11/Sv. 118

HR

Službeni list Europske unije

71

L 293/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Komisija je Uredbom (EU) br. 446/2011 (2) (privremena Uredba) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih masnih alkohola i njihovih mješavina (FOH) podrijetlom iz Indije, Indonezije i Malezije (dotične zemlje).

(2)

Postupak je pokrenut putem obavijesti o pokretanju postupka objavljene 13. kolovoza 2010. (3) nakon pritužbe koju su 30. lipnja 2010. podnijela dva proizvođača iz Unije, Cognis GmbH (Cognis) i Sasol Olefins & Surfactants GmbH (Sasol), (dalje u tekstu skupa „podnositelji pritužbe”). Ta dva trgovačka društva predstavljaju veći udjel, u ovom slučaju više od 25 % ukupne proizvodnje ispitanog proizvoda u Uniji.

(3)

Kako je određeno u uvodnoj izjavi 9. privremene Uredbe, ispitni postupak o dampingu i šteti obuhvatio je razdoblje od 1. srpnja 2009. do 30. lipnja 2010. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanje kretanja važnih za procjenu štete obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2007. do kraja RIP-a (razmatrano razdoblje).

(4)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je odlučeno uvesti privremene antidampinške mjere (privremena objava), nekoliko zainteresiranih stranaka dalo je pisane podneske u kojima su objavile svoje stavove o privremenim nalazima. Strankama koje su to zatražile pružena je mogućnost rasprave.

(5)

Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze.

(6)

Naknadno su sve stranke obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih masnih alkohola i njihovih mješavina podrijetlom iz Indije, Indonezije i Malezije i konačnu naplatu iznosa osiguranih privremenom pristojbom (konačna objava). Svim strankama dano je razdoblje unutar kojega su mogle dati komentar na konačnu objavu.

(7)

Usmeni i pisani komentari zainteresiranih stranaka razmatrani su i, prema potrebi, uzeti u obzir.

(8)

Dotični proizvod su, kako je određeno u uvodnim izjavama 10. i 11. privremene Uredbe, zasićeni masni alkoholi s ugljikovim lancem C8, C10, C12, C14, C16 ili C18 (ne uključujući razgranane izomere), uključujući zasićene masne alkohole jedne frakcije (dalje u tekstu „čista frakcija” ili „single cuts”) i mješavine koje uglavnom sadrže kombinaciju ugljikovih lanaca dužina C6-C8, C6-C10, C8-C10, C10-C12 (uobičajeno kategorizirane kao C8-C10), mješavine koje uglavnom sadrže kombinaciju ugljikovih lanaca duljina C12-C14, C12-C16, C12-C18, C14-C16 (uobičajeno kategorizirane kao C12-C14) i mješavine koje uglavnom sadrže kombinaciju ugljikovih lanaca duljina C16-C18, podrijetlom iz Indije, Indonezije i Malezije, trenutačno obuhvaćeni oznakama KN ex 2905 16 85, 2905 17 00, ex 2905 19 00 i ex 3823 70 00.

(9)

Nakon uvođenja privremenih mjera određene stranke uložile su pritužbu u pogledu nejasne definicije dotičnog proizvoda. Tvrdile su da je, prema obavijesti o pokretanju postupka, samo linearni FOH uključen u opseg proizvoda, što isključuje FOH s razgranatim izomerima ili razgranani FOH. Ostale stranke su tvrdile da nema smisla isključiti FOH s razgranatim izomerima koji se proizvodi u postupku hidroformilacije, jer imaju istu svrhu i natječu se s linearnim FOH-om na tržištu.

(10)

Utvrđeno je da sve vrste FOH-a obuhvaćene ispitnim postupkom, kako je opisano u uvodnoj izjavi 8., usprkos mogućim razlikama u smislu sirovine korištene u proizvodnji ili varijancama u procesu proizvodnje, imaju ista ili vrlo slična osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te se koriste u iste svrhe. Moguće promjene dotičnog proizvoda ne mijenjaju njegovu osnovnu definiciju, njegova svojstva ili dojam koji o tom proizvodu imaju različite stranke.

(11)

Stoga treba zadržati privremenu odluku o isključivanju FOH-a s razgrananim izomerima iz opsega proizvoda, kako je navedeno u obavijesti o pokretanju postupka, te isključivanju proizvodnje razgrananog FOH-a tih trgovačkih društava iz definicije Unije (uključujući trgovačka društva koja proizvode FOH u postupku hidroformilacije). U izostanku bilo kakvih ostalih komentara u pogledu dotičnog proizvoda, potvrđuju se uvodne izjave 10. i 11. privremene Uredbe.

(12)

Podsjeća se na to da je u uvodnoj izjavi 13. privremene Uredbe privremeno utvrđeno da linearni FOH i razgranani FOH nisu istovjetni proizvodi te da, stoga, podatke koji se odnose na proizvođače koji proizvode FOH od razgrananih izomera treba isključiti iz analize štete.

(13)

U nedostatku bilo kakvih ostalih komentara u pogledu istovjetnog proizvoda, potvrđuju se uvodne izjave od 12. i 13. privremene Uredbe.

(14)

U nedostatku bilo kakvih komentara o utvrđivanju uobičajene vrijednosti, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 14. do 18. privremene Uredbe.

(15)

U nedostatku bilo kakvih komentara o utvrđivanju izvozne cijene, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnoj izjavi 19. privremene Uredbe.

(16)

Nakon privremene i konačne objave, oba kineske proizvođača izvoznika ponovila su svoju tvrdnju da njihovu prodaju izvršenu prema jednom od početnih podnositelja pritužbe u Uniji tijekom RIP-a treba zanemariti pri izračunu dampinške marže (vidjeti uvodnu izjavu 22. privremene Uredbe). Trgovačka društva temeljila su svoju tvrdnju na činjenici da članak 9.1. Antidampinškog sporazuma WTO-a predviđa da iznos pristojbe koju treba uvesti bude jednaka cijeloj marži dampinga ili manja. Indijski proizvođači izvoznici, također, su uputili na članak 2.4. Antidampinškog sporazuma WTO-a prema kojem primjerenu usporedbu treba napraviti između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti. Na temelju toga tvrdili su da je podnositelj pritužbe pregovarao s njima o nabavu vrlo velikih količina po vrlo niskim cijenama u istom trenutku kad je pripremao pritužbu te da, stoga, cijene tih poslova nisu određene pošteno i da zato takve poslove ne treba uključiti u izračune dampinga.

(17)

Prije svega, treba napomenuti da činjenica da Antidampinški sporazum WTO-a dopušta mogućnost uvođenja pristojbe ispod cijele dampinške marže ne stvara obvezu takvog postupanja. Članak 9. stavak 4. osnovne Uredbe samo uvodu obvezu kako bi se antidampinška pristojba ograničila na razini dostatnoj za uklanjanje štete. Štoviše, nema dokaza da stranke nisu slobodno pregovarale o cijenama. Ispitivanje cjelokupne nabave dotičnog podnositelja pritužbe također je pokazalo da su cijene koju su dogovorila dva indijska proizvođača izvoznika bile u skladu s cijenama dogovorenima za nabavu usporedivih proizvoda dotičnog podnositelja pritužbe od ostalih dobavljača. Nadalje, utvrđeno je da je podnositelj pritužbe uvozio dotični proizvod od indijskih proizvođača izvoznika veći broj godina, a ne samo tijekom RIP-a. Štoviše, jedan proizvođač izvoznik je tvrdio tijekom usmene rasprave koju je vodio službenik za saslušanje da su njegove cijene u odnosu na dotičnog podnositelja pritužbe bile strukturno niže od cijena naplaćenih ostalim kupcima. Kao zaključak, nema dokaza da cijene nisu bile određene na pošten način samo zbog činjenice da je prodaja izvršena prema podnositelju pritužbe te se potvrđuje da se tvrdnja odbacuje.

(18)

Nakon privremene i konačne objave, oba indijska proizvođača izvoznika ponovila su svoj zahtjev za prilagodbu cijene zbog konverzije valuta prema članku 2. stavku 10. točki (j) osnovne Uredbe tvrdeći da je došlo do stalne aprecijacije indijskih rupija prema euru od studenoga 2009., što će narušiti izračune dampinga (vidjeti uvodnu izjavu 23. privremene Uredbe). Oba proizvođača izvoznika potvrdila su da su njihove prodajne cijene u drugoj polovici RIP-a bile više od cijena u prvoj polovici RIP-a, ali su tvrdili da je to kretanje bilo isključivo posljedica povećanja troškova sirovina i općeg poboljšanja uvjeta na tržištu nakon završetka gospodarske krize te nije odražavalo aprecijaciju indijskog rupija prema euru. Štoviše, trgovačka društva su tvrdila da, čak i ako su mogla redovito prilagoditi svoje cijene u kratkim intervalima, nikada nisu mogla točno predvidjeti razvoj deviznih tečajeva za buduće razdoblje.

(19)

Ispitni je postupak pokazao da čak i ako je bilo postupne aprecijacije indijskog rupija prema euru tijekom druge polovice RIP-a, kod svakog indijskog proizvođača izvoznika cijene za prodaju glavnih proizvoda nekoliko glavnih kupaca stvarno su se mijenjale svaki mjesec, posebno tijekom druge polovice RIP-a. Stoga nema naznake da se cijene za prodaju u Uniji nisu mogle mijenjati u isto vrijeme kako bi odražavale promjene deviznih tečajeva u roku od 60 dana kako je predviđeno člankom 2. stavkom 10. točkom (j) osnovne Uredbe i člankom 2.4.1. Antidampinškog sporazuma WTO-a. S obzirom na to da su se u nekoliko slučajeva cijene mijenjale često, svaka promjena deviznih tečajeva također se mogla izraziti. Štoviše, to je pokazalo da je tržište FOH-a općenito otvoreno za česte promjene cijena. Stoga, čak i u slučajevima kad su promjene cijena bile rjeđe, nema dokaza da to nije bilo zbog poslovne odluke stranaka. Činjenica da se cijene mogu brzo prilagoditi kako bi odražavale stanje na tržištu (u ovom slučaju, navodno promjene deviznih tečajeva) dalo je indijskim proizvođačima izvoznicima mogućnost odražavanja takvih promjena u svojim prodajnim cijenama ako su tako željeli i očito učinili u brojnim slučajevima. S obzirom na gore navedeno, prilagodba cijena zbog konverzija valuta nije opravdana i tvrdnja se odbacuje.

