Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav

(COM(2020) 381)

(2020/C 429/34)

Izvjestitelj:	Peter SCHMIDT (DE/II)
Suizvjestiteljica:	Jarmila DUBRAVSKÁ (SK-I)

Zahtjev za savjetovanje:	Komisija, 17.6.2020.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	8.7.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.9.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	554
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	208/4/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Komunikacijom „Strategija ‚od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” želi se poboljšati gospodarska, okolišna i socijalna održivost prehrambenih sustava. Kriza izazvana bolešću COVID-19 uspješno je testirala snagu i otpornost europskog poljoprivredno-prehrambenog sustava te time dokazala sigurnost opskrbe hranom u EU-u, ali je istovremeno pokazala da se dostava hrane „od polja do stola” ne može uzimati zdravo za gotovo. Ovu krizu treba iskoristiti kao priliku da se preoblikuje dinamika lanca opskrbe i ostvare trajna poboljšanja za proizvođače, prerađivače i trgovce na malo.

1.2.

EGSO smatra da bi sveobuhvatnom prehrambenom politikom EU-a trebalo ostvariti: i. gospodarsku, sociokulturnu i okolišnu održivost, ii. integraciju među sektorima, područjima politike i razinama upravljanja, iii. uključive postupke odlučivanja i iv. kombinaciju obveznih mjera (propisi i porezi) i poticaja (premije na cijenu, pristup kreditiranju, resursi i osiguranje) kako bi se ubrzala tranzicija prema održivim prehrambenim sustavima. U predloženoj strategiji ti se ciljevi nedovoljno odražavaju.

1.3.

Proračun za ZPP ne smije se smanjivati ni zadržavati na trenutačnoj razini, već ga treba povećati u skladu s tim ciljevima. Smanjenje sredstava za financiranje ruralnog razvoja može biti štetno uzme li se u obzir da sadržava neke od najvažnijih alata za podršku tranziciji. Iako je dodatnih 15 milijardi EUR predloženih u okviru paketa za oporavak od bolesti COVID-19 dobrodošlo i potrebno, to nije zamjena za dugoročne obveze.

1.4.

Uvjet za odobrenje strateških planova ZPP-a trebao bi biti da države članice donesu sveobuhvatne planove preoblikovanja prehrambenih okruženja tako da se poticaji za proizvodnju zdrave i održive hrane povežu sa stvaranjem novih tržišta za te proizvode.

1.5.

Poštene cijene hrane (koje odražavaju stvarne troškove proizvodnje za okoliš i društvo) jedini su način da se dugoročno postignu održivi prehrambeni sustavi. EU i države članice trebali bi poduzeti mjere kako bi se pobrinuli za to da otkupne cijene ostanu veće od troškova proizvodnje te da zdrava prehrana postane općepristupačna. Da bi se to postiglo, nužno je primijeniti baš sve instrumente javnog upravljanja, od strogih fiskalnih mjera do pristupa koji se temelje na informacijama kako bi stvarni troškovi bili vidljivi.

1.6.

Jeftini uvozni proizvodi često podrazumijevaju visok društveni trošak i visok trošak za okoliš u trećim zemljama. Ne dođe li do promjena u trgovinskim politikama EU-a, ciljevi predmetne strategije neće se ispuniti. Odbor poziva EU da osigura istinsku uzajamnost standarda u povlaštenim trgovinskim sporazumima.

1.7.

Strategija se ne bavi pitanjima održivog upravljanja zemljištem i pristupa zemljištu. To je velik propust uzme li se u obzir činjenica da je to jedna od glavnih prepreka za obnovu poljoprivrednog stanovništva bez koje će se izgubiti temelj EU-a za održivu i produktivnu poljoprivredu.

1.8.

Trebalo bi provesti procjenu učinka za različite načine postizanja svakog cilja utvrđenog u strategiji, uzimajući u obzir stanje u svakoj državi članici.

1.9.

U skladu s navodima iz prethodnih mišljenja EGSO-a, trebalo bi istražiti mogućnost osnivanja europskog vijeća za prehrambenu politiku (uključujući njegovu financijsku održivost). Vijeća za prehrambenu politiku već postoje na lokalnoj razini te okupljaju razne dionike prehrambenog sustava na pojedinom području radi svladavanja izazova, povezuju gradove s proizvodnjom hrane u okolnim regijama i osiguravaju učinkovito upravljanje lokalnim i regionalnim prehrambenim politikama.

2.   Uvod

2.1.

Komunikacija Europske komisije „Strategija ‚od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” ključna je sastavnica europskog zelenog plana. Cilj joj je pridonijeti europskom programu borbe protiv klimatskih promjena, zaštititi okoliš i očuvati biološku raznolikost, osigurati položaj poljoprivrednika i ribara u lancu vrijednosti, poticati održivu potrošnju hrane te promicati cjenovno pristupačnu i zdravu hranu za sve bez ugrožavanja sigurnosti, kvalitete i cjenovne pristupačnosti hrane. Riječ je o prvoj strategiji EU-a za koju se tvrdi da obuhvaća cjelokupan prehrambeni lanac.

2.2.

Zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 nužnije je negoli ikada prije povećati otpornost globalnog prehrambenog sustava i prehrambenog sustava EU-a koju će dodatno testirati budući šokovi, od klimatskih promjena do izbijanja novih bolesti i nestašica radne snage (1). Kriza je ukazala na činjenicu da se put hrane „od polja do stola” ne smije uzeti zdravo za gotovo te je pokazala međupovezanost dionika i aktivnosti u poljoprivredi i u cijelom prehrambenom sustavu. Potrebne su mjere potpore u krizi te koraci kojima bi se dugoročno osigurali oporavak i obnova. U komunikaciji o strategiji „od polja do stola” i Strategiji EU-a o bioraznolikosti ispravno se prepoznaje potreba za jačanjem otpornosti nakon bolesti COVID-19 poboljšavanjem gospodarske, ekološke i društvene održivosti prehrambenih sustava. Sada je ključno te strategije preobraziti u smislene i pravodobne mjere.

2.3.

Poljoprivrednici posvuda u EU-u već su poduzeli korake za povećanje održivosti i dodatno unapređenje standarda. Poljoprivrednici i radnici u prehrambenom sustavu (u poljoprivredi, preradi i distribuciji) na prvoj su crti borbe protiv krize uzrokovane bolešću COVID-19 te su svim europskim građanima osigurali neprekinutu opskrbu hranom i sustavno se izlagali rizicima, dok istodobno zadržavaju nizak udio dodane vrijednosti u prehrambenom sustavu. U svakom slučaju, od poljoprivrednika će se i u budućnosti nužno očekivati da učine mnogo više nego dosad u izgradnji održivosti i otpornosti. Imajući u vidu tešku ekonomsku situaciju u kojoj se trenutno nalazi velika većina poljoprivrednika, do takvih nužnih i temeljnih promjena može doći samo ako se uvedu odgovarajući politički i ekonomski poticaji; EGSO smatra da se u prijedlozima za reformu ZPP-a ne poduzimaju djelotvorni koraci u tom smjeru. Stoga je od presudne važnosti osigurati znatno bolje uvjete kako bi hrana koja je lokalno proizvedena održivim metodama u EU-u (2) bila konkurentna u odnosu na uvoz te zajamčiti ne samo ravnomjernu raspodjelu troškova i koristi tranzicije (među različitim društvenim segmentima, sektorima i regijama te između sadašnjih i budućih generacija) već i sredstva namijenjena potpori održivoj poljoprivredi. Strategija „od polja do stola” mora se shvatiti kao prilika da se temeljito preoblikuje dinamika lanca opskrbe te da se ostvare trajna poboljšanja u prihodima i uvjetima života poljoprivrednika. Odbor ponavlja da europski zeleni plan mora biti zeleni i društveni plan u svim svojim sastavnicama.

2.4.

Kad je riječ o uvozu poljoprivrednih sirovina i hrane, EGSO je očekivao da će predmetna strategija sadržavati jasnu poruku, sličnu onoj iz najave Komisije o porezu na CO2 na granici za industrijske proizvode, jer naši poljoprivrednici (i potrošači) moraju biti zaštićeni od uvezene robe koja ne zadovoljava europske kriterije održivosti, tim više što je jasno da je naše postojeće standarde potrebno dodatno postrožiti. Međutim, strategija „od polja do stola” u tom je pogledu potpuno podbacila.

2.5.

EGSO pozdravlja objavu strategije „od polja do stola” koja je ključna prilika da se postignu prethodno opisani ciljevi. Odbor u ovom mišljenju utvrđuje neke neujednačenosti u komunikaciji i akcijskom planu „od polja do stola” (u usporedbi s ambicijama europskog zelenog plana i vlastitih prijedloga za sveobuhvatnu prehrambenu politiku (3)) te pruža smjernice o tome kako se strategija „od polja do stola” može unaprijediti i pretočiti u učinkovit plan za tranziciju.

3.   Temelji učinkovite strategije „od polja do stola”: upravljanje, odgovornost, ciljevi i resursi

3.1.

EGSO od 2016. godine poziva na razradu sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u s ciljem osiguravanja zdrave prehrane iz održivih prehrambenih sustava, uz povezivanje poljoprivrede s ishranom i uslugama ekosustava te osiguravanje lanaca opskrbe kojima se štiti javno zdravlje čitavog europskog društva (4). Okupila se i široka koalicija civilnog društva kako bi zajedno razvila detaljan plan „zajedničke prehrambene politike” za EU u okviru trogodišnjeg postupka koji predvodi IPES-Food (5).

3.2.

U skladu s preporukama iz prethodno navedenih tekstova, sveobuhvatnom prehrambenom politikom EU-a trebalo bi ostvariti: i. gospodarsku, sociokulturnu i okolišnu održivost, ii. integraciju među sektorima, područjima politike i razinama upravljanja, iii. uključive postupke odlučivanja i iv. kombinaciju obveznih mjera (propisi i porezi) i poticaja (premije na cijenu, pristup kreditiranju, resursi i osiguranje) kako bi se ubrzala tranzicija prema održivim prehrambenim sustavima. Njome bi se trebao ubrzati razvoj kružnoga gospodarstva i smanjiti utjecaj na okoliš sektora prerade hrane i sektora maloprodaje poduzimanjem mjera u pogledu prijevoza, skladištenja, pakiranja i rasipanja hrane. Ona bi trebala biti osmišljena tako da može ponuditi rješenja za novu situaciju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19, posebice kad je riječ o potrebi da se poboljšaju krizno upravljanje te sigurni i pošteni uvjeti rada u cijelom lancu.

3.3.

