31992L0024

DIREKTIVA VIJEĆA 92/24/EEZ

od 31. ožujka 1992.

o uređajima za ograničenje brzine ili sličnim ugrađenim sustavima za ograničenje brzine određenih kategorija motornih vozila

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je važno donijeti mjere s ciljem progresivnog uspostavljanja unutarnjeg tržišta tijekom razdoblja koje istječe 31. prosinca 1992.; budući da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojem je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala;

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju zadovoljiti prema nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose i na ograničenje brzine određenih kategorija vozila;

budući da se zahtjevi razlikuju od jedne države članice do druge; budući da je stoga nužno da sve države članice usvoje iste zahtjeve, povrh ili umjesto njihovih postojećih propisa, posebno kako bi dozvolile primjenu postupka EEZ homologacije tipa koja je bila predmet Direktive 70/156/EEZ (4), za svaki tipa vozila;

budući da se s ciljem poboljšanja sigurnosti u cestovnom prometu i smanjivanja ozbiljnosti povreda u slučajevima nesreća s vozilima za prijevoz teške robe i autobusima smatra hitno potrebnim ugraditi uređaje za ograničenje brzine u te kategorije motornih vozila;

budući da se s obzirom na okoliš i gospodarstvo može postići smanjenje zagađenja zraka i potrošnje goriva;

budući da je u svim slučajevima gdje Vijeće povjeri ovlasti Komisiji za provedbu pravila utvrđenih u sektoru motornih vozila primjereno osigurati postupak prethodnog savjetovanja između Komisije i država članica u okviru Savjetodavnog odbora;

budući da je razumno i korisno poduzeti aktivnosti istraživanja koje se odnose na razvoj različitih uređaja za ograničenje brzine aktiviranih u sukladnosti s ograničenjima brzine koja su određena prema prevladavajućim cestovnim i prometnim uvjetima u sklopu programa „Vožnja”,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

U smislu ove Direktive:

Članak 2.

Države članice ne smiju odbiti:

ako su ispunjeni zahtjevi Priloga ovoj Direktivi.

Članak 3.

Sve izmjene potrebne za prilagodbu zahtjeva Priloga ovoj Direktivi tehničkom napretku donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 4.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije 1. siječnja 1993. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose mjere iz prethodnog stavka, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 5.

Od 1. siječnja 1994. države članice:

Od 1. listopada 1994., države članice mogu zabraniti prvo stavljanje u uporabu vozila, ako vozila nisu opremljena uređajem za ograničenje brzine koji zadovoljava odredbe ove Direktive.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 229, 4.9.1991., str. 5.

(2)  SL C 13, 20.1.1992., str. 505.; i SL C 67, 16.3.1992.

(3)  SL C 40, 17.2.1992., str. 54.

(4)  Direktiva Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (SL L 42, 23.2.1970., str. 1.), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 87/403/EEZ (SL L 220, 8.8.1987., str. 44.)

PRILOG I.

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1.   Ova se Direktiva primjenjuje na uređaje za ograničenje brzine koji su homologirani kao zasebna tehnička jedinica za motorna vozila, i na opremu motornih vozila, prema definiciji u članku 1., s takvim homologiranim uređajima ili sličnim sustavima za ograničenje brzine koji zadovoljavaju zahtjeve iz Priloga ove Direktive.

Motorna vozila čija je najveća konstrukcijska brzina manja od namještene brzine propisane Direktivom Vijeća 92/6/EEZ od 10. veljače 1992. o ugradbi i uporabi uređaja za ograničenje brzine za određene kategorije motornih vozila u Zajednici (1), ne moraju biti opremljena uređajima ili sustavima za ograničenje brzine.

Svrha ove Direktive jest ograničiti na propisanu vrijednost najveću cestovnu brzinu teških vozila za prijevoz tereta i putnika. To se postiže uređajem za ograničenje brzine ili funkcijom ograničavanja brzine u sklopu sustava vozila, čija je glavna funkcija upravljanje napajanjem motora gorivom.

