih mjesta zbog smanjenja ukupnog prometa uzrokovanog učinkom zamjene. Taj bi se učinak mogao smanjiti putem programa socijalne zaštite i inicijativa za prekvalifikaciju.

2.5.

Isto tako, u nekim regijama koje se oslanjaju na određene ambalažne tehnologije i industrijsku proizvodnju moglo bi kratkoročno doći do gubitka radnih mjesta i migracije visokospecijaliziranih i manje specijaliziranih radnika. Prilagođene politike na lokalnoj razini ključne su kako bi se izbjegli odljev mozgova i napuštanje ruralnih i industrijskih područja.

2.6.

Ključno je pratiti učinak provedbe zakonodavstva s pomoću trajnog mehanizma procjene kako bi se preispitali podaci u svakoj zemlji, razmijenile najbolje prakse i predložile revizije parametara. Potrebno je uzeti u obzir potencijalna poboljšanja tehnoloških kapaciteta industrija za ponovnu uporabu i recikliranje određenih materijala (npr. biorazgradiva plastika), s posebnim naglaskom na javno zdravlje i dugoročne učinke na okoliš.

Alati koje podupire Europska komisija za rješavanje problema povezanih s ambalažom i ambalažnim materijalima

2.7.

U Komisijinom nacrtu uredbe detaljno su utvrđene ključne uloge koje digitalizacija i održivost imaju u smanjenju količine ambalaže i ambalažnog otpada. Od presudne je važnosti uskladiti ih jer su ključne za postizanje ciljeva europskog zelenog plana i jačanje otpornosti, budućeg blagostanja i održivosti Europe.

Prirodni i energetski resursi za ambalažu – pitanja i rješenja

2.8.

Moderna prehrambena ambalaža, koja predstavlja jednu od glavnih vrsta uporabe ambalažnih materijala, omogućava pouzdanost hrane, njezinu higijensku ispravnost, stabilnost na sobnoj temperaturi i sigurnost. Međutim, većina prehrambene ambalaže i dalje je namijenjena za jednokratnu uporabu i ne može se u potpunosti reciklirati, ako nije prikladno prikupljena i odvojena od dijelova drugih materijala, jer je onečišćena hranom, premala ili višeslojna.

2.9.

Za svaku vrstu ambalaže potrebni su brojni resursi, uključujući energiju, vodu, kemikalije, naftu, minerale, drvo i tekstil. Osim toga, proizvodnjom ambalaže često nastaju otpadne vode i blato koji sadrže štetne kemikalije te emisije stakleničkih plinova, teških metala i čestica u zrak.

2.10.

U proizvodnji moderne prehrambene ambalaže upotrebljavaju se različiti umjetni i sintetički materijali, uključujući keramiku, staklo, metal, papir, karton, vosak, drvo, a sve više i plastiku. Većina te ambalaže izrađena je od stakla, čvrste plastike, papira i kartona. Iako se novija plastika ponekad proizvodi od kukuruza i drugih biljnih materijala, većina se i dalje proizvodi od nafte i sadržava aditive kao što su polimeri.

2.11.

Od ključne je važnosti da Europska komisija u prijedlogu utvrdi minimalni obvezni sadržaj bioloških sirovina od najmanje 60 % za ambalažu koja se može kompostirati. Kartoni su često obloženi plastikom koja nije vidljiva, a mnogi različiti oblici ambalaže označeni su tekstom koji je otisnut bojom za pisače.

2.12.

Povećana uporaba različitih vrsta ambalaže, zajedno s niskim stopama ponovne uporabe i recikliranja, otežavaju uspostavu niskougljičnog kružnog gospodarstva u EU-u.

2.13.

EGSO smatra da je ambalaža koja se može kompostirati i koja je sigurna za dodir s hranom najprikladnije rješenje te da ima ključnu ulogu u osiguravanju biorazgradivosti veće količine otpada. Smanjila bi se i količina plastike koja nije biorazgradiva i koja inače kontaminira kompost.

3.   Plastična ambalaža

3.1.

UN je ocijenio onečišćenje oceanâ plastikom „planetarnom katastrofom”, prvenstveno zbog količine prehrambene ambalažeu izrađene od plastike koja dospijeva u rijeke (3). To uzrokuje ozbiljnu zabrinutost u pogledu svih vrsta životinja u vodi.

3.2.

Države članice morat će razmotriti novi pristup plastici utemeljen na kružnom gospodarstvu. Mogu promicati razvoj mogućnosti za kružnu ambalažu odabirom drugih materijala ili određenih materijala od polimera kako bi zajamčile bolje mogućnosti recikliranja. Ako plastiku nije moguće reciklirati, trebala bi se upotrebljavati za proizvodnju biogoriva.

4.   Trajni materijali, podaci o recikliranju i problemi s ciljevima ponovnog punjenja boca alkoholnih pića

4.1.

Različiti materijali za prehrambenu ambalažu imaju različite značajke i svojstva, što utječe na njihovu mogućnost recikliranja. Materijali kao što su aluminij, staklo i čelik smatraju se „trajnim materijalima”, što znači da tijekom uporabnog vijeka gotovo da ne propadaju i da se mogu reciklirati neograničeni broj puta, a da pritom ne dođe do gubitka kvalitete ili inherentnih značajki materijala.

4.2.

Interes za trajne materijale značajno je porastao, usporedno s razmatranjima povezanima s kružnim gospodarstvom. Takve materijale treba na pravilan način prepoznati u budućem zakonodavstvu, donošenjem budućih politika kojima se učinkovito podupire njihovo recikliranje.

4.3.

Ambalaža koja se temelji na vlaknima i drugim prirodnim materijalima korištenim za ambalažu može poduprijeti rast bez upotrebe resursa. Naime, izrađuje se od obnovljivih materijala, a pritom je izdržljiva, privlačnog izgleda, biorazgradiva i može se reciklirati. Nedavna su istraživanja pokazala da se ambalaža izrađena od vlakana može reciklirati više od 25 puta, što pokazuje da je riječ o ključnoj sastavnici kružnog gospodarstva.

4.4.

U 2020. stopa recikliranja za staklenu ambalažu u EU-u dosegla je u prosjeku 76 % (4), pri čemu i dalje postoji prostor za poboljšanje sustava prikupljanja i razvrstavanja u nekim državama članicama. Stope su 2017. iznosile 95 % u Švedskoj, 88,4 % u Njemačkoj, 78 % u Italiji i 61 % u Francuskoj (5).

4.5.

Prijedlogom se utvrđuju obvezni ciljevi za ponovnu uporabu i ponovno punjenje boca za alkoholna pića. Međutim, ključni gospodarski subjekti čvrsto smatraju da ti ciljevi mogu predstavljati znatne izazove, kako u pogledu opskrbe, tako i u pogledu rizika za javno zdravlje, s obzirom na to da potrošači boce obično upotrebljavaju u druge praktične svrhe. Ta obvezna ponovna uporaba mogla bi, među ostalim, uzrokovati probleme, djelomično zbog infekcije uzrokovane razvojem patogena i bakterija.

5.   Onečišćenje vode i tla iz prehrambene ambalaže

5.1.

Pri bacanju ambalaže na odlagališta otpada, posebno plastične ambalaže, dolazi do neprihvatljivog i teškog zagađenja tla i okoliša. Osim toga, kemikalije iz materijala, kao što su tinte i boje s etiketa, tada odlaze u podzemne vode i tlo.

5.2.

Plastični otpad često putuje u najudaljenije regije planeta, ugrožavajući ljude, ptice i morski život. Onečišćenje oceana plastikom postalo je toliko loše da je voditelj odjela za morske ekosustave pri UN-u rekao da ono predstavlja planetarnu krizu.

5.3.

Onečišćenje oceana samo je jedan od negativnih učinaka plastike na ekosustav. Prema jednoj studiji trećina sve plastike baca se i završava u plovnim putovima ili tlu. Druge studije ukazuju na to da je količina onečišćenja mikroplastikom u tlu diljem svijeta između 4 i 23 puta veća od količine onečišćenja mikroplastikom u našim oceanima.

5.4.

Mikroplastika u tlu negativno će utjecati na ponašanje životinja u tlu (kao što su gujavice) i tako širiti bolesti i imati druge štetne učinke. Mikroplastika je pronađena i u novorođenoj djeci. Osim toga, raspadajuća plastika, nakon što dospije u tlo i plovne putove, apsorbira štetne tvari kao što je pesticid DDT.

6.   Onečišćenje zraka i oceana prehrambenom ambalažom

6.1.

Otpad od prehrambene ambalaže koji se ne može kompostirati ili reciklirati često završava na odlagalištima otpada i ispušta emisije u zrak, uključujući stakleničke plinove. Na odlagališima otpada otpuštaju se metan, amonijak i vodikov sulfid. S druge strane, spalionice otpada oslobađaju živu, olovo, vodikov klorid, sumporov dioksid, dušikove okside, čestice i dioksine, koji su najopasniji spojevi.

6.2.

Većina šalica i poklopaca za kavu, kapsula za kavu, posuda od stiropora, plastičnih boca i čepova, plastičnih omota, plastičnih nosiljki za šest boca i plastičnih vrećica za namirnice namijenjena je za jednokratnu uporabu. Međutim, ako se ne recikliraju, začepljuju naše plovne putove, gdje ih životinje zamjenjuju za hranu ili se zapletu u njih.

6.3.

Sva plastika koja pluta u oceanima izuzetno je štetna za životinje. Prema podacima organizacije Ocean Conservancy (6) plastika je bila pronađena u 59 % morskih ptica poput albatrosa i pelikana, u 100 % morskih kornjača i u više od 25 % uzoraka ribe uzetih s tržnica morske hrane.

6.4.

U oceanima nalazimo ogromne količine plastike koje u obliku bilijuna komadića nose morske struje. Samo oko 5 % te plastične mase vidljivo je na površini; ostatak pluta ispod površine more ili se nalazi na dnu ocena.

6.5.

EGSO smatra da je ključno poticati organsko recikliranje otpada od hrane i ambalažnog otpada od hrane koji se može kompostirati, uzimajući u obzir i to da će odvojeno prikupljanje za organsko recikliranje otpada od hrane biti obvezno od 31. prosinca 2023. Otpad od stoke poput stajskog gnoja i gnojovke omogućuje proizvodnju organskog gnojiva, bioplina ili biometana.

7.   Opće napomene

7.1.

EGSO podržava ambiciju Europske komisije da revidira kriterije za ambalažu i ambalažni otpad kako bi se ograničila količina, veličina i masa ambalaže na jedinstvenom tržištu EU-a, spriječio nastanak beskorisnog ambalažnog otpada, poduprlo visokokvalitetno recikliranje te povećala mogućnost recikliranja i ponovne uporabe ambalaže.

7.2.

Svaka revizija zakonodavstva o ambalaži i ambalažnom otpadu trebala bi biti u potpunosti usklađena s općim ciljevima zelenog plana EU-a (klimatska neutralnost, održiva upotreba prirodnih resursa i zaštita okoliša) te bi trebala biti usklađena s povezanim zakonodavstvom, kao što su akcijski plan za kružno gospodarstvo, Okvirna direktiva o otpadu, Direktiva o plastici za jednokratnu uporabu, Direktiva o ekološkom dizajnu i zakonodavstvo EU-a o materijalima koji dolaze u dodir s hranom.

7.3.

EGSO naglašava potrebu za strogim kriterijima za mogućnost recikliranja ambalaže. Trebalo bi smatrati da se ambalaža može reciklirati ako se može reciklirati više puta u trajnoj petlji materijala, a ne samo ako su ispunjeni kriteriji dizajna, a materijali se odvojeno prikupljaju i razvrstavaju bez kontaminacije.

7.4.

EGSO smatra da bi kriterije u pogledu postotka ambalaže koja bi se trebala reciklirati u širim razmjerima trebalo dopuniti kvantitativnim zahtjevom koji obuhvaća dovoljan broj država članica EU-a.

7.5.

Odbor podržava primjenu razreda učinkovitosti recikliranja na temelju kriterija „dizajn za recikliranje” za kategorije ambalaže. EGSO pozdravlja usklađivanje za sve materijale i nada se da će se do 2030. postupno ukinuti ambalaža razreda učinkovitosti E.

7.6.

Prosječna stopa recikliranja u cijelom EU-u 2020. dosegnula je 85,5 % za čeličnu ambalažu, 74 % za staklenu ambalažu i 82 % za papirnatu ambalažu. Petlje koje obuhvaćaju te materijale relativno su učinkovite. Međutim, usvajanjem cilja udjela recikliranog sadržaja za čeličnu ambalažu, primjerice, moglo bi se destabilizirati i fragmentirati tržište sekundarnih sirovina/metalnog otpada, što bi moglo negativno utjecati na okoliš. Obvezni ciljevi za udio recikliranog sadržaja trebali bi se primjenjivati samo na određene ambalažne skupine i materijale, te ako bi njihovo donošenje moglo dovesti do poboljšanja tržišta i povećane uporabe reciklata (npr. plastike).

7.7.

EGSO ističe činjenicu da bi prilikom procjene potencijala za smanjenje otpada trebalo uzeti u obzir tržišne udjele različitih ambalažnih materijala u ukupnom obujmu ambalažnog otpada u državama članicama. Trebalo bi utvrditi ciljeve smanjenja za svaki ambalažni materijal (plastika, papir, željezni metali, aluminij itd.), uzimajući u obzir razvoj stopa recikliranja tijekom vremena, kako bi se osigurali jednaki uvjeti i spriječilo nepotrebno zamjenjivanje određenih ambalažnih materijala alternativama s niskom mogućnošću recikliranja.

7.8.

Države članice EU-a trebalo bi učinkovito poticati nova ulaganja u infrastrukturu i tehnologije recikliranja, kao i u istraživanje i razvoj.

7.9.

EGSO smatra da bi revizija Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu također trebala biti popraćena revizijom Direktive o odlagalištima otpada kako bi se smanjilo odlaganje ambalažnog otpada na odlagalištima. Smanjenje količine otpada koji završi na odlagalištima bilo bi u skladu s obvezom EU-a u pogledu recikliranja i smanjenja otpada.

7.10.

U okviru revidirane uredbe mora se poštovati i primjenjivati načelo neutralnosti materijala, tj. mora se omogućiti izbor ambalažnog materijala na temelju njegove prikladnosti za određenu uporabu, njegovih tehničkih i strukturnih značajki i općeg ekološkog profila.

8.   Posebne napomene

8.1.

EGSO smatra da bi države članice – žele li poštovati rokove utvrđene u europskom zelenom planu – osim predloženog zakonodavstva, uključujući ono koje se odnosi na označivanje, komunikaciju, prikupljanje, razvrstavanje i mogućnost ponovne uporabe, trebale razmotriti i uvođenje ograničenja proizvodnje ambalažnog materijala, koja bi mogle nadopuniti fiskalnim instrumentima.

8.2.

EGSO predlaže da EU i države članice svim dostupnim sredstvima (bilo pružanjem poticaja za uporabu alternativnih materijala koji se mogu reciklirati ili obnoviti, bilo odvraćanjem od uporabe ambalažnih materijala s niskom mogućnošću recikliranja) podupiru mogućnost recikliranja i ponovne uporabe ambalaže.

8.3.

Države članice trebale bi tijekom postupka tranzicije pružati financijsku potporu gospodarskim subjektima koji posluju u ovom važnom sektoru i koji imaju značajnu odgovornost za svoje zaposlenike i mjesta rada.

8.4.

Potrebno je uspostaviti jasne nacionalne i međunarodne politike kako bi se identificirali proizvođači otpada čiji se otpad prebacuje u druge države članice.

8.5.

Države članice trebale bi poticati dionike da razvijaju nove ideje za ambalažu i ispravno označivanje u svrhu ostvarivanja ciljeva europskog zelenog plana i izbjegavanja prijevara povezanih s izvornim europskim proizvodima.

8.6.

Kako bi se izbjeglo postojanje nekoliko različitih postupaka i infrastruktura za gospodarenje otpadom, valja jasno definirati ulogu općina u prikupljanju otpada i gospodarenju otpadom.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999, str. 1).

(2)  https://foodprint.org/issues/the-environmental-impact-of-food-packaging/.

(3)  https://www.newscientist.com/article/mg25333710-100-pollution-is-the-forgotten-global-crisis-and-we-need-to-tackle-it-now/.

(4)  https://www.statista.com/statistics/1258851/glass-recycling-rate-in-europe/.

(5)  https://feve.org/glass_recycling_stats_2018/.

(6)  https://oceanconservancy.org/about/.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/121


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa

(COM(2022) 748 final – 2022/0432 (COD))

(2023/C 228/17)

Izvjestitelj:

John COMER

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 13.2.2023.

Vijeće, 10.2.2023.

Pravna osnova:

članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

13.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

145/0/0

1.   Zaključci i preporuke

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO):

1.1.

naglašava da iako EU može predložiti da se Globalno usklađeni sustav Ujedinjenih naroda ažurira kako bi bio u skladu s revidiranom Uredbom o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (Uredba CLP), nije sigurno da će sve stranke prihvatiti prijedlog EU-a. Privremene razlike mogle bi prerasti u dugoročni problem. Čini se da bi bilo gotovo nemoguće provesti nove prijedloge o prodaji na internetu koju provode gospodarski subjekti s poslovnim nastanom izvan EU-a ako ih ne prihvati Globalno usklađeni sustav UN-a;

1.2.

smatra da je od ključne važnosti da Europska agencija za kemikalije (ECHA) raspolaže s dovoljno sredstava, stručnosti i osoblja za provedbu revidirane Uredbe. Za dodavanje novih razreda opasnosti osobito će biti nužno da Europska agencija za kemikalije (ECHA) i države članice povećaju svoje resurse kako bi se mogle nositi s povećanjem radnog opterećenja;

1.3.

izražava žaljenje zbog toga što ne postoji posebna odredba kojom se propisuje da kupac mora biti upozoren ako se kemijski sastojci proizvoda određene robne marke izmijene, ali naziv robne marke ostane isti. Kupci koji upotrebljavaju robnu marku koja im je poznata neće provjeriti tu činjenicu osim ako na oznaci nije navedeno posebno upozorenje. Proizvođači deterdženata za kućanstvo često mijenjaju sastojke, na primjer u pogledu enzima i otapala. Potrošače bi trebalo upozoravati na takve promjene ako naziv robne marke ostaje isti;

1.4.

napominje da se u sklopu okvira Komisije za praćenje provedbe revidirane Uredbe CLP mora pomno ocjenjivati njezin učinak na ključne lance vrijednosti koji obuhvaćaju kemikalije kako ne bi bilo negativnih posljedica po te lance vrijednosti. Europsko vijeće kemijske industrije (Cefic) navodi da bi predložene izmjene Uredbe CLP i generičkog pristupa upravljanju rizicima mogle utjecati na čak 12 000 tvari. Zbog toga mnogi proizvodi koji su bitni potrošačima i stručnjacima možda više neće biti dostupni na tržištu;

1.5.

smatra da osobitu pozornost valja pridavati dobrobiti osoba koje rade u kemijskoj industriji. Zdravlje i sigurnost uvijek moraju imati status prioriteta. Radnici u kemijskoj industriji moraju proći intenzivnu obuku kako bi u potpunosti razumjeli kemikalije s kojima su u kontaktu na radnom mjestu. Svu opremu treba pravilno održavati. Prema podacima iz Sustava obavješćivanja o velikim nesrećama (eMars) svake se godine u 12 000 registriranih industrijskih objekata visokog rizika u EU-u u prosjeku dogodi više od 30 industrijskih nesreća;

1.6.

ističe da je pristup koji se temelji na načelu predostrožnosti važan za zaštitu zdravlja i okoliša jer omogućuje uporabu postojećih podataka iz strukturno povezanih kemikalija, čime se omogućuje donošenje odluke utemeljene na načelu predostrožnosti prije stjecanja potpuno znanstvenog dokaza o riziku;

1.7.

napominje da su u izvješću Europskog ureda za okoliš (EEB) o zakonodavstvu o kemikalijama (srpanj 2022.) utvrđena tri glavna uska grla u postupku reguliranja kemikalija:

industrijske grupacije podnose dosjee s nepotpunim ili nevjerodostojnim podacima,

znanstvenici u EU-u ne djeluju odlučno i preventivno,

Komisija kasni s obradom dosjea unatoč činjenici da je zakonski dužna donositi odluke u roku od tri mjeseca.

2.   Prijedlog Komisije

2.1.