(20)

Nakon privremene objave jedan je indijski proizvođač izvoznik tvrdio da olakšica dodijeljena na temelju članka 2. stavka 10. točke (b) osnovne Uredbe za razlike u posrednim porezima, koji su se koristili u pogledu određenih vrsta proizvoda, trebalo odobriti i u pogledu proizvoda i mješavina s lancem duljine C12 i C14 zbog toga što je pristojba plaćena na sirovine korištene za te proizvode vraćena prilikom izvoza proizvoda. Međutim, nisu dostavljeni nikakvi podaci koji su se mogli provjeriti na licu mjesta tijekom ispitnog postupka, a koji su dokazali da su doista takve pristojbe naknadno vraćene. Nakon konačne objave, trgovačko društvo je tvrdilo da su njegovi komentari pogrešno shvaćeni i da su sve sirovine korištene za proizvodnju proizvoda i mješavina s duljinama lanca C12 i C14 uvezene bez carine. S obzirom na to da se posredni porez treba platiti ako se te sirovine naknadno ugrade u proizvode koji se prodaju na domaćem tržištu, trgovačko društvo traži prilagodnu uobičajene vrijednosti za te specifične vrste proizvoda. Međutim, dokazi dostavljeni tijekom provjere pokazuju da su posebne sirovine koje su potrebne za proizvodnju vrsta proizvoda s duljinama lanca C12 i C14 i koje su tijekom RIP-a uvezene bez carine, dostatne za proizvodnju samo dijela izvozne prodaje tog proizvoda trgovačkog društva tijekom RIP-a. Stoga je sigurno da su najmanje dvije trećine izvoznog proizvoda s duljinama lanca C12 i C14 proizvedene korištenjem sirovina za koje su plaćene uvozne carine. S obzirom na to da trgovačko društvo nikad nije dostavilo nikakve dokaze koji pokazuju da su bilo koje od tih sirovina uvezeni bez carine korištene za izvoznu prodaju u Uniju, a ne za izvoznu prodaju trećim zemljama, tvrdnja se odbacuje.

(21)

U nedostatku bilo kakvih drugih komentara o usporedbi, potvrđuje se sadržaj uvodnih izjava 20. i 23. privremene Uredbe.

(22)

U nedostatku bilo kakvih komentara o izračunu dampinške marže, potvrđuje se sadržaj uvodnih izjava 24. do 26. privremene Uredbe.

(23)

Iznos konačno utvrđenog dampinga, izražen kao postotak neto cijene CIF-a franko granica Unije, neocarinjeno, iznosi kako slijedi:

(24)

Nakon privremene i konačne objave, jedan je indonezijski proizvođač izvoznik tvrdio da prilikom testiranja profitabilnosti poslova, prodajne, opće i administrativne (POA) troškove nije trebalo rasporediti prema pojedinim poslovima na temelju prometa i da je to dovelo do brojnih poslova za koje je utvrđeno da su neprofitabilni. Tvrdnja je ispitana, ali je utvrđeno da je dodjeljivanje troškova POA pojedinačnim poslovima na temelju prometa primjerenije s obzirom na prirodu takvih troškova koji se više odnose na vrijednost, nego na obujam. Treba napomenuti da ukupni iznos troškova POA raspoređen svakoj vrsti proizvoda ostaje isti bez obzira na to koja se od dvije metode koristi za dodjeljivanje troškova POA pojedinačnim poslovima. Konačno, poslovi za koje je proizvođač izvoznik postavio pitanje ishoda testa profitabilnosti ponovno su ispitani te je potvrđeno da su poslovi bili neprofitabilni. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(25)

Isti indonezijski proizvođač izvoznik je, također, tvrdio da, prilikom utvrđivanja razine dobiti korištene pri izračunu uobičajene vrijednosti, dobit od prodaje za koju je utvrđeno da nije ostvarena u uobičajenom tijeku trgovine na razini vrste proizvoda ne treba isključiti, s obzirom da je više od 80 % ukupne domaće prodaje bilo profitabilno. U pogledu te tvrdnje, podsjeća se da se utvrđivanje prodaje u uobičajenom tijeku trgovine odvija na razini vrsta proizvoda, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 29. do 32. privremene Uredbe, s obzirom da je najprimjerenije točno pridružiti prodajne cijene odgovarajućim troškovima proizvodnje. Nadalje, članak 2. stavak 6. osnovne Uredbe ne isključuje podjelu ispitanog proizvoda u vrste proizvoda kada je to potrebno. Stoga se prodaja za koju je utvrđeno da nije izvršena u uobičajenom tijeku trgovine isključuje na razini vrste proizvoda iz obračuna dobiti korištene za izračun uobičajene vrijednosti. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(26)

Isti indonezijski proizvođač izvoznik je, također, tvrdio da kod izračuna uobičajene vrijednosti za određene vrste proizvoda nisu odbijene nikakve prilagodbe kako bi se uobičajene vrijednosti vratile na razinu franko tvornica. Tvrdnja je stoga prihvaćena i izračun je izmijenjen na odgovarajući način.

(27)

U nedostatku bilo kakvih drugih komentara o utvrđivanju uobičajene vrijednosti, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 27. do 33. privremene Uredbe, osim izmjene kako je navedeno u uvodnoj izjavi 26. ove Uredbe.

(28)

Nakon privremene objave, jedan indonezijski proizvođač izvoznik je tvrdio da nikakvo opravdanje nije dano zašto se cijena prema njegovom povezanom trgovačkom društvu uvozniku u Uniji smatra nepouzdanom te za izračun izvozne cijene u pogledu takve prodaje na temelju članka 2. stavka 9. osnovne Uredbe. U tom pogledu, treba napomenuti da se transferne cijene između povezanih stranaka ne smatraju pouzdanima, jer se mogu umjetno odrediti na različitim razinama, ovisno o tome što bi bilo povoljnije za dotična povezna trgovačka društva. Stoga se prilikom izračuna izvozne cijene na temelju članka 2. stavka 9. osnovne Uredbe, pri čemu se koristi razumna profitna marža neovisna o stvarnoj dobiti proizašloj iz transfernih cijena, izbjegavaju svi štetni učinci koji mogu proizaći iz transfernih cijena. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(29)

Za izvoznu prodaju u Uniju putem povezanih uvoznika u Uniji, nakon privremene objave, oba indonezijska izvoznika su tvrdila da je profitna marža korištena za izračun izvozne cijene prema članku 2. stavku 9. osnovne Uredbe bila neprimjerena. Obojica su tvrdila da se dobit koja se koristila u privremenoj fazi odnosila samo na jednog uvoznika koji djelomično surađuje i nije bila provjerena te je, stoga, nepouzdana. U skladu s tim, predložili su korištenje dobiti od 5 % kako je učinjeno u ostalim ispitnim postupcima. S obzirom na nisku razinu suradnje nezavisnih uvoznika u ovom ispitnom postupku, tvrdnja je prihvaćena i primijenjena je razina dobiti od 5 %, što je bilo u skladu s razinama dobiti korištenima u prethodnim ispitnim postupcima za isti sektor.

(30)

U nedostatku bilo kakvih drugih komentara o usporedbi, potvrđuje se sadržaj uvodnih izjava 34. to 36. privremene Uredbe, prilagođen kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 29. ove Uredbe.

(31)

Nakon privremene objave oba indonezijska izvoznika su ukazala na to da nikakvu prilagodnu nije trebalo napraviti za razlike u provizijama prema članku 2. stavku 10. točki i. za prodaju putem odgovarajućih povezanih trgovaca u trećoj zemlji. Oba trgovačka društva su tvrdila da njihova proizvodna trgovačka društva u Indoneziji te povezani trgovci u Singapuru čine jedinstveni gospodarski subjekt i da trgovi u trećoj zemlju posluju u svojstvu izvoznog odjela povezanih indonezijskih trgovačkih društava. Međutim, u oba slučaja domaću prodaju, kao i dio izvozne prodaje trećim zemljama, fakturirao je izravno proizvođač u Indoneziji, a trgovci u Singapuru su dobili specifičnu proviziju. Za jedno od indonezijskih trgovačkih društava ova je provizija navedena u ugovoru koji obuhvaća samo izvoznu prodaju. Štoviše, trgovci u trećoj zemlji prodaju i proizvode koje proizvode ostali proizvođači, u jednom slučaju i nepovezani proizvođači. Oba povezana trgovca u Singapuru, stoga, imaju jasne funkcije koje su slične funkcijama zastupnika koji posluje na temelju provizije. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(32)

Nakon konačne objave, indonezijska Vlada i jedan indonezijski proizvođač izvoznik ponovili su tvrdnju o jedinstvenom gospodarskom subjektu iz prethodne uvodne izjave. Tvrdili su da je u predmetu Matsushita protiv Vijeća (4) Sud prethodno smatrao da činjenica da proizvođač obavlja određene prodajne funkcije ne znači da proizvođač i trgovac ne mogu činiti jedinstveni gospodarski subjekt. Nadalje, također su tvrdili da prodaja trećim zemljama koju je izvršio izvoznik izravno bez uključivanje trgovca u Singapuru predstavlja samo mali postotak izvozne prodaje te da je u presudi u predmetu Interpipe (5) Prvostupanjski sud smatrao da mali obujam izravne prodaje proizvođača ne podupire tvrdnju da nema jedinstvenog gospodarskog subjekta. Konačno, naveli su da u predmetu Canon protiv Vijeća (6) činjenica da prodajno ovisno društvo posluje i kao distributer proizvoda iz ostalih trgovačkih društava ne utječe na nalaz o jedinstvenom gospodarskom subjektu.

