05/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

208

---

32008D0618

---

L 198/47

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.07.2008.

---

ODLUKA VIJEĆA

od 15. srpnja 2008.

o smjernicama za politike zapošljavanja država članica

(2008/618/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 128. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje (3),

budući da:

(1)

Reformom Lisabonske strategije godine 2005. stavljen je naglasak na rast i radna mjesta. Smjernice zapošljavanja kao dio Europske strategije zapošljavanja (4) i Šire smjernice ekonomske politike (5) usvojene su kao integrirani paket, pri čemu Europska strategija zapošljavanja ima vodeću ulogu u provedbi ciljeva Lisabonske strategije u pogledu zapošljavanja i tržišta rada.

(2)

Pregled nacionalnih programa reforme država članica sadržanih u godišnjem izvješću Komisije o napretku u zajedničkom izvješću o zapošljavanju pokazuje da bi države članice trebale nastaviti ulagati sve napore za postupanje po sljedećim područjima prioriteta: — potaknuti više ljudi da se zaposle i zadrže zaposlenje, povećati ponudu radne snage i osuvremeniti sustave socijalne zaštite, — poboljšati prilagodljivosti radnika i poduzeća, i — povećati ulaganja u ljudski kapital boljim obrazovanjem i osposobljavanjem.

(3)

Poštujući pregled nacionalnih programa reforme, koji je izvršila Komisija, i zaključke Europskog vijeća trebalo bi se usredotočiti na učinkovitu i pravovremenu provedbu u skladu sa zaključcima Europskog vijeća te pri tome također ojačati socijalnu dimenziju Lisabonske strategije. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti dogovorenim ciljevima i mjerilima uspješnosti.

(4)	Smjernice zapošljavanja vrijede tri godine, a u privremenom razdoblju do kraja 2010. njihovo ažuriranje trebalo bi ostati strogo ograničeno.

(5)	Države članice trebale bi uzeti u obzir Smjernice zapošljavanja prilikom provedbe planiranih financijskih sredstava Zajednice, a posebno sredstava Europskog socijalnog fonda.

(6)	Glede integrirane naravi paketa smjernica države članice trebale bi u cijelosti provesti Šire smjernice ekonomske politike,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ovime se usvajaju smjernice za politike zapošljavanja država članica kako su određene Prilogom.

Članak 2.

Smjernice se uzimaju u obzir pri politikama zapošljavanja država članica, o čemu se izvješćuje u nacionalnim programima reformi.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  Mišljenje od 13. veljače 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Mišljenje od 20. svibnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Mišljenje od 13. veljače 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  SL L 205, 6.8.2005., str. 21.

(5)  SL L 205, 6.8.2005., str. 28.

---

PRILOG

Smjernice za politike zapošljavanja država članica

(Integrirane smjernice br. 17 do 24)

Smjernice zapošljavanja čine sastavni dio Integriranih smjernica za 2008. – 2010., koje se temelje na tri stupa: makroekonomskoj politici, mikroekonomskoj reformi i politici zapošljavanja. Ti stupovi zajedno pridonose ostvarivanju ciljeva održivog razvoja i zapošljavanja te jačaju socijalnu koheziju.

Države članice u suradnji sa socijalnim partnerima i prema potrebi s drugim zainteresiranim stranama provode svoje politike s ciljem provođenja ciljeva i prioriteta za niže definirano djelovanje, kako bi brojnija i bolja radna mjesta te obrazovanija i osposobljenija radna snaga poduprijela cjelovito tržište rada. Poštujući Lisabonsku strategiju i uzimajući u obzir zajedničke socijalne ciljeve, politikama država članica na uravnotežen se način potiče:

—

puna zaposlenost: postizanje pune zaposlenosti i smanjivanje nezaposlenosti i neaktivnosti povećanjem potražnje za radom i ponude rada od ključne je važnosti za održivosti gospodarskog rasta i jačanje socijalne kohezije. Integrirani pristup fleksibilne sigurnosti ključan je za postizanje tih ciljeva. Politike fleksibilne sigurnosti istodobno se bave fleksibilnošću tržištâ rada, organizacijom rada i radnim odnosima, usklađivanjem poslovnog i privatnog života te sigurnošću zaposlenja i socijalnom zaštitom,

