52014DC0214

Sadržaj

1............ Fond osnovan 1994. za zaštitu proračuna Unije od potraživanja zbog nepodmirivanja obveza  2

2............ Ključne značajke mehanizma oblikovanja pričuva. 2

2.1......... Oblikovanje pričuva na temelju neto isplata. 3

2.2......... Mehanizam ujednačivanja. 3

2.3......... Granične vrijednosti 3

3............ Rad Fonda. 3

3.1......... Aktivnosti koje se pokrivaju iz Fonda. 3

3.1.1...... Vanjski zajmovi EIB-a koji se pokrivaju iz Fonda – iznosi i glavna obilježja rizika jamstava danih EIB-u  3

3.1.2...... Zajmovi makrofinancijske pomoći koji se pokrivaju iz Fonda. 4

3.1.3...... Aktivnosti Euratoma koje se pokrivaju iz Fonda. 4

3.2. ...... Kretanje kreditnog rizika. 5

4. .......... Događaji koji su utjecali na Fond u razdoblju 2010. – 2013. 5

4.1......... Nepodmirivanje zajmova pod jamstvom danih Siriji 5

4.2......... Hrvatska je 2013. postala članicom EU-a. 6

5............ Upravljanje imovinom Fonda u nepovoljnom tržišnom okruženju. 6

5.1......... Uspješnost Fonda. 6

5.2......... Razvoj veličine Fonda. 6

6............ Izgledi za novi mandat 2014. – 2020. 6

6.1......... Mandat EIB-a. 6

6.2......... Makrofinancijska pomoć. 7

6.3......... Euratom.. 8

6.4......... Prijedlog oblikovanja pričuva za višegodišnji financijski okvir 2014. – 2020. 8

7............ Ciljana stopa oblikovanja pričuva. 9

8............ Zaključak. 10

1.         Fond osnovan 1994. za zaštitu proračuna Unije od potraživanja zbog nepodmirivanja obveza

Jamstveni fond za vanjska djelovanja („Fond”) osnovan je 1994. Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2728/94 od 31. listopada 1994.[1] kako bi se proračun Unije zaštitio u slučaju nepodmirivanja obveza korisnika zajmova koje je odobrila ili za koje jamči Europska unija. Uredba je izmijenjena tri puta[2], a rad Fonda trenutačno se regulira Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 480/2009 od 25. svibnja 2009.[3] (kodificirana verzija).

Provedene su četiri revizije rada Fonda (1998., 2003., 2006. i 2010.). Nakon revizije iz 2006. uveden je novi mehanizam oblikovanja pričuva. Taj je mehanizam stupio na snagu 2007. U ovom izvješću iznosi se peta revizija Fonda, a ono je najavljeno u zaključku izvješća iz 2010. godine. Dodatne informacije o aktivnostima i radu Fonda dostupne su u godišnjim izvješćima o upravljanju Fondom i o jamstvima obuhvaćenima proračunom EU-a.

Struktura ovog izvješća je sljedeća: u sljedeća dva odjeljka (2. i 3.) navode se ključne značajke trenutačnog mehanizma oblikovanja pričuva i rada Fonda. U odjeljku 4. ističu se glavni događaji koji su utjecali na Fond od posljednjeg sveobuhvatnog izvješća iz 2010., dok je u odjeljku 5. obuhvaćeno upravljanje imovinom Fonda. U odjeljku 6. iznose se izgledi aktivnosti koje su pokrivene Fondom i njihov utjecaj na potrebe oblikovanja pričuva za višegodišnji financijski okvir 2014. – 2020. U odjeljku 7. razmatra se ciljana stopa oblikovanja pričuva, a u odjeljku 8. donosi se zaključak. Ovo izvješće nadopunjeno je grafikonima i tablicama iz radnog dokumenta službi Komisije (SWD).

2.           Ključne značajke mehanizma oblikovanja pričuva

Tri ključne značajke novog mehanizma uvedenog 2007. su: (a) oblikovanje pričuva na temelju neto isplata, (b) mehanizam ujednačivanja i (c) granične vrijednosti.

2.1.        Oblikovanje pričuva na temelju neto isplata

Trenutačnim mehanizmom oblikovanja pričuva, koji je uveden 2007., izmijenjena su pravila oblikovanja pričuva Fonda te je prekinuta dotadašnja praksa oblikovanja pričuva Fonda na temelju projekcije potpisanih zajmova, neovisno o stvarnim isplatama. Mehanizam oblikovanja fonda od tada se temelji na neto isplatama. Cilj te izmjene bio je poboljšati rad Fonda na način da se broj prijenosa između proračuna Unije i Fonda smanji na samo jedan godišnje te da se poveća učinkovitost proračunskih tokova.

