PRILOG I.

SPREMNICI TEKUĆEGA GORIVA

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1   Ovaj se Prilog primjenjuje na vozila na koja se primjenjuje Direktiva 70/156/EEZ.

2.   DEFINICIJE

U svrhu ovog Priloga:

2.1

   „Tip vozila s obzirom na spremnik goriva” znači vozila koja se međusobno ne razlikuju bitno u pogledu sljedećih značajki:

2.1.1strukture, oblika, dimenzija i materijala (metal/plastika) spremnika;2.1.2položaja spremnika (jednog ili više) goriva u vozilima kategorije M1, ako taj položaj negativno utječe na zahtjeve iz točke 5.10. ovog Priloga.

2.2

   „Putnički prostor” znači prostor za smještaj putnika, omeđen krovom, podom, bočnim stranicama, vratima, vanjskim staklima, prednjom pregradnom stjenkom i stražnjom pregradnom stjenkom.

2.3

   „Masa neopterećenog vozila” znači masa vozila pripremljenog za vožnju kako je definirano u točki 2.6. Priloga I. Direktivi 70/156/EEZ.

2.4

   „Spremnik goriva” znači spremnik(e) namijenjen(e) pohrani tekućega goriva, kako je definirano u točki 2.6., koji se upotrebljava(ju) prvenstveno za pogon vozila, osim opreme (cijevi za punjenje (ako je poseban dio), otvora za punjenje, poklopca, uređaja za mjerenje razine goriva, vodova prema motoru i vodova za izjednačavanje tlaka itd.).

2.5

   „Obujam spremnika” znači obujam spremnika prema navodima proizvođača.

2.6

   „Tekuće gorivo” znači gorivo koje je pri normalnim okolnim uvjetima u tekućem stanju.

3.   ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA

3.1   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na njegov spremnik goriva u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ podnosi proizvođač vozila.

3.2   Primjerak opisnog dokumenta prikazan je u Dodatku 3.

3.3   Tehničkoj službi, nadležnoj za provođenje homologacijskih ispitivanja, treba podnijeti:

3.3.1

vozilo koje je predstavnik tipa vozila za koji je zatražena homologacija, ili dijelove vozila koji su po ocjeni tehničke službe potrebni za homologacijska ispitivanja;

3.3.2

kod vozila opremljenih spremnikom goriva od polimernog materijala: sedam dodatnih spremnika goriva zajedno s pripadajućom opremom;

3.3.3

kod vozila opremljenih spremnikom goriva od nekog drugog materijala: dva dodatna spremnika goriva zajedno s pripadajućom opremom.

4.   DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE

4.1   Ako su ispunjeni odgovarajući zahtjevi, EZ homologacija tipa se dodjeljuje u skladu s člankom 4. stavkom 3. i ako je primjenjivo, s člankom 4. stavkom 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2   Obrazac certifikata o EZ homologaciji tipa prikazan je u Dodatku 4.

4.3   Svakom homologiranom tipu vozila dodjeljuje se broj homologacije tipa u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

5.   SPECIFIKACIJE

5.1   Spremnici goriva moraju biti izrađeni tako da su otporni na koroziju.

5.2   Ako su spremnici opremljeni svom opremom koja im se uobičajeno dodaje, moraju zadovoljiti ispitivanja na propuštanje provedena prema točki 6.1. pri unutarnjem tlaku koji je jednak dvostrukom radnom pretlaku, ali nikako nije manji od pretlaka od 0,3 bar.

Za spremnike goriva izrađene od polimernih materijala smatra se da ispunjavaju ovaj zahtjev ako su prošli ispitivanje opisano u točki 6.3.2.

5.3   Svaki pretlak ili svaki tlak koji je veći od radnog tlaka mora se automatski izjednačiti pomoću prikladnih uređaja (odzračnika, sigurnosnih ventila itd.).

5.4   Odzračnici moraju biti konstruirani tako da se izbjegne svaka opasnost od požara. Prilikom punjenja spremnika (jednog ili više njih) gorivo nikako ne smije doći u dodir s ispušnim sustavom. Gorivo treba odvoditi na tlo.

