6.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 67/1

1.1.1

Uz pretpostavku da se poštuju međunarodno prihvaćena načela suradnje za razvoj i da su nova radna mjesta dostojanstvena, sukladno Programu za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada (ILO), privatni sektor može igrati ključnu ulogu u borbi protiv siromaštva u svijetu, budući da stvara radna mjesta, proizvodi dobra i usluge, stvara prihode i zaradu te plaćanjem poreza doprinosi pokrivanju javnih troškova.

1.1.2

Odbor poziva na znatno veće tržišno sudjelovanje privatnog sektora u okviru za razvoj nakon 2015. te na razvoj novih partnerstva širom svijeta. Sudjelovanje privatnog sektora u suzbijanju siromaštva i dostizanju održivog razvoja te poštenog kvantitativnog i kvalitativnog uključivog rasta, vodit će njegovom preuzimanju dijela odgovornosti za postizanje tih ciljeva.

1.1.3

Organizacije civilnog društva ukazuju ne samo na prednosti već i na rizike aktivnosti privatnog sektora, zbog čega bi se potpora javnom sektoru u zemljama u razvoju trebala temeljiti na načelima transparentnosti, dostupnosti javnih natječaja, učinkovitosti, na promišljenom korištenju sredstava i odgovornosti javnih djelatnika prema svim stranama zainteresiranim za provođenje usvojene razvojne strategije. Ukupan rastući udio službene razvojne pomoći namijenjen razvoju privatnog sektora ne bi smio umanjiti financijska sredstva koja su u okviru te pomoći dodijeljena nerazvijenim zemljama.

1.2.1

Prema ovom mišljenju, privatni sektor obuhvaća društveni sektor te se sastoji od nezavisnih poduzetnika, mikro, malih i srednjih poduzeća, velikih multinacionalnih poduzeća, zadruga i ostalih poduzeća socijalne ekonomije te poslodavce u privatnim poduzećima kao i njihove sindikate i nevladine organizacije koje surađuju na privatnim projektima. Kada je riječ o podršci ili suradnji s privatnim sektorom, u obzir treba uzeti različitu prirodu svakog dionika. U zemljama u razvoju također postoji iznimno raširen neformalni privatni sektor gdje bi suradnja za razvoj trebala doprinijeti borbi protiv neformalnog zapošljavanja i okolnosti koje ga potiču.

1.2.2

Civilno društvo trebalo bi aktivno sudjelovati u uspostavljanju uloge i pokazatelja za mjerenje doprinosa privatnog sektora. Uvođenje široke platforme na razini EU-a, koja bi okupila sve zainteresirane strane, doprinijelo bi ovom postupku.

1.2.3

Službena razvojna pomoć trebala bi se koristiti kao čimbenik umnožavanja za usklađivanje privatnog kapitala s ulaganjima u zemljama u razvoju, služeći se inovativnim financijskim instrumentima. Razvojnu pomoć osiguranu na ovaj način trebalo bi uskladiti s jasno određenim ciljevima, kao što su stvaranje radnih mjesta, povećanje kvalitete proizvodnje te prenošenje upravljačkih znanja i vještina u privatni sektor.

1.2.4

Javno-privatna partnerstva mogu predstavljati važan instrument za provedbu razvojnih strategija, ukoliko se izvedu na ispravan način i ostvare komunikaciju sa zainteresiranim stranama.

1.3.1

Kako bi privatni sektor mogao odigrati svoju ulogu u zemljama u razvoju, potrebno mu je povoljno poduzetničko okruženje u kojem bi se poštovala općeprihvaćena demokratska načela, olakšalo osnivanje i rast poduzeća, ograničila prekomjerna birokracija, povećala transparentnost, smanjila sveprisutna korupcija te potakli strani i lokalni ulagači.