2.   DEFINICIJE

2.1.   U smislu ove Direktive:

2.2.   „Ograničena brzina V” je najveća brzina vozila pri kojoj njegova konstrukcija ili oprema ne dopušta nikakav odaziv pri daljnjem pritiskanju papučice za snagu.

2.3.   „Namještena brzina (Vset)” je željena srednja brzina vozila kad se kreće u ustaljenim uvjetima.

2.4.   „Stabilizirana brzina (Vstab)” je srednja brzina vozila kad se vozilo kreće u uvjetima navedenim u točki 1.1.4.2.3. Priloga III.

2.5.   „Uređaj za ograničenje brzine” je uređaj čija je glavna funkcija upravljanje napajanjem motora gorivom kako bi se ograničila brzina vozila na određenu vrijednost.

2.6.   „Masa neopterećenoga vozila” je masa vozila u voznome stanju, s rashladnim sredstvom, uljima, gorivom, alatom i zamjenskim kotačem, kad je predviđen.

2.7.   „Tip vozila” su vozila koja se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

2.8.   „Tip uređaja za ograničenje brzine” su uređaji za ograničenje brzine koji se međusobno ne razlikuju u bitnim obilježjima kao što su:

3.   ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA VOZILA

3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa vozila s obzirom na ograničenje brzine mora podnijeti proizvođač vozila ili njegov ovlašteni predstavnik.

3.2.   Zahtjevu se moraju priložiti dolje navedeni dokumenti u tri primjerka sa sljedećim podacima:

3.2.1.   detaljni opis tipa vozila i dijelovi vozila koji su bitni za ograničenje brzine, s podacima i dokumentacijom koji se navode u Dodatku 1. Priloga II.

3.2.2.   Vozilo koje predstavlja tip koji treba homologirati dostavlja se tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja.

3.2.3.   Vozilo koje nema sve sastavne dijelove koji pripadaju tipu, može se prihvatiti za ispitivanja pod uvjetom da podnositelj zahtjeva može na prihvatljiv način dokazati nadležnom tijelu da odsustvo nedostajućih sastavnih dijelova ne utječe na rezultate provjera, s obzirom na zahtjeve ove Direktive.

3.3.   Nadležno tijelo mora prije dodjeljivanja EEZ homologacije tipa provjeriti postojanje zadovoljavajućih mjera kojima se osiguravaju učinkovite provjere sukladnosti proizvodnje.

4.   EEZ HOMOLOGACIJA TIPA

4.1.   Ako vozilo koje je dostavljeno na homologaciju sukladno ovoj Direktivi zadovoljava zahtjeve iz točke 7., dodijeljuje mu se homologacija tipa vozila.

Obavijest o homologaciji, proširenju ili odbijanju homologacije tipa vozila sukladno ovoj Direktivi dostavlja se državama članicama na obrascu koji je u skladu s obrascem u Prilogu II. Dodatku 2. ove Direktive.

4.2.   Svaki homologirani tip dobiva broj homologacije. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

5.   ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA UREĐAJA ZA OGRANIČENJE BRZINE KAO TEHNIČKE JEDINICE

5.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa uređaja za ograničenje brzine kao tehničke jedinice podnosi proizvođač uređaja za ograničenje brzine ili njegov ovlašteni predstavnik.

5.2.   Za svaki tip uređaja za ograničenje brzine zahtjevu se prilažu:

5.2.1.   dokumentacija u tri primjerka s opisom tehničkih značajki uređaja za ograničenje brzine i načina njegove ugradbe na jedan ili više tipova vozila za koje je predviđena ugradba uređaja za ograničenje brzine;

5.2.2.   pet uzoraka tipa uređaja za ograničenje brzine; ti uzorci moraju biti jasno i neizbrisivo označeni trgovačkim nazivom ili trgovačkom oznakom podnositelja zahtjeva te oznakom tipa;

5.2.3.   vozilo ili motor (pri ispitivanju na ispitnom uređaju s motorom) s ugrađenim uređajem za ograničenje brzine koji treba homologirati i koji je izabrao podnositelj zahtjeva u suglasnosti s tehničkom službom koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja.

