(1)

Ničim izazvan i neopravdan agresivni rat Ruske Federacije protiv Ukrajine i dosad nezabilježeno smanjenje opskrbe država članica prirodnim plinom iz Ruske Federacije ugrožavaju sigurnost opskrbe Unije i njezinih država članica. U isto vrijeme, Ruska Federacija služi se opskrbom plina kao oružjem i manipulira tržištem namjernim poremećajima u protoku plina, što je dovelo do naglog porasta cijena energije u Uniji i tako ne samo ugrozilo gospodarstvo Unije, nego i ozbiljno narušilo sigurnost opskrbe.

(2)

To stanje iziskuje snažan i koordiniran odgovor Unije kako bi zaštitila svoje građane i svoje gospodarstvo od prekomjernih i manipuliranih tržišnih cijena i osigurala prekogranični protok plina do svih potrošača kojima je potreban, među ostalim u situacijama nestašice plina. Za smanjenje ovisnosti o opskrbi prirodnim plinom iz Ruske Federacije i sniženje prekomjernih cijena ključna je bolja koordinacija kupnje plina od vanjskih dobavljača.

(3)

Člankom 122. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) omogućuje se Vijeću da, na prijedlog Komisije i u duhu solidarnosti među državama članicama, odluči o mjerama primjerenima gospodarskim prilikama, osobito ako se pojave ozbiljne poteškoće u opskrbi određenim proizvodima, poglavito u području energetike. Visok rizik od potpunog zaustavljanja opskrbe ruskim plinom i ekstremno povećanje cijena energije koji ugrožavaju gospodarstvo Unije čine takve ozbiljne poteškoće.

(4)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „Plan REPowerEU” najavila da će u suradnji s državama članicama uspostaviti platformu EU-a za kupnju energije radi zajedničke kupnje plina, ukapljenog prirodnog plina (UPP) i vodika. Europsko Vijeće na sjednici održanoj 30. i 31. svibnja 2022. podržalo je tu najavu. U okviru plana REPowerEU Komisija je također predstavila strategiju EU-a za vanjsko djelovanje u području energetike, u kojoj se pojašnjava na koji način Unija podupire globalnu, čistu i pravednu energetsku tranziciju radi osiguravanja održive, sigurne i cjenovno pristupačne energije, među ostalim diversifikacijom opskrbe Unije energijom, a posebno postizanjem dogovora o političkim obvezama s postojećim ili novim dobavljačima plina kako bi se povećale isporuke plina i na taj način zamijenile isporuke ruskog plina u Europu.

(5)

Platforma EU-a za kupnju energiju može imati ključnu ulogu u traženju uzajamno korisnih partnerstava kojima se povećava sigurnost opskrbe i koja dovode do smanjenja uvoznih cijena plina kupljenog od trećih zemalja, iskorištavajući pritom u cijelosti zajedničku snagu Unije. U tu je svrhu ključna bolja međunarodna suradnja s dobavljačima plina (i kroz plinovode i u obliku UPP-a) kao i s budućim dobavljačima zelenog vodika. Posebice, znatno snažnija koordinacija s državama članicama i među državama članicama u odnosima prema trećim zemljama u okviru platforme EU-a za kupnju energiju osigurala bi djelotvornije korištenje zajedničke snage Unije.

(6)

Budući da i dalje postoje ozbiljne poteškoće u osiguravanju sigurnosti opskrbe, zajednička kupnja trebala bi poduzećima u svim državama članicama pomoći osigurati ravnopravniji pristup novim ili dodatnim izvorima plina te bi trebala, u korist krajnjih potrošača, pomoći osigurati niže cijene od onih koje bi se inače primjenjivale na poduzeća koja plin kupuju pojedinačno preko pružatelja usluga.

(7)

Zajednička kupnja mogla bi dovesti do povoljnijeg tretmana opskrbe plinom iz obnovljivih izvora kao što su biometan i vodik – u mjeri u kojoj se mogu sigurno ubrizgavati u plinski sustav – te opskrbe plinom koji bi se inače ispustio ili spalio na baklji ili do potpore takvoj opskrbi plinom. Budući da ni u jednoj relevantnoj jurisdikciji ne postoje formalni pravni zahtjevi, poduzeća koja sklapaju ugovore na temelju ove Uredbe moći će se za mjerenje i provjeravanje emisija metana u cjelokupnom lancu opskrbe u Uniju te za izvješćivanje o njima koristiti verzijom 2.0 okvira za izvješćivanje UN-ova Partnerstva za kontrolu metana iz nafte i plina.

(8)

Novi mehanizam razvijen u okviru ove Uredbe trebao bi se sastojati od dvije etape. U prvoj etapi poduzeća za prirodni plin s poslovnim nastanom u Uniji ili poduzeća koja su potrošači plina s poslovnim nastanom u Uniji agregirala bi svoju potražnju za plinom preko pružatelja usluga s kojim je Komisija sklopila ugovor. To bi dobavljačima plina omogućilo da daju ponude na temelju velikih agregiranih količina umjesto da daju mnogobrojne manje ponude kupcima koji im pristupaju pojedinačno. U drugoj fazi poduzeća za prirodni plin s poslovnim nastanom u Uniji ili poduzeća koja su potrošači plina s poslovnim nastanom u Uniji mogu sklapati ugovore o kupnji plina, pojedinačno ili na koordiniran način zajedno s drugima, s dobavljačima ili proizvođačima prirodnog plina koji su odgovorili na agregiranu potražnju.

(9)

Budući da i dalje postoje ozbiljne poteškoće u osiguravanju sigurnosti opskrbe, agregiranje potražnje i zajednička kupnja trebali bi poduzećima u svim državama članicama pomoći osigurati ravnopravniji pristup novim ili dodatnim izvorima plina te bi trebali, u korist krajnjih potrošača, pomoći osigurati niže cijene od onih koje bi se inače primjenjivale na poduzeća koja plin kupuju preko pružatelja usluga. U Komisijinu Prijedlogu uredbe o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika po prvi put se upućuje na mogućnost vrlo ograničenog oblika zajedničke kupnje plina u svrhu uravnoteženja. Međutim, taj prijedlog potječe iz vremena prije agresivnog rata Ruske Federacije protiv Ukrajine. Osim toga, taj prijedlog nije sadržavao detaljni koncept, nego se odnosio samo na vrlo specifične potrebe operatorâ transportnih sustava za uravnoteženje energije. Budući da je potrebno odmah primjenjivo i znatno sveobuhvatnije rješenje problema nepostojećih struktura za koordiniranu kupnju plina, primjereno je predložiti privremeno brzo rješenje.

(10)

Agregiranjem potražnje i zajedničkom kupnjom mogla bi se stoga ojačati solidarnost u Uniji u pogledu kupnje i distribucije plina. U duhu solidarnosti zajedničkom kupnjom poduprla bi se posebno ona poduzeća koja su plin prethodno isključivo ili uglavnom kupovala od ruskih dobavljača tako što im se pomogne da se, kao rezultat agregiranja potražnje i zajedničke kupnje, pod povoljnim uvjetima opskrbe kod alternativnih dobavljača prirodnog plina ili alternativnih opskrbljivača prirodnim plinom.

(11)

Agregiranje potražnje i zajednička kupnja trebali bi pomoći u popunjavanju sustavâ skladišta plina u postojećem izvanrednom stanju ako se većina europskih sustava skladišta plina iscrpi nakon predstojeće zime. Nadalje, te mjere trebale bi pomoći u kupnji plina na koordiniraniji način u duhu solidarnosti.

(12)

Stoga je potrebno hitno i na privremenoj osnovi uspostaviti agregiranu potražnju i zajedničku kupnju. Time bi se dopustilo brzo aktiviranje pružatelja usluga koje bi omogućilo agregiranje potražnje. Pružatelj usluga s kojim je Komisija sklopila ugovor imao bi samo neke osnovne funkcije, a proces koji on organizira imao bi obvezne elemente samo u pogledu sudjelovanja u agregiranju potražnje, ali zasad ne bi uključivao obveznu koordinacija ugovornih uvjeta ni obvezu da se preko tog pružatelja usluga podnose obvezujuće ponude za kupnju plina.