—

poboljšanje kvalitete radnih mjesta i produktivnosti rada: napori za porast zapošljavanja povezani su s poboljšanjem privlačnosti radnih mjesta, kvalitetom posla i rastom produktivnosti rada te sa značajnim smanjenjem segmentacije, nejednakosti spolova i udjela zaposlenika koji žive u siromaštvu. U cijelosti bi trebalo iskoristiti sinergije između kvalitete na poslu, produktivnosti i zapošljavanja,

—

jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije: potrebne su čvrste odluke za jačanje i povećanje socijalne uključenosti, borbe protiv siromaštva, a naročito siromaštva djece, sprečavanje isključenosti iz tržišta rada, potporu zapošljavanju uskraćenih osoba te za smanjenje regionalnih razlika u području zapošljavanja, nezaposlenosti i produktivnosti rada, naročito u zaostalim regijama. Potrebno je ojačano uzajamno djelovanje s otvorenom metodom usklađivanja u području socijalne zaštite i socijalne uključenosti.

Za napredak su ključne jednake mogućnosti i borba protiv diskriminacije. Prilikom provođenja svih radnji trebalo bi osigurati poštovanje i promicanje jednakosti spolova. U skladu s Europskim paktom za jednakost spolova potrebno je posebnu pozornost posvetiti smanjenju svih razlika na temelju spola na tržištu rada. U okviru novog međugeneracijskog pristupa potrebno je posebnu pozornost posvetiti položaju mladih, provodeći Europski pakt za mlade, i promicanju pristupa zaposlenju tijekom radnog vijeka, uključujući i za starije radnike. Posebna pozornost mora se posvetiti i značajnom smanjenju razlike glede osoba koje su u nepovoljnom položaju prilikom zaposlenja, uključuju osobe s invaliditetom, kao i između državljana trećih zemalja i građana EU-a, u skladu s bilo kakvim nacionalnim ciljevima. To će državama članicama pomoći pri postupanju s demografskim izazovima.

Države članice bi trebale nastojati ostvariti aktivnu uključenost svih putem poticanja sudjelovanja radne snage i boriti se protiv siromaštva i isključenosti marginaliziranih skupina.

Države članice bi prilikom djelovanja trebale osigurati dobro upravljanje zapošljavanjem i socijalnim politikama te uzajamno jačanje pozitivnih razvoja u područjima gospodarstva, radnih i socijalnih pitanja. Trebale bi utvrditi široko partnerstvo za promjene, u potpunosti uključujući parlamentarna tijela i interesne strane, uključujući i one na regionalnim i lokalnim razinama te organizacije civilnog društva. Europski i nacionalni socijalni partneri trebali bi imati središnju ulogu. Ciljeve i mjerila uspješnosti koji su utvrđeni na razini EU-a u okviru Europske strategije zapošljavanja u kontekstu smjernica za 2003. trebalo bi i dalje slijediti s pokazateljima i pregledima rezultata. Države članice također su pozvane da definiraju svoje vlastite obveze i ciljeve, koje bi trebalo uzeti u obzir zajedno s preporukama za pojedinačne zemlje dogovorenima na razini EU-a. Države članice također su pozvane da nadziru socijalni učinak reformi.

Za dobro upravljanje također je potrebna veća učinkovitost pri dodjeljivanju upravnih i financijskih sredstava. U suglasnosti s Komisijom, države članice trebale bi nastojati dobiti sredstva iz strukturnih fondova, posebno Europskog socijalnog fonda, za provedbu Europske strategije zapošljavanja i izvješćivati o poduzetim radnjama. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti jačanju institucionalnih i upravnih mogućnosti u državama članicama.

Smjernica 17. Provođenje politika zapošljavanja, čiji je cilj postići punu zaposlenosti, poboljšati kvalitetu radnih mjesta i produktivnost rada te ojačati socijalnu i teritorijalnu koheziju.

