6.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 67/132

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava mjere koje je predložila Komisija.

1.2

EGSO ponovno ističe da se zalaže za Europsku energetsku zajednicu i europski energetski dijalog.

1.3

Odbor podupire cilj zajedničkog, koordiniranog, koherentnog i kooperativnog djelovanja aktera uključenih u energetsku politiku.

1.4

EGSO preporučuje da se pri provedbi mjera obavezno izbjegavaju birokratska nefleksibilnost, strah od rizika i narušavanje tržišta, odnosno sve vrste prepreka za inovacije. Potporu treba pružiti nositeljima ideja i koncepata.

1.5

Najvažniji je zadatak tehničko-znanstveni razvoj tehnologija i inovacija na području energetike. To se osobito odnosi na nastavak i daljnji razvoj Europskog strateškog plana za energetsku tehnologiju (plan SET) u razdoblju od 2014. do 2020. godine.

1.6

Uz pomoć odgovarajućih instrumenata treba se osigurati dobra ravnoteža između planiranog razvoja projekta s jedne strane i otvorenosti za razne druge pristupe i njihove konkurentnosti s druge strane.

1.7

Samo iskustvo s mnoštvom opcija i koncepata i njihova interakcija te odgovarajuće raznolika mješavina energetskih izvora omogućit će dugoročan uspjeh predstojećih ogromnih zadaća.

1.8

S obzirom na očekivana nedovoljna izdvajanja za istraživanje i razvoj kako iz proračuna Komisijina programa "Obzor 2020.", tako i iz proračuna država članica, posebno je važno koristiti strukturne fondove EU-a, Europski investicijski fond i prihode od sustava EU-a za trgovanje emisijama te posebice usmjeriti investicijski potencijal tržišnog gospodarstva prema tom ogromnom izazovu.

1.9

Javna sredstva za istraživanje i razvoj treba koristiti u slučajevima kada to iziskuju ciljevi istraživačkog rada, a kada se od industrije ne može očekivati da osigura odgovarajuće investicije (vidi točku 3.20).

2.1

S obzirom na izazove za razdoblje do 2020. godine i poslije, Komisija predstavlja svoju strategiju – kao sastavni dio energetske politike – kojom bi trebale nastati nove tehnologije i inovacije.

2.2

Komisija će u tu svrhu učiniti sljedeće:

2.3

Komisija stoga poziva Europski parlament i Vijeće

2.4

Komisija stoga poziva države članice i regije

3.1

Imajući u vidu sve veći potrebu za energijom u svijetu, kritično stanje resursa i klimatske promjene Odbor je u brojnim mišljenjima ukazao na ogromnu zadaću da se osigura održiva, sigurna, klimatski neškodljiva i gospodarski prihvatljiva opskrba energijom za Europu.

3.2

Odbor tu komunikaciju smatra još jednom važnom etapom na dugom putu prema ostvarenju tog cilja. Time Odbor snažno podupire mjere koje Komisija želi uvesti.

3.3

Samo zajedničkim, koordiniranim i kooperativnim djelovanjem svih aktera, a posebice

mogu se stvoriti pretpostavke za ostvarenje tog cilja uz razumne napore.

3.4

Prema mišljenju Odbora, mjere koje je najavila Komisija idu u tom smjeru te ih on stoga u potpunosti podržava. Odbor istodobno preporučuje da se uvijek djeluje u skladu s međunarodnom situacijom i u suradnji s relevantnim programima država izvan EU-a.

3.5

Odbor ponovno ističe da se zalaže za osnivanje Europske energetske zajednice (1) kao okvira nužnog za što uspješnije ostvarivanje tih ciljeva. Odbor također naglašava svoju predanost europskom energetskom dijalogu (2), radi uključivanja građana kao aktera civilnog društva u proces odlučivanja i djelovanja.