(13)

Ne bi trebalo uvesti obvezu poduzećima za prirodni plin ili poduzećima koja su potrošači plina da kupuju plin preko pružatelja usluge sklapanjem ugovorâ o opskrbi plinom ili memorandumâ o razumijevanju s dobavljačima ili proizvođačima plina koji su odgovorili na agregiranu potražnju. Međutim, poduzeća za prirodni plin ili poduzeća koja su potrošači plina snažno se potiče da istraže oblike suradnje koji su u skladu s pravom tržišnog natjecanja i da iskoriste pružatelja usluga kako bi u cijelosti ostvarila koristi zajedničke kupnje. Između pružatelja usluga i poduzeća koja sudjeluju mogao bi se stoga razviti mehanizam u kojem se utvrđuju glavni uvjeti pod kojima bi se ta poduzeća obvezala na kupnju plina koji odgovara agregiranoj potražnji.

(14)

Važno je da Komisija i države članice imaju jasan pregled planiranih i sklopljenih ugovora o opskrbi plinom u cijeloj Uniji kako bi se procijenilo jesu li ispunjeni ciljevi sigurnosti opskrbe i energetske solidarnosti. Stoga bi poduzeća ili tijela država članica trebala obavijestiti Komisiju i države članice u kojima ta poduzeća imaju poslovni nastan o planiranim velikim kupnjama plina koje premašuju 5 TWh godišnje. To bi se posebno trebalo primjenjivati na osnovne informacije o novim ili obnovljenim ugovorima. Komisiji bi trebalo omogućiti izdavanje preporuka poduzećima za prirodni plin ili tijelima relevantnih država članica, osobito ako bi se snažnijom koordinacijom moglo poboljšati funkcioniranje zajedničke kupnje ili ako bi pokretanje nadmetanja za kupnju plina ili planiranu kupnju plina moglo negativno utjecati na sigurnost opskrbe, unutarnje tržište ili energetsku solidarnost. Izdavanje preporuke ne bi trebalo spriječiti poduzeća za prirodni plin ili tijela relevantnih država članica da u međuvremenu nastave s pregovorima.

(15)

Države članice trebale bi pomagati Komisiji prilikom procjene povećavaju li dotične kupnje plina sigurnost opskrbe u Uniji i jesu li u skladu s načelom energetske solidarnosti. Stoga bi trebalo uspostaviti ad hoc upravljački odbor, koji se sastoji od predstavnika država članica i Komisije, kako bi pružio pomoć u koordinaciji te procjene.

(16)

Prikladni pružatelj usluga trebao bi provesti proces agregiranja potražnje u svrhu zajedničke kupnje. Komisija bi stoga u okviru postupka nabave u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (1) trebala sklopiti ugovor s pružateljem usluga koji može razviti odgovarajući informatički alat i organizirati proces agregiranja potražnje. Sudionicima u zajedničkoj kupnji mogle bi se naplaćivati pristojbe za pokrivanje operativnih troškova.

(17)

Pri dodjeli prava pristupa opskrbi poduzećima koja sudjeluju u agregiranju potražnje pružatelj usluga trebao bi primjenjivati metode kojima se ne diskriminira između manjih i većih sudionika u agregiranju potražnje i koje bi trebale biti pravedne neovisno o količini plina koju su zatražile pojedinačna poduzeća. Na primjer, pružatelj usluga trebao bi dodijeliti prava pristupa koja su razmjerna količinama plina za koje su pojedinačna poduzeća navela da će ih kupiti za određeno vrijeme isporuke i mjesto isporuke. To bi moglo biti relevantno u slučajevima kad na tržištu Unije potražnja nije dovoljno pokrivena ponudom.

(18)

Agregiranje potražnje i kupnja prirodnog plina složeni su procesi u kojima se moraju uzeti u obzir različiti elementi koji nisu ograničeni na cijene, već uključuju i količine, točke isporuke i druge parametre. Odabrani pružatelj usluga trebao bi stoga imati potrebno iskustvo u upravljanju kupnjom prirodnog plina, agregiranju kupnje prirodnog plina ili povezanim uslugama na razini Unije. Osim toga, agregiranje potražnje i kupnja prirodnog plina ključan su element za osiguravanje sigurnosti opskrbe plinom i očuvanje načela energetske solidarnosti u Uniji.

(19)

Zaštita poslovno osjetljivih informacija iznimno je važna kad se informacije stavljaju na raspolaganje Komisiji, članovima ad hoc upravljačkog odbora ili pružatelju usluga koji uspostavlja informatički alat za agregiranje potražnje ili upravlja tim informatičkim alatom. Komisija bi stoga trebala primijeniti djelotvorne instrumente za zaštitu tih informacija od svih rizika u pogledu neovlaštenog pristupa i svih rizika u pogledu kibersigurnosti. Svi osobni podaci koji bi se mogli obrađivati u okviru agregiranja potražnje i zajedničke kupnje trebali bi se obrađivati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (2) 1 i Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (3) 2.

(20)

Zajednička kupnja mogla bi imati različite oblike. Mogla bi se provoditi putem nadmetanja ili aukcija koje organizira pružatelj usluga koji agregira potražnju poduzećâ za prirodni plin i poduzećâ koja su potrošači plina kako bi je potencijalno uskladio s ponudama dobavljačâ ili proizvođačâ prirodnog plina služeći se pritom informatičkim alatom.

(21)

Jedan je od ciljeva agregiranja potražnje i zajedničke kupnje smanjiti rizik od nepotrebnih povećanja cijena do kojih dolazi kad se poduzeća nadmeću za istu tranšu plina. Osiguravanje da se sve koristi od zajedničke kupnje prenesu na krajnje potrošače ovisi u konačnici o odlukama samih poduzeća. Trebalo bi uvesti ograničenja za velika poduzeća čak i ako mogu plin dalje prodavati po višim cijenama. Poduzeća koja imaju koristi od nižih kupovnih cijena plina u okviru zajedničke kupnje trebala bi te koristi prenijeti na potrošače. Mjera u kojoj se niže cijene prenose dalje bila bi važan pokazatelj uspjeha zajedničke kupnje jer je to ključno za potrošače.

(22)

Agregiranje potražnje i zajednička kupnja trebali bi biti otvoreni za poduzeća za prirodni plin s poslovnim nastanom u Uniji i za poduzeća koja su potrošači plina s poslovnim nastanom u Uniji. Posebice, industrijski potrošači koji intenzivno koriste plin u svojim proizvodnim procesima, kao što su proizvođači gnojiva, čelika, keramike i stakla, također mogu imati koristi od zajedničke kupnje tako što im ona omogućuje da udruže svoju potražnju, ugovaraju pošiljke plina i UPP-a te strukturiraju opskrbu u skladu sa svojim specifičnim potrebama. Proces organiziranja zajedničke kupnje trebao bi uključivati transparentna pravila o načinu sudjelovanja u zajedničkoj kupnji te bi njime trebalo osigurati otvorenost zajedničke kupnje.

(23)

Jedan od deklariranih političkih ciljeva Unije jest otvaranje agregiranja potražnje i zajedničke kupnje i za zapadni Balkan i tri pridružene zemlje Istočnog partnerstva. Stoga bi poduzećima s poslovnim nastanom u ugovornim strankama Energetske zajednice trebalo omogućiti sudjelovanje u agregiranju potražnje i zajedničkoj kupnji koji se uspostavljaju ovom Uredbom pod uvjetom da su uspostavljeni potrebni aranžmani.

(24)

Potrebno je smanjiti ovisnost Unije o opskrbi plinom iz Ruske Federacije. Poduzeća koja su pod kontrolom Ruske Federacije ili bilo koje ruske fizičke ili pravne osobe ili poduzeća koja su cilj mjera ograničavanja Unije donesenih na temelju članka 215. UFEU-a ili koja su u vlasništvu ili pod kontrolom bilo koje druge fizičke ili pravne osobe koja podliježe takvim mjerama ograničavanja trebalo bi stoga isključiti iz sudjelovanja u zajedničkoj kupnji kao i iz organiziranja procesa zajedničke kupnje.

(25)

Kako sudjelovanje poduzeća ili drugih tijela pod kontrolom ruskih fizičkih ili pravnih osoba ili poduzeća s poslovnim nastanom u Ruskoj Federaciji u agregiranju potražnje i zajedničkoj kupnji ne bi ugrozilo cilj diversifikacije u odnosu na opskrbu plinom iz Ruske Federacije, navedene subjekte trebalo bi također isključiti iz sudjelovanja.

(26)

Povrh toga, prirodni plin koji potječe iz Ruske Federacije ne bi trebao biti predmet zajedničke kupnje. U tu svrhu prirodni plin koji ulazi u države članice ili ugovorne stranke Energetske zajednice preko utvrđenih ulaznih točaka ne bi trebao biti predmet zajedničke kupnje jer preko tih ulaznih točaka u države članice ili ugovorne stranke Energetske zajednice vjerojatno ulazi prirodni plin podrijetlom iz Ruske Federacije.

