12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/20

1.

pozdravlja nastojanja Europske komisije da na aktivan i konstruktivan način doprinese strateškim ciljevima Programa održivog razvoja do 2030., čime postavlja temelje za rješavanje niza ključnih i sveobuhvatnih globalnih izazova;

2.

napominje da je u programu rada, koji je Europska komisija usvojila u obliku komunikacije 22. studenog 2016., predložena vrlo ambiciozna i opsežna strategija održivog razvoja;

3.

prepoznaje nastojanje Komisije da uključi strategiju Europa 2020. u Program održivog razvoja do 2030. i na taj način je poveže s Europskim strukturnim i investicijskim fondovima; s obzirom na složenost i višebrojnost različitih referentnih okvira, naglašava potrebu za dosljednošću politika, usklađivanjem i uspostavljanjem okvira za dosljedno upravljanje;

4.

naglašava da je za ostvarivanje rezultata neophodno da se u postupke donošenja odluka uključe sve razine vlasti, posebno lokalne i regionalne;

5.

imajući u vidu da politike EU-a trebaju biti u skladu s načelom supsidijarnosti, primjećuje da su ciljevi održivosti izravno povezani s odgovornošću, nadležnostima i funkcijama podnacionalnih razina vlasti;

6.

ponavlja da su lokalne i regionalne vlasti (regije, provincije, pokrajine i okruzi, velegradska područja, mali gradovi i općine) pravi tvorci politika čiji je zadatak utvrditi najprikladnije razine i metode upravljanja kako bi se ciljevi EU-a i UN-a povezali s ciljevima lokalnih zajednica;

7.

podsjeća na to da se među 17 ciljeva izdvajaju dva cilja za čije je postizanje presudna uloga lokalnih vlasti, a to su 10. i 11. cilj održivog razvoja. Prvi je usmjeren na smanjivanje razlika među regijama, dok se drugi odnosi na ključna pitanja urbanističkog planiranja, prijevoza, socijalne skrbi i životnih stilova nadahnutih modelom održivosti;

8.

u tom kontekstu ističe da se u Komunikaciji ne razmatra potreba da se mjeri napredak u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, ne samo na razini UN-a te europskoj i nacionalnoj razini, već i na podnacionalnoj razini; stoga poziva Europsku komisiju da tu dimenziju uzme u obzir pri daljnjem razvoju pokazatelja za mjerenje tog napretka te da osigura korištenje lokalnog stručnog znanja i postojećih mreža;

9.

ponavlja da se tome dodaju prioriteti koji proizlaze iz integriranog izvršavanja ovlasti koje se horizontalno odnose i na druge strateške ciljeve poput plana za gradove, socijalne uključenosti, politika Unije u području klime i energije, smanjenja emisija, smanjenja rizika od katastrofa, politika u području okoliša i kružnog gospodarstva, mobilnosti, pametne specijalizacije i „pametnih gradova” („pametne zemlje”) o kojima se raspravljalo na samitu u Bratislavi, te Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju;

10.

preporučuje da se revizija tijekom provedbe Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) iskoristi za usklađivanje strategije iz Programa do 2030. sa strategijom Europa 2020. putem revizije ključnih smjernica kako bi ih se od početka usmjerilo na nove ciljeve održivog razvoja;

11.

cijeni napore uložene u izradu radnog dokumenta koji prati Komunikaciju „Ključne europske mjere kojima se podupire Program održivog razvoja do 2030. i ciljevi održivog razvoja” (SWD (2016) 390 final) u kojem se predlaže da se strategija Europa 2020. uskladi s ciljevima Programa održivog razvoja do 2030., na temelju odnosa između triju stupova, 7 vodećih inicijativa i 5 ciljeva povezanih s prioritetima strategije Europa 2020., kao i prioritetima koji se odnose na 11 tematskih ciljeva predloženih za kohezijske fondove;

12.

naglašava da, ako se ciljevi predloženi u Komunikaciji Komisije o održivoj budućnosti Europe žele postići, svakako se moraju provoditi na lokalnoj razini. U tom smislu preporučuje prenošenje ciljeva Programa održivog razvoja do 2030. na lokalnu razinu, budući da je to jedini način za postizanje konkretnog i dugotrajnog učinka na život ljudi;

13.

