20.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 86/11

1.

Proizlazi li iz članka 78. stavka 1. i stavka 2. točaka (a), (d) i (f) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao i iz uvodne izjave 12. i članka 1. Direktive 2013/32/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), da razlog nedopuštenosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu predviđen u njezinu članku 33. stavku 2. točki (e) predstavlja odredbu s izravnim učinkom, koju države članice ne smiju ne primijeniti, na način da primijene povoljnije odredbe nacionalnog prava, prema kojima se prvi zahtjev za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 10. stavku 2. te direktive, prvo ispituje s gledišta ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete za status izbjeglice, a potom s gledišta ispunjava li uvjete za ostvarivanje supsidijarne zaštite?

2.

Proizlazi li iz članka 33. stavka 2. točke (e) Direktive 2013/32, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 3. i člankom 2. točkama (a), (c) i (g), kao i uvodnom izjavom 60., da u okolnostima kakve su one u glavnom postupku, zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen od strane jednog roditelja u ime maloljetnika s pratnjom nije dopušten, ako se obrazlaže time da je dijete član obitelji osobe koja je zahtijevala međunarodnu zaštitu s obrazloženjem da je izbjeglica u smislu članka 1. odjeljka A ženevske Konvencije o izbjeglicama?

3.

Proizlazi li iz članka 33. stavka 2. točke (e) Direktive 2013/32, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 3. i člankom 2. točkama (a), (c) i (g), kao i uvodnom izjavom 60., da u okolnostima kakve su one u glavnom postupku zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen u ime punoljetne osobe nije dopušten, ako se obrazlaže time da je podnositelj zahtjeva član obitelji osobe koja je zahtijevala međunarodnu zaštitu s obrazloženjem da je izbjeglica u smislu članka 1. odjeljka A ženevske Konvencije o izbjeglicama, i podnositelj zahtjeva u trenutku njegova podnošenja nema pravo na obavljanje plaćene djelatnosti?

4.

Je li u skladu s člankom 4. stavkom 4. Direktive 2011/95/EU (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 36., potrebno da se ocjena postojanja osnovanog straha od proganjanja ili od trpljenja ozbiljne nepravde provede samo na osnovi činjenica i okolnosti koje se odnose na podnositelja zahtjeva?

5.

Je li sukladno članku 4. Direktive 2011/95 u vezi s njezinom uvodnom izjavom 36. i članku 31. stavku 1. Direktive 2013/32 dopuštena nacionalna sudska praksa jedne države članice kojom se:

je li ova sudska praksa dopuštena također i zbog razmatranja u vezi s najboljim interesom djeteta, održavanjem obiteljskog jedinstva, i poštivanjem prava na privatni i obiteljski život, kao i prava na ostanak u državi članici do ispitivanja zahtjeva, i to na temelju članaka 7., 18. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uvodnih izjava 12. i 60. kao i članka 9. Direktive 2013/32, uvodnih izjava 16., 18. i 36., kao i članka 23. Direktive 2011/95, i uvodnih izjava 9., 11. i 35., kao i članaka 6. i 12. Direktive 2013/33/EU (3) Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu?

6.

Proizlazi li iz uvodnih izjava 16., 18. i 36., kao i članka 3. Direktive 2011/95 u vezi s njezinom uvodnom izjavom 24. i člankom 2. točkama (d) i (j), člankom 13. i člankom 23. stavcima 1. i 2., da je dopušten nacionalni propis kao što je članak 8. stavak 9. Zakona za ubezhishteto i bezhantsite (Zakon o azilu i izbjeglicama) o kojem je riječ u glavnom postupku, u skladu s kojim se i članovi obitelji stranca kojem je priznato svojstvo izbjeglice smatraju izbjeglicama, ako je to spojivo s njihovim osobnim položajem i ne postoje razlozi prema nacionalnom pravu koji isključuju priznavanje njihova svojstva izbjeglice?

7.

Proizlazi li iz uređenja razloga proganjanja u članku 10. Direktive 2011/95, da podnošenje tužbe Europskom sudu za ljudska prava protiv države porijekla predmetne osobe čija pripadnost određenoj društvenoj skupini u smislu članka 10. stavka 1. točke (d) te direktive opravdava npr. podnošenje tužbe, treba smatrati političkim mišljenjem u smislu članka 10. stavka 1. točke (e) iste direktive?

8.

Proizlazi li iz članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32, da je sud obvezan u predmetu ispitati nove razloge za međunarodnu zaštitu koji su istaknuti tijekom sudskog postupka, ali nisu navedeni u tužbi protiv odluke o uskraćivanju međunarodne zaštite?

9.

Proizlazi li iz članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32, da je sud obvezan ocijeniti dopuštenost zahtjeva za međunarodnu zaštitu na osnovu njezina članka 33. stavka 2. točke (e), u sudskom postupku za pobijanje odluke o uskraćivanju međunarodne zaštite, ako je u pobijanoj odluci – kao što je propisano člankom 10. stavkom 2. navedene direktive – zahtjev prvo ocijenjen s gledišta ispunjava li njegov podnositelj pretpostavke za priznavanje statusa izbjeglice, a potom s gledišta ispunjava li uvjete za ostvarivanje supsidijarne zaštite?