(27)

Sudionici zajedničke kupnje plina možda će trebati financijska jamstva ako neko od poduzeća ne bi moglo platiti konačni ugovoreni iznos. Države članice ili drugi dionici mogli bi sudionicima u zajedničkoj kupnji pružiti financijsku potporu, uključujući jamstva. Pružanje financijske potpore trebalo bi se odvijati u skladu s pravilima Unije o državnim potporama, uključujući, ako je to primjenjivo, privremeni okvir u kriznim situacijama koji je Komisija donijela 23. ožujka 2022., kako je izmijenjen 28. listopada 2022.

(28)

Popunjavanje sustavâ skladišta plina ključno je za osiguravanje sigurnosti opskrbe u Uniji. Zbog smanjenja opskrbe prirodnim plinom iz Ruske Federacije države članice mogle bi se suočiti s izazovima u popunjavanju sustavâ skladišta plina radi osiguravanja sigurnosti opskrbe plinom za zimu 2023./2024. kako je propisano Uredbom (EU) 2022/1032 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Korištenje mogućnosti agregiranja potražnje, koju ima pružatelj usluga, moglo bi pomoći državama članicama da ublaže te izazove. Time bi se, u okviru granica određenih pravom tržišnog natjecanja, osobito moglo poduprijeti koordinirano upravljanje punjenjem i skladištenjem za sljedeću sezonu punjenja, čime bi se izbjegle prekomjerne vršne cijene uzrokovane, među ostalim, nekoordiniranim punjenjem skladišta.

(29)

Kako bi osigurale da zajednička kupnja doprinosi punjenju sustavâ skladišta plina u skladu s prijelaznim ciljevima utvrđenima u Uredbi (EU) 2022/1032, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da poduzeća za prirodni plin pod njihovom jurisdikcijom i poduzeća koja su potrošači plina pod njihovom jurisdikcijom upotrebljavaju proces koji organizira pružatelj usluga kao moguće sredstvo za postizanje ciljeva punjenja.

(30)

Uredbom (EU) 2022/1032 zahtijeva se od država članica da do 1. studenoga 2023. napune svoje sustave skladišta plina do 90 % kapaciteta. Taj je cilj viši od cilja za 1. studenoga 2022. (80 %). Zajednička kupnja mogla bi pomoći državama članicama da postignu taj novi cilj. Pritom bi države članice od domaćih poduzeća trebale zahtijevati da preko pružatelja usluga agregiraju potražnju s dovoljno velikim količinama plina kako bi se smanjio rizik da se njihovi sustavi skladišta plina ne mogu napuniti. Države članice trebale bi zahtijevati da njihova poduzeća u proces agregiranja potražnje uključe količine koje odgovaraju količini od najmanje 15 % njihova cilja punjenja skladišta za sljedeću godinu, što odgovara količini od oko 13,5 milijardi kubičnih metara za cijelu Uniju. Države članice koje nemaju podzemne sustave skladišta plina na svojem državnom području trebale bi sudjelovati u procesu agregiranja potražnje s količinama koje odgovaraju 15 % njihove obveze raspodjele opterećenja na temelju članka 6.c Uredbe (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća (5) 1.

(31)

Agregiranjem potražnje i zajedničkom kupnjom ne propisuje se upravljanje sustavima skladišta plina, među ostalim ni strateškim sustavima skladišta plina, te se njima ne dovode u pitanje uredbe (EU) 2017/1938 i (EU) 2022/1032.

(32)

Kako bi djelotvorno iskoristila zajedničku kupnju i sklopila ugovore o plinu s dobavljačima koji pružatelju usluga nude plin, poduzeća bi trebala moći koordinirati, u okviru granica određenih pravom Unije, uvjete kupnje kao što su količine, cijena plina, točke isporuke i vrijeme isporuke. Poduzeća koja sudjeluju u konzorciju za kupnju plina trebala bi ipak osigurati da se u skladu s člankom 101. UFEU-a informacije koje se izravno ili neizravno razmjenjuju ograničene na ono što je nužno za postizanje cilja. Osim toga, odredbama o transparentnosti i upravljanju iz ove Uredbe trebalo bi osigurati da se ugovorima konzorcija za kupnju plina ne ugrožava sigurnost opskrbe ili energetska solidarnost, posebno ako su države članice izravno ili neizravno uključene u proces kupnje.

(33)

Iako se može osnovati više konzorcija za kupnju plina, najdjelotvornija opcija bila bi uspostava jedinstvenog konzorcija za kupnju plina koji obuhvaća što više poduzeća kako bi se preko pružatelja usluga agregirala potražnja i kako bi se koncipirala na način koji je u skladu s Unijinim pravom tržišnog natjecanja. Uz to, udruživanje snaga u jedinstveni konzorcij za kupnju plina trebalo bi povećati pregovaračku moć Unije na tržištu i omogućiti povoljne uvjete koji bi bili teško dostižni za mala poduzeća ili u slučaju fragmentiranog djelovanja.

(34)

Osnivanje i provedba konzorcija za kupnju plina u okviru ove Uredbe trebali bi se ostvarivati u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju, kako su primjenjiva s obzirom na postojeće iznimne okolnosti na tržištu. Komisija je navela da je spremna pružiti potporu poduzećima u koncipiranju takvog konzorcija za kupnju plina te na temelju članka 10. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (6) 1 donijeti odluku o neprimjenjivosti članaka 101. i 102. UFEU-a ako se uvedu i poštuju relevantne zaštitne mjere. Komisija je također izrazila spremnost pružiti neformalne smjernice u mjeri u kojoj se poduzeća koja sudjeluju u drugim konzorcijima suočavaju s nesigurnošću u pogledu ocjenjivanja jednog ili više elemenata njihova dogovora o zajedničkoj kupnji u okviru pravilâ Unije o tržišnom natjecanju.

(35)

U skladu s načelom proporcionalnosti, mjere koje se odnose na agregiranje potražnje i zajedničku kupnju ne prelaze ono što je potrebno za ostvarivanje njihova cilja jer će se te mjere provoditi na dobrovoljnoj osnovi, uz samo ograničenu iznimku u pogledu obveznog sudjelovanja u agregiranju potražnje u svrhu popunjavanja sustavâ skladišta plina, a privatna poduzeća i dalje će biti strane ugovora o opskrbi plinom sklopljenih u okviru zajedničke kupnje.

(36)

Kako bi se optimizirao apsorpcijski kapacitet Unijinih terminala za UPP i korištenje sustavâ skladišta plina, potrebni su poboljšani mehanizmi za transparentnost i organizirano tržište koje olakšava sekundarnu trgovinu skladišnim kapacitetima za plin i kapacitetima terminalâ za UPP, slični onima kakvi već postoje za transport plina plinovodima. To je posebno važno u kontekstu izvanrednog stanja i prijelaza s protoka plina iz plinovoda iz Ruske Federacije na UPP. Odredbe u tu svrhu već postoje u Prijedlogu Komisije o direktivi o zajedničkim pravilima za unutarnja tržišta plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika i u Prijedlogu Komisije o uredbi o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika. Ubrzana primjena tih odredbi kao dio odgovora na krizu ključna je za korištenje terminalâ za UPP i sustavâ skladišta plina na učinkovitiji način i uz potrebnu transparentnost. Kad je riječ o platformama za transparentnost na europskoj razini, države članice trebale bi moći koristiti se postojećim platformama Unije za transparentnost za terminale za UPP i sustave skladišta plina kako bi se osigurala brza provedba ove Uredbe. Kad je riječ o platformi za rezerviranje sekundarnih kapaciteta, operatori terminalâ za UPP i operatori sustavâ skladišta plina trebali bi se moći koristiti svojim postojećim platformama opremajući ih potrebnim značajkama.

(37)

Kad je riječ o dugoročnom rezerviranju kapaciteta za transport plina, postojećim pravilima za upravljanje zagušenjem utvrđeni su postupci u skladu s načelom „koristi ili izgubi”. Ti su postupci, međutim, spori jer je njihov učinak vidljiv tek nakon najmanje šest mjeseci i zahtijevaju složene administrativne postupke nacionalnih regulatornih tijela. Ta bi pravila stoga trebalo ojačati i pojednostavniti kako bi se operatorima plinskih sustava pružili alati za brzu reakciju na promjene u protoku plina i rješavanje mogućih zagušenja. Novim bi se pravilima posebice moglo ubrzati stavljanje na tržište neiskorištenih dugoročnih kapaciteta koji bi inače ostali neiskorišteni i tako povećati učinkovitost plinovoda.