slaže se s činjenicom da složenost različitih razina vlasti zahtijeva mjere upravljanja i nadzora koje bi mogle oplemeniti postupak donošenja odluka putem vrednovanja politika i inovacija institucijskih struktura (mjerenje učinka);

14.

smatra da se pojedine poveznice između prioriteta Junckerove Komisije i ciljeva održivog razvoja preklapaju u područjima značajnim za sustav lokalnih i regionalnih vlasti. To se prvenstveno odnosi na prioritet zapošljavanja jer se odnosi na nadležnosti iz 4. cilja održivog razvoja (osposobljavanje i obrazovanje), za koje sustav teritorijalne uprave ima važne ovlasti, posebno u pogledu troškova prijelaza na održivu Europu;

15.

nada se da će se Komisijin Plan ulaganja za Europu također pozabaviti materijalnim i nematerijalnim dobrima u nadležnosti lokalnih i regionalnih vlasti (socijalnom zaštitom, mrežom podataka, mrežom za mobilnost, energetskim i telekomunikacijskim mrežama, gospodarenjem otpadom, integriranim upravljanjem vodom itd.) koja se u mnogim slučajevima podudaraju s različitim ciljevima održivog razvoja (primjerice s 8., 9., 12. i 13. ciljem);

16.

podsjeća na to da se i Komisijin prioritet 3 – „Otporna energetska unija s naprednom klimatskom politikom” podudara s različitim ciljevima održivog razvoja u području interesa sustava lokalnih i regionalnih vlasti. Isto vrijedi za 5., 7. i 13. cilj održivog razvoja u kontekstu kojih su lokalne i regionalne vlasti i ciljna skupina i izvršitelji politika usmjerenih na suzbijanje klimatskih promjena i održivu opskrbu energijom dostupnu svima te na zaštitu socijalnih prava za čije osiguravanje su presudne usluge koje se pružaju na lokalnoj razini;

17.

ističe da prioritet 7, kojem je cilj uspostaviti područje pravde i zaštite temeljnih prava izgrađeno na uzajamnom povjerenju, obuhvaća politike rodne ravnopravnosti za koje lokalne i regionalne vlasti mogu odigrati značajnu ulogu, u potpunosti u skladu s 5. ciljem održivog razvoja, kao i s potrebom da se povrati povjerenje građana u europske institucije;

18.

ponavlja da je otpornost na katastrofe među ključnim aspektima održivog razvoja i poziva institucije Europske unije da osiguraju da to načelo dobije središnje mjesto u budućim mjerama održivog razvoja u Europi (1);

19.

napominje da prioritet 8 za cilj ima suočavanje s povijesnim i globalnim fenomenom migracija i u potpunosti je u skladu s 1. i 10. ciljem održivog razvoja te horizontalno uključuje nadležnosti sustava lokalnih i regionalnih vlasti koje su često pod velikim pritiskom zbog potrebe upravljanja golemim migracijskim tokovima;

20.

primjećuje da se mjere za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja ne mogu uvijek uvrstiti u okvir integriranih politika, za razliku od kohezijskih politika i stoga je ključno utvrditi prioritete koji u obzir uzimaju najhitnije potrebe u okviru dinamičnog pristupa dugoročno usmjerenog na ostvarivanje svih ciljeva održivog razvoja. Zbog toga je neophodno uzeti u obzir prijedlog OR-a o potrebi odobravanja „kodeksa postupanja” za uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti;

21.

naglašava da ti ciljevi iziskuju uspostavljanje ravnoteže između današnjih potreba i potreba budućih generacija, pored ravnoteže koju treba uspostaviti među potrebama različitih razina vlasti, što je ključno za smanjivanje „tranzicijskih troškova” koji posebno opterećuju lokalne i regionalne vlasti. Neodrživost troškova može ugroziti javno prihvaćanje i učinkovitu provedbu dotičnih mjera, što bi posebno moglo ugroziti sposobnost marginalnih područja (unutarnjih područja) da doprinesu općoj održivosti i, općenitije, trajnosti ciljeva održivog razvoja;

22.

primjećuje vremensku neusklađenost između mjera EU-a (2020.) koje se navode u Komunikaciji i Programa održivog razvoja do 2030. te se nada uvođenju dodatnih gospodarskih i financijskih instrumenata potpore, pored redefiniranja ciljeva tijekom cijelog referentnog razdoblja kako bi bili usklađeni s ciljevima iz Programa do 2030.;