Komisija predlaže reviziju Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (1) o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (Uredba CLP).

Cilj Uredbe CLP jest osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Njome je također omogućeno slobodno kretanje kemijskih tvari, smjesa i proizvoda. Uredbom CLP od proizvođača, uvoznika i daljnjih korisnika kemijskih tvari i smjesa zahtijeva se da označe i pakiraju opasne kemikalije prije njihova stavljanja na tržište. Uredbom CLP utvrđena su pravno obvezujuća pravila o identifikaciji i razvrstavanju opasnosti. Uredbom su utvrđena zajednička pravila o označivanju u svrhu pravilnog informiranja potrošačâ i radnikâ o uporabi opasnih proizvoda.

2.2.

Komisija smatra da je EU uspješno stvorio učinkovito jedinstveno tržište kemikalija.

Kako tvrdi Komisija, revizija Uredbe CLP nužna je zbog određenih nedostataka i pravnih praznina u postojećoj Uredbi CLP. Prijedlozi obuhvaćaju uvođenje novih razreda opasnosti za endokrine disruptore i ostale opasne kemikalije (na temelju delegiranog akta), posebnih pravila za kemikalije u spremnicima koji se mogu ponovno puniti, odredbi o boljem priopćavanju, među ostalim i na internetu, zahvaljujući jasnijim i čitljivijim oznakama, uvođenje mogućnosti da Komisija izrađuje prijedloge za razvrstavanje te uvođenje poboljšanih i bržih postupaka.

2.3.

EU predano radi na Programu održivog razvoja do 2030. i pripadajućim ciljevima održivog razvoja. Komisija smatra da se ovom revizijom Uredbe CLP pridonosi nekim ciljevima održivog razvoja, među ostalim onima kojima se osiguravaju dobro zdravlje i dobrobit, održivi obrasci potrošnje i proizvodnje te čista voda i dobri sanitarni uvjeti. Za Komisiju ovo preispitivanje također predstavlja „važan ishod” Strategije održivosti u području kemikalija (koja je dio zelenog plana).

2.4.

Komisija tvrdi da postoji potreba za boljom identifikacijom i razvrstavanjem opasnih kemikalija zbog rizika za zdravlje ljudi i okoliš. Potrebno je poboljšati učinkovitost postupaka i otkloniti nedostatke u priopćavanju kemijskih opasnosti. Postoji velik broj pogrešnih ili zastarjelih načina razvrstavanja tvari u popisu Europske agencije za kemikalije (ECHA), za što postoje brojni razlozi, uključujući neprovođenje preispitivanja i ažuriranja razvrstavanja i izmjena u usklađenom razvrstavanju sastojaka. Problem može biti i izdavanje netočnih „Sigurnosno-tehničkih listova” (SDS). Informacije u SDS-u mogu imati vrlo ozbiljne učinke na kraju proizvodnog lanca, posebno ako su netočne. Osim toga, tvari koje su isprva definirane kao neopasne mogu se u svjetlu daljnjih istraživanja definirati kao opasne. Na primjer, borna kiselina isprva je kategorizirana kao neopasna, a kasnije kao vrlo opasna (toksična za reprodukciju). Stoga su bili potrebni novi SDS-ovi.

2.5.

U okviru paketa revizije Uredbe CLP Komisija predlaže donošenje delegiranog akta kojim će se omogućiti razvrstavanje tvari i smjesa koje imaju svojstva endokrine disrupcije („ED”), svojstva postojanosti, bioakumulativnosti i toksičnosti („PBT”), svojstva velike postojanosti i velike bioakumulativnosti („vPvB”), svojstva postojanosti, mobilnosti i toksičnosti („PMT”) ili velike postojanosti i velike mobilnosti („vPvM”) u novoutvrđene razrede opasnosti.

2.6.

U okviru revizije predlaže se da se Komisiji omogući da pokreće i financira usklađenije dosjee o razvrstavanju.

2.7.

Predlaže se poboljšavanje metode koju poduzeća primjenjuju za razvrstavanje tvari, uključujući obvezu navođenja razloga za odstupanje u prijavljenom razvrstavanju u popisu ECHA-e te ažuriranje obavijesti o razvrstavanju u određenom roku u ranoj fazi.

2.8.

Transparentnost i predvidljivost prijedloga koje razni sudionici namjeravaju podnijeti ECHA-i poboljšat će se obvezom da o tim namjerama obavijeste ECHA-u.

2.9.

Revizijom se predlaže poboljšano priopćavanje opasnosti kemikalija.

Cilj prijedloga jest postići da označivanje bude razumljivije potrošačima i jednostavnije za dobavljače te olakšati njegovu provedbu. Bit će uvedena pravila oblikovanja kako bi oznake bile čitljivije, uključujući minimalnu veličinu slova. Bit će dopuštena šira upotreba preklopnih oznaka.

Utvrdit će se posebna pravila o prodavanju kemikalija u spremnicima koji se mogu ponovno puniti. Ovaj će sustav biti ograničen na manje opasne kemikalije.

Bit će dopušteno dobrovoljno digitalno označivanje kemikalija, ali informacije o zaštiti zdravlja i okoliša moraju ostati na oznaci na ambalaži.

Uvest će se odstupanja za kemikalije koje se potrošačima prodaju u rasutom stanju, kao što je gorivo, i u vrlo maloj ambalaži, kao što je pisaći pribor.

2.10.

U prijedlogu revizije također je riječ o pravnim prazninama i dvosmislenostima u pogledu prodaje na internetu i obavješćivanja centara za kontrolu otrovanja.

2.11.

U slučaju prodaje na internetu dobavljač će morati zajamčiti da tvar ili smjesa stavljena na tržište EU-a ispunjava zahtjeve Uredbe CLP, što će obuhvaćati prodaju na internetu ako subjekt ima nastan izvan EU-a.

2.12.

Pojasnit će se odredbe o obavješćivanju centara za kontrolu otrovanja. Svi relevantni sudionici morat će osigurati provedbu obavješćivanja centara za kontrolu otrovanja u čitavom EU-u.

2.13.

Također je predložena bitna izmjena u području oglašavanja. Uvest će se obveza kojom će se osigurati da oglašavanje opasnih tvari i smjesa sadržava sve najvažnije informacije u pogledu sigurnosti i zaštite okoliša. U oglasu bi trebali biti navedeni razred opasnosti, oznake upozorenja i piktogrami opasnosti.

2.14.

Glavne mjere navedene u Strategiji za kemikalije kojima se Komisija nastoji baviti u ovom prijedlogu obuhvaćaju pravno obvezujuće identificiranje opasnosti endokrinih disruptora (na temelju definicije Svjetske zdravstvene organizacije), oslanjajući se na kriterije koji su već utvrđeni za pesticide i biocide, te njegovu primjenu u čitavom zakonodavstvu. Novim razredima i kriterijima opasnosti želi se u potpunosti obuhvatiti toksičnost, postojanost, pokretljivost i bioakumulacija u okolišu.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja predloženu ciljanu reviziju Uredbe CLP kojom se želi zajamčiti učinkovita i djelotvorna provedba Uredbe CLP.

3.2.

EGSO pozdravlja predloženi delegirani akt o utvrđivanju novih razreda opasnosti u pogledu endokrinih disruptora, kao i tvari koje se ne razgrađuju u okolišu i koje se mogu nakupljati u živim organizmima ili ući u sustav vodoopskrbe, uključujući pitku vodu.

3.3.

Značajni nedostatak u trenutačnoj Uredbi CLP jest činjenica da brojne kemikalije koje se prodaju na internetu u EU-u ne ispunjavaju pravne zahtjeve Uredbe CLP. To predstavlja rizik za zdravlje ljudi i okoliš. EGSO pozdravlja prijedlog kojim se nastoji riješiti to pitanje.

3.4.

Nije jasno na koji će se način provoditi predložena izmjena pravila o oglašavanju. Hoće li subjekt koji objavljuje oglas kojim krši propise, kao i prodavatelj proizvoda koji je taj oglas naručio podlijegati sankcijama?

3.5.

EEB u neslužbenom dokumentu objavljenom u svibnju 2022. tvrdi da „poduzeća redovno podnose nepotpune ili netočne podatke o opasnim učincima svojih kemikalija, ali unatoč tome ostvaruju pristup tržištu (čime krše pravilo ‚bez podataka nema tržišta’). Zbog toga loša kvaliteta registracijskih dosjea koje podnose industrijski subjekti… uvelike otežava regulaciju.”

3.6.

EEB i razne nevladine organizacije u zajedničkom su dopisu upućenom Komisiji 27. veljače 2023. naveli da „reforme regulatornih sustava REACH i CLP predstavljaju ključnu priliku za otklanjanje postojećeg neupitnog nedostatka podataka i za ubrzavanje regulatornog djelovanja u području opasnih kemikalija. Ovim bismo dopisom željeli izraziti svoju ozbiljnu zabrinutost zbog tog nedostatak podataka, koji ugrožava učinkovito utvrđivanje rizika i upravljanje rizicima u pogledu kemikalija koje izazivaju najveću zabrinutost.”

3.7.

Revizije uredbi REACH i CLP komplementarne su. Primjerice, zahvaljujući novim zahtjevima o pružanju informacija u skladu s revidiranom Uredbom REACH pružat će se informacije o intrinzičnim svojstvima tvari, čime će se omogućiti njihovo razvrstavanje u nove razrede opasnosti iz revidirane Uredbe CLP.

3.8.

Kako se ne bi povrijedilo pravo tržišnog natjecanja, ECHA je poduzećima savjetovala da informacije razmjenjuju s oprezom, odnosno da razmjenu informacija ograniče na ono što je strogo nužno kako bi se izbjeglo skupo udvostručavanje ispitivanja.

4.   Posebne napomene

4.1.

Dana 11. srpnja 2022. Europski ured za okoliš objavio je izvješće o zakonodavstvu o kemikalijama, u kojem su utvrđena tri glavna uska grla u postupku reguliranja kemikalija:

industrijske grupacije podnose dosjee s nepotpunim ili nevjerodostojnim podacima,

znanstvenici u EU-u ne djeluju odlučno i preventivno,

Komisija kasni s obradom dosjea unatoč činjenici da je zakonski dužna donositi odluke u roku od tri mjeseca.

4.2.

EEB je predložio uvođenje obvezujućih rokova za donošenje odluka i novih sankcija za organizacije koje ne dostave sve potrebne podatke te primjenu pristupa utemeljenog na predostrožnosti u zakonodavstvu u području kemikalija.

4.3.

Revizijom su utvrđeni rokovi za ažuriranje oznaka nakon promjene u razvrstavanju i predložena je primjena šestomjesečnog roka u slučaju pojavljivanja nove opasnosti uz već postojeću opasnost. U slučaju odstupanja između novijeg i zastarjelog razvrstavanja, od podnositelja prijave trebalo bi se zahtijevati da ažuriraju svoje prijave u roku od šest mjeseci nakon promjene u razvrstavanju.

4.4.

U svojem izvješću iz lipnja 2022. ECHA navodi da „… opasnosti moraju biti potvrđene prije poduzimanja mjera za upravljanje rizicima i često su prvo potrebni dodatni podaci”, zbog čega „poduzeća moraju proaktivno ažurirati svoju registraciju najnovijim informacijama…”.

4.5.

Ažurirane informacije od ključne su važnosti za uspjeh tog postupka, zbog čega u njemu moraju sudjelovati svi sudionici u svrhu zaštite zdravlja ljudi i okoliša. U slučaju postojanja jasnih dokaza o neopravdanom kašnjenju ili u slučajevima podnošenja neodgovarajućih podataka valja primjenjivati sankcije.

4.6

Kako bi učinkovito provodila predloženu novu uredbu, ECHA će morati povećati broj članova svojeg osoblja. Osim toga, brojne države članice nemaju dostatne resurse, što ograničava njihovu sposobnost podnošenja dosjea.

4.7.

Provedba Uredbe CLP u nadležnosti je nacionalnih tijela, što podrazumijeva i to da se provjerava je li tvar registrirana ili predregistrirana te provjeru točnosti SDS-ova. ECHA nije odgovorna za provedbu. Međutim, ECHA je domaćin foruma za razmjenu informacija o provedbi među državama članicama.

4.8.

Komisija trenutačno radi na izradi okvira za praćenje funkcioniranja revidirane uredbe. Od ključne je važnosti da se u sklopu postupka praćenja razmatra i učinak na lance vrijednosti koji se oslanjaju na kemikalije i općenito učinak na jedinstveno tržište kemikalija.

4.9.

Novim odredbama za prodaju na internetu zahtijeva se da dobavljač s poslovnim nastanom u EU-u osigurava da kemijska tvar ispunjava zahtjeve uredbe. To se također primjenjuje na prodaju na internetu koju provode subjekti s poslovnim nastanom izvan EU-a subjektima u EU-u. Ovim se prijedlogom želi spriječiti da potrošač postane de jure i de facto uvoznik iz zemalja izvan EU-a. Ne postoji jasan prijedlog o tome kako bi se to moglo uspješno provesti. Čini se da je te promjene gotovo nemoguće provesti sve dok se ne postigne usklađivanje revidirane Uredbe CLP s Globalno usklađenim sustavom razvrstavanja i označivanja kemikalija Ujedinjenih naroda (UN GHS).

4.10.

Od proizvođača koji promijene sastojke u proizvodu robne marke, ali ne promjene naziv robne marke trebalo bi zahtijevati da navedu posebno upozorenje na oznaci kako bi potrošač bio svjestan kemijskih izmjena u proizvodu.

4.11.

Europsko vijeće kemijske industrije (2) smatra da će izmjene Uredbe CLP imati učinak na sve lance vrijednosti i da je presudno da Komisija provede pomnu analizu kako bi utvrdila može li i na koje načine reforma Uredbe CLP negativno utjecati na strateške i ključne lance vrijednosti.

4.12.

Budući da je u skladu s načelom predostrožnosti potrebno poduzeti mjere u svrhu smanjivanja rizika od kemikalija s obzirom na rizike za koje nije sigurno, ali se sumnja da uzrokuju štetu, potrebno je djelovati prije stjecanja potpuno znanstvenog dokaza o riziku.

4.13.

Sigurnost ljudi koji rade u kemijskoj industriji od presudne je važnosti. Valja provoditi česta ocjenjivanja sigurnosti na radnom mjestu, osiguravajući pritom potpunu i pravilnu provedbu svih protokola u području zdravlja i sigurnosti.

4.14.

Nepravilno postupanje s kemikalijama i izostavljanje odgovarajućih procjena rizika ozbiljni su problemi koje treba naglašavati na radnom mjestu. Radnici i radnice u kemijskoj industriji moraju proći intenzivnu obuku kako bi u potpunosti razumjeli kemikalije s kojima su u kontaktu na radnom mjestu. Od ključne je važnosti da se sva oprema u kemijskim postrojenjima pravilno održava kako bi se radnike i radnice zaštitilo od ozljeda ili smrti zbog neispravne opreme. Prema podacima iz Sustava obavješćivanja o velikim nesrećama (eMars) svake se godine u 12 000 registriranih industrijskih objekata visokog rizika u EU-u u prosjeku dogodi više od 30 industrijskih nesreća. Podaci ne uključuju nesreće u opasnim objektima koji nisu obuhvaćeni Direktivom Seveso, a isključeni su i cjevovodi i prijevoz.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

(2)  www.cefic.org.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/126


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Za snažan i održiv sektor algi u Uniji

(COM(2022) 592 final)

(2023/C 228/18)

Izvjestitelj:

Zsolt KÜKEDI

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 8.2.2023.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Odluka Plenarne skupštine:

27.4.2023.

Pravna osnova:

pravilo 52. stavak 2. Poslovnika

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

13.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

147/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Komunikaciju Komisije „Za snažan i održiv sektor algi u Uniji”. Alge mogu na razne načine doprinijeti ublažavanju posljedica klimatskih promjena, održivoj prehrani i opskrbi energijom svjetskog stanovništva koje je u brzom porastu.

1.2.

Europsko stanovništvo ima različita mišljenja o algama. Na primjer, na područjima uz onečišćene vode širenje algi smatra se razlogom za zabrinutost. No alge se istodobno smatraju mogućim rješenjem za probleme brojnih zemalja, djelomično zahvaljujući europskim inovacijama. EGSO ističe da je u kontekstu stvaranja sektora algi potrebno povećati povjerenje u proizvode i posvetiti veću pozornost njihovoj sigurnosti.

1.3.

EGSO napominje da se u Komunikaciji ne naglašava dovoljno mogućnost stvaranja izvora hrane u slatkovodnim uvjetima. Osim toga, alge ne moraju nužno biti samo izvor hrane u slatkovodnim uvjetima, nego se mogu proširiti i na eutrofične slatke vode, otpadne vode iz termalnih kupelji i druge otpadne vode, gdje mogu služiti u okolišne ili energetske svrhe. Taj golemi, ali nedovoljno iskorišteni resurs trebalo bi upotrijebiti za razvoj Europe, a osobito ruralnih područja EU-a.

1.4.

Makroalge koje se nalaze u priobalnim morskim vodama mogu generirati dodatne prihode za ribarska poduzeća. Njihovim vađenjem smanjuje se eutrofikacija i mogu se dobiti vrijedni proizvodi i usluge ekosustava, među ostalim pružanjem novih staništa za određene vrste. Sektor slatkovodnih makroalgi tek se počinje razvijati i trebalo bi ga uzeti u obzir u predstojećim dokumentima o politikama.

1.5.

U EU-u je kontinuirani uzgoj mikroalgi uglavnom moguć samo u zatvorenim reaktorima, za što je potreban znatan kapital. Međutim, isto tako podrazumijeva visoku produktivnost, pouzdanost i predvidljivu kvalitetu. Uzgoj mikroalgi moguć je i u slatkim vodama i jezerima u južnoj Europi.

1.6.

Za neke države članice koje nemaju morsku obalu (npr. Mađarska, Češka i Slovačka) proizvodnja mikroalgi gotovo je jedina dostupna opcija. Istodobno, neke od tih zemalja imaju visoku razinu znanstvenih i tehnoloških znanja koja bi trebalo iskoristiti pri stvaranju europskog sektora algi.

1.7.

Makroalge i mikroalge ne bi trebalo tretirati na isti način jer nude širok raspon mogućnosti, a imaju različite značajke, učinke i regulatorne potrebe. EGSO shvaća da u Komunikaciji postoji razumna ravnoteža između makroalgi i mikroalgi, ali preporučuje da se ispita kako bi slatkovodni dio sektora algi mogao donijeti koristi određenim državama članicama, odnosno onima koje nemaju morsku obalu. EGSO preporučuje da se usvoji uravnoteženiji i integriraniji pristup povezanim sektorima, da se utvrdi jasna razlika između nadležnosti EU-a i nadležnosti država članica i da se unutarnje tržište eventualno zaštititi od jeftinih proizvoda iz uvoza.

1.8.

Opskrba hranom u Uniji još uvijek nije problematična, za razliku od dostupnosti i cijena energije (u smislu proizvodnje i uvoza), gnojiva i sastojaka namijenjenih za hranu za životinje te povećanja organskog otpada i smanjenja obradivog zemljišta. Tehnologije kojima se ti hitni problemi mogu riješiti na globalnoj razini, a među njima su proizvodnja i iskorištavanje algi, zaslužuju široku potporu.

1.9.

EGSO napominje da se u Komunikaciji predviđa golem gospodarski potencijal algi, ali i da njihov uzgoj ima još veći teoretski potencijal te da stoga može zadovoljiti rastuću potražnju. Međutim, europski fondovi mogu se koristiti samo za izvediva i održiva gospodarska rješenja pa EGSO traži od Komisije da posebnu pozornost posveti gospodarskoj učinkovitosti proizvodnje algi, kao i okolišnoj i socijalnoj dimenziji.

1.10.

EGSO je predložio da se pri stvaranju sektora promiču znanje i svijest o toj novoj gospodarskoj grani kako bi ona bila društveno i tržišno prihvaćena. Stoga EGSO od Europske komisije traži da se poseban naglasak stavi na taj prijedlog putem reprezentativnih anketa, akcijskih planova za pojedine zemlje te uključivanja ili čak stvaranja sektorskih organizacija.

1.11.

