Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62013CA0201

    Predmet C-201/13: Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. rujna 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Brussel – Belgija) – Johan Deckmyn, Vrijheidsfonds VZW protiv Helene Vandersteen i dr. (Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2001/29/EZ – Autorsko pravo i srodna prava – Pravo reproduciranja – Iznimke i ograničenja – Pojam ‚parodija’ – Autonoman pojam prava Unije)

    SL C 16, 19.1.2015, p. 3–4 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    19.1.2015   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 16/3


    Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. rujna 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Brussel – Belgija) – Johan Deckmyn, Vrijheidsfonds VZW protiv Helene Vandersteen i dr.

    (Predmet C-201/13) (1)

    (Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2001/29/EZ - Autorsko pravo i srodna prava - Pravo reproduciranja - Iznimke i ograničenja - Pojam ‚parodija’ - Autonoman pojam prava Unije)

    (2015/C 016/04)

    Jezik postupka: nizozemski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Hof van beroep te Brussel

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Johan Deckmyn, Vrijheidsfonds VZW

    Tuženici: Helena Vandersteen, Christiane Vandersteen, Liliana Vandersteen, Isabelle Vandersteen, Rita Dupont, Amoras II CVOH, WPG Uitgevers België

    Izreka

    1.

    Članak 5. stavak 3. točku (k) Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu treba tumačiti na način da pojam „parodija” iz te odredbe predstavlja autonoman pojam prava Unije.

    2.

    Članak 5. stavak 3. točku (k) Direktive 2001/29 treba tumačiti na način da su bitna obilježja parodije, s jedne strane, pozivanje na postojeće djelo uz prikazivanje zamjetnih razlika u odnosu na njega i, s druge strane, izražavanje humora ili ismijavanja. Pojam „parodija” u smislu te odredbe ne podliježe uvjetima prema kojima parodija mora imati vlastito originalno obilježje koje se ne sastoji samo u tome da sadrži zamjetne razlike u odnosu na izvorno djelo koje je predmet parodije, mora se moći pripisati drugoj osobi koja nije sâm autor izvornog djela, mora se odnositi na sâmo izvorno djelo ili mora naznačiti izvor djela koje je predmet parodije.

    S obzirom na navedeno, primjena u konkretnoj situaciji iznimke parodije u smislu članka 5. stavka 3. točke (k) Direktive 2001/29 mora poštovati pravednu ravnotežu između, s jedne strane, interesa i prava osoba navedenih u člancima 2. i 3. te direktive i, s druge strane, slobode izražavanja korisnika zaštićenog djela koji se pouzdaje u iznimku parodije u smislu tog članka 5. stavka 3. točke (k).

    Na sudu koji je uputio zahtjev je ocjena, uzimajući u obzir sve okolnosti u predmetu u glavnom postupku, poštuje li tu pravednu ravnotežu primjena iznimke parodije u smislu članka 5. stavka 3. točke (k) Direktive 2001/29, pod pretpostavkom da crtež o kojem je riječ u glavnom postupku ispunjava navedena bitna obilježja parodije.


    (1)  SL C 189, 29.6.2013.


    Top