23.

izražava žaljenje zbog toga što se u Komunikaciji Komisije ne provodi analiza rizika koji bi se mogli pojaviti u fazi provedbe 17 ciljeva održivog razvoja, što bi moglo biti od velike pomoći u opremanju lokalnih i regionalnih vlasti odgovarajućim instrumentima za prevladavanje problema u provedbi politika povezanih s tim ciljevima. Neophodno je prilagoditi sve pokazatelje lokalnoj razini kako bi se omogućilo stalno praćenje kretanja u pogledu nejednakosti zahvaljujući, među ostalim, pokazateljima različitim od BDP-a, kao što su kvalitativni pokazatelji koji omogućuju mjerenje pravednog razvoja i socijalnog napretka određenog područja;

24.

naglašava da se za ispunjavanje podskupa ciljeva namijenjenih regionalnoj i lokalnoj razini moraju dodijeliti odgovarajuća sredstva. Dostupnost tih sredstava može se osigurati putem posebnog prijenosa sredstava s nacionalne razine, ali i davanjem većih financijskih ovlasti lokalnoj razini;

25.

smatra da treba promicati platforme i inicijative koje bi omogućile razmjenu dobrih praksi između lokalnih i regionalnih vlasti, ali i iskoristiti one koje već nude međunarodna tijela kao što su UNDP Live – „Platforma znanja o održivom razvoju”, izbjegavajući pritom korištenje Programa do 2030. u svrhu preusmjeravanja politika. Stoga sa zanimanjem iščekuje pokretanje „višedioničke platforme” koju je EK najavio u svrhu razrađivanja univerzalnih elemenata iz Programa na teritorijalnoj razini, ali prije svega u cilju poticanja razmjene dobrih praksi i izvješćivanja o napretku ostvarenom u najdinamičnijim europskim regijama; očekuje da bude na primjeren način uključen u tu platformu u svojoj institucionalnoj ulozi skupštine koja predstavlja lokalne i regionalne vlasti;

26.

uviđa da poboljšanje životnih izgleda u EU-u, osim o sposobnosti jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, također ovisi o dobrobiti i sigurnosti u područjima izvan EU-a. U tom kontekstu i u skladu s novim smjernicama iz Komunikacije o novom konsenzusu o razvoju, poziva na jačanje mjera za decentraliziranu suradnju i razvojnu suradnju u trećim zemljama, potičući korištenje platformi za informiranje i raspravu o razvoju koje stoje na raspolaganju lokalnim i regionalnim vlastima: Euro-mediteranska skupština lokalnih i regionalnih vlasti (ARLEM), Konferencija lokalnih i regionalnih vlasti za istočno partnerstvo (CORLEAP), dvogodišnja Konferencija o decentraliziranoj suradnji i Atlas decentralizirane suradnje, koje partnerskim zemljama omogućuju da se sastanu, razgovaraju i razmjenjuju dobre prakse;

27.

slaže se sa stajalištem Komisije u pogledu plana EU-a za gradove usvojenog u 2016. Amsterdamskim paktom, koji će se provoditi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima kako bi se obuhvatili svi aspekti održivog razvoja, a i doprinijelo provedbi globalnog Novog programa za gradove;

28.

slaže se da je potrebno da se u strategijama za održiv urbani razvoj te za horizontalnu i vertikalnu suradnju u sustavu uključivog upravljanja uzima u obzir raznolikost gradova, važnost socijalnih inovacija i planiranja usmjerenog na budućnost, s pomoću integriranog i koordiniranog pristupa, posebno s obzirom na važne izazove i u cilju poboljšanja kvalitete života u gradovima;

29.

preporučuje da analiza Programa održivog razvoja do 2030. i u njemu sadržanih ciljeva bude u skladu i s europskim modelom razvoja utemeljenim na lokalnim proizvodnim sustavima (klasterima) koji se sastoje uglavnom od malih i srednjih poduzeća. Slijedom toga, nada se da će se pri izradi razvojnih modela posebna pažnja posvetiti i manjim gradskim središtima, s obzirom na to da suviše koncentriran teritorijalni razvoj može dovesti do „zamke nerazvijenosti” koja, pak, može prouzročiti dodatnu marginalizaciju i pad broja stanovnika;