Iako se u komunikaciji i akcijskom planu „od polja do stola” navode brojni primjereni alati, nisu utvrđeni učinkoviti mehanizmi upravljanja. Prvo, mjere se moraju grupirati u skup sveobuhvatnih specifičnih ciljeva koji su usmjereni na opće ciljeve koji opisuju prehrambene sustave za koje se EU nada da će ih ostvariti u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju (6). Umjesto da se odnose na pojedinačne dijelove lanca, ti se ciljevi moraju odnositi na cijeli lanac (7). To je ključno da bi se: i. istaknula potreba za pristupima na razini cijelog lanca i poštenim dijeljenjem troškova kako bi se riješili problemi u poljoprivredi; ii. omogućilo davanje prioriteta različitim rješenjima i izbjegao pristup à la carte koji uključuje nespojiva rješenja, iii. osiguralo uvođenje alternativnih mjera (jednakih učinaka) u slučaju kašnjenja ili preusmjeravanja početno planiranih mjera, iv. osiguralo da su kvantitativne i kvalitativne ciljne vrijednosti popraćene cjelovitim paketom mjera potrebnih za njihovo ostvarivanje (i koje su, dakle, izvedive) i da bi se, prema potrebi, dodale dodatne ciljne vrijednosti da bi se zadovoljio navedeni specifični cilj i v. stvorio čvrsti temelj za osiguranje usklađivanja raznih sektorskih politika (npr. ZPP, trgovinska politika, politike o zaštiti okoliša, razvoju zdravlja i sigurnosti hrane) sa strategijom „od polja do stola”.

3.4.

Da bi strategija „od polja do stola” bila učinkovita, treba je pratiti jasan okvir koji sadržava ciljeve, pokazatelje i jasne mehanizme praćenja, no kojim se ne povećava birokracija. EGSO je već preporučio izradu pregleda stanja održive prehrane u EU-u kojim bi se omogućilo prevladavanje izazova prehrambenih sustava s pomoću višegodišnjeg pristupa, promičući tako usklađivanje politike na različitim razinama upravljanja. Pregled stanja pružio bi pokazatelje te bi se tako potaknuo i pratio napredak prema ispunjavanju postavljenih ciljeva (8).

3.5.

Djelotvornom strategijom „od polja do stola” trebali bi se smanjiti skupi vanjski učinci poljoprivrede te osigurati da svi poljoprivrednici od tržišta primaju poštene naknade. Stoga će ona dugoročno biti iznimno troškovno učinkovita. No za prelazak na održive i konkurentne prehrambene sustave potrebna su hitna ulaganja. Osobito su potrebni velik trud i kapitalna ulaganja kako bi se postigle razine djelovanja u području klime i okoliša utvrđene u europskom zelenom planu i kako bi se poljoprivrednicima omogućilo uvođenje održivih pristupa. Ti se ciljevi ne mogu ostvariti ako su prekinuti ključni izvori financiranja. Smanjenje sredstava za financiranje ruralnog razvoja može biti štetno uzme li se u obzir da sadržava neke od najvažnijih alata za podršku tranziciji, kako je navedeno u komunikaciji o strategiji „od polja do stola”. Odbor ponovno ističe važnost izdvajanja 10 milijardi EUR za istraživanje poljoprivrede, ruralnog razvoja i biogospodarstva u skladu s prijedlozima Europske komisije o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021.–2027. Iako je dodatnih 15 milijardi EUR za ruralni razvoj i poljoprivredno-prehrambena istraživanja predloženih u okviru paketa za oporavak od COVID-a 19 dobrodošlo i potrebno, to nije zamjena za dugoročne obveze.

3.6.

Širok raspon dionika u prehrambenim sustavima ima ulogu u nadgledanju razvoja i primjene strategije „od polja do stola”. Iako bi prioritet trebalo dati poboljšanoj suradnji među postojećim tijelima, bit će potrebna namjenska upravljačka struktura s više dionika. Pri istraživanju mogućnosti treba osigurati da nova struktura upravljanja: i. usvoji demokratske i uključive pristupe u skladu s najboljim primjerima iz prakse u trenutačnim tijelima, prije svega Platforme s više dionika za ciljeve održivog razvoja, ii. ima jasan mandat koji uključuje razmatranje o tome koliko su dobro sektorske politike kao što je ZPP usklađene sa strategijom „od polja do stola” i iii. uključuje snažnu i raznoliku zastupljenost dionika iz poljoprivrednih skupina, civilnog društva (uključujući organizacije EU-a te nacionalne i lokalne organizacije) i dionika iz lanca opskrbe. Mora se izbjeći situacija u kojoj se poljoprivredni interesi uključuju samo u ZPP, dok se civilno društvo angažira samo u strategiji „od polja do stola”: treba se uhvatiti u koštac s tenzijama i svi dionici moraju usuglasiti put prema tranziciji.

3.7.