2.2.        Mehanizam ujednačivanja

Radi zaštite proračuna EU-a od šokova, mehanizmom oblikovanja pričuva predviđen je mehanizam ujednačivanja, čiji je cilj ograničivanje godišnjeg iznosa koji se prenosi u Fond u slučaju većih nepodmirivanja obveza.

Mehanizam ujednačivanja funkcionira na sljedeći način: ako zbog jednog ili više nepodmirivanja obveza iznos koji se Fondom mora pokriti premaši 100 milijuna EUR u određenoj godini (utječući tako na proračun na početku godine n+2 nakon isplate), višak koji premašuje 100 milijuna EUR postupno se uplaćuje u Fond. Iznos godišnjeg obroka bit će jedan od sljedeća dva iznosa, koji god je manji: 100 milijuna EUR ili preostali dospjeli iznos (članak 6. Uredbe br. 480/2009).

Mehanizam ujednačivanja još nije aktiviran jer iz Fonda dosad nisu potraživani iznosi veći od 100 milijuna EUR godišnje zbog jednog ili više nepodmirivanja obveza.

2.3.        Granične vrijednosti

Osim toga, uvedene su tzv. granične vrijednosti. Njihova je funkcija obavijestiti proračunsko tijelo o većim gubicima u Fondu (aktivira se ako vrijednost Fonda padne ispod 80 % ciljanog iznosa) ili zatražiti od Komisije podnošenje izvješća o izvanrednim mjerama koje bi mogle biti potrebne za ponovno punjenje Fonda (aktivira se ako vrijednost Fonda padne ispod 70 % ciljanog iznosa). Granične vrijednosti dosad nisu dosegnute.

3.           Rad Fonda

U ovom se odjeljku razmatraju aktivnosti koje se pokrivaju iz Fonda i kretanje kreditnog rizika zajmova pod jamstvom.

3.1.        Aktivnosti koje se pokrivaju iz Fonda

Kreditne aktivnosti koje se pokrivaju iz Fonda povezane su s tri različita instrumenta koja su pod jamstvom proračuna Europske unije: s jamstvima Europskoj investicijskoj banci (EIB-u) za zajmove ili kreditna jamstva za aktivnosti u trećim zemljama, zajmovima Euroatoma trećim zemljama te zajmovima makrofinancijske pomoći EU-a trećim zemljama. U tablici u SWD-u (odjeljak 1.) opisuju se rad Fonda i svi financijski tokovi koji utječu na njegovu vrijednost.

3.1.1.     Vanjski zajmovi EIB-a koji se pokrivaju iz Fonda – iznosi i glavna obilježja rizika jamstava danih EIB-u

Oko 97 % ukupnih nepodmirenih iznosa koji se pokrivaju iz Fonda čine jamstva izdana u odnosu na zajmove koje je EIB odobrio za projekte u trećim zemljama. Prema predviđenoj provedbi mandata, jamstva EIB-a će i u budućnosti činiti većinu rizika koji se pokriva iz Fonda. Ako korisnik zajma pod jamstvom ne izvrši plaćanje na dan dospijeća ni u roku od tri mjeseca nakon toga, EIB će zatražiti od Komisije da u skladu sa Sporazumom o jamstvu EU-a i EIB-a podmiri potraživanja dužnika koji nije platio obveze. Ako EIB ima nekog drugog javnog ili privatnog jamca osim jamstva EU-a, taj se jamac aktivira prije pozivanja na jamstvo EU-a.

Grafikon 1.: Udio aktivnosti EIB-a koje se pokrivaju iz Fonda krajem 2012. (glavnica i dospjele kamate)

Sveobuhvatnim se jamstvom pokrivaju financijske aktivnosti EIB-a u trećim zemljama u suradnji s državom, s javnim sektorom ili sa subjektom iz privatnog sektora koji je pokriven državnim jamstvom, ili u suradnji s regionalnim ili lokalnim vlastima, ili javnim poduzećima u državnom vlasništvu i/ili pod kontrolom države ili s institucijama s odgovarajućim kreditnim rizikom. Za druge vrste aktivnosti, osobito u privatnom sektoru, jamstvo je ograničeno na točno određene rizične političke događaje.

