Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62017TN0344

    Predmet T-344/17: Tužba podnesena 31. svibnja 2017. – Latam Airlines Group i Lan Cargo protiv Komisije

    SL C 239, 24.7.2017, p. 65–67 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    24.7.2017   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 239/65


    Tužba podnesena 31. svibnja 2017. – Latam Airlines Group i Lan Cargo protiv Komisije

    (Predmet T-344/17)

    (2017/C 239/77)

    Jezik postupka: engleski

    Stranke

    Tužitelji: Latam Airlines Group SA (Santiago, Čile), Lan Cargo SA (Santiago) (zastupnici: B. Hartnett, Barrister, O. Geiss, odvjetnik i W. Sparks, Solicitor)

    Tuženik: Europska komisija

    Tužbeni zahtjev

    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

    poništi, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje, Komisijinu Odluku C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz);

    usto, ili podredno, smanji visinu novčanih kazni određenih tužiteljima; i

    naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

    Tužbeni razlozi i glavni argumenti

    U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

    1.

    Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču činjenica i prava jer je pogrešno protumačila dokaze protiv tužiteljâ, pogrešno primijenila članak 101. UFEU-a, članak 53. Sporazuma o EGP-u i članak 8. Sporazuma sa Švicarskom, te da nije navela odgovarajuće obrazloženje kad je tužitelje proglasila odgovornima za povredu vezanu za dodatak za sigurnost i neplaćanje provizije.

    Tužitelji ističu da je Komisija pogrešno utvrdila da su bili svjesni ponašanja suprotnog tržišnom natjecanju vezano za dodatak za sigurnost i neplaćanje provizije.

    Nadalje, tužitelji tvrde da se ti aspekti jedinstvene i trajne povrede ne mogu odvojiti od cjeline i slijedom toga pobijanu odluku treba u cijelosti poništiti.

    2.

    Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče činjenica i prava jer je pogrešno protumačila dokaze protiv tužiteljâ, pogrešno primijenila relevantne odredbe i jer nije navela odgovarajuće obrazloženje kad je utvrdila da su tužitelji sudjelovali u povredi koja se odnosi na dodatak za gorivo.

    Tužitelji ističu da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da su sudjelovali u navodnoj povredi u odnosu na dodatak za gorivo.

    Tužitelji nadalje tvrde da to što su primili priopćenja za tisak ne znači da su bili svjesni navodnog zabranjenog sporazuma.

    Tužitelji konačno navode da ograničeni dokazi vezani za njihove kontakte s prijevoznicima ne dokazuju njihovo ponašanje suprotno tržišnom natjecanju, niti pokazuje da su oni znali za ponašanje drugih prijevoznika suprotno tržišnom natjecanju ili ga mogli predvidjeti.

    3.

    Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške koje se tiču činjenica i prava jer je utvrdila da su tužitelji odgovorni za povredu na rutama određenima u članku 1. stavcima 1., 3. i 4. pobijane odluke, i jer nije iznijela odgovarajuće obrazloženje.

    Tužitelji ističu da ih je Komisija pogrešno uključila u utvrđenje odgovornosti u članku 1. stavcima 1., 3. i 4. pobijane odluke, jer je istekao zastarni rok.

    Tužitelji nadalje tvrde da Komisije nije nadležna za ustanovljavanje njihove odgovornosti za povredu članka 101. UFEU-a na rutama unutar EGP-a prije 1. svibnja 2004., odnosno za povredu članka 53. Sporazuma o EGP-u prije 19. svibnja 2005.

    Tužitelji nadalje tvrde da Komisija nije nadležna za ustanovljavanje njihove odgovornosti za povredu u odnosu na rute između EU-a i Švicarske.

    Konačno, tužitelji ističu da utvrđenja krše načelo non bis in idem.

    4.

    Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške koje se tiču činjenica i prava jer je utvrdila postojanje navodnog zabranjenog sporazuma i jer nije iznijela odgovarajuće obrazloženje.

    Tužitelji ističu da nema dovoljno dokaza za Komisijino utvrđenje da su sudjelovali u navodnom zabranjenom sporazumu.

    Tužitelji nadalje tvrde da se to temelji na pogrešnoj pretpostavci da je povreda utjecala na sve rute.

    Tužitelji nadalje tvrde da to prelazi Komisijinu nadležnost i dovodi do nejasnoća u pogledu teritorijalnog dosega navodne povrede.

    Tužitelj konačno ističe da to dovodi do razmimoilaženja između razloga i izreke u odnosu na predmet, što ne omogućuje tužiteljima da shvati prirodu i doseg navodne povrede.

    5.

    Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila očite pogreške koje se tiču činjenica i prava jer je utvrdila da je navodno ponašanje jedinstvena i trajna povreda, te jer iznijela odgovarajuće obrazloženje tog utvrđenja.

    Tužitelji ističu da dotično ponašanje nije imalo jedinstveni cilj suprotan tržišnom natjecanju.

    Tužitelji nadalje tvrde da se dotično ponašanje nije odnosilo na jedan proizvod ili uslugu.

    Tužitelji zatim tvrde da se dotično ponašanje nije odnosilo na isto poduzeće.

    Tužitelji dalje ističu da navodna povreda nije bila jedinstvena.

    Tužitelji zatim tvrde da elementi navodne povrede nisu paralelno razmotreni.

    Tužitelji konačno ističu da Komisija nije pružila dovoljno dokaza i nije provela analizu iz članka 101. stavka 3. UFEU-a u odnosu na neplaćanje provizije.

    6.

    Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila prava obrane tužiteljâ i da nije iznijela odgovarajuće obrazloženje.

    Tužitelji ističu da se nisu mogli očitovati o Komisijinu utvrđenju da su znali za povredu koja se odnosi na dodatak za sigurnost i neplaćanje provizije.

    Tužitelji nadalje ističu da su iznesene nove optužbe u potporu Komisijinog utvrđenja navodnog zabranjenog sporazuma.

    Tužitelji zatim navode da se Komisija poziva na dokaze koji su u odnosu na njih nedopušteni.

    Tužitelji dalje ističu da razmimoilaženja između razloga i izreke pobijane odluke dovode do nevaljanog obrazloženja.

    Tužitelji konačno tvrde da se nisu mogli očitovati o odluci o isključenju 13 prijevoznika i triju aspekata povrede iz istrage nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, te da Komisija nije obrazložila takav postupak.

    7.

    Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i činjenica prilikom izračuna novčane kazne tužiteljâ, te nije pružila odgovarajuće obrazloženje.

    Tužitelji ističu da se nije razlikovalo usklađivanje konačne cijene i usklađivanje ograničenih elemenata cijene.

    Tužitelji nadalje tvrde da nije uzet u obzir ograničeni kombinirani tržišni udio adresata, kao ni regulatorni zahtjevi u industriji.

    Tužitelji zatim tvrde da je Komisija u odnosu na njihovo ponašanje postupala isto kao i prema daleko ozbiljnijem ponašanju ostalih adresata, uključujući „osnovnu skupinu”.

    Tužitelji konačno tvrde da nije uzeto u obzir njihovo ograničeno sudjelovanje u povredi u odnosu na druge adresate kojima je također smanjena novčana kazna zbog olakotnih okolnosti.


    Top