(33)

Iako je u predmetu Matsushita protiv Vijeća Sud smatrao da su institucije u tom slučaju bile ovlaštene utvrditi da proizvođač, zajedno s jednim ili više distributera koje kontrolira, čini jedinstveni gospodarski subjekt iako sam obavlja određene prodajne funkcije, to ne znači nužno da postoji obveza da se proizvođač i njegova povezana prodajna trgovačka društva uvijek smatraju jedinstvenim gospodarskim subjektom. Nadalje, za razliku od indonezijskog proizvođača izvoznika, proizvođač u predmetu Matsushita protiv Vijeća nije sam obavljao nikakvu izravnu prodaju. Drugi, kod presude u predmetu Interpipe, činjenica da je izravna prodaja proizvođača izvoznika predstavljala samo ograničeni postotak ukupnog obujma prodaje u Uniji, bila je samo jedan element koji je analizirao Prvostupanjski sud. Još važnije, Sud je naglasio činjenicu da je ta izravna prodaja izvršena u novim državama članicama trajala samo u prijelaznom razdoblju. Za razliku od toga, u ovom slučaju raspoloživi dokazi upućuju na to da izravna prodaja proizvođača u određene treće zemlje nije privremena, nego, barem u načelu, strukturna, tj. stalna. Štoviše, za svaki dotični proizvod, ta prodaja predstavlja značajan postotak njegove domaće prodaje. Konačno, u predmetu Canon protiv Vijeća, prodaja prodajnog ovisnog društva proizvođača izvoznika na domaćem tržištu uključivala je ostale proizvode koji su prodavani samo pod drukčijim imenom brenda, ali ih je ipak sve proizveo sam proizvođač izvoznik. Tvrdnja se stoga ponovno odbacuje.

(34)

Jedno indonezijsko trgovačko društvo je dalje tvrdilo da je, čak i ako se koncept jedinstvenog gospodarskog subjekta ne prihvati, Komisija uvela „dvostruku maržu” odbijanjem od izvozne cijene nezavisnim kupcima u Unije i dobiti povezanog uvoznika u Uniji, kao i provizije povezanog trgovca u trećoj zemlji. Međutim, ova dva elementa uzeta su u obzir za različite svrhe i zasebno su odbijeni. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 28., za izvoznu prodaju putem povezanih uvoznika u Uniji, izvozna cijena izračunava se prema članku 2. stavku 9. osnovne Uredbe na temelju cijene po kojoj su uvezeni proizvodi prvi put ponovno prodani nezavisnom kupcu. U tim slučajevima prilagodba nastale dobiti provodi se tako da se utvrdi pouzdana izvozna cijena na razini granice Unije. Nasuprot tome, provizija povezanog trgovca u trećoj zemlji oduzeta je prema članku 2. stavku 10. točki i. osnovne Uredbe. Stoga je zahtjev odbačen.

(35)

Trgovačko društvo je dalje tvrdilo da, u slučaju prilagodne izvozne cijene za proviziju povezanog trgovca u trećoj zemlji prema članku 2. stavku 10. točki i., istovjetnu prilagodbu treba napraviti za uobičajenu vrijednosti, s obzirom da je ovaj trgovac, također, koordinirao domaću prodaju. Međutim, pisani ugovor između trgovca i proizvođača u Indoneziji obuhvaća samo izvoznu prodaju. Štoviše, domaću prodaju fakturira trgovačko društvo u Indoneziji. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(36)

U pogledu prilagodbe prema članku 2. stavku 10. točki i. osnovne Uredbe, smatra se primjerenim koristiti razumnu profitnu maržu neovisno o stvarnoj dobiti proizašloj iz transfernih cijena kako bi se izbjegli svi štetni učinci koji mogu proizaći iz transfernih cijena. Stoga su stvarne profitne marže trgovaca u trećoj zemlji koje su korištene u privremenoj fazi zamijenjene dobiti od 5 % koja se smatra razumnom dobiti za djelatnosti koje obavljaju trgovinska društva u kemijskom sektoru, kao što je učinjeno u prethodnim slučajevima (7).

(37)

Drugo indonezijsko trgovačko društvo je tvrdilo da je Komisija dva puta oduzela troškove provizije za prodaju putem njegovog povezanog uvoznika u Uniji. Trgovačko društvo je tvrdilo da je prilagodba za troškove POA povezanog uvoznika i troškove provizije kao izravnog prodajnog troška provedena prilikom izračuna izvozne cijene prema članku 2. stavku 9. osnovne Uredbe. S obzirom da su troškovi provizije već uključeni u troškove POA, to je dovelo do dvostrukog oduzimanja troškova provizije. Utvrđeno je da je tvrdnja opravdana i izračun je odgovarajuće izmijenjen.

(38)

Jedno trgovačko društvo ponovilo je svoj zahtjev za prilagodbu za razlike u fizičkim svojstvima na temelju toga što izvozi dotični proizvod i u tekućem i u krutom obliku Uniju, dok ga prodaje samo u krutom obliku na domaćem tržištu te da su cijene tekućeg oblika niže od cijena krutog oblika ispitanog proizvoda (vidjeti uvodnu izjavu 39. privremene Uredbe). U potporu tom zahtjevu trgovačko je društvo dostavilo presliku dva računa za prodaju na izvoznim tržištima. Međutim, taj se dokaz ne može provjeriti u ovoj kasnijoj fazi postupka, nisi se može potvrditi da se prikazane razlike primjenjuju na sve slučajeve kada postoje gore navedene razliku fizičkim svojstvima. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(39)

Nakon privremene objave, jedan indonezijski izvoznik je tvrdio da kamatna stopa korištene za izračun troškova kredita povezanog uvoznika u Uniji u privremenoj Uredbi nije bila razmjerna i predložio je korištenje kamatne stope temeljena na brojčanim podacima koje je za RIP objavila Deutsche Bundesbank. S obzirom na to da su podaci o kamatnoj stopu korišteni za izračun troškova kredita za to trgovačko društvo u privremenoj Uredbi temeljeni na podacima koje su dostavile ostale stranke te da, stoga, odražavaju financijsko stanje koje se ne može nužno primijeniti na dotičnog povezanog uvoznika, tvrdnja je prihvaćena i izračun je izmijenjen na odgovarajući način.

(40)

U nedostatku bilo kakvih ostalih komentara koji se odnose na usporedbu, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 37. do 40. privremene Uredbe, prilagođeni kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 36., 37. i 39. ove Uredbe.

(41)

U nedostatku bilo kakvih drugih komentara koji se odnose na izračun dampinške marže, potvrđuje se sadržaj uvodnih izjava 41. i 42. privremene Uredbe.

(42)

Iznos konačno utvrđenog dampinga, izražen kao postotak neto cijene CIF-a franko granica Unije, neocarinjeno, iznosi kako slijedi:

(43)

Nakon privremene objave jedan od malezijskih proizvođača izvoznika je tvrdio da se test profitabilnosti u okviru ocjene uobičajenog tijeka trgovine (vidjeti uvodnu izjavu 46. privremene Uredbe) nije trebao temeljiti na ponderiranom prosječnom godišnjem trošku proizvodnje nego, s obzirom na dnevne promjene cijena glavne sirovine, na individualnom trošku svakog domaćeg posla. U pogledu te tvrdnje treba naglasiti da je stalna praksa Komisije koristiti ponderirani prosječni trošak proizvodnje kao referentnu vrijednost za test profitabilnosti. Te tvrdnje se trgovačko društvo držalo u odgovoru na upitnik i ona je činila temelj posjeta radi provjere na licu mjesta koji je uskladio podatke koje je prijavilo trgovačko društvo s njegovim financijskih izvještajima. Zahtjev za korištenje troškova proizvodnje na temelju posla, što bi predstavljalo značajno odstupanje od uobičajene prakse Komisije, prvi put je dostavljen u komentarima trgovačkog društva u pogledu privremene objave te se odgovarajući brojčani podaci, stoga, nisu mogli provjeriti na licu mjesta. Također, treba napomenuti da se dokumentacija troškovima pojedinih poslova koju je dostavilo trgovačko društvo kao potporu svojem zahtjevu, u velikoj mjeri temelji na procjenama i, stoga, ne može prikazati točnije i reprezentativnije podatke o troškovima od onih koji je trgovačko društvo na početku prijavilo i koji su provjereni na licu mjesta. Konačno, treba napomenuti da struktura nove dokumentacije o troškovima koja je dostavljena ne omogućava usklađivanje s ovim dijelom izvješća o upravljanju koja su provjerena na licu mjesta. Stoga je zahtjev odbačen.

(44)

Malezijski izvoznik bez domaće prodaje (vidjeti uvodnu izjavu 51. privremene Uredbe) tvrdio je da se iznosi za troškove POA i dobit korišteni za izračun uobičajene vrijednosti nisu trebali temeljiti na ponderiranom prosjeku stvarnih iznosa utvrđenih za dva druga proizvođača izvoznika koji prodaju istovjetni proizvod na malezijskom tržištu. Trgovačko društvo je tvrdilo da ti brojčani podaci nisu reprezentativni, s obzirom da trgovačko društvo koristi drukčije načine izrade koji uključuju drukčiju osnovnu sirovinu. U pogledu te tvrdnje treba podsjetiti da su prilikom izračuna uobičajene vrijednosti korišteni vlastiti troškovi proizvodnje tog trgovačkog društva. Samo su se iznosi koji se odnose na troškove POA temeljili na brojčanim podacima dobivenima od dva ostala malezijska proizvođača izvoznika. U pogledu iznosa za dobit, utvrđeno je kao je objašnjeno u uvodnoj izjavi 45. ove Uredbe. Drugo, trgovačko društvo nije objasnilo navodni utjecaj korištenog načina proizvodnje troškove POA. Nadalje, napominje se da je samo ograničeni dio proizvodnje trgovačkog društva temeljen na navodno drukčijem načinu proizvodnje, dok se znatan dio proizvodnje izvodi u istom proizvodnom procesu i korištenjem istih osnovnih sirovina kao u slučaju druga dva malezijska proizvođača. Stoga se zaključuje da trgovačko društvo nije pokazalo da korišteni brojčani podaci nisu reprezentativni i tvrdnja je u tom pogledu odbačena.