1.3.2

Društvenu odgovornost poduzeća (DOP) trebalo bi shvatiti kao njihovu dobrovoljnu inicijativu te kao pokazatelj njihovog odabira pravednog poduzetništva. Trebalo bi predložiti svojevrsni okvir za razvojnu dimenziju društvene odgovornosti poduzeća, u skladu sa "smjernicama za multinacionalna poduzeća Organizacije za gospodarsku suradnju (OECD)" i drugim svjetski priznatim načelima.

1.3.3

Privatni sektor, prilikom stvaranja novih radnih mjesta, treba poštovati temeljna gospodarska i socijalna prava, osobito ključne konvencije ILO-a s čijim programom za dostojanstveni rad ta nova radna mjesta trebaju biti usklađena.

1.4.1

Programi za razvoj kapaciteta institucija i državne uprave u zemljama u razvoju trebali bi se izrađivati u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima i zainteresiranim nevladinim organizacijama iz područja razvojne pomoći. Oni bi osobito trebali poboljšati uvjete poslovanja za mala i srednja poduzeća, koja imaju najveći potencijal za stvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva.

1.4.2

Poslovne organizacije u zemljama u razvoju trebaju usvojiti vještine koje će poboljšati njihovu sposobnost da prenesu korisne utjecaje na poslovno okruženje. Partnerske organizacije iz zemalja u razvoju trebaju aktivno sudjelovati u radu na povećanju svojih kapaciteta. Iz tog razloga bi europski programi vanjske pomoći trebali financirati tehničku podršku koju europske poslovne organizacije pružaju svojim partnerima iz zemalja u razvoju i time povećati njihovu motivaciju.

1.4.3

Razvojna pomoć trebala bi se više koristiti za pomaganje inovativnim projektima i poslovnim modelima koji zagovaraju uključenost, kao npr. podrška društvu bez prepreka, što bi doprinijelo suzbijanju siromaštva među ugroženim društvenim skupinama, poput osoba s invaliditetom, žena i starijih osoba.

1.4.4

Treba podržati suradnju privatnog sektora i nevladinih organizacija, npr. koristeći znanja volontera za prijenos upravljačkih i tehničkih znanja i vještina na lokalna poduzeća. Uspješni projekti poslovnih inovacija zaslužuju širu i sustavnu promidžbu.

1.4.5

Razvoj privatnog sektora iziskuje veću potporu za obrazovanje i primjenu znanja i vještina u ključnim tehnologijama, naročito u pogledu slabije kvalificiranih radnika.

1.4.6

Odbor preporučuje širenje programa Erasmus za mlade poduzetnike na zainteresirane kandidate iz zemalja u razvoju, ili izradu programa koji bi služio toj svrsi, uz dodjeljivanje sredstava za njegovo financiranje.

1.4.7

Posebnu pažnju treba obratiti na rudarstvo i sirovinsku industriju, budući da je riječ o sektorima u kojima je potrebno neprekidno promicati standarde za zaštitu okoliša, socijalne uvjete radnika i održivost gospodarskog razvoja države.

1.4.8

Zemljama u razvoju često nedostaju razvojne strategije za mala i srednja poduzeća, no suradnja za razvoj trebala bi doprinijeti nadilaženju tog nedostatka. Europska iskustva s politikom potpore malim i srednjim poduzećima, trebala bi na ciljan i mjerodavan način biti prenesena u zemlje u razvoju.

2.1

Povjerenik EU-a, g. Šefčovič, uputio je pismo predsjedniku Europskog gospodarskog i socijalnog odbora u kojem ga obavještava da je Komisija radila na nacrtima prijedloga s ciljem učinkovitijeg pridruživanja privatnog sektora globalnom partnerstvu za razvoj u razdoblju nakon 2015. te traži od Odbora da sastavi razmatračko mišljenje o ulozi privatnog sektora u ubrzanom, pametnom, održivom i uključivom razvoju u tom razdoblju, što je pitanje o kojem se trenutno raspravlja u UN-u.

2.2

U svom mišljenju REX/372 (1) o komunikaciji Komisije "Pristojan život za sve: okončanje siromaštva i pružanje održive budućnosti svijetu" Odbor daje niz preporuka za uključivanje civilnog društva u razvoj, provedbu i praćenje ciljeva održivog razvoja za razdoblje poslije 2015. godine.

