MIŠLJENJE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 16. siječnja 2023.

o prijedlogu direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada (preinaka)

(CON/2023/2)

(2023/C 89/01)

Uvod i pravna osnova

Europska komisija objavila je 15. prosinca 2021. prijedlog direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada (1) (dalje u tekstu: „prijedlog direktive”).

Europska središnja banka (ESB) odlučila je dati mišljenje o prijedlogu direktive na vlastitu inicijativu. Nadležnost ESB-a za davanje mišljenja temelji se na članku 127. stavku 4. i članku 282. stavku 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članku 25. stavku 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”), posebno s obzirom na to da se prijedlog direktive odnosi (a) na jednu od temeljnih zadaća koje se provode putem Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), a riječ je o utvrđivanju i provođenju monetarne politike u skladu s člankom 127. stavkom 2. UFEU-a; (b) na zadaće ESB-a koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija u skladu s člankom 127. stavkom 6. UFEU-a; i (c) na doprinos ESB-a usklađivanju, ovisno o potrebi, pravila i praksi kojima se uređuju prikupljanje, objedinjavanje i distribucija statističkih podataka u područjima iz njegove nadležnosti u skladu s člankom 5. stavkom 3. Statuta ESSB-a. Upravno vijeće donijelo je ovo mišljenje u skladu s prvom rečenicom članka 17. stavka 5. Poslovnika Europske središnje banke.

1.   Opće napomene

1.1.

ESB u velikoj mjeri podržava prijedlog direktive čiji je cilj povećati broj i opseg obnove zgrada u Uniji, poboljšati podatke o energetskoj učinkovitosti zgrada i osigurati da su sve zgrade u skladu s klimatskim ciljevima Unije. Prijedlogom direktive ne samo da će se pridonijeti klimatskim ciljevima Unije, već će se poduprijeti i nastojanja Unije da osigura energetsku sigurnost. Uklanjanjem prepreka za obnovu i postavljanjem ciljeva za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada prijedlogom direktive pridonijet će se smanjenju ovisnosti Unije o fosilnim gorivima i smanjenju potražnje za prirodnim plinom. Osim toga, njime će se povećati otpornost kućanstava i poduzeća na porast cijena energije jer će se smanjiti potrošnja energije u zgradama te će se srednjoročno i dugoročno pridonijeti smanjenju osjetljivosti na volatilnost cijena fosilnih goriva. Osim toga, prijedlogom direktive pruža se veća sigurnost u pogledu brzine i vremenskog okvira održive tranzicije Unije na način koji kreditne i financijske institucije mogu uzeti u obzir pri donošenju odluka o raspodjeli portfelja i srednjoročnom financiranju.

1.2.

ESB pozdravlja cilj prijedloga direktive da se poboljša pristup energetskim certifikatima diljem Unije. Predloženim mjerama osigurao bi se potpuni pristup energetskim certifikatima za financijske institucije, čime bi se riješili veliki izazovi u pogledu pristupa tim podacima s kojima se trenutačno suočavaju posebno kreditne institucije, a općenito financijske institucije. Tim bi se mjerama kreditnim i financijskim institucijama omogućilo da poboljšaju procjene prijelaznih rizika svojih nekretnina povezanih s klimatskim promjenama. Takvo poboljšanje važno je za ESB, Eurosustav i ESSB zbog više razloga. Kao prvo, budući da kreditiranje nekretnina čini velik udjel u knjizi banke nadziranih kreditnih institucija, ti su podaci vrlo važni za ESB i njegove funkcije nadzora banaka. Kao drugo, budući da se velik udjel kolaterala koje druge ugovorne strane upotrebljavaju u operacijama monetarne politike sastoji od financijske imovine osigurane hipotekama na nekretninama, osiguravanjem potpunog pristupa podacima o energetskoj učinkovitosti zgrada za kreditne i financijske institucije poboljšala bi se sposobnost Eurosustava da, pri izvršavanju svojih ovlasti u pogledu stabilnosti cijena, utvrdi, prati i ublaži rizike povezane s drugim ugovornim stranama, kolateral koji prihvaća u svojim operacijama refinanciranja i držanje imovine koja proizlazi iz izravnih transakcija. Kao treće, potreban je bolji pristup granularnim podacima o energetskoj učinkovitosti zgrada kako bi se poduprle statističke zadaće ESSB-a, uključujući izradu statističkih pokazatelja za analizu rizika povezanog s klimatskim promjenama. To bi, pak, pomoglo ESB-u u njegovu doprinosu usklađivanju pravila i praksi kojima se uređuje prikupljanje, objedinjavanje i distribucija statističkih podataka u područjima nadležnosti ESB-a.

