Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Industrijska dimenzija sigurnosne unije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 364/06)

Izvjestitelj:	José CUSTÓDIO LEIRIÃO
Suizvjestitelj:	Jan PIE

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležno tijelo:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	26.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/3/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Pozdravljamo odlučnost nove Europske komisije da ojača tehnološki suverenitet Unije i naglašavamo važnost sigurnosnog sektora u tom pogledu. Bez tehnologije nema sigurnosti, stoga Europa mora ovladati tehnologijama koje su ključne za njezinu sigurnost.

1.2.

Kako bi se postigao taj cilj, pozivamo Europsku komisiju da pokrene strategiju kojom bi se ojačali europski industrijski i tehnološki kapaciteti u području sigurnosti. To je prijeko potrebno, posebno u osjetljivim područjima u kojima ovisnost o neeuropskim dobavljačima sama po sebi može postati sigurnosni rizik. Ta bi strategija trebala podržati ciljeve nove strategije unutarnje sigurnosti i dopuniti je industrijskom dimenzijom. Trebala bi pomoći u zadovoljavanju trenutačnih i budućih potreba europskih krajnjih korisnika u pogledu kapaciteta i rješavanju glavnih problema s kojima se taj sektor suočava u Europi, kao što su rascjepkanost tržišta, nedostatak dugoročnog planiranja kapaciteta i tehnologije te nedosljednost politika i instrumenata financiranja EU-a.

1.3.

Industrijska strategija u području sigurnosti trebala bi se temeljiti na sljedećim načelima: a) inovativna sigurnosna industrija ključna je za tehnološki suverenitet i stratešku autonomiju Europe; b) sigurnost je pitanje suvereniteta koje se ne može prepustiti isključivo tržišnim silama. Potrebni su politička volja i djelovanje kako bi se održao kapacitet za razvoj složenih tehnološki naprednih sigurnosnih rješenja; c) s obzirom na pandemiju COVID-a 19 otpornost na prirodne katastrofe velikih razmjera i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem mora postati glavni politički prioritet Unije i može se postići samo uz potporu europske sigurnosne industrije. Strategiju bi trebalo razviti u okviru sigurnosne unije i njome politike EU-a povezane sa sigurnošću učiniti djelotvornijima. Strategija bi trebala biti sveobuhvatna i njezini bi ciljevi trebali biti sljedeći:

—	procjena slabih točaka Europe i njezine izrazito velike ovisnosti u područjima sigurnosti koja nisu vojnog karaktera;

—	praćenje novih tehnologija radi utvrđivanja mogućih posljedica u pogledu sigurnosti;

—	definicija ključnih „nužnih” tehnologija za koje Europa iz sigurnosnih razloga ne bi smjela ovisiti o dobavljačima iz trećih zemalja;

—	utvrđivanje strateških vrijednosnih lanaca u sigurnosnom sektoru;

—	korištenje agencija EU-a kao pokretača planiranja kapaciteta i usklađivanja nacionalnih uvjeta;

—	korištenje instrumenata EU-a povezanih sa sigurnošću (Fond za unutarnju sigurnost, Fond za integrirano upravljanje granicama, Digitalna Europa, Obzor Europa, RescEU) za ciljana ulaganja u ključne sigurnosne tehnologije i primjene;

—	korištenje drugih instrumenata EU-a (strukturni fondovi, InvestEU itd.) za ulaganja relevantna za sigurnost (infrastruktura), u idealnom slučaju uspostavom instrumenta za sigurnu Europu (sličnog Instrumentu za povezivanje Europe);

—	korištenje europske javne nabave i koordinacija javne nabave na razini država članica u cilju podupiranja relevantne industrijske baze;

—	korištenje instrumenata financiranja usmjerenih na kapacitete (kao što su Fond za unutarnju sigurnost i Fond za integrirano upravljanje granicama) za poticanje tržišnog prihvaćanja istraživanja EU-a u području sigurnosti izvan programa Obzor Europa;

—	utvrđivanje mogućih novih zakonodavnih inicijativa, kao što je revizija direktive o zaštiti ključnih infrastruktura ili moguća uspostava instrumenta za sigurnost gradova;

—	koordinacija relevantnih programa EU-a (u području obrane, sigurnosti, svemira i kibernetike).