(38)

Operatori transportnih sustava trebali bi analizirati dostupne informacije o tome kako korisnici mreže koriste transportnu mrežu i utvrditi postoji li nedovoljna iskorištenost ugovorenog stalnog kapaciteta. Takva nedovoljna iskorištenost trebala bi se definirati kao situacija u kojoj je korisnik mreže iskoristio ili na tržištu nudio u prosjeku manje od 80 % rezerviranog stalnog kapaciteta u prethodnih 30 dana. U slučaju nedovoljne iskorištenosti, operator transportnog sustava trebao bi objaviti raspoloživi kapacitet za sljedeću mjesečnu aukciju i potom ga ponuditi na prodaju na aukciji. Alternativno bi nacionalna regulatorna tijela trebala imati mogućnost odlučiti se za primjenu mehanizma „koristi ili izgubi” za stalni kapacitet za dan unaprijed. U potonjem slučaju taj bi se mehanizam trebao primjenjivati na sve točke međusobnog povezivanja, bez obzira na to jesu li zagušene ili ne.

(39)

Poduzeća koja kupuju plin ili nude isporuku plina na unaprijed utvrđena odredišta u okviru zajedničke kupnje trebala bi osigurati kapacitete za transport od točaka isporuke plina do odredišta plina. Primjenjuju se važeća pravila unutarnjeg tržišta, uključujući kodekse plinske mreže, kako bi se pomoglo u osiguravanju kapacitetâ za transport. Nacionalna regulatorna tijela, operatori transportnih sustava, operatori terminalâ za UPP i operatori sustavâ skladišta plina te platforme za rezerviranje trebali bi istražiti mogućnosti kako poboljšati upotrebu infrastrukture na cjenovno pristupačan način istraživanjem mogućnosti za razvoj novih proizvoda u području transportnih kapaciteta koji povezuju točke međusobnog povezivanja unutar EU-a, terminale za UPP i sustave skladišta plina uz poštovanje primjenjivih pravila unutarnjeg tržišta, osobito Uredbe Komisije (EU) 2017/459 (7) 1.

(40)

Iako izvanredne krizne okolnosti dovode do promjena u obrascima protoka u europskim plinskim mrežama, što rezultira iznimno visokim naknadama za zagušenje na određenim točkama međusobnog povezivanja u Uniji, određene fleksibilnosti mogle bi se pronaći u dijalogu s relevantnim regulatornim tijelima pogođenih država članica na temelju postojećih pravila, ako je to primjereno uz posredovanje Komisije.

(41)

Invazija Ruske Federacije na Ukrajinu dovela je do velikih nesigurnosti i poremećaja na europskim tržištima prirodnog plina. Posljedično, nesigurnost na tim tržištima tijekom proteklih se mjeseci odražava na ponudu, a ta nesigurnost preokrenula je tržišna očekivanja koja su iz nje proizašla u iznimno visoke i volatilne cijene prirodnog plina. To je pak povećalo pritisak na sudionike na tržištu i ugrozilo neometano funkcioniranje energetskih tržišta Unije.

(42)

Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8) utvrđena su pravila kojima se osigurava pravilno funkcioniranje mjesta trgovanja na kojima se trguje i energetskim robnim izvedenicama. U toj direktivi utvrđeno je da države članice zahtijevaju da su na uređenom tržištu uspostavljeni mehanizmi kojima se jamči pravedno i uredno funkcioniranje financijskih tržišta. Međutim, takvi mehanizmi nisu namijenjeni ograničavanju unutardnevnog kretanja cijena i nisu uspjeli spriječiti slučajeve iznimne volatilnosti uočene na tržištima izvedenica plina i električne energije.

(43)

S obzirom na poteškoće s kojima se suočavaju sudionici na tržištu na mjestima trgovanja na kojima se trguje energetskim robnim izvedenicama i hitnu potrebu da se osigura da tržišta energetskih izvedenica i dalje ispunjavaju svoju ulogu u ograničavanju rizika za realno gospodarstvo, primjereno je od mjesta trgovanja na kojima se trguje energetskim robnim izvedenicama zahtijevati da uspostave privremene mehanizme za upravljanje unutardnevnom volatilnosti kako bi se učinkovitije spriječilo prekomjerno kretanje cijena. Kako bi se osiguralo da se takvi mehanizmi primjenjuju na najrelevantnije ugovore, oni bi se trebali primjenjivati na energetske izvedenice čije dospijeće ne premašuje 12 mjeseci.

(44)

Mjesta trgovanja koja nude energetske robne izvedenice često dopuštaju sudjelovanje raznih energetskih poduzeća iz svih država članica. Takva energetska poduzeća u velikoj se mjeri oslanjaju na izvedenice kojima se trguje na takvim mjestima trgovanja kako bi osigurala ključnu opskrbu plinom i električnom energijom u cijeloj Uniji. Prekomjerno kretanje cijena na mjestima trgovanja na kojima se trguje energetskim robnim izvedenicama stoga utječe na funkcioniranje energetskih poduzeća u cijeloj Uniji te u konačnici negativno utječe i na krajnje potrošače. Stoga bi u duhu solidarnosti među državama članicama trebalo koordinirati provedbu i primjenu mehanizama za upravljanje unutardnevnom volatilnosti kako bi se osiguralo da operatori ključni za sigurnost opskrbe energijom u svim državama članicama imaju koristi od zaštitnih mjera protiv velikih kretanja cijena koja imaju nepovoljan učinak na nastavljanje njihova poslovanja te imaju nepovoljan učinak i na krajnje potrošače.

(45)

Mehanizmi za upravljanje unutardnevnom volatilnosti trebali bi spriječiti prekomjerna kretanja cijena unutar jednog dana trgovanja. Ti mehanizmi trebali bi se temeljiti na tržišnoj cijeni promatranoj u redovitim intervalima. S obzirom na veliku raznolikost instrumenata na tržištima energetskih izvedenica i posebnosti mjesta trgovanja povezanih s takvim instrumentima, mehanizmi za upravljanje unutardnevnom volatilnosti trebali bi biti prilagođeni posebnostima tih instrumenata i tržišta. Stoga da bi granične vrijednosti cijena trebala određivati mjesta trgovanja, uzimajući u obzir posebnosti svake relevantne energetske robne izvedenice, profil likvidnosti tržišta za takvu izvedenicu i njezin profil volatilnosti.

(46)

Pri određivanju početne cijene za potrebe utvrđivanja prve referentne cijene u danu trgovanja mjesto trgovanja trebalo bi se osloniti na metodologiju koju uobičajeno primjenjuje za određivanje cijene po kojoj se određenom energetskom robnom izvedenicom prvi put trguje na početku dana trgovanja. Pri određivanju početne cijene nakon svakog prekida trgovanja do kojeg bi moglo doći tijekom dana trgovanja mjesto trgovanja trebalo bi primijeniti metodologiju koju smatra najprikladnijom za osiguravanje nastavka urednog trgovanja.

(47)

Mjesta trgovanja trebala bi moći provoditi mehanizam za upravljanje unutardnevnom volatilnosti tako da ga integriraju u svoje postojeće sustave za prekid trgovanja koji su već uspostavljeni u skladu s Direktivom 2014/65/EU ili kao dodatni mehanizam.

(48)

Kako bi mjesta trgovanja osigurala transparentnost u funkcioniranju mehanizma za upravljanje unutardnevnom volatilnosti koji provode, ona bi trebala bez odgode objaviti opis njegovih općih značajki svaki put kad provedu izmjenu. Međutim, kako bi se zaštitilo pošteno i uredno trgovanje, mjesta trgovanja ne bi trebala biti obvezna objaviti sve tehničke parametre mehanizma koji su uspostavila.

(49)

Ako informacije koje je prikupila Europska agencija za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) o provedbi mehanizma za upravljanje volatilnosti od strane mjesta trgovanja na kojima se trguje energetskim robnim izvedenicama u Uniji pokazuju da je potrebna dosljednija provedba mehanizma kako bi se osiguralo učinkovitije upravljanje prekomjernom volatilnosti cijena u cijeloj Uniji, Komisija bi trebala moći odrediti jedinstvene uvjete za provedbu mehanizma za upravljanje unutardnevnom volatilnosti, kao što je učestalost obnavljanja graničnih vrijednosti cijena, ili mjere koje se moraju poduzeti ako se u okviru trgovanja prekorače te granične vrijednosti cijena. Komisija bi trebala moći uzeti u obzir posebnosti svake energetske robne izvedenice, profil likvidnosti tržišta za takvu izvedenicu i njezin profil volatilnosti.

