(1)

cilj Unije da osigura visoku razinu sigurnosti u području slobode, sigurnosti i pravde na temelju članka 67. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebalo bi ostvariti, između ostalog, zajedničkim mjerama o prijelazu osoba preko unutarnjih granica, nadzorom vanjskih granica i zajedničkom viznom politikom kao dijelom usklađenog višeslojnog sustava kojim bi se omogućila razmjena podataka i potpuna svjesnost o situaciji i čiji je cilj olakšati zakonito putovanje i rješavati nezakonito useljavanje;

(2)

Uniji je potreban usklađeniji pristup unutarnjim i vanjskim aspektima upravljanja migracijom i unutarnje sigurnosti te bi trebala uspostaviti vezu između borbe protiv nezakonitog useljavanja i unapređenja sigurnosti vanjskih granica Unije kao i bliskiju suradnju i dijalog s trećim zemljama u svrhu rješavanja nezakonitog useljavanja i promicanja zakonite migracije.

(3)

Treba razviti integrirani pristup pitanjima koja proizlaze iz pritiska migracije i zahtjeva za azilom kao i za upravljanje vanjskim granicama Unije te treba predvidjeti proračun i odgovarajuća sredstva za rješavanje hitnih situacija u duhu poštovanja ljudskih prava i solidarnosti među svim državama članicama uz istodobno očuvanje svijesti o nacionalnim odgovornostima i osiguravanje jasne podjele zadaća.

(4)

Strategija unutarnje sigurnosti Unije („Strategija unutarnje sigurnost”) koju je Vijeće donijelo u veljači 2010. predstavlja zajednički program rada za rješavanje tih zajedničkih sigurnosnih pitanja. Komunikacija Komisije iz studenog 2010. pod nazivom „Strategija unutarnje sigurnosti EU-a na djelu” prevodi načela i smjernice strategije u konkretne mjere tako što utvrđuje pet strateških ciljeva: prekinuti mreže međunarodnog kriminala, spriječiti terorizam i rješavati pitanja radikalizacije i regrutacije, podići stupanj sigurnosti građana i poduzeća u kibernetičkom prostoru, ojačati sigurnost upravljanjem granicama i povećati otpornost Europe suočene s krizom i katastrofom.

(5)

U skladu sa Strategijom unutarnje sigurnosti Unije, sloboda, sigurnost i pravda ciljevi su kojima se mora istodobno težiti, a da bi se ostvarili sloboda i pravda, sigurnost bi uvijek trebalo ostvarivati u skladu s načelima Ugovora, vladavinom prava i obvezama Unije u području temeljnih prava.

(6)

Solidarnost među državama članicama, jasnoća u pogledu podjele zadaća, poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava te vladavine prava, snažna usredotočenost na globalnu perspektivu i veza s vanjskom sigurnošću te dosljednost i usklađenost s ciljevima vanjske politike Unije iz članka 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) trebali bi predstavljati ključna načela pri provedbi Strategije unutarnje sigurnosti.

(7)

Kako bi promicale provedbu Strategije unutarnje sigurnosti i osigurale njezinu stvarnu primjenu, osnivanjem Fonda za unutarnju sigurnost države članice trebale bi dobiti odgovarajuću financijsku potporu Unije („Fond”).

(8)

Zbog pravnih posebnosti primjenjivih na glavu V. UFEU-a, osnivanje Fonda kao jedinstvenog financijskog instrumenta nije pravno moguće. Stoga bi Fond trebalo osnovati kao sveobuhvatan okvir za financijsku potporu Unije u području unutarnje sigurnosti koji bi obuhvaćao instrument financijske potpore na području vanjskih granica i viza („Instrument”) iz ove Uredbe kao i instrument financijske potpore za policijsku suradnju, sprečavanje i suzbijanje kriminala te upravljanje krizama iz Uredbe (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Ovaj sveobuhvatni okvir trebala bi dopuniti Uredba (EU) br. 514/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5) na koju bi se ova Uredba trebala pozivati u pogledu pravila o programiranju, financijskog upravljanju, upravljanju i kontroli, poravnavanju računa, zatvaranju programa te izvještavanju i evaluaciji.

(9)

Nova struktura financiranja u području unutarnjih poslova s dva stupa trebala bi doprinijeti pojednostavljenju, racionalizaciji, konsolidaciji i transparentnosti financiranja u tom području. Potrebne su sinergije, dosljednost i komplementarnost s ostalim fondovima i programima, uključujući s ciljem financiranja zajedničkih ciljeva. No, trebalo bi izbjegavati preklapanje različitih instrumenata financiranja.