Uvod

1.4.

Sigurnosno okruženje u Europi vrlo je složeno. Današnje sigurnosne prijetnje često su višedimenzionalne, transnacionalne, vrlo promjenjive i teško predvidljive. One mogu pogoditi širok raspon ciljeva diljem Unije (npr. masovna događanja, javni prijevoz, ključne infrastrukture, institucije) i mogu dolaziti od isto tako širokog raspona aktera (npr. pojedinačni počinitelji, zločinačke organizacije, terorističke skupine, države) koji mogu imati vrlo različite motive (kao što su geopolitika, vjerski ili politički ekstremizam, gospodarski ili financijski interesi ili mentalni poremećaji) i koristiti se najrazličitijm sredstvima za počinjenje svojih zlodjela (kao što su vatreno oružje, improvizirane eksplozivne naprave, kemijski, biološki, radiološki i nuklearni materijali, kibernapadi ili dezinformacije).

1.5.

Osim sigurnosnih prijetnji uzrokovanih ljudskim djelovanjem, postoje i prirodne katastrofe kao što su poplave, suše, oluje ili pandemije koje predstavljaju sve veći rizik zbog klimatskih promjena, onečišćenja okoliša i prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa. Prirodne katastrofe obično su još razornije od katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem te izravno i neizravno ugrožavaju sigurnost.

1.6.

Sigurnosne prijetnje međusobno se razlikuju, kao i sigurnosne snage i njihove potrebe u pogledu kapaciteta. S druge strane, sigurnosne snage često surađuju, primjerice one koje prve interveniraju u slučaju katastrofe, te im je potrebna interoperabilna oprema koja je primjerena za odgovor na prijetnju s kojom se suočavaju.

1.7.

Unatoč njihovoj raznolikosti, današnje sigurnosne prijetnje imaju nešto zajedničko: ne može ih se suzbiti bez potpore tehnologije. Tehnologija sama po sebi ne može pružiti sigurnost, ali je u našim složenim i povezanim društvima neizostavan pokretač u svim područjima sigurnosti i u svim fazama sigurnosnog ciklusa (sprečavanje, priprema, odgovor i oporavak). Brzim razvojem i širenjem novih digitalnih tehnologija, kao što su umjetna inteligencija, kvantno računalstvo i lanac blokova, tehnologija će postati još važnija za sigurnost jer se tim tehnologijama ne samo stvaraju nove prilike nego i povećavaju ranjivosti i mogućnosti za nanošenje štete.

1.8.

Bez stručnog znanja specijalizirane sigurnosne industrije nemoguće je razviti najsuvremenije tehnologije potrebne za suočavanje s trenutačnim i budućim sigurnosnim prijetnjama. Sigurnosna industrija ključan je partner, posebno kada je riječ o složenim sigurnosnim sustavima i zaštiti od sofisticiranih aktera koji predstavljaju prijetnju.

1.9.

Sigurnosna industrijska i tehnološka baza u Europi jednako je raznolika kao i sigurnosne potrebe modernih društava i gospodarstava. Uključuje poduzeća svih veličina iz cijele Unije s različitim portfeljima i specijalizacijama. Mnoga od njih bave se i djelatnostima u obrambenom i zrakoplovno-svemirskom sektoru ili sektoru komercijalne informatičke tehnologije ili su društva kćeri većih grupa iz tih sektora. Sva ona razvijaju i proizvode napredne tehnološke sustave i pružaju usluge potrebne za zaštitu naših društava, poduzeća, institucija i građana od svih vrsta sigurnosnih prijetnji i katastrofa. Prema procjenama najnovije sveobuhvatne studije sigurnosna industrija u EU-u ostvaruje promet od gotovo 200 milijardi EUR i zapošljava 4,7 milijuna ljudi (1).

2.   Opće napomene

2.1.