(45)

Isti malezijski izvoznik je dalje tvrdio da, ako Komisija ipak koristi podatke druga dva izvoznika za potrebe utvrđivanja troškova POA, takvi se podaci trebaju temeljiti na ponderiranim prosječnim brojčanim podacima koji se odnose na sve domaće poslove tih proizvođača izvoznika, a ne samo na profitabilne poslove. U načelu je ova tvrdnja prihvaćena. Stoga, u pogledu troškova POA, potvrđuje se da su prosječni troškovi POA za sve domaće poslove dva malezijska proizvođača izvoznika korišteni za izračun uobičajene vrijednosti. Brojčani podaci korišteni za ovaj izračun provjereni su tijekom posjetâ radi provjere u odgovarajućim malezijskim trgovačkih društvima. U pogledu utvrđivanja dobiti treba napomenuti da nije bilo moguće utvrditi iznos za dobit na temelju iznosa nastalih i ostvarenih od stranke druga dva proizvođača izvoznika. Doista, takav izračun dovodi do ukupnog iznosa gubitka. Nikakvi se podaci o dobiti, stoga, nisu mogli utvrditi na temelju toga. U tom pogledu, odbacuje se tvrdnja malezijskog izvoznika da se negativni iznos može koristiti kao iznos dobiti za izračun uobičajene vrijednosti. Doista, koncept dobiti nužno upućuje na postojanje pozitivnog iznosa. Stoga se razmatralo može li se iznos za dobit utvrditi na temelju profitabilne prodaje proizvođača izvoznika u Maleziji, no taj je pristup odbačen, jer bi bio u suprotnosti s nalazima WTO-a u slučaju uvoza posteljnog rublja od pamuka iz Indije (8). Stoga, prema članku 2. stavku 6. točki (c) osnovne Uredbe, iznos dobiti treba se temeljiti na svim drugim razumnim metodama te se, u izostanku ostalih raspoloživih podataka, dugoročna komercijalna kamatna stopa u Maleziji smatrala primjernim na temelju za utvrđivanje dobiti. Ova se metoda smatrala konzervativnom, razumnom i najviše primjernom u smislu članka 2. stavka 6. točke (c) osnovne Uredbe. Napominje se da tako utvrđena profitna marža ne prelazi dobit koju su ostvarili ostali proizvođači izvoznici od prodaje proizvodâ iste opće kategorije na domaćem tržištu zemlje podrijetla.

(46)

U nedostatku bilo kakvih drugih komentara o utvrđivanju uobičajene vrijednosti, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 44. do 51. privremene Uredbe, osim izmjene kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 45. ove Uredbe.

(47)

Za izvoznu prodaju u Uniju putem povezanih uvoznika u Uniji, nakon privremene objave, dva malezijska izvoznika tvrdila su da je profitna marža korištena za izračun izvozne cijene prema članku 2. stavku 9. osnovne Uredbe bila neprimjerena. Jedno od trgovačkih društava poduprlo je tvrdnju brojčanim podacima o profitabilnosti tijekom RIP-a nekih njihovih europskih nepovezanih trgovaca. U tom pogledu treba napomenuti da se ti brojčani podaci ne mogu smatrati reprezentativnim, s obzirom na to da su trgovci naveli trgovinu velikog broja kemijskih proizvoda, a u jednom slučaju trgovac je bio i proizvođač. Stoga su odbačeni kao pouzdana referentna vrijednost. Drugo trgovačko društvo je tvrdilo da njegovog povezanog uvoznika u Uniji ne treba smatrati distributerom nego povezanim zastupnik te, stoga, prilagodba troškova POA i dobiti prilikom izračuna izvozne cijene ne treba prelaziti postotak proviziji koja se uobičajeno daje nezavisnim zastupnicima koji trguju u tom sektoru. Trgovačko je društvo dostavilo sporazume s nezavisnim zastupnicima kao mjerilo. Tvrdnja je dodatno objašnjena nakon konačne objave uz argument da se u slučaju elektroda od volframa (9) dobit povezanog uvoznika smatrala pouzdanom i prihvaćena je za izračun izvozne cijene. Kao odgovor na tu tvrdnju treba napomenuti da članak 2. stavak 9. osnovne Uredbe ne predviđa različiti tretman između povezanih uvoznika koji navodno posluju kao distributeri i uvoznika koji navodno posluju kao zastupnici.

Članak 2. stavak 9. propisuje prilagodne za sve troškove nastale između uvoza i ponovne prodaje te za nastalu dobit. Nadalje, treba napomenuti da je ispitni postupak pokazao da se povezano trgovačko društvo nalazi u Uniji. Društvo, između ostalog, rješava narudžbe kupaca i izdavanja računa za dotični proizvod koji proizvodi povezani izvoznik te je odgovorno za organiziranje postupka carinjenja u Uniji. Činjenica da određene aktivnosti obavlja povezani izvoznik prije uvoza ne znači da se izvozna cijena ne može ponovno izračunati na temelju preprodajne cijene prvom nezavisnom kupcu uz provedene potrebne prilagodbe prema članku 2. stavku 9. Razlike u funkcijama koje je dostavilo trgovačko društvo u usporedbi s ostalim povezanim uvoznicima u uobičajenim se uvjetima odražavaju u troškovima POA, pri čemu je Komisija koristila stvarne podatke trgovačkog društva. Stoga se ta tvrdnja nije mogla prihvatiti. Treba, stoga, napomenuti da je u gore navedenom predmetu u pogledu elektroda od volframa povezani uvoznik dodatno uključen u daljnji proizvodni proces proizvoda od strane povezane grupacije te da je obavljao i druge djelatnosti, osim onih trgovačkog društva. Stoga je utvrđeno da za takvu složenu strukturu dobit nepovezanih uvoznika nije bila dostatno reprezentativna. Situacija u ovom slučaju ne može se usporediti sa situacijom dotičnog malezijskog povezanog uvoznika koji obavlja samo funkcije vezenu uz trgovanje. Ipak je, zbog razloga objašnjenih u uvodnoj izjavi 29., dotična profitna marža prilagođena na 5 %. U nedostatku bilo kakvih drugih komentara koji se odnose na utvrđivanje izvozne cijene, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 52. do 54. privremene Uredbe, osim izmjene kako je gore objašnjeno.

(48)

Nakon privremene objave jedan je malezijski izvoznik ponovio svoju tvrdnju (vidjeti i uvodnu izjavu 57. privremene Uredbe) da je njegov povezani uvoznik u Unije de facto izvozni odjel proizvođača i da bi došlo do velikih odbitaka prilikom utvrđivanja izvozne cijene franko tvornica ako bi se napravile pune prilagodbe troškova POA i dobiti, prema članku 2. stavku 9. osnovne Uredbe. Trgovačko društvo je, alternativno, tvrdilo da sličnu prilagodnu treba napraviti prilikom izračuna uobičajene vrijednosti. Zahtjev je ponovljen u podnesku nakon konačne objave. Međutim, nije dostavljen nikakav novi argument koji bi doveo do promjene zaključaka u tom pogledu. Posebno se podsjeća da je račune izdalo povezano trgovačko društvo kupcima u Uniji i da je uplate primilo povezano trgovačko društvo od kupaca u Uniji. Nadalje, treba napomenuti da su prodaje od strane povezanog trgovačkog društva uključivale i uvećani iznos. Također, financijski izvještaji povezanog trgovačkog društva pokazali su da je društvo snosilo uobičajene troškove POA između uvoza i ponovne prodaje. Stoga, povezano trgovačko društvo doista obavlja tipične funkcije uvoznika. Konačno, treba napomenuti da je i proizvođač iz Malezije obavljao izravnu prodaju nezavisnim klijentima u Uniji i ostalim zemljama. U vezi potonjeg, trgovačko društvo uputilo je na presudu u predmetu Interpipe s argumentima sličnima onima indonezijskih proizvođača izvoznika. Zbog razloga koji su već opisani u uvodnoj izjavi 33. ove Uredbe, okolnosti u ovom slučaju razlikuju se od okolnosti objašnjenih u presudi u predmetu Interpipe. Nadalje, u ovom kontekstu naglašava se da je tvrdnja malezijskog izvoznika da je nezavisnu prodaju trgovačkog društva dogovorio njegov nezavisni uvoznik u Uniji koji posluje u svojstvu odjela za izvoznu prodaju malezijskog trgovačkog društva, u suprotnosti s objašnjenjima danima tijekom posjeta radi prodaje kada je ključnu ulogu imalo matično trgovačko društvo u Japanu. Gornji nalazi doveli su do zaključka da prilagodbu troškova POA i dobiti treba zadržati te nikakva slična prilagodna za izračun uobičajene vrijednosti nije opravdana.

(49)

Isto trgovačko društvo je, također, tvrdilo da su dva puta odbijeni određeni prodajni troškovi njegovog povezanog uvoznika prilikom izračuna izvozne cijene. Izračuni su provjereni i, s obzirom na to da je utvrđeno kako je tvrdnja opravdana, prilagođeni na odgovarajući način.

(50)

Jedan od malezijskih izvoznika je tvrdio da usporedbu između uobičajene vrijednosti i izvozne cijene ne treba temelji na vrstama proizvoda kako je utvrđeno kontrolnim brojevima proizvoda (PCN), nego na vlastitim oznakama proizvoda trgovačkih društava. Prema tom trgovačkom društvu, brojevi PCN koji se koriste u ispitnom postupku neće dostatno detaljno obuhvatiti specifičnosti proizvodnog procesa i razlike u troškovima i cijenama. U potporu ovoj tvrdnji trgovačko društvo je uputilo na neke od svojih proizvoda koji se proizvode putem različitih proizvodnih procesa i korištenjem različitih sirovina, što je dovelo do većih jediničnih troškova proizvodnje. Treba napomenuti da taj zahtjev nije upućen niti u privremenoj fazi ispitnog postupka niti tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta. Nadalje, korištenje vlastitih oznaka proizvoda trgovačkog društva prilikom izračuna ne bi riješili problem različitih metoda proizvodnje s obzirom da su oznake proizvoda trgovačkih društava korištene i za proizvode izrađene u okviru različitih proizvodnih procesa. Stoga je zahtjev odbačen.

(51)

U nedostatku bilo kakvih komentara koji se odnose na usporedbu, potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 55. do 58. privremene Uredbe, osim izmjene kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 49. ove Uredbe.