3.6

To, međutim, također zahtijeva najbolje moguće informacije i transparentnost u vezi s odgovarajućim opcijama, stanjem njihovog razvoja, mogućnostima, rizicima, troškovima i posljedicama tih opcija (3).

3.7

Bez obzira na nužnost mjera i preduvjeta koje je Komisija predložila, a Odbor podržao, prilikom njihove provedbe moglo bi doći do poteškoća i konflikata koje po svaku cijenu treba izbjeći.

3.8

Tako, primjerice, postoji tendencija prema previše centralističkom i sporom djelovanju i planskoj ekonomiji, čije su osnovne karakteristike prekomjerna regulacija i birokracija.

3.9

Odbor u svojem upozorenju o opasnosti od tromosti, neučinkovitosti i glomaznosti administrativnog aparata upućuje, između ostaloga, na svoju komunikaciju pod naslovom "Pojednostavljenje procesa provedbe okvirnih istraživačkih programa" (4). Odbor s tim u vezi pozdravlja napore Komisije i stoga hitno preporučuje da se i na ovom području usvoji taj pristup.

3.10

Međutim, još jedna neželjena posljedica mogla bi biti sklonost ustanova koje primaju i pružaju poticaje i njihovih aktera da izbjegavaju rizike, što može dovesti do davanja prednosti promicanju već dobro poznatih tehnologija. Tomu pridonosi i to da u tijelima koja donose odluke nerijetko nema iskusnih i priznatih stručnjaka za pojedina relevantna područja.

3.11

Međutim, a priori planirani način postupanja prihvatljiv je, eventualno, samo onda ako već postoje odgovarajući dobri tehnički temelji i baza znanja, ako se druge mjere mogu jasno definirati te ako je daljnji tijek postupanja u potpunosti saglediv, tako da druge promjene ili inovacije ne samo da nisu potrebne, već su i nepoželjne.

3.12

To, međutim, prema mišljenju Komisije – koje Odbor u potpunosti podržava – upravo na polju energetskih tehnologija nije slučaj: "Potrebna nam je učinkovita i dinamična tehnološka i inovacijska strategija" . Ta bi strategija trebala omogućiti veliku potporu i onim tehnologijama čiji je razvoj pun rizika, pod uvjetom da imaju potencijala.

3.13

Radi se, dakle, o tome da se kooperativni pristupi i politike navedeni pod točkom 3.3 omoguće na području cijelog EU-a, u cilju oslobađanja i udruživanja zajedničkog potencijala, ali se istovremeno treba voditi računa o širokom spektru pristupa i koncepata za sustave te o otvorenosti prema inovativnim konceptima i regionalnim karakteristikama; odnosno, nužno je poticati ideje metodom pokušaja i pogrešaka te dopustiti i poticati konkurenciju.

3.14

Mjere izglasavanja i koordinacije potrebno je stoga upotpuniti tim preduvjetom. U tu svrhu neophodno je odgovarajućim instrumentima osigurati dobru ravnotežu između planiranog razvoja projekta s jedne strane i otvorenosti za razne druge pristupe s druge strane. Odbor se stoga slaže s Komisijom da se za to trebaju stvoriti adekvatni okvirni uvjeti koji će osigurati fleksibilnost, inovativnost, spremnost na preuzimanje rizika i otvorenost za nove istraživačke teme. Za to su potrebni specifični instrumenti i upravljačke strukture.

3.15

To se posebice tiče i poticanja inovativnih projekata u industriji. Postoje, naime, brojni primjeri za iznimno važne inovacije koje nisu potekle od industrije koja dominira tržištem, već od "autsajdera", npr. od malih i srednjih poduzeća. Državna inovacijska politika koja bi se u prvom redu koncentrirala na potporu "nacionalnim prvacima" mogla bi dovesti do pogrešnog vrednovanja tehničkog razvoja i podcjenjivanja njegove važnosti. Ni zrakoplov nije izumila željeznička ili brodogradilišna industrija. Drugi su autori već primijetili da "električno svjetlo nije nastalo kontinuiranim razvojem svijeće". "Industrija svijeća" ne bi, dakle, smjela imati povlastice pri davanju poticaja, već je nužno prepoznavati inicijatore potpuno novih ideja i koncepata, kako bi ih se posebno poticalo.

