–

za XL, osobno,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna i S. Żyrek, u svojstvu agenata,

–

za litavsku vladu, K. Dieninis, S. Grigonis i V. Kazlauskaitė‑Švenčionienė, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, K. Herrmann, A. Steiblytė i P. Van Nuffel, u svojstvu agenata,

1

Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 2. i članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a te članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

2

Zahtjevi su upućeni u okviru sporova između, u predmetu C‑146/23, osobe XL, suca, i Sąda Rejonowog w Białymstoku (Općinski sud u Białystoku, Poljska), a u predmetu C‑374/23, osoba SR i RB, dvoje sudaca, i Lietuvos Respublike (Republika Litva), u pogledu iznosa njihovih primitaka od rada.

3

Člankom 178. Konstytucje Rzeczypospolitej Polskiej (Ustav Republike Poljske) koji se odnosi na neovisnost sudaca, određuje se:

„1.   Suci su neovisni u obavljanju svoje dužnosti i podliježu samo Ustavu i zakonima.

2.   Sucima se osiguravaju uvjeti rada i primici od rada koji odgovaraju dostojanstvu službe i opsegu njihovih obveza.

3.   Suci ne mogu biti članovi nijedne političke stranke ili sindikata niti obavljati javnu djelatnost koja nije u skladu s načelom neovisnosti sudova i sudaca.”

4

Ustawa – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon o ustrojstvu redovnih sudova) od 27. srpnja 2001. (Dz. U. iz 2001., br. 98, pozicija 1070.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku u predmetu C‑146/23 (u daljnjem tekstu: Zakon o ustrojstvu redovnih sudova), sadržava članak 91., koji se odnosi na primitke od rada sudaca, koji glasi kako slijedi:

„[…]

1c.   Podložno stavku 1.d, osnovna plaća sudaca u određenoj godini temelji se na prosječnom dohotku u drugom tromjesečju prethodne godine koji u [Dziennik Urzędowy Rzeczypospolitej Polskiej “Monitor Polski” (Službeni list Republike Poljske „Monitor Polski”] objavljuje ravnatelj [Głównego Urzędu Statystycznego (Središnji statistički ured, Poljska)] u skladu s člankom 20. stavkom 2. [ustawe o emeryturach i rentach z Funduszu Ubezpieczeń Społecznych (Zakon o starosnim mirovinama i drugim mirovinama koje isplaćuje Zavod za socijalnu sigurnost) od 17. prosinca 1998. (Dz. U. iz 1998., br. 162., pozicija 1118.)].

1d.   Ako je prosječna plaća iz stavka 1.c niža od prosječne plaće objavljene za drugo tromjesečje prethodne godine, prihvaća se osnovna plaća sudaca u dotadašnjem iznosu.

2.   Osnovna plaća sudaca izražava se u razredima, čija se visina određuje primjenom koeficijenata na osnovu za određivanje osnovne plaće iz stavka 1.c. Osnovni platni razredi za pojedine sudačke dužnosti i koeficijenti na temelju kojih se određuje visina osnovne plaće sudaca u pojedinim razredima utvrđeni su u prilogu ovom zakonu.

[…]

6.   Sudac ima pravo na naknadu za obnašanje dužnosti u vezi s njegovom dužnosti.

7.   Osim toga, primici od rada sudaca uvećavaju se za dodatak za radni staž, koji iznosi 5 % osnovne plaće od šeste godine obavljanja službe te potom raste za 1 % svake sljedeće godine, do najviše 20 % osnovne plaće.

[…]”.

5

U skladu s člankom 8. ustawe o szczególnych rozwiązaniach służących realizacji ustawy budżetowej na rok 2022 (Zakon o posebnim odredbama za izvršenje Zakona o proračunu za 2022.) od 17. prosinca 2021. (Dz. U. iz 2021., pozicija 2445., u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju proračuna za 2022.):

„1.   U 2022. osnovna plaća sudaca iz članka 91. stavka 1.c [Zakona o ustrojstvu redovnih sudova] temelji se na prosječnoj plaći u drugom tromjesečju 2020. objavljenoj u obavijesti ravnatelja Središnjeg statističkog ureda.

2.   Osnovica iz stavka 1. uvećava se za iznos od 26 [poljskih zlota (PLN) (oko 6 eura)].

3.   Kada se u različitim odredbama upućuje na osnovnu plaću sudaca iz članka 91. stavka 1.c [Zakona o ustrojstvu redovnih sudova], ona se u 2022. temelji na prosječnoj plaći u drugom tromjesečju 2020. objavljenoj u obavijesti ravnatelja Središnjeg statističkog ureda, uvećanoj za 26 poljskih zlota.

4.   Kada se u različitim odredbama upućuje na primitke od rada sudaca, oni se u 2022. temelje na primicima od rada izračunanima u skladu sa stavcima 1. i 2.”

6

U skladu s člankom 8. ustawe o szczególnych rozwiązaniach służących realizacji ustawy budżetowej na rok 2023 (Zakon o posebnim odredbama za izvršenje Zakona o izvršenju proračuna za 2023.) od 1. prosinca 2022. (Dz. U. iz 2022., pozicija 2666., u daljnjem tekstu: Zakon o proračunu za 2023.):

„1.   U 2023. osnovna plaća sudaca iz članka 91. stavka 1.c [Zakona o ustrojstvu redovnih sudova] iznosi 5444,42 poljska zlota (oko 1274 eura).

2.   Kada se u različitim odredbama upućuje na osnovnu godišnju plaću sudaca iz članka 91. stavka 1.c [Zakona o ustrojstvu redovnih sudova], ona u 2023. iznosi 5444,42 poljska zlota”.

7

Člankom 3. Lietuvos Respublikos teisėjų darbo apmokėjimo įstatymasa (Zakon Republike Litve o primicima od rada sudaca) od 6. studenoga 2008. (Žin., 2008., br. 131‑5022; u daljnjem tekstu: Zakon o primicima od rada sudaca), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku, predviđalo se da se primici od rada sudaca izračunavaju na temelju osnovice primitaka od rada državnih političara, sudaca, državnih dužnosnika, javnih službenika i zaposlenika institucija koje financiraju država i općine Republike Litve koju je za određenu godinu usvojio Parlament Republike Litve na prijedlog Vlade te države članice. Ta osnovica nije smjela biti manja od osnovice iz prethodne godine, osim u slučaju proglašenja izvanrednog stanja. Osnovica se određivala uzimajući u obzir prosječnu godišnju stopu inflacije za prethodnu godinu koja je bila izračunana na temelju nacionalnog indeksa potrošačkih cijena, visinu minimalne mjesečne plaće i utjecaj drugih čimbenika koji utječu na visinu i kretanje prosječne plaće u javnom sektoru.