(50)

Kako bi mjesta trgovanja imala dovoljno vremena za solidnu provedbu mehanizma za upravljanje unutardnevnom volatilnosti utvrđenog u ovoj Uredbi, mjestima trgovanja trebalo bi dati vremena do 31. siječnja 2023. za uspostavu tog mehanizma. Kako bi se osiguralo da mjesta trgovanja mogu brzo odgovoriti na prekomjerna kretanja cijena čak i prije uspostave tog mehanizma, trebala bi imati preliminarni mehanizam kojim se u velikoj mjeri može postići isti cilj kao i mehanizmom za upravljanje unutardnevnom volatilnosti.

(51)

Obveze i ograničenja koji se mjestima trgovanja i trgovcima nameću mehanizmom za upravljanje unutardnevnom volatilnosti ne prelaze ono što je potrebno kako bi se energetskim poduzećima omogućilo da nastave sudjelovati na tržištima plina i tržištima električne energije i zadovolje svoje potrebe za zaštitom od rizika, čime se doprinosi sigurnosti opskrbe krajnjih potrošača energijom.

(52)

Kako bi se osigurala učinkovita primjena mehanizama za upravljanje unutardnevnom volatilnosti, nadležna tijela trebala bi nadzirati njihovu provedbu od strane mjestâ trgovanja i redovito izvješćivati ESMA-u o takvoj provedbi. Kako bi se osigurala dosljedna provedba mehanizama za upravljanje unutardnevnom volatilnosti, nadležna tijela trebala bi također osigurati da su razlike u provedbi tih mehanizama od strane mjestâ trgovanja primjereno obrazložene.

(53)

Kako bi se uklonile moguće razlike u primjeni mehanizama za upravljanje unutardnevnom volatilnosti među državama članicama i na temelju izvješća koja podnose nadležna tijela, ESMA bi trebala koordinirati djelovanje nadležnih tijela država članica i dokumentirati sva uočena odstupanja u načinu na koji mjesta trgovanja provode mehanizme za upravljanje unutardnevnom volatilnosti u različitim jurisdikcijama u Uniji.

(54)

S obzirom na dosad nezabilježeno smanjenje opskrbe prirodnim plinom iz Ruske Federacije i stalni rizik od daljnjih iznenadnih poremećaja u opskrbi, Unija je suočena s hitnom potrebom za diversifikacijom svoje opskrbe plinom. Međutim, tržište UPP-a za Europu i dalje je u razvoju te je teško procijeniti točnost cijena koje na njemu prevladavaju. Kako bi se dobila točna, objektivna i pouzdana procjena cijene za isporuke UPP-a u Uniju, Agencija Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) osnovana Uredbom (EU) 2019/942 Europskog parlamenta i Vijeća (9) 1 trebala bi prikupljati sve podatke o tržištu UPP-a koji su potrebni za utvrđivanje dnevne procjene cijene UPP-a.

(55)

Procjena cijene trebala bi se temeljiti na svim transakcijama koje se odnose na isporuke UPP-a u Uniju. ACER bi trebalo ovlastiti za prikupljanje tih podataka o tržištu od svih sudionika aktivnih u isporukama UPP-a u Uniju. Svi takvi sudionici trebali bi biti obvezni izvijestiti ACER o svim svojim podacima o tržištu UPP-a što je u tehničkom smislu moguće bliže stvarnom vremenu nakon zaključenja transakcije ili nakon objave ponude za kupnju ili prodaju radi sklapanja transakcije. ACER-ova procjena cijene trebala bi obuhvaćati najpotpuniji skup podataka, uključujući transakcijske cijene i, od 31. ožujka 2023., ponude za kupnju i prodaju za isporuke UPP-a u Uniju. Svakodnevnom objavom te objektivne procjene cijene i raspona (eng. spread) utvrđenog u usporedbi s drugim referentnim cijenama na tržištu u obliku referentne vrijednosti za UPP stvara se mogućnost da je sudionici na tržištu dobrovoljno prihvate kao referentnu cijenu u svojim ugovorima i transakcijama. Nakon što se uspostave, procjena cijene UPP-a i referentna vrijednost za UPP mogle bi postati referentnom stopom za ugovore o izvedenicama koji se upotrebljavaju za zaštitu cijene UPP-a ili razlike u cijeni između cijene UPP-a i drugih cijena plina. S obzirom na hitnu potrebu uvođenja procjene cijene UPP-a, prva objava te procjene trebala bi uslijediti najkasnije 13. siječnja 2023.

(56)

Postojeće ovlasti dodijeljene ACER-u Uredbom (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1348/2014 (11) (zajedno „REMIT”) nisu dovoljne za stvaranje potpunog i sveobuhvatnog skupa podataka o svim isporukama UPP-a u Uniju. Međutim, takav sveobuhvatan i potpun skup podataka za dnevnu procjenu cijene potreban je kako bi Unija, u duhu solidarnosti, upravljala svojim politikama nabave za međunarodni uvoz UPP-a, posebno tijekom krizne situacije koja je u tijeku. Relevantni podaci i relevantne informacije o ugovorima o UPP-u također su potrebni za osiguravanje praćenja kretanja cijena, provođenje kontrole kvalitete podataka i za osiguravanje kvalitete. Taj ad hoc instrument trebao bi ACER-u omogućiti prikupljanje svih podataka o tržištu koji su potrebni za uspostavu sveobuhvatne i reprezentativne procjene cijene isporuka UPP-a u Uniju.

(57)

Iako bi utvrđivanje dnevne procjene cijene UPP-a i referentne vrijednosti za UPP-a na trajnoj osnovi trebalo u kasnijoj fazi uključiti u sveobuhvatniju reviziju REMIT-a, krizna situacija koje je u tijeku već sad iziskuje hitne mjere kako bi se suočili s aktualnim ozbiljnim poteškoćama u opskrbi i s točnim određivanjem cijena isporuka UPP-a u Uniju na privremenoj osnovi dok ne bude bilo moguće donijeti takvu reviziju REMIT-a u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

(58)

Kako bi se odmah povećala transparentnost cijena i sigurnost planiranja na uvoznom tržištu UPP-a, trebalo bi utvrditi da bi relevantni skup podataka trebao sadržavati kako informacije o cijenama i količinama dovršenih transakcija UPP-a, cijenama i količinama ponuda za kupnju i prodaju koje se odnose na isporuke UPP-a u Uniju tako i formulu za određivanje cijene u dugoročnom ugovoru ako je to relevantno.

(59)

Kao sudionike na tržištu UPP-a koji podliježu obvezi izvješćivanja trebalo bi definirati sve sudionike uključene u kupnju ili prodaju pošiljki UPP-a namijenjenih za isporuku u Uniju. Ti sudionici na tržištu UPP-a trebali bi podlijegati obvezama i zabranama koje se primjenjuju na sudionike na tržištu u skladu s REMIT-om.

(60)

ACER bi u suradnji s Komisijom trebao imati širok mandat za utvrđivanje kvalitete i sadržaja podataka o tržištu koje prikuplja kako bi utvrdio dnevnu procjenu cijene za isporuke UPP-a u Uniju. ACER bi trebao imati i široku diskrecijsku ovlast pri odabiru svojeg preferiranog protokola za prijenos. Kako bi se postigla najveća moguća kvaliteta podataka o tržištu o kojima se mora izvješćivati, ACER bi trebalo ovlastiti za određivanje svih parametara podataka o tržištu o kojima bi ga trebalo izvijestiti. Takvi parametri trebali bi uključivati, među ostalim, referentne jedinice u kojima se dostavljaju podaci o cijenama, referentne jedinice u kojima se dostavljaju podaci o količinama, terminske rokove dospijeća transakcije i podatke o ponudi za kupnju i prodaju prije transakcije, kao i protokole za prijenos koji se mora upotrebljavati za slanje potrebnih podataka ACER-u.

(61)

ACER bi također trebao utvrditi metodologiju koju primjenjuje za pružanje dnevne procjene cijene UPP-a i referentne vrijednosti za UPP, kao i postupak za redovito preispitivanje te metodologije.