1.3.

Međutim, ESB izražava zabrinutost u pogledu predložene metodologije za definiranje novih razreda energetskih certifikata te poziva na veći stupanj usklađenosti diljem Unije. Prijedlogom direktive utvrđuju se samo zajednički kriteriji za najbolje i najgore energetske certifikate za svaku državu članicu, bez potpunog usklađivanja temeljnih definicija i metodologija koje se utvrđuju na nacionalnoj razini. Sa stajališta rizika, time će se smanjiti usporedivost među državama članicama i korisnost energetskih certifikata kao zamjenskih vrijednosti za rizičnost određene nekretnine. Usklađenija metodologija pomogla bi ESB-u da u okviru svojih funkcija bonitetnog nadzora procijeni učinak energetske učinkovitosti na izloženosti kreditnih institucija nekretninama na temelju pouzdanih i usporedivih podataka te zajedničkih i standardiziranih definicija na razini Unije. Time bi se poboljšala i sposobnost Eurosustava da pravilno prati i procjenjuje utjecaj financijskih rizika povezanih s klimom na imovinu koju drži u svojoj bilanci te da se osigura odgovarajuća zaštita od rizika bilance Eurosustava.

1.4.

Prijedlogom direktive opravdano se prepoznaje interes financijske industrije za pristup podacima o energetskoj učinkovitosti zgrada. Prijedlogom direktive trebalo bi pojasniti da su kreditne institucije, koje su glavni izvor hipotekarnog kreditiranja, uključene u njezino područje primjene.

1.5.

Kako je detaljnije opisano u nastavku, ESB posebno podržava (a) usklađeniju metodologiju za označivanje energetskih certifikata diljem Unije; (b) potpun i pravodoban pristup bazama podataka o energetskim certifikatima kako bi kreditne i financijske institucije mogle upravljati svojim prijelaznim rizicima povezanima s klimom; i (c) prenošenje prijedloga direktive prije 2025.

Posebne napomene

2.   Metodologija za definiranje novih razreda energetskih certifikata

2.1.

S obzirom na to da neke države članice primjenjuju standarde za energetske certifikate na regionalnoj razini, ESB bi dao prednost usklađivanju postupka označivanja energetskih certifikata i temeljnih pragova unutar država članica. Osim toga, prijedlogom direktive trebala bi se ograničiti izuzeća koja su u okviru nacionalnog diskrecijskog prava (npr. u nekim državama članicama samostalne zgrade s ukupnom korisnom tlocrtnom površinom manjom od 50 m 2 ne podliježu zahtjevima za energetski certifikat) kako bi se osigurala najviša razina dostupnosti energetskih certifikata na tržištu i zajednički pristup na razini Unije.

2.2.

Kad je riječ o definiciji energetskog certifikata, iako ESB cijeni činjenicu da je cilj prijedloga direktive povećati usporedivost razreda energetskih certifikata diljem Unije u usporedbi s postojećim stanjem, zabrinut je zbog toga što predložena metodologija nije u skladu s potrebnim stupnjem usklađenosti. Kao prvo, kako je vidljivo iz testiranja otpornosti na stres za klimatski rizik koje je ESB proveo 2022., heterogeni nacionalni propisi o energetskim certifikatima koji su trenutačno na snazi, posebno različite metodologije koje države članice primjenjuju za izračun energetske učinkovitosti zgrada, ne omogućuju točno objedinjavanje podataka na razini Unije (2). Kao drugo, prijedlogom direktive utvrđuju se samo zajednički kriteriji za definiranje najboljih i najgorih zgrada. Konkretno, zgrade s energetskim certifikatom G definirat će se kao najlošijih 15 % zgrada u svakoj državi članici u pogledu energetske učinkovitosti do trenutka uvođenja novih energetskih certifikata. To znači da bi najlošijih 15 % zgrada imalo vrlo različitu stvarnu energetsku učinkovitost diljem država članica, čime se u velikoj mjeri smanjuje stvarna usporedivost diljem Unije. Kao treće, prijedlogom direktive ne uvode se homogeni pragovi diljem Unije kako bi se uskladio sustav označivanja, već se definicija energetskih certifikata prepušta državama članicama. Iako bi taj pristup mogao povećati transparentnost relativne energetske učinkovitosti zgrada u državi članici i dovesti do usporedivih napora u pogledu obnove diljem Unije, mogao bi dovesti do neučinkovite raspodjele kapitala unutar Unije (3). Osim toga, energetski certifikati specifični za pojedinu državu članicu i povezani ciljevi obnove mogli bi utjecati na vrednovanje nekretnina ako to vrednovanje nije izravno povezano s energetskom učinkovitošću i povezanim učinkom troškova za energiju. To je nepoželjno iz perspektive nadzora i upravljanja rizicima jer bi otežalo povezivanje vrednovanja nekretnina s parametrima kreditnog rizika i standardima kreditiranja. Kao četvrto, s obzirom na trenutačnu ograničenu pokrivenost energetskim certifikatima i nedostatak podataka o energetskoj učinkovitosti fonda zgrada, pragovi specifični za pojedinačnu državu koji se temelje na postojećim podacima o energetskim certifikatima mogli bi dovesti i do pogrešno kalibriranih pragova, posebno u državama članicama u kojima je pokrivenost energetskim certifikatima oskudna. Ako su pragovi pogrešno kalibrirani, podaci o energetskim certifikatima možda neće odražavati ukupnu raspodjelu energetske učinkovitosti po zgradama i dovest će do neopravdane heterogenosti među državama članicama.

