6.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 67/150

1.1

EGSO smatra da akvakultura Unije može i mora učinkovito doprinijeti smanjenju sve veće europske ovisnosti o uvozu proizvoda akvakulture.

1.2

EGSO predlaže Europskoj komisiji i državama članicama da promiču dalekosežne mjere kako bi povratili konkurentnost europskih poduzeća na području akvakulture.

1.3

Odbor smatra neprihvatljivim trenutačne rokove za izdavanje administrativnih dozvola akvakulturnim uzgajalištima. U mnogim državama članicama taj proces može trajati i više od dvije ili tri godine. EGSO smatra da je u cilju održivosti europske akvakulture pojednostavljivanje administrativnih postupaka i smanjenje njihovih troškova ključno.

1.4

Prema procjenama, svaki postotni bod povećanja potrošnje proizvoda akvakulture proizvedenih na području akvakulture EU-a znači otvaranje od 3.000 do 4.000 radnih mjesta s punim radnim vremenom. Odbor smatra da je to osobito važno, jer s jedne strane, to je kvalificirani posao, a s druge strane, ta bi mjesta bila u područjima s ograničenim alternativnim mogućnostima zapošljavanja.

1.5

Nedovoljna primjena pravila o označavanju proizvoda akvakulture, posebice onih nepakiranih, uz izostanak informacija za potrošače na prodajnom mjestu, zabrinjava EGSO, ne samo zbog prijevare nego i zbog nelojalne konkurencije prema europskim proizvođačima. Stoga poziva Komisiju i države članice da u strateške planove uključe i učinkovite mjere koje bi ispravile ovu ustrajnu manjkavost.

1.6

EGSO podržava realizaciju komunikacijskih kampanja kako bi se europske potrošače upoznalo s visokim standardom proizvodnje i kvalitete akvakulture koja se proizvodi u EU-u. Ove bi kampanje trebalo financirati sredstvima budućeg Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EMFF).

1.7

EGSO ponovno snažno preporuča pojačanje kontrola uvoza akvakulturnih proizvoda u Europsku uniju kako bi se osigurala potpuna sljedivost i usklađenost sa standardima.

1.8

EGSO smatra prioritetnim jačanje financiranja za projekte na području istraživanja, razvoja i inovacija u akvakulturi i da države članice kao i Komisija usmjere svoje investicijske planove i programe za istraživanja i inovacije u akvakulturi prema postizanju ciljeva postavljenih u strateškom dokumentu Platforme za tehnologiju i inovacije u europskoj akvakulturi, objavljenom 2012. godine.

1.9

Gospodarska diversifikacija akvakulture (primjerice, usluge u turizmu) mora se promicati i nuditi kao mogućnost za proizvođače na području akvakulture, kako kontinentalne tako i primorske, a posebice mala i srednja poduzeća.

1.10

EGSO naglašava važnost prepoznavanja europskog karaktera Savjetodavnog vijeća za akvakulturu u odnosu na regionalne okvire djelovanja drugih savjetodavnih vijeća. U tu svrhu smatra da tijela koja sudjeluju u njemu (čija je veza s akvakulturom izravna) moraju imati europski ili barem nadnacionalni karakter. To se mora odražavati u njegovoj strukturi i financiranju.

1.11

Odbor navodi da zbog multidisciplinarnog karaktera akvakulture, Europska komisija mora jamčiti da Savjetodavno vijeće za akvakulturu održava izravnu i prioritetnu vezu s različitim glavnim upravama istoga.

1.12

S obzirom da prve zadaće koje su Savjetodavnom vijeću za akvakulturu povjerene u strateškim smjernicama Europske komisije moraju biti izvršene u prvim mjesecima 2014. godine, EGSO poziva Komisiju i države članice da bez odgode osiguraju da se Vijeće osnuje i počne s radom.

2.1

Reformom Zajedničke ribarstvene politike koja je u tijeku akvakultura dobiva središnju ulogu, a prioritet postaje promicanje tog sektora.

2.2

U svom prijedlogu Zajedničke ribarstvene politike, Europska komisija predlaže da se u akvakulturi uspostavi otvorena metoda usklađivanja s državama članicama. Ovaj sustav bi uključivao dobrovoljni postupak suradnje utemeljen na strateškim smjernicama i višegodišnjim nacionalnim strateškim planovima u skladu s načelom supsidijarnosti.