(62)

Procjena cijene objavljena u skladu s ovom Uredbom trebala bi državama članicama i drugim sudionicima na tržištu omogućiti veću transparentnost u pogledu prevladavajuće cijene uvoza UPP-a u Europu. S druge strane, veća transparentnost u pogledu cijena trebala bi omogućiti državama članicama i privatnim subjektima sa sjedištem u Uniji da postupaju na informiraniji i usklađeniji način kad kupuju UPP na globalnim tržištima, a posebno kad koriste pružatelja usluga. Snažnija koordinacija pri kupnji UPP-a trebala bi omogućiti državama članicama da spriječe međusobno nadmetanje višim ponudama ili nuđenje cijena koje nisu u skladu s prevladavajućom tržišnom cijenom. Stoga su procjene cijene i rasponi referentnih vrijednosti objavljeni u skladu s ovom Uredbom ključni za postizanje veće solidarnosti među državama članicama u nabavi zaliha UPP-a čija je ponuda ograničena.

(63)

Obveza tržišnih operatera da ACER-u pružaju informacije o transakcijama UPP-a potrebna je i razmjerna kako bi se ostvario cilj da se ACER-u omogući da utvrdi referentnu vrijednost za UPP, posebno s obzirom na to da je usklađena s postojećim obvezama tržišnih operatora u skladu s REMIT-om i da će ACER čuvati povjerljivost osjetljivih poslovnih informacija.

(64)

Uz sustav za prekid trgovanja i referentnu vrijednost za UPP dostupne su i druge mjere intervencije, među ostalim privremeni dinamični cjenovni raspon, kako je zatraženo u zaključcima Europskog Vijeća od 20. i 21. listopada 2022., uzimajući u obzir sljedeće zaštitne mjere: privremeni dinamični cjenovni raspon trebao bi se primjenjivati na transakcije prirodnog plina na virtualnoj točki trgovanja TTF (Title Transfer Facility – TTF) kojom upravlja Gasunie Transport Services B.V.; druga plinska čvorišta u Uniji mogu se povezati s korigiranom promptnom cijenom TTF-a putem privremenog dinamičnog cjenovnog raspona; i njime se ne bi trebalo dovoditi u pitanje trgovanje plinom izvan burze, on ne bi trebao ugrožavati Unijinu sigurnost opskrbe plinom, ne bi trebao ovisiti o napretku postignutom u ostvarivanju ciljeva uštede plina, ne bi trebao dovoditi do ukupnog povećanja potrošnje plina, trebao bi biti osmišljen na takav način da se njime neće onemogućiti tržišno bazirani protoci plina unutar EU-a, ne bi trebao utjecati na stabilnost i uredno funkcioniranje tržišta energetskih izvedenica te bi se njime trebale uzeti u obzir tržišne cijene plina na različitim organiziranim tržištima u cijeloj Uniji.

(65)

Uredbom (EU) 2017/1938 već je predviđena mogućnost da države članice tijekom izvanrednog stanja daju prednost u opskrbi plinom određenim kritičnim elektranama na plin s obzirom na njihovu važnost za osiguravanje sigurnosti opskrbe električnom energijom i izbjegavanje neravnoteža u mreži. Kritične elektrane na plin i povezane količine plina mogu znatno utjecati na količine plina raspoložive za solidarnost u izvanrednoj situaciji. U tom bi kontekstu države članice trebale, odstupajući od članka 13. stavaka 1., 3. i 8. Uredbe (EU) 2017/1938, privremeno imati mogućnost zatražiti hitne mjere solidarnosti i kad ne mogu nabaviti kritične količine plina potrebne za osiguravanje nastavka proizvodnje električne energije u kritičnim elektranama na plin. Iz istog bi razloga države članice koje pružaju solidarnost također trebale imati pravo osigurati da opskrba za njihove kupce zaštićene mehanizmom solidarnosti ili za druge ključne usluge, kao što je centralizirano grijanje, i rad njihovih kritičnih elektrana na plin nisu ugroženi kad pružaju solidarnost drugoj državi članici.

(66)

Trebalo bi utvrditi najveće ograničenje kritičnih količina plina potrebnih u svakoj državi članici radi očuvanja sigurnosti opskrbe električnom energijom kako bi se izbjegli nepotrebni zahtjevi za solidarnost ili zlouporaba zahtjeva za solidarnost ili neopravdana ograničenja solidarnosti koja se pruža državi članici u potrebi. Metodologija koja se upotrebljava u zimskim predviđanjima Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) pruža osnovu za utvrđivanje kritične količine plina za sigurnost opskrbe električnom energijom i za određivanje takvih ograničenja. Kritične količine plina za sigurnost opskrbe električnom energijom koje je ENTSO-E izračunao odražavaju količine plina koje su nužne za osiguravanje paneuropske adekvatnosti opskrbe električnom energijom iz svih izvora na tržištu, pri čemu se plin uvijek smatra posljednjim u redoslijedu prioriteta. Metodologija ENTSO-E-a temelji se na velikom uzorku najgorih mogućih klimatskih scenarija i scenarija prisilnih isključenja. Činjenica da se metodologijom ENTSO-E-a ne uzima u obzir sva kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije ne sprečava države članice da postrojenja centraliziranog grijanja zaštićenih kupaca smatraju zaštićenima na temelju definicije iz Uredbe (EU) 2017/1938. Za države članice u kojima proizvodnja električne energije ovisi isključivo o isporukama UPP-a i koje nemaju znatne skladišne kapacitete trebalo bi na odgovarajući način prilagoditi kritične količine plina za sigurnost opskrbe električnom energijom. Kritična količina plina za sigurnost opskrbe električnom energijom može biti niža od povijesne razine plina potrošenog za proizvodnju električne energije jer se adekvatnost opskrbe električnom energijom može osigurati drugim sredstvima, među ostalim isporukama među državama članicama.

(67)

Time se, međutim, ne isključuje mogućnost da bi stvarne minimalne količine plina koje zahtijeva država članica koja je zatražila solidarnost ili država članica koja pruža solidarnost mogle biti više od vrijednosti koje su modelirane u okviru ENTSO-E-a kako bi se izbjegla elektroenergetska kriza. U takvim slučajevima država članica koja je zatražila solidarnost ili država članica koja pruža solidarnost trebala bi moći premašiti najveće vrijednosti utvrđene u ovoj Uredbi ako može opravdati da je to potrebno za izbjegavanje elektroenergetske krize, kao što su slučajevi u kojima se moraju upotrijebiti rezerve za ponovnu uspostavu zadane frekvencije i alternativna goriva, ili u iznimnim situacijama koje nisu uzete u obzir u zimskim predviđanjima ENTSO-E-a, posebno s obzirom na hidrološke razine ili neočekivani razvoj događaja. Kritična količina plina za sigurnost opskrbe električnom energijom prema definiciji uključuje sav plin potreban za osiguravanje stabilne opskrbe električnom energijom te stoga uključuje električnu energiju potrebnu za proizvodnju i transport plina, kao i ključne sektore kritične infrastrukture i postrojenja koja su ključna za funkcioniranje vojnih službi, službi zaduženih za nacionalnu sigurnost i humanitarnih službi.

(68)

Ograničenja nametnuta tržišnim operaterima proširenjem zaštite solidarnosti na kritične količine plina potrebna su kako bi se osigurala sigurnost opskrbe plinom tijekom stanja smanjene opskrbe plinom i povećane potražnje tijekom zimske sezone. Ta ograničenja temelje se na postojećim mjerama utvrđenima u Uredbi (EU) 2017/1938 odnosno u Uredbi Vijeća (EU) 2022/1369 (12) s ciljem povećanja djelotvornosti tih mjera u postojećim okolnostima.

(69)

Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje sloboda država članica da u obzir uzmu moguću dugotrajnu štetu na industrijskim postrojenjima pri davanju prednosti potražnji koju bi trebalo smanjiti ili ograničiti kako bi mogle pružiti solidarnost drugoj državi članici.

(70)

Određeni kupci, uključujući kućanstva i kupce koji pružaju temeljne socijalne usluge, posebno su osjetljivi na negativne učinke poremećaja u opskrbi plinom. Stoga je Uredbom (EU) 2017/1938 uveden mehanizam solidarnosti među državama članicama kako bi se ublažili učinci ozbiljnoga izvanrednog stanja u Uniji i osigurao dotok plina do kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti. Međutim, u određenim bi se slučajevima moglo smatrati da ni potrošnja plina od strane zaštićenih kupaca nije ključna. Smanjenjem te vrste potrošnje, koja je očito veća od onog što je potrebno, ne bi se ugrozili ciljevi utvrđeni u Uredbi (EU) 2017/1938, posebno s obzirom na to da bi nedostatak plina potrošenog u svrhe koje nisu ključne mogao dovesti do ozbiljne štete u drugim privatnim ili komercijalnim sektorima. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost da u posebnim okolnostima uštedu plina ostvare i smanjenjem potrošnje zaštićenih kupaca koja nije ključna ako je takvo smanjenje fizički izvedivo bez utjecaja na potrošnju koja je ključna. Međutim, sve mjere za smanjenje potrošnje koje poduzimaju države članice trebale bi biti strogo ograničene na potrošnju koja nije ključna i nikako ne bi trebale smanjiti osnovnu potrošnju zaštićenih kupaca niti ograničiti njihovu sposobnost da na odgovarajući način griju svoje domove.