(10)

Fond bi trebao odražavati potrebu za sve većom fleksibilnošću i pojednostavljenjem uz istodobno poštovanje zahtjeva u smislu predvidljivosti i osiguravanje poštene i transparentne raspodjele sredstava radi ostvarivanja općih i specifičnih ciljeva iz ove Uredbe.

(11)

Učinkovitost mjera i kvaliteta trošenja vodeća su načela pri provedbi Fonda. Nadalje, Fond bi također trebalo provoditi na najučinkovitiji i korisnicima najprilagođeniji način.

(12)

Fond bi trebao posebno uzeti u obzir države članice koje su zbog svog geografskog položaja suočene s nerazmjernim opterećenjem uslijed migracijskih tokova.

(13)

Solidarnost i podjela odgovornosti između država članica i Unije temeljna je sastavnica zajedničke politike za upravljanje vanjskim granicama.

(14)

Fond bi trebao iskazati solidarnost pružanjem financijske potpore onim državama članicama koje u potpunosti primjenjuju schengenske odredbe o vanjskim granicama kao i onima koje se pripremaju za puno sudjelovanje u Schengenu te bi ga države članice trebale primjenjivati u interesu zajedničke politike Unije za upravljanje vanjskim granicama.

(15)

Kako bi se doprinijelo postizanju općih ciljeva ovog Fonda, države članice trebale vi osigurati da se njihovim nacionalnim programima rješavaju posebni ciljevi Instrumenta te da je dodjeljivanje sredstava između ciljeva proporcionalno izazovima i potrebama te da su ciljevi ostvarivi. Ako se nacionalnim programima ne rješava jedan od posebnih ciljeva ili je dodjela ispod minimalnih postotaka za pojedine ciljeve nacionalnih programa iz ove Uredbe, dotična država članica trebala bi u okviru programa dati obrazloženje.

(16)

Radi mjerenja postignuća Fonda trebalo bi uspostaviti zajedničke pokazatelje u pogledu svakog posebnog cilja ovog Instrumenta. Mjerenje ostvarivanja posebnih ciljeva putem zajedničkih pokazatelja ne čini provedbu mjera povezanih s tim pokazateljima obvezatnom.

(17)

Sudjelovanje države članice ne bi se trebalo poklapati s njezinim sudjelovanjem u privremenom financijskom instrumentu Unije koji podupire države članice korisnice u financiranju, između ostalog, djelovanja na novim vanjskim granicama Unije u okviru primjene schengenske pravne stečevine na granice, vize i nadzor vanjskih granica.

(18)

Instrument bi trebalo razvijati na temelju postupka izgradnje kapaciteta koji je razvijen uz pomoć Fonda za vanjske granice za razdoblje 2007.-2013. uspostavljenog Odlukom br. 574/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) te bi ga trebalo proširiti kako bi se uzeo u obzir novi razvoj događaja.

(19)

Kada obavljaju zadaće na vanjskim granicama i u konzulatima u skladu sa schengenskom pravnom stečevinom o granicama i vizama, države članice provode aktivnosti u interesu i u ime svih ostalih država članica na schengenskom prostoru pa time obavljaju javnu uslugu za Uniju. Instrument bi trebao doprinijeti pokrivanju operativnih troškova vezanih uz nadzora granice i viznu politiku te omogućiti državama članicama očuvanje sposobnosti koja su ključne za obavljanje te službe za sve. To je potpora u obliku pune naknade posebnih troškova po izboru povezanih s ciljevima iz Instrumenta i trebala bi činiti sastavni dio nacionalnih programa.

(20)

Instrument bi trebao nadopuniti i ojačati aktivnosti koje se poduzimaju za razvoj operativne suradnje pod okriljem Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije („agencija Frontex”) osnovane Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 (7), uključujući nove aktivnosti koje su rezultat izmjena uvedenih Uredbom (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8) te na taj način dodatno ojačati solidarnost među državama članicama koje nadziru vanjske granice u interesu i u ime cijelog schengenskog prostora. Među ostalim, to znači da bi države članice pri sastavljanju svojih nacionalnih programa trebale uzeti u obzir analitička sredstva, operativne i tehničke smjernice koje je razradila agencija Frontex te razrađeni izvedbeni program osposobljavanja, tj. zajednički ključni izvedbeni program za osposobljavanje službenika graničnog nadzora, uključujući njegove sastavnice u pogledu temeljnih prava i pristupa međunarodnoj zaštiti. Radi razvoja komplementarnosti između svojih zadataka i odgovornosti država članica za nadzor i zaštitu vanjskih granica te radi osiguranja dosljednosti i izbjegavanja troškovne neučinkovitosti, Komisija bi se trebala savjetovati s agencijom Frontex o nacrtu nacionalnih programa koje predlažu države članica, a posebno o aktivnostima koje se financiraju na temelju operativne pomoći.