2.3

Odbor se u svojim mišljenjima (2) već duže vrijeme s pozornošću bavi pitanjem razvoja i vanjske suradnje te je tijekom izrade ovog mišljenja prikupio cijeli niz konkretnih iskustava i znanja, prvenstveno zahvaljujući vlastitom radu na pitanjima koja se tiču afričkih, pacifičkih i karipskih skupina država (ACP), Euromeda, Istočnog partnerstva, međunarodnih trgovinskih pregovora i ostalih područja povezanih s pitanjima razvoja.

3.1

Uz pretpostavku da se poštuju međunarodno prihvaćena načela suradnje za razvoj, privatni sektor može igrati ključnu ulogu u borbi protiv siromaštva u svijetu, budući da stvara radna mjesta, proizvodi dobra i usluge, stvara prihode i zaradu te plaćanjem poreza doprinosi pokrivanju javnih troškova. Čak i u razdoblju nakon 2015. godine, službena razvojna pomoć ostat će važan pokretač razvoja, no neće biti u mogućnosti samostalno iskorijeniti siromaštvo (3).

3.2

Milenijski razvojni ciljevi za suzbijanje siromaštva nisu ponudili nijednu preciznu formulu za način njihovog postizanja. Nisu bili međusobno povezani i zanemarili su ulogu privatnog sektora u razvoju (4). Privatni sektor trebao bi znatno više biti uključen u okvir razvoja za razdoblje nakon 2015., kao strateški partner i pokretač održivog razvoja u sva tri stupa održivosti tj. gospodarskom, socijalnom i ekološkom i temeljen ne samo na kvantitativnim već i na kvalitativnim pokazateljima.

3.3

Organizacije civilnog društva (5) ukazuju kako na prednosti, tako i na rizike sudjelovanja privatnog sektora u suradnji za razvoj. Kako bi se otklonili ti rizici, potpora javnom sektoru iz razvojnih sredstava trebala bi poštivati načela transparentnosti, učinkovitosti, promišljenog korištenja sredstava, slobodnog pristupa javnim natječajima te odgovornosti javnih djelatnika prema svim zainteresiranim stranama za provođenje usvojene razvojne strategije.

3.4

Privatni sektor sastoji se od nezavisnih poduzetnika, mikro, malih i srednjih poduzeća, velikih multinacionalnih poduzeća, zadruga i ostalih poduzeća socijalne ekonomije te financijskih institucija. U općenitijem smislu, ovaj sektor sačinjavaju i zaposlenici privatnih poduzeća, njihovi sindikati te nevladine organizacije koje surađuju na privatnim projektima. Osim privatnih poduzeća s legalnim poslovanjem, postoji i iznimno velik neformalni privatni sektor, osobito u zemljama u razvoju. Prilikom pružanja potpore za razvoj, važno je razlikovati pojedina privatna tijela i utjecaj njihovog djelovanja na razvoj, ovisno o njihovoj veličini, stupnju razvoja sektora i zemlje (nerazvijena, umjereno razvijena, u razvoju i ugrožena).

3.5

Privatni sektor trebao bi, zajedno s predstavnicima civilnog društva, aktivno sudjelovati u prepoznavanju razvojnih potreba svake zemlje te pridonijeti određivanju novih ciljeva održivog razvoja za razdoblje nakon 2015., kako bi mogao preuzeti dio odgovornosti za njihovo ostvarenje. Navedeni ciljevi trebali bi se nastavljati na Milenijske razvojne ciljeve, biti konkretni i mjerljivi te uključivati područja vode, poljoprivrede, sigurnosti hrane, energije, infrastrukture prometa, obrazovanja, zdravstveni sektor, digitalnoga gospodarstva te rodne i društvene jednakosti.

