15.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 13/97

Izvjestitelj:

Volker PETERSEN

1.1.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) u velikoj je mjeri liberalizirana u pogledu tržišne politike i politike cijena. Poljoprivredno tržište EU-a otvoreno je te je sastavni dio globalnih tržišnih aktivnosti koje se odvijaju na temelju ponude i potražnje. Zahvaljujući otvaranju tržišta, poljoprivredna trgovina EU-a s trećim zemljama u proteklih je 10 godina doživjela vrlo dinamičan razvoj.

1.2.

S obzirom na spomenuti razvoj, EGSO smatra da je poljoprivredna trgovina od ključne gospodarske važnosti za poljoprivredu i prehrambenu industriju te za ruralna područja. EGSO izražava zabrinutost jer se društvo dosada prema poljoprivrednoj trgovini uvijek odnosilo kritički, za razliku od drugih gospodarskih grana poput npr. automobilske ili kemijske industrije.

1.3.

Nema sumnje da poljoprivredna trgovina snosi osobitu vrstu odgovornosti u svijetu u kojem vladaju glad ili neishranjenost, kako u pogledu kvantitete tako i kvalitete. EGSO je svjestan te odgovornosti. U svijetu u kojem je broj stanovnika u porastu, u kojem u nekim zemljama rastu prihodi dok se u drugima produbljuje siromaštvo, cilj je s jedne strane zadovoljiti potražnju stanovništva visoke kupovne moći, a s druge strane pružiti pomoć i podršku tamo gdje nije moguće vlastitim snagama suzbiti glad i nestašicu.

1.4.

EGSO pozdravlja sve veću usklađenost poljoprivredne i razvojne politike EU-a. Odbor smatra da je to preduvjet za održivo određivanje smjera i uloge poljoprivredne trgovine i razvoja.

1.5.

EGSO se zalaže za to da se poljoprivrednu i prehrambenu industriju EU-a kontinuirano podržava u cilju uspješnog sudjelovanja u sve većoj svjetskoj poljoprivrednoj trgovini. Poljoprivredna trgovina važan je doprinos osiguravanju gospodarskih infrastruktura u ruralnim područjima EU-a. Poljoprivredna trgovina istodobno osigurava 40 milijuna kvalificiranih radnih mjesta u različitim fazama lanca opskrbe hranom u Europskoj uniji, koja su manje podložna krizi nego radna mjesta u drugim sektorima.

1.6.

Bilateralni sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini mogu ostvariti važan doprinos prevladavanju necarinskih trgovinskih prepreka. Pritom će uvijek s obje strane postojati propisi o kojima se ne može pregovarati. Stoga je potrebno donijeti propise za olakšavanje trgovine izvan okvira usklađivanja.

1.7.

Mala i srednja poduzeća značajno doprinose poljoprivrednoj trgovini EU-a. U međunarodnom okruženju posebice su ovisna o kontinuiranoj administrativnoj podršci za širenje na tržišta trećih zemalja, koju trebaju osigurati odgovarajuće službe EU-a.

1.8.

EGSO pozdravlja daljnje sklapanje partnerskih sporazuma sa zemljama u razvoju, na temelju kojih te zemlje mogu iskoristiti prednosti koje donose pozitivni učinci otvorene i poštene trgovine. Cilj takvih sporazuma trebalo bi biti pružanje podrške određenoj razini samodostatnosti tih zemalja u pogledu poljoprivrednih proizvoda, pri čemu bi uloga poljoprivredne trgovine mogla biti osiguravanje dopune lokalnoj proizvodnji.

2.1.

Trgovina poljoprivrednim proizvodima i prerađenim prehrambenim proizvodima oduvijek je imala poseban značaj. U 20. stoljeću, obilježenom s dva svjetska rata, međunarodna poljoprivredna trgovina dugo je vođena vrlo dirigiranim pristupom. U Općem sporazumu o carinama i trgovini (GATT) sklopljenom nakon 2. svjetskog rata, poljoprivredna je trgovina imala poseban status, na temelju kojeg je bila izuzeta od liberalizacije trgovine. Tek od urugvajskog kruga pregovora o GATT-u završenog 1993. godine poljoprivredna trgovina je u većoj mjeri obuhvaćena pravilima i propisima GATT-a. EU je tada preuzeo obveze kao što su smanjivanje državne potpore te ukidanje carina i subvencija za izvoz. Tako je poljoprivredna proizvodnja EU-a, otkad su ukinute carinske prepreke uvozu i potpore za izvoz, uz rijetke iznimke uvelike liberalizirana. Međunarodna poljoprivredna trgovina ipak je još uvijek relativno snažno regulirana, prije svega kroz necarinske mjere.

