(1)

Zaštita djece od svih oblika nasilja temeljni je cilj Europske unije. U članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) promicanje zaštite prava djeteta utvrđeno je kao cilj Unije. To temeljno pravo jedna je od vrijednosti na kojima se Unija temelji u skladu s člankom 2. UEU-a. U skladu s člankom 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) prema tom pravu djeca imaju pravo na zaštitu i brigu koja je potrebna za njihovu dobrobit te u svakom djelovanju koje se odnosi na djecu, bez obzira na to provode li ga tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta. Takva zaštita ne bi trebala biti zajamčena samo unutar Unije nego i u odnosima Unije s ostatkom svijeta u skladu s člankom 3. stavkom 5. UEU-a.

(2)

Zaštita djeteta ujedno je jedan od glavnih ciljeva Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta („Konvencija UN-a” (1)), Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP) (2) i drugih međunarodnih pravnih instrumenata (3) i pravno neobvezujućih instrumenata na razini UN-a (4) i Vijeća Europe (5).

(3)

Poštovanje i ostvarivanje prava djece temelj su strategije EU-a o pravima djeteta (Strategija) (6). Komisija se u Strategiji obvezala da će „predstaviti inicijativu usmjerenu na podupiranje razvoja i jačanje integriranih sustava za zaštitu djece” kao jedan od najvažnijih koraka u borbi protiv svih oblika nasilja nad djecom i osiguravanju zaštite djece.

(4)

U Rezoluciji o pravima djece iz 2021. (7) Europski parlament naglasio je važnost razvoja i jačanja integriranih nacionalnih i transnacionalnih sustava za zaštitu djece koji raspolažu dostatnim resursima i programima za provedbu i praćenje. U Zaključcima Vijeća o strategiji EU-a o pravima djeteta iz lipnja 2022. države članice pozvane su i da primjenjuju integrirani (koordinirani i multidisciplinarni) pristup zaštiti djece (8). Odbor regija u svojem je mišljenju (9) naglasio i neophodnost jačanja uloge lokalnih i regionalnih vlasti u integriranim sustavima za zaštitu djece.

(5)

Savjetovanje s više od 1 000 djece putem nove platforme EU-a za sudjelovanje djece (10) o tome što im je potrebno da bi se osjećala zaštićeno pokazuje da zaštita djece i dalje nije nešto što se podrazumijeva (11). Ova Preporuka temelji se na otvorenom javnom savjetovanju i pozivu na očitovanje. Agencija Europske unije za temeljna prava („FRA”) na zahtjev Komisije izradila je i pregled nacionalnih sustava za zaštitu djece u Uniji i njihova funkcioniranja (12). Najvažniji rezultati navedeni su u radnom dokumentu službi Komisije koji se temelji na dokazima i priložen je ovoj Preporuci.

(6)

Važan je zaključak da su nacionalni sustavi za zaštitu djece raznoliki. Ti sustavi osmišljeni su u skladu s konkretnim potrebama i dodijeljenim resursima te oblikovani kulturnim, socijalnim i povijesnim čimbenicima, s različitim stupnjevima decentralizacije. No, postoje i zajednički problemi, primjerice, nedostaci u politikama prevencije i sustavima rane identifikacije, kao i nepostojanje pravovremene i sveobuhvatne potpore (uključujući psihosocijalnu), posebno za djecu kojoj je istodobno potrebno više oblika zaštite, i praćenja. Koordinacijski mehanizmi često su nedovoljni za djelotvoran multidisciplinaran odgovor u kojem sudjeluje više ministarstava ili razina nadležnosti. Poteškoće postoje i u području dostupnosti i koordinacije ljudskih i financijskih resursa. Jasno se pokazalo da su potrebni učinkovitiji i integriraniji sustavi za zaštitu djece.

(7)

Za promicanje kulture nulte tolerancije za nasilje nad djecom potrebno je premostiti razlike između međunarodnih standarda, političkih obveza i mjera te mobilizirati sve relevantne aktere u cijelom društvu (13). Pri tom bi trebalo uzeti u obzir sve oblike nasilja, odnosno sve oblike fizičkog i psihičkog nasilja, ozljeđivanja i zlostavljanja, zanemarivanja i nemara, lošeg postupanja i iskorištavanja, uključujući seksualno zlostavljanje, fizički, na internetu ili u virtualnim svjetovima („nasilje nad djecom”). Takvo nasilje uključuje, na primjer, nasilje u obitelji, trgovinu ljudima, seksualno zlostavljanje, rodno uvjetovano nasilje, uključujući sakaćenje ženskih spolnih organa i brak s djetetom, kao i sve oblike vršnjačkog nasilja i tjelesnog kažnjavanja. S obzirom na to ova Preporuka prvenstveno je usmjerena na poticanje razvoja integriranih sustava za zaštitu djece u državama članicama i poboljšanje njihova funkcioniranja te na promicanje zaštite djece kao prioriteta Unije u njezinu vanjskom djelovanju.

