17/Sv. 3

HR

Službeni list Europske unije

216

L 361/89

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.12.2012.

(1)

U skladu s Odlukom 2011/167/EU, Belgiji, Češkoj, Danskoj, Njemačkoj, Estoniji, Irskoj, Grčkoj, Francuskoj, Cipru, Latviji, Litvi, Luksemburgu, Mađarskoj, Malti, Nizozemskoj, Austriji, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Finskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (dalje u tekstu „države članice sudionice”) odobrena je pojačana međusobna suradnja u području stvaranja jedinstvene patentne zaštite.

(2)

Na temelju Uredbe (EU) br. 1257/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2012. o primjeni pojačane suradnje u području stvaranja jedinstvene patentne zaštite (2), određeni europski patenti koje je priznao Europski patentni ured (dalje u tekstu „EPU”) u skladu s pravilima i postupcima Konvencije o priznavanju europskih patenata od 5. listopada 1973., kako je revidirana 17. prosinca 1991. i29. studenoga 2000. (dalje u tekstu „EPK”) trebali bi, na zahtjev nositelja patenta, uživati jedinstveni učinak u državama članicama sudionicama.

(3)

Aranžmane prevođenja za europske patente koji uživaju jedinstveni učinak u državama članicama sudionicama (dalje u tekstu „europski patenti s jedinstvenim učinkom”) trebalo bi uspostaviti zasebnom Uredbom, u skladu s člankom 118. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a).

(4)

U skladu s Odlukom 2011/167/EU aranžmani prevođenja za europske patente s jedinstvenim učinkom trebali bi biti jednostavni i troškovno učinkoviti. Trebali bi odgovarati onima predviđenima u prijedlogu Uredbe Vijeća o aranžmanima prevođenja za patente Europske unije, kojeg je Komisija predstavila 30. lipnja 2010., zajedno s elementima kompromisa koji je predložilo predsjedništvo u studenome 2010. i koje je imalo široku podršku Vijeća.

(5)

Takvi aranžmani prevođenja trebali bi osigurati pravnu sigurnost i poticati inovacije te bi posebno trebali koristiti malim i srednjim poduzećima (MSP). Trebali bi učiniti pristup europskim patentima s jedinstvenim učinkom i cjelokupnom patentnom sustavu lakšim, manje skupim i pravno sigurnim.

(6)

S obzirom da je EPU odgovoran za priznavanje europskih patenata, aranžmane prevođenja za europske patente s jedinstvenim učinkom trebalo bi temeljiti na trenutnom postupku u EPU-u. Ti aranžmani trebali bi biti usmjereni na postizanje potrebne ravnoteže između interesa gospodarskih subjekata i javnog interesa, u pogledu cijena postupaka i dostupnosti tehničkih podataka.

(7)

Ne dovodeći u pitanje prijelazne aranžmane, ne bi trebalo zahtijevati dodatne prijevode kada je spis europskog patenta s jedinstvenim učinkom objavljen u skladu s člankom 14. stavkom 6. EPK-a. Člankom 14. stavkom 6. EPK-a predviđa se da se spisi europskih patenata objavljuju na jeziku postupka pred EPU-om i uključuje se prijevod zahtjeva na preostala dva službena jezika EPU-a.

(8)

U slučaju spora vezanog za europski patent s jedinstvenim učinkom zakoniti je zahtjev da nositelj patenta na zahtjev navodnog počinitelja povrede osigura cjeloviti prijevod patenta na službeni jezik države članice sudionice u kojoj je počinjena navodna povreda ili države članice u kojoj navodni počinitelj povrede ima boravište. Od nositelja patenta također se zahtjeva da na zahtjev suda nadležnog za sporove vezane za europski patent s jedinstvenim učinkom pruži državi članici sudionici cjeloviti prijevod patenta na jezik koji se koristi u sudskom postupku. Takvi prijevodi se ne bi trebali obavljati automatski te bi ih trebalo osigurati na trošak nositelja patenta.

(9)

U slučaju spora vezanog za zahtjev za naknadu štete, sud koji vodi spor trebao bi voditi računa o činjenici je li, prije nego što mu se osigurao prijevod na njegov jezik, navodni počinitelj povrede djelovao bez da je znao ili bez da je mogao objektivno znati da krši patent. Nadležni sud trebao bi ocijeniti okolnosti pojedinih slučajeva te, između ostalog, voditi računa je li navodni počinitelj povrede MSP koji djeluje samo na lokalnoj razini, o jeziku postupka pred EPU-om, te tijekom prijelaznog razdoblja prijevodu podnesenom zajedno sa zahtjevom za jedinstveni učinak.