3.16

No prijedlog Komisije sadrži još jedan potencijalni konflikt: onaj između investicija i plasiranja na tržište. Inovacija je s jedne strane uspješna samo ako se dokaže na tržištu i ako svlada uobičajene početne poteškoće. Ovdje, doduše, posebno učinkoviti mogu biti poticaji za plasiranje na tržište (vidi točku 3.26) ili nametnute tarife (npr. zakoni o napajanju energetskih mreža), no oni istovremeno mogu dovesti do velikih tržišnih poremećaja nauštrb boljih rješenja. Upravo to iskustvo s propisima o napajanju energetskih mreža pokazuje koliko je teško na vrijeme ispraviti nastale pogreške. Time se sprečava pronalaženje boljih rješenja ili uvođenje važnijih mjera. Stoga bi se poticaji za plasiranje novih tehnologija na tržište uvijek trebali pružati samo dok one ne postignu odgovarajući udio na tržištu.

3.17

Zato Odbor preporučuje detaljnu analizu tog problema. Mogući instrumenti za poticanje plasiranja na tržište trebali bi u svakom slučaju pružati predvidljiv i pouzdan okvir za ulaganja, ali bi pritom – npr. uz pomoć primjerene degresije, predviđene od samog početka – trebali zajamčiti izbjegavanje opisanih nedostataka, koji su štetni i za tržište i za inovativnost (vidi i točke 3.25 i 3.26).

3.18

No, prema mišljenju Komisije i Odbora, najvažniji je zadatak tehničko-znanstveni razvoj tehnologija i inovacija na području energetike. Radi se, dakle, o interakciji i konfliktima između osnovnog istraživanja, razvoja, demonstracija i inovacija radi uspješnog plasiranja na tržište onih tehnika, postupaka i organizacijskih oblika koji su potrebni za reorganizaciju naše trenutne energetske opskrbe u smislu Energetskog plana za razdoblje do 2050. i poslije, ali koji se uglavnom još ne mogu predvidjeti.

3.19

To se posebno odnosi na odgovarajući nastavak i daljnji razvoj do sada vrlo uspješnog plana SET (5) u poticajnom razdoblju od 2014. do 2020.

3.20

Glavno pitanje u vezi s primjenom javnih sredstava – dakle financijskih sredstava dobivenih od poreza (ili nameta) koji plaćaju građani i gospodarstvo – jest za koje bi se poticajne ciljeve ta sredstva trebala ili smjela koristiti i koja sredstva treba priskrbiti privatno gospodarstvo. Odbor se ovdje neće baviti pravnim aspektom tog pitanja, već njegovim sadržajnim i tematskim aspektom. Odbor, naime, smatra da Komisija svoja poticajna sredstva (koja su, u stvari, javna) treba usmjeravati na one zadatke za koje vrlo vjerojatno neće biti izdvojena sredstva iz privatnih izvora. Razlozi za to mogli bi biti sljedeći:

3.21

Uz gore navedene primjedbe, Odbor stoga podržava i prijedlog Komisije da se "plan SET mora jače usmjeriti na integraciju energetskog sustava, povezivanje aktivnosti inovacijskog lanca te jačanje koordinacije između Europskih industrijskih inicijativa (EII) i Europskog saveza za istraživanje na polju energetike (EERA)" (6).