Unija ima gospodarski, ali i strateški interes poticati razvoj dinamične europske industrijske baze u području sigurnosti. Što je područje sigurnosti važnije, to je veća mogućnost da ovisnost o dobavljačima iz trećih zemalja sama po sebi postane sigurnosni rizik. Izuzetno je važno koristiti tehnologije, usluge i opremu iz pouzdanih izvora, posebno kada ključne infrastrukture i državne institucije treba zaštititi od prijetnji državnih aktera ili aktera koje podupire država.

2.2.

Tijek pandemije COVID-a 19 i njezine izravne i neizravne posljedice također su ukazali na potrebu za snažnom sigurnosnom industrijom u Europi. Primjerice, masovna upotreba digitalnih alata dovela je do izrazitog porasta kibernapada nedržavnih i državnih aktera na poduzeća i pružatelje ključnih usluga. Stoga bi poboljšanje kiberotpornosti i kibersigurnosti u svim digitalnim procesima poduzeća i institucija trebalo biti glavna pouka koju moramo izvući iz pandemije. Od izbijanja virusa ponovno svjedočimo kampanjama dezinformiranja koje često sponzoriraju strane vlade i koje se ne mogu djelotvorno suzbiti bez upotrebe sofisticiranih tehnoloških alata. COVID-19 otkrio je i velike nedostatke u kapacitetima EU-a za upravljanje kriznim situacijama, kao što je nepostojanje zajedničkih zaliha kemijske, biološke, radiološke i nuklearne opreme. Ukratko, potrebne su brojne mjere kako bi Europa postala otpornija na katastrofe velikih razmjera. S obzirom na osjetljivost većine tih mjera, nužno ih je provesti uz potporu pouzdanih dobavljača koji jamče sigurnost opskrbe u kriznim vremenima.

2.3.

Stoga Unija ima strateški interes održati industrijske kapacitete u Europi koji su potrebni za osiguravanje odgovarajuće razine autonomije i tehnološkog suvereniteta u ključnim područjima sigurnosti. Međutim, zbog trenutačnih tržišnih uvjeta, taj je strateški interes, nažalost, teško ostvariti. Upravo suprotno, posebne značajke sigurnosnog tržišta u Europi poduzećima često otežavaju stvaranje održivih poslovnih modela za predmetne tehnologije.

2.4.

S komercijalne strane postoji tek ograničena potražnja za skupim vrhunskim sigurnosnim proizvodima. Budući da privatni tržišni subjekti stalno traže smanjenje troškova, obično ograničavaju ulaganja u sigurnost na ono što je strogo nužno i daju prednost najjeftinijim standardnim proizvodima (često od dobavljača iz trećih zemalja).

2.5.

Kad je riječ o javnoj potražnji na sigurnosnom tržištu, postoji širok raspon kupaca i krajnjih korisnika, od kojih većina ima ograničene proračune za nabavu i male narudžbe te su zakonski obvezni kupovati po najnižoj cijeni. Osim toga, velika većina klijenata iz javnog sektora ne planira razvoj kapaciteta, nego kupuje standardne proizvode kako bi zadovoljili svoje neposredne potrebe, a da pritom dugoročno ne razmišljaju o tome kako bi se prijetnje i tehnologije mogle razvijati u budućnosti, a kamoli o ulaganjima kako bi se za to pripremili.

2.6.

S obzirom na specifičnosti obiju strana potražnje u području sigurnosti, postoji tek malo tržište za ključne tehnologije i primjene. Složena sigurnosna rješenja često su osmišljena za jednog klijenta ili vrlo mali broj klijenata, čime se obujam proizvodnje i ekonomija razmjera ograničavaju na najmanju moguću mjeru. Tehnologije koje se upotrebljavaju za takve sustave mogu se u najboljem slučaju upotrebljavati za druge, manje osjetljive namjene za šire komercijalno tržište. Stoga trenutačni tržišni uvjeti onemogućuju održavanje tehnološke i industrijske baze u EU-u na temelju koje se mogu razviti sigurnosni kapaciteti koji su Europi potrebni za zaštitu njezinih vanjskih granica, državnog teritorija i građana. Ta situacija potkopava vjerodostojnost sigurnosne unije i ukazuje na potrebu pojačanog djelovanja EU-a.

Trenutačno stanje sigurnosnih politika EU-a

2.7.

Od pokretanja Europskog programa sigurnosti u travnju 2015. EU teži ostvarenju istinske sigurnosne unije koja bi pružila alate, infrastrukturu i okruženje u kojem bi nacionalna tijela i tijela EU-a djelotvorno surađivala na svladavanju zajedničkih izazova, a istovremeno štitila prava i slobode građana (2). Sam broj inicijativa u tom području pokazuje da je sigurnost svakako postala jedan od ključnih prioriteta politike Unije: — Direktiva o suzbijanju terorizma (3) — revidirana pravila o sprečavanju pranja novca (4) — stvaranje Schengenskog informacijskog sustava (SIS) (5) — interoperabilnost informacijskih sustava EU-a za upravljanje sigurnošću, granicama i migracijama (6) — osnivanje Agencije Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) (7) — Akt o kibersigurnosti (8) — pojačana europska granična i obalna straža („Frontex”) (9) — Europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) (10) Te se inicijative nadovezuju na već uspostavljene programe i instrumente financiranja, kao što je Fond za unutarnju sigurnost.

2.8.

Prijedlog Komisije za sljedeći višegodišnji financijski okvir uključivao je znatno povećanje glavnih relevantnih proračunskih linija (npr. 35,3 milijarde EUR za upravljanje granicama i migracijama, 4 milijarde EUR za unutarnju sigurnost, 15,6 milijardi EUR za otpornost i odgovor na krizu) u usporedbi s prethodnim VFO-om (11). Unija će financirati i drugi program istraživanja u području sigurnosti u okviru programa Obzor Europa, kojim je već ostvaren važan doprinos oblikovanju i razvoju budućih sigurnosnih kapaciteta u okviru programa Obzor 2020.

2.9.

Kad je riječ o digitalnim tehnologijama, Europska komisija predlaže i znatno povećanje potrošnje (npr. Obzor Europa ili program Digitalna Europa) kako bi se ojačao tehnološki suverenitet Europe u područjima od strateške važnosti. U tom je pogledu Komisija izrazila i namjeru poticanja sinergija između svemirskog, obrambenog i sigurnosnog sektora.

2.10.

Tehnološki suverenitet ključan je pojam i u „Novoj industrijskoj strategiji za Europu”, u kojoj Komisija naglašava da „digitalna transformacija, sigurnost i budući tehnološki suverenitet Europe ovise o našoj strateškoj digitalnoj infrastrukturi” i najavljuje da će „podupirati razvoj ključnih razvojnih tehnologija, koje su od strateške važnosti za budućnost europske industrije” (12).

Posebne napomene

2.11.

Nadležnost EU-a u području sigurnosti i dalje je ograničena i vrlo često podrazumijeva samo koordinacijsku ulogu između nacionalnih tijela. Stoga su sigurnosne politike i dalje rascjepkane i često nedjelotvorne. Isto vrijedi i za druge sektore relevantne za sigurnost, kao što je javno zdravlje.

2.12.

Sigurnost u EU-u politički je prioritet u kojem se ne uzima u obzir industrijska dimenzija. Postoji iznimno velik broj politika i instrumenata financiranja u području sigurnosti koji raspolažu znatnim proračunima. Međutim, ne postoji koordinacija potreba u pogledu kapaciteta niti dosljedna politika za potporu relevantnoj industrijskoj i tehnološkoj bazi. U raspravi o sigurnosnoj uniji nije bilo riječi o konceptima kao što su industrijska konkurentnost, strateška autonomija, planiranje kapaciteta i ključne tehnologije te se oni nikad nisu smatrali ciljevima programa financiranja povezanih sa sigurnošću.

2.13.

Komisijin Akcijski plan za inovativnu i konkurentnu sigurnosnu industriju iz 2012. nije bio dovoljno ambiciozan i imao je ograničeno područje primjene, stoga nije ostvario vidljiv učinak.

2.14.

Istraživačkim programom EU-a u području sigurnosti mobilizirana su znatna sredstva, no obilježavaju ga ozbiljni nedostaci. Prihvaćanje rezultata istraživanja na tržištu i dalje je velik izazov jer u području sigurnosti ne postoji zajednički postupak planiranja kapaciteta, kojim bi se mogla objediniti potražnja javnih krajnjih korisnika, niti sustavna upotreba drugih instrumenata financiranja EU-a usmjerenih na kapacitete radi potpore uvođenju sigurnosnih rješenja.

2.15.

Nova strategija unutarnje sigurnosti pruža smjernice za sigurnosne politike EU-a te bi trebala biti usmjerena na rješavanje tih nedostataka. Trebala bi uzeti u obzir brz razvoj tehnologije i njezine posljedice za sigurnost, zalagati se za zajedničko definiranje potreba u pogledu kapaciteta u području sigurnosti i poticati europsku suradnju kako bi se te potrebe zadovoljile. Time bi se ojačala sigurnosna unija i znatno doprinijelo stvaranju istinskog unutarnjeg tržišta u području sigurnosti i održavanju konkurentne sigurnosne industrije u Europi.

2.16.

Industrija je neophodna za pretvaranje tehnologije u konkretna rješenja, stoga bi ambiciozna industrijska politika za ključna područja suvereniteta trebala biti politički prioritet Unije. Posebno je hitno da se razvije takva politika u sigurnosnom sektoru, koji je trenutačno suočen s ozbiljnim nefunkcioniranjem tržišta zbog kojeg je vrlo teško održati ključne industrijske i tehnološke kapacitete.

2.17.

Stoga pozivamo Europsku komisiju da razvije posebnu industrijsku strategiju u području sigurnosti kako bi se podržala nova strategija unutarnje sigurnosti i povećala učinkovitost sigurnosne unije. Ta industrijska strategija trebala bi biti ambiciozna i sveobuhvatna i trebala bi zajamčiti da sve relevantne politike i instrumenti doprinose tehnološkom suverenitetu Unije u ključnim sigurnosnim područjima te da svi instrumenti EU-a povezani sa sigurnošću (Fond za unutarnju sigurnost, Fond za integrirano upravljanje granicama, RescEU) uključuju industrijsku dimenziju, a svi programi povezani s tehnologijom (Digitalna Europa, Obzor Europa) sigurnosnu dimenziju. To bi pomoglo u zadovoljavanju sigurnosnih potreba klijenata iz javnog sektora, otvorilo bi nove mogućnosti za europsku industriju i olakšalo pravodobnu reakciju na posljedice novih tehnologija u pogledu sigurnosti.

2.18.

U tu je svrhu potrebno dodatno definirati i primijeniti koncept tehnološkog suvereniteta. Trenutačna usredotočenost Komisije na digitalne tehnologije dobrodošla je, ali ne bi trebala biti isključiva. Trebalo bi dati prednost svim ključnim tehnologijama u temeljnim područjima suvereniteta, a to su sigurnost, obrana i svemir. Koncept bi trebalo preispitati i s obzirom na pandemiju COVID-a 19 i uključiti otpornost kao strateški cilj.

2.19.

Komisijina „Nova industrijska strategija za Europu” uključuje važne elemente za poticanje tehnološkog suvereniteta u ključnim područjima sigurnosti. Koncept strateških vrijednosnih lanaca posebno bi se trebao koristiti kao okvir za sveobuhvatan pristup koji obuhvaća cijeli industrijski ciklus, od opskrbe ključnim materijalima do industrijalizacije i održavanja, te kojim se koordinira upotreba svih odgovarajućih instrumenata politike, uključujući kontrolu izravnih stranih ulaganja.

2.20.

Sljedeći višegodišnji financijski okvir, kao i politike koje se njime podupiru i programi koji se njime financiraju, morat će se prilagoditi potrebama razdoblja (nakon) pandemije COVID-a 19. Potrebno je preispitati prethodno utvrđene prioritete i instrumente i izvući pouku iz poteškoća Europe u suočavanju s pandemijom. To se odnosi i na sigurnosnu uniju i novu strategiju unutarnje sigurnosti, u okviru kojih bi se trebala naglasiti potreba za većim tehnološkim suverenitetom i otpornošću.

2.21.

Kako bi se prevladala recesija izazvana pandemijom, EU bi tijekom sljedećeg proračunskog ciklusa trebao usmjeriti ulaganja na napredne tehnološke sektore jer oni imaju najveću dodanu vrijednost i multiplikacijske učinke na gospodarstvo u cjelini (13). Industrijska strategija EU-a u području sigurnosti koja bi Europi omogućila veću autonomiju i otpornost savršeno bi se uklopila u taj pristup i stoga bi je trebalo hitno pokrenuti u okviru plana oporavka Unije u kontekstu COVID-a 19.

---

(1)  S obzirom na raznolikost tog sektora trenutačno ne postoji jasna definicija sigurnosne industrije, nego samo okvirne procjene veličine tržišta. Taj je sektor teško metodološki klasificirati zbog više čimbenika: 1. sigurnosna industrija kao takva nije obuhvaćena glavnim statističkim nomenklaturama (NACE, Prodcom itd.); 2. proizvodnja robe povezane sa sigurnošću razvrstana je u razne kategorije, a u statistikama za te kategorije ne pravi se razlika između aktivnosti povezanih sa sigurnošću i onih koje to nisu; 3. na europskoj razini ne postoji izvor statističkih podataka iz same industrije. Vidjeti studiju o razvoju statističkih podataka o europskoj sigurnosnoj tehnološkoj i industrijskoj bazi, Završno izvješće Ecorysa za Europsku komisiju, GU za migracije i unutarnje poslove, lipanj 2015.

(2)  Komunikacija Komisije o provedbi Europskog programa sigurnosti za borbu protiv terorizma i stvaranje uvjeta za uspostavu učinkovite i istinske sigurnosne unije, Bruxelles, 20.4.2016., COM(2016) 230 final (https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:9aeae420-0797-11e6-b713-01aa75ed71a1.0023.02/DOC_3&format=PDF).

(3)  Direktiva o suzbijanju terorizma (SL L 88, 31.3.2017., str. 6.).

(4)  Direktiva o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(5)  Uredba o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području granične kontrole (SL L 312, 7.12.2018., str. 14.) i Uredba o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području policijske suradnje i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 312, 7.12.2018., str. 56.).

(6)  Uredba o interoperabilnosti (granice i vize) (SL L 135, 22.5.2019., str. 27.) i Uredba o interoperabilnosti (policijska i pravosudna suradnja, azil i migracije) (SL L 135, 22.5.2019., str. 85.).

(7)  Uredba o Agenciji Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) (SL L 295, 21.11.2018., str. 99.).

(8)  Uredba o ENISA-i (Agenciji Europske unije za kibersigurnost) i kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije (SL L 151, 7.6.2019., str. 15.).

(9)  Uredba o europskoj graničnoj i obalnoj straži (SL L 295, 14.11.2019., str. 1.).

(10)  Uredba o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) (SL L 236, 19.9.2018., str. 1.).

(11)  U tekućim cijenama. Vidjeti Komunikaciju Komisije – „Proračun EU-a za provedbu europskog plana oporavka”, Bruxelles, 27.5.2020., COM(2020) 442 final: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:52020DC0442

(12)  Komunikacija Komisije – „Nova industrijska strategija za Europu”, Bruxelles, 10.3.2020., COM(2020) 102 final (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020DC0102&from=EN).

(13)  Vidjeti na primjer Il ruolo dell'innovazione e dell'alta technologia in Italia nel confronto con il contesto internazionale („Uloga inovacija i napredne tehnologije u Italiji u usporedbi s međunarodnim kontekstom”), Centro economia digitale, Rim, listopad 2019.