(8)

Da bi se bolje uzela u obzir mišljenja i potrebe djece, što je osnovna namjera ove Preporuke, nacionalni sustavi za zaštitu djece trebali bi biti prilagođeni kontekstu, usmjereni na djecu i organizirani na najprikladnijoj razini upravljanja. Države članice trebale bi olakšati međusektorsku suradnju i koordinaciju među privatnim akterima, lokalnim, regionalnim i nacionalnim tijelima i institucijama, tijelima i agencijama Unije kako bi se osigurao jednak pristup službama za zaštitu djece. Najbolji interesi djeteta trebali bi biti na prvom mjestu, a pritom treba uvažavati mišljenja djece. Integrirani pristup uz to bi trebao povezati prevenciju, rano upozoravanje, prijavljivanje, međusektorsku potporu i praćenje.

(9)

Različiti akteri na svim razinama nadležnosti i u svim sektorima imaju određene odgovornosti u području zaštite djece. Jasno definirane uloge i bliska koordinacija nužne su među svim relevantnim akterima, posebno javnim tijelima (na svim razinama, u skladu s njihovim nadležnostima), privatnim akterima i organizacijama civilnog društva. Relevantni stručnjaci i akteri iz raznih su sektora, kao što su obrazovanje i osposobljavanje (učitelji, nastavno osoblje, službe za potporu na svim razinama, uključujući rani i predškolski odgoj i obrazovanje), socijalne službe (npr. socijalni radnici, pružatelji usluga, pružatelji stambenih i udomiteljskih usluga), zdravstvo (uključujući mentalno zdravlje), pravosuđe i kazneni progon (npr. odvjetnici, suci, policija, stručnjaci koji rade u zatvorenim ili poluzatvorenim ustanovama), azil i migracije, diplomatska i konzularna zaštita, digitalni sektor, sport, slobodno vrijeme, mediji ili kultura, financije, poslovanje i okoliš te tradicionalni i vjerski čelnici. Obitelji i zajednice, kao i sama djeca, imaju nezaobilaznu ulogu u zaštiti djece.

(10)

Razni mehanizmi koji su na raspolaganju državama članicama, među ostalim na razini Unije (zakonodavstvo, politike i financiranje), mogu pridonijeti većoj integraciji i jačanju sustava za zaštitu djece. Nadovezujući se na to, ova se Preporuka temelji na relevantnoj pravnoj stečevini Unije koja se odnosi na prava djece te na neobvezujućim mjerama poduzetima u tom području (14). Cilj joj je utvrditi sveobuhvatan i međusektorski pristup zaštiti djece, i to objedinjavanjem postojećeg prava i mjera kako bi sustavi za zaštitu djece funkcionirali na integriraniji način i bili usmjereni na djecu.

(11)

Promicanje jednakosti i uključenosti u našim društvima neophodno je za sprečavanje nasilja. Djeca s obilježjima koja mogu biti povod za diskriminaciju vjerojatnije će biti žrtve vršnjačkog nasilja. Na primjer, djeca s invaliditetom izložena su većem riziku od toga da postanu žrtve nasilja i zlostavljanja kod kuće i u ustanovama (15). U petogodišnjem razdoblju prije istraživanja iz 2019. 11 % LGBTI djece u dobi od 15 do 17 godina pretrpjelo je fizički ili seksualni napad zbog pripadnosti LGBTI zajednici (16). Socioekonomski problemi rašireniji su kod djece koja su izloženija rasizmu i koja se ustručavaju od otkrivanja svojeg identiteta. To se posebno odnosi na romsku djecu, koja se u svakodnevnom životu često suočavaju s diskriminacijom, antiromizmom i socioekonomskom isključenošću (17). Stoga je nužno da integrirani sustavi za zaštitu djece budu uključivi i da se u okviru njih prema svoj djeci uvijek postupa jednako i bez diskriminacije u skladu s pet Komisijinih strategija za Uniju ravnopravnosti (18), Strategijom EU-a za suzbijanje antisemitizma i njegovanje židovskog načina života (19) te Akcijskim planom za integraciju i uključivanje (20). Cilj je Zajedničke komunikacije „Nema mjesta za mržnju” intenzivirati borbu EU-a protiv mržnje u svim njezinim oblicima (21).