EGSO preporučuje Europskoj komisiji, uključenim državama članicama i privrednicima koji se bave algama da razmotre sljedeće prijedloge u vezi sa stvaranjem sektora algi:

integracija proizvodnje algi u postojeće lance vrijednosti poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, hrane za životinje te industrijskih i energetskih sirovina;

stavljanje većeg naglaska u Komunikaciji na slatkovodnu proizvodnju algi;

pokretanje postupka standardizacije svih algi, koji bi mogao uključivati i razvoj integrirane strategije za morske prehrambene proizvode;

okončanje rascjepkanosti zakonodavstva i proširenje modela ishođenja dozvola na alge u skladu s najboljim primjerima administrativne prakse;

uvrštavanje različitih vrsta algi u katalog prehrambenih proizvoda Europske unije;

uklanjanje nedostataka u tehničkom znanju, tehnologiji i inovacijama ambicioznim programom financiranja istraživanja u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju;

uspostava banaka materijala za razmnožavanje algi, financiranje njihova rada i osiguravanje dostupnosti sirovina za proizvođače algi i projekte istraživanja i razvoja po razumnim cijenama;

potrebno je preispitati gospodarske aspekte proizvodnje i moguće uporabe kako bi se stvorio gospodarski održiv sektor algi, a unutarnje tržište treba zaštititi od jeftinih uvezenih proizvoda.

1.12.

EGSO poziva institucije EU-a da počnu davati prednost pitanjima povezanima s vodom i da razviju europski plavi plan kako bi se očuvali i bolje iskoristili vodni resursi i na odgovarajući način rješavali s njima povezani problemi. U tom je kontekstu važan korak stvaranje sektora algi u EU-u.

2.   Opće napomene

2.1.

Europska komisija objavila je 15. studenoga 2022. Komunikaciju „Za snažan i održiv sektor algi u Uniji” (1). U Komunikaciji se predlaže razvoj novih i održivih načina prehrane svjetskog stanovništva koje je u brzom porastu i njegova opskrba energijom iz održivih izvora. U Komunikaciji se naglašava da, kako bi se osigurala sigurnost opskrbe sirovinama i energijom, moramo iskoristiti potencijal algi kao obnovljivog resursa u Europi.

2.2.

Komunikacija Europske komisije logična je i u skladu s brojnim dosad objavljenim dokumentima o toj temi, u kojima se prepoznaju znatan gospodarski potencijal te društvene i ekološke koristi masovnog uzgoja mikroalgi i makroalgi u Europskoj uniji. U Komunikaciji su utvrđene 23 mjere za poboljšanje okvira upravljanja i zakonodavstva, stvaranje poslovnog okruženja koje je pogodnije za iskorištavanje algi, povećanje društvene osviještenosti i prihvaćanja algi i proizvoda od algi među potrošačima te uklanjanje nedostataka u pogledu znanja, istraživanja i tehnologije.

2.3.

U europskim politikama poput europskog zelenog plana (2) ili strategije „od polja do stola” (3), ističe se potencijal uzgajanih (morskih) algi i drugih prehrambenih proizvoda na bazi algi kao izvora bjelančevina za prehrambene proizvode i hranu za životinje niskog ugljičnog otiska. U Komunikaciji „Strateške smjernice za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030.” (4) naglašava se da je, da bi se doprinijelo ostvarenju nekoliko ciljeva europskog zelenog plana, potrebno poticati uzgoj algi – i makroalgi (morske alge) i mikroalgi. U Komunikaciji „Održivi ciklusi ugljika” (5) Komisija prepoznaje potencijal algi za niskougljično plavo gospodarstvo. Osim toga, i u Komunikaciji o održivom plavom gospodarstvu (6) navodi se potencijal algi za osiguravanje održivog prehrambenog sustava i svjetske opskrbe hranom.

2.4.

Alge nisu samo ekološki prihvatljiva (a time i zelena) sirovina, nego je njihovo sustavno iskorištavanje u skladu s temeljnim načelom najvećeg mogućeg smanjenja otpada na kojem se temelji plavo gospodarstvo, što bi ih moglo učiniti i plavim i zelenim proizvodom.

2.5.

Uzgoj algi donosi dodanu vrijednost gotovo svim elementima europskog zelenog plana:

zaštiti klime zahvaljujući dekarbonizaciji;

opskrbi energijom zahvaljujući proizvodnji bioplina i biogoriva;

postizanju kružnosti zahvaljujući doprinosu gospodarenju otpadom i nultoj stopi onečišćenja;

promicanju zdravog i ekološki prihvatljivog prehrambenog sustava;

očuvanju i obnovi ekosustava i biološke raznolikosti, kao i razvoju usluga zaštite okoliša;

nultoj stopi onečišćenja.

Intenziviranje proizvodnje algi otvara sljedeće konkretne mogućnosti (7):

održivu proizvodnju prehrambenih proizvoda (uključujući dječju hranu) ili dodataka prehrani (npr. vitamina ili karagenana) bez upotrebe obradivog zemljišta;

proizvodnju najsuvremenijeg bioplina i biogoriva;

proizvodnju kozmetičkih proizvoda, zdravstvenih proizvoda (ljekoviti ekstrakti, pigmenti, talasoterapija) i industrijskih sirovina (celuloza, biološka vlakna) s visokom dodanom vrijednošću;

proizvodnju dodataka prehrani (poboljšani prinos i kvaliteta, smanjena potreba za sojinim i ribljim brašnom);

proizvodnju biostimulansa za usjeve (poboljšivači tla, folijarno raspršivanje);

koristi za zaštitu okoliša (pročišćavanje otpadnih voda, mjerenje čistoće vode, emisijske jedinice ugljika).

2.6.

U Komunikaciji Komisije „razmatra se potencijal algi u EU-u i utvrđuje usklađen pristup, uključujući ciljano djelovanje, kako bi se poduprlo povećanje regenerativnog uzgoja i proizvodnje algi u EU-u te razvila i usmjerila tržišta za prehrambenu i neprehrambenu primjenu algi”.

2.7.

Osim što se „regenerativnim uzgojem i proizvodnjom algi” solarna energija i hranjive tvari pretvaraju u biljnu biomasu te podupire obnova ekosustava, „uzgoj algi ekosustavu može donijeti vrijedne proizvode i usluge, među ostalim nova staništa za ribe i pokretne vrste beskralježnjaka”.

2.8.

Mora i oceani u ovom su trenutku golem i premalo iskorišten resurs te iz njih, „iako prekrivaju više od 70 % Zemljine površine, trenutačno dolazi samo do 2 % hrane za ljude”. Istodobno, iskorištavanje vodenog okoliša ne mora se odnositi samo na mora i oceane, već može uključivati i eutrofične slatke vode (bilo da se radi o rijekama i jezerima ili umjetnim rezervoarima, kanalima za navodnjavanje itd.), upotrijebljene termalne vode i otpadne vode.

2.9.

Alge bi mogle učinkovito i trajno ublažiti probleme povezane s dostupnošću gnojiva, sastojaka hrane za životinje i energije do kojih je došlo zbog rusko-ukrajinskog rata (8).

2.10.

Postoji golem potencijal za rast potražnje za algama (9). Naime, iako je europska potražnja za morskim algama 2019. iznosila približno 270 000 tona, ona bi 2030. mogla iznositi više od 8 milijuna tona i dosegnuti vrijednost od 9 milijardi EUR. Time bi se moglo otvoriti oko 85 000 radnih mjesta, svake godine ukloniti tisuće tona fosfora i dušika iz europskih mora, smanjiti godišnje emisija CO2 do 5,4 milijuna tona i smanjiti pritisak na tla. EGSO napominje da uzgoj algi ima još veći teoretski potencijal od trenutačne potražnje i stoga može zadovoljiti rast potražnje.

3.   Posebne napomene

3.1.

Prosječni Europljanin, kao i poduzeća, općenito ima negativnu predodžbu o algama jer na njihov spomen pomisli na plažu preplavljenu morskim algama ili na slatkovodno jezero koje je promijenilo boju zbog cvjetanja algi. Međutim, alge su zbog svoje fizičke strukture i načina života jedinstveni i korisni organizmi.

3.2.

Naime, pojam „alge” odnosi se na skupinu koja se sastoji od približno 72 500 vrsta (10) vodenih fotosintetskih organizama. Od toga 20 % vrsta čine makroalge, odnosno velike višestanične alge koje su obično prisutne u morima, dok se ostatak odnosi na mikroalge, koje se također mogu umjetno uzgajati na učinkovit način i čija je upotreba raznovrsnija, no njihova je proizvodnja skuplja. Predmetna inicijativa podrazumijeva razumnu ravnotežu između makroalgi i mikroalgi jer se u svijetu trenutačno proizvodi 36 milijuna tona makroalgi i 0,05 milijuna tona mikroalgi.

3.3.

U Komunikaciji se navode ambiciozni, ali realistični izgledi za europski sektor proizvodnje algi. Sektor algi te njegove mogućnosti i ograničenja u velikoj su mjeri precizno analizirani, program je dosljedan, a mjere se općenito čine konkretnima i relevantnima za razvoj europskog sektora algi u bliskoj budućnosti. Međutim, neke elemente treba dodatno pojasniti i objasniti. Kad je riječ o provedbi, trebalo bi osigurati usklađenost s drugim sektorima, kao što su tradicionalni poljoprivredno-prehrambeni sektor i sektor morskih prehrambenih proizvoda (ribarstvo i životinjska akvakultura).

3.4.

Proizvodnja algi trenutačno je potpuno odvojena od ostalih sektora poljoprivredne proizvodnje. Međutim, važno je da se proizvodnja algi ne smatra potpuno odvojenim sektorom, već je treba integrirati u postojeće lance vrijednosti poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, hrane za životinje te industrijskih i energetskih sirovina. EGSO naglašava potrebu za reguliranjem proizvodnje algi i povezanih aktivnosti u okviru zajedničkog sustava, posebno u pogledu sljedećih aspekata:

sektora elektrana i pročišćavanja otpadnih voda (kompleksno pročišćavanje otpadnih voda, oporaba otpadne topline i CO2);

uključivanja postrojenja za poljoprivredni bioplin u proizvodnju i upotrebu algi (npr. oporaba gnojovke, smanjenje potražnje za poljoprivrednim zemljištem, upotreba algi kao pomoćnog sastojka za proizvodnju bioplina);

djelomične zamjene potreba za hranom bogatom bjelančevinama u stočarstvu (povezana istraživanja u području prehrane i dijetetike);

održive obnove ekosustava izvorske vode na koje utječe eutrofikacija.

3.5.

Budući da je riječ o novom, nedovoljno razvijenom sektoru, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti poticanju njegova razvoja i pokrenuti postupak standardizacije. Taj bi pristup mogao uključivati razvoj integrirane strategije za morske organizme za prehranu i druge prehrambene proizvode iz mora, koja bi obuhvaćala djelatnosti kao što su ribarstvo, iskorištavanje divlje faune i flore te životinjska akvakultura, ali bi uz prehrambeni sektor mogla obuhvatiti i biogoriva na bazi algi. Uzgoj morskih algi može biti i alternativna djelatnost za ribare na koje utječu smanjenje proizvodnje drugih sirovina i povećanje troškova, koji će možda morati promijeniti svoje tradicionalne djelatnosti. Takav se integrirani pristup u predmetnoj Komunikaciji gotovo ne spominje.

3.6.

Brojne mjere predviđene u Komunikaciji prvenstveno su usmjerene na uzgoj algi u moru. Taj je pristup razumljiv s obzirom na postojeću razinu proizvodnje makroalgi i mikroalgi i trenutačnu nedovoljnu razvijenost proizvodnje mikroalgi u Europi, no cilj razvoja trebao bi obuhvaćati sve vrste algi. Morske alge mogu se uzgajati u zemljama koje imaju morsku obalu i otoke, obično u prirodnim uvjetima, ovisno o vrsti i njihovoj upotrebi. S druge strane, uzgoj mikroalgi, koji se obično odvija na kopnu, također je od velike važnosti, posebno za proizvodnju bjelančevina i masti, i ne smije se zanemariti. To uključuje slatkovodne mikroalge i makroalge uzgajane u otpadnim vodama, koje su obećavajući izvor biomase koja se može upotrebljavati kao biološka sirovina i na taj način omogućiti diversifikaciju gospodarske strukture izoliranih područja i područja s padom stanovništva, što će pridonositi dugoročnoj viziji za ruralna područja EU-a (11).

3.7.

Jedna od glavnih poznatih prepreka proizvodnji – posebno u pogledu makroalgi, kako na moru tako i na kopnu – jest rascjepkanost zakonodavstva i velike razlike koje u njemu vladaju, ne samo među državama članicama nego i među regijama iste zemlje, ili čak potpuno nepostojanje propisa o algama jer su modeli davanja dozvola općenito osmišljeni za vodene životinje (ribe, školjke itd.). Alge se vrlo često ne spominju u formularima koji se upotrebljavaju za postupak davanja dozvola pa čak nije ni moguće podnijeti zahtjev za odobrenje za uzgoj algi. EGSO preporučuje da se napravi sveobuhvatan pregled cjelokupnog europskog zakonodavstva i administrativnih postupaka za svaku fazu uzgoja algi i za sva područja njihove primjene (prehrambeni proizvodi, hrana za životinje, biogoriva, kozmetika, farmaceutski proizvodi itd.), koji bi državama članicama poslužili kao primjeri najboljih administrativnih praksi kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti za trgovinu unutar i izvan EU-a.

3.8.

Poticanje uključivanja vrsta ili skupina algi u katalog prehrambenih proizvoda EU-a ključno je za razvoj istinski europskog sektora prehrambenih algi. Brojne od trenutačno priznatih vrsta dolaze iz trećih zemalja (posebno iz Azije), što može biti prepreka, posebno za manja poduzeća i ulagače koji žele uzgajati vrlo srodne ili slične europske vrste. Osim toga, potrebno je preispitati dijelove kataloga prehrambenih proizvoda koji se odnose na alge i poticati uključivanje novih vrsta ili porodica.

3.9.

S obzirom na snažnu nesklonost društva prema algama, koja je neutemeljena i uzrokovana nedovoljnim poznavanjem algi, trebalo bi promicati znanje i osviještenost o tom novom sektoru, kao i njegovu integraciju i sistematizaciju na svim administrativnim razinama, što bi se trebalo odražavati u predloženim mjerama. Sljedeći koraci mogli bi obuhvaćati:

provođenje reprezentativnih istraživanja na nacionalnim razinama, koja će uključivati javnost i poduzeća, s ujednačenim pitanjima i metodologijom;

izradu nacionalnih akcijskih planova za promjenu ponašanja na temelju tih istraživanja;

osnivanje sektorskih organizacija.

3.10.

Budući da je industrija algi novi sektor za Europu, postoje znatni nedostaci u tehničkom znanju, tehnologiji i inovacijama. Nedostaci u znanju u velikoj su mjeri identificirani, no potrebno ih je ukloniti ambicioznim programom financiranja istraživanja u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju. U tom je pogledu ključno temeljno (strateško) i primijenjeno istraživanje na svim razinama uzgoja algi:

prioritetna potpora za temeljna istraživanja, prvenstveno za istraživanja povezana s tehnologijom uzgoja (za mikroalge), učinkovitošću sakupljanja i ispitivanjem sastava vrsta u morskim vodama različitih zemalja (za makroalge) te potencijalom za upotrebu (za sve vrste algi);

kad je riječ o primijenjenom istraživanju s visokom dodanom vrijednošću (farmaceutski proizvodi, kozmetika, folijarna gnojiva, prehrambeni proizvodi), poboljšanje tržišnog okruženja.

3.11.

S obzirom na to da se u Europi zadovoljavajuća kvaliteta (zbog sastava vrsta) i visok prinos algi mogu postići samo u zatvorenim ili poluzatvorenim sustavima, za koje je potreban čist materijal za razmnožavanje čija proizvodnja nije profitabilna u industrijskim sustavima, potrebno je uspostaviti dovoljan broj banaka materijala za razmnožavanje algi, financirati njihov rad i osigurati dostupnost sirovina po razumnim cijenama za proizvođače algi te za istraživanje i razvoj.

3.12.

Sektor algi ima znatan potencijal za otvaranje novih radnih mjesta, koja bi trebala biti dobro plaćena i nuditi pristojne radne uvjete. Sektor algi trebao bi imati izuzetne koristi od izgradnje kompetencija potrebnih za stvaranje plavog plana EU-a te je važno ulagati u osposobljavanje. Prepreke ulasku u sektor algi ne bi smjele spriječiti MSP-ove da uđu u taj segment poslovanja. EGSO pozdravlja stvaranje proizvodnih lanaca morskih algi kojima se izbjegavaju nepoštene prakse.

3.13.

Poboljšanje poslovnog okruženja ključno je za uspješan rast sektora algi. Potrebno je detaljno istražiti koji su gospodarski aspekti proizvodnje i potencijalne primjene i kako ih se može poboljšati. Na primjer, mjera br. 7 odnosi se na promicanje zamjene hrane za životinje na bazi ribe hranom za životinje na bazi algi (u akvakulturi). U hrani za ribe gotovo se svi sastojci na bazi ribe lako mogu zamijeniti sastojcima na bazi algi (bjelančevine, masne kiseline itd.), ali njihova je proizvodnja znatno skuplja od proizvodnje proizvoda na bazi ribe ili proizvoda od soje sličnih svojstava. Budući da je hrana za životinje jedan od glavnih troškova proizvodnje za uzgajivače ribe, čije su profitne marže općenito niske, hrana za životinje na bazi algi jednostavno nije izvediva s gospodarskog stajališta. Stoga bi trebalo predvidjeti mjere za smanjenje troškova proizvodnje sastojaka na bazi algi, pri čemu bi trebalo izbjegavati strože zahtjeve u pogledu praćenja i standardizacije za alge od onih primjenjivih na druge poljoprivredne proizvode. Na sve proizvođače (sastojaka) hrane trebali bi se primjenjivati jednaki uvjeti kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti na tržištu. Ako postoje dokazi da su sastojci na bazi algi održiviji, njihova upotreba mogla bi podlijegati ekološkoj certifikaciji (ekološka oznaka), što bi potrošače moglo navesti da prihvate višu cijenu za održiviji proizvod.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Za snažan i održiv sektor algi u Uniji, COM(2022) 592 final, 15. studenoga 2022.

(2)  Europski zeleni plan, COM(2019) 640 final, 11. prosinca 2019.

(3)  Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav, COM(2020) 381 final, 20. svibnja 2020.

(4)  Strateške smjernice za održiviju i konkurentniju akvakulturu u EU-u za razdoblje od 2021. do 2030., COM(2021) 236 final, 12. svibnja 2021.

(5)  Održivi ciklusi ugljika, COM(2021) 800 final, 15. prosinca 2021.

(6)  Preobrazba plavog gospodarstva EU-a za održivu budućnost, COM(2021) 240 final, 17. svibnja 2021.

(7)  Literatura i druge mogućnosti: Babich et al., Algae: Study of Edible and Biologically Active Fractions, Their Properties and Applications (Alge: Studija o jestivim i biološki aktivnim frakcijama, njihovim svojstvima i primjeni), Plants, 2022, 11(6), 780; https://doi.org/10.3390/plants11060780, kao i Poonam Sharma, Nivedita Sharma (2017.), Industrial and Biotechnological Applications of Algae: A Review (Pregled industrijske i biotehnološke primjene algi), Journal of Advances in Plant Biology – 1(1):01-25. DOI 10.14302/issn.2638-4469.japb-17-1534, https://openaccesspub.org/article/530/japb-17-1534.pdf.

(8)  Zaključci Europskog vijeća od 23. i 24. lipnja 2022.

(9)  Procjene iz istraživanja koalicije Seaweed for Europe pod nazivom Hidden Champion of the Ocean: Seaweed as a Growth Engine for a Sustainable European Future (Skriveni šampion oceana: alge kao pokretač rasta za održivu budućnost Europe).

(10)  U svojem istraživanju pod nazivom How many species of algae are there? (Koliko vrsta algi postoji?) Michael D. Guiry procjenjuje broj vrsta algi na milijun, dok se u taksonomskoj bazi podataka AlgaeBase dostupnoj na internetu navodi brojka od 72 500. Vidjeti Guiry (2012), https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27011267/, DOI: 10.1111/j.1529-8817.2012.01222.x.