3.6

Privatni sektor trebao bi biti prepoznat kao ključni sastavni dio novog svjetskog partnerstva za razvoj. Preporučuje se osnivanje platforme za dijalog s predstavnicima europskih i financijskih institucija o uključivanju privatnog sektora u međunarodnu suradnju za razvoj. Ta platforma trebala bi okupljati predstavnike europskih poduzetnika i poslodavaca te biti dostupna svim ostalim zainteresiranim stranama, uključujući i predstavnike civilnog društva.

3.7

Privatni sektor u državama donatoricama u suradnji za razvoj sudjeluje kao pružatelj usluga i opreme plaćene iz službene razvojne pomoći, kao izravni donator razvojne pomoći u dobrotvorne svrhe ili u okviru zajedničkih projekata s javnim sektorom i nevladinim organizacijama te kao ulagač u projekte koji, pored poslovne koristi, imaju i važan učinak na razvoj. Ova potpora bi prvenstveno trebala biti namijenjena inovativnim projektima u obliku izgradnje inovacijskih mogućnosti, savjetodavnih usluga te poslovnih inkubatora i skupina u zemljama korisnicama. Javni natječaji za razvojne projekte moraju biti transparentni i otvoreni.

3.8

Doprinos privatnog sektora razvoju trebao bi također obuhvaćati podršku društvu bez prepreka, što bi doprinijelo suzbijanju siromaštva među ugroženim društvenim skupinama, poput osoba s invaliditetom, žena, starijih i nemoćnih te osoba s privremenim ozljedama. U tom smislu, sporazumni okvir uključivog tržišta rada dogovoren između europskih socijalnih partnera u ožujku 2010., mogao bi dati nadahnuće za uključivanje navedenog zahtjeva u budući razvojni okvir.

3.9

Kako bi mogao odigrati svoju ulogu u razvoju, privatnom sektoru zemalja u razvoju potrebna je sustavna pomoć, zbog čega sve veće količine sredstava službene razvojne pomoći odlaze na razvoj privatnog sektora. To se, pak, ne smije dogoditi na štetu sredstava namijenjenih nerazvijenim zemljama, budući da one bez tih sredstava ne bi bile u mogućnosti rješavati neke od većih problema.

3.10

Privatna ulaganja velikih multinacionalnih poduzeća u projekte od razvojnog interesa, prilika su malim i srednjim poduzećima za sudjelovanje u realizaciji projekata. To će im omogućiti stjecanje tehničkih znanja i vještina te pristup odgovarajućim naprednim tehnologijama. Multinacionalna poduzeća moraju poštovati prihvaćena načela koja postavljaju UN, OECD i ostale međunarodne organizacije (6).

3.11

U zemljama u razvoju, kao i u ostatku svijeta, mala i srednja poduzeća predstavljaju glavni potencijal za razvoj, dok bi mikrokrediti i povlašteni zajmovi europskih i međunarodnih financijskih institucija trebali doprinijeti oslobađanju tog potencijala. Štedni ulozi i ostala novčana sredstva migranata važan su izvor ulaganja te ih je kao poticaje moguće više usmjeriti prema razvojnim potrebama njihovih zemalja.

3.12

Odbor pozdravlja pitanja koja Komisija navodi u svojoj komunikaciji pod naslovom Razdoblje nakon 2015.: prema sveobuhvatnom i integriranom pristupu financiranja mjera za suzbijanje siromaštva i održivog razvoja  (7) te poziva na sudjelovanje privatnog sektora i organiziranog civilnog društva u predloženoj raspravi o cjelovitom pristupu financiranju.

3.13

Službenu razvojnu pomoć trebalo bi koristiti kao čimbenik umnožavanja kojim bi se potaknulo pridruživanje privatnoga kapitala ulaganjima u zemljama u razvoju. Inovativni financijski instrumenti trebali bi služiti toj svrsi, osobito kombinirano financiranje ("blending"), različiti mehanizmi jamstava te snižene kamatne stope. Važno je da se prilikom izračuna iznosa službene razvojne pomoći u obzir uzmu državna jamstva za ulaganja u zemljama u razvoju. Razvojnu pomoć osiguranu na ovaj način trebalo bi uskladiti s jasno određenim ciljevima i pokazateljima koji uzimaju u obzir održivi razvoj, zaštitu okoliša, zeleno gospodarstvo, stvaranje radnih mjesta, povećanje kvalitete proizvodnje, prenošenje upravljačkih znanja i vještina u privatni sektor itd.

