Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 32019R1851

    Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/1851 оd 28. svibnja 2019. o dopuni Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda homogenosti odnosnih izloženosti u sekuritizaciji (Tekst značajan za EGP)

    C/2019/3785

    SL L 285, 6.11.2019, p. 1–5 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 06/03/2024

    ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2019/1851/oj

    6.11.2019   

    HR

    Službeni list Europske unije

    L 285/1

    DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/1851

    оd 28. svibnja 2019.

    o dopuni Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda homogenosti odnosnih izloženosti u sekuritizaciji

    (Tekst značajan za EGP)

    EUROPSKA KOMISIJA,

    uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

    uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 20. stavak 14. treći podstavak i članak 24. stavak 21. treći podstavak,

    budući da:

    (1)

    da bi se ulagateljima omogućila temeljita dubinska analiza i olakšala procjena odnosnih rizika u skladu s ciljevima Uredbe (EU) 2017/2402, odnosne izloženosti sekuritizacije trebale bi imati slične profile rizičnosti. Stoga je potrebno utvrditi jedinstvene kriterije za određivanje homogenosti određenog skupa odnosnih izloženosti.

    (2)

    Skup odnosnih izloženosti trebalo bi smatrati homogenim samo ako sadržava izloženosti prema jednoj vrsti imovine. Stoga bi radi odgovarajuće dodjele izloženosti trebalo identificirati različite vrste imovine. Tržišna je praksa već prepoznala ustaljene vrste imovine za određivanje homogenosti određenog skupa odnosnih izloženosti. Međutim, da bi se izbjeglo ograničavanje financijskih inovacija i narušavanje postojeće tržišne prakse, trebalo bi dopustiti da se određeni skupovi odnosnih izloženosti koje ne odgovaraju onima u ustaljenim vrstama imovine mogu na temelju internih metodologija i parametara koje inicijator ili sponzor dosljedno primjenjuje smatrati jednom vrstom imovine. Moguće je jednu izloženost dodijeliti jednoj ili više vrsta imovine. Ipak bi sve odnosne izloženosti u određenoj sekuritizaciji trebale pripadati istoj vrsti imovine.

    (3)

    Standardi odobravanja plasmana služe za mjerenje i procjenu kreditnog rizika sekuritizacije koji je povezan s odnosnim izloženostima i stoga su korisni pokazatelji homogenosti tih izloženosti. S tim u skladu, primjena sličnih standarda odobravanja plasmana trebala bi biti pokazatelj sličnog profila rizičnosti skupa odnosnih izloženosti, dok bi primjena standarda odobravanja plasmana koji nisu slični mogla rezultirati izloženostima bitno različitih profila rizičnosti, čak i ako su svi takvi standardi odobravanja plasmana vrlo kvalitetni.

    (4)

    Servisiranje odnosnih izloženosti, uključujući praćenje, naplatu i administrativnu obradu novčanih primitaka od odnosnih izloženosti na strani imovine sekuritizacijskog subjekta posebne namjene (SSPN), bitno utječe na očekivane novčane tokove od tih odnosnih izloženosti i stoga olakšava predviđanja novčanih tokova i ulagateljima omogućuje statistički pouzdane pretpostavke o karakteristikama plaćanja i statusu neispunjavanja obveza. Bez obzira na to servisira li izloženosti inicijator, inicijatori i treća strana ili treće strane, servisiranje skupa odnosnih izloženosti primjenom sličnih postupaka, sustava i načina upravljanja trebalo bi biti nužan uvjet za potvrdu homogenosti skupa odnosnih izloženosti. Stoga bi na odnosne izloženosti u skupu trebalo primjenjivati dovoljno slične postupke servisiranja da bi ulagatelj mogao pouzdano i na temelju sličnih parametara procijeniti učinak servisiranja.

    (5)

    Ulagatelji za određene vrste imovine možda neće moći na odgovarajući način procijeniti odnosne rizike skupa odnosnih izloženosti samo na temelju sličnih standarda servisiranja i odobravanja plasmana. Stoga bi na neke vrste imovine trebalo primjenjivati određene čimbenike kako bi se zajamčila točna procjena homogenosti. Inicijator ili sponzor stoga bi u svakom pojedinačnim slučaju trebao primijeniti jedan ili više relevantnih čimbenika vodeći računa o vrsti sekuritizacije (tj. sekuritizacija koja nije ABCP ili ABCP sekuritizacija), specifičnim karakteristikama određenog skupa odnosnih izloženosti te o tome mogu li ulagatelji na temelju zajedničkih metodologija i parametara procijeniti odnosne rizike dobivenog skupa. Stoga se kreditne linije odobrene fizičkim osobama za osobne potrebe, potrebe obitelji ili potrošnju kućanstva i potraživanja od kupaca kao vrste imovine smatraju dovoljno homogenima, pod uvjetom da se primjenjuju i slični standardi odobravanja plasmana i slični postupci servisiranja. Dodatni zahtjevi za te vrste imovine u obliku čimbenika homogenosti doveli bi do prekomjernih koncentracija u sekuritiziranim portfeljima. Stoga za te vrste imovine ne bi trebalo zahtijevati primjenu čimbenika homogenosti.