2.2.

EGSO je usvojio brojna mišljenja o općim pitanjima u vezi s trgovinom (1) u kojima je naglašavao njezinu važnost u promicanju stalnog rasta, a time i u uspješnom razvoju socijalne tržišne ekonomije. EGSO se oduvijek zalagao za otvorenu i pravednu trgovinu. Samo će na taj način stalni proces globalizacije i internacionalizacije tržišta stvoriti prednosti i mogućnosti za zemlje širom svijeta sukladno njihovom gospodarskom potencijalu, zaključuje Odbor.

2.3.

EGSO je u svojim dosadašnjim mišljenjima o trgovinskim pitanjima također vodio računa o potrebama zemalja u razvoju te isticao njihove probleme. Odbor se uvijek zalagao za to da trgovina i trgovinska politika u globaliziranom svijetu moraju pružati doprinos rastu i razvoju u zemljama na različitim stupnjevima razvoja.

2.4.

Rasprava o ulozi poljoprivredne trgovine izaziva posebno velike napetosti. Posljednjih se godina u cijelom svijetu pozitivno razvijala potražnja potrošača visoke kupovne moći za poljoprivrednim proizvodima i namirnicama, npr. u zemljama u usponu u kojima su stanovništvo i prihodi u porastu. Poljoprivredna trgovina nije bila u mogućnosti nadoknaditi sav nedostatak hrane. Gotovo 800 milijuna ljudi diljem svijeta gladuje prije svega zbog nedostatka kupovne moći.

2.5.

U ovom mišljenju EGSO želi istražiti mogućnosti koje rastuća svjetska poljoprivredna trgovina nudi poljoprivredi EU-a. Pritom se ne može zanemariti odgovornost koju EU treba preuzeti prema zemljama u razvoju.

3.1.

Izvoz poljoprivrednih proizvoda EU-a iznosio je 2014. godine oko 125 milijardi eura, čime je dosegao udio od 7 % sveukupnog izvoza EU-a. S obzirom na porast od 2,2 % u odnosu na prethodnu godinu te s obzirom na godišnji porast od 8 % između 2005. i 2014. godine, dinamika izvoza poljoprivrednih proizvoda znatno je jače izražena od dinamike ukupnog izvoza, koji je 2014. u odnosu na 2013. čak i pao za 2 % (godišnji porast od 2005. do 2014. iznosio je 5,5 %).

Situacija je slična i kod uvoza poljoprivrednih proizvoda, koji je 2014. iznosio 104 milijarde eura i sačinjavao 6,2 % uvoza EU-a (vidjeti tablice A-1 do A-3 u Dodatku).

3.2.

Izvoz poljoprivrednih proizvoda EU-a jedan je od stupova njegove vanjske trgovine, tj. na četvrtom je mjestu nakon izvoza strojeva, kemijskih proizvoda i farmaceutskih proizvoda. Zbog provedene liberalizacije trgovine EU je od neto uvoznika postao neto izvoznik te od 2010. godine postiže pozitivan saldo u bilanci poljoprivredne trgovine. Taj trgovinski višak u 2014. je iznosio oko 21 milijardu eura.

3.3.

Za ovo samoinicijativno mišljenje od posebnog je značaja činjenica da je udio poljoprivredne trgovine u ukupnoj vanjskoj trgovini Europske unije 2014. godine sa 7 % bio znatno viši od udjela cijelog poljoprivredno-prehrambenog sektora u BDP-u, koji je iznosio 3,5 %.

3.4.

Ova značajna razlika između ukupnog gospodarskog značaja sektora i značaja poljoprivredne trgovine za vanjsku trgovinu naglašava porast njezinog značaja proteklih godina. Rast poljoprivredno-prehrambenog sektora sve se više temelji na izvozu.