(52)

Nakon privremene objave, malezijski proizvođač koji nije izvozio u Uniju komentirao je uvodnu izjavi 60. privremene Uredbe tvrdeći da postoje drugi proizvođači dotičnog proizvoda u Maleziji. U tom se pogledu napominje da prisutnost dodatnog proizvođača u Maleziji, koji ne izvozi u Uniju, ne mijenja nalaz u pogledu razine suradnje u Maleziji s obzirom na to da nisu dostavljeni nikakvi dokazi da ispitana trgovačka društva nisu predstavljala cjelokupan izvoz dotičnog proizvoda u Uniju tijekom RIP-a. Nadalje, isti malezijski proizvođač kritizirao je činjenicu da će proizvođači, poput njega, koji nisu izvozili u Uniju tijekom RIP-a podlijegati preostaloj stopi pristojbe. U tom pogledu treba napomenuti da trgovačka društva koja nisu izvozila u Uniju tijekom RIP-a ne mogu imati individualnu stopu pristojbe. Međutim, čim ta trgovačka društva počnu izvoziti, ili sklope neopozivu obvezu u pogledu prodaje u Uniji, mogu zatražiti reviziju u vezi s novim izvoznikom, u skladu s člankom 11. stavkom 4. osnovne Uredbe koja može dovesti do individualne marže pristoje ako se ispune uvjeti iz tog članka.

(53)

Jedan od malezijskih proizvođača je tvrdio da vrijednost CIF korištenu kao temelj za izračun postotka dampinške marže ne treba temeljiti na cijeni prijavljenoj carini, nego se treba izračunati od preprodajne cijene, bez svih troškova nakon uvoza u Uniju. Međutim, s obzirom da je cijena CIF korištena kao temelj carinske vrijednosti deklarirane na granici Unije i da se čini da je pogrešno deklarirana, tu istu cijenu treba koristiti kao temelj za izračun postotka dampinške marže. Trgovačko društvo je tvrdilo da postoji vremenska razlika između povezanih isporuka iz Malezije i carinjenja za potrebe ponovne prodaje u Uniji. Međutim, čak i ako se računi za carinjenje izdaju u kasnijoj fazi, s cijenama koje prate metodu procjene zaliha FIFO, to je još uvijek transferna cijena, a ne preprodajna cijena koje je temelj za izračun carinske vrijednosti. Stoga je tvrdnja odbačena.

(54)

U nedostatku bilo kakvih drugih komentara koji se odnose na izračun dampinške marže, potvrđuje se sadržaj uvodnih izjava 59. i 60. privremene Uredbe.

(55)

Iznos konačno utvrđenog dampinga, izražen kao postotak neto cijene CIF-a franko granica Unije, neocarinjeno, iznosi kako slijedi:

(56)

Nakon objave privremene Uredbe, utvrđeno je da je trebalo napraviti manje ispravke brojčanih podataka o potrošnji zbog administrativne pogreške. To je dovelo do manjih promjena obujma prodaje, tržišnog udjela industrije Unije i tržišnog udjela dotičnih zemalja. Međutim, te ispravke nisu imale značajan učinak na kretanja i zaključke donesene u pogledu potrošnje, obujma prodaje, tržišnog udjela industrije Unije i tržišnog udjela dotičnih zemalja tijekom razmatranog razdoblja na tržištu Unije.

(57)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 62. privremene Uredbe, utvrđeno je da su istovjetni proizvod proizvodila dva podnositelja pritužbe i mali proizvođači u Uniji. Kako je navedeno u uvodnim izjavama 11. i 12. ove Uredbe, proizvođači koji proizvode FOH s razgrananim izomerima bili su isključeni iz definicije proizvođača FOH-a u Uniji. Unatoč činjenici objašnjenoj u uvodnoj izjavi 58. ove Uredbe, potvrđuje se industrija Unije kako je definirana u uvodnim izjavama 62. i 63. privremene Uredbe.

(58)

Jednog od dva podnositelja pritužbe preuzelo je trgovačko društvo koje u trenutačnom postupku sudjeluje kao korisnik. Taj podnositelj zahtjeva imao je neutralan stav nakon objavljivanja privremene Uredbe.

(59)

Stoga su neke stranke postavile pitanje razine potpore ili pravnog temelja ispitnog postupka tvrdeći da se potpora prema ispitnom postupku mora zadržati tijekom cijelog ispitnog postupka.

(60)

Analiza te tvrdnje je pokazala da preostali podnositelj zahtjeva predstavlja preko 40 % ukupne proizvodnje u Uniji, a stoga i više od 25 % ukupne proizvodnje Unije i 100 % proizvođača FOH-a iz Unije koji su izrazili potporu ili suprotstavljanje pritužbi. Stoga su pragovi od 25 % i 50 % prema članku 5. stavku 4. osnovne Uredbe u potpunosti ispunjeni, a pravni temelj se potvrđuje.

(61)

Neke su stranke tvrdile da se, s obzirom da su oba podnositelja pritužbe uvozila dotični proizvod tijekom RIP-a, oni ne trebaju smatrati dijelom industrije Unije. Međutim, potvrđeno je da postotak uvezenog proizvoda od stranke tih trgovačkih društva iz dotičnih zemalja nije bio bitan u usporedni s njihovom proizvodnjom istovjetnog proizvoda. Nadalje, taj je uvoz bio uglavnom privremene prirode. Stoga se može potvrditi da je temeljna djelatnost tih trgovačkih društava proizvodnja i prodaja istovjetnog proizvoda. Stoga se potvrđuju uvodne izjave 62. do 63. privremene Uredbe.

(62)

U izostanku komentara o potrošnji u Uniji, potvrđuju se uvodne izjave od 64. do 66. privremene Uredbe.

(63)

Brojne stranke su protivile činjenici da je kumulativna ocjena napravljena za tri dotične zemlje u privremenoj Uredbi. Prema njihovom mišljenju, uvjeti za kumulaciju iz članka 3. stavka 3. osnovne Uredbe nisu bili ispunjeni. Točnije, tvrdile su da je negativno sniženje cijene utvrđeno za jednu od zemalja isključilo kumulaciju. Osim toga, tvrdile su da se kretanja obujma prodaje za tri zemlje izvoznice razlikuju tijekom razmatranog razdoblja, da su pristup sirovinama te sirovine korištene u tri zemlje izvoznici bili također drukčiji. Konačno, navelo se da je izvozna prodaja iz jedne od dotičnih zemalja izvršena putem kanala povezanih trgovačkih društava. Prema njihovom mišljenju postojali su različiti uvjeti tržišnog natjecanja između dotičnih zemalja na tržištu Unije. Članak 3. stavak 4. osnovne Uredbe kaže da kada se nad uvozom proizvoda iz više od jedne zemlje istodobno provodi antidampinški ispitni postupak, učinak takvih uvoza kumulativno se ocjenjuje jedino ako je utvrđeno da: (a) dampinška marža utvrđena u odnosu na uvoze iz svake od zemalja pojedinačno viša je od de minimis marže definirane u članku 9. stavku 3. i da obujam uvoza iz svake od zemalja nije zanemariv; i (b) kumulativna procjena učinaka uvoza primjerena je s obzirom na uvjete konkurencije između uvoznih proizvoda i uvjete konkurencije između uvoznih proizvoda i istovjetnih proizvoda Unije.

(64)

Slijedom toga, potvrđuju se uvodne izjave 67. do 70. privremene Uredbe.

(65)

U nedostatku komentara koji se odnose na obujam, cijenu i tržišni udjel dampinškog uvoza iz dotičnih zemalja, potvrđuju se uvodne izjave 71. do 73. privremene Uredbe.

(66)

Stranke su tvrdile da postoje razlike u cijenama sirovina između FOH-a koji je proizvodi od prirodnih ulja i masnoća i sintetičkih izvora, kao što su sirovo ili mineralno ulje, te da je trebalo uvesti dodatni kriterij u pogledu kontrolnog broja proizvoda (PCN) kako bi se razmotrile razlike u troškovima proizvodnje koje su proizašle iz različitih proizvodnih procesa. Međutim, brojevi PCN utvrđuju se na temelju pojedinačnih svojstava svake podkategorije elemenata obuhvaćenih definicijom dotičnog proizvoda, a ne na temelju cijene svakog od tih elemenata. Štoviše, utvrđeno je da nema bitne razlike u pogledu osnovnih svojstava FOH-a koji se proizvodi od prirodnih ulja i masnoća i FOH-a od sirovog ili mineralnog ulja, niti je razlika u troškovima proizvodnje takva da opravdava razlikovanje u pogledu PCN-a. Ta tvrdnja se, stoga, odbacuje.

(67)

Određene stranke su tvrdile da su brojčani podaci korišteni za odražavanje troškova nakon uvoza, koji iznose oko 3 % uvozne cijene, korišteni za utvrđivanje razine sniženja cijene dotičnih zemalja, bili nejasni i činilo se da ne odgovaraju u ovom slučaju. Međutim, podaci provjereni tijekom ispitnog postupka su pokazali da su stranke uvoznice, kao što su uvoznici i korisnici, morali platiti takav iznos troškova nakon uvoza kako bi pustili dotični proizvod u slobodan promet na tržištu Unije. Osim toga, stranke nisu dostavile nikakve dokaze koji bi ukazali na to da troškovi nakon uvoza nisu točno utvrđeni u ovom slučaju. Stoga je ova tvrdnja odbačena. Potvrđuje se metodologija korištena za izračun sniženja cijene kako je objašnjena u uvodnim izjavama 74. i 75. privremene Uredbe.

(68)

Unatoč promjeni vlasništva navedenoj u uvodnoj izjavi 58., smatralo se da podatke koje je dostavio podnositelji pritužbe i koji su provjerenim u njegovim prostorijama, a koji se povukao, ne treba automatski isključiti iz analize štete, jer njegova proizvodnje ostaje dio proizvodnje Unije.

(69)

Neke stranke su tvrdile da neke podatke koje je dostavila industrija Unije, posebno u pogledu nabave dotičnog proizvoda podrijetlom iz Indije, Malezije i Indonezije, treba isključiti iz analize štete i izračuna marže štete, jer bi svaka navodna šteta koja se odnosi na tu nabavu bila samonanesena. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 63. privremene Uredbe, ta navabila bila je uglavnom posljedica privremenog zatvaranja jednog od proizvodnih pogona jednog proizvođača. Štoviše, ta nabava nije bila bitna u odnosu na ukupnu proizvodnju podnositeljâ zahtjeva. Stoga nije bilo uvjerljivih razloga za isključivanje nabave navedenih proizvođača iz analize štete ili izračuna razine uklanjanja štete.

(70)

Potvrđuju privremene napomene navedene u uvodnoj izjavi 76. privremene Uredbe.

(71)

U nedostatku komentara koji se odnose na proizvodnju, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, prodaju i tržišni udjel industrije Unije, potvrđuju se uvodne izjave 77. do 81. privremene Uredbe.