(12)

O mentalnom zdravlju i psihološkoj potpori mora se voditi računa u svim fazama zaštite djece. Mentalno zdravlje djece tema je Komunikacije Komisije o sveobuhvatnom pristupu mentalnom zdravlju (22). Komisija prepoznaje da je djetinjstvo faza koja određuje mentalno zdravlje dalje u životu. U sveobuhvatnom pristupu dobrobiti u školama mentalno zdravlje i nenasilna komunikacija neophodni su za sprečavanje vršnjačkog nasilja, među ostalim na internetu, i fizičkog nasilja, u suradnji sa stručnjacima za mentalno zdravlje i obiteljima. To je pitanje posebno naglasila stručna skupina Komisije za poticajna okruženja za učenje za skupine izložene riziku od postizanja slabih rezultata i podupiranje dobrobiti u školi (23), čime se pridonosi uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025. (24) Time se pridonosi provedbi Preporuke Vijeća od 28. studenog 2022. o inicijativi „Putevi do školskog uspjeha” (25).

(13)

Jedna od glavnih odrednica društvene isključenosti djece jest nejednak pristup ključnim uslugama. One su neophodne za dobrobit djece i razvoj njihovih socijalnih, kognitivnih i emocionalnih vještina. U 11. načelu europskog stupa socijalnih prava (26) navedeno je da sva djeca imaju pravo na pristupačan i kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje, pravo na zaštitu od siromaštva i da djeca iz ugroženih sredina imaju pravo na posebne poticajne mjere za ostvarivanje jednakih mogućnosti. Osim toga, u Preporuci Vijeća (EU) 2021/1004 (27) o europskom jamstvu za djecu države članice poziva se da spriječe i suzbiju socijalnu isključenost i zajamče djeci kojoj je potrebna pomoć djelotvoran pristup nizu ključnih usluga kao što su obrazovanje, zdravstvena skrb i stanovanje. To se posebno odnosi na djecu koja dolaze iz nestabilnih i nasilnih obiteljskih sredina. Europski stup socijalnih prava, europsko jamstvo za djecu i europska strategija za skrb (28) čine sveobuhvatan politički okvir EU-a za omogućivanje pristupa osnovnim uslugama za djecu u ranjivom ili nepovoljnom položaju. Uz to, Preporukom Vijeća o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (29) podupiru se države članice u nastojanjima da poboljšaju pristup i kvalitetu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U strategiji EU-a za mlade za razdoblje 2019. – 2027. (30) podsjeća se da je trećina mladih u Europi izložena riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, što utječe na ostvarivanje njihovih socijalnih prava. Mnogi su i dalje izloženi višestrukim oblicima diskriminacije, predrasudama i zločinima iz mržnje. Stoga je neophodno ukloniti razlike i raditi na osiguravanju jednakih mogućnosti za najmlađe naraštaje u Europi, uključujući najmarginaliziranije i najisključenije.

(14)

Zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece poprimaju nove aspekte i sve su češći u Uniji. Ova Preporuka ukazuje na važnost odlučnosti Unije da zaštiti djecu od seksualnog zlostavljanja, na internetu i izvan njega. U strategiji EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece (31) zauzima se holistička perspektiva o toj vrsti kaznenih djela i predviđa iskorištavanje svih mehanizama dostupnih na razini EU-a, zakonodavnih i nezakonodavnih, kako bi se spriječila i suzbila takva kaznena djela i pružila pomoć žrtvama, te mobiliziranje svih relevantnih dionika, od javnih tijela do privatnog sektora. U okviru te strategije Komisija je donijela Prijedlog uredbe o sprečavanju i suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece (32), u kojem se pružatelje internetskih usluga obvezuje da spriječe širenje materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, kao i mamljenje djece. U Direktivi o suzbijanju seksualnog zlostavljanja djece (33) definiraju se kaznena djela i sankcije u području seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece i utvrđuju obveze država članica u pogledu sprečavanja tih kaznenih djela te pomoći i potpore žrtvama. Komisija je u okviru strategije donijela prijedlog revizije te direktive (34).