U skladu s navodima iz prethodnih mišljenja EGSO-a, trebalo bi istražiti mogućnost osnivanja „Europskog vijeća za prehrambenu politiku” (9) (uključujući njegovu financijsku održivost). O provedbi strategije „od polja do stola” treba se savjetovati s europskim vijećem za prehrambenu politiku koje bi trebalo osnovati što je prije moguće. Vijeća za prehrambenu politiku već postoje na lokalnoj razini te okupljaju dionike različitih prehrambenih sustava na pojedinom području radi svladavanja izazova, povezuju gradove s proizvodnjom hrane u okolnim regijama i osiguravaju učinkovito upravljanje lokalnim i regionalnim prehrambenim politikama (10). Kao što je pokazala kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19, otporni lanci opskrbe ovise o efektivnom djelovanju na lokalnoj razini, dok civilno društvo može surađivati s državom i komercijalnim partnerima kako bi se smanjile neujednačenosti u pružanju hrane (11). Europsko vijeće za prehrambenu politiku ubrzalo bi usklađivanje politika na razini EU-a te na nacionalnim i lokalnim razinama (tzv. višerazinsko upravljanje). Okupilo bi predstavnike lokalnih vijeća za prehrambenu politiku i dionike iz civilnog društva i cjelokupnog lanca opskrbe (uključujući poljoprivrednike, radnike i potrošače) te tako dionicima pružilo platformu za međusobno učenje razmjenom primjera dobre prakse, osiguralo da se u obzir uzimaju svi stavovi iz raznih sektora te utvrdilo prepreke za promociju održive prehrane na lokalnoj razini.

4.   Ključna područja u kojima je potrebno dodatno djelovanje

4.1.   Zdrava i održiva prehrana

4.1.1.

Zdrava i održiva prehrana jedan je od ključnih „stupova” sveobuhvatne prehrambene politike s obzirom na to da hitno trebamo promijeniti svoju prehranu u cilju poboljšanja zdravlja ekosustava i javnosti te vitalnosti ruralnih područja (12). U komunikaciji o strategiji „od polja do stola” uviđa se da je potrebno osigurati to da zdrave i održive opcije budu najlakše za potrošače (tj. da svima budu široko dostupne i cjenovno pristupačne) te se uzima u obzir da „prehrambena okruženja” mogu utjecati na odluke ljudi.

4.1.2.

Strategija „od polja do stola” mogla bi biti jedinstvena prilika za preoblikovanje prehrambenih okruženja, za što se niz raznih politika mora uskladiti na strani ponude i potražnje te na razini EU-a, nacionalnim i lokalnim razinama, a to uključuje korake za: i. rješavanje problema štetne komercijalizacije i oglašavanja regulatornim mjerama, ii. osiguravanje jednostavnih, pouzdanih i neovisnih informacija o hranjivim vrijednostima za potrošače, iii. uvođenje zdravih politika određivanja cijena, iv. pružanje podrške održivoj javnoj nabavi hrane, v. poticanje (re)formulacije proizvoda, vi. stvaranje zdravih maloprodajnih, restoranskih, urbanih i školskih okruženja i vii. ulaganje u obrazovanje potrošača. Te korake mora se nadopuniti socijalnim politikama kako bi se osiguralo da skupine s niskim prihodima i skupine u nepovoljnom položaju imaju bolji pristup zdravoj i održivoj prehrani.

4.1.3.

No u komunikaciji i akcijskom planu „od polja do stola” ne iznose se sveobuhvatne mjere za sva ta područja politike nego se oslanja na pravila ponašanja, jamstva i ostale samoregulatorne alate (13) koji su se dosad pokazali neučinkovitima. Dobrodošla je namjera Europske komisije da državama članicama da preporuke (u okviru ovlasti strateških planova ZPP-a) o tome kako ispuniti ciljeve ZPP-a i strategije „od polja do stola”, uključujući zdravstvene ciljeve. No mjere povezane s prehranom ne mogu biti neobavezne. Uvjet za odobrenje strateških planova ZPP-a trebao bi biti da države članice donesu sveobuhvatne planove preoblikovanja prehrambenih okruženja tako da se poticaji za proizvodnju zdrave i održive hrane povežu sa stvaranjem novih tržišta za te proizvode. To bi bilo i u skladu s preuzetom obvezom Komisije da promiče proizvodnju i potrošnju organske hrane.

4.1.4.

Kad je riječ o pružanju pouzdanih informacija i smjernica o hranjivim vrijednostima, EGSO poziva na razvoj novih smjernica za održivu prehranu u kojima se u obzir uzimaju kulturne i zemljopisne razlike među državama članicama i unutar njih. Smjernice za održivu prehranu pomogle bi u stvaranju jasnijeg smjera za poljoprivredna gospodarstva, prerađivače, trgovce na malo i industriju pružanja ugostiteljskih usluga, a poljoprivredno-prehrambeni sustav imao bi koristi od novog okvira za proizvodnju, preradu, distribuciju i prodaju zdravije i održivije hrane po poštenijoj cijeni (14).

4.2.   Pošteni lanac opskrbe hranom s poštenim cijenama

4.2.1.

EGSO je već pozvao na zabranu nepoštenih trgovačkih praksi (15). Lanac opskrbe hranom posebice je podložan nepoštenim trgovačkim praksama zbog velikih neravnoteža između malih i velikih subjekata i između proizvođača s dugoročnim obvezama i fleksibilnijih trgovaca. S pomoću regulatornog pristupa i zakonodavnog okvira s djelotvornim i otpornim provedbenim mehanizmima može se pristupiti djelotvornom rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi na razini EU-a.

4.2.2.