2.3.

Zbog prethodno navedenih razloga ESB smatra da je poželjna ujednačenija metodologija na razini Unije, posebno u dugoročnom razdoblju. ESB priznaje da je odabir između pragova na razini država članica i na razini Unije u konačnici politička odluka kojom se treba uzeti u obzir i niz drugih razmatranja, kao što su usporedivi napori u pogledu obnove u svakoj državi članici, bez obzira na stanje početnog fonda zgrada, ili upotrebljivost za stanare i kupce. Ipak, cilj prijedloga direktive trebalo bi biti usklađivanje opsega energetskih certifikata među državama članicama tijekom vremena. Takvim bi se pristupom osigurala ujednačenija definicija u cijeloj Uniji, čime bi se ojačao informacijski sadržaj energetskih certifikata kao osnova za diferencijaciju rizika za nekretnine na temelju energetske učinkovitosti zgrada (4).

2.4.

Ako u konačnici izmjena metodologije za usklađivanje energetskih certifikata nije moguća, statističko uzorkovanje na temelju ostalih svojstava zgrade i podataka iz svih država članica moglo bi poboljšati kalibraciju pragova energetske učinkovitosti. Kalibracija bi se u idealnom slučaju trebala provesti na razini Unije kako bi se izbjegla fragmentacija metodologija procjene. Više pojedinosti o veličini nasumičnih uzoraka koji će se upotrebljavati (5) u smislu udjela nacionalnih nekretnina poboljšalo bi, posebno, usklađenost metodologija u državama članicama.

2.5.

Ako se takve promjene ne mogu postići, u najmanju je ruku ključno da podaci koji se upotrebljavaju za izračun energetskih certifikata budu javno dostupni, kako je istaknuto u nastavku.

3.   Pristup zainteresiranih strana podacima o energetskoj učinkovitosti

3.1.

ESB snažno podupire cilj prijedloga direktive da se kreditnim i financijskim institucijama osigura pristup energetskim certifikatima. Pristup podacima o energetskoj učinkovitosti zgrada ključan je preduvjet za procjenu prijelaznih rizika povezanih s klimom i ugljičnog otiska nekretnina jer utječu na kreditne i financijske institucije, posebno na njihove hipotekarne portfelje. Pristup bi stoga pomogao u sprečavanju mogućih prelijevanja na financijski sustav Unije. Tijela odgovorna za nadzor kreditnih i financijskih institucija, uključujući ESB, trebala bi imati potpun pristup energetskim certifikatima kako bi procijenila temeljne klimatske rizike.

3.2.

Osim kreditnih institucija, financijskih institucija i središnjih banaka, ostalim sudionicima na financijskim tržištima koji ulažu u proizvode osigurane nekretninama, kao što su hipotekarni portfelji, vrijednosni papiri osigurani imovinom ili pokrivene obveznice, potreban je pristup podacima o energetskoj učinkovitosti odnosne nekretnine za vlastite procjene i objave klimatskih rizika, posebno u skladu s Uredbom (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća (6) (dalje u tekstu; „Uredba o objavljivanju održivog financiranja”), kao i za procjenu usklađenosti gospodarske aktivnosti u području nekretnina s kriterijima za ublažavanje klimatskih promjena iz Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (7) (dalje u tekstu: „Uredba o taksonomiji”). Stoga bi se prijedlogom direktive trebalo osigurati da ulagači treće strane koji izravno ulažu u imovinu koja je u konačnici osigurana nekretninom ili prihvaćaju takvu imovinu kao kolateral imaju pristup podacima o energetskom certifikatu za tu nekretninu.