3.22

Odbor smatra da će EERA, ako se i dalje bude razvijala na odgovarajući način, biti važna organizacija koja će pridonijeti tome da se na svim područjima energetike postigne onakva europska jednakost i učinkovitost kakva je poslužila kao temelj dosadašnjeg uspjeha europskog istraživačkog rada na polju fuzije u okviru programa EURATOM-a. Stoga je važno da EERA dobije upravljačku strukturu prilagođenu potrebama istraživanja i razvoja, koja će, primjerice, omogućiti zajedničko rješavanje pitanja relevantnih za istraživanje i razvoj te povezivanje europskih stručnih kompetencija. Odbor s tim u vezi ponovno ukazuje na potrebu da se Komisija sa svojom stručnošću intenzivno angažira u pronalaženje rješenja i raspodjelu pojedinih poticajnih sredstava.

3.23

U vezi sa stvarnim troškovima i budžetom koji je Komisija odredila u tu svrhu, Odbor ponovno naglašava svoje razočaranje time što financijska sredstva predviđena za program "Obzor 2020." za razdoblje 2014. - 2020. nikako ne odgovaraju opsegu zadaća i značaju problematike.

3.23.1

Stoga je s jedne strane još i važnije da se ta oskudna sredstva za istraživanje i razvoj iz programa "Obzor 2020." po mogućnosti primjene na taj način (propisi o dodjeli!) da djeluju kao pokretna sila kojom će se i države članice i privatni sektor potaknuti na mnogo veće investicije u istraživanje i razvoj.

3.24

S druge strane još je i važnije, kao što je predložila Komisija, pronaći dodatne izvore financiranja, dakle koristiti strukturne fondove EU-a, Europski investicijski fond te prihode od sustava EU-a za trgovanje emisijama (koji su se u međuvremenu smanjili), a posebno usmjeriti investicijski potencijal tržišnog gospodarstva i industrije prema toj velikoj zadaći.

3.25

Odbor je nekoliko puta upozorio da se u tu svrhu konačno treba ukloniti kaos koji je nastao nacionalnim intervencijama na tržištu i koji sputava konkurenciju te se umjesto toga trebaju stvoriti pouzdani propisi primjenjivi diljem Europe (7), kako bi se investitorima zajamčila sigurnost za planiranje i osigurali potrebni poticaji.

3.26

Kao ekstreman primjer regulacije koja sputava inovativnost valja još jednom istaknuti tzv. zakone o napajanju energetskih mreža koji postoje u nekim državama članicama i čija je posljedica pretjerano subvencioniranje nestalnih izvora energije. Premda su ti propisi na početku predstavljali izrazito učinkovito sredstvo potpore i plasiranja na tržište, u međuvremenu su, nakon tog početnog uspjeha, doveli do pretjeranog subvencioniranja s posljedicom pada cijena na tržištu električne energije, koji je povremeno tako velik da se za poduzeća ne isplati ni održavanje rezervnih kapaciteta ni razvoj i ulaganje u prijeko potrebne tehnologije za pohranjivanje.

3.26.1

Osim toga, to dovodi do paradoksalne i groteskne situacije da krajnji korisnik električne energije mora plaćati prilično veliku razliku između niske (ponekad čak negativne) tržišne cijene i otkupne tarife koja je mnogo viša od prosječne tržišne cijene.

3.26.2

Ta previsoka cijena energije koju plaća potrošač ne predstavlja samo općenit problem za europsko gospodarstvo, već je ona jedan od uzroka energetskog siromaštva kojim se nedavno bavio Odbor u jednom mišljenju (TEN/516).

3.27

Taj primjer još jednom ukazuje na kompleksan odnos inovacija i stanja na tržištu. Odbor stoga ponovno preporučuje da se čim prije uklone postojeći propusti kako bi se potaknule prijeko potrebne investicije privatnog sektora u razvoj inovativnih tehnologija i postupaka te omogućio njihov uspjeh na tržištu. U suprotnom tih investicija neće biti, jer čak i najinovativnija poduzeća u konkurenciji s tehnologijama s državnom protekcijom i velikim subvencijama bilježe gubitke, neminovno odlaze u stečaj i nestaju s tržišta.