3.1.2.     Zajmovi makrofinancijske pomoći koji se pokrivaju iz Fonda

Makrofinancijska pomoć pruža se u obliku zajmova i/ili bespovratnih sredstava u cilju pružanja potpore državama kandidatkinjama za članstvo u EU-u, potencijalnim državama kandidatkinjama te susjednim zemljama pri rješavanju kratkoročnih problema s platnom bilancom, stabilizaciji javnih financija i poticanju provedbe strukturnih reformi. Makrofinancijska pomoć pruža se na iznimnoj i privremenoj osnovi pod strogim uvjetima ekonomske politike te obično nadopunjuje programe prilagodbe MMF-a. Aktivnosti u okviru makrofinancijske pomoći moraju pojedinačno odobriti Vijeće i Parlament.

Ako države korisnice zajma ne ispune svoje obveze vraćanja zajma, Komisija može aktivirati Fond u svrhu vraćanja odgovarajućeg zajma.

U 2012. udio aktivnosti u okviru makrofinancijske pomoći bio je vrlo ograničen (oko 2 %) u usporedbi s ukupnim nepodmirenim iznosom glavnice i kamata koji se pokriva iz Fonda (vidi grafikon 1.).

3.1.3.     Aktivnosti Euratoma koje se pokrivaju iz Fonda

Kreditni instrumenti Euratoma mogu se upotrebljavati za financiranje projekata u državama članicama (Odluka Vijeća 77/270/Euratom) ili u određenim trećim zemljama (Ukrajini, Rusiji ili Armeniji) (Odluka Vijeća 94/179/Euratom). Vijeće je 1990. odredilo granicu zaduženja u iznosu od 4 milijarde EUR, od čega su potpisani zajmovi za oko 3,7 milijardi EUR, a isplaćeno je 3,4 milijarde EUR. Komisija će obavijestiti Vijeće i predložiti novu granicu zaduživanja kada ukupna vrijednost transakcija dosegne 3,8 milijardi EUR.

Kao i u slučaju makrofinancijske pomoći, sredstva iz Fonda mogu se upotrijebiti ako korisnik ne ispuni svoje obveze vraćanja zajma.

U 2012. udio aktivnosti Euratoma bio je neznatan (manje od 1 %) u usporedbi s ukupnim nepodmirenim iznosom glavnice i kamata koji se pokriva iz Fonda (vidi grafikon 1.).

3.2. Kretanje kreditnog rizika

Iz Fonda se pokrivaju rizici koji se odnose na zajmove i kreditna jamstva trećim zemljama. Od početka provedbe vanjskog mandata EIB-a[4] za razdoblje 2007. – 2013., nepodmireni iznos koji se pokriva iz Fonda u prosjeku je porastao za 13,5 % godišnje na oko 23,1 milijardu EUR u 2013. (nepodmireni zajmovi uvećani za obračunanu kamatu). Rast nepodmirenog iznosa koji se pokriva iz Fonda ne znači nužno da Fond snosi proporcionalno veći rizik razmjerno povećanju pokrivenog iznosa zbog toga što sveukupni kreditni rizik valja procjenjivati i na temelju kvalitete zajmoprimaca. Procjenom kretanja kreditnog rizika tijekom vremena može se zaključiti da je krajem listopada 2013. ostvaren skroman napredak u profilu kreditnog rizika pokrivenih zajmova u usporedbi s 2009. Nadasve, udio zajmova pod jamstvom Fonda koji se odnose na zajmoprimce investicijskog ranga porastao je tijekom vremena (vidi odjeljak 5. SWD-a). To opažanje jedan je od elemenata koji podupiru zaključak da ciljanu stopu valja zadržati na razini od 9 %.

4.            Događaji koji su utjecali na Fond u razdoblju 2010. – 2013.

U nastavku su opisana dva događaja koja su utjecala na Fond u navedenom razdoblju: nepodmirivanje zajmova pod jamstvom koje je EIB dao Siriji i članstvo Republike Hrvatske u EU-u.

4.1.        Nepodmirivanje zajmova pod jamstvom danih Siriji

Zbog pogoršanja situacije u Siriji Vijeće za vanjske poslove, Europski parlament i Europsko vijeće donijeli su 2011. određene odluke u vezi s tom zemljom. EIB-u su posebno zabranili isplate u okviru postojećih ugovora o zajmu. Ta je odluka potom konsolidirana u Odluci Vijeća 2011/782/ZVSP od 1. prosinca, Uredbi Vijeća (EU) br. 36/2012 od 18. siječnja 2012. i Odluci Vijeća 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013.