8

U skladu s člankom 4. stavkom 2. Zakona o plaćama sudaca, primici od rada sudaca redovnih i specijaliziranih sudova sastojali su se od osnovne plaće, dodatka za radni staž u javnom sektoru, naknade za rad, dežurstva tijekom dana odmora i praznika te rad na zamjeni, kao i dodatka za povećanje radnog opterećenja.

9

Primici od rada sudaca apygardos teismaija (okružni sudovi, Litva) izračunavala se množenjem osnovne plaće s koeficijentom plaće koji je, u skladu s glavom II. Priloga tom zakonu, za te suce iznosio 17,2.

10

Dana 4. prosinca 2003., osoba XL imenovana je na sudačku dužnost Sąda Rejonowog w Suwałkach (Općinski sud u Suwałkama, Poljska). Od 3. travnja 2007. obavlja svoje dužnosti na Sądu Rejonowom w Białymstoku (Općinski sud u Białystoku). Njezini primici od rada sastoje se od osnovice za izračun osnovne plaće na koju se primjenjuje koeficijent 2,5 na što se dodaje, među ostalim, dodatak za radni staž koji odgovara 20 % osnovne plaće. Iznos osnovice njezine osnovne plaće iznosio je 5050,48 PLN (oko 1181 eura) za 2022. i 5444,42 poljska zlota (oko 1274 eura) za 2023.

11

Osoba XL tako je primala mjesečnu plaću u iznosu od 15151,44 poljska zlota (oko 3544 eura) za razdoblje od srpnja do studenoga 2022., 15033,51 poljski zlot (oko 3517 eura) za prosinac 2022. i 16333,26 poljskih zlota (oko 3821 eura) za siječanj 2023.

12

Nakon što ju je na njezin zahtjev njezin poslodavac obavijestio da bi primila 10000 poljskih zlota (oko 2339 eura) više nego što je primila na temelju svojih primitaka od rada za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. siječnja 2023. da su njezini primici od rada bili izračunani u skladu s člankom 91. stavkom 1.c Zakona o ustrojstvu redovnih sudova, osoba XL podnijela je tužbu protiv Sąda Rejonowog w Białymstoku (Općinski sud u Białystoku) pred tim sudom, odnosno sudom koji je uputio zahtjev, kako bi ostvarila isplatu tog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

13

Navedeni sud najprije podsjeća na to da iz presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses (C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 42. do 45.), proizlazi da to što suci primaju primitke od rada koji su odgovarajući s obzirom na važnost funkcija koje obavljaju predstavlja jamstvo svojstveno neovisnosti sudaca. Taj sud smatra da to jamstvo treba poštovati, čak i ako izmjene nacionalnog propisa o određivanju primitaka od rada sudaca dovode do pogoršanja njihove materijalne situacije zbog trajnog smanjenja visine njihovih primitaka od rada.

14

Sud koji je uputio zahtjev zatim naglašava da članak 91. stavak 1.c Zakona o ustrojstvu redovnih sudova predviđa da se osnovna plaća sudaca u određenoj godini objektivno određuje na temelju prosječne plaće u drugom tromjesečju prethodne godine, kako ju je priopćio ravnatelj Središnjeg ureda za statistiku.

15

Dodaje da je taj mehanizam određivanja osnovne plaće sudaca međutim nedavno izmijenjen, i to u tri navrata. Tako je za 2021. utvrđena osnovna plaća u odnosu na prosječnu plaću u drugom tromjesečju godine „n – 2”, odnosno u 2019., a ne u odnosu na prosječnu plaću u drugom tromjesečju godine „n – 1”, odnosno u 2020., što je za posljedicu imalo „zamrzavanje” indeksacije primitaka od rada sudaca. Za 2022. uzeta je u obzir prosječna plaća u drugom tromjesečju 2020., uz povećanje od 26 PLN. Naposljetku, za 2023. primici od rada sudaca nisu se izračunavali na temelju prosječne plaće u drugom tromjesečju 2022., nego na temelju osnovice koju je utvrdio poljski zakonodavac.

16

Sud koji je uputio zahtjev naglašava da je poljska vlada opravdala te promjene gospodarskom situacijom u Poljskoj koja je 2021. uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19, a za 2023. kako tom pandemijom tako i invazijom Ruske Federacije na Ukrajinu. Suprotno tomu, za 2022. nije naveden nijedan poseban razlog.

17

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev navodi da su prva predsjednica Sąda Najwyższyjeg (Vrhovni sud, Poljska), predsjednik Naczelnog Sąda Administracyjnog (Visoki upravni sud, Poljska) i Krajowa Rada Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska) podnijeli Trybunału Konstytucyjnom (Ustavni sud, Poljska) tri različita zahtjeva radi utvrđenja neustavnosti članka 8. Zakona o izvršenju proračuna za 2023. U okviru tih triju zahtjeva tvrdilo se u biti da se tim člankom povređuju jamstva kojima se sucima osigurava naknada koja odgovara dostojanstvu njihove dužnosti, načelu neovisnosti sudaca i načelu zaštite stečenih prava i povjerenja u državu. Naime, navedenim člankom predviđa se metoda određivanja osnovne plaće sudaca koja je protivna njihovu pravu na primanje plaće određene na temelju objektivnih kriterija koji su neovisni o bilo kakvoj proizvoljnoj odluci zakonodavca i koja odgovara dostojanstvu njihove dužnosti. Budući da zakonodavac svake godine određuje osnovicu primitaka od rada sudaca, način koji se primjenjuje za određivanje tih primitaka od rada u određenoj je mjeri nepredvidljiv. Osim toga, iako je „zamrzavanje” plaća trebalo biti privremeno uvedeno, njegovo zadržavanje za 2023. dokazuje namjeru trajnog smanjenja primitaka od rada sudaca, protivno članku 178. stavku 2. Ustava Republike Poljske. Naposljetku, svaka intervencija u funkcioniranje i organizaciju sudbene vlasti može se provesti samo iznimno i mora biti rezultat usklađenog djelovanja zakonodavne i sudbene vlasti.