    (6)

    Ne bi trebalo smatrati da promjena karakteristika odnosnih izloženosti u odnosu na uvjete homogenosti, uključujući čimbenike homogenosti, koja nije nastupila zbog pogreške inicijatora, nego zbog razloga koji su izvan njegove kontrole, utječe na homogenost skupa ako izloženosti u trenutku iniciranja sekuritizacije u svim drugim aspektima ispunjavaju zahtjeve iz ove Uredbe i ako je takva promjena nastupila nakon iniciranja sekuritizacije. Budući da su uvjeti za određivanje homogenosti odnosnih izloženosti relevantni i za ABCP sekuritizacije i za sekuritizacije koje nisu ABCP, jednake bi odredbe trebalo primijeniti na obje vrste sekuritizacija bez obzira na pojedinačne čimbenike homogenosti koji bi mogli biti relevantni samo za određene vrste imovine u sekuritizacijama ABCP ili sekuritizacijama koje nisu ABCP.

    (7)

    Odredbe ove Uredbe usko su povezane jer se odnose na homogenost i za ABCP sekuritizacije i za sekuritizacije koje nisu ABCP. Kako bi se osigurala koherentnost tih odredbi koje bi trebale stupiti na snagu istodobno te omogućio njihov potpuni pregled i jednostavna dostupnost osobama na koje se te obveze odnose, primjereno je oba regulatorna tehnička standarda o homogenosti propisana Uredbom (EU) 2017/2402 uključiti u jednu uredbu. Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Komisiji dostavilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

    (8)

    Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo blisko je surađivalo s Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire (ESMA) i Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) prije podnošenja nacrta tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba. Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je i otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi i zatražilo je mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

    DONIJELA JE OVU UREDBU:

    Članak 1.

    Homogenost odnosnih izloženosti

    Za potrebe članka 20. stavka 8. i članka 24. stavka 15. Uredbe (EU) 2017/2402 odnosne izloženosti smatraju se homogenima ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

    (a)

    pripadaju jednoj od sljedećih vrsta imovine:

    i.

    stambeni krediti osigurani jednom ili više hipoteka na stambenoj nekretnini ili stambeni krediti za koje u cijelosti jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) koji ispunjava uvjete za najmanje 2. stupanj kreditne kvalitete, kako je određeno u dijelu trećem glavi II. poglavlju 2. te uredbe;

    ii.

    komercijalni zajmovi osigurani jednom ili više hipoteka na poslovnoj nekretnini, uključujući uredske ili druge poslovne prostore;

    iii.

    kreditne linije odobrene fizičkim osobama za osobne potrebe, potrebe obitelji ili potrošnju kućanstva;

    iv.

    kreditne linije, uključujući kredite i leasing, odobrene bilo kojoj vrsti poduzeća ili trgovačkog društva;

    v.

    krediti za kupnju automobila i leasing automobila;

    vi.

    potraživanja po kreditnim karticama;

    vii.

    potraživanja od kupaca;

    viii.

    druge odnosne izloženosti koje inicijator ili sponzor na temelju internih metodologija i parametara smatra zasebnom vrstom imovine;

    (b)

    zajamčene su u skladu sa standardima u kojima se za procjenu povezanog kreditnog rizika primjenjuju slični pristupi;

    (c)

    servisiraju se u skladu sa sličnim postupcima praćenja, naplate i administrativne obrade novčanih primitaka na strani imovine sekuritizacijskog subjekta posebne namjene (SSPN);

    (d)

    primjenjuje se jedan ili više čimbenika homogenosti u skladu s člankom 2.

    Za potrebe točke (a) ovog članka, ako se odnosna izloženost može povezati s nekoliko vrsta imovine, ta se izloženost dodjeljuje samo jednoj vrsti imovine u toj sekuritizaciji.

    Sve promjene odnosnih izloženosti u skupu koje se u skladu s ovom Uredbom smatraju homogenima ne utječu na takvu homogenost ako su takve promjene nastale zbog razloga koji su izvan kontrole inicijatora ili sponzora.

    Članak 2.