30.

pozdravlja činjenicu da se u Komunikaciji navode dimenzije održivog razvoja (socijalna, ekološka i gospodarska) kao stupovi s kojima će se političke smjernice EK-a morati uskladiti kako bi se pristupilo rješavanju ciljeva održivog razvoja i 13 sektorskih politika donesenih u okviru VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. Međutim, smatra da u svjetlu novih globalnih izazova treba ojačati lokalni razvoj, a to se može postići uključivanjem teritorijalne dimenzije;

31.

naglašava da lokalnim i regionalnim vlastima treba dati ključnu ulogu u politikama zbog njihove blizine građanima i sposobnosti da doprinesu ponovnoj uspostavi konsenzusa u vezi s europskim institucijama i projektom europske integracije. Višerazinsko upravljanje predstavlja optimalno rješenje za politike namijenjene izgradnji održive budućnosti i usmjerene na objedinjavanje 10 prioriteta Komisije, 11 tematskih ciljeva kohezijskih fondova i 17 ciljeva održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030.;

32.

naglašava da politike i programi kojima se upravlja na središnjoj razini i koji se vode silaznim načelom nisu najbolji način za rješavanje pitanja složenosti održivog razvoja i borbu protiv siromaštava, već lokalnim i regionalnim vlastima treba povjeriti odgovornost i neovisnost koje su im potrebne za primjereno odgovaranje na važna socijalna pitanja;

33.

ponovo ističe potrebu da se politike sadržane u Povelji EU-a o temeljnim pravima ojačaju planiranjem održive socijalne politike koja uključuje sve razine vlasti jer se samo na taj način može svima osigurati pristup osnovnim uslugama i iznaći rješenje za nove potrebe nametnute demografskim promjenama, uz pomoć lokalnih politika usmjerenih na poticanje aktivnog i zdravog starenja;

34.

skreće pozornost EK-a na potrebu za politikama usmjerenim na promicanje zdravlja kao prioriteta za ostvarivanje socijalne uključenosti, poboljšavanjem životnih uvjeta u gradskim i prigradskim područjima, uz jamčenje pristupa javnim uslugama, rekreativnim aktivnostima i sportu (i za osobe s invaliditetom), te promicanjem preventivne zdravstvene skrbi za cjelokupno stanovništvo, uključujući starije osobe i migrante te druge skupine stanovništva kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost, te potiče države članice i lokalne i regionalne vlasti da čine isto;

35.

naglašava da potencijal socijalne ekonomije leži u otvaranju radnih mjesta i borbi protiv nezaposlenosti mladih i žena te stoga smatra da je od ključne važnosti da se Programom skrene pažnja na društveno odgovorno poslovanje i na potrebu stvaranja empatije između mladih i poduzetništva. Oslanjajući se na međusektorski pristup, nova strategija mora uključivati različite dimenzije održivosti i nove mogućnosti koje nudi kreativnost;

36.

smatra da u Program održivog razvoja do 2030. treba uključiti kulturu uz jasno isticanje njezine uloge u području održivog razvoja i u otvaranju novih radnih mjesta nastavljajući s izgradnjom zajedničkih europskih ideala kako bi se u svijetu širile težnje i načela demokracije, socijalne pravde i solidarnosti. Kultura učinkovito doprinosi strategijama uključivog razvoja svojim dubokim utjecajem na ciljeve održivog razvoja, poboljšanjem obrazovnih sustava, borbom protiv socijalne isključenosti i siromaštva, uklanjanjem uzroka nejednakosti, olakšavanjem pružanja jednakih mogućnosti i uklanjanjem generacijskih i demografskih nejednakosti;

37.

napominje da su prividno globalna pitanja poput klimatskih promjena, smanjenja emisija CO2, uštede energije, proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, zaštite biološke raznolikosti, smanjenja iskorištavanja resursa, integriranog prijevoza i kružnog gospodarstva zapravo pod utjecajem lokalnih politika i djelovanja. Iz tog razloga preporučuje da se posebna pozornost posveti ekološki prihvatljivim načinima proizvodnje;

38.

s obzirom na široki raspon uključenih sektora, smatra da je potrebno usvojiti integrirani pristup koji se temelji na suradnji između višerazinskog upravljanja i relevantnih dionika iz područja zaštite okoliša. U tom pogledu, koncept kohezije povezuje gospodarsku učinkovitost, socijalnu koheziju, kulturni razvoj i ekološku ravnotežu stavljajući održivi razvoj u središte oblikovanja politike;