5.3.   Nadležno tijelo prije dodjeljivanja homologacije tipa provjerava postojanje zadovoljavajućih mjera kojima se osigurava učinkoviti nadzor nad sukladnošću proizvodnje uređaja za ograničenje brzine.

6.   HOMOLOGACIJA

6.1.   Ako uređaj za ograničenje brzine koji je dostavljen na homologaciju sukladno ovoj Direktivi zadovoljava zahtjeve točke 7., dodijeljuje mu se homologacija tipa uređaja za ograničenje brzine.

6.2.   Svaki homologirani tip uređaja za ograničenje brzine dobiva broj homologacije. Prve dvije znamenke (00 za Direktivu 92/24/EEZ u svom izvornom obliku) pokazuju vrstu izmjena zajedno s najnovijim većim tehničkim izmjenama Direktive 92/24/EEZ u trenutku dodjeljivanja homologacije tipa. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu uređaja za ograničenje brzine.

6.3.   Obavijest o homologaciji, proširenju ili odbijanju homologacije tipa uređaja za ograničenje brzine sukladno ovoj Direktivi dostavlja se državama članicama na obrascu koji je u skladu s obrascem u Prilogu II. Dodatku 4. ovoj Direktivi.

6.4.   Na svaki uređaj za ograničenje brzine koji odgovara tipu uređaja za ograničenje brzine, homologiranom prema ovoj Direktivi mora se na vidljivom i lako dostupnom mjestu, koje je opisano na obrascu o homologaciji, postaviti međunarodna oznaka homologacije koja se sastoji od:

6.4.1.   pravokutnika oko malog slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovni broj države koja je odobrila homologaciju,

i

6.4.2   broja homologacije, koji je naveden u EEZ certifikatu o homologaciji tipa (vidjeti Prilog II. Dodatak 4.) u blizini pravokutnika u oznaci homologacije.

6.5.   Oznaka homologacije mora biti čitljiva i neizbrisiva.

6.6.   Primjer izgleda homologacijske oznake dan je u Prilogu II. Dodatku 6. ovoj Direktivi.

7.   ZAHTJEVI

7.1.   Opći zahtjevi

7.1.1.   Ograničenje brzine mora biti takvo da je vozilo u uobičajenoj uporabi, unatoč vibracijama kojima može biti izloženo, usklađeno s odredbama ove Direktive. Uređaj za ograničenje brzine mora biti konstruiran, izrađen i sastavljen tako da je vozilo u koje je ugrađen uređaj za ograničenje brzine, u uobičajenoj uporabi usklađeno s odredbama ove Direktive.

7.1.2.   Posebice uređaj za ograničenje brzine vozila mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako da je osigurana otpornost na utjecaj korozije i starenja čemu uređaj može biti izložen, kao i zaštitu od zlouporabe.

7.1.2.1.   Granična se vrijednost ni u kojem slučaju ne smije moći povećati ili isključiti privremeno ili stalno na vozilu u uporabi. Ta se nenarušivost dokazuje tehničkoj službi pomoću dokumentacije za analizu slijeda mogućih neispravnosti prema kojem će sustav biti cjelovito ispitan.

Analiza pokazuje, uzimajući u obzir različita stanja postavljena sustavom, posljedice promjena ulaznih ili izlaznih stanja na funkcioniranje, mogućnosti postizanja tih promjena zbog neispravnosti ili neovlaštenoga namještanja, kao i mogućnosti njihove pojave. Razina ispitivanja uvijek će biti do prve neispravnosti.

7.1.2.2.   Funkcija ograničenja brzine, uređaj za ograničenje brzine i veze potrebne za njegov rad, osim onih veza bitnih za pogon vozila, moraju biti zaštićeni od bilo kakvih neovlaštenih namještanja ili prekida njihova napajanja energijom postavljanjem zapečaćenih uređaja i/ili potrebom za uporabom posebnog alata.