(11)  COM(2021) 345, Dugoročna vizija za ruralna područja EU-a – Do 2040. ostvariti jača, povezana, otporna i prosperitetna ruralna područja i SL C 290, 29.7.2022., str. 137.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/132


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Okvir politike EU-a o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati

(COM(2022) 682 final)

(2023/C 228/19)

Izvjestitelj:

András EDELÉNYI

Suizvjestitelj:

Alessandro MOSTACCIO

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 8.2.2023.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

13.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

134/0/4

1.   Zaključci i preporuke

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO):

1.1.

pozdravlja pravovremenu Komunikaciju o okviru politike EU-a o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati: riječ je o sektoru koji otvara mogućnosti za približavanje ciljevima održivosti i kružnosti. Pravilno regulirana, bioplastika može biti instrument „zelenog” razvoja (smanjenje potrošnje fosilnih goriva i onečišćenja plastikom, povećanje odvojenog prikupljanja otpada);

1.2.

naglašava činjenicu da je Europa, srećom, predvodnica u razvoju bioplastike i biorazgradive plastike i da je u razdoblju od 2007. do 2020. izdvojila 1 milijardu EUR na financiranje više od 130 istraživačkih projekata (1). EU je drugi po veličini svjetski proizvođač bioplastike i trebao bi poboljšati svoju globalnu poziciju usmjeravanjem na proizvode s najvećom dodanom vrijednošću, odnosno proizvode koji su na biološkoj osnovi, biorazgradivi i mogu se kompostirati (u Aziji je proizvodnja uglavnom ograničena na proizvode koji se mogu kompostirati, ali nisu obnovljivi);

1.3.

smatra da ćemo moći podići standarde globalne konkurencije i postići maksimalnu korist za okoliš ako novi regulatorni okvir bude u stanju odabrati industrijske primjene s najvećom dodanom vrijednošću za okoliš i ako svi novi proizvodi koji se stavljaju na tržište budu prenosili jasne i istinite informacije koje će potrošačima omogućiti da nastupaju proaktivno dok se preusmjeravaju ka kružnom gospodarstvu;

1.4.

potiče Komisiju da donese zaključke na temelju usporedne analize koristi od plastike na biološkoj osnovi, biorazgradive plastike i plastike koja se može kompostirati u odnosu na plastiku proizvedenu iz fosilnih goriva. Neke pretjerano oprezne preporuke koje se ne temelje na usporednoj analizi možda neće pružiti dovoljno smjernica za istraživanje, inovacije i pokretanje investicijskih aktivnosti. To bi moglo otežati napredak i umanjiti konkurentsku prednost EU-a;

1.5.

preporučuje da se, u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama, provede sustavno preispitivanje svih mjera koje izravno i neizravno utječu na povezano zakonodavno i normativno okruženje. To bi moglo ublažiti pomutnju i zaštititi korisnike;

1.6.

poziva na to da se za evaluaciju materijala, proizvoda i postupaka, uključujući aspekte kružnosti i održivosti koristi kaskadni hijerarhijski sustav prioriteta. To je važno za sirovine, biomasu, prehrambene lance i kaskadno recikliranje. Provedbom Direktive RED III dodatno će se utvrditi redoslijed prema kojem ponovna uporaba i recikliranje materijala (obnovljivi materijal) ima prednost pred ponovnom uporabom u energetske svrhe (obnovljiva energija);

1.7.

uvjeren je da je analiza životnog ciklusa izvrstan instrument za procjenjivanje određenih aspekata proizvoda povezanih s održivošću koji pomaže u usmjeravanju planiranih ili tekućih istraživačkih, inovacijskih i ulagačkih aktivnosti. Međutim, potrebni su znatni daljnji napori za smanjenje nedostataka svojstvenih metodama koje su trenutačno u uporabi kako bi se smanjile nesigurnosti povezane sa zanemarivanjem prednosti biogenog ugljika (2) i utjecaja na prirodni kapital;

1.8.

smatra da većina postojećih metoda obračuna troškova i određivanja cijena ne internalizira i ne uzima u obzir učinak (npr. u pogledu rashoda i dobitaka) dodatnih komponenti koje se recikliranjem vraćaju u proizvodni krug. Realnim programom proširene odgovornosti proizvođača temeljenim na analizi životnog ciklusa i prilagođenim posebnim potrebama može se preusmjeriti i ispraviti nepovoljna cjenovna konkurentnost biopolimerskih proizvoda;

1.9.

smatra da odabrani skup područja intervencije koja bi trebala spadati u koncept „dodane vrijednosti Europe” (3) može pomoći u utvrđivanju i uklanjanju uskih grla koja usporavaju potrebni brzi napredak. To je posebno važno za podatke, praćenje, raspravu i pružanje potpore za istraživanja i inovacije;

1.10.

preporučuje da Komisija nastavi provoditi ciklička preispitivanja važnih kretanja u ekosustavu biopolimera. Ugrađene metode i alati za javno savjetovanje dobar su način za uključivanje svih dionika, prvenstveno uključivanjem organiziranog civilnog društva posredstvom raznih predstavničkih udruga;

1.11.

potiče države članice na uvođenje obveznih postotaka sadržaja plastike na biološkoj osnovi za plastiku na biološkoj osnovi i plastiku koja se može kompostirati. Predlaže se da se svi reklamni materijali (za promociju, brendiranje itd.) temelje na definitivnim standardima i normama. Za sadržaj certificiranog biogenog ugljika to je metoda radioaktivnog ugljika C-14. Metoda masene bilance može biti prikladna za izražavanje sadržaja biomase u složenijem ili višestrukom recikliranju ili međufazama, ali potrošači trebaju biti o tome obaviješteni;

1.12.

prima na znanje uredbu o zabrani plastike za jednokratnu upotrebu, ali predlaže da se njezino područje primjene i tekst preciziraju jer smatra da bi njome trebali biti obuhvaćeni plastični proizvodi i primjene plastike koji su po svojoj prirodi jednokratni i ne mogu se vratiti, odnosno nije ih moguće ponovo upotrijebiti ili mehanički reciklirati. U tim slučajevima prednost treba dati uporabi plastike na biološkoj osnovi ili biorazgradive plastike;

1.13.

naglašava da je mehaničko recikliranje (kratke petlje) često korisno zbog svoje relativne jednostavnosti, ali da ima i nedostataka kao što su recikliranje s gubitkom kvalitete reciklata uslijed miješanja, ograničenja debljine, prinosa recikliranja i energetskih potreba. Složenom usporedbom održivosti moglo bi se utvrditi da je bolje koristiti polimere na biološkoj osnovi ili različite procese recikliranja (tj. organske ili kemijske). U tom slučaju najprikladnija mogućnost može biti uporaba plastike na biološkoj osnovi koja se ujedno može kompostirati. Tehnike razdvajanja za tanke folije tek treba razviti;

1.14.

smatra da biorazgradiva plastika certificirana u skladu s normama EU-a otvara mogućnosti za ublažavanje onečišćenja plastikom jer smanjuje nakupljanje mikroplastičnog i nanoplastičnog otpada, a time i štetu koju uzrokuje otpad koji nije biorazgradiv. Zasad postoji samo nekoliko (izuzetno važnih) primjena kontrolirane biorazgradnje u posebnim otvorenim i prirodnim okruženjima. Treba uložiti više napora u razvoj sistemskih metoda koje kombiniraju svojstva materijala i uvjete kako bi se iskoristile mogućnosti za biorazgradnju u tlu i drugim posebnim otvorenim okruženjima;

1.15.

uvjeren je da su industrijsko kompostiranje i uporaba plastike koja se može kompostirati izvrstan način za intenziviranje prikupljanja i iskorištavanja otpada od hrane. Uz vraćanje ugljika u tlo, tim se tehnikama omogućuje da se otpad od hrane i ambalaža (ili druge primjene koje se mogu kompostirati) zbrinjavaju i recikliraju zajedno. Države članice trebalo bi poticati na provedbu obveznog odvojenog prikupljanja organskog otpada od 2024. i u tome im pomagati. Na taj korak treba pripremiti plastiku koja se može kompostirati (vrećice i druge vrste primjene povezane s hranom), kao i infrastrukturu, organizaciju i kampanje informiranja;

1.16.

poziva na to da se raspon primjena plastike koja se može kompostirati ne ograniči na one navedene u prijedlogu Komisije o ambalaži i ambalažnom otpadu. Iskustvo i dobra praksa pokazuju da plastika koja se može kompostirati može biti od koristi u cijelom nizu područja, prvenstveno kad se radi o kontaktu s hranom, zatvorenim petljama i tankim folijama;

2.   Kontekst mišljenja, pojmovnik i trenutačno stanje u sektoru

2.1.   Definicije obnovljive plastike:

„bioplastika” je generički opći pojam koji se ne bi trebao koristiti ni pri stavljanju plastike na tržište ni za primjene jer se može zloupotrijebiti, dovesti u zabludu ili stvoriti negativne asocijacije. Ovdje podrazumijeva „plastiku na biološkoj osnovi, biorazgradivu plastiku i plastiku koja se može kompostirati”;

plastika na biološkoj osnovi (plastika biljnog porijekla, BBP): plastika od obnovljivih, nefosilnih sirovina. (4) Plastika na biološkoj osnovi može biti biorazgradiva ili ne. „Drop-in” plastika na biološkoj osnovi kemijski je identična analognoj plastici proizvedenoj iz fosilnih goriva. Plastika „kojoj se mogu pripisati biološka svojstva” (eng. bio-attributed plastics) može se definirati kao plastika s određenim sadržajem biološkog podrijetla;

biorazgradiva plastika (BDP): plastika koju na kraju njezinog funkcionalnog vijeka razgrađuju mikroorganizmi, čime se proizvodi voda, biomasa, mineralne soli i ugljikov dioksid (CO2) (ili, u slučaju anaerobne probave, metan). Može biti izrađena i od sirovina na biološkoj osnovi i od fosilnih sirovina;

plastika koja se može kompostirati (CP): podskupina biorazgradive plastike (zajednička kratica BDCP) kod koje se postupak biorazgradnje odvija u kontroliranim uvjetima uz upotrebu mikroorganizama za proizvodnju stabiliziranih organskih ostataka, vode i CO2 u prisutnosti kisika ili (u nedostatku kisika) metana, a oba krajnja plina mogu se prikupljati. Standardizirano, strogo kontrolirano kompostiranje provodi se u kompostanama (postrojenja za organsko recikliranje) u skladu sa zahtjevima norme EN 13432 (5), čime se osigurava i upotreba biološki prihvatljivih dodataka. Kompostiranje kod kuće ne podliježe takvim strogim uvjetima pa ne može rezultirati unaprijed definiranim konačnim proizvodom;

naravno, najpovoljnija je kombinacija plastike koja je i na biološkoj osnovi i biorazgradiva, što uključuje i onu koja se može kompostirati (npr. polimliječna kiselina koja je u širokoj uporabi).

2.2.   Sektor plastike

Proizvodnja plastike i bioplastike u svijetu

Podaci za razdoblje 2021. – 2022. – Svjetska proizvodnja plastike i bioplastike  (6)

Godina

Plastika fosilnog podrijetla

[Mt]

Bioplastika

[Mt]

BP

[%]

BBP

[Mt; (%)]

BDCP

[Mt; (%)]

2021.

367

1,80

0,49

0,74 ; (41,2 )

1,05 ; (58,7 )

2022. (*1)

390

2,22

0,57

1,07 ; (48,2 )

1,14 ; (51,3 )

Na temelju: European Bioplastics, Facts and Figures: https://www.european-bioplastics.org/market/

Bioplastika trenutačno čini oko 1 % ukupne svjetske proizvodnje plastike.

Međutim, očekuje se da će se do 2027. količina bioplastike povećati s 1,8 na 6,2 milijuna tona.

2.2.1.   Bioplastika u svijetu

Azija (a pogotovo Kina) glavni je centar za proizvodnju bioplastike (41,4 % u 2022.), a slijede je EU (26,5 %) i SAD (18,9 %).

Očekuje se da će se do 2027. udio Azije povećati na 63 %, dok će se bez mjera potpore udio EU-a znatno smanjiti.

2.2.2.   Potražnja za bioplastikom u Europi

Potražnja za bioplastikom u EU-u povećala se s 210 000 tona 2019. na oko 320 000 tona 2021. (7). Godišnja stopa rasta bila je viša od 23 %. U usporedbi sa svjetskom proizvodnjom bioplastike, europska potražnja iznosi oko 18 %. Europa ima vodeću ulogu u vanjskoj trgovinskoj bilanci i tehničkim inovacijama.

Od ključne je važnosti povećati osviještenost potrošača o razlici između bioplastike i plastike koja se temelji na fosilnim gorivima i o optimalnoj uporabi bioplastike.

2.3.   Ekološki izazovi povezani s plastikom

2.3.1.   Utjecaj na klimu

Za razliku od drugih lanaca vrijednosti kao što su energija, kemikalije i neki drugi materijali, vrijednosni lanac plastike stakleničkim plinovima doprinosi u ograničenoj mjeri. Ukupne emisije stakleničkih plinova uzrokovane vrijednosnim lancem plastike u EU-u 2018. procjenjuju se na 208 milijuna tona ekvivalenta ugljikova dioksida (CO2-eq). Većina (63 %) ih nastaje proizvodnjom plastičnih polimera, 22 % pretvaranjem tih polimera u proizvode, a daljnjih 15 % obradom plastičnog otpada na kraju životnog vijeka, uglavnom zbog spaljivanja (8).

2.3.2.   Utjecaj na prirodni kapital

Osim što utječe na klimu, stopa recikliranja plastike i dalje je preniska, što utječe i na okoliš i svjetski prirodni kapital (otisak) jer iskorištava ograničene prirodne resurse i nanosi štetu svjetskim ekosustavima, kao što su tlo, zemlja, zrak, voda, živi organizmi, a u konačnici i ljudsko zdravlje i dobrobit. Poseban je problem nakupljanje čestica mikroplastike u slatkoj i morskoj vodi.

2.3.3.   Koraci za ublažavanje problema

Vrijednosni lanac bioplastike mogao bi smanjiti emisije CO2 od biogenog ili sekvestriranog CO2, pod uvjetom da se uporaba bioplastike znatno poveća i da se otpad od plastike na biološkoj osnovi reciklira umjesto da se spaljuje. Proizvodnja plastike iz biomase i osiguravanje biorazgradnje plastičnih proizvoda u određenim okruženjima donose brojne koristi u odnosu na konvencionalnu plastiku, ali ih treba prepoznati i uzeti u obzir. Prema izračunu iz izvješća Eioneta (ETC/WMGE 2021/3), napravljenom na temelju scenarija u kojem bi se u EU-u sva plastika proizvedena iz fosilnih goriva zamijenila plastikom na biološkoj osnovi, ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova iznosile bi 146 milijuna tona ekvivalenta CO2 za plastiku na biološkoj osnovi, što je 30 % manje od 208 milijuna tona emisija ekvivalenta CO2 iz vrijednosnog lanca koji se temelji na fosilnim gorivima (9).

3.   Opće napomene

3.1.

Zajedničko obilježje raznih vrsta bioplastike je znatan potencijal za poboljšanje i očuvanje održivog i uravnoteženog ciklusa ugljika. Iz toga proizlazi njihov doprinos nultom neto utjecaju na klimu i prirodni kapital. Međutim, dvije glavne skupine trebalo bi razmatrati zasebno. Plastika na biološkoj osnovi, dobivena iz biljaka, omogućuje prelazak s gospodarstva plastike temeljene na fosilnim gorivima na gospodarstvo plastike temeljene na biomasi. Biorazgradiva plastika i plastika koja se može kompostirati, s druge strane, donosi jedinstvene koristi za upravljanje proizvodima na kraju životnog vijeka i postizanje ciljeva zelenog plana (npr. smanjenja rasipanja hrane, održive proizvodnje i potrošnje).

Razumno je upotrebljavati plastiku na biološkoj osnovi koja se istodobno može i kompostirati kako bi se neto ravnoteža stakleničkih plinova smanjila za količinu CO2 sekvestriranu iz okoliša.

3.2.

U Komunikaciji Europske komisije iznosi se temeljita i opsežna analiza sektora plastike na biološkoj osnovi, biorazgradive plastike i plastike koja se može kompostirati, uz osvrt na dostupne podatke. Zaključci i preporuke koji se iznose u nekim su aspektima pretjerano oprezni, zbog čega postoji rizik od destimuliranja inovacija i ulaganja u određena ključna područja. Analiza bi trebala biti komparativna, odnosno plastiku na biološkoj osnovi, biorazgradivu plastiku i plastiku koja se može kompostirati trebalo bi usporediti s plastikom temeljenom na fosilnim gorivima, koja je sada u upotrebi, iako zamjena plastike bioplastikom u omjeru 1:1 ni u kojem slučaju nije izvediva.

3.3.

Održivi materijali i proizvodi i njihova uporaba općenito se smatraju dobrima u društvu i uživaju prilično visoku društvenu prihvaćenost, obično dosežući 80 – 90 % u anketama. U anketama je 25 % potrošača izrazilo spremnost na plaćanje cjenovne premije od 20 % povrh cijene ekvivalentnih proizvoda izrađenih od plastike temeljene na fosilnim gorivima, a 4 % bi ih bilo spremno za održive proizvode od biopolimera platiti 50 % više.

3.4.

Za oblikovanje i provedbu realnog strateškog okvira potrebno je:

jasno i jednoznačno definirati i klasificirati vrste biopolimera, njihove karakteristike i optimalna područja primjene;

upoznati javnost s činjenicom da se pojam „na biološkoj osnovi” odnosi isključivo na podrijetlo sirovinske baze, dok se pojmovi „koji se može biorazgraditi” i „koji se može reciklirati” odnose na sistemsko svojstvo koje ovisi o materijalu, okruženju i uvjetima funkcionalnog kraja životnog vijeka;

sustavno preispitivati i uskladiti zakonodavno okruženje kojim se uređuju dizajn, proizvodnja, uporaba i recirkulacija, tj. cijeli životni vijek plastičnih proizvoda;

ponovno uskladiti povezani skup standarda i s njima povezanog označivanja, uzimajući u obzir nedavne spoznaje stečene istraživanjima, tehničkim razvojem i inovacijama;

potrošače informirati o znanstvenim spoznajama i izgraditi djelotvornu infrastrukturu koja će im omogućiti sudjelovanje u ostvarenju zajednički dogovorenih ciljeva u području održivosti, i nastaviti proučavati posljedice bioplastike na zdravlje i okoliš.

3.5.

U cijelom okviru mora prevladavati kaskadni hijerarhijski sustav prioriteta, uključujući smanjenje plastike na početku lanca, pa i prije. On mora obuhvaćati lanac vrijednosti i oslanjati se na načela očuvanja, ponovne uporabe, recikliranja i oporabe kako bi se komponente zadržale u petlji. Sve zalihe ugljika, njegov protok i ciklus moraju se u najvećoj mogućoj mjeri kontrolirati: to uključuje koncentrirani ugljik u sirovinama (ugljen, nafta, plin), ugljik koji se proizvodi, obrađuje, hvata (kao CO2), prikuplja (kao otpad) i reciklira, kao i raspršeni ugljik prisutan u korištenim proizvodima, tlu i zraku. Postoji recikliranje u kratkoj petlji (mehaničko), koje je optimalno za održivost, u srednjoj petlji (fizičko-kemijsko ili kemijsko) i u punoj petlji (biokemijsko), ovisno o tome kako se različite tvari vraćaju u petlju.

3.6.

Zbog tih se zahtjeva projektiranje na temelju ekološkog dizajna suočava s novim i širokim spektrom izazova. Uz tradicionalne zadaće funkcionalnosti, izvedivosti i estetike, projektanti čiji se projekti temelje na ekološkom dizajnu sada moraju u obzir uzimati i nabavu sirovina, trajnost, predviđeni kraj životnog vijeka, kružnost i optimiziranu održivost.

3.7.

Posebnu pozornost treba pridavati održivoj nabavi sirovina: plastika na biološkoj osnovi zauzima udio od 1 % na tržištu plastike, što pak zauzima 0,02 % obradivog zemljišta. Da bi se 100 % plastike temeljene na fosilnim gorivima teoretski zamijenilo bioplastikom, iako to nije realno, bilo bi potrebno 4 – 5 % obradivog zemljišta. Usjevi (šećerne i škrobne kulture i uljarice) trenutačno čine dvije trećine izvora sirovine, a nejestive kulture (drvo, ricinusovo ulje) preostalu trećinu. Usprkos zauzimanju male površine zemljišta, cilj će biti preusmjeriti se na niže razine kaskadnog sustava hrane i biomase odnosno opskrbu sirovinama preusmjeriti s usjeva i prehrambenih proizvoda na nusproizvode (npr. slamu, otpadno drvo) i otpad koji se može reciklirati (organski lignocelulozni, ugljikovodični i ugljikohidratni otpad), i to prije energetske oporabe. Isto vrijedi za nove inicijative u području sirovina kao što je otpad od algi.