Dok je prethodnih godina Sirija svoje zajmove EIB-u vraćala u cijelosti i pravovremeno, od studenoga 2011. EIB je suočen s neplaćenim obvezama za zajmove za projekte u Siriji. Slijedom toga te u skladu s jamstvenim sporazumom između EU-a i EIB-a, EIB je 2012. iz Fonda potraživao 4 isplate u ukupnom iznosu od oko 42 milijuna EUR. Tijekom 2013. iz Fonda je zatraženo 8 dodatnih isplata u ukupnom iznosu od 82,5 milijuna EUR. U 2012. vraćen je iznos od 2,1 milijuna EUR.

Ukupni nepodmireni iznos glavnice zajmova pod jamstvom koji se odnose na Siriju jest oko 551 milijun EUR s konačnim dospijećem u 2030. U skladu s jamstvenim sporazumom, kada EU izvrši isplatu u skladu s jamstvom EU-a, jamstvo je subrogirano u prava i lijekove EIB-a. EIB pokreće postupak za povrat u odnosu na subrogirane iznose, u skladu sa sporazumom o povratu između EU-a i EIB-a.

4.2.        Hrvatska je 2013. postala članicom EU-a

Nakon pristupanja Hrvatske EU-u u lipnju 2013., rizik povezan s tom zemljom i dalje se pokriva iz proračuna EU-a, ali više se neće pokrivati iz Fonda. Slijedom toga, iznos od oko 30,3 milijuna EUR koji se odnosi na izloženost riziku u vezi s Hrvatskom od oko 337 milijuna EUR (nepodmireni iznosi uvećani za obračunanu kamatu) prenesen je 2013. iz Fonda u proračun EU-a.

5.           Upravljanje imovinom Fonda u nepovoljnom tržišnom okruženju

U ovom se odjeljku navodi procjena uspješnosti i kretanja imovine Fonda u razdoblju 2010. – 2013.

5.1.        Uspješnost Fonda

Tijekom cijelog razdoblja od 2010. do lipnja 2013. Fond je u prosjeku ostvario ukupnu apsolutnu dobit od 2,42 % godišnje. Tijekom istog razdoblja prosječna dobit prema referentnoj vrijednosti Fonda iznosila je 1,86 % godišnje. Referentnu vrijednost Fonda čini uglavnom iBoxx indeks (osobito indeks EUR za europodručje i EUR za kolateralna jamstva) i Euribid za kratkoročnu izloženost riziku. Rezultati Fonda u prosjeku su premašili njegov indeks referentne vrijednosti za 0,56 baznih bodova godišnje. Fond je bio uspješan u kontekstu najveće krize na globalnim financijskim tržištima u novijoj povijesti. Imovina Fonda na dan 31. prosinca 2012. iznosila je oko 2 milijarde EUR (od čega oko 155,7 milijuna EUR čini doprinos plativ iz proračuna EU-a početkom 2013.). Osjetljivost portfelja na kamatni rizik, s obzirom na trajanje, bila je ograničena na oko 1,45 na dan 30. lipnja 2013.

5.2.        Razvoj veličine Fonda

Iz grafikona 2. u SWD-u razvidno je da se opseg fonda smanjio 2007. i 2008. slijedom uvođenja novog mehanizma oblikovanja pričuva te da je od 2008. rastao dosegnuvši u 2012. razinu od oko 2 milijarde EUR. Smanjenje u 2007. godini objašnjava se sporim isplatama zajmova početkom trenutačnog vanjskog mandata EIB-a (ali je povezano s prethodnim mandatima), što je rezultiralo viškom od 125,75 milijuna EUR prenesenih iz Fonda u proračun EU-a. Povećanje opsega imovine Fonda objašnjava se ubrzanim ritmom isplata u okviru mandata za vanjsko kreditiranje od 2010. i porastom aktivnosti makrofinancijske pomoći zbog financijske krize (vidi odjeljak 6. tablicu 1. u SWD-u).

Osim uplata pričuva u Fond, njegov je drugi glavni izvor prihoda dobit ostvarena od imovine. Dobit ostvarena od imovine Fonda smanjila se od 2007. zbog općeg pada tržišnih kamatnih stopa na dosad nezabilježene niske razine. Dobit ostvarena u razdoblju 2007. – 2013. iznosila je 281 milijun EUR (tablica 1., stupac b u SWD-u, priljevi i odljevi od osnivanja Fonda).