7.1.3.   Funkcija ograničenja brzine ne smije utjecati na radni kočni sustav vozila. Trajna kočnica (npr. usporivač) smije biti ugrađena samo ako ona djeluje tek nakon što je funkcija ograničenja brzine ograničila napajanje motora gorivom na najmanju količinu goriva.

7.1.4.   Funkcija ograničenja brzine ili uređaj za ograničenje brzine moraju biti takvi da ne utječu na cestovnu brzinu vozila ako se djeluje na papučice za snagu za vrijeme vožnje vozila njegovom namještenom brzinom.

7.1.5.   Funkcija ograničenja brzine ili uređaj za ograničenje brzine mogu dopustiti uobičajenu uporabu papučice za snagu u svrhu mijenjanja stupnjeva prijenosa.

7.1.6.   Nepravilno funkcioniranje ili neovlašteno namještanje ne smije rezultirati povećanjem snage motora iznad one određene pozicijom vozačeve papučice za snagu.

7.1.7.   Funkcija ograničenja brzine ostvaruje se bez obzira na upotrijebljenu papučicu za snagu, ako postoji više od jednog takvog upravljanja koja mogu biti dosegnuta iz vozačevog sjedišta.

7.1.8.   Funkcija ograničenja brzine ili uređaj za ograničenje brzine moraju besprijekorno djelovati unutar svoga elektromagnetskog okruženja bez neprihvatljivih elektromagnetskih smetnji za bilo što u tom okruženju.

7.1.9.   U sve sastavne dijelove neophodne za cjelovit rad funkcije ograničenja brzine ili uređaja za ograničenje brzine postoji dovod energije uvijek kad je vozilo u vožnji.

7.2.   Posebni zahtjevi

7.2.1.   Za različite kategorije motornih vozila ograničena brzina V se namješta u skladu s Direktivom 92/6/EEZ.

7.2.2.   Ograničena brzina V može se postići opremanjem motornih vozila uređajima za ograničenje brzine s EEZ homologacijom tipa ili sličnim sustavima u vozilima koji ispunjavaju istu funkciju ograničenja brzine.

7.2.3.   Namještena brzina prikazana je na pločici na vidnom mjestu u vozačevom prostoru svakog vozila.

8.   ISPITIVANJA

Ispitivanja ograničenja brzine kojima se podvrgavaju vozilo ili uređaj za ograničenje brzine koji su dostavljeni za EEZ homologaciju tipa kao i zahtijevane značajke ograničenja opisani su u Prilogu III. ove Direktive.

Na zahtjev proizvođača i uz suglasnost tijela za homologaciju, vozila čija izračunata najveća brzina koja nije ograničena ne prekoračuje namještenu brzinu koja je propisana za ta vozila, mogu se izuzeti od ispitivanja iz Priloga III. pod uvjetom da su zadovoljeni zahtjevi ove Direktive.

9.   PREINAKA TIPA VOZILA ILI UREĐAJA ZA OGRANIČENJE BRZINE I PROŠIRENJE EEZ HOMOLOGACIJE TIPA

9.1.   Svaka preinaka tipa vozila ili tipa uređaja za ograničenje brzine prijavljuje se nadležnom tijelu koje je homologiralo taj tip vozila. To tijelo smije tada:

9.1.1.   smatrati da nije vjerojatno da će učinjene preinake imati znatan nepovoljni učinak te da u svakom slučaju vozilo ili uređaj za ograničenje brzine još uvijek udovoljavaju zahtjevima; ili

9.1.2.   zahtijevati daljnji izvještaj o ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provedbu ispitivanja.

9.2.   Potvrđivanje ili odbijanje homologacije s podacima o preinakama dostavlja se državama članicama postupkom koji je naveden u točki 4.1.

9.3.   Nadležno tijelo koje je izdalo proširenje homologacije dodjeljuje serijski broj svakoj komunikaciji izdanoj za takvo proširenje.

10.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

10.1.   Svako vozilo ili uređaj za ograničenje brzine homologirani prema ovoj Direktivi proizvode se tako da su u skladu s homologiranim tipom i da zadovoljavaju zahtjeve iz gornje točke 7.