3.1

Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture u EU-u Europska komisija je objavila 29. travnja 2013. (COM (2013) 229 final). One nisu obvezujuće, ali postavljaju temelj višegodišnjih nacionalnih strateških planova. Njihov cilj je pomoći državama članicama u određivanju vlastitih nacionalnih ciljeva, uzimajući u obzir relativni početni položaj svake od njih te uvjete koji prevladavaju na državnoj razini i institucionalna uređenja.

3.2

Ove strateške smjernice obuhvaćaju četiri glavna područja:

3.3

Višegodišnji nacionalni strateški planovi, koje svaka država članica s interesima na području akvakulture mora izraditi, trebali bi postaviti zajedničke ciljeve i pokazatelje za procjenu napretka. Države članice Komisiji trebaju ove strateške planove predstaviti prije kraja 2013. godine.

3.4

Ovi nacionalni višegodišnji strateški planovi moraju služiti za promicanje konkurentnosti u sektoru akvakulture, podržavati njegov razvoj i inovacije, potaknuti gospodarske aktivnosti, promicati diversifikaciju, poboljšati kvalitetu života u priobalnim i ruralnim područjima, te subjektima na području akavakulture osigurati ravnopravne uvjete po pitanju dostupnosti voda i teritorija.

3.5

Predložena revizija Zajedničke ribarstvene politike uključuje stvaranje Savjetodavnog vijeća za akvakulturu čiji će zadatak biti predstavljanje preporuka i prijedloga europskim institucijama o pitanjima u vezi s upravljanjem na području akvakulture, kao i izvještavanje o problemima u sektoru.

4.1

Na tržištu EU-a godišnje se troši oko 13,2 milijuna tona proizvoda akvakulture, od kojih 65 % čini uvoz, a 25 % proizlazi iz komercijalnog ribolova unutar EU-a, a samo 10 % čini europska akvakultura. Odbor se slaže s mišljenjem da je ova neravnoteža neodrživa, s gospodarskog stajališta zbog trgovinskog deficita koji povlači sa sobom i sa socijalnog stajališta zbog gubitka prilika za zapošljavanje.

4.2

EGSO pozdravlja mišljenje Komisije da svaki postotni bod povećanja potrošnje proizvoda akvakulture proizvedenih unutar EU-a znači otvaranje od 3.000 do 4.000 radnih mjesta s punim radnim vremenom.

4.3

EGSO se stoga slaže s Vijećem, Europskim parlamentom i Europskom komisijom da akvakultura mora biti jedan od temeljnih stupova EU- ove strategije Plavog rasta i da njezin razvoj može doprinijeti strategiji Europa 2020. Akvakultura može potaći rast i otvaranje radnih mjesta u priobalnim i riječnim područjima Europske unije s ograničenim gospodarskim alternativama.

4.4

Potražnja za proizvodima akvakulture među europskim potrošačima neprestano raste. Europska akvakultura nudi proizvode visoke kvalitete koji su u skladu s najstrožim standardima po pitanju održivosti okoliša, zdravlja životinja i zaštite zdravlja potrošača. EGSO smatra da se opskrba sigurnom, zdravom i održivom hranom u Europskoj uniji mora smatrati glavnim izazovom za iduća desetljeća.

4.5

Usprkos ovim očitim prednostima, proizvodnja akvakulture u EU-u stagnira od 2000. godine. Istovremeno, akvakultura bilježi znatan porast u drugim dijelovima svijeta koji izvoze dio svojih proizvoda u EU.

4.6

EGSO je svjestan da su europski standardi na području javnog zdravlja, zaštite potrošača i okoliša dio temeljnih vrijednosti Europske unije. Međutim, ovo zakonodavstvo znatno utječe na troškove proizvodnje europskih uzgajivača na području akvakulture, a ove dodatne troškove rijetko je moguće pokriti cijenom proizvoda koji se na tržištu moraju natjecati s uvezenom robom koja pritom ne podliježe istim zahtjevima.