3.3.

Podaci o energetskim certifikatima, uključujući podatke o potrošnji primarne energije, ne bi trebali biti dostupni samo kreditnim i financijskim institucijama u kontekstu izravnih ulaganja ili hipotekarnih kredita za izgradnju ili kupnju kuće, već i za kredite za temeljitu obnovu. Time bi se kreditnim i financijskim institucijama omogućilo da procijene učinak takvih obnova na vrijednost kolaterala i da provedu odgovarajuću analizu rizika. Bez takvih odredbi postoji rizik da se prijedlogom direktive neće riješiti jedna od glavnih praznina u podacima utvrđena za kreditne i financijske institucije za prikupljanje podataka koje se zahtijevaju Uredbom o taksonomiji (8).

3.4.

S obzirom na ograničenja trenutačne metodologije za izračun standarda za energetske certifikate (vidjeti gornji stavak 2.2.), posebno u nedostatku usklađenije metodologije za nove razrede energetskih certifikata, prijedlogom direktive trebalo bi barem osigurati da sva ključna obilježja i polja energetskih certifikata (npr. potrošnja primarne energije u kWh/(m2/godina)) budu dostupna svim zainteresiranim stranama, uključujući kreditne i financijske institucije. Pristup dovoljno granuliranim podacima (npr. potrošnja primarne energije u kWh/(m2/godina)), umjesto samo agregiranim podacima, ključan je za prevladavanje ograničenja koja proizlaze iz razlika u razredima energetskih certifikata među državama članicama i za osiguravanje njihove usporedivosti.

3.5.

Jedinstvena identifikacija ključna je za povezivanje podataka iz različitih izvora, čime se omogućuje interoperabilnost i izbjegava dupliciranje obveza izvješćivanja. Stoga bi se prijedlogom direktive trebalo osigurati i da se podaci o energetskim certifikatima mogu povezati s točnom lokacijom zgrade, njezinim fizičkim obilježjima ili relevantnim financijskim podacima s pomoću jedinstvene identifikacije zgrade i slijedeći smjernice izrađene u okviru infrastrukture za prostorne informacije u Europi (9) (INSPIRE) kako bi se ulagačima, središnjim bankama i nadzornim tijelima pružila mogućnost najbolje procjene prijelaznih i fizičkih rizika povezanih sa zgradama.

3.6.

Prijedlogom direktive trebalo bi pojasniti da prijenos podataka iz nacionalnih baza podataka u Opservatorij Unije za zgrade ili drugu namjensku platformu treba uključivati granularne podatke, ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10) (dalje u tekstu: „Opća uredba o zaštiti podataka”) i ostale pravne zaštitne mjere. Osim toga, kako bi se osiguralo da svi dionici imaju ažurirane podatke, javno dostupne podatke iz nacionalnih baza podataka, kao i podatke prenesene u Opservatorij za zgrade ili drugu namjensku platformu, trebalo bi ažurirati češće od jednom ili dva puta godišnje, kako je trenutačno predviđeno prijedlogom direktive (11).

4.   Vremenski okvir za novu metodologiju za energetske certifikate

4.1.

ESB predlaže ranije prenošenje prijedloga direktive do kraja 2024., umjesto do kraja 2025. zbog sljedećih razloga. Kao prvo, nadzorni postupci koje je ESB proveo 2022. pokazali su da je količina podataka o energetskim certifikatima koje su dostavile kreditne institucije ključno pitanje. Iako su kreditne institucije spomenule ograničen pristup registrima energetskih certifikata u nekim državama članicama (12) kao jedan od temeljnih uzroka, nisu prijavile ni smislene zamjenske vrijednosti. U tom bi se pogledu što skorijim omogućavanjem pristupa kreditnim i financijskim institucijama granularnim podacima o energetskim certifikatima poboljšale njihove postojeće prakse i strategije za upravljanje prijelaznim rizicima povezanima s klimom, posebno u pogledu njihova portfelja kredita za nekretnine. Kao drugo, pravodobna dostupnost podataka o energetskoj učinkovitosti na razini Unije ključna je kako bi se na odgovarajući način obvezalo na ispunjavanje zahtjeva za nadogradnju iz prijedloga direktive. Prijedlogom direktive predviđa se da bi se zgrade i građevinske cjeline u vlasništvu javnih tijela te nestambene zgrade i građevinske cjeline trebale poboljšati barem do razreda energetske učinkovitosti F do 2027. na temelju novih standarda za energetske certifikate. Te je ciljeve teško postići bez prethodnog donošenja novih standarda za energetske certifikate (13). Države članice moraju prenijeti prijedlog direktive u nacionalno zakonodavstvo do 2025., čime se ostavljaju samo dvije godine za dovršetak potrebnih obnova.

