1.

Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da Vijeće nije provjerilo, a nije ni moglo provjeriti jesu li prilikom donošenja odluke ukrajinskih tijela, odnosno više njih, na kojoj je Vijeće utemeljilo svoju odluku o uvrštavanju tužiteljeva imena na popis, poštovana njegova temeljna prava zajamčena u Uniji, i to prava obrane i prava na djelotvornu sudsku zaštitu.

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je Vijeće počinilo očite pogreške u ocjeni kad je odlučilo da je kriterij za uvrštavanje bio ispunjen. Konkretno, Vijeće je prihvatilo materijal Ureda glavnog državnog odvjetnika Ukrajine, a da pritom nije provelo konkretno ispitivanje i/ili nije uzelo u obzir netočnosti na koje je ukazao tužitelj. Vijeće je moralo poduzeti dodatne provjere i od ukrajinskih tijela zahtijevati daljnje dokaze s obzirom na očitovanja koja je tužitelj podnio i oslobađajući dokaz koji je dostavio, ali Vijeće u svojim ograničenim istragama nije ispunilo ono što se od njega zahtijevalo. Slijedom toga, ne postoji dovoljno utemeljena činjenična osnova za Sankcije iz 2021.

3.

Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je povrijeđeno tužiteljevo pravo na vlasništvo iz članka 17. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer su, među ostalim, mjere ograničavanja neopravdano, nepotrebno i neproporcionalno ograničenje tog prava, zato što (i) nema naznaka da su bilo koja sredstva koja je tužitelj navodno nezakonito prisvojio prenesena izvan Ukrajine; (ii) bi ukrajinske nacionalne mjere bile u potpunosti primjerene i dostatne; i (iii) su mjere ograničavanja sada na snazi već sedam godina, a određene su na temelju istrage prije suđenja, koja je u stvarnosti obustavljena ili, u najmanju ruku, u potpunoj stagnaciji.