U komunikaciji o strategiji „od polja do stola” ispravno se prepoznaje važan posao koji obavljaju poljoprivrednici i radnici u cijelom prehrambenom lancu (uključujući one koji rade u nesigurnim uvjetima) te potreba da se njihovo zdravlje i sigurnost osiguraju u skladu s obvezama iz europskog stupa socijalnih prava. No Odbor žali što to nije popraćeno konkretnim koracima u akcijskom planu. Nadalje, EGSO žali zbog nepovezivanja poštenih uvjeta s poštenim cijenama hrane te smatra da su poštene cijene hrane (koje odražavaju stvaran trošak proizvodnje za okoliš i društvo) jedini način postizanja dugoročno održivih i pravednih prehrambenih sustava. Trenutačno najveću dobit ostvaruju veliki maloprodajni lanci i multinacionalni prerađivači, a otkupne cijene preniske su da bi poljoprivrednicima jamčile izvor prihoda i pristojne radne uvjete. Štoviše, one često čak ne pokrivaju ni troškove proizvodnje. Udio vrijednosti prehrambenog lanca EU-a koji ide poljoprivrednicima pao je s 31 % u 1995. na 24 % u 2005. (16), a u novije se vrijeme procjenjuje na oko 21 % (17). Smanjenje cijena na poljoprivrednim gospodarstvima omogućeno je uskim tumačenjem prava tržišnog natjecanja EU-a prema kojemu je dobrobit potrošača izjednačena s najnižom mogućom cijenom. To se mora promijeniti, među ostalim i u Ugovorima EU-a.

4.2.3.

U okviru strategije „od polja do stola”, EU i države članice trebale bi poduzeti sveobuhvatne mjere kako bi osigurale da cijene na poljoprivrednim gospodarstvima ostanu veće od troškova proizvodnje te da zdrava i održiva prehrana postane relativno cjenovno pristupačnija i dostupnija. Da bi se to postiglo, nužno je primijeniti baš sve instrumente javnog upravljanja, od strogih fiskalnih mjera do pristupa koji se temelje na informacijama kako bi stvarni troškovi bili vidljivi, oslanjajući se pritom na najbolje nove metodologije izračuna stvarnog troška (18). EGSO ponavlja da je važno ulagati u obrazovanje o održivoj prehrani od rane dobi kako bi se pridonijelo tome da mladi cijene vrijednost hrane i poštene cijene. Posebnu pozornost treba posvetiti ranjivim skupinama, osobito starijim osobama i osobama s niskim prihodima. Trebalo bi istražiti i nove oblike označivanja kojima bi se ukazalo na udio vrijednosti koji ide poljoprivrednicima. Potrebno je pozorno poredati sve korake koji utječu na cijene kako bi se izbjegle brze promjene te bi ih trebalo popratiti i praćenjem utjecaja na obitelji s niskim prihodima (19) kako bi se osiguralo da se kao rezultat intervencija politika pristup tih obitelji zdravoj prehrani ne smanjuje, nego povećava.

4.2.4.

Tržnice, poljoprivreda koju podržava zajednica, zadruge potrošača i ostale inicijative kratkih lanaca opskrbe predstavljaju ključni način na koji poljoprivrednici mogu povećati dodanu vrijednost i ostvariti poštene cijene, posebice oni poljoprivrednici koji se bave ekološkim uzgojem ili koji primjenjuju druge ekološke načine koji nisu obuhvaćeni nekom oznakom. Lokalne i regionalne vlasti često su uključene i uspostavljaju lokalne sustave za upravljanje hranom koji okupljaju različite dionike te osobito potiču upotrebu lokalnih proizvoda u objektima javne prehrane. EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija u tom pogledu nije uzela u obzir njegova prethodna mišljenja.

4.2.5.

Takva relokalizacija potiče stvaranje radnih mjesta i lokalnu dinamiku. Osim toga, ona povećava otpornost, što je vidljivo iz odgovora na COVID-19 na svim razinama lanca opskrbe (proizvođači, prerađivači i trgovci na malo). Ruralna područja jedan su primjer domene u kojoj zadruge potrošača najčešće ostanu zadnji preostali gospodarski subjekt. Za potrošače su kratki lanci opskrbe izvor svježih i visokokvalitetnih proizvoda u kojima se isprepliću bogata povijest i međuljudski odnosi te koji mogu pobuditi interes potrošača i potaknuti ih na to da se educiraju o vrijednosti hrane te vratiti povjerenje u prehrambene sustave (20). Solidarne zadružne inicijative također imaju ključnu ulogu u izradi edukativnih materijala za škole i vrlo aktivnom širenju svijesti u borbi protiv rasipanja hrane i pretilosti, posebice među djecom. Iako su prednosti kratkih lanaca opskrbe prepoznate u komunikaciji „od polja do stola”, potrebne su konkretne mjere i dodjele sredstava (uključujući u strateškim planovima ZPP-a) da bi se dodatno razvili ti lanci i uklonile sve prepreke njihovu razvoju diljem EU-a.

4.3.   Jačanje vanjske dimenzije strategije „od polja do stola”

4.3.1.