6.           Izgledi za novi mandat 2014. – 2020.

U ovom se odjeljku razmatraju izgledi kreditnih aktivnosti koje se pokrivaju iz Fonda (EIB, makrofinancijska pomoć, Euratom) i potencijalni učinak na oblikovanje pričuva tijekom višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020.

6.1.        Mandat EIB-a

Mandat EIB-a predstavlja više od 95 % aktivnosti koje se pokrivaju iz Fonda. Mehanizam oblikovanja pričuva Fonda, čiji je cilj održavanje Fonda na razini od 9 % neisplaćenih zajmova, de facto ograničava veličinu vanjskog mandata EIB-a koji je pokriven proračunskim jamstvom EU-a.

Komisija je sastavila prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o davanju jamstva EU-a Europskoj investicijskoj banci za gubitke od financijskih aktivnosti kojima se podupiru investicijski projekti izvan Unije [COM(2013) 293 od 23.5.2013.]. U tom se prijedlogu za financijske aktivnosti EIB-a koje su pod jamstvom EU-a u razdoblju od 2014. do 2020. navodi najviša gornja granica u iznosu od 28 milijardi EUR, koja se raščlanjuje na dva dijela:

(i.) fiksnu gornju granicu, čiji je najviši dopušteni iznos 25 milijardi EUR; i

(ii.) neobvezatan dodatni iznos od 3 milijarde EUR.

Proračunski učinak eventualne aktivacije neobvezatne dodatne gornje granice morao bi se izračunati u vrijeme revizije na polovini razdoblja na temelju ažuriranih predviđanja o potrebama za oblikovanje pričuva Fonda.

Daljnji pregovori o novom mandatu između Vijeća, Europskog parlamenta i Komisije zaključeni su 17. prosinca 2013. uz suglasnost da se fiksna gornja granica poveća za 2 milijarde EUR i time dosegne najviši iznos od 27 milijardi EUR. Taj će sporazum Vijeće i Europski parlament morati službeno odobriti tijekom 2014.

6.2.        Makrofinancijska pomoć

Od 2011. Komisija je donijela četiri zakonodavna prijedloga za makrofinancijsku pomoć: dva u 2011., za Gruziju u siječnju 2011., a za Kirgisku Republiku u prosincu 2011., te dva u 2013., za Jordan u travnju, a za Tunis u prosincu.

Od druge polovice 2011. uvjeti financiranja na globalnim tržištima kapitala pretrpjeli su značajna pogoršanja. Osim toga, Arapsko proljeće i iz njega proizašli politički i gospodarski preokreti u arapskim sredozemnim partnerskim zemljama predstavljaju dodatni pritisak na proračune i vanjske položaje tih gospodarstava. Ti su događaji doveli do povećane potražnje za makrofinancijskom pomoći u 2012. i 2013. Prvi je slučaj bio zahtjev egipatske vlade za makrofinancijsku pomoć u iznosu od 500 milijuna EUR, koji je dostavljen u lipnju 2011. te obnovljen u veljači i studenome 2012. Drugi je slučaj bio zahtjev Jordana iz prosinca 2012. za makrofinancijsku pomoć u obliku zajmova u iznosu do 200 milijuna EUR. Tuniske su vlasti u kolovozu 2013. također zatražile makrofinancijsku pomoć u iznosu do 500 milijuna EUR. Nakon što je u suradnji s Međunarodnim monetarnim fondom procijenila preostale potrebe Jordana i Tunisa za vanjskim financiranjem, Komisija je u travnju 2013. (Jordan) i prosincu 2013. (Tunis) donijela zakonodavne prijedloge za pomoć u obliku zajmova u iznosima od 180 milijuna EUR odnosno 250 milijuna EUR. U prosincu 2013. Europski parlament i Vijeće donijeli su zakonodavnu odluku o pomoći Jordanu. Ta će se pomoć isplatiti tijekom 2014. Isplata planirane makrofinancijske pomoći Tunisu očekuje se u 2014. i 2015.

Slijedom kritičnog razvoja događaja u Ukrajini, Komisija je predložila dodatnu hitnu makrofinancijsku pomoć u obliku zajmova u iznosu od najviše 1 milijarde EUR, čime se nadopunjuju već postojeći zajmovi u okviru programa makrofinancijske pomoći u iznosu od 610 milijuna EUR. Isplate sredstava u okviru tih dvaju programa predviđene su za razdoblje 2014. – 2015.