3.5.

Ukupan gospodarski značaj vrijednosnog lanca prehrambenih proizvoda:

3.6.

Glavna je tema ovog mišljenja poljoprivredna trgovina Europske unije s trećim zemljama. Odbor se kratko osvrnuo i na poljoprivrednu trgovinu unutar EU-a. Trgovina unutar EU-a i dalje je znatno važnija za države članice od vanjske trgovine – gotovo 73 % izvoza svih poljoprivrednih proizvoda u 2014. godini bilo je namijenjeno drugim državama članicama EU-a. To znači da je zajedničko tržište doprinijelo intenziviranju trgovine i time povećanju blagostanja u Europskoj uniji. Ono što vrijedi za trgovinu unutar zajednice može se u liberaliziranom međunarodnom okruženju prenijeti i na trgovinu s trećim zemljama.

3.7.

Europska unija od 2013. zauzima prvo mjesto u svjetskoj poljoprivrednoj trgovini te je proteklih desetljeća u velikoj mjeri doprinijela njezinom rastu. Od 2000. godine izvoz iz Europske unije u treće zemlje godišnje bilježi porast od oko 8 %. No, ovaj rast europskog poljoprivrednog izvoza druge su zemlje uspjele premašiti svojim izvozom. Stoga je udio EU-a u svjetskoj poljoprivrednoj trgovini pao s gotovo 13 % u 2000. godini na 10,3 % u 2012. godini (vidjeti tablicu A-4 u Dodatku).

4.1.

U prošlosti je EU zbog izvoza poljoprivrednih proizvoda bio izložen međunarodnoj kritici, npr. u pregovaračkim krugovima u okviru GATT-a i WTO-a. Ta se situacija od prijelaza u novo tisućljeće u potpunosti promijenila.

4.2.

Nakon nekoliko reformi ZPP-a, cijene organizacije tržišta Europske unije znatno su smanjene. Tržišne cijene u EU-u određuju se na temelju svjetskog odnosa ponude i potražnje te stoga uglavnom prate cijene na svjetskom tržištu. Zajednička organizacija tržišta u EU-u poljoprivrednicima nudi sigurnosnu mrežu koja bi se aktivirala samo u slučaju masovnog međunarodnog pada cijena. Potpore za izvoz, koje su još 1992. iznosile 3 milijarde eura, danas više nemaju nikakav značaj.

4.3.

EU, kao najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda, ispred SAD-a, Brazila, Kine i Kanade, i kao najveći uvoznik poljoprivrednih proizvoda ispred SAD-a, Kine, Japana i Rusije, ima dvostruku i sve veću odgovornost za svjetsku prehranu i sigurnost opskrbe hranom. Imajući u vidu tu odgovornost, potrebno je znatno osnažiti vanjsku dimenziju ZPP-a te je jače poticati u okviru prioriteta te politike.

4.4.

EGSO smatra da je već postignut velik napredak u usklađenosti ZPP-a i razvojne politike. Poljoprivredni se proizvodi izvoze bez subvencija i to ne narušava tržište; u pogledu uvoza EU je u međuvremenu postao jedno od najotvorenijih tržišta, posebice za zemlje u razvoju. Uvoz iz najslabije razvijenijih zemalja – njih 48 – iznosio je u prosjeku gotovo 3 % poljoprivrednog uvoza EU-a od 2011. do 2013. godine; to je četiri puta više od vrijednosti koju su Kanada, SAD, Australija i Novi Zeland zajedno uvezli iz tih zemalja.

5.1.

U svijetu u kojem još uvijek zbog gladi pati više od 800 milijuna ljudi u mnogim zemljama, posebice u Africi i Aziji, poboljšanje prehrane u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu mora biti jedno od glavnih ciljeva poljoprivredne i trgovinske politike.

5.2.

S obzirom na spomenute izazove, poljoprivredna trgovina je zbog svoje posebne odgovornosti za sigurnost opskrbe hranom često predmetom kontroverznih rasprava civilnog društva. To je djelomično stoga što poljoprivredna trgovina može imati različite učinke: može pomoći u rješavanju problema nestašice hrane, ali i stvoriti neželjene ovisnosti.