4.2.

Ako nije moguće provesti prenošenje, ESB predlaže da se provedba određenih odredbi prijedloga direktive ubrza do kraja 2024. umjesto do kraja 2025.

5.   Načini usklađivanja za energetske certifikate

5.1.

Budući da će novoizdani energetski certifikati biti valjani najviše deset godina, donošenje prijedloga direktive značit će da će nakon 2025. paralelno postojati dvije generacije energetskih certifikata tijekom duljeg razdoblja. Stoga bi se pri prenošenju prijedloga direktive trebalo pojasniti u kakvom su odnosu te stare i nove generacije energetskih certifikata, treba li se s njima jednako postupati u regulatorne svrhe i kako će vlasnici dobiti ažurirane energetske certifikate na temelju standarda Unije jer bi to utjecalo na vrijednost zgrada. Na primjer, „zgrade s nultim emisijama” obuhvaćene su razredom energetske učinkovitosti A u skladu s prijedlogom direktive, ali nije jasno hoće li se zgrade koje su svrstane u razred energetske učinkovitosti A u skladu s postojećom direktivom smatrati zgradama s nultim emisijama. Posebno je važno razmotriti to pitanje u vezi s ostalim pravom Unije, kao što su Uredba o taksonomiji i Uredba o objavljivanju održivog financiranja, u kojima se unakrsno upućuje na energetske certifikate, definicije zgrada s nultim emisijama i „zgrada gotovo nulte energije” (14).

5.2.

Osim toga, države članice trebale bi utvrditi najprikladnija rješenja za poticanje vlasnika zgrada da pravodobno ažuriraju svoje energetske certifikate kako bi se podigla razina osviještenosti o preporučenim troškovno učinkovitim obnovama radi poboljšanja energetske učinkovitosti.

6.   Standardi hipotekarnog portfelja

6.1.

Prijedlogom direktive državama članicama nalaže se da promiču instrumente koji omogućavaju financiranje, među ostalim s pomoću standarda za hipotekarne portfelje, koji obuhvaćaju mehanizme kojima se hipotekarne zajmodavce potiče na povećanje energetske učinkovitosti njihova portfelja (15). Međutim, predložena definicija „standarda za hipotekarni portfelj” relativno je široka i sadržava nekoliko smjernica o tome kako bi te standarde trebalo definirati na nacionalnoj razini (16). Nakon prenošenja ta bi definicija mogla dovesti do heterogenog okruženja neusklađenih standarda za hipotekarne portfelje u državama članicama. Prijedlogom direktive ili novim delegiranim aktom Komisije mogli bi se detaljnije utvrditi minimalni zahtjevi kojima bi se uskladili standardi hipotekarnog portfelja diljem Unije. Isto tako, od iznimne je važnosti da se standardi hipotekarnog portfelja mogu lako upotrijebiti pri izdavanju financijskih i dužničkih instrumenata. Takvim bi se dizajnom mogla olakšati prekogranična ulaganja u hipotekarne kredite za povećanje energetske učinkovitosti, među ostalim i u kontekstu unije tržišta kapitala, i maksimalno povećati doprinos financijskih tržišta, čime bi se smanjilo oslanjanje na bankovno kreditiranje i državne programe potpore.

6.2.

Standardi hipotekarnog portfelja u idealnom bi slučaju s vremenom trebali postati sve stroži kako se poboljšavaju prosječne razine energetskih certifikata za nekretnine. Stoga bi standarde hipotekarnog portfelja trebalo redovito preispitivati kako bi se uzelo u obzir poboljšanje energetske učinkovitosti fonda nekretnina kako bi se zadržao financijski poticaj za daljnje poboljšanje energetske učinkovitosti skupova hipotekarnih kredita.

7.   Standardizacija baza podataka

7.1.