5.5   Spremnik (spremnici) goriva ne smiju tvoriti neku od ploha prostora za putnike (poda, bočnih stranica, pregradnih zidova) niti smiju biti smješteni u putničkom prostoru ili nekom drugom prostoru koji je s njim spojen.

5.6   Između prostora za putnike i spremnika goriva (jednog ili više njih) mora biti pregrada. Na pregradi mogu biti otvori (npr. za prolaz kabela), ako su smješteni tako da pri uobičajenim uvjetima upotrebe gorivo ne može curiti iz spremnika (jednog ili više njih) u prostor za putnike ili u neki drugi prostor koji je s njime povezan.

5.7   Svaki spremnik goriva mora biti sigurno pričvršćen i smješten tako da pri uobičajenim uvjetima upotrebe gorivo, koje bi moglo curiti iz spremnika ili njegove opreme, curi na tlo a ne u prostor za putnike.

5.8   Otvor za punjenje ne smije se nalaziti u prostoru za putnike, u prtljažniku ili u prostoru motora.

Pri normalnom pogonu vozila gorivo ne smije izlaziti kroz poklopac za zatvaranje spremnika goriva ili kroz uređaj predviđen za izjednačavanje pretlaka u spremniku. Kod prevrtanja vozila dozvoljeno je kapanje ako ne premašuje 30 g/min; ovaj zahtjev treba provjeriti za vrijeme ispitivanja opisanog u točki 6.2.

Poklopac spremnika mora biti pričvršćen na cijev za punjenje: brtva mora sigurno ležati u svom položaju, a poklopac u zatvorenom stanju mora biti sigurno zadržan u svom položaju te se mora čvrsto oslanjati na brtvu i na cijev za punjenje.

5.9.1.1   Smatra se da su zahtjevi iz točke 5.9.1. ispunjeni ako vozilo ispunjava odredbe točke 5.1.3. Priloga I. Direktivi 70/220/EEZ (2), te ako se primjeri navedeni u trećoj alineji spomenute točke primjenjuju samo na vozila kategorija M1 ili N1.

5.10   Spremnici za gorivo moraju biti ugrađeni tako da su zaštićeni od posljedica udara u prednji ili u stražnji dio vozila; u blizini spremnika goriva ne smiju biti izbočine, oštri rubovi i slično.

5.11   Spremnik goriva i cijev za punjenje moraju biti konstruirani i ugrađeni u vozilo tako da se na njihovoj cjelokupnoj površini ne stvara statički elektricitet. U slučaju potrebe treba odgovarajućim vodičem osigurati odvođenje elektriciteta na metalnu strukturu vozila ili na neku drugu veću masu metala.

5.12   Spremnike goriva od polimernog materijala treba osim toga ispitati prema posebnom postupku utvrđenom u točki 6.3.

6.   ISPITIVANJA

6.1   Hidrauličko ispitivanje

Na spremniku goriva treba obaviti hidraulički pokus unutarnjim tlakom i to na spremniku sa svom pripadajućom opremom koji nije ugrađen u vozilo. Spremnik goriva treba do vrha napuniti negorivom tekućinom (npr. vodom). Nakon što se prekine svaka veza prema van, postupno se poveća tlak kroz cijev kroz koju se gorivo odvodi prema motoru i to na vrijednost jednaku dvostrukom radnom tlaku, ali ne na manji pretlak od 0,3 bar. Ovaj tlak treba održavati jednu minutu. Tijekom tog vremena na stjenkama spremnika ne smiju nastati nikakve pukotine niti smije doći do propuštanja, međutim dopuštena je trajna deformacija.

6.2   Ispitivanje prevrtanjem

6.2.1   Spremnik goriva sa svom pripadajućom opremom treba ugraditi na ispitni uređaj na način koji odgovara načinu ugradnje u vozilo za koje je spremnik namijenjen; to važi i za sustave za izjednačavanje unutarnjega pretlaka.

6.2.2   Spremnik se u ispitnom uređaju mora moći okretati oko osi koja je paralelna s uzdužnom osi vozila.

6.2.3   Ispitivanje se provodi na spremniku goriva koji je najprije napunjen s 90 % obujma i drugi put s 30 % obujma i to negorivom tekućinom čija gustoća i viskoznost imaju slične vrijednosti kao gorivo koje se uobičajeno upotrebljava (može se primijeniti voda).

