11/Sv. 036

HR

Službeni list Europske unije

282

L 275/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.08.2004.

(1)

Sadašnje mjere na snazi za uvoz određenih željeznih ili čeličnih cijevnih spojnica podrijetlom iz Tajlanda konačne su antidampinške pristojbe izvorno uvedene Uredbom Vijeća (EZ) br. 584/96 (2), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1592/2000 (3) i potvrđena, nakon revizije nakon isteka mjera, Uredbom Vijeća (EZ) br. 964/2003 (4).

(2)

Mjere primjenjive na ovaj uvoz sastoje se od carinske pristojbe ad valorem, osim za dva tajlandska proizvođača izvoznika čije je preuzimanje obveze prihvaćeno Odlukom Komisije 96/252/EZ (5), kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2000/453/EZ (6).

(3)

Komisija je u travnju 2001. istodobno pokrenula reviziju nakon isteka mjere (7) na temelju članka 11. stavka 2. osnovne Uredbe i ex officio privremenu reviziju u skladu s člankom 11. stavkom 3. osnovne Uredbe. Revizija u skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe završena je Uredbom (EZ) br. 964/2003 kojom su primijenjene postojeće mjere. Međutim, privremena revizija, na temelju članka 11. stavka 3. Osnovne uredbe, ostala je otvorena nakon zadnje revizije nakon isteka mjere.

(4)

Komisija je u travnju 2001. na vlastitu inicijativu pokrenula ex officio privremenu reviziju, na temelju članka 11. stavka 3. Osnovne uredbe, kako bi ispitala primjerenost oblika mjera koje se odnose na uvoz podrijetlom iz Tajlanda. U tome pogledu treba istaknuti da je došlo do provedbenih problema prilikom praćenja obveza koje su preuzela dva izvoznika iz Tajlanda, Awaji Sangyo (Tajland) Co. LTD i TTU Industrial Corp. Ltd (dotični izvoznici), što je imalo posljedice na popravne učinke mjera. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Komisija je pokrenula istragu ograničenu na oblik mjera. Pokretanje revizije najavljeno je istodobno s pokretanjem revizije nakon isteka mjere čime su potvrđene postojeće mjere.

(5)

Komisija je o pokretanju revizije službeno obavijestila proizvođače iz Zajednice koji su podnijeli zahtjev, proizvođače izvoznike u Tajlandu, uvoznike/trgovce, industrijske korisnike i udruženja korisnika za koje se zna da su zainteresirani, kao i predstavnike tajlandske vlasti. Komisija je također svim stranama koje su izravno povezane s ovim pitanjem, dala mogućnost da pismenim putem iznesu svoje stavove i zatraže raspravu.

(6)

Nakon objave rezultata ispitnog postupka, u skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne Uredbe, u travnju 2002. tajlandski proizvođač izvoznik, Awaji Sangyo (Tajland) Co. LTD (podnositelj zahtjeva), podnio je zahtjev za privremenu reviziju antidampinških mjera koje su primjenjive na njega, ograničenom na njegovu dampinšku situaciju, u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe. Zahtjev navodi kako su trajno promijenjene okolnosti dovele do znatnoga smanjenja uobičajene vrijednosti što je zauzvrat smanjilo ili uklonilo damping tako da daljnja primjena mjera na postojećoj razini u vezi s njegovim uvozom više nije bila potrebna za uklanjanje učinka dampinga.

(7)

Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Komisija je ustanovila da postoji dovoljno dokaza za pokretanje privremene revizije, te je objavom obavijesti o pokretanju (8) započela ispitni postupak.

(8)

Komisija je službeno obavijestila predstavnike zemlje izvoznice i podnositelja zahtjeva o pokretanju privremene revizije ograničene na damping, te je svim direktno povezanim stranama dana mogućnost da pismenim putem iznesu svoje stavove i zatraže raspravu. Komisija je također poslala upitnik podnositelju zahtjeva.

(9)

Komisija je prikupila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga i posjetila prostorije podnositelja zahtjeva radi provjere.

(10)

Ispitni postupak ograničen na damping obuhvatio je razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2002. (razdoblje ispitnog postupka ili RI).