3.8.

Proizvodne tehnologije uglavnom su etablirane, a tehnologije za proizvodnju plastike temeljene na fosilnim gorivima mogu se primijeniti na transformaciju. Međutim, da bi se ostvarila kružnost lanca, nužno je dodati daljnje korake s obje strane linearnog procesa: u proizvodnji sirovina i biorafiniranju te prikupljanju i obradi otpada, nakon čega slijedi recikliranje ili oporaba. To dovodi do veće raspršenosti tokova materijala. Ovisno o potrebama i izvedivosti, trebalo bi iskoristiti centralizirane procese hvatanja CO2 .

3.9.

Istraživanje i projektiranje materijala trebalo bi usmjeriti na širenje spektra primjene novih biopolimera ili mješavina s novim kombinacijama fizičkih, kemijskih i funkcionalnih svojstava, vodeći računa o svojstvima materijala i uvjetima.

3.10.

Aspekti povezani s radom još nisu temeljito analizirani. U procjenama se predviđa otvaranje 175 000 – 215 000 novih radnih mjesta do 2030. (bilješka 16.). Nove tehnologije zahtijevaju nove vještine, posebno u pogledu obrade sirovina, recikliranja i projektiranja temeljenog na ekološkom dizajnu. Da bi se ti zahtjevi zadovoljili, bit će potrebni razvojni i investicijski planovi, ali i programi osposobljavanja, obrazovanja, prekvalifikacije i usavršavanja. Zadovoljstvo na radnom mjestu i prestiž radnog mjesta u porastu su, ali jednaka se pozornost mora pridati osmišljavanju dostojanstvenih radnih uvjeta.

3.11.

U većini današnjih uobičajenih računovodstvenih modela i modela određivanja cijena rabi se tradicionalni pristup ili linearni pristup „od kolijevke do vrata”. U toj su usporedbi biopolimeri u nepovoljnijem položaju zbog visokih troškova materijala, fragmentiranijeg pristupa sirovinama, manjih serijskih proizvodnji i krivulje učenja. To bi se moglo potpuno promijeniti u paradigmi „od kolijevke do kolijevke”, kojom se internaliziraju troškovi održive recirkulacije. Taj bi se nedostatak mogao prevladati pravilnom primjenom modularnih metoda proširene odgovornosti proizvođača.

3.12.

Za evaluaciju ekološkog otiska korištenih roba i materijala koriste se metode i izračun analize životnog ciklusa. Učinjeni su znatni napori kako bi se taj utjecaj definirao i kvantificirao izražavanjem u obliku neto emisija stakleničkih plinova izraženih kao ekvivalent CO2. Bit će potrebno daljnje iskustvo, istraživanje i modeliranje kako bi se unaprijedile postojeće metode mjerenja ekološkog otiska proizvoda, kojima se ne mogu utvrditi prednosti biogenog ugljika i kvantificirati utjecaj korištenja zemljišta i utjecaj na prirodni kapital, koji je teško utvrditi. Realna i prihvaćena analiza životnog ciklusa preduvjet je za vjerodostojan i modularan sustav proširene odgovornosti proizvođača. Probir i predviđanja na temelju analize životnog ciklusa smanjili bi rizike usmjeravanjem istraživanja i inovacija u ranoj fazi, kao i odluka o ulaganjima.

3.13.

Prakse i zakonodavstvo država članica znatno se razlikuju. Stoga bi u konceptu „dodane vrijednosti Europe” (10) naglasak trebao biti na pružanju potpore u područjima poput prikupljanja i transparentnosti podataka, utvrđivanja i širenja dobrih praksi, praćenja znanstvenog, gospodarskog, financijskog i društvenog napretka i na utvrđivanje i rješavanje problema uskih grla kako bi EU ostao relativno konkurentan u tom sektoru.

4.   Posebne napomene

4.1.   Uvod

4.1.1.

U određenim slučajevima mehaničko recikliranje nije izvedivo zbog toga što je ambalaža kontaminirana hranom ili zbog toga što nije moguće ili praktično mehanički reciklirati malu ili tanku ambalažu. Plastika koja se može kompostirati u takvim je slučajevima dobro rješenje jer omogućuje zajedničko odlaganje i recikliranje otpada od hrane i ambalaže.

4.2.   Plastika na biološkoj osnovi

4.2.1.

Okvirom politike trebalo bi propisati obvezan minimalni sadržaj biološkog podrijetla i reciklirani sadržaj za plastiku na biološkoj osnovi, počevši od prijedloga Europske komisije o ambalaži i ambalažnom otpadu (30. studenoga 2022.). Taj sadržaj plastike na biološkoj osnovi mogao bi zamijeniti ili dopuniti minimalni reciklirani sadržaj. sigurnost hrane iziskuje da se u primjenama u kojima dolazi do kontakta s hranom (pribor za jelo, šalice, poslužavnici, folije za umatanje) koriste nereciklirani ili kemijski reciklirani materijali. Mehaničko recikliranje i ponovna prerada u plastiku koja dolazi u izravan kontakt s hranom dopušteni su samo u slučaju PET boca i poslužavnika.

4.2.2.

Već postoje programi certificiranja za sadržaj biološkog podrijetla, kao što su programi TÜV Austria OK (11) i DIN CERTCO (12). Postoje i posebne europske i međunarodne norme (13), uključujući pristupe temeljene na masenoj bilanci koje certificiraju treće strane, a neke su države članice utvrdile obvezne razine recikliranog sadržaja i sadržaja biološkog podrijetla. Za potrebe certifikacije, sadržaj ugljika trebao bi se utvrđivati radiokemijskom metodologijom na temelju radioaktivnog izotopa ugljika C-14. Međutim, za proizvode reciklirane više puta, nehomogene proizvode i plastične proizvode koji sadržavaju plastiku na biološkoj osnovi, mogla bi biti prihvatljiva i metoda udjela mase.

4.2.3.

Određene metode lanca nadzora omogućuju uporabu sirovina biološkog podrijetla u međuproizvodima ili proizvodima u kojima zbog složenosti lanaca vrijednosti ili razine razmjera odvajanje još nije moguće (14).

4.2.4.

U predmetnom okviru politike, „metoda procjene životnog ciklusa plastike” (15) koju je razvio Zajednički istraživački centar na temelju metode EU-a za mjerenje ekološkog otiska proizvoda, spominje se kao najusklađenija dostupna metoda. Međutim, metodologijom za mjerenje ekološkog otiska proizvoda ne obračunavaju se na odgovarajući način biogeni ugljik (ona je čak u suprotnosti s nekim općeprihvaćenim standardima (16) kojima se uzima u obzir početna apsorpcija biogenog ugljika u proizvodima i plastici biološkog podrijetla) i prenamjena zemljišta.

4.3.   Biorazgradiva plastika i plastika koja se može kompostirati

Biorazgradivost i mogućnost kompostiranja nisu negativni aspekti koji dovode do povećanog bacanja otpada u okoliš. Nema dokaza ni studija koje bi dokazale pretpostavku da bi biorazgradivost mogla negativno utjecati na bacanje otpada u okoliš. Taj se problem može riješiti sustavom označivanja, poput sustava koji je već uveden u Italiji. Nikakav materijal se ne bi trebao bacati u okoliš kao otpad već sve materijale, neovisno o njihovim svojstvima, treba prikupljati, razvrstavati i reciklirati.

4.3.1.   Biorazgradiva plastika

Biorazgradivost plastike u otvorenom okolišu nije instrument gospodarenja otpadom. Naprotiv, u skladu s Direktivom 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) i normom EN 13432, plastika koja se može kompostirati mora se organski reciklirati s otpadom od hrane ili stajskim gnojivom i gnojovkom u kompostanama kako bi se dobio organski kompost koji se može upotrebljavati kao organsko gnojivo za tretiranje i poboljšanje kvalitete tla. Cilj je te materijale upotrebljavati tamo gdje dokazano doprinose održivosti, na primjer u primjenama povezanima s hranom. Takva primjena plastike koja se može kompostirati može povećati količinu prikupljenog organskog otpada i smanjiti kontaminaciju organskog otpada tradicionalnim plastičnim materijalima.

4.3.1.1.

Trebalo bi provesti daljnje intenzivno istraživanje sustavnih optimiziranih materijala i uvjeta za kontroliranu biorazgradnju u posebnim otvorenim i prirodnim okruženjima. Dobar primjer su flasteri razgradivi u vodi, polimerni premazi razgradivi u tlu ili gnojiva sa sporim ili kontroliranim otpuštanjem. Međutim, potrebni su daljnji napori usmjereni na razvoj razgradnje jer se time može puno napraviti na sprečavanju i ublažavanju akumuliranog onečišćenja mikroplastikom i nanoplastikom.

4.3.1.2.

Kako je Europska komisija prepoznala u komunikaciji, biorazgradiva plastika ima važnu ulogu u poljoprivredi. Biorazgradiva plastika u tom je sektoru pogodna alternativa jer njezinom biorazgradnjom u tlu ne nastaje mikroplastika, a izbjegava se i erozija tla do koje bi inače došlo pri uporabi vrlo tankih (< 25 μm) tradicionalnih plastičnih malč folija.

4.3.2.   Plastika koja se može industrijski kompostirati

4.3.2.1.

EGSO naglašava ključnu ulogu plastike koja se može kompostirati u većini posebnih ambalažnih i neambalažnih formata koji dolaze u kontakt s hranom u skladu s nekoliko formata koje je Komisija spomenula, ali ne ograničavajući se na njih (naljepnice na voću i povrću, vrećice za čaj i jastučići za kavu, kao i vrlo tanke plastične vrećice). Stoga bi u članku 22. i Prilogu V. prijedlogu o ambalaži i ambalažnom otpadu trebalo promicati, a ne zabraniti druge važne ambalažne i neambalažne formate koji se mogu kompostirati, kao što su pribor za jelo, šalice, poslužavnici i folije za umatanje (među ostalim pri događajima, primjenama i područjima zatvorene petlje).

To nije u skladu s činjenicom da se od 31. prosinca 2023. biootpad mora u svim državama članicama EU-a odvojeno prikupljati ili reciklirati na izvoru (18). Plastika koja se može kompostirati ima središnju ulogu u postizanju veće stope obuhvata biootpada i manje kontaminacije komposta nebiorazgradivom plastikom.

Budući da se neke vrste plastike koja se može kompostirati i plastike na biološkoj osnovi već nalaze na tržištu, čini se da je najprikladnija opcija da se, u skladu s nekim nacionalnim zakonodavstvima (npr. Italije i Francuske), za plastiku koja se može kompostirati zahtijeva minimalni sadržaj biološkog podrijetla.

4.3.2.2.

Preispitivanjem Direktive o gnojivima utvrđena je jasna neravnoteža u obrascima gnojenja u Europi: prosječna prekomjerna uporaba sintetičkih dušičnih, fosfornih i kalijevih hranjivih tvari mogla bi dovesti do eutrofikacije voda, dok bi manjak organskih gnojiva, poput stajskog gnoja, komposta dobivenog iz otpada, mulja itd. mogao dovesti do smanjenja sadržaja ugljika u tlu.

4.3.2.3.

U Komunikaciji Europske komisije pitanje unakrsne kontaminacije smatra se argumentom u prilog ograničavanju uporabe plastike koja se može kompostirati. Međutim, unakrsna kontaminacija ne odnosi se samo na plastiku koja se može kompostirati, već i na druge materijale (npr. na prisutnost metala u tokovima plastike i na prisutnost plastike koja se ne može kompostirati u biootpadu). Unakrsna kontaminacija prisutna je i u tokovima plastike jer bi različite polimere trebalo razdvajati prije početka većine reciklažnih procesa kako bi se izbjeglo recikliranje koje dovodi do smanjenja vrijednosti reciklata. Unakrsna kontaminacija tokova plastike bioplastikom nije dokazana u praksi: podaci iz Italije pokazuju da je u tokovima plastike prisutno manje od 1 % plastike koja se može kompostirati. To je zbog toga što se neki proizvodi mogu izrađivati isključivo od plastike koja se može kompostirati (plastične vrećice, pribor za jelo i tanjuri za jednokratnu uporabu) i što postoji jasan sustav označivanja plastike koja se može kompostirati i tradicionalne plastike, što potrošačima omogućuje da ih razlikuju i bace u odgovarajući sustav za recikliranje (plastiku koja se može kompostirati u biootpad, a plastiku koja se ne može kompostirati u plastični otpad). Stoga u državama koje su za plastiku koja se može kompostirati uspostavile odgovarajuće sustave gospodarenja otpadom nema unakrsne kontaminacije ni zabune potrošača (19). Te države i njihovi zakonodavni okviri, sustavi gospodarenja otpadom i sustavi označivanja mogli bi poslužiti kao dobre prakse u području bioplastike.

Norma EN 13432 može se ažurirati, ali se u Komunikaciji Europske komisije ne prepoznaje da kompostane koje primjenjuju najbolje dostupne prakse i tehnologije za procese, a pogotovo one koje poštuju odgovarajuća vremena kompostiranja, mogu u potpunosti obrađivati i biološki razgrađivati plastiku koja se može kompostirati i otpad od hrane, što se pokazalo u razgovorima koje je Biorepack proveo u kompostanama (20).

Ni bioplastika ni norma EN 13432 ne mogu se držati odgovornima za to što se u nekim kompostanama, posebno u državama članicama EU-a koje imanju manje učinkovite sustave gospodarenja otpadom od hrane, ne primjenjuju odgovarajući procesi i vremenski okviri. Te je kompostane jednostavno potrebno unaprijediti.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Zajedničko poduzeće za Europu kao kružno biogospodarstvo.

(2)  U izračunima ekološkog otiska, apsorpcija (sekvestracija) biogenog ugljika iz okoliša trebala bi se oduzeti od emisija ugljika, odnosno dodati klimatskom utjecaju.

(3)  Područja u kojima se zajedničkim djelovanjem na europskoj razini može ostvariti dodana vrijednost, za razliku od situacija u kojima svaka država članica djeluje zasebno, bez koordinacije i zajedničkih resursa.

(4)  Skupina proizvoda od plastike na biološkoj osnovi može uključivati i plastiku „kojoj se mogu pripisati biološka svojstva”, a nju se može definirati kao plastiku s određenim sadržajem biološkog podrijetla, koji se može odrediti udjelom sirovina.

(5)  SL L 190, 12.7.2001., str. 21.

(*1)  Preliminarna bilanca.

(6)  Izvor: World plastics production 2020 (Svjetska proizvodnja plastike 2020.), Plastics Europe, 2021. European Bioplastics, Facts And Figures (Europska plastika na biološkoj osnovi: činjenice i brojke) (https://www.european-bioplastics.org/market/)

(7)  Plastic Consult, Bioplastics in Europe, Market update (Bioplastika u Europi, ažuriranje tržišnih podataka), 23.9.2022.

(8)  Izvješće EIONET-a – ETC/WMGE 2021/3.

(9)  Izvješće EIONET-a – ETC/WMGE 2021/3.

(10)  To je obrnuto od koncepta „cijene nedjelovanja na europskoj razini” i odnosi se na koristi od sinergijskog djelovanja umjesto pojedinačnog.

(11)  https://www.tuv-at.be/green-marks

(12)  https://www.dincertco.de

(13)  CEN/TS 16640; ASTM D6866.

(14)  U složenim i dugim industrijskim procesima u kojima se upotrebljavaju višestruke sirovine, fizička segregacija (između fosilnih i bioloških materijala ili „novih” i recikliranih materijala) zahtijevala bi neodrživa ulaganja. Metode koje se temelje na lancu nadzora omogućuju pouzdano i transparentno računovodstvo, kao i jasne i nedvosmislene oznake i tvrdnje o sadržaju proizvoda duž vrijednosnog lanca.

(15)  https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC125046

(16)  ISO 22526-1, 2 i 3, EN 16760, ISO, EN 15804, ISO 14067.

(17)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994., str. 10.).

(18)  Članak 22. Direktive 2008/98/EZ.

(19)  Vidjeti sustav proširene odgovornosti proizvođača talijanskog konzorcija Biorepack za plastiku koja se može kompostirati, https://eng.biorepack.org/

(20)  https://eng.biorepack.org/communication/news/composting-plants-talk.kl


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/141


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim pravilima o lijekovima za humanu primjenu namijenjenima stavljanju u promet u Sjevernoj Irskoj”

(COM(2023) 122 final – 2023/0064 (COD))

(2023/C 228/20)

Glavni izvjestitelj:

Jack O'CONNOR

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće, 9.3.2023.

Europski parlament, 13.3.2023.

Pravna osnova:

članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za vanjske odnose

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

154/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor EGSO se slaže da je uredba prikladan instrument za provedbu zajednički dogovorenih rješenja i pozdravlja činjenicu da je Komisija pravodobno predstavila Prijedlog uredbe.

1.2.

EGSO se slaže sa sljedećim:

odredbe Prijedloga uredbe na odgovarajući su način ograničene na relevantno područje politike i nije potrebna procjena usklađenosti s drugim politikama Unije,

odredbe članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pravna su osnova Prijedloga,

predviđene mjere proporcionalne su ciljevima koje se želi ostvariti,

Prijedlog sadržava i odgovarajuće zaštitne mehanizme kako bi se osigurala zaštita jedinstvenog tržišta EU-a,

Prijedlog uredbe izuzet je od procjene učinka s obzirom na hitnost i osjetljivost situacije.

1.3.

EGSO podržava donošenje i ranu provedbu Prijedloga uredbe, što bi osiguralo kontinuitet opskrbe lijekovima za humanu primjenu u Sjevernoj Irskoj i povećalo izglede za provedbu Protokola o Irskoj / Sjevernoj Irskoj te doprinijelo zaštiti Sporazuma iz Belfasta (Sporazum na Veliki petak).

1.4.

Člancima 9. i 10. Prijedloga uredbe Komisiji se omogućuje suspenzija posebnih pravila u slučaju da Ujedinjena Kraljevina ne ispuni svoje obveze. EGSO se slaže da je takva odredba od temeljne važnosti. Međutim, naglašava da je prije takve suspenzije važno provesti savjetovanje s Ujedinjenom Kraljevinom, predviđeno u članku 9. stavku 3., kao i sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s člankom 10. stavkom 4.

1.5.

EGSO potiče kontinuirano savjetovanje s ključnim dionicima kako bi se osigurala pravodobna provedba, kao i praćenje svih budućih rizika za ostvarivanje ciljeva predložene uredbe. S tim u vezi, o napretku provedbe prije siječnja 2025. također bi trebalo redovito obavještavati europske institucije.

2.   Opće primjedbe

2.1.

Prijedlog uredbe temelji se na rješenjima koja su zajednički dogovorili EU i Ujedinjena Kraljevina u Windsorskom okviru.

2.2.

Prijedlog uredbe temelji se na sveobuhvatnom skupu zajedničkih rješenja dogovorenih između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u svrhu rješavanja problema iznesenih u obrazloženju Prijedloga. Odnosi se na utvrđivanje posebnih pravila o lijekovima za humanu primjenu namijenjenima stavljanju u promet u Sjevernoj Irskoj u skladu s člankom 6. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1). Svrha uredbe je uspostaviti posebna pravila za odredbe navedene u Prilogu 2. Protokolu o Irskoj / Sjevernoj Irskoj (Protokol), kojima se uređuje djelatnost u sektoru lijekova.

2.3.

Poteškoće koje se nastoje riješiti Prijedlogom uredbe pojavile su se u praksi kada je Protokol stupio na snagu 1. siječnja 2021. Nastavile su se čak i nakon isteka prijelaznog razdoblja utvrđenog u Sporazumu o povlačenju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, posebno u pogledu dostupnosti u Sjevernoj Irskoj lijekova proizvedenih u Velikoj Britaniji zbog složenog novog regulatornog okruženja. Kako bi se osigurala neprekinuta opskrba Sjeverne Irske lijekovima iz Velike Britanije EU je 12. travnja 2022. donio Direktivu (EU) 2022/642 Europskog parlamenta i Vijeća (2) kojom su predviđena odstupanja od određenih obveza u vezi s određenim lijekovima za humanu primjenu koji se stavljaju na raspolaganje u Ujedinjenoj Kraljevini u vezi sa Sjevernom Irskom.

2.4.