18

Sud koji je uputio zahtjev, koji kao poslodavac osobe XL smatra da nije ovlašten izuzeti iz primjene sporne nacionalne odredbe, slaže se s argumentima iznesenima u prethodnoj točki. U ovom slučaju, ugrožavanje neovisnosti sudaca temelji se na trajnom „zamrzavanju” tijekom triju godina indeksacije njihovih primitaka od rada i de facto napuštanju, tijekom 2023., mehanizma određivanja primitaka od rada sudaca koji se temelji na prosječnoj plaći u drugom tromjesečju prethodne godine, kako je to predviđeno člankom 91. stavkom 1.c Zakona o ustrojstvu redovnih sudova. Sud koji je uputio zahtjev smatra da je ta trajna, ponavljajuća i važna promjena u primicima od rada sudaca neopravdana s obzirom na stabilno stanje javnih financija Republike Poljske te da je njezin cilj podčiniti neovisno i samostalno sudstvo kako bi ono djelovalo arbitrarno s obzirom na političke okolnosti koje određuju izvršna i zakonodavna vlast.

19

Kao i osoba XL, sud koji je uputio zahtjev smatra da se presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses (C‑64/16, EU:C:2018:117) i od 7. veljače 2019., Escribano Vindel (C‑49/18, EU:C:2019:106) ne mogu primijeniti na ovaj predmet jer je u ovom slučaju odstupanje od mehanizma određivanja primitaka od rada sudaca trajno, a ne privremeno kao u predmetima u kojima su donesene te presude i jer se odnosi ponajprije na suce, što u tim predmetima nije bio slučaj.

20

U tim je okolnostima Sąd Rejonowy w Białymstoku (Općinski sud u Białystoku) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 2. [UEU‑a] u kojem se utvrđuju vrijednosti na kojima se temelji Europska unija i upućuje na poštovanje vladavine prava i članak 19. stavak 1. drugi podstavak [UEU‑a] u vezi s člankom 47. [Povelje] koji se odnose na to da države članice osiguravaju djelotvornu sudsku zaštitu koja se temelji na pravu na pristup neovisnom i nepristranom sudu, tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudaca protive odredbe nacionalnog prava koje, kako bi se smanjili proračunski troškovi, uzrokuju odustajanje od mehanizma za određivanje primitaka od rada sudaca na temelju objektivnih kriterija koji ne ovise o proizvoljnom uplitanju izvršne i zakonodavne vlasti, pri čemu te odredbe dovode do trajnog smanjenja primitaka od rada sudaca i time povređuju ustavna jamstva za osiguravanje sucima primitaka od rada koji odgovaraju dostojanstvu službe i opsegu njihovih obveza te sudovanje neovisnih sudova i neovisnih sudaca?”

21

U odgovoru na zahtjev Suda za informacije koji se odnosi, među ostalim, na mogući utjecaj na zahtjev za prethodnu odluku presude Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud) od 8. studenoga 2023. (predmet br. K 1/23) kojom je utvrđena neusklađenost članka 8. Zakona o izvršenju proračuna za 2023. s člankom 178. stavkom 2. Ustava Republike Poljske, sud koji je uputio zahtjev naveo je da namjerava ostati pri zahtjevu za prethodnu odluku jer Trybunał Konstytucyjny (Ustavni sud) nije ispitao je li taj članak 8. u skladu s načelom neovisnosti sudaca iz stavka 1. tog članka 178. Usto, ta se presuda odnosi samo na Zakon o izvršenju proračuna za 2023., dok se u glavnom postupku raspravlja i o tome poštuje li se Zakonom o izvršenju proračuna za 2022. to načelo.

22

Osobe SR i RB, koje su suci Vilniaus apygardos teismasa (Okružni sud u Vilniusu, Litva), podnijele su protiv Republike Litve tužbu za naknadu štete Vilniaus apygardos administracinis teismasu (Okružni upravni sud u Vilniusu, Litva), sudu koji je uputio zahtjev, radi plaćanja naknade štete u iznosu od 74286,09 eura za osobu SR i iznosa od 95620,17 eura za osobu RB. Tvrde da određivanje njihovih primitaka od rada ovisi o političkoj volji izvršne i zakonodavne vlasti te da se njime osobito povređuje ustavno načelo neovisnosti sudaca.

23

Osobe SR i RB žale se na nepostojanje pravnog mehanizma koji bi sudu ili sucu omogućio da od izvršne i zakonodavne vlasti zahtijeva da odrede dostojne primitke od rada na temelju nacionalnih gospodarskih pokazatelja i koji odgovaraju odgovornostima sudaca i strogim ograničenjima koja su im nametnuta, osobito u pogledu obavljanja druge djelatnosti.

24

Republika Litva, sa svoje strane, tvrdi da planiranje državnog proračuna i, posebno, iznosa primitaka od rada državnih dužnosnika i zaposlenika u javnom sektoru ulazi u ovlasti vlade predviđene Ustavom Republike Litve. Osim toga, osnovica primitaka od rada tih državnih dužnosnika i zaposlenika utvrđuje se godišnje ovisno o državnim sredstvima i financijskim ograničenjima, tako da država nije mogla povećati tu osnovicu brže nego što je to učinila. Nadalje, od 2018. do 2023. navedena se osnovica redovito povećavala i imala je izravan gospodarski učinak na plaće u privatnom sektoru i prosječnu nacionalnu plaću, kao i znatan utjecaj na rast fonda plaća u sudstvu. Konačno, ta država članica smatra da određivanje sustava primitaka od rada sudaca ulazi u diskrecijsku i isključivu ustavnu ovlast države i njezinih institucija.

25

Sud koji je uputio zahtjev navodi da se, na temelju zajedničke primjene članka 3. i priloga Zakonu o primicima od rada sudaca, primici od rada sudaca apygardos teismaija (okružni sudovi) izračunavaju množenjem osnovice, koja je iznosila 181 euro za 2022. i 186 eura za 2023. s koeficijentom za plaću od 17,2, pri čemu se taj koeficijent nije mijenjao od 1. listopada 2013., osim za suce apylinkės teismaija (općinski sudovi, Litva).