Ne dođe li do promjena u trgovinskim politikama EU-a, neće se ispuniti ciljevi strategije „od polja do stola”. Komunikacija i akcijski plan „od polja do stola” uključuju važne korake za jačanje odredbi o održivosti bilateralnih sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini i za provedbu tih odredbi. Međutim, kao što su to primijetile francuske i nizozemske vlasti (21), može se učiniti više kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim sporazumima i kako bi se pojednostavnili postupci obavješćivanja o povredama obveza održivosti i postupci djelovanja u pogledu tih povreda. Nadalje, Odbor poziva EU da osigura stvarnu uzajamnost standarda u preferencijalnim trgovinskim sporazumima, osobito u pogledu dobrobiti, održivosti i sljedivosti od polja do stola, nadograđujući i ugrađujući tako postignuća iz nekih novijih bilateralnih odredbi (22). Porez na ugljik na granici, kako se navodi u Mandatnom pismu izvršnom potpredsjedniku zaduženom za europski zeleni plan (23), ostaje ključan u sprečavanju snižavanja cijena poljoprivrednika i prehrambenih poduzeća zbog uvoza iz zemalja koje ublažavanje klimatskih promjena ne shvaćaju ozbiljno. Stoga je šutnja o porezu na ugljik na granici, cijeni ugljika i praćenju emisija stakleničkih plinova uvoza vrijedna žaljenja i ozbiljno potkopava ambicije strategije „od polja do stola” i zelenog plana.

4.3.2.

U komunikaciji o strategiji „od polja do stola” ne uzima se u obzir učinak izvoza EU-a na male proizvođače u zemljama u razvoju kao ni uloga multinacionalnih društava sa sjedištem u EU-u u doprinošenju neodrživim praksama u cijelom svijetu. Nove mogućnosti provedbe ponajprije moraju biti namijenjene društvima sa sjedištem u EU-u koja moraju biti odgovorna za to da u njihovim lancima opskrbe nema krčenja šuma, jagme za zemljištem i povreda prava. Stoga EGSO pozdravlja angažman povjerenika za pravosuđe Reyndersa, koji se obvezao za društva u EU-u uvesti zahtjeve za postupanje s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava i okoliša, te poziva da se u okviru strategije „od polja do stola” razmotre dodatne sektorske mjere. Kao što je primijetio Europski parlament (24), obveze postupanja s dužnom pažnjom osobito su hitne za subjekte u lancima opskrbe „robom kojom se ugrožavaju šume” (npr. govedina, soja, palmino ulje).

4.3.3.

Najvažnije od svega, u strategiji „od polja do stola” ne uvažava se cirkularnost svjetskih tržišta poljoprivrednih proizvoda i uzajamni utjecaj koji obujam trgovinske razmjene ima i na zemlju uvoznicu i na zemlju izvoznicu. Ta je strategija ključna prilika za ponovno određivanje vanjskih ciljeva EU-a, u skladu s ambicijama iz komunikacije Europske komisije „Trgovina za sve” (25). U komunikaciji o strategiji „od polja do stola” nedostaje takvo dugoročno razmišljanje. Sporazumima o slobodnoj trgovini i dalje se potiče neodrživ rast potrošnje, uz ogroman utjecaj na okoliš u trećim zemljama, posebice u pogledu krčenja šuma (26). Nužno je osporiti kontinuirani rast opsega trgovinske razmjene kao krajnji cilj politike EU-a (posebice u sektorima s visokim udjelom emisija stakleničkih plinova i u strateškim sektorima u kojima je potrebna raznolikost čvrstih lanaca uslijed pandemije bolesti COVID-19). Ključno je pronaći nove načine podizanja standarda, promicanja održivih praksi i osiguranja da nove mogućnosti održive proizvodnje mogu iskoristiti mali poljoprivrednici u EU-u i zemljama u razvoju. O navedenim bi se razmišljanjima trebalo raspravljati na multilateralnim forumima kao što su Odbor UN-a za svjetsku sigurnost opskrbe hranom i Codex Alimentarious umjesto da ih se ograniči na bilateralne pregovore u kojima je sudjelovanje poljoprivrednika i civilnog društva ograničeno, u kojima su velike razlike u moći, a liberalizacija trgovine ostaje krajnji cilj. Početna točka može biti planirani zakonodavni okvir o održivim prehrambenim sustavima. Prije svega, mora poslužiti za utvrđivanje jasne definicije održivih prehrambenih sustava u skladu s postojećim definicijama EU-a o okolišnoj održivosti (27).

4.4.   Davanje podrške poljoprivrednicima pri prelasku na otporne, raznolike, agroekološke sustave

4.4.1.

Komunikacija o strategiji „od polja do stola” i Strategija o bioraznolikosti obuhvaćaju ključne korake za obnovu tla i poljoprivrednih ekosustava i njihovu zaštitu, primjerice ciljeve za poljoprivredno zemljište s obilježjima krajobraza velike raznolikosti (10 %) i za zemljište pod ekološkim uzgojem (25 %). Međutim, trebalo bi uzeti u obzir startne pozicije različitih država članica. Komunikacija o strategiji „od polja do stola” ne bavi se pitanjima održivog upravljanja zemljištem i pristupa zemljištu. To je velik propust uzme li se u obzir činjenica da je to jedna od glavnih prepreka za obnovu poljoprivrednog stanovništva bez koje će se izgubiti temelj EU-a za održivu i produktivnu poljoprivredu. EGSO je predložio okvir EU-a čiji je cilj da se u državama članicama zaštite poljoprivredna zemljišta koja su važna za proizvodnju hrane (28). Međutim, za te hvale vrijedne prijedloge potrebna je odgovarajuća financijska potpora, koje u postojećim prijedlozima za proračun nema. Jednako tako, u Komunikaciji se ne daju smjernice o tome kako dodatno povećati potražnju za ekološkim proizvodima. Ostvarivanje cilja u pogledu obilježja krajobraza za neke će poljoprivrednike biti vrlo skupo. EGSO poziva na procjenu učinka provedbe tog cilja.

4.4.2.