Prijedlogom direktive osigurava se uvođenje poveznica s povezanim skupovima podataka ostalih zgrada u nacionalne baze podataka. Zahtijeva se interoperabilnost i integracija nacionalnih baza podataka o energetskoj učinkovitosti zgrada s ostalim administrativnim bazama podataka koje sadržavaju podatke o zgradama, kao što su nacionalni katastar zgrada i digitalni građevinski dnevnici. Kako bi se proširila upotrebljivost prikupljenih podataka za potrebe donošenja odluka, ESB predlaže da se prijedlogom direktive predvidi i revizija tehničkih provedbenih standarda potrebnih za takvu interoperabilnost i integraciju iznad nacionalne razine. Kada ESB predlaže izmjenu prijedloga direktive, konkretni prijedlozi izmjena navedeni su u posebnom tehničkom radnom dokumentu kojem je u tu svrhu priloženo obrazloženje. Tehnički radni dokument dostupan je na engleskom jeziku na mrežnim stranicama EUR-Lexa.

---

(1)  COM(2021) 802 final.

(2)  Vidjeti testiranje otpornosti na stres za klimatski rizik za 2022., srpanj 2022., dostupno na mrežnim stranicama ESB-a o nadzoru banaka na www.bankingsupervision.europa.eu

(3)  Vlasnici u državama članicama s relativno visokom razinom energetske učinkovitosti, uzimajući u obzir lokalnu klimu, morali bi obnoviti svoju zgradu iako je zgrada relativno energetski učinkovita sa stajališta cijele Unije. Priznaje se da bi dostupnost, uglavnom lokalne, radne snage u nekim državama članicama mogla biti ograničavajući čimbenik.

(4)  Točnija, ali jednostavna metodologija za usklađivanje energetskih certifikata mogla bi biti pronalaženje zajedničkog pokazatelja na razini Unije kao glavnog pokretača, kao što je potrošnja primarne energije u kWh/(m2/godina) ili emisije CO2 ili, po mogućnosti, kombinacija obaju pokazatelja, izračunavanje tog pokazatelja za sve zgrade i podjela rezultata u sedam razreda. Kako bi se dopunili podaci iz energetskih certifikata o energetskoj učinkovitosti, na temelju potrošnje primarne energije u kWh/(m2/godina), mogla bi se razmotriti gornja granica prihvatljivih emisija stakleničkih plinova (kgCO2eq/(m2/godina) za svaki razred energetskih certifikata kako bi se osigurala brža dekarbonizacija nekretnina.

(5)  Vidjeti stavak 2. Priloga VI. prijedloga direktive.

(6)  Uredba (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SL L 317, 9.12.2019., str. 1.).

(7)  Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i o izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).

(8)  Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2021/2139 od 4. lipnja 2021. o dopuni Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem kriterija tehničke provjere na temelju kojih se određuje pod kojim se uvjetima smatra da ekonomska djelatnost znatno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena ili prilagodbi klimatskim promjenama i nanosi li ta ekonomska djelatnost bitnu štetu kojem drugom okolišnom cilju (SL L 442, 9.12.2021., str. 1.) predviđeni su sljedeći kriteriji za znatan doprinos za djelatnost „renovacija postojećih zgrada”: obnova zgrada u skladu je s primjenjivim zahtjevima za veću rekonstrukciju. Alternativno, može rezultirati smanjenjem potrošnje primarne energije od najmanje 30 %.

(9)  Vidjeti bazu znanja infrastrukture za prostorne informacije u Europi dostupnu na https://inspire.ec.europa.eu

(10)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(11)  Vidjeti članak 19. stavke 3. i 4. prijedloga direktive.

(12)  Vidjeti testiranje otpornosti na stres za klimatski rizik za 2022., srpanj 2022., dostupno na mrežnim stranicama ESB-a o nadzoru banaka na www.bankingsupervision.europa.eu.

(13)  Vidjeti članak 9. prijedloga direktive.

(14)  Vidjeti odjeljak 7.1. Priloga I. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2021/2139; Prilog I. Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2022/1288 od 6. travnja 2022. o dopuni Uredbe (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju sadržaj i prikaz informacija u vezi s načelom „ne nanosi bitnu štetu”, pobliže određuju sadržaj, metodologije i prikaz informacija u vezi s pokazateljima održivosti i štetnim učincima na održivost te sadržaj i prikaz informacija u vezi s promicanjem okolišnih ili socijalnih obilježja i ciljeva održivog ulaganja u predugovornim dokumentima, na internetskim stranicama i u periodičnim izvješćima (SL L 196, 25.7.2022., str. 1.).

(15)  Vidjeti članak 15. stavak 4. prijedloga direktive.

(16)  Vidjeti članak 2. točku 36. prijedloga direktive.