26

Isključujući dodatak za radni staž, primici od rada sudaca apygardos teismaija (okružni sudovi) iznosili su 2440,85 eura (bruto) za 2008. i 2362 eura (bruto) za 2021., uzimajući u obzir poreznu reformu provedenu 2019. Stoga, iako se čini da su se primici od rada sudaca u trinaest godina povećali za oko 8 %, nominalni primici od rada sudaca zapravo su se smanjili za 3,2 % samo zbog te porezne reforme. Usto, od kraja 2021. primici od rada sudaca smanjili su se, približavajući se prosječnoj nacionalnoj plaći. Naime, u prvom tromjesečju 2022. nacionalna prosječna plaća iznosila je 1729,90 eura, a prosječna sudačka plaća iznosila je 3113,20 eura. Osim toga, suci podliježu prilično strogim obvezama koje se sastoje, među ostalim, od besprijekornog ponašanja, obavljanja njihovih dužnosti za iste mjesečne primitke od rada neovisno o njihovu radnom opterećenju i od zabrane obavljanja drugih djelatnosti, osim onih koje se odnose na nastavu i stvaralaštvo.

27

S tim u vezi, sud koji je uputio zahtjev navodi da, u skladu s preporukama o najvišem iznosu nagrada za rad odvjetnika ili odvjetničkog vježbenika u građanskim predmetima, koje su 2004. odobrili ministar pravosuđa Republike Litve i Litavska odvjetnička komora, iznos odvjetničke satnice iznosi 179,9 eura, dok iznos bruto satnice suca apygardos teismasa (okružni sud, Litva), ne uključujući dodatak za radni staž, iznosi oko 20 eura. Takvo odstupanje predstavlja diskriminaciju koja je protivna načelu jednakosti kao i članku 2. UEU‑a na štetu tih sudaca u odnosu na pravnike koji se bave sličnim profesijama.

28

Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev ističe da iz presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses (C‑64/16, EU:C:2018:117), proizlazi da neovisnost sudaca podrazumijeva da se primici od rada nacionalnih sudaca određuju prema kriterijima koji su neovisni o proizvoljnoj intervenciji izvršne i zakonodavne vlasti i da visina primitaka od rada sudaca odgovara važnosti dužnosti koje obavljaju, što ovdje nije slučaj.

29

Shodno tomu, taj sud navodi da mora ocijeniti je li nacionalni sustav primitaka od rada sudaca koji izravno ovisi o političkoj volji zakonodavne i izvršne vlasti u skladu s pravom Unije te jamči li vrijednosti zaštićene člankom 2. UEU‑a i načelo neovisnosti sudaca sadržano u članku 47. Povelje.

30

S obzirom na prethodno navedeno, Vilniaus apygardos administracinis teismas (Okružni upravni sud u Vilniusu) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

31

Sud je odlukom od 23. siječnja 2024. spojio predmete C‑146/23 i C‑374/23 radi provedbe usmenog dijela postupka i donošenja presude.

32

U svojim pisanim očitovanjima litavska vlada tvrdi, kao prvo, da Sud nije nadležan za odlučivanje o pitanjima koja je postavio sud koji je uputio zahtjev s obzirom na to da pravo Unije ne uređuje ni visinu primitaka od rada nacionalnih sudova ni pravila određivanja, izračuna ili isplate tih primitaka od rada.

33

Međutim, ta se argumentacija zapravo odnosi na tumačenje odredbi primarnog prava Unije koje je sud koji je uputio zahtjev naveo u svojim pitanjima. Tumačenje tih odredbi očito ulazi u nadležnost Suda na temelju članka 267. UFEU‑a. Naime, iako je ustrojstvo pravosuđa u državama članicama u njihovoj nadležnosti, države članice prilikom izvršavanja te nadležnosti ipak su dužne poštovati obveze koje za njih proizlaze iz prava Unije (vidjeti u tom smislu presude od 18. svibnja 2021., Asociaţia Forumul Judecătorilor din România i dr., C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393, t. 111. i od 9. siječnja 2024., G. i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj), C‑181/21 i C‑269/21, EU:C:2024:1, t. 57. i 58.), osobito kada utvrđuju pravila za određivanje primitaka od rada sudaca.

34

Usto, članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a primjenjuje se, s materijalnog gledišta, na sve nacionalne suce ili sudove koji mogu odlučivati o pitanjima koja se odnose na tumačenje ili primjenu prava Unije i koja su stoga područja obuhvaćena tim pravom u smislu te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21 EU:C:2024:594, t. 36. i navedenu sudsku praksu). To je osobito slučaj s dvoje tužitelja u glavnom postupku u predmetu C‑374/23, u njihovu svojstvu suca Vilniaus apygardos teismasa (Okružni sud u Vilniusu).

35

Iz toga slijedi da su pitanja upućena u predmetu C‑374/23 u nadležnosti Suda.

36

Kao drugo, litavska vlada ističe nedopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku jer postavljena pitanja nemaju nikakve veze s činjenicama i predmetom spora u glavnom postupku te stoga traženo tumačenje nije potrebno za rješavanje tog spora. Tako naglašava da se u ovom slučaju ne osporava nijedna nacionalna mjera koja je posebno usmjerena na smanjenje primitaka od rada sudaca i da su se tijekom predmetnog razdoblja primici od rada litavskih sudaca redovito povećavali.

37

U tom pogledu, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u okviru suradnje između njega i nacionalnih sudova uspostavljene u članku 267. UFEU‑a isključivo je na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uzimajući u obzir posebnosti predmeta, ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Iz toga slijedi da pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju pretpostavku relevantnosti i da je Sud načelno dužan donijeti odluku ako se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije. Sud stoga može odbiti odgovoriti na prethodno pitanje nacionalnog suda samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na postavljena pitanja (presuda od 18. svibnja 2021., AsociaţiaForumul Judecătorilor Din România i dr., C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393, t. 115. i 116. i navedena sudska praksa).