(11)

Dotični proizvod koji je podvrgnut privremenoj reviziji isti je kao i proizvod iz prethodnih ispitnih postupaka, tj. određene cijevne spojnice (uz iznimku lijevanih spojnica, prirubnica i navojnica), od željeza ili čelika (osim nehrđajućeg čelika), s najvećim vanjskim promjerom manjim od 609,6 mm, kakve se koriste za tupo zavarivanje i druge namjene (cijevnih spojnica ili ostalih predmetnih proizvoda), a koje su podrijetlom iz Tajlanda. Trenutno se može klasificirati u KN kodu ex 7307 93 11 (TARIC kod 7307931199), ex 7307 93 19 (TARIC kod 7307931999), ex 7307 99 30 (TARIC kod 7307993098), i ex 7307 99 90 (TARIC kod 7307999098).

(12)

Kao i prethodni ispitni postupci, ovi su ispitni postupci pokazali da željezne ili čelične cijevne spojnice proizvedene na Tajlandu i koje se prodaju unutar zemlje i/ili izvoze u Zajednicu imaju ista osnovna fizička i kemijska svojstva kao i cijevne spojnice koje u Zajednici prodaje proizvođač iz Zajednice i stoga se smatraju istovrsnim proizvodima u smislu članka 1. stavka 4. osnovne Uredbe.

(13)

Što se tiče utvrđivanja uobičajene vrijednosti, najprije je ustanovljeno je li podnositeljeva ukupna domaća prodaja istovrsnog proizvoda reprezentativna u usporedbi s njegovom ukupnom izvoznom prodajom Zajednici. Temeljem članka 2. stavka 2. osnovne Uredbe, to se pokazalo točnim, budući da obujam podnositeljeve domaće prodaje čini barem 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje Zajednici.

(14)

Zatim je ispitano je li podnositeljeva domaća prodaja dovoljno reprezentativna za svaki od tipova proizvoda koji se izvoze u Zajednicu. Ovo se smatralo točnim u slučaju kada je, tijekom RI-a, ukupan obujam domaće prodaje jednoga tipa proizvoda predstavljao 5 % ili više ukupnog obujma prodaje istoga tipa koji se izvozio u Zajednicu. Na temelju navedenog ustanovljeno je da je domaća prodaja svih tipova proizvoda, osim jednoga koji se izvozi u Zajednicu, reprezentativna.

(15)

Također je ispitano može li se smatrati da je domaća prodaja svakoga pojedinoga tipa proizvoda provedena u uobičajenom tijeku trgovine tako da je utvrđen udio prodaje predmetnog tipa nezavisnim kupcima koja je rezultirala dobiti. U slučajevima kada je obujam ukupne prodaje tipa proizvoda, koji se prodavao po neto cijeni istoj ili višoj od izračunanog jediničnog troška proizvodnje, iznosio 80 % ili više ukupnog obujma prodaje toga tipa i kada je ponderirani prosjek cijena toga tipa bio jednak ili viši od jediničnog troška proizvodnje, uobičajena vrijednost temeljila se na stvarnoj domaćoj cijeni, a izračunata je kao ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje toga tipa koja je ostvarena tijekom RI-a bez obzira na to je li prodaja donijela dobit ili ne. U slučajevima kada je obujam prodaje uz dobit jednoga tipa proizvoda predstavljao 80 % ili manje, ali barem 10 % ukupnog obujma prodaje, uobičajena vrijednost temeljila se na stvarnoj domaćoj cijeni, a izračunana je kao ponderirani prosjek domaće prodaje uz dobit samo toga tipa proizvoda.

(16)

U slučajevima kada je obujam prodaje uz dobit bilo kojeg tipa spojnica predstavljao manje od 10 % ukupnog obujma prodaje toga tipa na domaćem tržištu, smatralo se da se taj proizvod prodaje u nedostatnim količinama da bi domaća cijena mogla osigurati odgovarajući temelj za uspostavljanje uobičajene vrijednosti.