3.14

Ulaganja bi trebalo više usmjeriti na jačanje uslužnih sektora kao npr. bankarstva, osiguranja, telekomunikacija, prijevoza i ostalih usluga bez kojih nije moguć zdrav razvoj industrije i poljoprivrede. U skladu s tim, država mora voditi računa o poštivanju konkurentnog okruženja i osigurati odgovarajuću zaštitu za ulaganja.

3.15

Javno-privatna partnerstva mogu predstavljati važan instrument za provedbu razvojnih strategija, budući da ujedinjuju mehanizam subvencioniranja iz javnih fondova i inicijative privatnih ulaganja za pokrivanje razvojnih potreba krajnjih primatelja pomoći. Uspješnost ovih projekata ovisi o transparentnosti informacija i otvorenoj komunikaciji sa zainteresiranim stranama.

4.1

Kako bi se osiguralo postojanje i djelovanje privatnog sektora, kao i njegova uloga u razvoju, države u razvoju tj. države korisnice pomoći, trebaju ispunjavati osnovne uvjete. Stoga bi se suradnja za razvoj trebala više usmjeriti na unapređenje poduzetničkog okruženja koje bi olakšalo osnivanje i rast poduzeća, ograničilo prekomjernu birokraciju, povećalo transparentnost i na taj način smanjilo sveprisutnu korupciju. Jačanje vladavine prava ohrabrit će strane i domaće ulagače te doprinijeti raznovrsnosti lokalnog gospodarstva.

4.2

Nastanak zdravog poduzetničkog okruženja trebao bi se temeljiti na tržišnim mehanizmima kao što su konkurentnost gospodarstva, uspješno financijsko tržište, nezavisnost sudstva, redovita primjena zakona na snazi, osobito u trgovinskim pitanjima, poštivanje pravila međunarodne trgovine te prava intelektualnog vlasništva. Lokalne kulturne običaje treba poštivati u onoj mjeri koja ne ugrožava tržišno natjecanje i koja ne dovodi do korupcije ili raspodjele sredstava bez postizanja dodatne vrijednosti.

4.3

Društvenu odgovornost poduzeća trebalo bi shvatiti kao dobrovoljnu inicijativu dijela poduzeća te kao pokazatelj njihovog odabira pravednog poduzetništva. Poduzeća bi, iz temeljnog okvira svjetski priznatih načela (8), sama trebala odabrati prihvatljive elemente i metode za svoje gospodarske aktivnosti. Uspostava takvog okvira omogućuje pravedno tržišno natjecanje s drugim poduzećima iz tog sektora.

4.4

Privatni sektor stvara radna mjesta te na taj način pomaže u suzbijanju siromaštva. Međutim, važno je da istovremeno poštuje temeljna gospodarska i socijalna prava. Nužno je snažno promicanje primjene temeljnih konvencija ILO-a (sindikalne slobode i kolektivnih pregovora te zabrane prisilnog rada, rada djece i bilo kakve diskriminacije u području rada).

4.5

Nova radna mjesta trebaju biti u skladu s Programom za dostojanstveni rad ILO-a koji nalaže dobrovoljni odabir radnog mjesta, socijalnu zaštitu radnika, poštivanje temeljnih prava radnika te uspostavu društvenog dijaloga. Važno je također i da se svi ulagači, osobito oni koji koriste javnu razvojnu pomoć, strogo pridržavaju ovih načela tijekom provedbe svojih projekata te da budu primjer svojim partnerima po tom pitanju.