5.3.

To je za EGSO bio povod da pobliže istraži postignuća poljoprivredne trgovine, ali i zahtjeve koje ona treba ispuniti. Izazovi su globalizacija, liberalizacija poljoprivrednog tržišta EU-a, rastuća svjetska poljoprivredna trgovina, porast svjetskog stanovništva, promjene prehrambenih navika i promjene u potražnji zbog gospodarskog rasta.

5.4.

Pri osiguravanju sigurnosti opskrbe hranom i dalje je poželjna određena razina prehrambene samodostatnosti, osobito u vrlo siromašnim zemljama. Međutim, potpuna samodostatnost svake zemlje ili regije ne bi smio biti jedini relevantan čimbenik. Ni u zemljama koje su samodostatne preko 100 % nije zajamčeno da će njezini stanovnici biti u dovoljnoj mjeri opskrbljeni te imati dovoljan pristup hrani. Može se stoga primijetiti da i u zemljama s poljoprivrednim viškovima mnogi ljudi pate od neishranjenosti ili pothranjenosti.

5.5.

Pothranjenost prije treba promatrati, shvaćati i rješavati kao posljedicu siromaštva nego problema s opskrbom. Sigurnost opskrbe hranom stoga više treba zajamčiti osiguranjem prihoda, a u manjoj je mjeri određeno pojedinačnim stupnjem samodostatnosti i/ili trgovine. U vrlo siromašnim zemljama velik dio stanovništva živi od onoga što proizvede i rijetko ima druge prihode. Stoga uz stvaranje prihoda i odgovarajuću raspodjelu prihoda, pri poboljšanju sigurnosti opskrbe hranom u središtu pozornosti moraju biti posebice kriteriji raspoloživosti, dostupnosti, pristupa te stabilnosti pristupa prehrambenim proizvodima.

5.6.

Poljoprivredna trgovina može doprinijeti porastu prihoda i na strani izvoza (stvaranje prihoda i rada) kao i na strani uvoza (kupovina jeftinijih prehrambenih proizvoda na međunarodnim tržištima i izvoz drugih dobara). Međutim, ovoj strategiji treba prethoditi pristup međunarodnim tržištima za poljoprivredne i industrijske proizvode.

6.1.

Posebna karakteristika poljoprivredne proizvodnje u usporedbi s industrijskom proizvodnjom jest ovisnost o prirodnim uvjetima. Proizvodnja i ponuda ovise o varijablama koje se teško mogu predvidjeti ili kontrolirati. To se odnosi na vremenske uvjete ili bolesti biljaka i životinja. Klimatske promjene u svijetu dodatno pojačavaju nepredvidljivost prirodnih utjecaja. To će puno dramatičnije pogoditi druge dijelove svijeta i druge zemlje nego samu Europsku uniju.

6.2.

To znači da će EU nakon velikog otvaranja svojih poljoprivrednih tržišta znatno jače osjetiti učinke fluktuacija količina i cijena na svim svjetskim tržištima. S obzirom na povoljne i stabilne uvjete proizvodnje EU-a, raste njegova odgovornost glede globalne sigurnosti opskrbe hranom.

6.3.

Poljoprivredna trgovina dio je rješenja problema te velike nestabilnosti, a ne njegov uzrok. Svjetska poljoprivredna trgovina omogućuje neutralizaciju fluktuacije količina i doprinosi ograničavanju fluktuacija cijena. Iskustvo je pokazalo da izolirane tržišne intervencije pojedinih zemalja, poput zabrane izvoza, poreza na izvoz ili ograničenja uvoza dodatno zaoštravaju problem, umjesto da ga ublaže.

6.4.

Osim toga, ukupni politički razvoj, kao što je ruska zabrana uvoza od kolovoza 2014., remete poljoprivrednu trgovinu, što se EU-u osjetilo 2014. i 2015. godine. Ovakvi geopolitički utjecaji mogu u poljoprivredi i prehrambenoj industriji izazvati znatne smetnje na tržištu, gubitke i druge gospodarske štete. Poljoprivredna trgovina tako postaje igračkom svjetske politike. U takvim situacijama, poljoprivrednicima i poduzećima potrebna je politička podrška kako bi nadoknadili nedostatke u pogođenim trgovačkim odnosima.