    Čimbenici homogenosti

    1.   Čimbenici homogenosti za vrstu imovine iz članka 1. točke (a) podtočke i. sljedeći su:

    (a)

    rangiranje prava na osiguranje, pri čemu skup odnosnih izloženosti sadržava samo jedno od sljedećeg:

    i.

    kredite osigurane prvoklasnim pravima na osiguranje stambene nekretnine;

    ii.

    kredite osigurane pravima na osiguranje stambene nekretnine niže klase i svih viših klasa;

    iii.

    kredite osigurane pravima na osiguranje stambene nekretnine niže klase;

    (b)

    vrsta stambene nekretnine, pri čemu skup sadržava samo jednu od sljedećih vrsta:

    i.

    nekretnine koje donose prihod;

    ii.

    nekretnine koje ne donose prihod;

    (c)

    jurisdikcija, pri čemu se skup sastoji od izloženosti osiguranih stambenim nekretninama koje se nalaze u istoj jurisdikciji.

    2.   Čimbenici homogenosti za vrstu imovine iz članka 1. točke (a) podtočke ii. sljedeći su:

    (a)

    rangiranje prava na osiguranje, pri čemu skup sadržava samo jednu od sljedećih vrsta odnosnih izloženosti:

    i.

    kredite osigurane prvoklasnim pravima na osiguranje poslovne nekretnine;

    ii.

    kredite osigurane pravima na osiguranje poslovne nekretnine niže klase i svih viših klasa;

    iii.

    kredite osigurane pravima na osiguranje poslovne nekretnine niže klase;

    (b)

    vrsta poslovne nekretnine, pri čemu skup sadržava samo jednu od sljedećih vrsta:

    i.

    uredske zgrade;

    ii.

    maloprodajni prostor;

    iii.

    bolnice;

    iv.

    skladišta;

    v.

    hotele;

    vi.

    industrijske objekte;

    vii.

    druge specifične vrste poslovnih nekretnina;

    (c)

    jurisdikcija, pri čemu se skup sastoji od izloženosti osiguranih nekretninama koje se nalaze u istoj jurisdikciji.

    3.   Čimbenici homogenosti za vrstu imovine iz članka 1. točke (a) podtočke iv. sljedeći su:

    (a)

    vrsta dužnika, pri čemu skup sadržava samo jednu od sljedećih vrsta dužnika:

    i.

    mikro, mala i srednja poduzeća;

    ii.

    druge vrste poduzeća i trgovačkih društava;

    (b)

    jurisdikcija, pri čemu skup sadržava samo jednu od sljedećih vrsta odnosnih izloženosti:

    i.

    izloženosti osigurane nekretninama koje se nalaze u istoj jurisdikciji;

    ii.

    izloženosti prema dužnicima koji su rezidenti u istoj jurisdikciji.

    4.   Čimbenici homogenosti za vrstu imovine iz članka 1. točke (a) podtočke v. sljedeći su:

    (a)

    vrsta dužnika, pri čemu se skup sastoji od odnosnih izloženosti sa samo jednom od sljedećih vrsta dužnika:

    i.

    fizičke osobe;

    ii.

    mikro, mala i srednja poduzeća;

    iii.

    druge vrste poduzeća i trgovačkih društava;

    iv.

    subjekti javnog sektora;

    v.

    financijske institucije;

    (b)

    jurisdikcija, pri čemu se skup sastoji od odnosnih izloženosti prema dužnicima koji su rezidenti u istoj jurisdikciji.

    5.   Čimbenici homogenosti za vrstu imovine iz članka 1. točke (a) podtočke vi. sljedeći su:

    (a)

    vrsta dužnika, pri čemu se skup sastoji od odnosnih izloženosti sa samo jednom od sljedećih vrsta dužnika:

    i.

    fizičke osobe;

    ii.

    mikro, mala i srednja poduzeća;

    iii.

    druge vrste poduzeća i trgovačkih društava;

    iv.

    subjekti javnog sektora;

    v.

    financijske institucije;

    (b)

    jurisdikcija, pri čemu se skup sastoji od odnosnih izloženosti prema dužnicima koji su rezidenti u istoj jurisdikciji.

    6.   Čimbenici homogenosti za vrstu imovine iz članka 1. točke (a) podtočke viii. sljedeći su:

    (a)

    vrsta dužnika;

    (b)

    rangiranje prava na osiguranje;

    (c)

    vrsta nekretnine;

    (d)

    jurisdikcija.

    Članak 3.

    Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

    Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravn;o se primjenjuje u svim državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 28. svibnja 2019.

    Za Komisiju

    Predsjednik

    Jean-Claude JUNCKER

    (1)  SL L 347, 28.12.2017., str. 35.

    (2)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

    (3)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

    Top