39.

slaže se s time da ljudske aktivnosti i klimatske promjene stavljaju sve veći pritisak na morske ekosustave. U tom kontekstu pozornost treba obratiti na mjere EK-a za osiguravanje toga da oceani budu sigurni i čisti i da se njima upravlja na održiv način, pri čemu je potrebno nastaviti podržavati provedbu programa plavog rasta, kojim se želi iskoristiti potencijal europskih mora i oceana radi otvaranja radnih mjesta, stvaranja gospodarske vrijednosti i poticanja održivosti; Nadalje, ponavlja da se inovacijama u području plavog gospodarstva može doprinijeti osiguravanju učinkovitog i održivog iskorištavanja dragocjenih morskih resursa (2);

40.

poziva sve institucije da ulože napore u smanjenje rasipanja hrane i oporabu otpada, potičući ulaganja i zapošljavanje u širem kontekstu zelenog gospodarstva. EU se treba obvezati da će odlučno podržati namjeru napuštanja linearnog gospodarskog modela u korist jačanja modela kružnog gospodarstva, kao što je Odbor regija već naglasio u svojim mišljenjima „Prema kružnom gospodarstvu: revizija europskog zakonodavstva o otpadu”, „Zakonodavni prijedlozi o izmjeni direktiva o otpadu” i „Akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo”;

41.

smatra da razvojni modeli, uvjetovani novim čimbenicima konkurentnosti kao što su, među ostalim, mreže koje omogućuju međusobno povezivanje neograničene količine podataka s neograničenim brojem korisnika, ukazuju na jasan raskorak između potrebe poduzeća da ubrzaju svoje procese i vremena potrebnog za postizanje konsenzusa i za birokratske postupke. Lokalne i regionalne vlasti predstavljaju odgovarajuću razinu za ubrzavanje donošenja političkih odluka u skladu s rokovima koje nameću tržišta;

42.

poziva na konkretnu podršku razvojnim modelima, a posebno potporu nematerijalnim mrežama koje, olakšavajući pristup beskonačnoj količini podataka, utječu na nove lokalne čimbenike konkurentnosti i na prijelaz na nove modele proizvodnje;

43.

smatra da se više ne može odgađati razvijanje strategija kojima se aktiviraju strukturne politike kako bi se među osnovne stupove razvoja uvrstila i korjenita izmjena modela proizvodnje kojom će se, i uz pomoć poticaja, promicati održivi načini proizvodnje sve dok zahvaljujući inovacijama prijelaz na kružno gospodarstvo ne postane ekonomski isplativ. Jasno je da takve politike, uz to što doprinose svladavanju novih velikih izazova uzrokovanih procesima globalizacije, predstavljaju jasan odgovor na kompromis u vezi sa socijalnim zahtjevima kojima se zaštita okoliša suprotstavlja radnim mjestima;

44.

uviđa da je zahvaljujući globalizaciji, koja je u najvećoj mjeri posljedica poboljšane mobilnosti ljudi, proizvoda i podataka, došlo do jačanja međunarodne konkurencije ne samo među poduzećima, već i među regijama. Stoga je potrebno odlučno djelovati na čimbenike na kojima počiva teritorijalna konkurentnost u koje spadaju društveni i institucijski kapital te infrastruktura i inovacije, kako bi se dao novi zamah europskom gospodarstvu;

45.

podsjeća na to da lokalne i regionalne vlasti igraju ključnu ulogu u odnosima među javno-privatnim partnerstvima zahvaljujući svojoj sposobnosti prepoznavanja raznolikosti razvojnih oblika pomoću kojih se mogu promicati ulaganja usmjerena na iskorištavanje lokalnih resursa svojstvenih svakom području;

46.