(71)

Države članice i njihova nadležna tijela trebali bi moći slobodno odrediti primjenjive mjere za smanjenje potrošnje i aktivnosti koje odgovaraju potrošnji koja nije ključna, kao što su grijanje na otvorenom, grijanje bazena u stambenim objektima i grijanje drugih dopunskih prostora u stambenim zgradama. Zahvaljujući mogućnosti ograničavanja potrošnje koja nije ključna, države članice trebale bi moći ojačati zaštitne mjere i osigurati opskrbu plinom drugih ključnih sektora, usluga i industrija, čime im se omogućuje da nastave s radom tijekom krize.

(72)

Sve mjere za smanjenje potrošnje zaštićenih kupaca koja nije ključna trebale bi biti potrebne i razmjerne te bi se trebale primjenjivati posebno u situacijama proglašene krize na temelju članka 11. stavka 1. i članka 12. Uredbe (EU) 2017/1938 ili uzbunjivanja na razini Unije na temelju Uredbe (EU) 2022/1369. Unatoč primjeni mjera za smanjenje potrošnje koja nije ključna, zaštićeni kupci trebali bi i dalje uživati zaštitu od isključivanja. Države članice trebale bi također osigurati da se takvim mjerama ne ograničava zaštita koja se zahtijeva za ugrožene kupce čija bi se aktualna potrošnja trebala smatrati ključnom, pri čemu se ne dovodi u pitanje prekid opskrbe zbog tehničkih razloga.

(73)

Države članice mogu slobodno odlučiti hoće li i na koji način razlikovati potrošnju zaštićenih kupaca koja je ključna od potrošnje zaštićenih kupaca koja nije ključna. Od države članice koja je zatražila mjere solidarnosti i koja se nije odlučila za to razlikovanje ne bi trebalo zahtijevati da dokaže da bi se potrošnja koja nije ključna mogla smanjiti prije zahtjeva za solidarnost. Od države članice koja pruža solidarnost ne bi trebalo zahtijevati da razlikuje ključne kupce od kupaca koji nisu ključni kako bi utvrdila količinu plina koja je raspoloživa za mjere solidarnosti.

(74)

U slučaju izvanrednog stanja države članice i Unija trebale bi osigurati protok plina na unutarnjem tržištu. To znači da mjere poduzete na nacionalnoj razini ne bi trebale dovesti do problema sa sigurnošću opskrbe u drugoj državi članici i da bi pristup prekograničnoj infrastrukturi trebao ostati siguran i tehnički moguć u svakom trenutku. U postojećem zakonodavnom okviru nije predviđen postupak kojim se mogu djelotvorno riješiti neslaganja dviju država članica u pogledu mjera koje negativno utječu na prekogranične protoke. Budući da su plinske mreže i elektroenergetske mreže Unije međusobno povezane, to bi moglo dovesti ne samo do ozbiljnih problema povezanih sa sigurnošću opskrbe, nego bi moglo i oslabiti jedinstvo Unije u odnosu na treće zemlje. Odstupajući od članka 12. stavka 6. Uredbe (EU) 2017/1938, Komisiji bi stoga trebalo dati ovlast za evaluaciju poduzetih nacionalnih mjera i za provedbu arbitraže u razumnom roku, prema potrebi. U tu bi svrhu Komisija trebala moći zatražiti izmjenu takvih nacionalnih mjera ako uoči prijetnje sigurnosti opskrbe plinom drugih država članica ili Unije. S obzirom na iznimnu prirodu aktualne energetske krize, odluku Komisije trebalo bi primijeniti bez odgoda koje bi mogle omesti opskrbu Unije plinom. Stoga bi tijekom razdoblja primjene ove Uredbe trebalo suspendirati primjenu postupaka mirenja kako bi se osiguralo funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(75)

Načelo energetske solidarnosti opće je načelo prava Unije (13) i primjenjuje se na sve, a ne samo na susjedne države članice. Nadalje, učinkovito iskorištavanje postojeće infrastrukture, među ostalim i prekograničnih transportnih kapaciteta i terminalâ za UPP, važno je za zaštitu sigurnosti opskrbe plinom u duhu solidarnosti. U vrijeme poremećaja u opskrbi plinom na razini Unije, na regionalnoj razini ili na nacionalnoj razini i znatnog prelaska s plina iz plinovoda na UPP države članice koje se nalaze u teškoj kriznoj situaciji trebale bi moći iskoristiti ne samo mogućnosti opskrbe iz susjednih plinovoda, nego i opskrbu iz zemalja koje imaju terminal za UPP. Pojedine države članice trebale bi biti u mogućnosti pružiti solidarnost drugim državama članicama čak i ako nisu izravno povezane plinovodom niti su povezane preko treće zemlje ili drugih država članica, pod uvjetom da je država članica koja je za tražila solidarnost iscrpila sve tržišno utemeljene mjere iz svojeg interventnog plana, uključujući kupnju UPP-a na globalnom tržištu. Stoga je obvezu pružanja solidarnosti primjereno proširiti na nepovezane države članice koje imaju terminale za UPP, uzimajući u obzir razlike u smislu tržištâ i infrastrukture između plina iz plinovoda i UPP-a, uključujući brodove i tankere za prijevoz UPP-a, pri nametanju obveza operatorima, te uzimajući u obzir nedostatak izvršnih ovlasti u pogledu imovine za UPP, kao što su tankeri za prijevoz UPP-a, i uz uvažavanje mogućnosti za zamjenu između prirodnog plina i UPP-a ako na državnom području države članice koja pruža solidarnost ne postoji terminal za ukapljivanje plina.

(76)

Država članica koja ima terminale za UPP i koja pruža solidarnost drugoj državi članici ne bi se trebala smatrati odgovornom za uska grla ili druge moguće probleme koji bi se mogli pojaviti izvan njezina državnog područja ili koji su posljedica nedostatka izvršnih ovlasti nad brodovima i tankerima za prijevoz UPP-a koji su u vlasništvu operatora iz treće zemlje, ako takva uska grla ili drugi problemi utječu na stvarni protok plina i u konačnici sprječavaju da potrebna količina plina stigne u državu članicu koja je zatražila solidarnost. Ako država članica koja pruža solidarnost nema izvršne ovlasti, ne bi trebala biti odgovorna za činjenicu da se neka pošiljka UPP-a ne može zamijeniti za prirodni plin.

(77)

U okviru provedbe načela energetske solidarnosti Uredbom (EU) 2017/1938 uveden je mehanizam solidarnosti namijenjen jačanju suradnje i povjerenja među državama članicama u slučaju ozbiljne krize. Kako bi se olakšala provedba mehanizma solidarnosti, države članice moraju se u okviru svojih bilateralnih aranžmana dogovoriti o nizu tehničkih, pravnih i financijskih pitanja na temelju članka 13. stavka 10. Uredbe (EU) 2017/1938.

(78)

Unatoč pravnoj obvezi sklapanja bilateralnih aranžmana o solidarnosti do 1. prosinca 2018. tek je nekoliko takvih aranžmana dovršeno, što ugrožava provedbu pravne obveze pružanja solidarne potpore u izvanrednoj situaciji. Komisijin Prijedlog uredbe o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika uključivao je prvi model predloška sporazuma o solidarnosti. Međutim, budući da je taj predložak izrađen prije invazije Ruske Federacije na Ukrajinu i s obzirom na aktualnu situaciju ekstremne nestašice plina i enormnog povećanja cijena te hitnu potrebu za uspostavom privremenih standardnih pravila već za nadolazeću zimu, primjereno je uspostaviti privremeni okvir sa standardnim pravilima za pružanje zatraženih mjera solidarnosti, odstupajući od članka 13. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) 2017/1938, koja su djelotvorna i brzo provediva, koja ne ovise o dugim bilateralnim pregovorima i koja su prilagođena aktualnoj situaciji prekomjernih cijena i vrlo nestabilnih cijena plina. Posebno bi trebalo uvesti jasnija standardna pravila za naknadu troškova isporučenog plina i, u duhu solidarnosti među državama članicama, za ograničenje mogućih dodatnih troškova koje država članica koja pruža solidarnost može zaračunati. Pravila o mjerama solidarnosti na temelju članka 13. Uredbe (EU) 2017/1938 trebala bi se nastaviti primjenjivati, osim ako je izričito predviđeno drukčije.