10.2.   Radi provjere jesu li ispunjeni zahtjevi iz točke 10.1., provode se odgovarajuće provjere proizvodnje.

10.3.   Nositelj homologacije posebice:

10.3.1.   sosigurava postojanje postupaka za djelotvoran nadzor kakvoće vozila ili uređaja za ograničenje brzine;

10.3.2.   ima pristup ispitnoj opremi potrebnoj za provjeru sukladnosti svakog homologiranog tipa;

10.3.3.   osigurava da se rezultati ispitivanja zapisuju i da priloženi dokumenti ostanu dostupni izvjesno vrijeme koje treba biti određeno u sporazumu s nadležnim tijelom;

10.3.4.   analizira rezultate svakoga tipa ispitivanja s ciljem provjere i osiguranja nepromjenljivosti značajki vozila ili uređaja za ograničenje brzine, dopuštajući prihvatljive promjene u industrijskoj proizvodnji;

10.3.5.   osigurava da se za svaki tip vozila ili uređaja za ograničenje brzine uređaja provode dostatne provjere i ispitivanja u skladu s postupcima koje je odobrilo nadležno tijelo;

10.3.6.   osigurava da svaka skupina uzoraka ili ispitivanih dijelova koji se pokažu neusklađenima s razmatranim tipom ispitivanja potiče na daljnje uzorkovanje i ispitivanje. Poduzimaju se svi potrebni koraci za ponovno uspostavljanje sukladnosti odgovarajuće proizvodnje.

10.4.   Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju tipa može u bilo koje vrijeme provjeriti metode nadzora nad sukladnošću koje se primjenjuju u svakoj proizvodnoj jedinici.

10.4.1.   Prilikom svakog nadzora, zapisi ispitivanja i zapisi proizvodnje pokazuju se inspektoru koji vrši nadzor.

10.4.2.   Inspektor može nasumce uzeti uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača.Najmanji broj uzoraka može biti određen prema rezultatima proizvođačeve vlastite provjere.

10.4.3.   Ako se razina kakvoće učini nezadovoljavajućom, ili ako izgleda da je potrebno provjeriti valjanost ispitivanja provedenih primjenom točke 10.4.2., inspektor izabire uzorke koji će se poslati tehničkoj službi koja je provodila ispitivanja homologacije tipa.

10.4.4.   Nadležno tijelo može provesti bilo koje ispitivanje iz ove Direktive. Uobičajena učestalost nadzora koju odobri nadležno tijelo vrši se najmanje jednom svake dvije godine. U slučaju kad su zabilježeni negativni rezultati u jednomu od tih nadzora, nadležno tijelo mora osigurati poduzimanje svih potrebnih koraka za ponovno uspostavljanje sukladnosti proizvodnje što je brže moguće.

11.   SANKCIJE ZA NEUSKLAĐENOST PROIZVODNJE

11.1.   Homologacija koja je dodijeljena za tip vozila ili tip uređaja za ograničenje brzine prema ovoj Direktivi može biti povučena ako nisu ispunjeni zahtjevi iz točke 7.

11.2.   Ako država članica povuče EEZ homologaciju tipa koju je prije dodijelila, odmah o tome obavještava druge države članice preslikom EEZ certifikata o homologaciji na obrascu iz Priloga II. Dodatka 2. ili 4.

(1)  SL L 57, 2.3.1992., str. 27.

PRILOG II.

PRILOG III.

ISPITIVANJA I IZVEDBE

1.   ISPITIVANJA UREĐAJA ZA OGRANIČENJE BRZINE

Na zahtjev podnositelja zahtjeva za homologaciju, ispitivanja se provode prema jednoj od niže navedenih točaka 1.1., 1.2. ili 1.3.

1.1.   Mjerenja na ispitnoj stazi

1.1.1.   Priprema vozila

1.1.1.1.   Vozilo koje je predstavnik tipa vozila koje treba homologirati, ili uređaj koji je predstavnik tipa uređaja za ograničenje brzine, dostavlja se tehničkoj službi.