(21)

Instrument bi trebalo provoditi uz potpuno poštovanje prava i načela iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije i međunarodnih obveza Unije, ne dovodeći pritom u pitanje primjenu posebnih odredaba o pravu na azil i međunarodnu zaštitu.

(22)

Jedinstveni i visokokvalitetni nadzor vanjske granice neophodna je za jačanje područja slobode, sigurnosti i pravde. U skladu sa zajedničkim standardima Unije ovim bi se Instrumentom trebale poduprijeti mjere za upravljanje vanjskim granicama koje se moraju provoditi u skladu s četverotračnim modelom za nadzor pristupa koji uključuje mjere u trećim zemljama, suradnju sa susjednim zemljama, mjere nadzora granica i mjere kontrole unutar područja slobodnog kretanja radi sprečavanja nezakonitog useljavanja i prekograničnog kriminala u schengenskom prostoru.

(23)

Na temelju članka 3. UEU-a Instrumentom bi se trebale podupirati aktivnosti kojima se osigurava zaštita djece kojima prijeti opasnost na vanjskim granicama. Poglavito, države članice bi pri provođenju mjera povezanih s identifikacijom, neposrednom pomoći i upućivanjem na službe za zaštitu trebale, kad god je to moguće, posebnu pažnju posvetiti ranjivim osobama, a posebno djeci i maloljetnicima bez pratnje.

(24)

Kako bi se osigurao jedinstveni i visokokvalitetni nadzor vanjskih granica te olakšalo zakonito putovanje preko vanjskih granica u okviru strategije unutarnje sigurnosti, Instrument bi trebao doprinijeti razvoju zajedničkog europskog integriranog sustava upravljanja granicama. Taj sustav uključuje sve mjere koje na različitim razinama obuhvaćaju politiku, zakonodavstvo, sustavnu suradnju, raspodjelu tereta, ocjenu situacije i okolnosti koje se mijenjanju u vezi s graničnim prijelazima na kojima nezakoniti migranti prelaze granicu, osoblje, opremu i tehnologiju koje su donijele nadležne vlasti država članica u suradnji s agencijom Frontex, s trećim zemljama i po potrebi s ostalim sudionicima, posebno EUROPOL-om i Agencijom za operativno upravljanje opsežnim informatičkim sustavima, primjenjujući, između ostalog, četverotračni model za sigurnost granica i integriranu analizu rizika Unije.

(25)

U skladu s Protokolom br. 5 koji je priložen Aktu o pristupanju iz 2003. o kopnenom tranzitu osoba između Kaliningradske regije i drugih dijelova Ruske Federacije, Instrumentom bi se trebali snositi svi dodatni troškovi nastali pri provedbi posebnih odredbi pravne stečevine Unije u vezi s takvim tranzitom, tj. Uredbe Vijeća (EZ) br. 693/2003 (9) i Uredbe Vijeća (EZ) br. 694/2003 (10). Međutim, potreba za kontinuiranom financijskom potporom zbog propuštenih naknada trebala bi ovisiti o viznom režimu koji je na snazi između Unije i Ruske Federacije.

(26)

Instrument bi trebao obuhvatiti potporu za nacionalne mjere i suradnju između država članica u području vizne politike i ostalih predgraničnih aktivnosti koje se provode prije samog nadzora vanjskih granica te bi trebao u potpunosti koristiti vizni informacijski sustav (VIS). Učinkovito upravljanje aktivnostima koje organiziraju službe država članica u trećim zemljama u interesu je zajedničke vizne politike u okviru višeslojnog sustava čiji je cilj olakšavanje zakonitog putovanja i suzbijanje nezakonitog useljavanja u Uniju te čini sastavni dio zajedničkog integriranog sustava upravljanja granicama.

(27)

Nadalje, Instrument bi trebao podupirati mjere na državnom području zemalja schengenskog prostora kao dio razvoja zajedničkog integriranog sustava upravljanja granicama koji osnažuje cjelokupno funkcioniranje schengenskog prostora.