(79)

Solidarnost bi u načelu trebalo pružati na temelju pravedne naknade koju izravno plaća država članica koja je zatražila solidarnost ili njezini delegirani subjekti. Naknada bi trebala obuhvaćati cijenu plina, sve stvarne ili potencijalne troškove skladištenja, prekogranični transport i povezane troškove. Naknada bi trebala biti pravedna i za države članice koje su zatražile solidarnost i za države članice koje pružaju solidarnost.

(80)

Aktualna kriza dovodi do razina cijena i redovitih vršnih cijena koje su daleko više od onih u mogućoj krizi opskrbe predviđenoj u vrijeme donošenja Uredbe (EU) 2017/1938. Stoga bi pri određivanju iznosa naknade za države članice koje pružaju solidarnost trebalo uzeti u obzir unutardnevnu volatilnost cijena koja je trenutačno svojstvena tržištu plina zbog postojeće plinske krize. Na temelju solidarnosti i kako bi se izbjeglo određivanje cijena u ekstremnim tržišnim okolnostima, bilo bi problematično uzeti promjenjivu unutardnevnu tržišnu cijenu kao osnovu za standardnu cijenu mjere solidarnosti. Cijena plina trebala bi odražavati prosjek tržišne cijene za dan unaprijed na datum koji prethodi zahtjevu za solidarnost u državi članici koja pruža solidarnost. Uzimajući navedeno u obzir, naknada se i dalje temelji na tržišnoj cijeni, kako je propisano u Preporuci Komisije (EU) 2018/177 (14). Prosječna tržišna cijena za dan unaprijed neovisnija je od volatilnosti i vrlo visokih promptnih cijena tijekom kriznih situacija te kao takva ograničava eventualne neželjene poticaje.

(81)

Kako je istaknuto u Preporuci (EU) 2018/177, trošak odštete za ograničavanje rada industrije smije biti obuhvaćen naknadom samo ako nije pokriven cijenom plina koju država članica koja je zatražila solidarnost mora platiti te država članica koja je zatražila solidarnost ne bi trebala morati dvaput platiti naknadu za iste troškove. Uzimajući u obzir iznimne okolnosti u kojima su cijene plina dosegle dosad nezabilježene razine, država članica koja prima solidarnost ne bi trebala biti automatski obvezna u punoj mjeri pokriti druge troškove, kao što su naknade štete ili troškovi sudskih postupaka, koji nastanu u državi članici koja pruža solidarnost, osim ako je u sporazumu o solidarnosti dogovoreno neko drugo rješenje. Iskustvo je pokazalo da je ključna prepreka za sklapanje sporazumâ o solidarnosti obveza države članice koja prima solidarnost da u cijelosti snosi financijski rizik za sve izravne ili neizravne troškove naknada koji bi mogli proizaći iz pružanja mjera solidarnosti. Stoga bi u standardnim pravilima za sporazume o solidarnosti trebalo ublažiti neograničenu odgovornost kako bi se što prije omogućilo sklapanje preostalih sporazuma jer su ti sporazumi kamen temeljac Uredbe (EU) 2017/1938 te se njima odražava Unijino načelo energetske solidarnosti. Ako naknada za neizravne troškove ne premašuje 100 % cijene plina, ako je opravdana i nije pokrivena cijenom plina, te bi troškove trebala pokriti država članica koja prima solidarnost.

Međutim, ako zatraženi trošak premašuje 100 % cijene plina, Komisija bi nakon savjetovanja s relevantnim nadležnim tijelima trebala utvrditi pravednu naknadu troškova i stoga imati mogućnost provjeriti je li ograničenje naknade troškova primjereno. Komisija bi stoga u pojedinačnim slučajevima trebala moći dopustiti naknadu koja je drukčija od naknade utvrđene u Uredbi (EU) 2017/1938, uzimajući u obzir posebne okolnosti dotičnog slučaja, što uključuje mjere za štednju plina i za smanjenje potražnje za plinom, i načelo energetske solidarnosti. Komisija bi u procjeni na odgovarajući način trebala razmotriti izbjegavanje prekomjernih neizravnih troškova kao posljedice ograničavanja opskrbe kupcima plina ili isključivanja kupaca plina.

(82)

Pravilima ove Uredbe koja se odnose na plaćanje naknade za mjere solidarnosti među državama članicama ne dovode se u pitanje načela naknade štete u okviru nacionalnog ustavnog prava.

(83)

Sklapanje aranžmanâ o solidarnosti sa susjednim državama članicama, kako se zahtijeva na temelju članka 13. stavka 10. Uredbe (EU) 2017/1938, najprikladniji je instrument za provedbu obveze pružanja mjera solidarnosti na temelju članka 13. stavaka 1. i 2. te uredbe. Stoga bi državama članicama trebalo dopustiti da odstupe od standardnih pravila o naknadi utvrđenih u toj uredbi ako se u sporazumu o solidarnosti dogovore o drugim pravilima. Posebice, države članice trebale bi zadržati mogućnost bilateralnog dogovora o dodatnoj naknadi kojom se pokrivaju drugi troškovi, kao što su puni troškovi nastali zbog obveze plaćanja naknade u državi članici koja pruža solidarnost, uključujući odštetu za ograničavanje rada industrije. U bilateralnim sporazumima o solidarnosti takvi troškovi mogu biti obuhvaćeni naknadom povrh cijene plina ako je nacionalnim pravnim okvirom predviđena obveza plaćanja odštete za ograničavanje rada industrije, među ostalim naknade za gospodarsku štetu.

(84)

Država članica koja je zatražila solidarnost trebala bi aktivirati mehanizam standardne solidarnost kao krajnju mjeru samo ako se na tržištu ne nude dostatne količine plina, uključujući UPP i količine plina koje su dobrovoljno ponudili nezaštićeni kupci, kako bi se zadovoljila potražnja kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti. Na temelju Uredbe (EU) 2017/1938 od država članica zahtijeva se da iscrpe sve mjere iz svojih interventnih planova, uključujući prisilno ograničavanje opskrbe do razine kupaca zaštićenih mehanizmom solidarnosti.

(85)

Hitna priroda i posljedice moguće aktivacije mehanizma solidarnosti trebale bi podrazumijevati blisku suradnju među uključenim državama članicama, s Komisijom i nadležnim kriznim upraviteljima koje su imenovale države članice u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (g) Uredbe (EU) 2017/1938. Zahtjev bi stoga trebalo pravodobno dostaviti svim stranama te bi on trebao sadržavati minimalni skup elemenata koje državama članicama koje pružaju solidarnost omogućuju da odgovore bez odgode. Odgovor država članica koje pružaju solidarnost trebao bi uključivati informacije o količini plina koja bi se mogla isporučiti državi članici koja je zatražila solidarnost, uključujući količine koje bi se mogle osloboditi kad se primjenjuju netržišne mjere. Države članice mogu se dogovoriti o dodatnim tehničkim i koordinacijskim aranžmanima kako bi se olakšao pravodoban odgovor na zahtjev za solidarnost. Pri pružanju solidarnosti države članice i njihova nadležna tijela trebali bi osigurati operativnu sigurnost mreže i pouzdanost mreže.

(86)

Država članica koja je zatražila solidarnost trebala bi moći primiti solidarnost od više država članica. Mehanizam standardne solidarnosti trebao bi se aktivirati samo ako država članica koja pruža solidarnost nije sklopila nikakav bilateralni aranžman s državom članicom koja je zatražila solidarnost. Ako postoji bilateralni aranžman između države članice koja je zatražila solidarnost i države članice koja pruža solidarnost, taj bi aranžman trebao imati prednost i primjenjivati se među njima.

(87)

Komisija bi trebala moći pratiti primjenu mehanizma standardne solidarnosti i, ako se to bude smatralo potrebnim, trebala bi moći olakšati pružanje odgovora na zahtjeve za solidarnost. U tu bi svrhu Komisija trebala osigurati interaktivnu platformu na kojoj bi trebao biti dostupan predložak i koja bi trebala omogućiti kontinuirano podnošenje zahtjeva za solidarnost u stvarnom vremenu i njihovo povezivanje s odgovarajućim dostupnim količinama.

(88)

Države članice i ugovorne stranke Energetske zajednice također mogu sklopiti dobrovoljne aranžmane za primjenu mjera solidarnosti.

(89)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(90)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,