4.1

Uz prethodno iznesene napomene, Odbor podržava i glavna načela koja je iznijela Komisija, a posebno sljedeća:

Samo iskustvo s mnoštvom opcija i koncepata i njihova interakcija te odgovarajuće raznolika mješavina energetskih izvora omogućit će dugoročan uspjeh predstojećih ogromnih zadaća. Za to su potrebni pragmatičnost, osjećaj za stvarnost i ustrajnost.

4.2

Uz prethodno iznesene napomene, Odbor podržava i razvojne ciljeve iznesene u komunikaciji:

4.3

Odbor – naročito s obzirom na nedostatke nestalnih obnovljivih izvora energije koje je istaknuo u posljednjem razmatračkom mišljenju (8) – podržava namjeru Komisije da se posebna pozornost posveti razvoju ekološki prihvatljivih sustava za minimalno opterećenje i ponudi energenata usklađenoj s potrebama korisnika, u što, primjerice, spadaju obnovljive energije poput geotermalne energije, ali i nuklearne energije (s pripadajućim istraživačkim programom pri ITER-u).

4.4

Odbor isto tako u potpunosti podupire istraživačko-razvojni rad za korištenje nuklearne fisije, no ovdje ga dalje ne komentira jer je već aktivno sudjelovao na jednoj konferenciji na tu temu ("Korist nuklearne fisije za niskougljično gospodarstvo i njezina ograničenja", Bruxelles, veljača 2013.).

4.5

Tu naravno spada i razvoj prikladnih tehnika i postupaka za vezanje i skladištenje CO2 – čak i ako se time još brže troše ograničeni fosilni resursi – kako bi se najprije postigao što brži pad emisije CO2.

4.6

Odbor također ponovno preporučuje da se pri razvoju eksploatiranja nestalnih obnovljivih izvora energije poseban naglasak stavi na prioritetno rješavanje zadaća usmjerenih prema elementima ukupnog sustava koji još nedostaju i kojima se omogućava učinkovitija i kupcima prilagođenija opskrba energijom.

4.7

To se u prvom redu tiče razvoja što efikasnijih i povoljnijih spremnika energije s odgovarajućim kapacitetom. S tim u vezi Odbor smatra da posebno velikih zaostataka ima na području adekvatnog daljnjeg razvoja i masovne primjene elektrokemije i elektrolize te pripadajućih materijala. Osim toga, na taj bi se način, baš kao kod vozila na elektromotorni pogon (plin ili tekućine) i kod vozila na pogonska goriva (s izgaranjem ili gorivim člankom) mogla uspostaviti sistemska veza s nestalnim obnovljivim energentima.

4.8

Odbor s tim u vezi također upućuje na mišljenje koje je zatražilo irsko Predsjedništvo (9) i u kojem je izražena zabrinutost zbog porasta cijena energije i njegovih posljedica za građane i konkurentnost. Radi povećanja tržišnog natjecanja, Odbor je u tom mišljenju kao jedinu mjeru tržišne potpore za obnovljive vrste energije preporučio uvođenje primjerene cijene ugljika (odgovarajuće trgovanje emisijama, porez i sl.). To će dovesti do poskupljenja fosilnih energenata, a time i struje iz elektrana na ugljen, naftu i plin, ali će istodobno omogućiti ukidanje cijelog niza poticaja i prinudnih mjera koji se tiču obnovljivih oblika energije, a povećavaju troškove i narušavaju tržište. Stoga se prihodi od trgovanja emisijskim kvotama nikako ne bi smjeli slijevati u opći proračun zemalja članica kao dodatna redovna zarada, već bi se trebali koristiti isključivo za razvoj i plasiranje novih učinkovitih energetskih sustava. Ovaj Komisijin prijedlog stoga predstavlja korak u pravom smjeru i zaslužuje punu podršku.