Tim je odstupanjima u osnovi proizvođačima iz Ujedinjene Kraljevine omogućeno da nastave s ispitivanjem serija i zadrže regulatorne funkcije u dijelovima Ujedinjene Kraljevine osim Sjeverne Irske. Olakšana je i opskrba novim lijekovima time što je nadležnim tijelima Ujedinjene Kraljevine omogućeno da na ograničeno razdoblje odobre opskrbu takvim proizvodima pacijenata u Sjevernoj Irskoj, čak i ako predmetni proizvod još nije dobio odobrenje u EU-u.

2.5.

Međutim, naknadno je postalo jasno da su s primjenom tih rješenja povezani određeni praktični problemi. Obveza osiguravanja zasebnog pakiranja i uputa o proizvodu za Veliku Britaniju i Sjevernu Irsku nametnula bi značajno gospodarsko opterećenje proizvođačima s obzirom na to da je tržište Sjeverne Irske malo. Osim toga, izražena je zabrinutost da bi istovremeno postojanje potencijalno različitih odobrenja za stavljanje u promet istog lijeka za Veliku Britaniju i Sjevernu Irsku stvorilo pravnu nesigurnost u pogledu primjenjivih pravila za lijekove. Druga pitanja odnosila su se na složenost odredbi koje se primjenjuju na izvoz i ponovni uvoz lijekova, koje je Komisija razmatrala u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2022/315 (3), kojom se predviđa trogodišnje odstupanje za veleprodaje.

2.6.

Navedeni problemi trebaju se riješiti na održiv način uz pomoć zajedničkih rješenja u nastavku, dogovorenih između EU-a i Ujedinjene Kraljevine. Njima je predviđeno sljedeće:

za nove i inovativne lijekove koji se zakonito stavljaju na tržište u Sjevernoj Irskoj bit će potrebno samo valjano odobrenje za stavljanje u promet koje je izdala Ujedinjena Kraljevina,

sigurnosne oznake EU-a neće se nalaziti na pakiranjima lijekova u Sjevernoj Irskoj,

lijekovi stavljeni na tržište u Sjevernoj Irskoj neće biti dostupni ni u jednoj državi članici EU-a,

pakiranja za Ujedinjenu Kraljevinu nosit će oznaku „samo za UK”;

vlasti Ujedinjene Kraljevine kontinuirano će pratiti aktivnosti na tržištu kako bi se osigurala usklađenost,

Komisija može jednostrano suspendirati nova pravila u slučaju da Ujedinjena Kraljevina ne ispuni svoje obveze.

2.7.

Prijedlogom se tom skupu zajedničkih rješenja nastoji dati zakonodavni učinak

2.8.

EGSO se slaže da je uredba prikladan instrument za provedbu zajednički dogovorenih rješenja i pozdravlja činjenicu da je Komisija pravodobno predstavila Prijedlog uredbe.

2.9.

EGSO se slaže sa sljedećim:

odredbe predložene uredbe na odgovarajući su način ograničene na relevantno područje politike i nije potrebna procjena usklađenosti s drugim politikama Unije,

odredbe članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pravna su osnova Prijedloga,

predviđene mjere proporcionalne su ciljevima koje se želi ostvariti,

Prijedlog sadržava i odgovarajuće zaštitne mehanizme kako bi se osigurala zaštita jedinstvenog tržišta EU-a,

predložena uredba izuzeta je od procjene učinka s obzirom na hitnost i osjetljivost situacije.

2.10.

Budući da su raspravama s Ujedinjenom Kraljevinom prije usvajanja prvog skupa rješenja u travnju 2022. prethodila opsežna savjetovanja s industrijskim udruženjima i drugim dionicima i da se dodatnim skupom zajedničkih rješenja odgovara na samo nekoliko dodatnih pitanja koja su se u međuvremenu pojavila, EGSO se slaže da prije usvajanja nije potrebno otvoreno javno savjetovanje. Međutim, EGSO potiče kontinuirano savjetovanje s ključnim dionicima kako bi se osigurala pravodobna provedba, kao i praćenje svih budućih rizika za ostvarivanje ciljeva predložene uredbe. S tim u vezi, o napretku provedbe prije siječnja 2025. također bi trebalo redovito obavještavati europske institucije.

2.11.

EGSO podržava donošenje i ranu provedbu Prijedloga uredbe, što bi osiguralo kontinuitet opskrbe lijekovima za humanu primjenu u Sjevernoj Irskoj i povećalo izglede za provedbu Protokola o Irskoj / Sjevernoj Irskoj te doprinijelo zaštiti Sporazuma iz Belfasta (Sporazum na Veliki petak).

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001, str. 67).

(2)  Direktiva (EU) 2022/642 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. travnja 2022. o izmjeni direktiva 2001/20/EZ i 2001/83/EZ u pogledu odstupanja od određenih obveza u vezi s određenim lijekovima za humanu primjenu koji se stavljaju na raspolaganje u Ujedinjenoj Kraljevini u vezi sa Sjevernom Irskom te u Cipru, Irskoj i Malti (SL L 118, 20.4.2022, str. 4).

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2022/315 оd 17. prosinca 2021. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2016/161 u pogledu odstupanja od obveze veleprodaja da povuku iz uporabe jedinstvene identifikatore lijekova izvezenih u Ujedinjenu Kraljevinu (SL L 55, 28.2.2022, str. 33).


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/144


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim pravilima koja se odnose na ulazak u Sjevernu Irsku iz drugih dijelova Ujedinjene Kraljevine određenih pošiljaka maloprodajne robe, bilja za sadnju, sjemenskog krumpira, strojeva i određenih vozila koji se upotrebljavaju u poljoprivredne ili šumarske svrhe te na nekomercijalno premještanje određenih kućnih ljubimaca u Sjevernu Irsku

(COM(2023) 124 final – 2023/0062 (COD))

(2023/C 228/21)

Glavni izvjestitelj:

Klaas Johan OSINGA

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće, 10.3.2023.

Europski parlament, 13.3.2023.

Pravna osnova:

članak 43. stavak 2., članak 114., članak 168. stavak 4. točka (b) i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna Stručna skupina:

Stručna skupina za vanjske odnose

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

147/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Windsorski okvir (1) kao dokaz da se bilateralnim odnosima mogu ostvariti konkretni rezultati za civilno društvo obiju strana kada se Ujedinjena Kraljevina (UK) i Europska unija (EU) udruže u dobroj vjeri kako bi pronašle sporazumna rješenja.

1.2.

EGSO podržava Komisijin Prijedlog uredbe (2) kojim se reguliraju ulazak i stavljanje određenih poljoprivrednih proizvoda na tržište Sjeverne Irske, uključujući bilje za sadnju, strojeve i vozila koji se upotrebljavaju u poljoprivredne ili šumarske svrhe te sjemenski krumpir, kao i nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca pasa, mačaka i pitomih vretica u Sjevernu Irsku iz određenih dijelova UK-a (Velika Britanija).

1.3.

EGSO uviđa hitnost i tehničku prirodu Prijedloga uredbe i pitanjâ koja se njime namjeravaju regulirati. Također prepoznaje znatne napore koji su uloženi u usklađivanje potrebe da se pojednostave postupci, očuva cjelovitost unutarnjeg tržišta EU-a i zaštiti javno zdravlje te zdravlje životinja i bilja.

1.4.

EGSO primjećuje da rok za označivanje pretpakirane maloprodajne robe koja ulazi u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije može biti izazovan za neka poduzeća u Ujedinjenoj Kraljevini, posebno ona sa strožim financijskim i tehničkim ograničenjima, kao što su mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).

1.5.

EGSO izražava sličnu zabrinutost kad je riječ o razvoju jedinstvenog skupa podataka koji su poduzećima iz Velike Britanije potrebni da pri opskrbi kupaca u Sjevernoj Irskoj ispunjavaju sanitarne fitosanitarne i carinske zahtjeve. Napominje da bi svako kašnjenje u odnosu na predloženi rok moglo uzrokovati dulje provjere identiteta od onih koje su predviđene u samoj Uredbi.

1.6.

EGSO poziva Komisiju da dodatno pojasni i osigura rješenja za područja u kojima postoje izraženije razlike između sanitarnih i fitosanitarnih standarda u Ujedinjenoj Kraljevini i EU-u, s posebnim naglaskom na upotrebu sredstava za zaštitu bilja u Sjevernoj Irskoj. Napominje da bi stalna nesigurnost dovela do diskriminacije poljoprivrednika u Sjevernoj Irskoj.

1.7.

I dalje postoji nekoliko otvorenih pitanja u vezi s kretanjem živih životinja i biljnog materijala iz Sjeverne Irske i u nju (i iz Velike Britanije i iz EU-a). EGSO poziva Komisiju da ih što prije riješi s obzirom na to da je subjektima potrebna jasna situacija.

1.8.

Ujedinjena Kraljevina objavila je nacrt modela za postupanje na granicama (Border Target Operating Model), koji bi se trebao početi primjenjivati od listopada 2023. Taj novi okvir za uvoz u Veliku Britaniju (koji podrazumijeva i sanitarne i fitosanitarne kontrole) mogao bi doprinijeti nesigurnosti koju je potrebno izbjeći pod svaku cijenu. Već postoji nesigurnost u pogledu provedbe Zakona o zadržanom zakonodavstvu EU-a.

2.   Opće napomene

2.1.

Prijedlogom uredbe utvrđuju se posebna pravila koja se odnose na ulazak u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije određenih pošiljaka maloprodajne robe namijenjene stavljanju na tržište u Sjevernoj Irskoj, određenih pošiljaka bilja za sadnju, strojeva i vozila koji se upotrebljavaju u poljoprivredne ili šumarske svrhe i sjemenskog krumpira za stavljanje na tržište i uporabu u Sjevernoj Irskoj.

2.2.

Uredbom se utvrđuju i posebna pravila koja se odnose na nekomercijalno premještanje pasa, mačaka i pitomih vretica koji se drže kao kućni ljubimci u Sjevernu Irsku iz drugih dijelova Ujedinjene Kraljevine. Uredba sadržava i odredbe o suspenziji primjene posebnih pravila utvrđenih u njoj.

2.3.

U skladu sa Sporazumom o povlačenju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, nakon isteka prijelaznog razdoblja koje je u njemu utvrđeno niz zakonodavnih akata EU-a o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama primjenjuje se na Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj kad je riječ o Sjevernoj Irskoj.

2.4.

Stoga je ulazak u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije određenih pošiljaka proizvoda životinjskog ili biljnog podrijetla, uključujući hranu za životinje, bilje za sadnju, strojeve i vozila koji se upotrebljavaju u poljoprivredne ili šumarske svrhe te sjemenski krumpir, obuhvaćen područjem primjene tih akata i podliježe zahtjevima za službene kontrole i certificiranje te zabranama. To se odnosi i na nekomercijalno premještanje određenih kućnih ljubimaca.

2.5.

Ujedinjena Kraljevina i određeni dionici sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini izrazili su ozbiljnu zabrinutost da se Sporazumom o povlačenju nameće nerazmjerno veliko administrativno opterećenje na ulazak iz Velike Britanije u Sjevernu Irsku određene robe koja podliježe sanitarnim i fitosanitarnim mjerama, ako je ona namijenjena krajnjim potrošačima u Sjevernoj Irskoj. To bi negativno utjecalo na položaj Sjeverne Irske na unutarnjem tržištu Ujedinjene Kraljevine.

2.6.

Na temelju toga Komisija i Ujedinjena Kraljevina dogovorile su sveobuhvatan skup zajedničkih rješenja za svakodnevne probleme svih zajednica u Sjevernoj Irskoj, kojima se štiti integritet unutarnjih tržišta EU-a i Ujedinjene Kraljevine. Među njima su:

pojednostavnjenje zahtjeva i postupaka za ulazak u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije određene maloprodajne robe koja je namijenjena krajnjim potrošačima u Sjevernoj Irskoj, a podliježe sanitarnim i fitosanitarnim mjerama EU-a,

novo rješenje za ulazak važnih proizvoda iz Velike Britanije u Sjevernu Irsku, uključujući sjemenski krumpir, bilje za sadnju te strojeve i vozila koji se upotrebljavaju u poljoprivredne ili šumarske svrhe,

primjena standarda Ujedinjene Kraljevine u području javnog zdravlja i zaštite potrošača na maloprodajnu robu koja se premješta u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije i koja se konzumira u Sjevernoj Irskoj,

pojednostavnjena putna dokumentacija za nekomercijalno premještanje kućnih ljubimaca u pratnji osoba koje putuju u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije.

2.7.

Tim bi se rješenjima u svim slučajevima predvidjela odgovarajuća zaštita javnog zdravlja, zdravlja životinja i bilja te zaštitne mjere za integritet unutarnjeg tržišta EU-a.

3.   Posebne napomene

3.1.

Kad je riječ o označivanju maloprodajnih proizvoda, člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Prijedloga uredbe predviđa se da pretpakirana maloprodajna roba koja ulazi u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije mora imati oznaku „Not for EU”, kako je navedeno u članku 6.

3.2.

U skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a) takvo označivanje primjenjuje se od 1. listopada 2023. Sada bi nekim poduzećima u Velikoj Britaniji koja opskrbljuju kupce u Sjevernoj Irskoj moglo biti teško poštovati taj vremenski okvir. Konkretno, MSP-ovi potencijalno nemaju potrebne tehničke ili financijske resurse kako bi ispoštovali taj rok ili opravdali potrebna ulaganja s obzirom na obujam svojeg poslovanja.

3.3.

Taj kratki rok može biti izazovan i u pogledu upravljanja podacima. Skupovi podataka koji će poduzećima u ostatku Ujedinjene Kraljevine biti potrebni za ispunjavanje sanitarnih i fitosanitarnih te carinskih zahtjeva pri opskrbi kupaca u Sjevernoj Irskoj slični su. Postojanje jedinstvenog skupa podataka bilo bi korisno ne samo za poduzeća nego i za praćenje usklađenosti sa sanitarnim i fitosanitarnim te carinskim zahtjevima. Takav skup podataka moglo bi biti teško ostvariti do 1. listopada 2023.

3.4.

Ako provedbu članka 6. stavka 1. točke (a) nije moguće ostvariti 1. listopada 2023., stopa po kojoj se provode provjere identiteta pošiljaka koje ulaze u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije mogla bi privremeno biti veća od one navedene u članku 4. stavku 3. Također nije jasno kako bi maloprodajna pakirana roba podrijetlom iz EU-a mogla imati oznaku „Not for EU” koja se primjenjuje u maloprodajnim distribucijskim centrima supermarketa koji opskrbljuju i Sjevernu Irsku i Irsku.

3.5.

Još jedan potencijalni problem povezan je sa sredstvima za zaštitu bilja u Sjevernoj Irskoj, a on ukazuje na posljedice razilaženja između EU-a i Ujedinjene Kraljevine. U Sjevernoj Irskoj većina sredstava za zaštitu bilja upotrebljava se za travnjake i trenutačno potječe iz EU-a i Velike Britanije. Maksimalne razine ostataka specifične su za svako sredstvo za zaštitu bilja, a u nekim se slučajevima razlikuju u Ujedinjenoj Kraljevini i EU-u. Zbog toga se poljoprivrednici iz Sjeverne Irske nalaze u zahtjevnoj situaciji. Bilo bi korisno revidirati taj sustav.

3.6.

Još jedan čimbenik koji treba uzeti u obzir jesu posljedice nacrta modela za postupanje na granicama (Border Target Operating Model), koji je Ujedinjena Kraljevina objavila 5. travnja 2023. i kojim se utvrđuje novi okvir za uvoz u Veliku Britaniju, uključujući sanitarne i fitosanitarne kontrole. Taj će se model primjenjivati od kraja listopada 2023., čime će se dodatno povećati nesigurnost za gospodarske subjekte do koje je došlo zbog Zakona o zadržanom zakonodavstvu EU-a. Naime, taj bi zakon krajem 2023. mogao dovesti do automatskog ukidanja tisuća propisa EU-a.

3.7.

Iako je EU izmijenio „delegiranu uredbu” kojom se omogućuje da se goveda i ovce kreću izvan regulatorne zone EU-a, odnosno u Sjevernu Irsku, i da se vrate u roku od 15 dana, u praksi to i dalje predstavlja izazov za uzgajivače stoke u Sjevernoj Irskoj.

3.8.

Stočni sajmovi u Velikoj Britaniji moraju biti izvozni centri koje je odobrila Agencija za zdravlje životinja i bilja, pri čemu sve životinje u okviru tih centara moraju imati isti zdravstveni status. Službena škotska oznaka o nezaraženosti tuberkulozom (OTF) njihove uzgajivače oslobađa od obveze testiranja na tuberkulozu prije prodaje ili izlaganja u Velikoj Britaniji, ali engleski/velški uzgajivači trebali bi životinje testirati na tuberkulozu prije prodaje/izlaganja u Velikoj Britaniji. S obzirom na to da je u kontekstu Velike Britanije potražnja za izvoznim centrima koje je odobrila Agencija za zdravlje životinja i bilja mala ili nepostojeća, trenutačno samo Carlisle ima odobrenje te agencije pa je stoga jedini sajam na kojem se mogu prodavati goveda iz Sjeverne Irske i koji ima koristi od delegirane uredbe EU-a. To znači da, ako se životinje iz Sjeverne Irske nude na prodaju na sajmu koji nema odobrenje Agencije za zdravlje životinja i bilja, ali se ne prodaju, one prije povratka u Sjevernu Irsku moraju šest mjeseci ostati u Velikoj Britaniji, što je financijski neodrživo.

3.9.

Kad je riječ o ponovnom označivanju stoke premještene iz ostatka Ujedinjene Kraljevine u Sjevernu Irsku, trenutačno nije jasno kako bi to trebalo funkcionirati. Goveda koja ulaze u Sjevernu Irsku iz Velike Britanije trenutačno, uz svoje dvije oznake Ujedinjene Kraljevine, moraju imati dodatnu oznaku za izvoz iz Velike Britanije. U roku od 20 dana od ulaska u Sjevernu Irsku moraju imati i dvije oznake Sjeverne Irske. Ako se neke oznake ne uklone, taj je postupak vrlo nepraktičan i može imati posljedice za dobrobit životinja.

3.10.

Kad je riječ o biljnom reprodukcijskom materijalu, kao što je sjemenski krumpir, okvirom se omogućuje njegovo premještanje u Sjevernu Irsku iz ostatka Ujedinjene Kraljevine, ali i iz EU-a. Zbog toga je moguć nastavak trgovine između Škotske i Sjeverne Irske, koja se razvijala godinama prije Brexita.

3.11.

Predložena dokumentacija i provjere koje će biti povezane s tim premještanjem sjemenskog krumpira vjerojatno neće biti problematične za poduzeća. Usjevi tog sjemenskog krumpira iz Sjeverne Irske mogu se prodavati uzgajivačima na jedinstvenom tržištu i u Velikoj Britaniji. Merkantilni krumpir može se premjestiti u Sjevernu Irsku s jedinstvenog tržišta radi prerade i daljnje prodaje u ostatak Ujedinjene Kraljevine.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/fs_23_1272.

(2)  COM(2023) 124 final.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/148


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici o stanovništvu i stanovima, izmjeni Uredbe (EZ) br. 862/2007 i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 763/2008 i (EU) br. 1260/2013”

(COM(2023) 31 final – 2023/0008 (COD))

(2023/C 228/22)

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće Europske unije, 15.2.2023.

Pravna osnova:

članak 338. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna Stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

142/0/1

Budući da Odbor prihvaća sadržaj Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici o stanovništvu i stanovima, izmjeni Uredbe (EZ) br. 862/2007 i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 763/2008 i (EU) br. 1260/2013 i smatra da njegov komentar nije potreban, na 578. plenarnom zasjedanju održanom 26. i 27. travnja 2023. (sjednica od 27. travnja 2023.), odlučio je o njemu dati pozitivno mišljenje sa 142 glasa za i 1 suzdržanim.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/149


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu pravila o PDV-u za digitalno doba”

(COM(2022) 701 final – 2022/0407 (CNS))

i o temi „Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 u pogledu dogovora o administrativnoj suradnji u području PDV-a potrebnih za digitalno doba”

(COM(2022) 703 final – 2022/0409 (CNS))

(2023/C 228/23)

Izvjestitelj:

Philip VON BROCKDORFF

Suizvjestitelj:

Krister ANDERSSON

Zahtjev za savjetovanje:

Vijeće Europske unije, 10.2.2023. i 13.2.2023.