EGSO smatra da je agroekologija smjer kojem mora težiti europska poljoprivreda (29), za što treba promijeniti paradigmu koja razvija raznolikost na svim razinama (vrste, poljoprivredna gospodarstva, krajolici i životni uvjeti). Agroekologijom kao spletom znanosti, tehnika i socijalnog pokreta promatra se prehrambeni sustav u cjelini, a cilj je približiti proizvođača okolišu, uz očuvanje i čak obnovu složenosti i bogatstva poljoprivrednog, ekološkog i društvenog sustava. Međutim, u komunikaciji o strategiji „od polja do stola” prema agroekologiji se i dalje odnosi kao prema mogućoj niši, opciji koju treba podržati među ostalim opcijama kroz istraživačke politike i programe ekologizacije u okviru ZPP-a. Stoga se u njoj ne prepoznaje potreba za preoblikovanjem i ponovnom diversifikacijom poljoprivrede u cijelom EU-u iako je to potrebno kako bi se postigle navedene ciljne vrijednosti i ciljevi strategije „od polja do stola” i Strategije o bioraznolikosti (uključujući ciljeve za smanjenje pesticida, gnojiva i antibiotika).

4.4.3.

Uz navedeni razvoj ekološke poljoprivrede, EGSO također insistira na pomnijem proučavanju i promicanju drugih metoda uzgoja kojima se povećava biološka raznolikost i smanjuje upotreba sirovina. To može obuhvaćati i promicanje precizne poljoprivrede, pri čemu se mora voditi računa o velikim troškovima ulaganja; mnoga mala i srednja poljoprivredna gospodarstva neće moći namiriti čak ni te troškove. Potencijal metoda uzgoja koje pogoduju resursima, tlu i okolišu može se realizirati integracijom podataka o tlu, gnojivima, pesticidima i prinosu, za što je potreban bolji pristup podacima u nacionalnim bazama podataka, veća mobilnost, jednostavnija uporaba za korisnike itd. Osim toga, trebalo bi promicati uporabu informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

4.4.4.

S obzirom na pandemiju bolesti COVID-19, postalo je hitnije negoli ikada prije restrukturirati sektor stočarstva na način da se smanje njegove ranjivosti i njegov utjecaj na radnike, okoliš i dobrobit životinja. Strategijom „od polja do stola” taj se problem ni na koji način neće moći riješiti. Njome se moraju osmisliti i obuhvatiti koraci za smanjenje oslanjanja na uvezeno proteinsko krmivo i za ponovnu integraciju stoke u miješane agroekološke sustave. U političkim krugovima u Europi već je godinama prisutna diskusija o „europskoj strategiji za bjelančevine”, ali nisu poduzeti nikakvi konkretni koraci. I tom se pitanju u strategiji „od polja do stola” daje premalo prostora, a i kad se spominje, navodi nisu dovoljno obvezujući. Uopće se ne uzima u obzir što bi za europsku poljoprivredu značilo često hvaljeno načelo kružnog gospodarstva. EGSO se pita, primjerice, kako uvoz golemih količina krmiva iz npr. Južne Amerike, što je također djelomično odgovorno za nepovratno krčenje prašuma, može biti kompatibilan s načelom kružnog gospodarstva.

4.4.5.

U komunikaciji o strategiji „od polja do stola” ne navodi se dovoljno pojedinosti o načinu pružanja podrške poljoprivrednicima pri usvajanju novih praksi. Dok bi plaćanja na temelju prelaska u sklopu programa ekologizacije podrazumijevala velike iznose sredstava kako bi se zadovoljile nove ambicije, funkcija plaćanja u sklopu ZPP-a za potporu dohotku ključna je i ostat će ključna i u nadolazećem razdoblju, čak i usprkos tome što se poduzimaju koraci da se zajamči da cijene hrane odražavaju stvarne troškove (vidjeti odjeljak 4.2.). I za savjetodavne usluge bit će potrebno dovoljno resursa kako bi se poljoprivrednicima pružila pomoć u velikim proizvodnim promjenama. Ako se žele ispuniti ciljevi europskog zelenog plana i strategije „od polja do stola” (F2F), proračun za ZPP ne smije se smanjivati ni zadržavati na trenutačnoj razini, već ga treba povećati u skladu s tim ciljevima. Troškovi povezani s ciljevima europskog zelenog plana uvelike nadmašuju trenutačno programsko razdoblje. Treba razjasniti da će financijski zahtjevi za buduće nacionalne proračune ići u smjeru ispunjavanja mjera europskog zelenog plana i ispunjavanja ciljeva, odnosno pokazatelja europskog zelenog plana.

4.4.6.

U komunikaciji o strategiji „od polja do stola” ispravno se navodi potreba da se u obzir uzmu različite startne pozicije država članica. Prakse se uvelike razlikuju u pogledu intenziteta poljoprivrednoga gospodarstva po hektaru, gustoće naseljenosti po hektaru, uporabe pesticida, gnojiva i antibiotika po hektaru i po životinji te dobrobiti životinja. Trebalo bi provesti procjenu učinka za svaki cilj utvrđen u europskom zelenom planu i strategiji „od polja do stola” (F2F), uzimajući u obzir različita trenutačna stanja u državama članicama. Međutim, EGSO također ukazuje na potrebu za postojanjem jednakih uvjeta među državama članicama i zahtijeva jasnije objašnjenje kako će se i u kojim vremenskim rokovima provedbom strategije „od polja do stola” i strateških planova ZPP-a riješiti pitanje rizika od različitih standarda. Odbor smatra da bi prilagođene pristupe trebalo primijeniti na brzinu tranzicije, ali ne i na krajnje ciljne vrijednosti i ciljeve koje treba postići.