4.7

Prijedlog Europske komisije o ponovnom uspostavljanju uvjeta ravnopravne konkurencije između gospodarskih subjekata EU-a i onih iz trećih zemalja EGSO smatra posve nedovoljnim. Osloniti se samo na mjere za provjeru razine sigurnosti i održivosti proizvoda akvakulture EU-a i priopćavanje toga društvu jasno je nezadovoljavajuć način za stvaranje jednakih uvjeta: javne vlasti bi za uvozne proizvode također trebale zahtijevati ista sigurnosna jamstva obvezna za europske proizvode, sa sveobuhvatnom sljedivosti politike “od mora do stola”.

4.8

EGSO smatra da je neravnoteža na tržištu Europske unije između uvjeta proizvodnje na području akvakulture u Europi i uvjeta proizvodnje u trećim zemljama koje kasnije izvoze robu u Europsku uniju, daleko složeniji problem od pitanja o informiranju potrošača i njihovom donošenju odluka. Potrebno je uzeti u obzir i druga pitanja kao što su smanjenje nepotrebne birokracije, pristup prostoru te manjkavosti u sustavu sljedivosti.

4.9

U praksi, obvezne informacije koje uvijek moraju biti na raspolaganju potrošačima na prodajnim mjestima često su nepotpune i nejasne, što primjerice može rezultirati zamjenom svježih europskih proizvoda drugim odmrznutim uvezenim proizvodima, a da kupci toga nisu ni svjesni. Ova situacija ograničava sposobnost potrošača u obavljanju odgovorne kupovine, a u isto vrijeme predstavlja nepravednu konkurenciju u odnosu na proizvođače iz EU-a.

5.1

EGSO se slaže s Komisijom da uska suradnja između akvakulture i industrije prerade proizvoda akvakulture može dodatno potaknuti otvaranje radnih mjesta i poboljšati konkurentnost u oba sektora.

5.2

EGSO dijeli stav Komisije o potrebi za poboljšanjem dostupnih informacija o upravnim postupcima u pogledu rokova i troškova za odobravanje dozvola za nova akvakulturna uzgajališta u državama članicama.

5.3

EGSO se slaže s Europskom komisijom da provedba prostornih planova može pridonijeti smanjenju nesigurnosti, olakšavanju ulaganja, ubrzavanju poslovnog razvoja i stvaranju novih radnih mjesta u sektoru akvakulture.

5.4

EGSO smatra da se u Komunikaciji Europske komisije kontinentalnoj akvakulturi ne pridaje dovoljno pažnje, posebice u odnosu na prostorno planiranje.

5.4.1

EGSO predlaže Europskoj komisiji da se opseg seminara o razmjeni najboljih praksi, koji će se održati na ljeto 2014., proširi te da uključi i provedbu usklađenog upravljanja riječnim prostorom (uz morski), kako bi se državama članicama pomoglo na tom području.

5.5

Odbor prepoznaje važnost odgovarajućeg planiranja i kontrole proizvodnje na području akvakulture kako bi se spriječili nepoželjni učinci na okoliš. Jednako tako, smatra da bi uprava sektora akvakulture morala djelovati vodeći računa o ekološkom sustavu.

5.6

EGSO prepoznaje važnost razvoja akvakulture u uskoj vezi s istraživanjima i znanosti.

5.7

EGSO je kao i Komisija svjestan da opsežna akvakultura u ribnjacima štiti okoliš što je primjer gospodarske djelatnosti koja je u skladu s potrebama očuvanja staništa i vrsta.

5.8

Ideju Komisije o pružanju smjernica kako bi se pomoglo nacionalnim i regionalnim vlastima u učinkovitijem i dosljednijem provođenju europskih propisa (npr. o okolišu) EGSO smatra prikladnom.

5.9

Odbor pozdravlja ulogu Savjetodavnog vijeća za akvakulturu i smatra da ovo tijelo može pomoći u postizanju ciljeva nacionalnih strateških planova i provjeriti njihovu pravilnu provedbu. Međutim, željeli bismo istaknuti posebnosti ovog tijela u odnosu na ostatak savjetodavnih vijeća: prvo, jer je njegov djelokrug rada privatni resurs koji pripada poduzećima na području akvakulture, za razliku od ribarstva u kojem riblji fond spada u prirodne javne resurse; drugo, jer njegov opseg nije na regionalnoj razini već na razini EU-a.