Pravna osnova:

članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

18.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

145/0/0

1.   Sažetak i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja inicijativu Komisije usmjerenu na ažuriranje pravila u području poreza na dodanu vrijednost (PDV) donesenih prije 30 godina kako bi se postiglo bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta, uz manje rascjepkanosti, te kako bi se jedinstveno tržište prilagodilo digitalnom dobu.

1.2.

EGSO smatra da bi glavni cilj prijedloga trebao biti sustav PDV-a koji je bolje prilagođen trenutačnim kretanjima u digitalnom gospodarstvu i kojim se poboljšava funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Osim toga, prijedlogom bi trebalo osigurati djelotvornu i pravodobnu naplatu poreza, čime bi se smanjile prijevare povezane s PDV-om, a time i jaz PDV-a.

1.3.

Potrebna je ujednačena primjena pravila o PDV-u diljem EU-a kako bi poduzeća u potpunosti iskoristila prednosti jedinstvenog tržišta. To se može zajamčiti samo djelovanjem na razini EU-a te sprečavanjem birokratskog opterećenja, razlika i rupa u zakonu u pogledu primjenjivih pravila o PDV-u. EGSO potiče Komisiju da nastavi raditi na provedbi i naglašava važnost napomena s objašnjenjima ili sličnih smjernica za osiguravanje ujednačenosti.

1.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da su predložena pravila za digitalne platforme i njihova uloga u naplati PDV-a u skladu s prethodnim inicijativama Komisije o digitalnom gospodarstvu.

1.5.

EGSO pozdravlja to što će se domaći mehanizam prijenosa porezne obveze primjenjivati i na isporuke robe i na isporuke usluga. EGSO ističe da se u okviru postojećeg sustava roba i usluge u trgovini unutar Zajednice tretiraju različito. Izražava žaljenje zbog toga što se sveobuhvatnim prijedlogom Komisije ne iskorištava prilika za usklađivanje obračuna PDV-a na robu i usluge. Time bi se smanjilo administrativno opterećenje za poduzeća, posebno za MSP-ove.

1.6.

EGSO smatra da se predloženi rok za izvješćivanje o isporuci robe i usluga unutar Zajednice od dva dana čini nerazumno kratkim. Zabrinut je da bi vremenski rok od dva dana za elektroničke račune i izvješćivanje mogao biti prepreka trgovini unutar Zajednice, osobito s obzirom na činjenicu da se brojni MSP-ovi već suočavaju s problemima iako je trenutačnim regulatornim okvirom utvrđen puno dulji rok.

1.7.

Komisija u prijedlozima predlaže da se ukine mogućnost izdavanja skupnih računa. EGSO smatra da se skupni računi ne bi trebali ukidati jer bi to stvorilo probleme u mnogim sektorima. Uporaba skupnih računa uvijek bi trebala biti dopuštena za domaće transakcije. Kad je riječ o transakcijama unutar Zajednice, EGSO napominje da bi još jedna opcija mogla biti ograničavanje uporabe skupnih računa, npr. uvođenjem ograničenja od sedam dana.

1.8.

EGSO potiče Komisiju da što prije nastavi raditi na uključivanju odbitaka PDV-a u sustav „sve na jednom mjestu” (OSS), kao i na pravodobnom povratu PDV-a.

1.9.

EGSO je zabrinut da bi znatni troškovi provedbe mjera iz sveobuhvatnog paketa o PDV-u mogli dovesti do viših cijena za potrošače.

1.10.

EGSO se slaže s Komisijom da prijevare u području PDV-a iziskuju intervenciju EU-a jer nastaju unutar Zajednice, pri čemu treba ispravno primjenjivati načelo supsidijarnosti.

1.11.

EGSO ističe da bi prikupljeni i razmijenjeni podaci među poreznim tijelima mogli uključivati osobne podatke i osjetljive poslovne podatke. Takvi se podaci moraju zaštititi i s njima se mora postupati uz najveću moguću pozornost kako bi se očuvao integritet potrošača i poduzeća.

2.   Uvod i kontekst

2.1.

Dana 8. prosinca 2022. Komisija je objavila paket mjera (1) usmjeren na moderniziranje sustava poreza na dodanu vrijednost (PDV) EU-a, čija je dvostruka svrha ažuriranje sustava PDV-a kako bi bio prilagođen digitalnom dobu te postizanje veće otpornosti sustava na prijevare, čime se doprinosi smanjenju trenutačnog jaza PDV-a (koji se procjenjuje na otprilike 93 milijarde EUR) (2).

2.2.

Konkretno, paket se sastoji od triju zakonodavnih mjera: i. Prijedloga direktive o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu pravila o PDV-u za digitalno doba (3); ii. Prijedloga uredbe o izmjeni Uredbe br. (EU) 904/2010 (4) o administrativnoj suradnji u području PDV-a; iii. Prijedloga provedbene uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 282/2011 u pogledu informacijskih zahtjeva za određene odredbe PDV-a (5).

2.3.

Zakonodavnim paketom žele se postići tri glavna cilja: i. moderniziranje obveza izvješćivanja u području PDV-a uvođenjem zahtjevâ za digitalno izvješćivanje; ii. suočavanje s izazovima u području PDV-a do kojih dolazi u takozvanoj „ekonomiji platformi” pojašnjavanjem primjenjivih pravila kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema gospodarskim subjektima te jačanjem uloge platformi u naplati PDV-a; i iii. izbjegavanje potrebe za upisom u više od jednog registra obveznika PDV-a u EU-u uvođenjem jedinstvene registracije PDV-a.

2.4.

Uvest će se obvezni sustav izvješćivanja za svaku transakciju unutar Zajednice kako bi se državama članicama brzo pružale informacije. Državama članicama prepustit će se odluka o tome hoće li uvesti takav sustav izvješćivanja i za domaće transakcije. Elektroničko izdavanje računa imat će ključnu ulogu u novom sustavu izvješćivanja i postat će standardni sustav za izdavanje računa i osnova za digitalno izvješćivanje.

2.5.

Svi porezni obveznici moći će dostavljati podatke iz elektroničkih računa usklađenih s europskom normom. Države članice moći će predvidjeti prijenos podataka iz elektroničkih računa izdanih u drugom formatu, pod uvjetom da također dopuštaju uporabu europske norme. Formati podataka koje odobre države članice morat će jamčiti interoperabilnost s europskom normom za transakcije unutar Zajednice.

2.6.

U sektore kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i putničkog prijevoza u okviru ekonomije platformi uvest će se režim „pretpostavljenog dobavljača” (na temelju kojeg platforme obračunavaju PDV na osnovnu isporuku ako ga ne naplaćuje dobavljač).

2.7.

Uvođenje sustava „sve na jednom mjestu” (OSS) i sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz (IOSS) pokazalo se uspješnim jer se njima smanjila složenost. Međutim, neke isporuke robe i usluga nisu obuhvaćene pojednostavnjenim sustavom OSS. Kako bi se zajamčilo daljnje smanjenje potrebe za upisima u registar obveznika PDV-a u više država članica EU-a, provest će se proširenje trenutačnog sustava OSS. Nadalje, sustav IOSS postat će obvezan za platforme kako bi se dodatno pojednostavnio postupak uvoza robe putem e-trgovine i kako bi on postao otporniji na prijevare.

2.8.

Kako proizlazi iz procjene učinka (6), trima donesenim prijedlozima postiže se najbolja ravnoteža između svih dostupnih regulatornih opcija u smislu djelotvornosti, proporcionalnosti i supsidijarnosti. U analizi učinka procjenjuje se da će između 2023. i 2032. zahvaljujući provedenim mjerama biti ostvareno između 172 milijarde EUR i 214 milijardi EUR neto koristi, uključujući 51 milijardu EUR ušteda (41,4 milijarde EUR od izvješćivanja o PDV-u, 0,5 milijarde EUR zahvaljujući pojednostavljenju i pojašnjenjima u ekonomiji platformi i 8,7 milijardi EUR zahvaljujući ukidanju obveza u pogledu registracije obveznika PDV-a).

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja inicijativu Komisije usmjerenu na ažuriranje pravila u području PDV-a donesenih prije 30 godina kako bi se postiglo bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta, uz manje rascjepkanosti, te kako bi se jedinstveno tržište prilagodilo digitalnom dobu. Riječ je o dugoočekivanom koraku unutar akcijskog plana o PDV-u koji Komisija provodi tijekom posljednjih nekoliko godina. EGSO također smatra da je ovaj prijedlog važan korak prema podupiranju jedinstvenog tržišta zahvaljujući pojačanoj suradnji i ujednačenosti među poreznim tijelima.

3.2.

EGSO smatra da bi glavni cilj prijedloga trebao biti sustav PDV-a koji je bolje prilagođen trenutačnim kretanjima u digitalnom gospodarstvu i kojim se poboljšava funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Osim toga, prijedlogom bi trebalo osigurati djelotvornu i pravodobnu naplatu poreza, čime bi se smanjile prijevare povezane s PDV-om te zajamčili jednaki uvjeti za sve.

3.3.

EGSO se slaže s Komisijom da prijevare u području PDV-a iziskuju intervenciju EU-a jer nastaju unutar Zajednice, pri čemu treba ispravno primjenjivati načelo supsidijarnosti. Trenutačni jaz PDV-a upućuje na to da nacionalni instrumenti nisu dovoljni za borbu protiv prekograničnih prijevara.

3.4.

Usklađena pravila o izvješćivanju o PDV-u pridonijet će boljem funkcioniranju i većoj konsolidaciji jedinstvenog tržišta. Rascjepkanost i različiti sustavi izvješćivanja u raznim državama članicama stvaraju administrativno opterećenje za poduzeća i mogu predstavljati prepreku prekograničnoj prodaji na jedinstvenom tržištu. EGSO je svjestan da su države članice aktivno uvodile vlastite sustave izvješćivanja i da je zbog različitih vrsta režima jedinstveno tržište manje učinkovito. Kako bi se smanjila ta rascjepkanost, pozdravlja se zajednički pristup. EGSO smatra važnim da nova obveza izvješćivanja dovede do ukidanja rekapitulacijskih izvješća.

3.5.

Potrebna je ujednačena primjena pravila o PDV-u diljem EU-a kako bi poduzeća u potpunosti iskoristila prednosti jedinstvenog tržišta, umjesto da moraju poštovati različitu provedbu zajedničkih pravila na nacionalnoj razini. To se može zajamčiti samo djelovanjem na razini EU-a te sprečavanjem birokratskog opterećenja, razlika i rupa u zakonu u pogledu primjenjivih pravila o PDV-u. EGSO potiče Komisiju da nastavi raditi na ujednačenoj provedbi i naglašava važnost napomena s objašnjenjima ili sličnih smjernica za osiguravanje ujednačenosti.

4.   Posebne napomene

4.1.

EGSO podsjeća na to da će poduzeća, a osobito MSP-ovi, snositi značajne troškove zbog dodatnog administrativnog opterećenja koje će nastati uvođenjem zahtjevâ za digitalno izvješćivanje. Iako su takvi troškovi nužni za djelotvornu modernizaciju trenutačnog sustava, potrebno je u što većoj mjeri smanjiti troškove usklađivanja za poduzeća i neprestano ih pratiti tijekom postupka provedbe kako bi se procijenilo opterećenje povezano s usklađivanjem.

4.2.

EGSO također napominje da će procijenjeni troškovi provedbe biti vrlo veliki za poduzeća u svim dijelovima EU-a (7). Upozorava da bi dodatni troškovi, osobito za poduzeća, mogli dovesti do viših cijena za potrošače, što je potkrijepljeno istraživanjem kojim je dokazana povezanost (prekomjernih) propisa i cijena u brojnim poduzećima (8).

4.3.

EGSO ističe da bi, iako se obveze izvješćivanja za transakcije unutar Zajednice odnose samo na transakcije među poduzećima, podaci koji se prikupljaju i razmjenjuju među poreznim tijelima mogli sadržavati osobne podatke te da će se takvi podaci čuvati tijekom razdoblja od najmanje pet godina. Prikupljeni podaci vjerojatno će obuhvaćati i osjetljive poslovne podatke koje je također potrebno zaštititi. U tom pogledu EGSO ističe načelo smanjenja količine podataka i potrebu za potpunom zaštitom takvih podataka. To bi redovito trebalo provoditi i pratiti.

4.4.

EGSO smatra pozitivnim činjenicu da su predložena pravila o digitalnim platformama i njihovoj ulozi u naplati PDV-a dosljedna s prethodnim inicijativama Komisije u području digitalnog gospodarstva, uključujući prijedlog direktive o poboljšanju uvjeta za osobe koje rade putem digitalnih platformi. Nadalje, EGSO napominje da će obvezatna narav sustava IOSS biti od koristi potrošačima jer će kupnja robe na platformama biti jednostavnija, a istodobno će se poboljšati naplata PDV-a na tu kupnju.

4.5.

EGSO ističe da se u okviru postojećeg sustava roba i usluge u trgovini unutar Zajednice tretiraju različito jer mehanizmu prijenosa porezne obveze podliježu samo usluge. Izražava žaljenje zbog toga što se sveobuhvatnim prijedlogom Komisije ne iskorištava prilika za usklađivanje obračuna PDV-a na robu i usluge. Takvim bi se ažuriranjem pravila uskladila s trenutačnom ekonomskom stvarnošću, u kojoj kupci obično kupuju pakete rješenja, a ne samo robu ili usluge. Takvom bi se promjenom smanjilo administrativno opterećenje za poduzeća, a posebno za MSP-ove, koji trenutačno moraju različito postupati sa zasebnim komponentama složenih isporuka samo zbog pravila o PDV-u.

4.6.

EGSO podupire opći cilj Komisije da se zajamči veća uloga platformi unutar regulatornog okvira kojim se uređuje PDV. Prijedlozi se mogu smatrati djelotvornim pristupom borbi protiv narušavanja tržišnoga natjecanja. Prema tome, na bojazni koje su u srži prijedlogâ u vezi s porezom na digitalne usluge odgovorilo se primjereno i u dovoljnoj mjeri.

4.7.

EGSO pozdravlja proširenje uporabe sustava OSS. To će dovesti do manjeg broja upisa poduzeća u registar obveznika PDV-a u inozemstvu, čime će se smanjiti opterećenje i troškovi usklađivanja, posebno za MSP-ove.

4.8.

Predloženo izvješćivanje u stvarnom vremenu temelji se na elektroničkom izdavanju računa. Iako EGSO pozdravlja uporabu digitalizacije u području oporezivanja, želi istaknuti da se razina izdavanja elektroničkih računa uvelike razlikuje među državama članicama. Stoga bi Komisija trebala voditi računa o potencijalnoj potrebi za tehničkom potporom u raznim državama članicama i ispitati može li ona, zajedno s državama članicama, pružati takvu potporu poduzećima. Nadalje, EGSO smatra da bi Komisija trebala biti jasnija u pogledu europske norme za elektroničko izdavanje računa i činjenice da će se ona s vremenom razvijati. Stoga preporučuje Komisiji da što prije objavi europsku normu kako bi se poduzeća mogla početi pripremati za promjene.

4.9.

EGSO ističe da se prijedlogom proširuju informacijski zahtjevi za račune jer je potrebno navesti i međunarodni broj bankovnog računa (IBAN) ili jednakovrijedan broj i datum plaćanja. Proširenje zahtjeva za izdavanje računa može dovesti do nesigurnosti i većih administrativnih troškova za poduzeća. Nadalje, EGSO napominje da je uobičajeno da poduzeća imaju nekoliko IBAN-a na računu te stoga postoji potreba za dodatnim pojašnjenjem o tome što je potrebno prijaviti. Preporučuje Komisiji da ispita mogu li porezne uprave iskoristiti takve informacije kako bi osigurale naplatu PDV-a. Ako se informacije ne mogu upotrijebiti za naplatu i kontrolu PDV-a, to je samo dodatno opterećenje za poduzeća.

4.10.

EGSO smatra da se predloženi rok za izvješćivanje o isporuci robe i usluga unutar Zajednice od dva dana čini nerazumno kratkim. Zabrinut je i da bi vremenski rok od dva dana mogao predstavljati prepreku ulasku na jedinstveno tržište, osobito s obzirom na činjenicu da se brojni MSP-ovi već suočavaju s problemima iako je trenutačnim regulatornim okvirom utvrđen puno dulji rok.

4.11.

EGSO ističe da rok od dva dana može biti pretjerano opterećujući za kupca. Stoga bi taj rok trebalo znatno produljiti uzimajući u obzir i veličinu uključenih poduzeća te bi trebalo razmotriti moguća posebna izuzeća za najmanja poduzeća. Nadalje, EGSO primjećuje da kraći rokovi često vode do brojnijih pogrešaka i retroaktivnih korekcija, koje se različito sankcioniraju u različitim državama članicama. EGSO stoga potiče Komisiju da savjetuje države članice u pogledu ograničavanja sankcija i kamatnih stopa, osobito u ranoj fazi provedbe sustava.

4.12.

Komisija ukazuje da bi mogućnost izdavanja skupnih računa mogla biti uklonjena iz prijedloga. EGSO smatra da bi to moglo biti vrlo teško za funkcioniranje određenih sektora te potiče Komisiju i Vijeće da pobliže sagledaju koristi koje bi nastale uklanjanjem te mogućnosti, kao i da te koristi usporede s troškovima i problemima koji tim uklanjanjem nastaju za razne sektore. Uporaba skupnih računa uvijek bi trebala biti dopuštena za domaće transakcije. Kad je riječ o transakcijama unutar Zajednice, EGSO napominje da bi još jedna opcija mogla biti ograničavanje upotrebe skraćenih računa, npr. uvođenjem ograničenja od sedam dana.

4.13.

Odbitak ulaznog PDV-a ključan je element sustava PDV-a koji dobro funkcionira i njime se PDV razlikuje od poreza na robu i usluge i ostalih neizravnih poreza. Iako je EGSO svjestan da okolnosti u državama članicama Komisiji ne dopuštaju da predloži da sustav OSS obuhvaća odbitak ulaznog PDV-a, potiče Komisiju da nastavi sa svojim radom na tom pitanju. Čak i ako se odbitak PDV-a ne može trenutačno uključiti u sustav OSS, EGSO potiče Komisiju da ispita mogućnost bržeg povrata PDV-a za poduzeća koji bi bio usklađen na razini čitavog sustava OSS. Bržim povratom PDV-a poboljšalo bi se funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Nadalje, EGSO potiče Komisiju da nastavi raditi na dugoročnom cilju da sustav OSS u budućnosti obuhvaća i odbitak PDV-a.

4.14.

EGSO je zabrinut da bi visoki troškovi provedbe mjera iz sveobuhvatnog paketa o PDV-u mogli dovesti do viših cijena za potrošače. Stoga je izrazito važno u najvećoj mogućoj mjeri smanjiti složenost i administrativne troškove za poduzeća osiguravanjem ujednačenog sustava izvješćivanja i ujednačene provedbe pravila u svim državama članicama.

4.15.

EGSO je također zabrinut zbog rokova koje je predložila Komisija. Iako se predlaže da glavne promjene stupe na snagu 2028., neke bi odredbe prijedloga trebale stupiti na snagu 2024. EGSO podsjeća Komisiju da je potrebno dovoljno vremena za osiguravanje pravilne provedbe. Stoga potiče Komisiju da produlji vremenski okvir kako bi se osiguralo najmanje godinu dana za provedbu nakon što Vijeće postigne dogovor o njemu.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  Zakonodavni paket o PDV-u u digitalnom dobu, 8.12.2022.

(2)  Međutim, treba napomenuti da se jaz PDV-a znatno razlikuje među državama članicama.

(3)  COM(2022) 701 final.

(4)  SL L 268, 12.10.2010., str. 1.

(5)  COM(2022) 704 final.

(6)  SWD(2022) 393 final.

(7)  Troškovi provedbe za poduzeća procjenjuju se na 11,3 milijarde EUR, dok se troškovi provedbe za porezna tijela procjenjuju na 2,2 milijarde EUR.

(8)  Propisi bi mogli dovesti do povećanja potrošačkih cijena.


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/154


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijećao izmjeni Direktive (EU) 2015/413 o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama”

(COM(2023) 126 final)

(2023/C 228/24)

Zahtjev za savjetovanje:

Europski parlament, 16.3.2023.

Vijeće Europske unije, 23.3.2023.