---

(1)  COVID-19 and the crisis in food systems: Symptoms, causes, and potential solutions („COVID-19 i kriza u prehrambenim sustavima: simptomi, uzroci i potencijalna rješenja”). Priopćenje panela IPES-Food, travanj 2020.

(2)  „Kako bi sveobuhvatna europska prehrambena politika imala istinsku važnost za europske potrošače, nužno je da hrana proizvedena održivim metodama u EU-u bude konkurentna. To podrazumijeva sposobnost europskog poljoprivredno-prehrambenog sektora da osigurava hranu za potrošače po cijenama koje uključuju dodatne troškove prema kriterijima kao što su održivost, dobrobit životinja, sigurnost hrane i ishrana, ali i poštene prihode za poljoprivrednike, te da se pritom zajamči da velika većina potrošača prednost i dalje daje europskim proizvodima.” Mišljenje „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u”, točka 5.8. (SL C 129, 11.4.2018., str. 18.).

(3)  SL C 129, 11.4.2018., str. 18.

(4)  Vidjeti bilješku 3.

(5)  IPES-Food, Towards a Common Food Policy for the European Union („Ususret zajedničkoj prehrambenoj politici za Europsku uniju”), Bruxelles, IPES Food, 2019.

(6)  U nastavku su detaljno navedeni specifični ciljevi koji su važni za sveobuhvatnu strategiju i vrste mjera koje su potrebne da bi se oni ostvarili, a koji su izvedeni iz mišljenja koja je izradio EGSO.

(7)  Jedna je iznimka u strategiji „od polja do stola” upućivanje na postizanje „zdrave i održive prehrane”. Iako je ovaj specifični cilj usmjeren na opći cilj, o njemu se govori kao o nečemu što je ključno za potrošača umjesto da se naglasi da ga je potrebno ostvariti u cijelom lancu.

(8)  Vidjeti bilješku 3.

(9)  To novo tijelo djelovalo bi kao platforma koju bi vodile postojeće institucije.

(10)  Postupci ponovnog povezivanja gradova s obližnjim područjima za proizvodnju hrane već se odvijaju u brojnim mjestima (npr. Milano u Italiji, Montpellier u Francuskoj, Gent, Bruxelles i Liège u Belgiji te Toronto u Kanadi) i vjerojatno će se ubrzati kao rezultat pandemije bolesti COVID-19.

(11)  COVID-19 and the crisis in food systems: Symptoms, causes, and potential solutions („COVID-19 i kriza u prehrambenim sustavima: simptomi, uzroci i potencijalna rješenja”). Priopćenje panela IPES-Food, travanj 2020.

(12)  SL C 190, 5.6.2019., str. 9.

(13)  U komunikaciji o strategiji „od polja do stola” navodi se da će Europska komisija „od prehrambenih poduzeća i organizacija zatražiti da se obvežu na poduzimanje konkretnih mjera u području zdravlja i održivosti”.

(14)  Vidjeti bilješku 12.

(15)  SL C 440, 6.12.2018., str. 165.

(16)  Europski parlament, Report on fair revenues for farmers: A better functioning food supply chain in Europe („Izvješće o poštenim prihodima za poljoprivrednike: funkcionalniji lanac opskrbe hranom u Europi”), 2009/2237(INI), 2009., http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=REPORT&reference=A7-2010-0225&language=EN

(17)  Europski parlament, Parliamentary questions – Answer given by Mr. Hogan on behalf of the Commission („Parlamentarna pitanja – odgovor g. Hogana u ime Komisije”), 27. veljače 2015., http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/E-8-2015-000521-ASW_EN.html?redirect

(18)  http://www.fao.org/nr/sustainability/full-cost-accounting/

(19)  Vidjeti bilješku 12.

(20)  SL C 353, 18.10.2019., str. 65.

(21)  Neslužbeni dokument nizozemskih i francuskih vlasti o trgovini, društveno-gospodarskim učincima i održivom razvoju.

(22)  Primjerice, bescarinski pristup za jaja tržištu EU-a prvi je put uvjetovan usklađivanjem sa standardima EU-a o dobrobiti kokoši u Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Mercosura: https://www.theguardian.com/environment/2019/oct/02/eu-imposes-hen-welfare-standards-on-egg-imports-for-first-time.

(23)  https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/mission-letter-frans-timmermans-2019_en.pdf?fbclid=IwAR3MP8zmxW1jBVJhtBUtP2PKkEct5ibFjKVJTCoaxgRX6thxcdsylXhTPIk

(24)  Europski parlament, Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o transparentnom i odgovornom upravljanju prirodnim resursima u zemljama u razvoju: šume, 2018/2003(INI).

(25)  https://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2015/october/tradoc_153846.pdf

(26)  https://ec.europa.eu/environment/forests/impact_deforestation.htm

(27)  Ta se definicija može proširiti i uskladiti s definicijom okolišne održivosti iz akcijskog plana Europske komisije o financiranju održivog rasta.

(28)  „Korištenje zemljišta za održivu proizvodnju hrane i usluge ekosustava” (SL C 81, 2.3.2018., str. 72.).

(29)  Vidjeti bilješku 20.