Osim toga, i armenske su vlasti u veljači 2014. poslale zahtjev za novu makrofinancijsku pomoć.

Procijenjene projicirane isplate zajmova u okviru makrofinancijske pomoći tijekom razdoblja 2014. – 2015. (s obzirom na izvanrednu narav makrofinancijske pomoći, ne postoji prognoza za razdoblje nakon 2015.) iznose oko 2,6 milijardi EUR, od kojih je 1,7 milijardi EUR namijenjeno za 2014., a 0,9 milijardi EUR za 2015. (te brojke obuhvaćaju najnoviju makrofinancijsku pomoć predloženu za Ukrajinu). Isplate u okviru tih zajmova utjecat će na oblikovanje pričuva Fonda najranije u 2016. ovisno o ritmu isplate zajmova.

6.3.        Euratom

U 2012. nije bilo isplata zajmova u okviru kreditnog instrumenta Euratoma.

U kolovozu 2013. s Ukrajinom je potpisan sporazum o kreditnom instrumentu i jamstvu (300 milijuna EUR) u svrhu unapređenja sigurnosti ukrajinskih nuklearnih elektrana. Isplata prvog obroka u okviru tog kreditnog instrumenta očekuje se u 2014.

Preostalih 326 milijuna EUR koji su još uvijek raspoloživi u okviru tog instrumenta moglo bi se u razdoblju od 2014. do 2020. iskoristiti za jedan ili dva projekta u državama članicama ili u određenim državama nečlanicama.

Komisija će morati obavijestiti Vijeće i pripremiti prijedlog za novu granicu zaduživanja kada ukupni iznos zajma dosegne 3,8 milijardi EUR (trenutačno 3,7 milijardi EUR).

6.4.        Prijedlog oblikovanja pričuva za višegodišnji financijski okvir 2014. – 2020.

Kao što je vidljivo iz tablice 2. u SWD-u, tijekom financijskog okvira 2007. – 2013. raspoloživa godišnja proračunska sredstva predviđena višegodišnjim financijskim okvirom 2007. – 2013. (200 milijuna EUR godišnje u sadašnjim cijenama) bila su uglavnom dovoljna za oblikovanje pričuva Fonda za većinu godina. Omjer između ukupnih prijenosa iz proračuna EU-a u Fond i ukupnih proračunskih sredstava na kraju razdoblja 2007. – 2013. iznosi oko 44 %.

Na tu je razinu iskorištenosti utjecalo donošenje novog mehanizma oblikovanja pričuva u 2007., čime je završeno strukturno prekomjerno oblikovanje pričuva. Osim toga, isplata zajmova EIB-a potpisanih u okviru trenutačnog mandata u razdoblju od 2007. do 2009. bila je sporija od očekivanog. U 2011. aktiviran je neobvezatan mandat za područje klimatskih promjena (2 milijarde EUR u sadašnjim cijenama), a gornja granica za mediteranske zemlje uz to je povećana za 1,6 milijardi EUR u sadašnjim cijenama (Odluka br. 1080/2011/EU). Međutim, te će promjene utjecati na oblikovanje pričuva za višegodišnji financijski okvir 2014. – 2020.

U skladu s prijedlogom Komisije od 23.5.2013. za novi vanjski mandat EIB-a, ukupna gornja granica za oblikovanje pričuva Fonda za mandat u razdoblju 2014. – 2020. iznosila bi 1,193 milijardi EUR u usporedbi s 1,4 milijarde EUR u financijskom okviru 2007. – 2013. (oba su iznosa navedena u sadašnjim cijenama).

Naknadnim sporazumom od 17. prosinca 2013. (u fazi pregovora između Vijeća, Parlamenta i Komisije, suzakonodavac ga još treba prihvatiti) o povećanju fiksne gornje granice jamstva EU-a EIB-u za 2 milijarde EUR predviđa se i dodatni iznos od 110 milijuna EUR[5] u obliku namjenskih prihoda[6] za pokrivanje dodatnih potreba oblikovanja pričuva Fonda.

Na temelju informacija dostupnih u trenutku sastavljanja ovog izvješća te na temelju očekivanih obrazaca isplate i povrata zajmova pod jamstvom očekuje se da će ukupan iznos oblikovanja pričuva za višegodišnji financijski okvir 2014. – 2020. zadovoljiti potrebe Fonda u razdoblju od 2014. do 2020.