(17)

U slučajevima kada se domaća cijena određenoga tipa koji prodaje podnositelj zahtjeva nije mogla uzeti kao temelj za utvrđivanje uobičajene vrijednosti, morala se upotrijebiti druga metoda. U tome se smislu, kako nije bilo drugih proizvođača izvoznika i neke druge prihvatljive metode, koristila izračunana uobičajena vrijednost.

(18)

U svim slučajevima kada je korištena izračunana uobičajena vrijednost i u skladu s člankom 2. stavkom 3. Osnovne uredbe, uobičajena vrijednost se izračunavala tako da se troškovima proizvodnje izvezenih tipova proizvoda, koji su prilagođeni kada je bilo potrebno, dodao razuman iznos potreban za prodajne, opće i administrativne troškove (SG&A) i razumna profitna marža. Radi toga, Komisija je ispitala predstavljaju li nastali SG&A troškovi i dobit koju je ostvario proizvođač izvoznik pouzdane podatke. Stvarni domaći SG&A troškovi ocijenjeni su pouzdanima budući da se iznos domaće prodaje predmetne tvrtke mogao smatrati reprezentativnim. Domaća profitna marža utvrđena je na temelju domaće prodaje ostvarene u uobičajenom tijeku trgovine.

(19)

Budući da je sva izvozna prodaja predmetnoga proizvoda obavljena izravno s nezavisnim kupcem u Zajednici, izvozna cijena ustanovljena je u skladu s člankom 2. stavkom 8. Osnovne uredbe na temelju stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti pri izvoznoj prodaji u Zajednici.

(20)

Za potrebe primjerene usporedbe tipova na franko tvorničkom temelju i na istoj razini trgovanja, utvrđena je odgovarajuća naknada za razlike za koje se ustanovilo i dokazalo da utječu na usporedivost cijena između izvozne cijene i uobičajene vrijednosti. Ove prilagodbe cijene napravljene su u smislu naknada za uvoz, popusta, prijevoza, osiguranja, manipulativnih troškova, pakiranja, zajmova i provizija u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe.

(21)

Kako bi izračunala dampinšku maržu, Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost i ponderiranu prosječnu izvoznu cijenu u Zajednicu.

(22)

Usporedba je, kako je već gore opisano, dokazala da kod podnositelja zahtjeva postoji damping. Utvrđena je dampinška marža, bez plaćene carine, od 7,4 %, a izražena je kao postotak ukupne vrijednosti cijene, osiguranja i vozarine na granici Zajednice.

(23)

U skladu s Komisijinom uobičajenom praksom, ispitano je može li se za promijenjene okolnosti ustvrditi da su dugotrajne prirode.

(24)

Utvrđeno je kako ne postoje razlozi da se ne očekuje da će domaća prodajna cijena i uobičajena vrijednost ostati stabilne u doglednoj budućnosti.

(25)

Komisija je ispitala mogući razvoj izvoznih cijena kao posljedicu primjene niže stope carine. U tome je smislu uzeto u obzir da je preuzimanje obveze koje je bilo prihvaćeno u okviru izvornoga postupka za posljedicu imalo ograničavanje podnositeljeve prodaje na tržištu Zajednice. Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi 35., ustanovljeno je da ovakva vrsta preuzimanja obveze više nije primjerena. Zbog toga je ispitano bi li izvozna prodaja koja podliježe nižoj carinskoj stopi mogla prouzročiti značajan porast uvoza predmetnoga proizvoda koji proizvodi podnositelj zahtjeva u Zajednicu.

(26)

Istraga je pokazala da se kapacitet proizvodnje podnositelja zahtjeva značajno povećao od izvornog ispitnog postupka, ali u manjoj mjeri u posljednje tri godine, dok je stopa iskorištenosti kapaciteta ostala približno 100 %.

(27)

Međutim, istraga je također pokazala da trgovačko društvo izvozi većinu svoje proizvodnje na dobro utvrđena druga tržišta trećih zemalja. Zapravo, podnositelj je izvezao više od 90 % svoje proizvodnje predmetnoga proizvoda za vrijeme RI-a, i to gotovo u potpunosti u treće zemlje. Izvoz u treće zemlje utrostručio se od izvornog ispitnog postupka i nastavio je rasti tijekom posljednje tri godine. Također je ustanovljeno da je izvoz u treće zemlje bio obavljen po cijeni oko 25 % višoj od cijena za zemlje Europske zajednice.