4.6

Programi za razvoj kapaciteta institucija za državne uprave u zemljama u razvoju trebali bi učvrstiti načela vladavine prava i time doprinijeti poboljšanju uvjeta poslovanja i povećanju kapaciteta zapošljavanja u lokalnim poduzećima. Takve programe trebalo bi izraditi u bliskoj suradnji s dotičnim socijalnim partnerima i nevladinim organizacijama.

5.1

Poslovne organizacije u zemljama donatoricama, poput gospodarskih komora, sektorskih udruženja te organizacija poslodavaca i socijalne ekonomije, trebale bi aktivno sudjelovati u svim fazama projekta u programima koji pomažu privatnom sektoru zemalja u razvoju. U tu svrhu potrebno je izraditi program koji bi podržao lokalne krovne organizacije malih i srednjih poduzeća i omogućio im stjecanje iskustva, naročito u marketingu, pridruživanju opskrbljivačkim lancima, certifikaciji, logistici itd.

5.2

Poslovne organizacije u zemljama u razvoju trebaju usvojiti sposobnosti kako bi unaprijedile poslovno okruženje, učvrstile demokratsko upravljanje svojim organizacijama, privukle više članova te održavale komunikaciju s njima. Trebalo bi ih podržati zbog povećanja njihovih kapaciteta, uključujući i aktivno sudjelovanje sličnih partnerskih organizacija iz EU-a. Putem europskih programa vanjske pomoći trebalo bi stoga financirati i tehnološku pomoć koju europske poslovne organizacije pružaju svojim partnerima.

5.3

Razvoj privatnog sektora trebao bi obuhvaćati tečajeve stručnog usavršavanja za poduzetnike, uključujući stručne prakse u razvijenim zemljama. Odbor preporučuje razmatranje mogućnosti proširenja programa Erasmus za mlade poduzetnike na zainteresirane kandidate iz zemalja u razvoju, ili izradu programa koji bi služio istoj svrsi, uz dodjeljivanje potrebnih sredstava za njegovo financiranje.

5.4

Potrebno je osigurati veću potporu za obrazovanje i razvoj znanja u ključnim tehnologijama, naročito u pogledu slabije kvalificiranih radnika. Već duže vrijeme postoji velika potreba za programima stručne izobrazbe, ali zemlje donatorice uglavnom dodjeljuju stipendije za visoke studije. Međutim, industrijski i drugi privatni sektori zahtijevaju uobičajene vještine potrebne u tradicionalnim područjima stručne izobrazbe i radne navike potrebne za rad kod stranog ulagača ili u udruženom poslovnom pothvatu.

5.5

Putem razvojne pomoći trebala bi se davati veća podrška inovativnim projektima i novim poslovnim modelima koji potiču uključenost, kada postoji veliki opseg suradnje privatnog sektora sa nevladinim organizacijama. Jedan od primjera mogao bi biti slanje stručnjaka dobrovoljaca u zemlje u razvoju, kako bi pridonijeli poticanju njihovih poduzetništva (9). Bolja promidžba uspješnih inovativnih projekata za poslovni razvoj bila bi korisna za sakupljanje iskustava među država članicama.

5.6

Posebnu pažnju treba obratiti na rudarstvo i sirovinsku industriju. Ulagački projekti moraju voditi računa o čimbenicima poput zaštite okoliša, socijalnim uvjetima radnika te održivosti razvoja. Državne službe i lokalne zajednice zemalja korisnica pomoći trebaju izraditi odgovarajući okvir za svaki sektor, uključujući i plaćanje poreza, te osigurati njegovu primjenu. Dodijeljena pomoć trebala bi doprinijeti uspostavi tog sustavnog pristupa, izdvajajući pritom najbolja pravila za ograničavanje prekomjernih administrativnih prepreka i mogućnosti za korupciju.

5.7

Razvojnom pomoći treba podržati održivu poljoprivredu i lokalnu prerađivačku industriju s ciljem unaprjeđivanja prerade hrane i sirovina. Potporu treba pružiti i za stvaranje udruženja poljoprivrednika i malih poljoprivrednih prerađivača te za njihovo uključivanje u opskrbne lance.