(72)

Nakon objave privremene Uredbe, utvrđeno je da je trebalo napraviti ispravke prosječnih jediničnih cijena industrije Unije zbog administrativne pogreške. Donja tablica prikazuje promijenjeno kretanje jedinične cijene industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(73)

Suprotno od onoga što je navedeno u uvodnoj izjavi 84. privremene Uredbe, cijene industrije Unije smanjile su se za 4 % tijekom razmatranog razdoblja. Smanjenje je bilo značajno od 2008. do 2009. s daljnjim padom tijekom RIP-a, Tijekom tog razdoblja prodajna cijena smanjila se za 22 %. Gornja promjena nije utjecala na zaključak o gospodarskom stanju industrije Unije te se, u nedostatku komentara o prosječnim jediničnim cijenama industrije Unije, uvodne izjave 82. i 83. privremene Uredbe potvrđuju.

(74)

Neke su stranke tvrdile da industrija Unije nije mogla pretrpjeti štetu, jer su trgovačka društva koja su dio industrije Unije, vertikalno integrirana i uvozila su dotični proizvod iz trećih zemalja. Stoga su mogla koristiti uvezeni proizvod za daljnju proizvodnju i prodati svoju proizvodnju što nije profitabilno.

(75)

Stoga treba napomenuti da u određenim antidampinškim postupcima, proizvođači kao što su proizvođači čelika i kemijskih proizvoda, uključeni u definiciju industrije Unije u tim slučajevima, obavljaju daljnju proizvodnju te je dio njihove proizvodnje dotičnog proizvoda namijenjen vlastitom korištenju. Ipak, u takvoj situaciji, moguće postojanje materijalne štete za industriju Unije ispituje se isključivo za proizvodnju i prodaju dotičnog proizvoda. U ovom slučaju, materijalna šteta utvrđena je u poslovanju s dotičnim proizvodom kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 77. do 93. privremene Uredbe. Stranke nisu dostavile nikakve dokaze koji bi pokazali da nalazi u tim uvodnim izjavama nisu točni i da industrija Unije nije pretrpjela materijalnu štetu tijekom RIP-a. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(76)

Neke stranke su tvrdile da je zatvaranje određenog proizvodnog kapaciteta od strane podnositeljâ pritužbe dalo obmanjujuću sliku o navodnoj šteti koju su pretrpjeli. Tvrdile su da su drugi proizvođači u Uniji doprinijeli kapacitetu u Uniji i da se kapacitet Unije povećao ulaganjima u novi kapacitet. To teško ukazuje na oštećenu industriju. Ostale stranke su tvrdile da smanjenje ulaganja ne znači štetu, nego premještanje proizvodnje izvan Unije.

(77)

Ispitnim postupkom je u uvodnoj izjavi 78. privremene Uredbe utvrđeno da se proizvodni kapacitete industrije Unije 2008. povećao za 9 %, ali da je zatim pao za 10 % tijekom RIP-a. To je bio rezultat odluka koje su donesene kako bi se odgovorilo konkurenciji iz trećih zemalja, a naknadna privremena zatvaranja, također, su bila posljedica pritiska dampinškog uvoza. U pogledu ulaganja, u uvodnoj izjavu 89. privremene Uredbe je utvrđeno da su se ulaganja industrije Unije u Uniji smanjila za 35 % tijekom razmatranog razdoblja. To je jedan od nekoliko čimbenika štete koji je doveo do zaključka iz uvodnih izjava 92. i 93. privremene Uredbe da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu tijekom RIP-a.

(78)

U nedostatku ostalih komentara koji se odnose na zalihe, zaposlenost, plaće i produktivnost, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala, rast i visinu stvarne dampinške marže, potvrđuju se uvodne izjave 85. do 91. privremene Uredbe.

(79)

Neke stranke su tvrdile da nije bilo dokaza o materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije i činjenica da je jedan od dva početna podnositelja pritužbe povukao potporu ispitnom postupku, pokazala je da ona nije pretrpjela nikakvu štetu. Također se tvrdilo da pokazatelji štete za preostalog podnositelja pritužbe ne pokazuju štetu.

(80)

Treba napomenuti da se dotično trgovačko društvo nije protivilo ispitnom postupku, nego je zauzelo neutralan stav. Stoga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 57., još uvijek se smatralo primjernim zadržati oba proizvođača iz Unije kao dio industrije Unije.

(81)

Tvrdilo da je zabilježeno povećanje cijena u razdoblju nakon RIP-a i da će se taj razvoj cijena u tom razdoblju odmah prenijeti u dobit za podnositelje pritužbe koji su sami objavili bolje rezultate u svojim izvještajima za razdoblje 2010.-2011.

(82)

Neke stranke su i dalje tvrdile da je u razdoblju nakon RIP-a došlo do poboljšanja stanja industrije Unije ukazujući na to da su neka trgovačka društva planirala izraditi nove pogone u Uniji. Također se tvrdilo da, s obzirom na nedavno povećanje uvoznih cijena, mjere treba obustaviti ili ih uvesti u obliku najniže uvozne cijene (NUC).

(83)

Događaji nakon RIP-a u uobičajenim se uvjetima ne uzimaju u obzir u antidampinškom postupku. Osim toga, nisu dostavljeni nikakvi dokazi da su navedeni događaji nakon RIP-a očigledni, nedvojbeni i trajni. U pogledu bilo kakve obustave konačnih mjera, to treba promatrati u svjetlu razvoja događaja nakon RIP-a koji bi bili trajne prirode.

(84)

Što se tiče uvođenja NUC-a, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 123. do 126., smatra se okolnosti nisu takve da to opravdaju. Stoga se sve gornje tvrdnje odbacuju.

(85)

Ispitni postupak je potvrdio da je većina pokazatelja štete koji se odnose na industriju Unije pokazala pad tijekom razmatranog razdoblja. Na temelju gore navedenog, potvrđuje se zaključak donese u uvodnim izjavama 92. i 93. privremene Uredbe da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu tijekom RIP-a.

(86)

Jedna je stranka primijetila da je analiza iz uvodne izjave 108. privremene Uredbe pogrešna, jer se čini da povezuje ukupan i stalan pad potrošnje s povećanjem uvoza, dok se, prema ovoj stranci, uvoz iz dotičnih zemalja razvijao u skladu s potrošnjom.

(87)

Treba razjasniti da se doista, kako je navedeno u uvodnim izjavama 64. do 66. privremene Uredbe, ukupna potrošnja povećala za 2 % tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, to ne umanjuje činjenicu da je postojalo važno ukupno povećanje obujma i tržišnog udjela dampinškog uvoza po niskim cijenama iz dotičnih zemalja tijekom razmatranog razdoblja (vidjeti uvodnu izjavu 96. privremene Uredbe), dok je veličina tržišta ostala skoro nepromijenjena i dok je industrija Unije izgubila važan tržišni udjel, posebno između 2009. i RIP-a.

(88)

Neke su stranke dale argument da kretanje uvoza iz dotičnih zemalja nije povezano s utvrđivanjem gospodarskog stanja industrije Unije, posebno obujma prodaje, prodajnih vrijednosti i profitabilnosti. Tvrdile su da se profitabilnost industrije Unije poboljšala kad se uvoz povećao 2008., a zatim je znatno pala kad je uvoz ostao stabilan.

(89)

Suprotno od gornjeg navoda, ispitni postupak ukazao je na ukupnu korelaciju između dampinškog uvoza po niskim cijenama i štete koju je industrija Unije pretrpjela tijekom cijelog razmatranog razdoblja (vidjeti uvodne izjave 95. do 98. privremene Uredbe). Ispitni postupak je, također, pokazao da se industrija Unije nije mogla oporaviti u razmatranom razdoblju zbog povećanog dampinškog uvoza po niskim cijenama na tržištu Unije. Stoga se ova tvrdnja treba odbaciti.

(90)

Također se tvrdilo da su razlike u kretanjima uvoza postojale ovisno o vrstama alkohola koje su proizvodili neki proizvođači izvoznici te da bi se, stoga, trebala napraviti zasebna analiza štete za te alkohole. Međutim, različite vrste uključene u opseg proizvoda imaju jednaka osnovna svojstva. Ispitni postupak nije otkrio nikakvu bitnu razliku između FOH-a koji se proizvodi iz različitih sirovina. Stoga u ovom slučaju nema razloga za provedbom zasebne analize kretanja prema vrsti alkohola.

(91)

Također se tvrdilo da se šteta nije mogla pripisati Indiji, jer se njezin uvoz nije povećao tijekom razmatranog razdoblja, posebno kad nabava podnositeljâ pritužbe nije uzeta u obzir. Međutim, utvrđeno je da je uvoz iz Indije izvršen po dampinškim cijenama na tržištu Unije i da je marža štete uglavnom bila iznad razine de minimis do 2 %. Štoviše, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 63. do 65., nisu bili ispunjeni uvjeti za kumulativnu ocjenu za dotične zemlje. Stoga je ovu tvrdnju trebalo odbaciti.

(92)

Također se tvrdilo da se šteta nije mogla pripisati trgovačkim društvima čija je individualna marža sniženja cijena bila negativna, ili zbog tog razloga, uvozu iz Indonezije kao cjeline.

(93)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 63. do 65., nisu bili ispunjeni svi uvjeti za kumulativnu ocjenu dotičnog uvoza. U skladu s tim, učinci dampinškog uvoza po niskim cijenama podrijetlom iz dotičnih zemalja na industriju Unije zajedno su ocijenjeni za potrebe analize štete i uzroka štete. Nadalje, izostanak sniženja cijena ne isključuje postojanje materijalne štete za industriju Unije. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 124. do 127. privremene Uredbe, utvrđeno je da cijena koju je naplatila industrija Unije nije bila dostatna za pokrivanje svih troškova proizvodnje i postizanje razumne marže dobiti koju je mogla ostvariti u izostanku dampinškog uvoza tijekom RIP-a. Ova tvrdnja se, stoga, odbacuje.

(94)

U izostanku bilo kakvih ostalih komentara s obzirom na učinke dampinškog uvoza, potvrđuju se uvodne izjave 95. do 98. privremene Uredbe.