6.2.4   Spremnik goriva treba iz ugradbenog položaja okrenuti za 90° udesno. U tom položaju spremnik mora ostati najmanje pet minuta.

Spremnik goriva treba potom okrenuti za još 90° u istom smjeru. U tom položaju u kojem je potpuno preokrenut mora ostati još najmanje pet minuta.

Spremnik goriva treba okrenuti natrag u ugradbeni položaj. Ispitnu tekućinu koja iz sustava za odzračivanje nije iscurila natrag u spremnik treba odstraniti i po potrebi nadopuniti.

Spremnik goriva treba okrenuti za 90° u suprotnom smjeru i ostaviti ga u tom položaju najmanje pet minuta.

Spremnik goriva treba potom okrenuti za još 90° u istom smjeru. U tom položaju u kojem je potpuno preokrenut mora ostati još najmanje pet minuta. Nakon toga spremnik treba okrenuti natrag u ugradbeni položaj.

6.3   Dodatna ispitivanja na spremnicima goriva izrađenim od polimernih materijala

6.3.1   Otpornost na udar

6.3.1.1   Spremnik goriva treba do polovice njegovog obujma napuniti mješavinom vode i glikola ili nekom drugom tekućinom koja ima nisko ledište i koja ne mijenja svojstva materijala spremnika, te tada treba napraviti ispitivanje na probijanje.

6.3.1.2   Za vrijeme ispitivanja temperatura spremnika goriva mora biti 233 K ± 2 K (– 40 °C ± 2 °C).

6.3.1.3   Za ovo ispitivanje treba primijeniti ispitni uređaj s njihalom. Udarno tijelo mora biti čelično i mora imati oblik piramide čije su stranice oblika jednakostraničnih trokuta, a osnovica je kvadrat; vrh i bridovi su zaobljeni s polumjerom od 3 mm. Središte udarca njihala mora se podudarati s težištem piramide; njegova udaljenost od osi okretanja mora biti 1 m. Ukupna masa njihala mora biti 15 kg. Energija njihala u trenutku udarca ne smije biti manja od 30 Nm i mora biti što je moguće bliže toj vrijednosti.

6.3.1.4   Ispitivanja treba obaviti u onim točkama spremnika goriva koje se smatraju ugroženim kod prednjeg ili bočnog sudara. Ugroženim se smatraju one točke koje su najistaknutije s obzirom na oblik spremnika i/ili vrstu ugradnje u vozilo. Točke koje su odabrali ispitni laboratoriji moraju biti navedene u izvještaju o ispitivanju.

6.3.1.5   Za vrijeme ispitivanja spremnik mora biti zadržan u svom položaju pomoću pričvršćenja smještenih na strani koja je nasuprot strane udarca. Uslijed ispitivanja ne smiju nastati mjesta na kojima dolazi do propuštanja tekućine.

6.3.1.6   Po izboru proizvođača sva se ispitivanja smiju provesti na jednom te istom spremniku, ili svako ispitivanje na drugom spremniku.

6.3.2   Mehanička čvrstoća

Nepropusnost i krutost oblika spremnika goriva treba ispitati pod uvjetima koji su propisani u točki 6.1. Spremnik goriva sa svom pripadajućom opremom treba pričvrstiti na ispitni uređaj na način koji odgovara ugradnji u vozilo za koje je spremnik namijenjen. Kao ispitnu tekućinu treba upotrijebiti vodu temperature 326 K (53 °C) i njom potpuno napuniti spremnik. Spremnik goriva treba pet sati izložiti relativnom unutarnjem tlaku koji je jednak dvostrukom radnom tlaku, ali ne smije biti manji od 0,3 bar pri temperaturi od 326 K ± 2 K (53 °C ± 2 °C). Tijekom ispitivanja, spremnik goriva i pripadajuća oprema ne smiju puknuti ili propuštati, međutim dopuštena je trajna deformacija.

6.3.3   Propuštanje goriva

6.3.3.1   Gorivo upotrijebljeno za ispitivanje propuštanja goriva mora biti referencijsko gorivo određeno u Prilogu VIII. Direktivi 70/220/EEZ, ili uobičajeno trgovačko super gorivo. Ako je spremnik konstruiran samo za ugradnju u vozila s motorom s kompresijskim paljenjem, treba ga napuniti dizelskim gorivom.