1.1.1.2.   Namještanja motora ispitnoga vozila, posebno napajanja gorivom, (rasplinjač ili sustav ubrizgavanja) moraju biti u skladu sa specifikacijama proizvođača vozila.

1.1.1.3.   Gume moraju biti izvožene i tlak mora biti prema specifikaciji proizvođača vozila.

1.1.1.4.   Masa vozila mora biti masa neopterećenoga vozila prema izjavi proizvođača vozila.

1.1.2.   Značajke ispitne staze

1.1.2.1.   Ispitna površina mora omogućavati održavanje ustaljene brzine i ne smije imati hrapavih popravaka. Nagibi ne smiju biti veći od 2 % i ne smiju se razlikovati više od 1 %; izuzimajući rubne neravne.

1.1.2.2.   Na ispitnoj površini ne smije biti stajaće vode, snijega ili leda.

1.1.3.   Vremenski uvjeti okoliša

1.1.3.1.   Srednja brzina vjetra izmjerena na visini najmanje 1 m iznad tla mora biti manja od 6 m/s uz udare vjetra koji ne prekoračuju 10 m/s.

1.1.4.   Ispitna metoda s ubrzavanjem

1.1.4.1.   Vozilo koje se giba brzinom koja je 10 km/h ispod namještene brzine mora se ubrzati što brže pritiskanjem do kraja na papučicu za snagu.

To djelovanje zadržava se barem 30 sekundi nakon što se ustali brzina vozila. Trenutna brzina vozila zapisuje se tijekom ispitivanja kako bi se izradila krivulja brzine ovisno o vremenu i za vrijeme rada funkcije ograničenja brzine ili uređaja za ograničenje brzine prema potrebi. Točnost mjerenja brzine mora biti ± 1 %, a točnost mjerenja vremena 0,1 s.

1.1.4.2.   Kriteriji prihvaćanja za ispitivanje ubrzavanjem

Ispitivanje se smatra zadovoljavajućim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1.1.4.2.1.   Ustaljena brzina Vstab koju dostigne vozilo mora biti jednaka ili manja od namještene brzine Vset. Međutim, prihvatljivo je 5 % odstupanja od vrijednosti Vset ili 5 km/h, ovisno o tome koje je veće.

1.1.4.2.2.   Prijelazni odaziv (vidjeti sliku 2. Dodatka)

Nakon što se prvi put postigne ustaljena brzina:

1.1.4.2.3.   Ustaljena brzina (vidjeti sliku 2. Dodatka)

Nakon što se postigne ustaljena brzina:

1.1.4.2.4.   Ispitivanja s ubrzavanjem se provode i kriteriji prihvatljivosti provjeravaju za svaki prijenosni omjer u kojem je moguće prekoračenje ograničenja brzine.

1.1.5.   Metoda ispitivanja stalnom brzinom

1.1.5.1.   Vozilo mora punim ubrzavanjem postići stalnu brzinu te zatim voziti tom brzinom barem 400 m bez ikakve preinake ispitne podloge. Mjerenje prosječne brzine vozila potom se ponavlja vožnjom u suprotnom smjeru, po istoj ispitnoj podlozi i s istim postupcima.

Ustaljena brzina za cijelo gore navedeno ispitivanje je srednja vrijednost dviju prosječnih brzina izmjerenih u oba smjera na ispitnoj podlozi. Cijelo ispitivanje uključujući izračun ustaljene brzine provodi se pet puta. Mjerenje brzine provodi se s točnošću od ± 1 %, a mjerenja vremena s točnošću od 0,1 s.

1.1.5.2.   Kriteriji prihvaćanja za ispitivanje stalnom brzinom

Ispitivanje se smatra zadovoljavajućim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1.1.5.2.1.   Nijedna od dobivenih ustaljenih brzina Vstab ne smije prekoračiti namještenu brzinu Vset. Međutim, prihvatljivo je 5 % odstupanja od vrijednosti Vset ili 5 km/h, ovisno o tome koje je veće.

1.1.5.2.2.   Razlika između krajnjih ustaljenih brzina dobivenih za vrijeme ovih ispitivanja ne smije prekoračiti 3 km/h.