(15)

Djeca moraju biti zaštićena i u fizičkom i u digitalnom okruženju od rizika kao što su (kibernetičko) zlostavljanje i uznemiravanje. To je posebno naglašeno u Zaključcima Vijeća o digitalnom osnaživanju kako bi se zaštitila temeljna prava u digitalnom dobu (35) te o potpori dobrobiti u digitalnom obrazovanju (36). Cilj je Europske strategije za bolji internet za djecu plus (37) (BIK+) osigurati zaštitu, poštovanje i jačanje položaja djece na internetu u novom digitalnom desetljeću, a zaštita maloljetnika važna je tema u zakonodavnom i političkom okviru, na primjer u Aktu o digitalnim uslugama (38), Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama (39), Općoj uredbi o zaštiti podataka (40) i inicijativi EU-a o tehnologiji Web 4.0 i virtualnim svjetovima (41). U okviru strategije BIK+ Komisija se i dalje bori protiv kibernetičkog zlostavljanja, posebno preko mreže centara za sigurniji internet koju sufinancira EU i koji pružaju telefonske linije za pomoć, kao i osposobljavanje i resurse koji će se upotrebljavati u formalnom i neformalnom obrazovnom okruženju.

(16)

Nacionalni pravosudni sustavi država članica trebali bi uzeti u obzir potrebe djece kao žrtava, osumnjičenika, optuženika ili osuđenika, svjedoka ili drugih stranaka u sudskim postupcima kako bi im se olakšalo ostvarivanje prava. U Direktivi o pravima žrtava (42), Direktivi o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (43) i Strategiji EU-a za prava žrtava (2020. – 2025.) (44) izričito su utvrđena ili se nastoje promicati posebna prava i zaštitne mjere za djecu koja su njima obuhvaćena. Žrtvama kaznenih djela potreban je ciljani, integrirani višeagencijski pristup potpori i zaštiti, prilagođen dobi. Za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici trebalo bi primjenjivati multidisciplinarni pristup, posebno za pojedinačnu procjenu posebnih okolnosti, potreba i ranjivosti djeteta. Ova Preporuka dodatno naglašava važnost Uredbe o uzdržavanju (45) i Uredbe Bruxelles II.b (46) tako što predviđa jačanje prekogranične pravosudne suradnje unutar Unije u građanskim stvarima povezanima s djecom. Središnja tijela imenovana u skladu s Uredbom Bruxelles II.b imaju ulogu u pružanju pomoći u prekograničnim slučajevima zaštite djece. Djeca su i žrtve trgovine ljudima, iskorištavana na sve moguće načine (47). Djeca koja su žrtve trgovine ljudima smatraju se posebno ranjivima u skladu s Direktivom o suzbijanju trgovanja ljudima (48) i posvećen im je poseban dio Strategije EU-a za borbu protiv trgovanja ljudima (2021. – 2025.). Telefonske linije za pomoć djeci (116 111), dežurne telefonske linije za nestalu djecu (116 000) i druge nacionalne telefonske linije za pomoć (djeci) imaju ulogu u sustavima za zaštitu djece.

(17)

Potrebno je kontinuirano raditi na zaštiti prava djece migranata, uključujući djecu bez pratnje koja traže međunarodnu zaštitu. Nasilje je svakodnevna prijetnja djeci u pokretu, posebno onoj koja putuju bez pratnje ili su odvojena od obitelji (49). Djeca migranti i izbjeglice posebno su ranjiva te im je potrebna posebna i odgovarajuća zaštita, kako je naglašeno u Komunikaciji o zaštiti djece migranata (50). Djeca su još ranjivija ako su bez pratnje ili su odvojena od obitelji. Nakon ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine Komisija se u potpunosti posvetila podupiranju država članica u zaštiti djece raseljene iz Ukrajine na područje EU-a (51). To uključuje potporu za održavanje dežurnih telefonskih linija za nestalu djecu i za pomoć djeci te pomoć u njihovu uključivanju u nacionalne obrazovne sustave i pružanje smjernica državama članicama za brzo povezivanje raseljene djece s nacionalnim sustavima za zaštitu djece (52).