žali zbog činjenice da se u Komunikaciji koju je Komisija usvojila uopće ne spominje pojam „teritorijalnog kapitala” koji je OECD uveo 2001., a Komisija preuzela 2005. godine. U tom smislu, treba podsjetiti na to da taj pojam obuhvaća skup kapitala određenog područja: prirodni, ljudski, stvoreni, organizacijski, kapital osobnih odnosa te kognitivni kapital koji čine konkurentni potencijal određene regije;

47.

primjećuje da su kriza i učinci globalizacije ostavili dubok trag na odnosima koji su jamčili koheziju unutar regija, što je dovelo do jaza (grad-selo, centar-predgrađe) i promijenilo dinamike društvene strukture. Imajući to na umu, potrebno je pokriti trošak zamjenjivanja starih modela teritorijalne politike, obilježenih funkcionalnim pristupom prema kojem se područja smatra samo prostorom, modelima neoinstitucijskog sustava u skladu s kojima se određenom području dodjeljuje uloga kolektivnog subjekta;

48.

uviđa da je zahvaljujući Amsterdamskom paktu u središte rastućih interesa postavljena uloga „urbanih” politika za provedbu mjera usmjerenih na poticanje socijalne kohezije i gospodarskog razvoja, uz uvjerenje da gradovi na pozitivan način mogu doprinijeti inovativnim procesima;

49.

ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu ulogu u zaštiti i razvoju gradske strukture, ruralnih područja i zajedničke baštine te svojim proaktivnim stavom i predanošću mogu doprinijeti onome što se u Programu za održivi razvoj do 2030. definira kao „preoblikovani svijet” sa sljedećim ciljevima:

50.

ponavlja da su lokalne i regionalne vlasti sposobne razviti oblike participativne demokracije, posebno kad je riječ o uključenosti žena, mladih, starijih osoba i pripadnika manjina, što može poslužiti kao temelj za oblikovanje i provedbu integriranih strategija za gospodarski razvoj na lokalnoj razini;

51.

preporučuje usvajanje ulaznog pristupa i uspostavljanje odgovarajućeg pravnog okvira uz dodjelu dostatnih sredstava. Taj novi sustav moguće je uspješno razviti samo pomoću sve naglašenije decentralizacije u različitim zemljama EU-a. Nacionalne vlade trebaju:

52.

ponovno ističe da nacionalna razina mora uključiti, po mogućnosti uz pomoć uzlaznog pristupa, lokalne i regionalne vlasti u izradu lokalnih akcijskih planova usmjerenih na ispunjavanje ciljeva održivog razvoja, uzimajući u obzir prednosti i nedostatke te vodeći se načelom „nikoga se ne zapostavlja” i učinkovite potrošnje;

53.

uvjeren je da, kako bi se osiguralo da se u okviru globalnih politika i sporazuma u potpunosti iskoriste napori i iskustva na lokalnoj razini, lokalne i regionalne vlasti moraju imati ulogu koja je sastavni dio strukturiranog dijaloga i postupka upravljanja, a ne samo ulogu običnog dionika. Napore koje regionalne i lokalne vlasti ulažu u organiziranje i osiguravanje informiranih doprinosa treba priznati kao dio postupka donošenja odluka, među ostalim i putem sljedećih mjera:

54.

traži da se na europskoj i nacionalnoj razini osiguraju sredstva za ex ante i ex post ocjenjivanje učinka politika na području održivog razvoja. To podrazumijeva ulaganje napora u poboljšanje koordinacije svih politika koje se provode na razini EU-a ili na razini njegovih država članica te lokalnih i regionalnih vlasti;

55.

poziva Komisiju da na još strateškiji i funkcionalniji način iskoristi nacionalne programe reformi, već službeno uključene u planiranje kohezijskih fondova, putem funkcionalnog korištenja instrumenata koji su već usvojeni u sklopu mjera potpore održivom razvoju. To bi omogućilo da se u kontekstu europskog semestra predstave ne samo reforme koje su planirane i istaknute na nacionalnoj razini i kojima se potiče postizanje ciljeva održivog razvoja, već i one koje se odnose na lokalnu i regionalnu dimenziju;

56.

preporučuje predstavnicima europskih i međunarodnih razina vlasti da ovladaju vještinom upravljanja složenim sustavom globalnih odnosa kontroliranjem izvora regionalnih napetosti, podupiranjem promjena i restrukturiranja institucionalnih i proizvodnih struktura naslijeđenih iz prošlog stoljeća, te osiguravanjem da lokalni akteri usvoje vještine potrebne za pretvaranje krhke geografsko-gospodarske ravnoteže u prilike za razvoj koje bi mogle povratiti konkurentnost lokalnih proizvodnih sustava na globalnom tržištu.