(28)

Instrumentom bi također trebalo podupirati razvoju informatičkih sustava od strane Unije, koji se temelje na postojećim i/ili novim sustavima, koji bi države članice opskrbio alatima za učinkovitije upravljanje kretanjem državljana trećih zemalja preko granica i osiguravanje bolje identifikacije i provjere putnika, čime bi se olakšalo putovanje i osnažila sigurnost granica. U tu svrhu, u skladu sa strategijom upravljanja informacijama u području unutarnje sigurnosti EU-a, trebalo bi uspostaviti program s ciljem pokrivanja troškova za razvoj središnjih i nacionalnih sastavnica takvih sustava, osiguravajući tehničku dosljednost, interoperabilnost s drugim informatičkim sustavima EU-a, uštedu troškova i neometanu primjenu u državama članicama. Informatičkim sustavima bi se trebala poštovati temeljna prava, uključujući zaštitu osobnih podataka.

(29)

Države članice trebale bi namijeniti potrebna financijska sredstva Europskom sustavu za nadzor granica (EUROSUR) (11) kako bi osigurale dobro funkcioniranje tog sustava.

(30)

Kako bi se odmah počeli rješavati nepredviđeni migracijski pritisak i rizici za graničnu sigurnost, trebalo bi omogućiti pružanje hitne potpore u skladu s okvirom utvrđenim Uredbom (EU) br. 514/2014.

(31)

Nadalje, radi ostvarenja pojačane solidarnosti na cijelom schengenskom prostoru, ako se, posebno nakon evaluacije Schengena, utvrde nedostaci ili mogući rizici, dotična država članica trebala bi to pitanje rješavati na odgovarajući način putem korištenja sredstava iz svojih nacionalnih programa prema prioritetima te, prema potrebi, upotpunjujući mjere hitne potpore.

(32)

Kako bi se ojačale solidarnost i podjela odgovornosti, države članice trebalo bi poticati na korištenje dijela sredstava raspoloživih u okviru njihovih nacionalnih programa za posebne prioritete koje je utvrdila Unija, kao što su kupovina tehničke opreme potrebne agenciji Frontex i razvoj konzularne suradnje za Uniju. Treba do najveće mjere povećati učinak financiranja Unije mobiliziranjem, udruživanjem i poticanjem javnih i privatnih financijskih sredstava. Trebalo bi osigurati krajnju transparentnost, odgovornost i demokratski nadzor nad inovativnim financijskim instrumentima i mehanizmima koji uključuju proračun Unije.

(33)

Radi zaštite primjene schengenske pravne stečevine na cijelom schengenskom prostoru, trebalo bi također u okviru Instrumenta poduprijeti provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 1053/2013 (12) kao ključnog instrumenta za olakšanje provedbe politika Unije u području slobode, pravde i sigurnosti osiguravanjem visoke razine zaštite vanjske granice i odsutnosti nadzora granica unutar schengenskog prostora.

(34)

Uzevši u obzir iskustva s Fondom za vanjske granice i razvojem Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) i Viznog informacijskog sustava (VIS), smatra se primjerenim omogućiti određeni stupanj fleksibilnosti u pogledu mogućih prijenosa sredstava između različitih načina provedbe ciljeva u okviru Instrumenta, ne dovodeći pritom u pitanje načelo da se od samog početka osiguraju kritična masa i financijska stabilnost za programe te operativna potpora za države članice i ne dovodeći u pitanje nadzor Europskog parlamenta i Vijeća.

(35)

Isto tako, trebalo bi proširiti područje primjene mjera i povisiti gornju granicu za sredstva koja Uniji stoje na raspolaganju („mjere Unije”) kako bi se povećao kapacitet Unije da u određenoj proračunskoj godini provede višestruke aktivnosti u području upravljanja vanjskim granicama i zajedničke vizne politike u interesu Unije u cjelini kada se za time pojavi potreba i u mjeri u kojoj ona to iziskuje. Takve mjere Unije obuhvaćaju istraživanja i pilot-projekte za unapređenje upravljanja vanjskih granicama i zajedničke vizne politike i njihove primjene, izobrazbe službenika graničnog nadzora u području zaštite ljudskih prava, mjere ili postupke u trećim zemljama za rješavanje migracijskih pritisaka iz tih zemalja u interesu optimalnog upravljanja migracijskim tokovima u Uniju i učinkovite organizacije s time povezanih zadataka na vanjskim granicama i u konzulatima.