(18)

U paktu o migracijama i azilu, za koji se čeka završno donošenje u Vijeću (53), uvode se dodatne mjere i obveze zaštite djece koje će morati postati operativne prije nego što se pakt počne primjenjivati. Najbolji interesi djeteta ostaju prioritet u pravnoj stečevini EU-a koja se odnosi na azil. Države članice moraju utvrditi što bi djeci tražiteljima azila moglo biti potrebno nakon prelaska granice i u vezi s tim im izaći u susret, uzimajući u obzir neprekinutost i stabilnost skrbi. Paktom se skraćuju rokovi za imenovanje zastupnika djece i postrožuju standardi povezani s njihovim osposobljavanjem, kvalifikacijama i nadzorom postupanja, pri čemu se naglašava važnost uzimanja u obzir mišljenja djece i pružanja informacija prilagođenih djeci. Skraćuju se rokovi povezani s pristupom sve djece obrazovanju i proširuje pristup djece zdravstvenoj skrbi kako bi im se pružila ista vrsta te skrbi kao i maloljetnim državljanima. Uključuju se čvršća jamstva za maloljetnike u vezi sa zadržavanjem, pri čemu se navodi da se djeca u pravilu ne bi smjela zadržavati. Kako je istaknuto u Akcijskom planu za integraciju i uključivanje (54), prelazak na potporu namijenjenu odraslima također je važan aspekt koji treba uzeti u obzir u sustavu za zaštitu djece, kako bi taj prelazak bio najbolji i najodrživiji mogući.

(19)

Unija pruža brojne mogućnosti financiranja zaštite djece od svih oblika nasilja. Sredstva Unije dostupna su za potporu razvoju i jačanju integriranih sustava za zaštitu djece u državama članicama i za druge relevantne mjere. Kako bi olakšala snalaženje s raznim programima, Komisija je uspostavila jedinstveni pristupnik za fondove Unije, koji korisnicima omogućuje da pronađu relevantne mogućnosti financiranja (55). Korisnici sredstava Unije moraju poštovati vrijednosti, načela, primjenjivo pravo i ugovorne odredbe Unije. Komisija je uvela mjere za olakšavanje postizanja usklađenosti i uklanjanje mogućih kršenja. Nadalje, kad je riječ o fondovima EU-a obuhvaćenima Uredbom o zajedničkim odredbama (56), od država članica zahtijeva se da ispune horizontalne uvjete koji omogućuju provedbu Povelje i Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD). U skladu s tim države članice dužne su uspostaviti djelotvorne mehanizme kako bi osigurale da programi za koje se daje potpora iz tih fondova Unije i njihova provedba budu u skladu s Poveljom i UNCRPD-om.

(20)

Komisija pruža i namjensku financijsku potporu za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad djecom, rodno uvjetovanog nasilja nad djevojčicama i nasilja u obitelji te za zaštitu žrtava takvog nasilja u okviru potprograma Daphne (dio programa Građani, jednakost, prava i vrijednosti) (57). U okviru potprograma Jednakost, prava i rodna ravnopravnost pružaju se dodatne mogućnosti financiranja za promicanje prava i sudjelovanja djece i za borbu protiv diskriminacije s kojom se suočavaju određene skupine djece. Zaštiti djece pridonosi se i financiranjem iz programa Pravosuđe (58), posebno u području pravosuđa prilagođenog djeci.

(21)

Putem Instrumenta za tehničku potporu (59) na zahtjev se pruža prilagođeno tehničko stručno znanje o osmišljavanju i provedbi strukturnih reformi u državama članicama. To uključuje područja obrazovanja, socijalnih usluga, migracija i upravljanja granicama, zdravstva i pravosuđa, primjerice pružanje potpore za uspostavu dječjih kuća (Barnahus (60)). Integrirani sustavi za zaštitu djece također su dio vodeće inicijative za tehničku potporu za jačanje demokracije i vladavine prava 2024. (61) Međusektorske reforme mogu pridonijeti borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti djece u okviru vodeće inicijative za provedbu europskog jamstva za djecu, uz istodobno pružanje tehničke potpore u više zemalja.

(22)