6.5.

S obzirom na sve veći značaj poljoprivredne trgovine na svjetskoj i europskoj razini, EGSO smatra da treba znatno osnažiti vanjsku dimenziju ZPP-a. Osnaživanje se može postići na nekoliko načina.

6.5.1.

Postojeće zakonodavstvo u svjetskoj poljoprivrednoj trgovini prije svega proizlazi iz različitih pristupa osiguravanju potrošačke i zdravstvene zaštite u različitim zemljama. Institucije Europske unije, posebice Komisija, pozvane su da zemlje u kojima postoje takve tehničke zakonske prepreke trgovini potiču na što brže otvaranje tržišta i, ako je potrebno, započnu odgovarajuće pregovore.

6.5.2.

EGSO smatra da je žurno potrebno da Komisija na tom području jasno i izričito preuzme odgovornost za čitavu Europsku uniju. Samo na taj način moguće je učinkovito i izražajno braniti stajališta EU-a pred trgovačkim partnerima. Istodobno je za pravednu konkurenciju između zemalja članica štetno ako postoje različiti sporazumi s trećim zemljama. Samo ako postoje opravdana specifična ograničenja za regije ili zemlje usmjerena prema zemljama članicama, treba donijeti specijalne propise.

6.5.3.

EGSO se zalaže za to da EU na sve otvorenijim poljoprivrednim tržištima s globalnom konkurencijom poduzme sve mjere za osnaživanje međunarodne konkurentnosti poljoprivrednog i prehrambenog sektora EU-a te za daljnje jačanje trgovine poljoprivrednim proizvodima. Cilj smanjivanja birokracije koji je objavila nova Komisija korak je u pravom smjeru. Istodobno treba osigurati učinkovitije administrativne strukture.

6.5.4.

Kod uvoza u EU temelj za certifikate trebaju predstavljati EU standardi. Uvjete proizvodnje i ostala pravila trebalo bi temeljiti na minimalnim uvjetima za uvoz, pri čemu bi trebalo voditi računa o situaciji u EU-u i ne stavljati europska poduzeća u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju.

6.5.5.

EGSO ukazuje na činjenicu da priču o uspjehu trgovine poljoprivrednim proizvodima EU-a na uvelike liberaliziranim tržištima pretežito ostvaruju mala i srednja poduzeća. EGSO od Komisije zahtijeva da osnaži administrativnu podršku kod širenja na međunarodna poljoprivredna tržišta na način koji se već koristi u trećim zemljama. Tako se, primjerice, mala i srednja poduzeća kod planiranja trebaju moći pouzdati u provjerene tržišne informacije.

6.6.

Globalna tržišta iziskuju globalnu tržišnu transparentnost. To podrazumijeva utemeljena predviđanja i informacije o razvoju količina, cijena, tečajeva, vremenskih uvjeta, bolesti itd. EGSO odobrava aktivno sudjelovanje EU-a u izgradnji Sustava informiranja o poljoprivrednom tržištu (AMIS) Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Međutim, napore treba usmjeriti na osiguravanje dostupnosti informacija prikupljenih u okviru AMIS-a sudionicima na tržištu, kako bi iz njih mogli izvući neposrednu korist.

6.7.

Sporazumi o slobodnoj trgovini EU-a imaju poseban značaj. Kada nije moguće uspješno zaključiti multilateralne pregovore u okviru Svjetske trgovinske organizacije, potrebno je potražiti rješenje na bilateralnoj razini kako bi se osvojila nova tržišta. Međutim, sporazumi moraju biti uravnoteženi s obzirom na razlike u dotičnim sektorima. Jednostrano opterećivanje trgovine poljoprivrednim proizvodima EU-a u korist drugih gospodarskih sektora nije prihvatljivo.

6.8.

EGSO ukazuje na poseban značaj sporazuma o partnerstvu sa zemljama u razvoju. Kroz dodatno sklapanje preferencijalnih sporazuma te bi države mogle iskoristiti pozitivne učinke trgovačkih veza na temelju otvorene i poštene trgovine, temeljem poboljšanog pristupa tržištima EU-a.