38

Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je sudu koji je uputio zahtjev podnesena tužba za naknadu štete protiv Republike Litve u okviru koje se u biti tvrdi da diskrecijska ovlast kojom raspolažu zakonodavna i izvršna vlast te države članice za određivanje primitaka od rada sudaca povređuje načelo neovisnosti sudaca. U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev želi znati, kako bi odlučio o toj tužbi, jesu li pravila za određivanje tih primitaka od rada i njihova iznosa u skladu s tim načelom koje proizlazi iz članka 2. i članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a te članka 47. Povelje.

39

Stoga je odgovor na pitanja postavljena u predmetu C‑374/23, koja se odnose na tumačenje tih odredbi, potreban kako bi se sudu koji je uputio zahtjev omogućilo donošenje odluke u glavnom postupku.

40

Iz toga slijedi da je zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C‑374/23 dopušten.

41

Uvodno, budući da se u predmetu C‑374/23 drugo pitanje odnosi na tumačenje članka 47. Povelje, valja naglasiti da priznavanje prava na djelotvoran pravni lijek u određenom slučaju pretpostavlja da se osoba koja se na njega poziva – poziva na prava ili slobode zajamčene pravom Unije ili da se protiv nje vodi kazneni postupak koji predstavlja provedbu prava Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje (presuda od 22. veljače 2022., RS (Učinak presuda ustavnog suda),C‑430/21, EU:C:2022:99, t. 34. i navedena sudska praksa).

42

Iz zahtjeva za prethodnu odluku ne proizlazi da osobe SR i RB ispunjavaju bilo koji od tih uvjeta.

43

Stoga, u skladu s člankom 51. stavkom 1. Povelje, njezin članak 47. nije kao takav primjenjiv u predmetu C‑374/23. Međutim, budući da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a nalaže svim državama članicama da uspostave pravne lijekove potrebne za osiguranje djelotvorne sudske zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije, osobito u smislu članka 47. Povelje, potonju odredbu treba uzeti u obzir u svrhu tumačenja članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a (presude od 20. travnja 2021., Repubblika,C‑896/19, EU:C:2021:311, t. 44. i 45. i od 22. veljače 2022., RS (Učinak presuda ustavnog suda),C‑430/21, EU:C:2022:99, t. 36. i 37.).

44

S obzirom na navedeno, pitanja postavljena u predmetima C‑146/23 i C‑374/23, koja valja ispitati zajedno, treba shvatiti na način da se njima u biti želi saznati treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 2. UEU‑a, tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudaca protivi to da:

45

U tom pogledu ni članak 2. ni članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a ni bilo koja druga odredba prava Unije ne nameće državama članicama nijedan konkretan ustavni model uređenja odnosa i interakcija između raznih grana državne vlasti, osobito kad je riječ o definiciji i razgraničenju njihovih ovlasti. Naime, u skladu s člankom 4. stavkom 2. UEU‑a, Unija mora poštovati nacionalne identitete država članica koji su neodvojivo povezani s njihovim temeljnim političkim i ustavnim strukturama. Međutim, države članice pri odabiru svojeg ustavnog modela dužne su poštovati zahtjeve koji za njih proizlaze iz prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 22. veljače 2022., RS (Učinak presuda ustavnog suda),C‑430/21, EU:C:2022:99, t. 43. i navedenu sudsku praksu).

46

Naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom navedenom u točki 33. ove presude, iako je ustrojstvo pravosuđa u državama članicama u njihovoj nadležnosti, one su ipak prilikom izvršavanja te nadležnosti dužne poštovati obveze koje imaju na temelju prava Unije, a osobito članka 2. i članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 22. veljače 2022., RS (Učinak presuda ustavnog suda),C‑430/21, EU:C:2022:99, t. 38. i navedenu sudsku praksu). To osobito vrijedi za utvrđivanje pravila za određivanje primitaka od rada sudaca.

47

Člankom 19. UEU‑a, kojim se konkretizira vrijednost vladavine prava navedena u članku 2. UEU‑a, nacionalnim sudovima i Sudu povjerava se zadaća osiguranja pune primjene prava Unije u svim državama članicama kao i sudsku zaštitu prava koju pojedinci ostvaruju iz navedenog prava. U tu je svrhu ključno očuvanje neovisnosti tih tijela (vidjeti u tom smislu presudu od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravno sredstvo), C‑824/18, EU:C:2021:153, t. 108. i 115. i navedenu sudsku praksu).

48

Zahtjev neovisnosti sudova, koji je svojstven zadaći suđenja, proizlazi iz bitnog sadržaja temeljnog prava na djelotvornu sudsku zaštitu i pošteno suđenje, koje ima ključnu važnost kao jamstvo zaštite svih prava koja osobe izvode iz prava Unije i očuvanja zajedničkih vrijednosti država članica navedenih u članku 2. UEU‑a, osobito vrijednosti vladavine prava (presude od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 49. i od 29. srpnja 2024., Valančius,C‑119/23, EU:C:2024:653, t. 46.).

49

Pojam neovisnosti sudova osobito znači da predmetno tijelo svoje sudske dužnosti izvršava posve samostalno, a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu i da ne prima naloge ili upute bilo koje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke. Baš kao i zabrana razrješenja članova predmetnog tijela, to što oni primaju plaću koja je odgovarajuća s obzirom na važnost funkcija koje obavljaju predstavlja jamstvo svojstveno neovisnosti sudaca (presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses,C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 44. i 45. i od 7. veljače 2019., Escribano Vindel,C‑49/18, EU:C:2019:106, t. 66.).

50

Konkretnije, u skladu s načelom diobe vlasti, koje karakterizira funkcioniranje vladavine prava, neovisnost sudova mora osobito biti zajamčena u odnosu na zakonodavnu i izvršnu vlast (presude od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18, EU:C:2019:982, t. 124.; od 20. travnja 2021., Repubblika,C‑896/19, EU:C:2021:311, t. 54. i od 22. veljače 2022., RS (Učinak presuda ustavnog suda),C‑430/21, EU:C:2022:99, t. 42.).