6.3.3.2   Prije ispitivanja treba napuniti 50 % obujma spremnika ispitnim gorivom te ga ostaviti otvorenog na temperaturi okoline od 313 K ± 2 K (40 °C ± 2 °C), dok se ne ustali gubitak težine po jedinici vremena.

6.3.3.3   Potom treba spremnik goriva isprazniti i ponovno napuniti 50 % njegovog obujma ispitnim gorivom, nakon čega ga treba nepropusno zatvoriti i pohraniti na temperaturi 313 K ± 2 K (40 °C ± 2 °C). Tlak treba podesiti nakon što sadržaj spremnika poprimi ispitnu temperaturu. U narednom razdoblju treba tijekom osam tjedana mjeriti gubitak težine uslijed difuzije za vrijeme ispitivanja. Najveći dopušteni gubitak goriva iznosi 20 g na 24 sata vremena ispitivanja.

6.3.3.4   Ako gubitak uslijed difuzije prelazi vrijednost navedenu u točki 6.3.3., ispitivanje koje je tamo opisano treba ponoviti, s istim spremnikom, i odrediti gubitak uslijed difuzije pri 296 K ± 2 K (23 °C ± 2 °C), dok ostali uvjeti ostaju neizmijenjeni. Tako izmjereni gubitak ne smije prijeći 10 g na 24 sata.

6.3.4   Otpornost prema gorivu

Nakon ispitivanja prema točki 6.3.3., spremnik goriva treba ispuniti zahtjeve iz točaka 6.3.1. i 6.3.2.

6.3.5   Otpornost na vatru

Spremnik goriva treba podvrgnuti sljedećim ispitivanjima:

6.3.5.1   Spremnik goriva, pričvršćen kao na vozilu, treba dvije minute izložiti plamenu. To ne smije prouzročiti istjecanje tekućega goriva iz spremnika.

6.3.5.2   Na različitim spremnicima napunjenim gorivom, treba provesti tri ispitivanja kako slijedi:

6.3.5.2.1   Ako je spremnik goriva konstruiran tako da je namijenjen za ugradnju u vozilo s motorom s vanjskim izvorom paljenja ili pak s motorom s kompresijskim paljenjem, treba provesti tri ispitivanja na spremnicima goriva napunjenim gorivom super.

6.3.5.2.2   Ako je spremnik goriva konstruiran tako da je namijenjen samo za ugradnju u vozilo s motorom s kompresijskim paljenjem, treba provesti tri ispitivanja na spremnicima goriva napunjenim dizelskim gorivom.

6.3.5.2.3   Pri svakom ispitivanju spremnik goriva treba biti pričvršćen na ispitni uređaj tako da su što vjernije simulirani stvarni uvjeti pričvršćenja u vozilu. Način pričvršćenja spremnika goriva mora odgovarati odgovarajućim propisima za vozilo. U obzir treba uzeti dijelove vozila koji štite spremnik goriva i njegovu opremu od djelovanja plamena ili na bilo koji način utječu na širenje plamena, kao i posebne dijelove koji su ugrađeni na spremniku goriva i vijke na njegovom poklopcu. Tijekom ispitivanja svi otvori moraju biti zatvoreni, ali sustavi za odzračivanje moraju raditi. Neposredno prije ispitivanja 50 % obujma spremnika treba napuniti propisanim gorivom.

6.3.5.3   Plamen kojem je izložen spremnik goriva mora se dobiti izgaranjem trgovačkoga goriva za motor s vanjskim izvorom paljenja (u daljnjem tekstu: gorivo) u tavi. Količina goriva u tavi mora biti dovoljna da kod uobičajenoga gorenja plamen može gorjeti tijekom cijelog vremena ispitivanja.

6.3.5.4   Dimenzije tave treba odabrati tako da i bočne stranice spremnika goriva sa sigurnošću budu izložene plamenu. Duljina i širina tave moraju zbog toga premašivati tlocrtnu projekciju spremnika goriva za najmanje 20 cm, ali ne za više od 50 cm. Bočne stranice tave ne smiju prije početka ispitivanja nadvisivati razinu goriva za više od 8 cm.