Politike bi trebale omogućiti Europskoj uniji (EU) da postigne ukupnu prosječnu stopu zaposlenosti od 70 %, pri čemu bi do 2010. stopa zaposlenosti žena bila barem 60 %, a starijih radnika (od 55 do 64 godine) 50 % te bi trebale doprinijeti smanjenju nezaposlenosti i neaktivnosti. Države članice trebale bi razmisliti o utvrđivanju nacionalnih ciljnih stopa zaposlenosti.

Prilikom postizanja tih ciljeva trebalo bi se usredotočiti na sljedeće prioritete:

—	potaknuti više ljudi da se zaposle i zadrže zaposlenje, povećati ponudu radne snage i osuvremeniti sustave socijalne zaštite,

—	poboljšati prilagodljivost radnika i poduzeća, i

—	povećati ulaganja u ljudski kapital boljim obrazovanjem i osposobljavanjem.

1.   Potaknuti više ljudi da se zaposle i zadrže zaposlenje, povećati ponudu radne snage i osuvremeniti sustave socijalne zaštite

Povećanje stopa zaposlenosti najučinkovitiji je način za ostvarivanje gospodarskog rasta i poticanje gospodarstva, kojim se promiče socijalna uključenost, istodobno osiguravajući sigurnost osoba koje nisu sposobne za rad. Promicanje ponude rada, pristup zaposlenju svim životnim dobima i osuvremenjivanje sustava socijalne zaštite kako bi se osigurala njihova prikladnost, financijska održivosti i odziv promjenjivim potrebama u društvu sve su potrebniji zbog očekivanog pada radno aktivnoga stanovništva. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti značajnom smanjenju trajnih razlika u stopi zaposlenosti između žena i muškaraca te razlika u plaćama među spolovima. Također je važno dodatno povećati stope zaposlenosti starijih radnika i mladih, kao dio novog međugeneracijskog pristupa, i poticati aktivnu uključenost osoba koja su najisključenije iz tržišta rada. Potrebne su također odlučnije mjere za poboljšanje položaja mladih na tržištu rada, posebno nisko kvalificiranih, i za značajno smanjenje nezaposlenosti mladih, koja je u prosjeku dvostruko veća od ukupne stope nezaposlenosti.

Moraju se osigurati pravi uvjeti za olakšavanje napretka pri zapošljavanju, bez obzira radi li se o prvom zaposlenju, povratku u zaposlenje nakon predaha ili želji da se produži radni vijek. Od iznimne je važnosti kvaliteta radnih mjesta, uključujući plaću i dodatke, radne uvjete, pristup cjeloživotnom učenju i profesionalno napredovanje, kao i potpora i poticaji koji dolaze iz sustavâ socijalne zaštite. Kako bi se podupro pristup za zapošljavanje u svim životnih dobima i promicala usklađenost između profesionalnog i privatnog života, potrebne su politike za osiguranje brige za djecom. Mjerilo uspješnosti na nacionalnoj razini pokazalo je da je u brigu za djecom do 2010. uključeno najmanje 90 % djece starosti od 3 godine do početka obveznog školovanja i najmanje 33 % djece mlađe od 3 godine, ali također su potrebni posebni napori za rješavanje regionalnih razlika u zemljama. Zbog povećanja prosječne stope zaposlenosti roditelja, posebno samohranih roditelja koji su obično izloženi većem riziku od siromaštva, potrebne su mjere za potporu obiteljima. Države članice naročito bi trebale voditi računa o posebnim potrebama samohranih roditelja i obitelji s mnogo djece. Osim toga, na razini EU-a bi do 2010. trebalo učinkovitu prosječnu stopu odlaska s tržišta rada povećati za 5 godina u odnosu na 2001.

Države članice također bi trebale ozakoniti mjere za bolji (profesionalni) zdravstveni status s ciljem smanjenja opterećenja zbog bolesti, povećavajući produktivnost rada i produžujući radni vijek. Provođenje Europskog pakta za mlade, Pakta za jednakost spolova i Europskog saveza za obitelji također bi trebalo doprinijeti pristupu za zapošljavanje u svim životnim dobima, posebno olakšavajući prijelaz s obrazovanja na tržište rada. Mladi koji imaju manje mogućnosti za zapošljavanje morali bi pomoću individualno osmišljenih mjera dobiti jednake šanse za socijalno i stručno uključenje.