51

Međutim, sama činjenica da su zakonodavna i izvršna vlast države članice uključene u određivanje primitaka od rada sudaca ne može sama po sebi dovesti do ovisnosti sudaca o tim vlastima niti izazvati sumnju u njihovu neovisnost ili nepristranost. Kao što je to Europska komisija istaknula u svojim pisanim očitovanjima, države članice raspolažu širokom marginom prosudbe kada pripremaju svoj proračun i odlučuju između različitih stavki javnih rashoda. Ta široka margina prosudbe uključuje određivanje metode izračuna tih troškova i, osobito, primitaka od rada sudaca. Naime, nacionalna zakonodavna i izvršna vlast u najboljem su položaju da uzmu u obzir poseban društveno‑gospodarski kontekst države članice u kojem taj proračun treba izraditi i zajamčenu neovisnost sudaca.

52

Ipak ostaje činjenica da nacionalna pravila o primicima od rada sudaca ne smiju kod pojedinaca pobuditi legitimne sumnje u pogledu neovisnosti dotičnih sudaca od utjecaja vanjskih čimbenika i njihove neutralnosti u odnosu na suprotstavljene interese (vidjeti, po analogiji, presudu od 20. travnja 2021., Repubblika,C‑896/19, EU:C:2021:311, t. 56. do 57.).

53

U tu svrhu, poveljama, izvješćima i drugim dokumentima koje izrađuju tijela Vijeća Europe ili koji su dio sustava Ujedinjenih naroda mogu se pružiti relevantne smjernice za tumačenje prava Unije ako postoje nacionalne odredbe donesene u tom području.

54

Što se tiče, kao prvo, pravila za određivanje primitaka od rada sudaca, važno je, kao prvo, da se u skladu s načelom pravne sigurnosti te odredbe utvrde zakonom, kojim se može predvidjeti intervencija socijalnih partnera, osobito organizacija koje predstavljaju dotične suce. U tom kontekstu, transparentnost zakonodavnog postupka pridonosi osiguravanju neovisnosti sudaca.

55

U tom pogledu, točkom 11. „Temeljnih načela o neovisnosti sudstva”, usvojenih na Sedmom kongresu Ujedinjenih naroda o sprečavanju kriminala i postupanju s počiniteljima kaznenih djela koji se održao u Milanu od 26. kolovoza do 6. rujna 1985., predviđa se da odgovarajući primici od rada sudaca moraju biti „zajamčeni zakonom”. Isto tako, Preporuka CM/Rec(2010)12 Odbora ministara Vijeća Europe, naslovljena „Suci: neovisnost, učinkovitost i odgovornosti”, koja je donesena 17. studenoga 2010. (u daljnjem tekstu: Preporuka Odbora ministara iz 2010.), u točki 53. navodi da „[g]lavna pravila sustava primitaka od rada profesionalnih sudaca trebaju biti utvrđena zakonom”.

56

Osim toga, načelo neovisnosti sudaca, u vezi s načelom pravne sigurnosti, zahtijeva da pravila za određivanje njihovih primitaka od rada budu objektivna, predvidljiva, stabilna i transparentna, tako da se isključi svaka proizvoljna intervencija zakonodavne i izvršne vlasti dotične države članice.

57

Kao drugo, kao što je to navedeno u točki 49. ove presude, to što suci primaju primitke od rada čija visina odgovara važnosti funkcija koje obavljaju predstavlja jamstvo svojstveno njihovoj neovisnosti.

58

U tom pogledu, iz sudske prakse proizišle iz presude od 7. veljače 2019., Escribano Vindel (C‑49/18, EU:C:2019:106, t. 70., 71. i 73.), proizlazi da visina primitaka od rada sudaca mora biti dovoljno visoka, s obzirom na socioekonomski kontekst dotične države članice, da bi im se dodijelila određena ekonomska neovisnost koja ih može zaštititi od rizika eventualne vanjske intervencije ili pritisaka koji bi mogli ugroziti neutralnost odluka koje moraju donijeti. Stoga visina tih primitaka od rada mora biti takva da suce štiti od rizika od korupcije.

59

U točki 54. Preporuke Odbora ministara iz 2010. navodi se da bi „primici od rada sudaca trebali biti razmjerni njihovoj ulozi i odgovornostima te biti dostatni da bi ih se zaštitilo od bilo kakvog pritiska da se utječe na njihove odluke”. U točki 57. obrazloženja te preporuke pojašnjava se da je „[p]rimjerena visina primitaka od rada ključni element borbe protiv korupcije sudaca te joj je cilj zaštititi ih od mogućih pritisaka”.

60

Stoga se primici od rada sudaca mogu razlikovati ovisno o radnom stažu i prirodi dužnosti koje su im povjerene. U svakom slučaju, uvijek moraju odgovarati važnosti funkcija koje obavljaju.

61

Ocjena primjerenosti primitaka od rada sudaca podrazumijeva uzimanje u obzir, osim redovne osnovne plaće, različitih dodataka i naknada koje primaju, osobito na temelju njihova radnog staža ili dužnosti koje su im povjerene, ali i eventualno oslobođenje od plaćanja socijalnih doprinosa.

62

Usto, primjerenost primitaka od rada sudaca treba ocijeniti uzimajući u obzir gospodarsku, socijalnu i financijsku situaciju dotične države članice, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 49. svojeg mišljenja. U tom je pogledu primjereno usporediti prosječne primitke od rada sudaca s prosječnom plaćom u navedenoj državi, kao što je to osobito istaknuto u izvješću o ocjeni europskih pravosudnih sustava koje je 2020. sastavila Europska komisija za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ) (str. 68.).

63

Osim toga, kao što to proizlazi iz tog izvješća (str. 67.), kako bi se zajamčila neovisnost sudaca i, u širem smislu, kvaliteta pravosuđa u pravnoj državi, „pravosudne politike također bi trebale uzeti u obzir plaće drugih pravnih profesija kako bi sudska profesija postala privlačna visokokvalificiranim pravnim stručnjacima”. Međutim, iz toga se ne može zaključiti da se načelu neovisnosti sudaca protivi to da se primici od rada sudaca utvrde u nižoj visini od one prosječne plaće drugih pravnih stručnjaka, osobito onih koji obavljaju slobodno zanimanje, kao što su odvjetnici, s obzirom na to da se oni očito nalaze u različitoj situaciji od one sudaca.

64

Kao treće, pravila za određivanje primitaka od rada sudaca moraju moći biti predmet djelotvornog sudskog nadzora u skladu s postupovnim pravilima predviđenima pravom dotične države članice.