(36)

Mjere u trećim zemljama i one koje su s njima u vezi, a koje se podupiru putem Instrumenta, trebalo bi donositi u sinergiji i u skladu s ostalim djelovanjima izvan Unije koja se podupiru putem zemljopisno i tematski koncipiranih instrumenta Unije za vanjsku pomoć. Pri provedbi takvih djelovanja posebno bi trebalo težiti potpunoj usklađenosti s načelima i općim ciljevima vanjskog djelovanja i vanjske politike Unije povezanih s dotičnom zemljom ili regijom. Sredstvima Fonda ne bi se smjele podupirati djelovanja koja su izravno usmjerena na razvoj, te bi ona po potrebi trebala dopunjavati financijsku pomoć osiguranu instrumentima vanjske pomoći. Potrebna je također usklađenost s humanitarnom politikom Unije, posebno u pogledu provedbe hitnih mjera.

(37)

Financiranje iz proračuna Unije trebalo bi se usmjeriti na aktivnosti u kojima intervencija Unije, u usporedbi s djelovanjem samih država članica, može donijeti dodanu vrijednost. S obzirom na to da je Unija u boljem položaju od država članica za pružanje okvira kojim će iskazati solidarnost Unije na područjima nadzora granica, vizne politike i upravljanja migracijskim tokovima te za osiguravanje platforme za razvoj zajedničkih informatičkih sustava koji bi te politike podupirali, financijska potpora koja je ovom Uredbom predviđena osobito doprinosi jačanju nacionalnih i sposobnosti Unije na tim područjima.

(38)

Ovom bi se Uredbom trebalo uspostaviti dodjelu osnovnih iznosa državama članicama. Osnovni iznos za svaku državu članicu trebao bi se izračunati na temelju sredstava, koja su svakoj državi članici dodijeljena iz Fonda za vanjske granice u razdoblju od 2010. do 2012., podijeljenih s ukupnim iznosom sredstava raspoloživih za podijeljeno upravljanje za te tri godine. Izračuni su provedeni u skladu s mjerilima za raspodjelu utvrđenog u Odluci br. 574/2007/EZ.

(39)

Komisija bi, u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe (EU) br. 514/2014 trebala nadzirati provedbu Instrumenta uz pomoć ključnih pokazatelja za ocjenu rezultata i učinaka. Ti pokazatelji, uključujući relevantne polazne vrijednosti, trebali bi pružiti osnovni temelj za ocjenu opsega u kojem su postignuti ciljevi Instrumenta.

(40)

Kako bi se dopunile ili izmijenile odredbe ove Uredbe u vezi s definiranjem posebnih djelovanja u okviru nacionalnih programa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(41)

Pri primjeni ove Uredbe, uključujući pri pripremi delegiranih akata, Komisija bi se trebala savjetovati sa stručnjacima iz svih država članica.

(42)

Kako bi se osigurala ujednačena, učinkovita i pravodobna primjena odredaba o operativnoj potpori iz ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Ove ovlasti trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(43)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, osigurati solidarnost i podjelu odgovornosti između država članica i Unije u području upravljanja vanjskim granicama i vizne politike, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(44)

Odluku br. 574/2007/EZ trebalo bi staviti izvan snage podložno prijelaznim odredbama koje su određene u ovoj Uredbi.

(45)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma koji su sklopili Vijeće Europske Unije i Republika Island i Kraljevina Norveška u vezi pridruživanja tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (14) što ulazi u područja iz članka 1. točaka A i B Odluke Vijeća 1999/473/EZ (15).

(46)

U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (16) što ulazi u područje iz članka 1. točaka A i B Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (17).

(47)

U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola potpisanog između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (18), što ulazi u područje iz članka 1. točaka A i B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (19).

(48)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o položaju Danske, priloženom UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za Dansku nije obvezujuća niti se u njoj primjenjuje. S obzirom da se ovaj prijedlog zasniva na schengenskoj pravnoj stečevini, Danska će u skladu s člankom 4. tog Protokola unutar razdoblja od šest mjeseci nakon što je Vijeće donijelo odluku o ovoj Uredbi odlučili hoće li provesti ovu Uredbu u svojem nacionalnom pravu.

(49)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (20); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju i ona za nju nije obvezujuća, niti ju je dužna primjenjivati.

(50)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (21). Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju i ona za nju nije obvezujuća, niti ju je dužna primjenjivati.

(51)

Razdoblje primjene ove Uredbe potrebno je uskladiti s onim Uredbe Vijeća (EU, Euratom) Br. 1311/2013 (22). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.