Stvarne godišnje potrebe oblikovanja pričuva Fonda u razdoblju od 2014. do 2020. u konačnici će ipak ovisiti o stvarnom ritmu potpisivanja, isplata i povrata zajmova u okviru triju aktivnosti koje se pokrivaju iz Fonda (zajmova EIB-a pod jamstvom, makrofinancijske pomoći i Euratoma).

Još jedan važan čimbenik koji utječe na moguće promjene u potrebama za proračunskim sredstvima u tom razdoblju jest učinak koji od 2011. imaju potraživanja iz imovine Fonda zbog nepodmirivanja zajmova pod jamstvom danih Siriji. Prilikom određivanja očekivanih potreba oblikovanja pričuva za razdoblje 2014. – 2020. uzima se u obzir učinak postojećih potraživanja povezanih s nepodmirenim sirijskim zajmovima iz 2012. i 2013., kao i pretpostavka da se obveze koje dospijevaju do sredine 2015. i dalje neće podmirivati. Uzimajući u obzir činjenicu da je ta pretpostavka neizbježno proizvoljna, potraživanja povezana sa sirijskim nepodmirivanjem obveza mogla bi prestati prije ili se nastaviti i nakon tog razdoblja.

Naposljetku, sredstva Fonda upotpunit će se dobiti ostvarenom investiranjem imovine Fonda. Međutim, zbog nezapamćeno niskih kamatnih stopa koje prevladavaju u trenutku sastavljanja ovog izvješća, dobit bi mogla biti niža nego u prethodnim razdobljima.

7.           Ciljana stopa oblikovanja pričuva

U razdoblju od rujna 2009. do veljače 2010. provedena je procjena Fonda. Svrha te procjene bila je ustanoviti značaj, uspješnost i učinkovitost Fonda, s posebnim naglaskom na primjerenost postojećih razina glavnih parametara Fonda, osobito ciljane stope. Studijom je potvrđeno da je trenutačna razina od 9 % primjerena u odnosu na kreditni rizik zajmova i poslova davanja zajmova pod jamstvom koji se pokrivaju iz Fonda.

Čak i u slučaju scenarija ubrzanog gubitka[7], kvantitativna procjena provedena u okviru prethodno navedene studije ukazuje na to da bi se iz Fonda potencijalno mogli pokriti čak i veliki gubici, koji nisu vjerojatni. EIB u prošlosti nikad nije ubrzavao potraživanja povezana s nepodmirenim zajmovima pod jamstvom u kontekstu u kojem se jamstvom EU-a potvrđuje da će preostala dospjela plaćanja zajmoprimca biti pokrivena čak i ako on i dalje ne bude podmirivao svoje obveze.

Iz Fonda se pokriva kreditni rizik nepodmirenja obveza u 42 zemlje. Oko 81 % ukupne izloženosti odnosi se na prvih 10 zemalja koje predstavljaju najveću izloženost za Fond. Zemljopisna raspodjela kreditnih aktivnosti koje se pokrivaju iz Fonda relativno je stabilna u razdoblju 2000. – 2013. Ta je stabilnost objašnjena regionalnom raspodjelom mandata EIB-a zato što postoje mnoge sličnosti u raspodjeli kreditnih aktivnosti tijekom prethodnog i sadašnjeg mandata. Oko 83 % kreditnih aktivnosti odnosi se na sredozemne države te potencijalne države kandidatkinje i države kandidatkinje (vidi grafikon 3. u SWD-u).

Analiza profila kretanja kreditne rizičnosti zajmova koji se pokrivaju iz Fonda od kraja 2012. ukazuje na to da je glavni parametar Fonda („ciljana” stopa od 9 %) postavljen na dovoljno visokoj razini u odnosu na rizik koji snosi Fond. Nadasve, profil kreditne rizičnosti kreditnih aktivnosti, izmjeren prosječnim ponderiranim rejtingom, neznatno je poboljšan u usporedbi s prijašnjim godinama (vidi odjeljak 3.2. i odjeljak 5. SWD-a). Taj niži profil rizičnosti jedan je od razloga na kojima se temelji trenutačna razina ciljane stope.