65

Kao drugo, kad je riječ o mogućnosti zakonodavne i izvršne vlasti države članice da odstupe od nacionalnog propisa kojim se objektivno utvrđuju pravila za određivanje primitaka od rada sudaca, tako da odluče povećati te primitke od rada u manjoj mjeri nego što je to predviđeno tim propisom, odnosno zamrznuti ili smanjiti iznos navedenih primitaka od rada, donošenje takvih mjera odstupanja također mora ispunjavati određeni broj zahtjeva.

66

Kao prvo, mjera odstupanja poput one iz prethodne točke mora, poput općih pravila o određivanju primitaka od rada sudaca od kojih odstupa, biti predviđena zakonom. Usto, detaljna pravila o primicima od rada sudaca predviđena tom mjerom odstupanja moraju biti objektivna, predvidljiva i transparentna.

67

Kao drugo, navedena mjera odstupanja mora biti opravdana ciljem od općeg interesa, kao što je zahtjev uklanjanja prekomjernog državnog deficita u smislu članka 126. stavka 1. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses,C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 46. i od 7. veljače 2019., Escribano Vindel,C‑49/18, EU:C:2019:106, t. 67.).

68

Međutim, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 60. svojeg mišljenja, mogućnost države članice da se pozove na takav zahtjev ne pretpostavlja pokretanje postupka protiv nje na temelju Protokola br. 12 o postupku u slučaju prekomjernog deficita, priloženog UEU‑u i UFEU‑u.

69

Proračunski razlozi koji opravdavaju donošenje mjere kojom se odstupa od općih pravila o primicima od rada sudaca moraju biti jasno objašnjeni. Osim toga, ne dovodeći u pitanje opravdane iznimne okolnosti, te se mjere ne smiju posebno odnositi samo na članove nacionalnih sudova i moraju biti dio općenitijeg okvira čiji je cilj da veći broj članova državne javne službe pridonese fiskalnom naporu koji se poduzima (vidjeti u tom smislu presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses,C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 49. i od 7. veljače 2019., Escribano Vindel,C‑49/18, EU:C:2019:106, t. 67.).

70

U tom pogledu, točka 54. Preporuke Odbora ministara iz 2010. predviđa da „treba uvesti posebne zakonske odredbe radi zaštite od smanjenja primitaka od rada koje je posebno usmjereno na suce”. Suprotno tomu, kao što je to pojašnjeno u točki 57. obrazloženja te preporuke, „javne politike usmjerene na opće smanjenje primanja državnih službenika nisu u suprotnosti sa zahtjevom da se izbjegne smanjenje posebno primitaka od rada sudaca”.

71

Stoga, kada država članica donese mjere proračunskih ograničenja koje pogađaju njezine javne dužnosnike i službenike, ona može u društvu u kojem prevladava solidarnost, kao što je to istaknuto u članku 2. UEU‑a, odlučiti primijeniti te mjere i na nacionalne suce.

72

Kao treće, u skladu s načelom proporcionalnosti, koje je opće načelo prava Unije (presuda od 8. ožujka 2022., Bezirkshauptmannschaft Hartberg‑Fürstenfeld (Izravan učinak), C‑205/20, EU:C:2022:168, t. 31.), mjera odstupanja poput one iz točke 65. ove presude mora biti prikladna za jamčenje ostvarenja postavljenog cilja u općem interesu, ograničena na ono što je krajnje nužno za postizanje tog cilja i ne smije biti neproporcionalna u odnosu na navedeni cilj, što podrazumijeva ponderiranje njegove važnosti i ozbiljnosti zadiranja u načelo neovisnosti sudaca.

73

U tom pogledu, mjera takve naravi, ako je prikladna za ostvarenje cilja od općeg interesa navedenog u točki 67. ove presude, ipak mora ostati iznimna i privremena jer se ne smije primjenjivati dulje od razdoblja potrebnog za ostvarenje legitimnog cilja koji se želi postići, poput uklanjanja prekomjernog državnog deficita.

74

Usto, utjecaj navedene mjere na primitke od rada sudaca ne smije biti neproporcionalan cilju koji se želi postići.

75

Kao četvrto, očuvanje neovisnosti sudaca zahtijeva da, unatoč tomu što se na njih primjenjuje mjera proračunskog ograničenja, i iako je takva mjera povezana s postojanjem ozbiljne gospodarske, socijalne i financijske krize, visina primitaka od rada sudaca uvijek odgovara važnosti dužnosti koje obavljaju kako bi bili zaštićeni od vanjskih intervencija ili pritisaka koji mogu ugroziti njihovu neovisnost u prosudbi i utjecati na njihove odluke, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 49. ove presude.

76

Kao peto, mjera odstupanja poput one iz točke 65. ove presude mora moći biti predmet djelotvornog sudskog nadzora, pod uvjetima navedenima u točki 64. ove presude.

77

Iako u okviru postupka predviđenog člankom 267. UFEU‑a nije na Sudu da u određenom predmetu primijeni pravila prava Unije, on može, kako bi sudovima koji su uputili zahtjeve dao koristan odgovor, dati upute na temelju spisa glavnih predmeta kao i pisanih očitovanja kojima raspolaže, a koje će tim sudovima omogućiti donošenje odluke (vidjeti u tom smislu presude od 20. lipnja 1991., Newton,C‑356/89, EU:C:1991:265, t. 10.; od 16. srpnja 2015., CHEZ Razpredelenie Bulgaria,C‑83/14, EU:C:2015:480, t. 71. i od 7. studenoga 2024., Centro di Assistenza Doganale Mellano,C‑503/23, EU:C:2024:933, t. 85.).

78

U predmetu C‑146/23 na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri odgovaraju li, kao što je to poljska vlada tvrdila pred Sudom, mjere kojima se odstupa od članka 91. stavka 1.c Zakona o ustrojstvu redovnih sudova i koje su se primjenjivale 2022. i 2023. cilju u općem interesu koji se sastoji od preraspodjele proračunskih sredstava u kontekstu obilježenom pandemijom bolesti COVID-19, agresijom Ruske Federacije na Ukrajinu i dosad nezabilježenim povećanjem cijena energije koje je iz toga proizišlo.