1.1.5.2.3.   Ispitivanja sa stalnom brzinom provode se i kriteriji prihvatljivosti provjeravaju za svaki prijenosni omjer u kojem je teoretski moguće prekoračenje ograničenja brzine.

1.2.   Ispitivanje na dinamometru s valjcima

1.2.1.   Značajke dinamometra s valjcima

Istovrijedni zamah mase vozila reproducira se na dinamometru s valjcima s točnošću ± 10 %. Točnost mjerenja brzine vozila mora biti ± 1 %. Vrijeme se mora mjeriti s točnošću od 0,1 s.

1.2.2.   Ispitivanje ubrzavanjem

1.2.2.1.   Snaga koju za vrijeme ispitivanja apsorbira kočnica dinamometra s valjcima namješta se tako da odgovara otporu vozila na ubrzano gibanje pri ispitnoj brzini (ispitnim brzinama). Ta se snaga može odrediti izračunom i mora se namjestiti s točnošću ± 10 %. Na zahtjev podnositelja zahtjeva i uz suglasnost nadležnog tijela apsorbirana snaga može se alternativno namjestiti na 0,4 Pmax (Pmax je najveća snaga motora). Vozilo koje se giba brzinom koja je 10 km/h ispod njegove namještene brzine ubrzava se koliko god dopuštaju mogućnosti motora djelujući do kraja na papučicu za snagu. To djelovanje zadržava se barem 20 sekundi nakon što se ustali brzina vozila. Trenutna brzina vozila zapisuje se kako bi se izradila krivulja brzine ovisno o vremenu, za vrijeme ispitivanja i za vrijeme djelovanja uređaja za ograničenje brzine.

1.2.2.2.   Kriteriji prihvaćanja za ispitivanje ubrzavanjem

Ispitivanje se smatra zadovoljavajućim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1.2.2.2.1.   Ustaljena brzina Vstab koju dostigne vozilo mora biti jednaka ili manja od namještene brzine Vset. Međutim, prihvatljivo je 5 % odstupanja od vrijednosti Vset ili 5 km/h, ovisno o tome koje je veće.

1.2.2.2.2.   Prijelazni odaziv (vidjeti sliku 2. Dodatka)

Nakon što se prvi put postigne ustaljena brzina:

1.2.2.2.3.   Ustaljena brzina (vidjeti sliku 2. Dodatka)

Nakon što se postigne nadzor ustaljene brzine:

1.2.2.2.4.   Ispitivanja s ubrzavanjem moraju se provesti i kriteriji prihvatljivosti provjeriti za svaki prijenosni omjer u kojem je teoretski moguće prekoračenje ograničenja brzine.

1.2.3.   Metoda ispitivanja stalnom brzinom

1.2.3.1.   Vozilo se postavlja na dinamometar s valjcima. Sljedeći kriteriji prihvaćanja moraju biti ispunjeni za snagu koju apsorbira dinamometar i koja se progresivno mijenja od najveće snage Pmax do vrijednosti jednake 0,2 Pmax. Brzina vozila mora se zapisivati u cijelom gore određenom području. Gore određeno ispitivanje i zapisivanje provodi se pet puta.

1.2.3.2.   Kriteriji prihvaćanja za ispitivanje stalnom brzinom

Ispitivanje se smatra zadovoljavajućim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1.2.3.2.1.   Nijedna od dobivenih ustaljenih brzina Vstab ne smije prekoračiti namještenu brzinu Vset. Međutim, prihvatljivo je 5 % odstupanja od vrijednosti Vset ili 5 km/h, ovisno o tome koje je veće.

1.2.3.2.2.   Razlika između krajnjih ustaljenih brzina dobivenih za vrijeme ovih ispitivanja ne smije prekoračiti 3 km/h.

1.2.3.2.3.   Ispitivanja sa stalnom brzinom moraju se provesti i kriteriji prihvatljivosti provjeriti za svaki prijenosni omjer u kojem je teoretski moguće prekoračenje ograničenja brzine.

1.3.   Ispitivanja na napravi za ispitivanje motora

Ovaj postupak ispitivanja može se upotrijebiti samo kad podnositelj zahtjeva može dokazati tehničkim službama, da je ta metoda istovrijedna mjerenju na ispitnoj stazi.

2.   ISPITIVANJE IZDRŽLJIVOSTI

Uređaj za ograničenje brzine podvrgava se ispitivanju izdržljivosti prema dolje opisanom postupku. Međutim, to se ispitivanje može izostaviti ako podnositelj zahtjeva dokaže otpornost na utjecaj starenja.

2.1.   Uređaj se ispituje na ispitnoj napravi simuliranjem položaja i gibanja kojima uređaj za ograničenje brzine može biti izložen na vozilu.

2.2.   Radni ciklus se održava pomoću sustava upravljanja koji isporučuje proizvođač. Dijagram ciklusa prikazan je dolje:

to – t1 – t2 – t3 – t4 – t5 – t6 – t7: vrijeme potrebno za ovaj postupak

t1 – t2 2 sekunde

t3 – t4 1 sekunda

t5 – t6 2 sekunde

t7 – t8 1 sekunda

Određena su pet postupaka kondicioniranja. Uzorci tipa uređaja za ograničenje brzine (SLD) za koji je zatražena homologacija moraju se dostaviti na kondicioniranje prema sljedećoj tablici:

2.2.1.   1. kondicioniranje: ispitivanja pri sobnoj temperaturi (293 ± 2 K); broj ciklusa: 50 000.

2.2.2.   2. kondicioniranje: ispitivanja pri visokim temperaturama.

2.2.2.1.   Elektronički sastavni dijelovi

Sastavni dijelovi se ispituju u klimatskoj komori. Temperatura od 338 ± 5 K održava se za vrijeme cijeloga djelovanja. Broj ciklusa: 12 500.

2.2.2.2.   Mehanički sastavni dijelovi

Sastavni dijelovi se ispituju u klimatskoj komori. Temperatura od 373 ± 5 K održava se za vrijeme cijeloga djelovanja. Broj ciklusa: 12 500.

2.2.3.   3. kondicioniranje: ispitivanja pri niskoj temperaturi

U klimatskoj komori koja je upotrijebljena za 2. kondicioniranje, temperatura od 253 ± 5 K održava se za vrijeme cijeloga djelovanja. Broj ciklusa: 12 500.

2.2.4.   4. kondicioniranje: ispitivanja u slanoj atmosferi. Samo za sastavne dijelove koji su izloženi uvjetima cestovnoga okoliša.

Uređaj se ispituje u komori sa slanom atmosferom. Koncentracija natrijeva klorida je 5 %, dok je temperatura u klimatskoj komori 308 ± 2 K. Broj ciklusa: 12 500.

2.2.5.   5. kondicioniranje: vibracijsko ispitivanje

2.2.5.1.   Uređaj za ograničenje brzine treba ugraditi slično njegovoj ugradbi na vozilo.

2.2.5.2.   Sinusno gibanje se primjenjuje u sve tri ravnine; logaritamski nagib mora biti 1 oktava po minuti.

2.2.5.2.1.   Prvo ispitivanje: frekvencijsko područje 10 – 24 Hz, amplituda ± 2 mm.

2.2.5.2.2.   Drugo ispitivanje: frekvencijsko područje 24 – 1 000 Hz za tehničke jedinice ugrađene na podvozje i kabinu, ulazna vrijednost je 2,5 g. Za tehničke jedinice ugrađene na motor, ulazna vrijednost je 5 g.

2.3.   Kriteriji prihvaćanja za ispitivanje na izdržljivost

2.3.1.   Nakon završetka ispitivanja izdržljivosti ne smije se uočiti nikakva promjena izvedbi uređaja s obzirom na namještenu brzinu.

2.3.2.   Međutim, ako se pri jednom od ispitivanja izdržljivosti pojavi bilo kakav kvar na uređaju, može se na zahtjev proizvođača dostaviti drugi uređaj za odgovarajuće ispitivanje izdržljivosti.