Dok se ukupni profil kreditne rizičnosti u posljednjih nekoliko godina poboljšao, oko 49 % zajmova u portfelju pod jamstvom imalo je u listopadu 2013. kreditni rejting ispod ulagačke razine. Prema podacima glavnih agencija za kreditni rejting o povijesnim kumulativnim stopama nepodmirenja obveza za različite kreditne rejtinge državnih rizika u različitim vremenskim razdobljima, vjerojatnost nepodmirenja obveza tijekom jedne godine nije zanemariva. Međutim, ciljana stopa oblikovanja pričuva od 9 % smatra se odgovorom na taj rizik.

Tijekom razdoblja 1994. – 2011. iz Fonda je potraživan kumulativni iznos od 478 milijuna EUR uz stopu povrata od 100 % (vidi tablicu 1. SWD-a). Zadnja su potraživanja zabilježena 2012. i 2013. u vezi sa Sirijom. U 2012. zatražen je iznos od 42 milijuna EUR, od čega je vraćeno 2,1 milijuna EUR, a isplaćeno 24 milijuna EUR. Procjenjuje se da će potraživanja u 2013. iznositi oko 82,5 milijuna EUR.

Na temelju analize u ovom izvješću, glavni parametar Fonda („ciljana” stopa od 9 %) postavljen je na dovoljno visokoj razini da bi se uzeo u obzir rizik koji Fond snosi te moguće kretanje tog kreditnog rizika zbog učinka financijske krize.

8.           Zaključak

Sadašnjim se mehanizmom oblikovanja pričuva i dalje postiže obećano poboljšanje proračunskog postupka uz oblikovanje pričuva na temelju zabilježenih neto isplata. Time je poboljšan proračunski postupak za oblikovanje pričuva Fonda.

Kvantitativnom analizom rizika koji se pokrivaju iz Fonda i ciljane stope Fonda od 9 % ustanovljena je primjerenost te ciljane stope u kombinaciji s drugim ključnim značajkama Fonda. Komisija stoga ne smatra potrebnim mijenjati ciljanu stopu ni druge značajke Fonda.

Ipak, ciljanu je stopu potrebno s vremena na vrijeme preispitati kako bi se procijenilo je li ona i dalje razmjerna profilu rizika koje snosi Fond.

Takva revizija provest će se prilikom revizije na polovini razdoblja vanjskog mandata. Ako se takvom revizijom ustanovi da je potrebno uvesti promjene u rad Fonda, izradit će se novo sveobuhvatno izvješće o radu Fonda.

[1]               Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2728/94 (SL L 293, 12.11.1994., str. 1.).

[2]               Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1149/1999 (SL L 139, 2.6.1999., str. 1.); Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2273/2004 (SL L 396, 31.12.2004., str. 28.); Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 89/2007 (SL L 22, 31.1.2007., str. 1.).

[3]               SL L 145, 10.6.2009, str. 10.

[4]               Odluka br. 1080/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o odobrenju jamstva EU-a Europskoj investicijskoj banci za gubitke po zajmovima i kreditnim jamstvima za projekte izvan Unije i stavljanju izvan snage Odluke 633/2009/EZ (SL L 280, 27.10.2011., str. 1.).

[5]               Iznos od 110 milijuna EUR ostvaren aktivnostima dovršenima prije 2007., koji se vraća na fiducijarni račun otvoren za Instrument za euro-mediteransko ulaganje i partnerstvo (FEMIP) i koji se može pripisati potpori iz proračuna, čini vanjske namjenske prihode (za vanjski mandat EIB-a 2014. – 2020.) u skladu s člankom 21. stavkom 4. Financijske uredbe i koristi se za Fond.

[6]               Budući da se namjenskim prihodima ostvaruju dodatna odobrena sredstva za rashode bez potrebe povećanja dodatnih vlastitih sredstava, ti se prihodi ne uzimaju u obzir za gornje granice višegodišnjeg financijskog okvira (vidi uvodnu izjavu 8. Uredbe Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.): VFO ne bi trebao uzimati u obzir proračunske stavke koje se financiraju namjenskim prihodima u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća („Financijska uredba”).

[7]               Fond se obično koristi samo u svrhu nadoknade iznosa neizvršene uplate (kamata i/ili glavnice) na određeni dan dospijeća. To znači da cijeli iznos budućih dospjelih obveza utječe na Fond samo u trenutku dospijeća tih obveza. U teoriji bi zajmodavac po neizvršenoj uplati mogao tražiti podmirenje svih budućih obveza. U svrhu simulacije najvećeg mogućeg pritiska na Fond u okviru kvantitativne analize simuliran je i scenarij u kojem neizvršene uplate uzrokuju ubrzanje svih budućih dospjelih obveza.