(95)

Nekoliko stranaka je tvrdilo da se stvarni uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije treba pripisati financijskoj krizi, je se najveća šteta toj industriji dogodila kad se stabilizirao uvoz iz dotičnih zemalja. Također je navedeno da je pad profitabilnosti industrije Unije bio sličan pad zabilježenom za ostala trgovačka društva koja posluju u kemijskom sektoru.

(96)

Kriza je utjecala na rezultate industrije Unije. Kretanja čimbenika štete, kao što su iskorištenost kapaciteta i obujam prodaje, pokazuju da se stanje industrije Unije pogoršalo s krizom i nešto poboljšalo s oporavkom tržišta. Međutim, ispitni je postupak pokazao da poboljšanje nije omogućilo oporavak industrije Unije, što je bilo daleko od njezinog gospodarskog stanja koje je prevladavalo na početku razmatranog razdoblja. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 89., godina 2008., neposredno prije početka financijske krize, bila je godina najvećeg povećanja dampinškog uvoza iz dotičnih zemalja i najvećeg pada obujma prodaje industrije Unije. Nakon te godine industrija Unije nije se oporavila, a dampinški uvoz i dalje je bio prisutan na tržištu Unije u velikim količinama. Zbog toga je jasno da je, bez obzira na ostale čimbenike, dampinški uvoz uvelike doprinio materijalnoj šteti koju je pretrpjela industrija Unije tijekom RIP-a. Ova tvrdnja se, stoga, odbacuje.

(97)

Nekoliko stranaka je, također, tvrdilo, da su stvarni uzrok navodne štete industrije Unije bili uvoz iz ostalih trećih zemalja, pad potražne, povećanje cijena sirovina i nedostatak odgovarajućeg pristupa tim sirovinama, pogrešne strateške odluke industrije Unije, pritisak konkurencije na tržištu na kraju prodajnog lanca, pad proizvodnje dotičnog proizvoda namijenjenog za vlastitu upotrebu, opća promjena tržišnih uvjeta i konkurencije na tržištu Unije.

(98)

Treba napomenuti da gornje stranke nisu mogle argumentirati svoje tvrdnje i pokazati da su čimbenici, osim dampinškog uvoza po niskim cijenama iz dotičnih zemalja, prekinuli uzročno-posljedičnu vezu između štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza.

(99)

Neke stranke su tvrdile da Komisija nije analizirala mogući učinak prodaje razgrananog FOH-a na prodaju dotičnog proizvoda od strane industrije Unije te učinke na njezino gospodarsko stanje. Ispitni se postupak usmjerio na proizvod kako je definiran u uvodnim izjavama 8. do 12. i ni jedna stranka nije dostavila pouzdane podatke koji bi omogućili ocjenu mogućeg negativnog učinka koji je razgranati FOH imao na gospodarsko stanje industrije Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(100)

U izostanku bilo kakvih ostalih komentara s obzirom na učinke ostalih čimbenika, potvrđuju se uvodne izjave 99. do 106. privremene Uredbe.

(101)

Ispitni postupak nije ukazao na činjenicu da su postojali čimbenici, osim dampinškog uvoza po niskim cijenama iz dotičnih zemalja, koji su prekinuli uzročno-posljedičnu vezu između štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza.

(102)

U nedostatku bilo kakvih komentara u pogledu zaključka o uzročnosti, potvrđuju se uvodne izjave 107. do 110. privremene Uredbe.

(103)

U nedostatku drugih komentara o interesu industrije Unije, potvrđuju se uvodne izjave 112. i 113. privremene Uredbe.

(104)

U nedostatku komentara o interesu uvoznikâ, potvrđuju se uvodne izjave 115. i 116. privremene Uredbe.

(105)

Podsjeća se da se, s ciljem ocjene mogućeg učinka antidampinških mjera na korisnike iz Unije, ispitni postupak uglavnom usmjerio na prikupljene podatke pet velikih trgovačkih društava korisnikâ kod kojih su obavljeni posjeti u privremenoj fazi.

(106)

Na temelju toga se privremeno utvrdilo da je udjel troškova dotičnog proizvoda u ukupnim troškovima proizvodnje za tu skupinu bio značajan u rasponu između 10 % i 20 %, ovisno o gotovom proizvodu. Međutim, raspoloživi podaci su preispitani te je u skladu s novi izračunima i ispravkama nekih brojčanih podataka utvrđeno da taj raspon iznosi između 15 % i 25 %. Slično, utvrđeno je da je prosječna profitna marža u poslovanju koje koristi dotični proizvod iznosila oko 6 % za skupinu pet posjećenih trgovačkih društava; novi izračuni pokazuju veću prosječnu profitnu maržu koja iznosi oko 7,5 %. Konačno, prosječni udjel poslovanja koje koristi dotični proizvod u ukupnom poslovanju također je ispravljen. Privremeno je utvrđeno da on iznosi oko 22 %, dok je prema novim izračunima, utvrđen postotak od 25 %.

(107)

Nakon objave privremene Uredbe, reagirali su brojni korisnici i dostavili komentare u pogledu konačne objave. Osporavali su odabir pet trgovačkih društava korisnikâ navedenih u uvodnoj izjavi 118. privremene Uredbe, tvrdeći da podaci korišteni za ocjenu mogućeg učinka mjera na industriju korisnika nisu transparentni, nisu temeljeni na reprezentativnim strankama i malom broju stranaka. Tvrdilo se da je analiza trebala u obzir uzeti podatke koje su dostavili svi korisnici koji surađuju u ispitnom postupku.

(108)

Međutim, kako je navedeno u uvodnim izjavama 117. i 118. privremene Uredbe, 21 trgovačko društvo koje surađuje zajedno predstavlja oko 25 % ukupne nabave dotičnog proizvoda u Uniji tijekom RIP-a, dok je pet trgovačkih društava korištenih za ocjenu interesa korisnikâ predstavljalo oko 18 % te nabave, i 72 % nabave dotičnog proizvoda od strane korisnikâ koji surađuju. Osim što su reprezentativni u pogledu obujma nabave dotičnog proizvoda, tih pet korisnika vrlo dobro predstavlja različite poslovne sektore industrije korisnikâ. Doista, pet posjećenih trgovačkih društava čine heterogenu skupinu koja ne uključuje samo proizvođače za prvo korištenje, tj. proizvođače površinskih aktivnih tvari, nego i korisnike površinskih aktivnih tvari i korisnike u daljnjem proizvodnom procesu.

(109)

Ipak, provedena je šira analiza uzimajući u obzir sve podatke koje su dostavili korisnici koji surađuju. Točnije, napravljena je specifična ocjena mogućeg učinka antidampinških pristojba na proizvođače površinskih aktivnih tvari kao zasebne skupine, jer bi ta skupina mogla biti najviše pogođena uvođenjem mjera. Druga zasebna analiza provedena je za drugu skupinu korisnika koju su činili sva ostala trgovačka društva korisnici koja su sudjelovala u ispitnom postupku.

(110)

Napravljena je simulacije ocjene mogućeg učinka prosječne pristojbe od 5 % na uvoz FOH-a, najprije za sve korisnike koji surađuju, a zatim za zasebne dvije skupine. Ishod simulacije je pokazao da bi konačni učinak ove prosječne pristojbe na ukupan trošak proizvodnje za poslovanje koje koristi dotični proizvod iznosio oko 0,09 % za sve korisnike, dok bi učinak iste pristojbe na daljnju proizvodnju u kojoj se koristi dotični proizvod za skupinu proizvođača površinskih aktivnih tvari iznosio oko 0,05 %, a za drugu skupinu trgovačkih društava oko 0,29 %.

(111)

Analiza je, također, pokazala da su proizvođači površinskih aktivnih tvari ostvarili niže profitne marže u sektorima koji koriste proizvod iz ispitnog postupka. Međutim, ta skupina je uvezla iz dotičnih zemalja samo oko 2,6 % ukupne nabave proizvoda iz ispitnog postupka tijekom RIP-a. Nadalje, postotak poslova s površinskim aktivnom tvarima koji koriste FOH u usporedbi s njihovim ukupnim prometom iznosi oko 24 %. Stoga, čak i s primjenom prosječne dampinške pristojbe od 5 %, konačni učinak na troškove proizvodnje proizvodâ, uključujući ispitani proizvod, vrlo je ograničen te čak zanemariv s obzirom na ukupnu profitabilnost.

(112)

Neki proizvođači površinskih aktivnih tvari su ipak tvrdili da će ih antidampinške pristojbe spriječiti u slobodnoj nabavi sirovina, što se stvoriti poremećaju u njihovom segmentu tržišta.

(113)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 120. privremene Uredbe, razina antidampinških pristojba te mogući učinak na industriju korisnikâ i prodajno tržište, ne stvara ozbiljne prepreke za uvoz dotičnog proizvoda. Ispitni postupak je potvrdio da konačne antidampinške pristojbe ne mogu stvoriti poremećaj na prodajnom tržištu. Istodobno, proizvođačima površinskih aktivnih tvari ne bi trebalo biti teško prenijeti prilično nisko povećanje troškova u konačnoj cijeni svojih proizvoda. Stoga se odbacuju tvrdnje da bi antidampinške pristojbe stvorile poremećaje na prodajnom tržištu.

(114)

Nakon objave konačnih nalaza neki su korisnici i dalje tvrdili da su proizvođači iz Unije odbili dostaviti im robu i da je malo mogućnosti za opskrbu. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 120. privremene Uredbe, relativno niska razina predloženih mjera ne smije isključiti mogućnost uvoza dotičnog proizvoda. Nadalje, proizvođači iz Unije nisu proizvodili u punom kapacitetu tijekom razmatranog razdoblja. Osim toga, uvoz je moguć i iz ostalih trećih zemalja koje ne podliježu mjerama, a brojčani podaci Eurostata o uvozu FOH-a iz ostatka svijeta nakon RIP-a pokazuju da taj uvoz raste, što ukazuje na činjenicu da je navodni rizik od nedostatka opskrbe neosnovan. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(115)

Neka udružen,a korisnikâ, koja se nisu javila u roku predviđenom u točki 5.3 obavijesti o pokretanju postupka, tvrdila su da njihovi stavovi, posebno o mogućem učinku mjera na mala i srednja poduzeća te posebne sektore, nisu uključeni u ocjenu interesa Unije. Međutim, treba napomenuti da su svi komentari prikupljeni od tih udruženja uzeti u obzir u ovom ispitnom postupku. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 109., ocjena interesa Unije uzela je u obzir sve podatke koje su dostavili korisnici koji surađuju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(116)

Nekoliko stranaka je tvrdilo da trajanje mjera, ako se one uvedu, treba ograničiti na najviše 2 godine. U skladu s osnovnom Uredbom, konačna antidampinška mjera se u uobičajenim uvjetima uvodi na 5 godina. S obzirom da ni jedna stranka nije pokazala da bi razdoblje od 2 godine bilo dostatno za suzbijanje dampinga koji je uzrok štete, kako je zatraženo u članku 11. stavku 1. osnovne Uredbe, čini se da nema valjanog razloga za odstupanje od standardnog trajanja mjera. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(117)

U nedostatku ostalih komentara o interesu korisnikâ, potvrđuje se da uvođenje konačnih mjera na uvoz dotičnog proizvoda ne bi bilo suprotno interesu Unije te se, stoga, potvrđuju uvodne izjave 117. do 121. privremene Uredbe.