Nizom drugih programa financiranja sredstvima Unije mogu se obuhvatiti druga posebna pitanja povezana sa zaštitom i dobrobiti djece. To se posebno može odnositi na mentalno zdravlje djece, njihovo cijepljenje i prevenciju raka u dječjoj dobi i skrb u okviru programa „EU za zdravlje” (62). Siromaštvo i socijalna isključenost djece obuhvaćeni su u okviru Europskog socijalnog fonda plus (63); trgovina djecom i seksualno zlostavljanje djece u okviru Fonda za unutarnju sigurnost (64); potpora za djecu koja nisu građani EU-a povezana s azilom, integracijom ili vraćanjem u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju (65); pristup nesegregiranim uslugama u obrazovanju, stanovanju, zdravstvenoj skrbi, socijalnoj skrbi i skrbi o djeci u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj (66). Na reformama, ulaganjima i politikama za sljedeći naraštaj djece i mladih, na primjer za obrazovanje i vještine, može se raditi i u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost (67). Unija sufinancira centre za sigurniji internet u državama članicama kako bi omogućila aktivnosti i resurse za bolju informiranost o sigurnosti djece na internetu. Također omogućuje djeci, skrbnicima i nastavnom osoblju da dobiju savjete i prijavljuju materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece pozivom na telefonske brojeve za pomoć djeci i brojeve za to namijenjenih dežurnih telefonskih linija. I sredstvima iz okvirnog programa Unije za istraživanja i inovacije Obzor Europa (68) podupiru se razni projekti zaštite djece u tematskim područjima istraživanja, među ostalim u području sprečavanja seksualnog iskorištavanja djece te nasilja u obitelji i seksualnog nasilja.

(23)

Zalaganje Unije za zaštitu djece vidljivo je i u njezinu vanjskom djelovanju. U 2022. oko 468 milijuna djece (više od 60 %) živjelo je u zoni sukoba. U 2020. bilo je 160 milijuna djece (9,6 % sve djece u svijetu) žrtava dječjeg rada (69). Svakih 10 minuta negdje u svijetu jedna adolescentica izgubi život zbog nasilja (70). Rad Unije na poštovanju prava djece i njihovoj zaštiti na globalnoj razini temelji se na načinu na koji se u samoj Uniji podupiru i štite demokracija i temeljna prava. Akcijski plan za mlade u okviru vanjskog djelovanja EU-a (71) nastoji promicati smisleno sudjelovanje i jačanje položaja djece i mladih u vanjskom djelovanju Unije. Akcijski plan za rodnu ravnopravnost III (72) namijenjen je borbi protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja. Zaštita djece važan je cilj Smjernica Unije o promicanju i zaštiti prava djeteta te o djeci i oružanim sukobima (73). U Akcijskom planu Unije za ljudska prava i demokraciju (2020. – 2024.) (74), primjerice, partnerske zemlje poziva se da uspostave i ojačaju sustave za zaštitu djece te da uvedu politiku nulte tolerancije za dječji rad; predložena uredba o zabrani proizvoda nastalih prisilnim radom na tržištu Unije pridonosi tom cilju. Ta se obveza odražava i u Komunikaciji o dostojanstvenom radu (75), kojom se pridonosi borbi protiv dječjeg rada.

(24)

Itekako je potrebno zaštititi djecu od klimatskih promjena i opasnosti za okoliš, na području EU-a i u svijetu. Mnogo je vjerojatnije da će uništavanje okoliša ostaviti ozbiljne posljedice na djeci nego na odraslima, uključujući nepovratne i cjeloživotne posljedice i smrt (76), klimatske promjene, onečišćenje i gubitak bioraznolikosti. To povećava rizik od teških kršenja prava djece, posebno u oružanim sukobima zbog raseljavanja, gladi i povećanog nasilja (77). Potrebno je pozabaviti se različitim učincima klimatskih promjena i uništavanja okoliša na žene, djecu i ranjive skupine (78). U Smjernicama o strategijama i planovima prilagodbe država članica iz 2023. (79) među dionicima za koje postoji veća vjerojatnost da će na njih utjecati klimatske promjene i koje također treba uključiti u proces prilagodbe klimatskim promjenama istaknuta su djeca. Pri poduzimanju mjera za borbu protiv klimatskih promjena stranke bi trebale poštovati, promicati i uzimati u obzir svoje obveze u pogledu ljudskih prava, uključujući prava djece (80). Okvir za globalni cilj prilagodbe, kako je donesen na konferenciji COP28 (81), potiče stranke da osiguraju međugeneracijsku ravnopravnost i socijalnu pravdu, uzimajući u obzir ranjive skupine, što uključuje djecu. Za to je potrebno i osigurati aktivno sudjelovanje djece u donošenju odluka o pitanjima koja presudno utječu na zaštitu njihovih prava. Perspektiva djece i mladih dio je aktivnosti europskog klimatskog pakta (82), a posebno mreže njegovih ambasadora i partnera.

(25)

Ova je Preporuka upućena državama članicama. Zemlje kandidatkinje, potencijalne kandidate za pristupanje Uniji i zemlje obuhvaćene politikom susjedstva Unije također se potiče da slijede ovu Preporuku,