Pravna osnova:

članak 91. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

133/0/0

Budući da Odbor bezrezervno prihvaća sadržaj Prijedloga i smatra da njegov komentar nije potreban, odlučio je o njemu dati pozitivno mišljenje.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


29.6.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/155


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Radnom dokumentu službi Komisije – Evaluacija pravila o javnim subvencijama za zdravstvene i socijalne usluge od općeg gospodarskog interesa i Uredbe o potporama de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa

(SWD(2022) 388 final)

(2023/C 228/25)

Izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Suizvjestitelj:

Paulo BARROS VALE

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 8.3.2023.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

4.4.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

27.4.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

578

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

138/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da je potrebno ojačati zdravstvene i socijalne usluge diljem EU-a s obzirom na postupno starenje stanovništva i sve veći broj osoba s invaliditetom i osoba u nepovoljnom položaju kojima je potrebna odgovarajuća pomoć. Takva situacija zahtijeva povećanje ponude dugotrajne skrbi i potpore koje se pružaju uz potporu relevantnih javnih ulaganja, poduzeća i civilnog društva kako bi se ostvarile socijalne inovacije i promicao odgovarajući odgovor na trenutačne izazove.

1.2.

EGSO smatra da će se morati osigurati odgovarajuća financijska sredstva za pružanje primjerenih socijalnih i zdravstvenih usluga, u okviru odgovarajućih javnih ulaganja, kao i državne potpore posebno usmjerene na navedene sektore. Stoga bi trebalo prilagoditi postojeća pravila o državnim potporama, koja su odobrena 2012., kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i ostvarili ciljevi od općeg interesa. Međutim, EGSO napominje da je paket državnih potpora za usluge od općeg gospodarskog interesa odobren 2012. bio učinkovit za poboljšanje prethodnog pravnog okvira iz 2005. u smislu pojednostavljenja i predvidljivosti.

1.3.

Kako je navedeno u prethodnom mišljenju (1), EGSO ponavlja da bi postojeću gornju granicu de minimis potpora za sektor usluga od općeg gospodarskog interesa utvrđenu Uredbom Komisije (EU) br. 360/2012 (2), a koja iznosi 500 000 EUR tijekom tri financijske godine, svakako trebalo povećati, posebno u pogledu socijalnih i zdravstvenih usluga, uzimajući u obzir prošli i budući učinak inflacije te posebnu korist koja se ostvaruje tim uslugama za najosjetljivije slojeve stanovništva i socijalnu koheziju.

1.4.

EGSO stoga preporučuje znatno povećanje gornje granice za de minimis potpore za zdravstvene i socijalne usluge, koje je veće od iznosa nedavno predviđenog u predloženoj izmjeni horizontalne gornje granice za de minimis potpore utvrđene Uredbom Komisije (EU) br. 1407/2013 (3), uzimajući u obzir sve veću stratešku ulogu socijalnih i zdravstvenih usluga diljem EU-a.

1.5.

EGSO također preporučuje da se uz izmjenu maksimalnih pragova za de minimis potpore pojasni sljedeće: i. šira definicija pojma „socijalno stanovanje”; ii. bolja definicija koncepta „razumne profitne marže”, pri čemu treba razmotriti razlikovanje poduzeća socijalne ekonomije čije su gospodarske marže povezane sa socijalnom svrhom te iii. koncept „nefunkcioniranja tržišta”.

1.6.

Kad je riječ o pojmu „razumne profitne marže”, EGSO napominje da bi bilo korisno da Komisija utvrdi kriterije i pokazatelje koji mogu povezati profitnu maržu koja će se dopustiti u korist gospodarskih subjekata u skladu s njihovom sposobnošću ostvarivanja ciljeva od općeg interesa, čime bi se stvorili pozitivni socijalni učinci.

2.   Opće napomene

2.1.

U radnom dokumentu službi Komisije naslovljenom „Evaluacija pravila o javnim subvencijama za zdravstvene i socijalne usluge od općeg gospodarskog interesa i Uredbe o potporama de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa” sažeti su rezultati Komisijine evaluacije paketa Almunia, koji je na snazi od 2012.

2.2.

Paket iz 2012. imao je sljedeće glavne ciljeve u pogledu zdravstvenih i socijalnih usluga: i. pojednostavljenje kriterija usklađenosti i ii. smanjenje administrativnog opterećenja za države članice koje su voljne nadoknaditi troškove poduzećima kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa ranjivom dijelu stanovništva pod pravednim i cjenovno pristupačnim uvjetima.

2.3.

Stoga se evaluacijom Komisije nastoji utvrditi u kojoj su mjeri pravilima koja se primjenjuju na zdravstvene i socijalne usluge ostvareni njihovi ciljevi te jesu li ta pravila i dalje primjerena u aktualnim socijalnim i gospodarskim okolnostima.

2.4.

Točnije, evaluacijom Komisije ocjenjuje se djelotvornost pravila o uslugama od općeg gospodarskog interesa koja se primjenjuju na zdravstvene i socijalne usluge u posljednjih 10 godina, kao i njihova učinkovitost, usklađenost i dodana vrijednost EU-a, s naglaskom na razumijevanju konkretnih problema s kojima su se države članice dosad suočavale u provedbi pravila o uslugama od općeg gospodarskog interesa. Evaluacijom se nastoji ocijeniti i način primjene Uredbe o potporama de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa.

2.5.

Analiza Komisije upućuje na to da je paket o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012. prilično učinkovit u smislu pojašnjenja i pojednostavljenja paketa o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. kojim je uvedena, primjerice, posebna uredba o potporama de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa. U njemu su također pojašnjeni i razrađeni određeni osnovni koncepti relevantni za primjenu pravila o uslugama od općeg gospodarskog interesa.

2.6.

Međutim, u evaluaciji se navodi da ima još prostora za poboljšanje, posebno za pojašnjenje određenih ključnih koncepata povezanih s područjem primjene članka 107. UFEU-a i posebnog pravnog okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa, kao što su: i. gospodarska/negospodarska djelatnost; ii. učinak na trgovinu; iii. razumna dobit; iv. nefunkcioniranje tržišta i v. socijalno stanovanje. U evaluaciji se ističe i mogućnost povećanja gornje granice za potpore de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa koja se trenutačno primjenjuje te opći konsenzus među dionicima u tom pogledu.

2.7.

Kad je riječ o učinkovitosti, u evaluaciji se navodi da se Uredbom o potporama de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa i izmjenom Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa provedenom 2012. uspješno smanjilo administrativno opterećenje za javna tijela, iako ima još prostora za njegovo smanjenje. Drugi prikupljeni dokazi upućuju na to da bi trebalo smanjiti troškove povezane s primjenom zahtjeva utvrđenih pravilima o uslugama od općeg gospodarskog interesa.

2.8.

Kad je riječ o usklađenosti, evaluacija upućuje na to da su pravila o državnim potporama utvrđena u paketu o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012. interno usklađena i da omogućuju bolju raspodjelu zadaća između država članica i Komisije, čime se stvara dodana vrijednost EU-a, što u velikoj mjeri priznaju i javni i privatni dionici.

2.9.

Općenito govoreći, postoji konsenzus da se paketom o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012. državama članicama uspjelo zajamčiti stabilno pravno okruženje te da je paket prikladan za zadovoljavanje potreba unutar EU-a. Međutim, potpuna evaluacija učinka krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19 i ruske invazije na Ukrajinu te posljedične neizvjesnosti još nije moguća te bi se u budućnosti moglo težiti daljnjim poboljšanjima.

2.10.

Sustavi socijalne skrbi i zaštite zdravlja diljem EU-a trebali bi prije svega biti zajamčeni i podržani odgovarajućim javnim ulaganjima, a uz to je potrebno i povećanje uloge privatnih gospodarskih subjekata i subjekata socijalne ekonomije. Svi sudionici, javni ili privatni, uključeni u pružanje socijalnih i zdravstvenih usluga trebali bi poštovati odgovarajuće standarde i kriterije kojima se tržišno natjecanje može uskladiti s ciljevima od općeg interesa.

3.   Posebne napomene

3.1.

EGSO cijeni opsežan rad Komisije na savjetovanju i kasnijem ocjenjivanju, usmjeren na procjenu utjecaja i trenutačnih učinaka pravila o državnim potporama iz 2012. kako bi se pružila nadoknada za usluge od općeg gospodarskog interesa, s posebnim naglaskom na zdravstvenim i socijalnim uslugama.

3.2.

EGSO pozdravlja pozornost koju je Komisija pridala njegovom samoinicijativnom mišljenju o Pravilima o državnim potporama koja se primjenjuju na usluge od općeg gospodarskog interesa u području zdravstva i socijalnih usluga nakon pandemije. Promišljanja i prijedlozi o evaluaciji Komisije za izmjenu zakonodavnog paketa iz 2012. (4), kao i o radu Odbora regija na istu temu.

3.3.

EGSO cijeni javno savjetovanje koje je Komisija provela od 31. srpnja 2019. do 4. prosinca 2019. i stručnu studiju izrađenu u razdoblju od lipnja 2020. do svibnja 2021. Ta su savjetovanja pridonijela većoj transparentnosti i demokratičnosti postupka evaluacije, bez obzira na izrazito tehničku prirodu predmeta ispitivanja.

3.4.

EGSO želi ponovno naglasiti da je paket iz 2012. kojim se utvrđuju pravila o državnim potporama za usluge od općeg gospodarskog interesa svakako bio koristan u pogledu ažuriranja i pojednostavljenja prethodnih pravila iz 2005. godine. Stoga bi regulatorni pristup iz tog paketa trebalo zadržati u budućnosti, tako da se određena pitanja jednostavno ažuriraju i da se radi na dodatnom pojednostavljenju, jasnoći i pravnoj sigurnosti.

3.5.

EGSO smatra da je povećanje praga za izuzeće od obveze prijave za određene socijalne usluge temeljem Odluke Komisije 2012/21/EU (5), što je Komisija ocijenila u svojem radnom dokumentu, olakšalo pružanje zdravstvenih i socijalnih usluga od općeg gospodarskog interesa na nacionalnoj razini. Time je smanjeno administrativno opterećenje za javna tijela te su omogućene veća pravna predvidljivost i fleksibilnost za poduzeća. To proširenje u praksi pokazuje da Komisija smatra zdravstvene i socijalne usluge podskupinom s autonomnim značajkama unutar šireg okvira usluga od općeg gospodarskog interesa.

3.6.

EGSO smatra da bi se definicija „socijalnog stanovanja” mogla donekle proširiti. Trenutačna definicija glasi: „poduzetnici kojima je povjereno obavljanje socijalnih usluga, uključujući one koji pružaju usluge stambenog zbrinjavanja za socijalno ugrožene građane ili socijalne skupine koje se nalaze u nepovoljnijem položaju, kojima je zbog ograničene platežne sposobnosti do stambenog prostora nemoguće doći po tržišnim uvjetima, trebaju također uživati korist izuzeća od obveze prijave koje je predviđeno ovom Odlukom”. Stoga bi bilo važno u definiciju uključiti druge ozbiljne situacije koje se mogu provjeriti i odnose se na osobe koje nisu strogo „ugrožene” ni „u nepovoljnijem položaju” i koje nisu tehnički „nesolventne” niti imaju „ograničenu platežnu sposobnost”, kao što su ranjive osobe, uključujući žene izložene nasilju u kućanstvu i starije osobe. Nadalje, pristup stanovanju ključan je preduvjet za socijalnu uključenost, a politika javnih ulaganja u stanovanje za mlade bila bi opravdana s obzirom na položaj mladih u Europi.

3.7.

EGSO ponavlja svoj zahtjev za dodatnim pojašnjenjem koncepta „razumne profitne marže” koju pružatelji usluga od općeg gospodarskog interesa mogu ostvariti uz nadoknadu troškova nastalih pružanjem usluge. U tom pogledu EGSO se slaže s primjedbom Odbora regija u kojoj se ističe da „lokalne i regionalne vlasti nisu dovoljno opremljene za određivanje referentnih točaka za razumnu dobit”. Uz dodatno pojašnjenje koncepta „razumne profitne marže”, Komisija bi, s ciljem pružanja potpore javnim tijelima mogla pružiti i daljnje smjernice o tom pitanju. EGSO naglašava da je važno lokalnim tijelima omogućiti upoznavanje s relevantnim pravilima te jasno i jednostavno upravljanje tim pravilima. Utvrđivanje razumne profitne marže trebalo bi uključivati evaluaciju konkretnog doprinosa postizanju općeg interesa poduzeća uključenih u pružanje socijalnih i zdravstvenih usluga.

3.8.

Kako je istaknuto u evaluaciji koju je provela Komisija, određene države članice navele su da one „zbog složenosti koncepta pružateljima usluga od općeg gospodarskog interesa ne dopuštaju ostvarivanje razumne dobiti kao dijela naknade”, čime je situacija dodatno pogoršana.

3.9.

EGSO smatra da bi u definiciji „razumne profitne marže” trebalo razlikovati poduzeća socijalne ekonomije koja su obvezna ponovno uložiti ostvarene gospodarske marže u svoje statutom utvrđene aktivnosti, čime se ostvaruje pozitivan gospodarski učinak koji bi trebalo poticati i podupirati.

3.10.

EGSO naglašava da je potrebno uzeti u obzir najnoviju sudsku praksu Suda Europske unije koja se odnosi na pojam „gospodarske djelatnosti” u svrhu buduće prilagodbe pravila iz paketa o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012., naglašavajući da određene djelatnosti povezane sa zdravstvenim i socijalnim uslugama možda nisu gospodarske prirode. U slučaju da subjekt istodobno obavlja gospodarske i negospodarske djelatnosti, vođenje odvojenog i jasnog računovodstva vrlo je koristan alat kojim se jamči transparentnost i izbjegava unakrsno subvencioniranje.

3.11.

EGSO želi ponovno naglasiti da su u pojedinim državama članicama zdravstvene usluge i gotovo sve usluge socijalne skrbi organizirane na razini regija, županija ili čak gradova. To znači da je mobilnost korisnika među regijama ili županijama u određenoj zemlji vrlo ograničena, čime se a fortiori isključuje vjerodostojan učinak na trgovinu među državama članicama.

3.12.

Službe Komisije u svojoj evaluaciji napominju da je a priori teško isključiti učinak svih zdravstvenih i socijalnih usluga na trgovinu te da relativno mali iznos potpore ili relativno mala veličina poduzetnika korisnika ne znači a priori da možda neće biti učinka na trgovinu među državama članicama. Iako je stajalište Komisije razumljivo i u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, EGSO ističe da bi se omogućavanjem stabilnog financiranja zdravstvenih i socijalnih usluga na lokalnoj razini te istodobnom otvorenošću javnih poticaja subjektima koji žele ući na određeno tržište iz druge države članice, bez diskriminacije, mogli zajamčiti tržišno natjecanje i međudržavna ulaganja.

3.13.

Velik broj dionika smatra da je pojašnjenje pojma „nefunkcioniranje tržišta” u paketu iz 2012. barem djelomično olakšalo usklađenost s pravilima o uslugama od općeg gospodarskog interesa koja se primjenjuju na zdravstvene i socijalne usluge. U tom pogledu EGSO želi napomenuti da se nefunkcioniranje tržišta, uz slučajeve kad tržište ne pruža određenu uslugu, može posebno istaknuti i u slučajevima kad tržište ne može pružiti odgovarajuću kvalitetu, kao ni pravedan i cjenovno pristupačan pristup usluzi za sve, što negativno utječe na socijalnu koheziju i jednake mogućnosti.

3.14.

EGSO podržava stajalište većine dionika s kojima se Komisija savjetovala, a koji smatraju da trenutačna gornja granica od 500 000 EUR utvrđena Uredbom (EU) br. 360/2012 nije primjerena trenutačnim potrebama financiranja za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa jer se čini da se u mnogim slučajevima lako dostiže gornja granica za de minimis potpore, budući da se prosječni iznos državne potpore u prosjeku znatno povećao od 2012. Takav prag trebalo bi još više povećati za subjekte koji su, u skladu sa svojim statutima i zakonom, dužni ponovno uložiti prihode ostvarene u skladu sa socijalnim ciljem koji žele ostvariti, kao što je slučaj sa socijalnim poduzećima (6).

3.15.

EGSO u vezi s tim pitanjem naglašava utjecaj pandemije COVID-a 19 na socijalne i zdravstvene usluge, kao i utjecaj inflacije, koja se u posljednje tri godine znatno povećala. Iz toga slijedi da bi povećanje gornje granice za de minimis potpore, možda i iznad nedavno predloženog iznosa, i prilagodba Uredbe (EU) br. 1407/2013 bili opravdani s obzirom na stratešku ulogu zdravstvenih i socijalnih usluga diljem Unije te bi ih stoga trebalo ozbiljno razmotriti, iako je uobičajena gornja granica iz Uredbe (EU) br. 1407/2013 bila na snazi dulje vrijeme.

3.16.

EGSO primjećuje da bi se povećanjem trenutačnog praga za de minimis potpore od 500 000 EUR tijekom tri financijske godine pružila pravna sigurnost subjektima, kao i lokalnim upravama i tijelima koji su voljni podupirati socijalnu i medicinsku infrastrukturu. U mnogim se državama članicama primjećuje zabrinjavajuće stanje u pogledu pristupa skrbi i Komisija mora podržati napore država članica koje žele ulagati u ta područja.

3.17.

Kao što je navedeno u mišljenju „Akcijski plan za socijalnu ekonomiju” (7), EGSO naglašava važnost socijalne ekonomije za zdravstvene i socijalne usluge, čiju aktivnost treba poduprijeti pojašnjenjem uvjeta za pristup sektoru usluga od općeg gospodarskog interesa, kao i iznosa potpore dostupne u okviru državnih potpora za subjekte socijalne ekonomije.

3.18.

EGSO ističe da se posljedice pandemije COVID-a 19 i ruske ratne agresije na Ukrajinu na paket o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012. u radnom dokumentu službi Komisije ne analiziraju u potpunosti, ali se razmatraju gdje je to relevantno. U tom pogledu valja napomenuti da je zbog pandemije COVID-a 19 i invazije na Ukrajinu uloga zdravstvenih i socijalnih usluga postala još relevantnija i važnija nego prije (8) te da su ti događaji negativno utjecali na aktivnosti i funkcioniranje aktera uključenih u pružanje tih usluga. Zbog toga je još potrebniji pravni okvir kojim se može zajamčiti stabilno, djelotvorno i pojednostavljeno javno financiranje socijalnih i zdravstvenih usluga.

3.19.

Naposljetku, EGSO primjećuje da je Europska komisija nedavno počela raditi na fleksibilnijem i djelotvornijem pravnom okviru za financiranje zelene tranzicije kako bi se politike EU-a na odgovarajući način prilagodile Zakonu o smanjenju inflacije koji su donijele Sjedinjene Američke Države. Međunarodna konkurentnost EU-a svakako je dobar razlog za prilagodbu postojećeg pravnog okvira o državnim potporama. Isto tako, prilagodba i odgovarajuće pojednostavljenje postojećih pravila o zdravstvenim i socijalnim uslugama bili bi jednako opravdani i svakako bi pogodovali poboljšanju usluga koje se pružaju građanima, među ostalim i s obzirom na sve veće potrebe za pomoći istaknute u dokumentima koji se odnose na europsku strategiju za namijenjenu pružateljima i primateljima skrbi (9).

3.20.

Naposljetku, EGSO ponovno ističe posebnu važnost pažljivog praćenja korištenja državnih potpora u području zdravstvenih i socijalnih usluga kako bi se izbjegle nepravilnosti ili zlouporaba od strane gospodarskih subjekata uključenih u te kritične sektore.

Bruxelles, 27. travnja 2023.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Oliver RÖPKE


(1)  SL C 429, 11.12.2020., str. 131.

(2)  Uredba Komisije (EU) br. 360/2012 od 25. travnja 2012. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na potpore de minimis koje se dodjeljuju poduzetnicima koji pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa (SL L 114, 26.4.2012., str. 8.).

(3)  Uredba Komisije (EU) br. 1407/2013 оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (SL L 352, 24.12.2013., str. 1.).

(4)  SL C 323, 26.8.2022., str. 8.

(5)  Odluka Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L 7, 11.1.2012., str. 3.).

(6)  SL C 429, 11.12.2020., str. 131.

(7)  SL C 323, 26.8.2022., str. 38.

(8)  Na to upućuje povećanje rashoda država članica za socijalne i zdravstvene usluge posljednjih godina, što se ističe u evaluaciji Komisije.

(9)  https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&furtherNews=yes&newsId=10382#navItem-relatedDocuments


Top