6.3.5.5   Tavu napunjenu gorivom treba tako postaviti pod spremnik goriva da udaljenost između razine goriva u tavi i dna spremnika goriva odgovara konstrukcijski određenoj visini spremnika goriva iznad površine ceste kod neopterećenog vozila spremnog za vožnju (vidjeti točku 2.3.). Tava, ili ispitni stalak, ili oboje, moraju biti slobodno pokretljivi.

6.3.5.6   Tijekom faze C ispitivanja, tava se mora na visini od 3 cm ± 1 cm iznad razine goriva prekriti zaslonom. Zaslon mora biti izrađen od materijala otpornog na vatru, kako je propisano u Dodatku 2. Između opeka ne smije biti razmaka, a opeke moraju iznad tave biti postavljene tako da su otvori u opekama slobodni. Dužina i širina okvira moraju biti za 2 do 4 cm manje od unutarnjih mjera tave, tako da između okvira i bočne stranice tave nastane prorez za prozračivanje.

6.3.5.7   Ako se ispitivanja provode na otvorenom, treba osigurati zadovoljavajuću zaštitu od vjetra; brzina vjetra u visini tave ne smije premašiti 2,5 km/h. Prije ispitivanja treba zaslon zagrijati na temperaturu od 308 K ± 5 K (35 °C ± 5 °C). Šamotne opeke se smiju navlažiti da bi se osigurali jednaki uvjeti pri svakom narednom ispitivanju.

6.3.5.8   Ispitivanje mora obuhvaćati četiri faze (vidjeti Dodatak 1.).

6.3.5.8.1   Faza A: Predgrijavanje (slika 1.)

Gorivo u tavi treba upaliti; pritom se ona mora nalaziti na razmaku od najmanje 3 m od ispitivanog spremnika goriva. Nakon predgrijavanja od 60 sekundi tavu treba postaviti pod spremnik.

6.3.5.8.2   Faza B: Izravno izlaganje plamenu (slika 2.)

Spremnik goriva treba 60 sekundi izložiti plamenu slobodno gorećega goriva.

6.3.5.8.3   Faza C: Neizravno izlaganje plamenu (slika 3.)

Odmah po završetku faze B treba postaviti zaslon između tave s upaljenim gorivom i spremnika goriva. Spremnik treba tako biti izložen smanjenom plamenu tijekom daljnjih 60 sekundi.

6.3.5.8.4   Faza D: Kraj ispitivanja (slika 4.)

Posudu s upaljenim gorivom, prekrivenu zaslonom, treba postaviti u prvobitni položaj (faza A). Ako na kraju ispitivanja spremnik goriva gori, vatru treba odmah ugasiti.

6.3.5.9   Smatra se da su rezultati ispitivanja zadovoljavajući, ako iz spremnika goriva ne izlazi tekuće gorivo.

6.3.6   Otpornost na visoke temperature

6.3.6.1   Pričvršćenje spremnika goriva na uređaj za ispitivanje, primijenjeno kod ispitivanja, mora odgovarati pričvršćenju spremnika u vozilu, uključujući i način rada odzračnika.

6.3.6.2   Spremnik goriva, kojem je 50 % obujma napunjeno vodom temperature 293 K (20 °C), treba izložiti okolnoj temperaturi od 368 K ± 2 K (95 °C ± 2 °C).

6.3.6.3   Smatra se da su rezultati ispitivanja zadovoljavajući, ako nakon ispitivanja spremnik ne propušta niti ima značajnije deformacije.

6.3.7   Oznake na spremniku goriva

6.3.7.1   Na spremniku goriva mora biti trgovački naziv ili oznaka: ona mora biti neizbrisiva i jasno čitljiva, također i kad je on ugrađen u vozilo.

7.   PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

7.1   U slučaju proširenja homologacije dodijeljene na temelju ove Direktive, primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

8.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1   Treba primijeniti mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje, u skladu s člankom 10. Direktive 70/156/EEZ.

Dodatak 1.

ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VATRU

Dodatak 2.

DIMENZIJE I TEHNIČKI PODACI ŠAMOTNIH OPEKA

Dodatak 3.

Dodatak 4.