(10)

Radi omogućivanja pristupa europskim patentima s jedinstvenim učinkom, posebno malim i srednjim poduzećima, podnositelji prijave trebali bi moći podnositi svoje prijave EPO-u na bilo kojem službenom jeziku Unije. Kao dopunska mjera, podnositeljima zahtjeva s boravištem ili poslovnim nastanom u državi članici koji su podnijeli prijavu europskog patenta s jedinstvenim učinkom na jednom od službenih jezika Unije koji nije službeni jezik EPU-a trebalo bi nadoknaditi troškove prevođenja s jezika prijave patenta na jezik postupka pri EPU-u, bez obzira na postojeće postupke EPU-a. Takve nadoknade snosi EPU u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 1257/2012.

(11)

Radi promicanja dostupnosti patentnih podataka i širenja tehnološkog znanja, strojno prevođenje patentnih prijava i spisa na službene jezike trebalo bi biti dostupno čim prije. Strojno prevođenje razvija EPU te ono predstavlja važno sredstvo za poboljšanje pristupa patentnim podacima i za širenje tehnološkog znanja. Pravovremena dostupnost visoko kvalitetnih strojnih prijevoda prijava europskog patenta i spisa europskog patenta na sve službene jezike Unije bila bi korisna za sve korisnike Europskog patentnog sustava. Strojno prevođenje je ključno svojstvo politike Europske unije. Takvi strojni prijevodi služe samo u informativne svrhe te ne bi trebali imati pravni učinak.

(12)

Tijekom prijelaznog razdoblja, prije nego što je sustav visoko kvalitetnog strojnog prevođenja na sve jezike postao dostupan, zahtjevu za jedinstveni učinak iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1257/2012 trebalo bi priložiti cjelokupni prijevod patentnog spisa na engleski jezik kada je jezik postupka pred EPU-om bio francuski ili njemački, ili bilo koji službeni jezik države članice koji je službeni jezik Unije kada je jezik postupka pred EPU-om engleski. Takvim bi se aranžmanima osiguralo da su tijekom prijelaznog razdoblja svi europski patenti s jedinstvenim učinkom dostupni na engleskom jeziku koji je jezik koji se uobičajeno koristi u području međunarodnog tehnološkog istraživanja i publikacija. Pored toga, takvim aranžmanima bi se osiguralo da se objave prijevodi europskih patenata s jedinstvenim učinkom na druge službene jezike država članica sudionica. Takvi prijevodi se ne bi trebali obavljati automatski te bi njihova visoka kvaliteta trebala doprinijeti osposobljavanju prevoditeljskih alata pri EPU-u. Oni bi također trebali poboljšati širenje patentnih podataka.

(13)

Prijelazno razdoblje trebalo bi završiti čim budu dostupni visoko kvalitetni strojni prijevodi na sve službene jezike Unije, podložno redovitoj i objektivnoj procjeni kvalitete od strane neovisnog odbora stručnjaka kojeg su uspostavile države članice sudionice u okviru Europske patentne organizacije i koji se sastoje od predstavnika EPU-a i korisnika europskog patentnog sustava. S obzirom na stanje tehnološkog razvoja, najdulje razdoblje za razvoj visoko kvalitetnih strojnih prijevoda ne bi smjelo biti dulje od 12 godina. Posljedično, prijelazno bi razdoblje trebalo isteći 12 godina od dana početka primjene ove Uredbe, osim ako je odlučeno da to razdoblje završi prije.

(14)

S obzirom da su bitne odredbe primjenljive na europski patent s jedinstvenim učinkom propisane Uredbom (EU) br. 1257/2012 i da su iste izvršene putem aranžmana prevođenja predviđenih ovom Uredbom, ova Uredba bi se trebala primijeniti od istog dana kao i Uredba (EU) br. 1257/2012.

(15)

Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje pravila koja uređuju jezike institucija Unije uspostavljene u skladu s člankom 342. UFEU-a i Uredbom Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o utvrđivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (3). Ova Uredba temelji se na jezičnom režimu EPU-a te se ne bi trebalo smatrati da stvara poseban jezični režim za Uniju ili da stvara presedan za ograničeni jezični režim u bilo kojem budućem pravnom instrumentu Unije.

(16)

Budući da ciljeve ove Uredbe, tj. stvaranje jedinstvenog i jednostavnog režima prevođenja europskih patenata s jedinstvenim učinkom, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog opsega i učinaka ove Uredbe može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donositi mjere, kada je to prikladno putem pojačane suradnje, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

(a)

„europski patent s jedinstvenim učinkom” znači europski patent koji ima jedinstveni učinak u državama članicama sudionicama na temelju Uredbe (EU) br. 1257/2012;

(b)

„jezik postupka” znači jezik postupka koji se upotrebljava u postupku pred EPU-om, kako je određeno u članku 14. stavku 3. Konvencije o priznavanju europskih patenata od 5. listopada 1973., kako je revidirana 17. prosinca 1991. i 29. studenoga 2000. (dalje u tekstu „EPK”).

(a)

kada je jezik postupka francuski ili njemački, potpuni prijevod spisa europskog patenta na engleski jezik; ili

(b)

kada je jezik postupka engleski, potpuni prijevod spisa europskog patenta na bilo koji drugi službeni jezik Unije.