(118)

Na temelju gore navedenog, mogu se potvrditi zaključci doneseni u uvodnoj izjavi 122. privremene Uredbe. Nema uvjerljivih razloga protiv uvođenja konačnih antidampinških pristojba na uvoz FOH-a iz dotičnih zemalja.

(119)

Podsjeća se da je profitna marža korištena za izračun ciljne dobiti u privremenoj fazi iznosila 7,7 %. Podnositelji pritužbe su tvrdili da bi ciljna dobit od 15 % bila primjerenija. U tom pogledu, treba napomenuti da nisu dostavili dokaze koji se mogu provjeriti i koji podupiru tvrdnju da je ciljna dobit bila preniska. Stoga se predlaže potvrditi privremenu ciljnu dobit od 7,7 % koja se temelji na profitnoj marži ostvarenoj za cijelo poslovanje s alkoholom jednog podnositelja pritužbe tijekom njegove posljednje profitabilne godine prije naglog rasta dampinškog uvoza po niskim cijenama.

(120)

Određene stranke su tvrdile da 7,7 % nije bilo realno, nego previsoko. Predložile su korištenje niže profitne marže između 3 i 5 % za utvrđivanje razine uklanjanja štete. Međutim, ta tvrdnja nije potkrijepljena nikakvim dokazima koji pokazuju da je predložena dobit bila dobit koju je industrija Unije mogla ostvariti u izostanku dampinškog uvoza na tržištu Unije te, stoga, nije prihvaćena.

(121)

Određene stranke su tvrdile da je Komisija pogrešno utvrdila razinu uklanjanja štete na temelju marže sniženja ciljnih cijena, dok je trebala koristiti maržu sniženja prodajnih cijena. U ovom slučaju, nije se smatralo da je marža sniženja prodajnih cijena bila primjeren temelj za utvrđivanje razine uklanjanja štete za industriju Unije, jer ne bi odražavala razinu cijene koja bi se dobila u izostanku dampinškog uvoza na tržištu Unije. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(122)

Na temelju gore navedenog, mogu se potvrditi privremene marže štete, izražene kao postotak cijene CIF-a na granici Unije, neocarinjeno, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 127. privremene Uredbe.

(123)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 79. do 84., neke su stranke tvrdile, između ostalog, da trenutačne mjere treba obustaviti jer su događaji nakon RIP-a koji se odnose na povećanje cijene dotičnog proizvoda na tržištu Unije bili očigledni, nedvojbeni i trajni. Također su tvrdile da nisu sve konačne mjere trebale biti u obliku pristojbe ad valorem, nego ih je trebalo uvesti u obliku NUC-a.

(124)

Međutim, smatra se da u ovom konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti koje bi opravdale uvođenje najniže uvozne cijene. Ovaj oblik mjere mogao bi se lako izbjegavati s obzirom na prirodu dotičnog proizvoda i složene organizacijske strukture dotičnih izvoznika.

(125)

Međutim, priznaje se da postoji određena osjetljivost cijena na tržištu za ispitani proizvod te bi stoga bilo razumno smanjiti učinak konačnih mjera na korisnike Unije na najmanju moguću mjere u slučaju mogućih značajnih povećanja cijena dotičnog proizvoda. Stoga se smatra primjerenim promijeniti oblik konačnih mjera s pristojba ad valorem na specifične pristojbe.

(126)

Očekuje se da će ovaj oblik mjera u određenoj mjeri ograničiti svaki mogući nepotrebni učinak na korisnike u slučaju značajnog i brzog povećanja cijena. Ako, s druge stranke, cijene padnu, specifične će pristojbe još uvijek osigurati dostatnu zaštitu proizvođačima iz Unije. Specifične pristojbe temelje se na vrijednostima CIF izvoza trgovačkih društava iz Unije koja surađuju tijekom RIP-a, pretvorenih u euro korištenjem mjesečnih deviznih tečajeva, pomnoženih s nižom vrijednosti između marže dampinga i štete, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(127)

U tom pogledu su dva proizvođača izvoznika tvrdila da se umjesto mjesečnog treba uzeti godišnji prosječni devizni tečaj. Međutim, napominje se da se, u skladu sa standardnom praksom, svaka konverzija valuta u antidampinškim ispitnim postupcima izvršava korištenjem mjesečnih deviznih tečajeva. To je bio slučaju i u za ovaj ispitni postupak. Tvrdnja je stoga odbačena.

(128)

Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je kod utvrđivanja specifičnih pristojba, trebalo koristiti trenutačne cijene FOH-a, a ne vrijednosti CIF tijekom RIP-a. Treba napomenuti da se specifične pristojbe utvrđuju na temelju izračuna dampinga i štete tijekom RIP-a. Nisu dostavljeni nikakvi potkrijepljeni argumenti za temeljenje specifičnih pristojba u ovom slučaju na razdoblje nakon RIP-a. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(129)

Nakon objavljivanja privremenih mjera javio se mogući proizvođač izvoznik i tvrdio da preostalu stopu pristojbe treba odrediti na razini najviše uvedene pristojbe, a ne najviše dampinške marže utvrđene za Indoneziju. Međutim, preostala pristojba određuje se na razini preostale marže štete primjenom pravila niže pristojbe. Tvrdnja je stoga odbačena.

(130)

U svjetlu gore navedenog, smatra se da, u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne Uredbe, konačne antidampinške mjere na uvoz dotičnog proizvoda treba uvesti na razini marže dampinga i štete, ovisno koja je niža, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(131)

Sve su stranke obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačnih antidampinških pristojba. Nakon konačne objave također im je dano razdoblje za podnošenja prigovora. Komentari koje su stranke dostavile propisno su razmotreni te su, prema potrebi, na odgovarajući način promijenjeni nalazi.

(132)

Predložene antidampinške pristojbe iznose kako slijedi:

(133)

Stope antidampinške pristojbe za pojedinačno trgovačko društvo navedene u ovoj Uredbi primjenjuju se jedino na uvoz dotičnog proizvoda koji proizvode ta trgovačka društva i posebno navedene pravne osobe. Uvoz dotičnog proizvoda, koji proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se posebno ne spominje u ovoj Uredbi sa svojim nazivom i adresom, uključujući subjekte koji se odnose na ove koje se posebno spominju, ne mogu se okoristiti tim stopama i podložne su stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(134)

Svi zahtjevi kojima se traži primjena navedenih individualnih stopa antidampinških pristojba (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) upućuju se Komisiji (10) sa svim odgovarajućim podacima, posebno o promjenama djelatnosti trgovačkog društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, ovu Uredbu treba na odgovarajući način izmijeniti tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava za koje vrijede individualne stope pristojba.

(135)

Jedan indijski kao i jedan malezijski proizvođač izvoznik, zajedno sa svojim povezanim uvoznikom, ponudio je preuzimanje obveze u vezi cijene u skladu s člankom 8. stavkom 1. osnovne Uredbe. Obje ponude u pogledu preuzimanja obveze sadržavale su veliki broj skupina proizvoda (utvrđenih kemijskom specifikacijom, pri čemu je svaka skupina podlijegala različitoj najnižoj uvoznoj cijeni (NUC), s razlikama u cijenama između skupina do 25 % za malezijskog izvoznika i do 100 % za indijskog izvoznika. Osim toga, cijene su se razlikovale do 20 % unutar pojedinih skupina, što je predstavljalo visokorizičnu unakrsnu kompenzaciju. Također se napominje da ponuda indijskog izvoznika nije rješavala promjenjivost cijena dotičnog proizvoda. Utvrđeni su dodatni rizici od unakrsne kompenzacije u pogledu malezijskog izvoznika i njegovog povezanog uvoznika u Uniji koji nije nabavljao dotični proizvod samo od malezijskog izvoznika, nego i od ostalih dobavljača. Konačno, bilo bi teško carini utvrditi kemijsku specifikaciju proizvoda bez pojedinačne analize, što bi praćenje učinilo težim, ako ne i nepraktičnim. Ponude u pogledu preuzimanje obveze su, stoga, odbačene. Nakon predložene izmjene oblika mjera, jedan proizvođač izvoznik izmijenio je svoju ponudu u pogledu preuzimanja obveze, predloživši prosječni NUC za sve skupine proizvoda i tvrdeći da više neće postojati rizik unakrsne kompenzacije. Drugi proizvođač izvoznik samo je potvrdio svoju ponudu. Međutim, s obzirom na broj vrsta proizvoda i razlika u cijenama između njih, NUC bi mogao u potpunosti ugroziti učinkovitost mjera. Nadalje, struktura trgovačkih društava i njihove ponude, kako su gore opisani, još uvijek predstavljaju prepreku za prihvaćanje preuzimanja obveze. Izvješćivanje i režim cijena koje je predložio jedan izvoznik ne rješavaju tu zabrinutost te bi, u svakom slučaju, praćenje učinili vrlo teškim, ako ne i nepraktičnim. Posljedično, ponude za preuzimanje obveze nisu se mogle prihvatiti.

(136)

U pogledu visine utvrđenih dampinških marži i s obzirom na razinu štete koja je prouzročena industriji Unije, smatra se potrebnim konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom uvedenom privremenom Uredbom u visini konačnih pristojba uvedenih ovom Uredbom. Kada su konačne pristojbe niže od privremenih pristojba, oslobađaju se iznosi privremeno osigurani više od konačne stope antidampinških pristojba,