Smjernica 18. Poticati pristup zapošljavanju u svim životnim dobima pomoću:

—	obnovljenih napora za ostvarivanje putova zapošljavanja za mlade ljude i smanjivanje nezaposlenosti mladih u skladu s pozivom u Europskom paktu mladih,

—	odlučnih radnji za povećanje sudjelovanja žena i smanjenje razlike među spolovima u zapošljavanju, nezaposlenosti i plaćama,

—	boljeg usklađivanja profesionalnog i privatnog života te osiguranjem dostupnih i financijski pristupačnih mogućnosti za skrb djece i drugih uzdržavanih osoba,

—	potpore za aktivno starenje, uključujući prikladne radne uvjete, bolji (profesionalni) zdravstveni status i odgovarajuće poticaje za rad i odvraćanje od prijevremene mirovine,

—	suvremenih sustava socijalne zaštite, uključujući mirovine i zdravstvenu skrb, kojima se osigurava njihova socijalna prikladnost, financijska održivost i odziv na promjenjive potrebe, kako bi se podržalo sudjelovanje i veća sigurnost zaposlenja te dulji radni vijek.

Vidjeti također integriranu smjernicu „Očuvanje gospodarske i fiskalne održivosti kao temelj za bolje zapošljavanje” (br. 2).

Politikama aktivnog uključivanja može se povećati ponuda radne snage i ojačati socijalna kohezija, i one su učinkovito sredstvo za promicanje socijalnog uključivanja i uključivanja na tržište rada za osobe koje su najuskraćenije.

Svakoj nezaposlenoj osobi trebalo bi ponuditi posao, pripravništvo, dodatno osposobljavanje ili drugu mjeru za zapošljavanje; u slučaju mladih koji su napustili školu, najkasnije 4 mjeseca do 2010., a u slučaju odraslih najkasnije u roku 12 mjeseci. Trebalo bi se zalagati za politike čiji je cilj ponuditi aktivne mjere na tržištu rada za dugotrajno nezaposlene, uzimajući u obzir mjerilo uspješnosti za sudjelovanje koje iznosi 25 % do 2010. Aktiviranje bi trebalo biti u obliku osposobljavanja, ponovnog osposobljavanja, radnog iskustva, zaposlenja ili drugih mjera za zapošljavanje, prema potrebi povezanih sa stalnom pomoći u potrazi za poslom. Olakšavanje pristupa zaposlenju za osobe koje traže posao, sprečavanje nezaposlenosti i osiguranjem da oni koji postanu nezaposleni ostanu blisko povezani s tržištem rada i zaposlivi od iznimne je važnosti za povećanje sudjelovanja i borbu protiv socijalne isključenosti. Za ostvarivanje tih ciljeva potrebno je ukloniti prepreke na tržištu rada pružanjem pomoći prilikom učinkovite potrage za poslom, olakšavanjem pristupa osposobljavanju i drugim aktivnim mjerama na tržištu rada. Ako želimo osigurati da će se rad isplatiti, jednako je važno da se svima osigura dostupan pristup osnovnim socijalnim uslugama i prikladna razina minimalnog dohotka u kombinaciji s načelom pravednih primanja. Tim bi se pristupom istodobno trebalo osigurati da se rad isplati svim radnicima, kao i odstraniti nezaposlenost, siromaštvo i neaktivnosti.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti promicanju uključivanja teže zaposlivih osoba, uključujući slabo osposobljene radnike, na tržište rada, inter alia, pomoću širenja socijalnih usluga i socijalnoga gospodarstva, kao i razvoja novih mogućnosti zapošljavanja kao odgovor na skupne potrebe. Posebno je važna borba protiv diskriminacije, promicanje pristupa zapošljavanju za osobe s invaliditetom i uključivanje imigranata i manjina.

Smjernica 19. Osigurati uključujuća tržišta rada, poboljšati privlačnost rada i osigurati da se rad isplati, također i teže zaposlivim i neaktivnim osobama pomoću:

—

aktivnih i preventivnih mjera na tržištu rada, uključujući rano prepoznavanje potreba, pomoć u potrazi za poslom, smjernice i osposobljavanje kao dio individualiziranih akcijskih planova, pružanje potrebnih socijalnih usluga za potporu uključenosti osoba koja se najudaljenije od tržišta rada i doprinos iskorjenjivanju siromaštva,

—

stalnog provjeravanja poticaja i nepoticaja koji proizlaze iz poreznog sustava i sustava doprinosa, uključujući upravljanje i uvjetovanje doprinosa te znatno smanjenje visokih marginalnih učinkovitih poreznih stopa, naime za osobe s niskim prihodima, istodobno osiguravajući odgovarajuće razine socijalne zaštite,

—	razvoja novih mogućnosti zapošljavanja u području usluga za pojedince i poduzeća, naime na lokalnoj razini.

Kako bi više ljudi pronašlo bolje zaposlenje također je potrebno ojačati infrastrukturu tržišta rada na nacionalnoj razini i na razini EU-a, uključujući preko mreže EURES, radi boljeg predviđanja i rješavanja mogućih neslaganja. Bolji prijelaz između radnih mjesta i u zaposlenost od iznimne su važnosti i potrebno je promicati politike za povećanje mobilnosti i usklađenosti na tržištu rada. Osobe koje traže posao diljem EU-a trebale bi imati pristup svim slobodnim radnim mjestima koja objavljuju službe za zapošljavanje država članica. Mobilnost radnika u EU-u treba biti u cijelosti osigurana u kontekstu ugovorâ. Na nacionalnim tržištima rada također treba potpuno uzeti u obzir dodatnu ponudu radne snage koja je posljedica doseljavanja državljana trećih zemalja.

Smjernica 20. Poboljšati podudaranje potreba tržišta rada pomoću:

—	osuvremenjivanja i jačanja institucija tržišta rada, naime službi za zapošljavanje, također i s ciljem osiguravanja veće transparentnosti i mogućnosti osposobljavanja na nacionalnoj i europskoj razini,

—	uklanjanja prepreka za mobilnost radnika diljem Europe u okviru ugovorâ,

—	boljeg predviđanja potreba za vještinama, pomanjkanja tržišta rada i uskih grla na tržištu rada,

—	odgovarajućeg upravljanja ekonomskim migracijama.

2.   Poboljšati prilagodljivost radnika i poduzeća

Europa treba poboljšati svoju sposobnost predviđanja, pokretanja i prihvaćanja gospodarskih i socijalnih promjena. Za to su potrebni troškovi rada pogodni za zapošljavanje i suvremeni oblici organizacije rada, kojima se promiče „dobar rad” i dobro funkcioniranje tržišta rada, omogućujući veću fleksibilnost u kombinaciji sa sigurnošću zaposlenja, kako bi se udovoljilo potrebama trgovačkih društava i radnika. To bi trebalo doprinijeti i sprečavanju nastanka segmentiranih tržišta rada i smanjenju neprijavljenog rada (vidjeti i smjernice 18., 19., 20. i 23.).

U današnjoj sve globalnijoj ekonomiji s otvaranjem tržišta i stalnim nastajanjem novih tehnologija, i poduzeća i radnici suočeni su s potrebom, a također i mogućnošću, za prilagođavanje. Taj je proces strukturnih promjena povoljan za rast i zapošljavanje, ali također sa sobom nosi i promjene koje utječu na živote nekih radnika i poduzeća. Poduzeća moraju postati fleksibilnija kako bi mogla odgovoriti na iznenadne promjene u potražnji, prilagoditi se novim tehnologijama i stalno usvajati inovacije kako bi ostala konkurentna.

Također moraju odgovoriti sve većoj potražnji za kvalitetom radnih mjesta koja je povezana s osobnim željama radnika i promjena u njihovim obiteljskim životima, i morat će se suočiti sa sve starijom radnom snagom i sve manjim brojem zapošljavanja mladih. Za radnike radni život postaje sve kompliciraniji budući da radni uzorci postaju sve raznolikiji i nepravilniji, a tijekom života potrebno je uspješno savladati sve veći broj prijelaza. U sve promjenjivijem gospodarstvu radnici moraju imati mogućnosti cjeloživotnog učenja kako bi se mogli nositi s novim načinima rada, uključujući povećanu uporabu informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT). Osiguravanjem prikladne i suvremene socijalne zaštite trebalo bi se bolje pobrinuti za promjene radnog statusa i s tim povezne rizike od privremenoga gubitka prihoda.

Za uspješno suočavanje s tim izazovima potreban je integrirani pristup fleksibilne sigurnosti. Fleksibilna sigurnost uključuje promišljenu kombinaciju fleksibilnih i pouzdanih ugovornih aranžmana, sveobuhvatne strategije cjeloživotnog učenja, učinkovitih aktivnih politika tržišta rada i suvremenih, prikladnih i održivih sustava socijalne zaštite.

Države članice trebale bi provesti vlastite nacrte za fleksibilnu sigurnost na temelju zajedničkih načela koja je usvojilo Vijeće. Ta načela predstavljaju korisnu osnovu za reforme, oblikovanje mogućnosti nacionalne politike i posebne nacionalne aranžmane u području fleksibilne sigurnosti. Ni jedan put i nijedno načelo nije važnije od drugoga.

Smjernica 21. Promicati fleksibilnost u kombinaciji sa sigurnošću zaposlenja i smanjiti segmentaciju tržišta rada, uzimajući u obzir ulogu socijalnih partnera, pomoću:

—	prilagodbe zakonodavstva o zapošljavanju, pregledavajući, kad je to potrebno, različite ugovorne aranžmane i aranžmane radnog vremena,

—	rješavanjem pitanja neprijavljenog rada,

—	boljeg predviđanja i pozitivnog upravljanja promjenama, uključujući gospodarskim restrukturiranjem, naime promjenama povezanima s liberalizacijom trgovine, kako bi se na najmanju mjeru smanjili njihovi socijalni troškovi i olakšala prilagodba,

—	promicanja i raširivanja inovativnih i prilagodljivih oblika organizacije rada s ciljem poboljšanja kvalitete i produktivnosti rada, uključujući zdravlje i sigurnost,

—	podupiranja prijelazima u profesionalnom statusu, uključujući osposobljavanje, samozapošljavanje, osnivanje poduzeća i geografsku mobilnost.

Također vidjeti integriranu smjernicu „Promicanje bolje usklađenosti između makroekonomskih i strukturalnih politika te politika zapošljavanja” (br. 5.).

Kako bi se što je najviše moguće povećalo otvaranje novih radnih mjesta, kako bi se očuvala konkurentnost i kako bi se doprinijelo općem gospodarskom okviru, cjelokupna kretanja plaća trebala bi biti u skladu s rastom produktivnosti u gospodarskom ciklusu i trebala bi odražavati stanje na tržištu rada. Trebalo bi značajno smanjiti razliku u plaćama među spolovima. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti objašnjavanju i rješavanju razloga za niske razine plaća u profesijama i sektorima u kojima uglavnom prevladavaju žene. Za jednostavnije otvaranje radnih mjesta, posebno za lošije plaćena radna mjesta, također je možda potrebno nastojati smanjiti troškove rada koji nisu plaća i provjeriti porezni klin.

Smjernica 22. Osigurati kretanja troškova rada povoljnih za zapošljavanje i mehanizme određivanja plaća pomoću:

—	poticanja socijalnih partnera u okviru njihovih vlastitih područja odgovornosti da odrede pravi okvir za pogađanje o cijenama kako bi se odrazila produktivnost i izazovi tržišta rada na odgovarajućim razinama i kako bi se izbjegle razlike u plaćama među spolovima,

—	pregledavanja učinka troškova rada koji nisu plaća na zapošljavanje i, kada je to potrebno, prilagođavanja njihove strukture i razine, posebno radi smanjivanja poreznog opterećenja na najniže plaćene.

Vidjeti i integriranu smjernicu „Osigurati da kretanje plaća doprinese makroekonomskoj stabilnosti i rastu” (br. 4).

3.   Povećati ulaganja u ljudski kapital boljim obrazovanjem i osposobljavanjem

Europa mora više i učinkovitije ulagati u ljudski kapital. Previše ljudi ne uspijeva stupiti na tržište rada te napredovati i ostati na njemu zbog toga što nisu dovoljno ili odgovarajuće osposobljeni. Kako bi poboljšala pristup zaposlenju za muškarce i žene svih starosti, povećala razine produktivnosti, inovacije i kvalitetu na radu, EU su potrebna veća i učinkovitija ulaganja u ljudski kapital i cjeloživotno učenje.

Gospodarstvima koja se temelje na znanju i uslugama potrebne su različite vještine u tradicionalnim industrijama; vještine koje također stalno treba poboljšavati radi tehnoloških promjena i inovacija. Ako radnici žele ostati zaposleni, napredovati na poslu i biti spremni za prelaženje i mijenjanje tržišta rada, moraju redovito stjecati i obnavljati vještine. Produktivnost poduzećâ ovisi o izgradnji i održavanju radne snage koja se može prilagoditi promjenama. Vlade trebaju osigurati da se postignute razine obrazovanja poboljšavaju i da mladi ljudi imaju potrebne ključne sposobnosti, u skladu s Europskom paktom za mlade. Kako bi se poboljšale mogućnosti mladih za uključenje na tržište rada, EU bi trebala osigurati da stopa osoba koje rano napuste školovanje ne iznosi više od 10 %, a da do 2010. najmanje 85 % 22-godišnjaka završi srednju školu. Politikama bi se trebalo nastojati povećati prosječnu razinu sudjelovanja odraslih osoba sposobnih za rad (starosna skupina od 25 do 64 godina) u EU, koji sudjeluju u cjeloživotnom učenju, na najmanje 12,5 %. Trebalo bi mobilizirati sve interesne strane kako bi se razvila i poticala odgovarajuća kultura cjeloživotnog učenja od najranijeg doba. Kako bi se doseglo značajno povećanje javnih i privatnih ulaganja u ljudske potencijale po čovjeku i kako bi se zajamčili kvaliteta i učinkovitost tih ulaganja, važno je osigurati pravičnu i transparentnu podjelu troškova i odgovornosti među svim sudionicima. Države članice trebale bi bolje iskoristiti strukturne fondove i Europsku investicijsku banku pri ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje. Kako bi postigle te ciljeve, države članice moraju provesti skladne i cjelovite strategije za cjeloživotno učenje kojima su se obvezale.

Smjernica 23. Proširiti i poboljšati ulaganja u ljudski kapital putem:

—	uključujućih politika obrazovanja i osposobljavanja te radnji za značajno olakšavanje pristupa do prvobitno stručnog, srednjoškolskog i visokog obrazovanja, uključujući pripravništva i poduzetničko obrazovanje,

—	značajnog smanjenja broja osoba koje rano napuste školu,

—

učinkovitih strategija za cjeloživotno učenje u svim školama, poduzećima, tijelima javne vlasti i kućanstvima u skladu s europskim sporazumima, uključujući odgovarajuće poticaje i mehanizme podjele troškova, s ciljem povećanja sudjelovanja u stalnom osposobljavanju na radnom mjestu u svim životnim dobima, posebno za nisko kvalificirane i starije radnike.

Vidjeti i integriranu smjernicu „Povećati i poboljšati ulaganja u istraživanje i razvoj, posebno privatnih poduzeća” (br. 7.).

Postavljanje ambicioznih ciljeva i povećanje razina ulaganja od strane svih sudionika nije dovoljno. Kako bi se osiguralo da ponuda u praksi odgovara potražnji, sustavi cjeloživotnog učenja moraju biti cjenovno dostupni, pristupačni i moraju odgovarati na promjenjive potrebe. Prilagođavanje i povećanje mogućnosti sustavâ obrazovanja i osposobljavanja te mjere za poboljšanje dokazâ o politikama obrazovanja i osposobljavanja potrebni su za poboljšanje njihovog značaja za tržište rada, njihovog odziva potrebama gospodarstva i društva koji se temelje na znanju te njihove učinkovitosti, izvrsnosti i pravičnosti. Lako pristupačnim, raširenim i integriranim sustavom cjeloživotnog strukovnog savjetovanja trebao bi se povećati pristup pojedincima obrazovanju i osposobljavanju i značaj obrazovanja i osposobljavanja za potrebe strukovne osposobljenosti. IKT se može koristiti za poboljšanje pristupa učenju i bolje oblikovanje prema potrebama poslodavaca i zaposlenika.

Za širi pristup mogućnostima zaposlenja u čitavoj EU također je potrebna veća mobilnost zbog posla i učenja. Trebalo bi ukloniti preostale prepreke za mobilnost na europskom tržištu rada, posebno one povezane s prepoznavanjem i transparentnošću i uporabi rezultata učenja i kvalifikacija, naime provedbom Europskog okvira za kvalifikacije povezujući nacionalne sustave kvalifikacija tom Okviru do 2010. i, prema potrebi, razvojem nacionalnih okvira za kvalifikacije. Važna će biti uporaba dogovorenih europskih instrumenata i upućivanja na potporu reformama nacionalnih sustava obrazovanja i osposobljavanja, kako je utvrđeno u radnom programu Obrazovanje i osposobljavanje za 2010.

Smjernica 24. Prilagoditi sustave obrazovanja i osposobljavanja kao odgovor na nove zahtjeve glede sposobnosti:

—	povećanjem i osiguranjem privlačnosti, otvorenosti i standardima kvalitete obrazovanja i osposobljavanja, proširenjem ponude mogućnosti obrazovanja i osposobljavanja te osiguravanjem fleksibilnih oblika učenja i povećanjem mogućnosti za mobilnost studenata i pripravnika,

—	olakšavanjem i povećanjem raznolikosti pristupa svima obrazovanju, osposobljavanju i znanju te organizacijom radnog vremena, usluga potpore obitelji, strukovnim usmjeravanjem i, ako je prikladno, novim oblicima podjele troškova,

—	odgovaranjem na nove strukovne potrebe, ključne sposobnosti i buduće zahtjeve za strukovna znanja pomoću poboljšavanja definicije i transparentnosti kvalifikacija, njihovog učinkovitog prepoznavanja i priznavanja neslužbenog i službenog učenja.

Pregled ciljeva i mjerila uspješnosti utvrđenih u okviru europske strategije zapošljavanja

Sljedeći ciljevi i mjerila uspješnosti dogovoreni su u okviru europske strategije zapošljavanja:

—	da se svakoj nezaposlenoj osobi ponudi posao, pripravništvo, dodatno osposobljavanje ili druga mjera za zapošljavanje; u slučaju mladih koji su napustili školu, najkasnije 4 mjeseca do 2010., a u slučaju odraslih najkasnije u roku 12 mjeseci,

—	da bi do 2010. 25 % dugotrajno nezaposlenih osoba trebalo sudjelovati u aktivnim mjerama u obliku osposobljavanja, prekvalificiranja, radnog iskustva ili druge mjere za zapošljavanje, s ciljem postizanja prosjeka od tri najrazvijenije države članice,

—	da osobe koje traže posao diljem EU-a imaju pristup svim slobodnim javnim mjestima koja objave službe za zapošljavanje država članica,

—	povećanje učinkovite prosječne starosti napuštanja tržišta rada na razini EU-a za pet godina do 2010. u usporedbi s 2001.,

—	do 2010. osigurati skrb za najmanje 90 % djece starosti između 3 godine i početka obveznog školovanja i najmanje 33 % djece mlađe od 3 godine,

—	prosječna stopa na razini EU-a od najviše 10 % osoba koje rano napuste školu,

—	da bi do 2010. najmanje 85 % 22-godišnjaka u EU trebalo imati završenu srednju školu,

—	da bi prosječna razina sudjelovanja odraslih osoba sposobnih za rad (starosna skupina od 25 do 64 godina) u EU, koji sudjeluju u cjeloživotnom učenju, trebala iznositi najmanje 12,5 %.

---