(28)

Budući da podnositelj nema puno slobodnoga kapaciteta koji bi mogao iskoristiti za povećanje prodaje u Zajednici kad bi antidampinške mjere bile smanjene, gore navedeni rezultati uključujući one koji se tiču izvoza u treće zemlje i posebno izvoznih cijena za te zemlje, uzimaju se kao dokaz da ne postoji vjerojatnost da se u doglednoj budućnosti ponovi dampinški uvoz na razini sličnoj onoj koja je ustanovljena u prethodnom ispitnom postupku.

(29)

Dosljedno tome zaključeno je da su promijenjene okolnosti, posebno značajno umanjena uobičajena vrijednost, dugotrajne prirode. Stoga se, u smislu smanjenja razine dampinga, smatra primjerenim izmijeniti mjere ako se odnose na podnositelja zahtjeva.

(30)

Prema članku 9. stavku 4. Osnovne uredbe, iznos antidampinške pristojbe ne smije prekoračiti utvrđenu dampinšku maržu, ali treba biti niži od marže ako je takva niža carinska pristojba primjerena za uklanjanje štete nanesene industriji Zajednice. Kako je carinska pristojba za podnositelja zahtjeva izračunata na temelju dampinške marže, pristojba se treba uskladiti s nižom dampinškom maržom koja je utvrđena u ovoj istrazi u visini od 7,4 %.

(31)

Iz gore navedenoga slijedi da bi, s obzirom na podnositelja zahtjeva, antidampinšku pristojbu, izvorno uvedenu Uredbom (EZ) br. 584/96 i potvrđenu Uredbom (EZ) br. 964/2003, trebalo izmijeniti.

(32)

Zainteresirane strane obaviještene su o bitnim činjenicama i razlozima na temelju kojih se namjerava preporučiti da se antidampinške pristojbe uvedene Uredbom (EZ) br. 964/2003 izmijene s obzirom na podnositelja zahtjeva.

(33)

Obveze koje su izvorno preuzela dva predmetna izvoznika i koje su prihvaćene, zapravo su kvantitativne obveze na koje su se trgovačka društva obvezala kako bi osigurala da njihov izvoz u Zajednicu ne prijeđe ukupnu gornju granicu obujma.

(34)

U skladu s člankom 8. stavkom 1. Osnovne uredbe, cilj preuzimanja obveze je uklanjanje štetnog učinka dampinškog uvoza do kojeg dolazi kada izvoznik podiže cijene ili prestaje izvoziti po dampinškim razinama cijena. Ispitni postupci su pokazali da vrsta obveze koja je izvorno prihvaćena 1996. i koja je samo ograničila obujam uvoza u Zajednicu, nije uspjela podići cijene na razinu koja ne bi bila štetna i tako je propustila ponovno uspostaviti poštenu trgovinu na tržištu Zajednice. Prema tome, u ovome slučaju, obveze se u njihovom sadašnjem obliku ne smatraju primjerenim i učinkovitim sredstvom uklanjanja štetnih učinaka dampinga. Osim toga, Komisija nije u položaju učinkovito kontrolirati jesu li izvezene količine predmetnih proizvoda ograničene na one koje su dozvoljene unutar obveza.

(35)

Prema tome, zaključeno je da obveze na snazi više nisu primjerene.

(36)

Zainteresirane strane obaviještene su o bitnim činjenicama i razlozima koji su doveli do ovog zaključka.

(37)

Antidampinške mjere koje se odnose na uvoz određenih željeznih ili čeličnih cijevnih spojnica podrijetlom, inter alia, iz Tajlanda, kako je potvrđeno Uredbom (EZ) br. 964/2003, trebaju se izmijeniti s obzirom na i. podnositelja zahtjeva u pogledu nižih dampinških marži koje su ustanovljene u ispitnom postupku i ii. predmetne izvoznike u pogledu nalaza privremene revizije ograničene na oblik mjera.