79

Budući da su se članak 8. Zakona o izvršenju proračuna za 2022. i članak 8. Zakona o izvršenju proračuna za 2023. izričito odnosili na primitke od rada sudaca i državnih odvjetnika, na prvi pogled treba smatrati da se takvim mjerama može povrijediti načelo neovisnosti sudaca. Međutim, s obzirom na razmatranja iznesena u točkama 69. i 70. ove presude i s obzirom na elemente koje je poljska vlada iznijela pred Sudom, ne može se isključiti, što je ipak na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, da su te mjere, iako se posebno odnose na suce, dio širih reformi koje također utječu na plaću drugih kategorija dužnosnika ili javnih službenika. Konkretno, u skladu s tim elementima, cilj navedenih mjera zapravo može biti odgođena primjena na suce mjera proračunskih ograničenja kojima su druge kategorije javnih dužnosnika ili službenika bile podvrgnute prethodnih godina.

80

Osim toga, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, obje nacionalne odredbe navedene u prethodnoj točki primjenjivale su se samo tijekom jedne godine. Stoga se čini da su mjere u vezi s plaćama o kojima je riječ u glavnom postupku bile iznimne i privremene, što, čini se, potvrđuje činjenica da mehanizam izračuna primitaka od rada predviđen člankom 91. Zakona o ustrojstvu redovnih sudova nije stavljen izvan snage i da se ponovno primjenjivao 2024., kao što su to poljska vlada i Komisija navele na raspravi pred Sudom.

81

Nadalje, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da, i dalje pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, te mjere nisu imale za učinak oduzimanje osobi XL njezina prava na primanje primitaka od rada koji, uzimajući u obzir gospodarski, socijalni i financijski kontekst dotične države članice i prosječnu plaću u toj državi članici, odgovaraju važnosti dužnosti koje obavlja. Naime, iako su mogle dovesti do gubitka kupovne moći osobe XL, čini se da te mjere, prema navodima iz tog spisa, nisu smanjile iznos njezinih primitaka od rada, koji su zamrznuti tijekom 2021. i koji su se povećali za 4,37 % tijekom 2022. i za 7,8 % tijekom 2023. Osim toga, poljska vlada i Komisija istaknule su da su uključivanjem različitih bonusa, kao i oslobođenja poljskih sudaca od socijalnih doprinosa, koje predstavlja uštedu od gotovo 14 % bruto primitaka od plaće, njihovi primici od plaće tijekom tog razdoblja ostali tri puta veći od prosječne plaće u Poljskoj.

82

Naposljetku, zahtjev za prethodnu odluku koji je Sąd Rejonowy w Białymstoku (Općinski sud u Białystoku) uputio u predmetu C‑146/23 dovoljan je dokaz mogućnosti djelotvornog sudskog nadzora mjera u vezi s plaćama o kojima je riječ u glavnom postupku.

83

Stoga, i podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, člankom 8. Zakona o izvršenju proračuna za 2022. i člankom 8. Zakona o izvršenju proračuna za 2023. nisu povrijeđeni zahtjevi koji proizlaze iz načela neovisnosti sudaca, kako to proizlazi iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, u vezi s člankom 2. UEU‑a.

84

Kad je riječ o predmetu C‑374/23, s jedne strane, iz navoda suda koji je uputio zahtjev proizlazi da se određivanje primitaka od rada sudaca apygardos teismaija (okružni sudovi) temelji na pravnoj osnovi, odnosno članku 3. Zakona o primicima od rada sudaca, kojim se predviđa da osnovicu tih primitaka od rada svake godine utvrđuje zakonodavna i izvršna vlast u visini koja ne može biti niža od one iz prethodne godine i da treba uzeti u obzir niz objektivnih kriterija, kao što je godišnja stopa inflacije iz prethodne godine, koja ovisi o nacionalnom indeksu potrošačkih cijena i iznosu minimalne mjesečne plaće te utjecaju drugih čimbenika koji utječu na visinu i kretanje prosječne plaće u javnom sektoru. S druge strane, s obzirom na te elemente i pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, ta su pravila objektivna, predvidljiva, stabilna i transparentna.

85

Pod pretpostavkom da sud koji je uputio zahtjev namjerava dovesti u pitanje primjerenost primitaka od rada osoba SR i RB, u točki 62. ove presude istaknuto je da primjerenost primitaka od rada sudaca treba ocijeniti uzimajući u obzir gospodarsku, socijalnu i financijsku situaciju dotične države članice i usporedbom prosječnih primitaka od rada sudaca s prosječnom plaćom u navedenoj državi.

86

Kao što to proizlazi iz izvješća o ocjeni europskih pravosudnih sustava koje je 2022. sastavio CEPEJ (str. 80.), u 2020. prosječna bruto plaća litavskih sudaca na početku karijere bila je 2,1 puta veća od prosječne bruto plaće u Litvi dok je plaća sudaca Lietuvos Aukščiausiasis Teismasa (Vrhovni sud Litve) bila 2,9 puta veća od te prosječne bruto plaće.

87

Točno je da sud koji je uputio zahtjev navodi i poreznu reformu do koje je došlo 2019. koja je dovela do smanjenja nominalne plaće tih sudaca. Međutim, s obzirom na to da u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku nema nikakvih drugih informacija o toj reformi, pozivanje na njezinu primjenu na suce ne može samo po sebi biti dovoljno da bi se zaključilo da postoji povreda načela neovisnosti sudaca.

88

Stoga, i podložno provjerama koje mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, iz predmeta C‑374/23 ne proizlazi da se pravilima za određivanje primitaka od rada koje su osobe SR i RB primale tijekom razdoblja o kojem je riječ u glavnom postupku povrijedilo to načelo.

89

Naposljetku, zahtjev za prethodnu odluku koji je Vilniaus apygardos administracinis teismas (Okružni upravni sud u Vilniusu) uputio u tom predmetu dovoljan je dokaz mogućnosti djelotvornog sudskog nadzora mjera u vezi s plaćama o kojima je riječ u glavnom postupku u navedenom predmetu.

90

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na pitanja postavljena u predmetima C‑146/23 i C‑374/23 valja odgovoriti tako da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 2. UEU‑a, treba tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudaca ne protivi to da:

91

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudovima koji su uputili zahtjev, na tim je sudovima da odluče o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:

Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a u vezi s člankom 2. UEU‑a treba tumačiti na način da se načelu neovisnosti sudaca ne protivi to da: