11/Sv. 115

HR

Službeni list Europske unije

267

---

22005A0121(01)

---

L 019/55

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

SPORAZUM

između Europske zajednice i Kneževine Monaka o mjerama istovjetnima onima utvrđenima u Direktivi Vijeća 2003/48/EZ

EUROPSKA ZAJEDNICA

i

KNEŽEVINA MONAKO

dalje u tekstu „ugovorna stranka” ili „ugovorne stranke”, prema potrebi,

s ciljem uvođenja mjera istovjetnih onima iz Direktive Vijeća 2003/48/EZ od 3. lipnja 2003. o oporezivanju dohotka od kamate na štednju, dalje u tekstu „Direktiva”,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Cilj

1.   Kako bi se dohodak od kamate na štednju na području Kneževine Monaka u korist stvarnih vlasnika u smislu članka 2., koji su fizičke osobe s boravištem u državi članici Europske zajednice, uzeo u obzir radi stvarnog oporezivanja u skladu sa zakonodavstvom predmetne države članice, zadržani porez ubiru platni agenti s poslovnim nastanom na području Kneževine Monaka na iznos tih plaćanja kamata prema uvjetima iz članaka 7. i 8. ovog Sporazuma, podložno mjerama za dobrovoljno objavljivanje iz članka 9. ovog Sporazuma.

2.   Kneževina Monako poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da platni agenti s poslovnim nastanom na njezinom području obavljaju zadaće potrebne za provedbu ovog Sporazuma, neovisno o sjedištu dužnika potraživanja koje prinosi kamatu.

Članak 2.

Definicija stvarnog vlasnika

1.   Za potrebe ovog Sporazuma „stvarni vlasnik” znači svaka fizička osoba koja primi plaćanje kamate ili bilo koja fizička osoba za koju je plaćanje kamate osigurano, osim ako navedena osoba dostavi dokaz da takvo plaćanje kamate nije primljeno, ni osigurano u njezinu korist, što znači da:

(a)	djeluje kao platni agent u smislu članka 4.;

(b)

djeluje u korist pravne osobe, subjekta čija se dobit oporezuje prema Ordonnance Souveraine br. 3162 od 19. ožujka 1964. u korist subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) ili tijela istovjetnog UCITS-u s poslovnim nastanom na području Kneževine Monaka u svrhu ulaganja štednje;

(c)	djeluje u korist neke druge fizičke osobe koja je stvarni vlasnik te identitet tog stvarnog vlasnika objavi platnom agentu u skladu s člankom 3. stavkom 2.

2.   Kada platni agent raspolaže informacijama koje ukazuju na to da fizička osoba koja primi plaćanje kamate ili za koju je plaćanje kamate osigurano nije stvarni vlasnik i kada se na navedenu fizičku osobu ne primjenjuje stavak 1. točka (a) niti stavak 1. točka (b), platni agent poduzima prikladne mjere za utvrđivanje identiteta stvarnog vlasnika u skladu s člankom 3. stavkom 2. Ako platni agent ne može utvrditi identitet stvarnog vlasnika, on s predmetnom fizičkom osobom koja primi plaćanje kamate ili za koju je plaćanje kamate osigurano postupa kao sa stvarnim vlasnikom.

Članak 3.

Identitet i boravište stvarnih vlasnika

1.   Kneževina Monako usvaja potrebne postupke i osigurava njihovu primjenu kako bi se omogućilo da platni agent utvrdi identitet stvarnih vlasnika i njihovog boravišta za potrebe ovog Sporazuma.

2.   Takvi postupci uključuju sljedeće zahtjeve:

(a)

u slučaju ugovornih odnosa uspostavljenih prije 1. siječnja 2004. platni agent utvrđuje identitet stvarnog vlasnika u smislu članka 2. i njegovo boravište na temelju dostupnih informacija iz službene osobne isprave ili drugog dokumentarnog dokaza o identitetu kojeg je predočio stvarni vlasnik, odnosno službene isprave s fotografijom stvarnog vlasnika;

(b)

u slučaju ugovornih odnosa uspostavljenih nakon 1. siječnja 2004. ili transakcija izvršenih na izvanugovornoj osnovi, identitet stvarnog vlasnika u smislu članka 2. i njegovo boravište utvrđuju se na temelju putovnice, službene osobne isprave ili drugog dokumentarnog dokaza o identitetu kojeg je predočio stvarni vlasnik. Za fizičke osobe koje predoče putovnicu ili službenu osobnu ispravu koju je izdala država članica Europske zajednice, a koji se deklariraju kao rezidenti države koja je izvan Europske zajednice i Kneževine Monako, boravište se utvrđuje na temelju potvrde o poreznoj rezidentnosti koju je izdalo nadležno tijelo države za koju fizička osoba tvrdi da je njezin rezident. U nedostatku takve potvrde država članica Europske zajednice koja je izdala putovnicu ili drugu službenu osobnu ispravu smatra se državom boravišta te osobe.

Članak 4.

Definicija platnog agenta

Za potrebe ovog Sporazuma „platni agent” znači bilo koja banka, fizička ili pravna osoba, društvo osoba ili društvo kći međunarodnog trgovačkog društva u Kneževini Monaku koje u okviru svojeg poslovanja prihvaća, drži, ulaže ili prenosi sredstva trećih osoba i, čak i ako je to povremeno, plaća kamate ili osigurava plaćanje kamate za neposrednu korist stvarnog vlasnika.

Članak 5.

Definicija nadležnog tijela

Za potrebe ovog Sporazuma „nadležna tijela” ugovornih stranaka su tijela navedena u Prilogu 1.

„Nadležno tijelo” trećih zemalja je tijelo nadležno za izdavanje potvrda o poreznoj rezidentnosti.

Članak 6.

Definicija plaćanja kamate

1.   Za potrebe ovog Sporazuma „plaćanje kamate” znači:

(a)

kamate, koje se isplate ili odobre na račun, a odnose se na dužnička potraživanja ili depozite klijenata, neovisno o tome jesu li osigurani hipotekom ili ne, te imaju li pravo na sudjelovanje u dobiti dužnika, a posebno dohodak od državnih vrijednosnih papira i dohodak od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i dobitke od takvih vrijednosnih papira, obveznica ili zadužnica. Penali zbog zakašnjelog plaćanja ne smatraju se plaćanjem kamate. Međutim, isključeni su kamatni prihodi od zajmova između fizičkih osoba koje djeluju izvan svojih poslovnih djelatnosti;

(b)	kamata koja je obračunata ili kapitalizirana kod prodaje, povrata ili otkupa dužničkog potraživanja iz točke (a);

(c)

dohodak koji proizlazi od plaćanja kamate bilo izravno ili preko subjekta iz članka 4. stavka 2. Direktive, koji ima poslovni nastan u državi članice Europske zajednice, a kojeg distribuiraju: i. poduzeća za zajednička ulaganja s poslovnim nastanom u državi članici Europske zajednice ili Kneževini Monaku; ii. subjekti s poslovnim nastanom u državi članici Europske zajednice koji koriste mogućnost na temelju članka 4. stavka 3. Direktive i koji o toj činjenici obavijeste platnog agenta; i iii. poduzeća za zajednička ulaganja s poslovnim nastanom izvan područja iz članka 19.;

(d)

dohodak realiziran po prodaji, povratu ili otkupu dionica ili jedinica u sljedećim poduzećima i subjektima, ako ulažu izravno i neizravno preko nekog drugog poduzeća za zajednička ulaganja ili subjekata navedenih u nastavku, preko 40 % njihovih sredstava u dužničkim potraživanjima iz točke (a): i. poduzeća za zajednička ulaganja s poslovnim nastanom u državi članici Europske zajednice ili Kneževini Monaku; ii. subjekti s poslovnim nastanom u državi članice Europske zajednice koji koriste mogućnost na temelju članka 4. stavka 3. Direktive i koji o toj činjenici obavijeste platnog agenta; i iii. poduzeća za zajednička ulaganja s poslovnim nastanom izvan područja iz članka 19.;

2.   U vezi sa stavkom 1. točkom (c), kada platni agent nema podataka u vezi s udjelom dohotka koji potječe od plaćanja kamate, plaćanjem kamate smatra se ukupan iznos dohotka.

3.   U vezi sa stavkom 1. točkom (d), kada platni agent nema podataka u vezi s postotkom sredstava koja su uložena u dužnička potraživanja ili u dionice ili jedinice, kako je određeno u tom stavku, smatra se da je taj postotak iznad 40 %.

Kada platni agent ne može utvrditi iznos dohotka kojeg je realizirao stvarni vlasnik, smatra se da dohodak odgovara sredstvima ostvarenim od prodaje, povrata ili otkupa dionica ili jedinica.

4.   Dohodak koji se odnosi na poduzeća ili subjekte koji su uložili do 15 % svojih sredstava u dužnička potraživanja iz stavka 1. točke (a) ne smatra se plaćanjem kamate u smislu stavka 1. točke (c) i točke (d).

5.   Postotak iz stavka 1. točke (d) i stavka 3. od 31. prosinca 2010. iznosi 25 %.

6.   Postotak iz stavka 1. točke (d) i stavka 5. određuje se upućivanjem na politiku ulaganja koja je utvrđena pravilima fonda ili instrumentima osnivanja predmetnih društava ili subjekata, ili u protivnom pozivanjem na stvarni sastav sredstava predmetnih društava ili subjekata.

Članak 7.

Zadržani porez

1.   Kada stvarni vlasnik ima boravište u državi članici Europske zajednice, Kneževina Monako obračunava zadržani porez po stopi od 15 % za prve tri godine od dana iz članka 17., podložno primjeni članka 14. stavka 2., po stopi od 20 % za sljedeće tri godine i po stopi od 35 % nakon toga.

2.   Platni agent obračunava zadržani porez kako slijedi:

(a)	u slučaju plaćanja kamate u smislu članka 6. stavka 1. točke (a): na iznos kamate koja je naplaćena ili pripisana;

(b)	u slučaju plaćanja kamate u smislu članka 6. stavka 1. točke (b) ili točke (d): na iznos kamate ili dohotka iz navedenih stavaka ili poreza s istovjetnim učinkom, na puni iznos sredstava od prodaje, otkupa ili povrata koji snosi stvarni vlasnik;

(c)	u slučaju plaćanja kamate u smislu članka 6. stavka 1. točke (c): na iznos dohotka iz tog stavka.

3.   U smislu stavka 2. točaka (a), (b) i (c) zadržani porez obračunava se razmjerno razdoblju tijekom kojeg je stvarni vlasnik imao dužničko potraživanje, dionice ili jedinice iz kojih potječe dohodak. Ako na temelju informacija koje ima na raspolaganju platni agent ne može odrediti to razdoblje u kojem je stvarni vlasnik imao dužničko potraživanje, dionice ili jedinice, platni agent smatra da je stvarni vlasnik imao dužničko potraživanje, dionice ili jedinice tijekom cijelog razdoblja njihovog postojanja, osim ako stvarni vlasnik dostavi dokaze o danu stjecanja.

4.   Porezi i retencije koji se obračunavaju na plaćanje kamate, a koji nisu zadržani porez predviđen ovim Sporazumom, odbijaju se od zadržanog poreza koji se obračunava na to plaćanje kamate u skladu s ovim člankom.

5.   Naplata zadržanog poreza od strane platnog agenta s poslovnim nastanom u Kneževini Monaku ne isključuje državu članicu Europske zajednice u kojoj stvarni vlasnik ima poreznu rezidentnost, od oporezivanja dohotka u skladu s njezinim nacionalnim pravom. Kada porezni obveznik prijavi dohodak od kamate koju je isplatio platni agent s poslovnim nastanom u Kneževini Monaku poreznim tijelima države članice Europske zajednice u kojoj ima boravište, taj se dohodak oporezuje po jednakoj stopi i pod istim općim uvjetima koji se primjenjuju na kamatu dobivenu u toj državi članici.

Članak 8.

Podjela zadržanog poreza

1.   Kneževina Monako zadržava 25 % prihoda koji je ostvaren zadržanim porezom naplaćenim u skladu sa člankom 7. i prenosi 75 % prihoda na državu članicu Europske zajednice u kojoj stvarni vlasnik kamate ima boravište u skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (b).

2.   Takvi se prijenosi obavljaju za svaku godinu u jednom obroku, najkasnije u roku šest mjeseci od završetka porezne godine u Kneževini Monaku.

3.   Kneževina Monako poduzima potrebne mjere radi omogućavanja pravilnog djelovanja sustava podjele prihoda.

S tim ciljem Kneževina Monako prenosi prihode u korist predmetne države članice Europske zajednice nadležnom tijelu iz Priloga 1. ovom Sporazumu.

Članak 9.

Dobrovoljna objava

1.   Kneževina Monako predviđa postupak koji omogućuje stvarnom vlasniku u smislu članka 2., izbjegavanje zadržanog poreza iz članka 7. tako da izričito ovlasti svog platnog agenta s poslovnim nastanom u Kneževini Monako za obavješćivanje nadležnog tijela Kneževine Monaka o plaćanjima kamate. Takvo ovlaštenje obuhvaća sva plaćanja kamate koja je platni agent izvršio u korist stvarnog vlasnika.

2.   Informacije koje daje platni agent, kada ga stvarni vlasnik za to izričito ovlasti, obuhvaćaju barem:

(a)	identitet i boravište stvarnog vlasnika utvrđenog u skladu sa člankom 3.;

(b)	naziv i adresu platnog agenta;

(c)	broja računa stvarnog vlasnika ili identifikaciju dužničkog potraživanja koje uzrokuje plaćanja kamate;

(d)	iznos plaćanja kamate koji je utvrđen u skladu sa člankom 6.

3.   Nadležno tijelo Kneževine Monaka daje informacije iz stavka 2. nadležnom tijelu države članice Europske zajednice u kojoj stvarni vlasnik ima boravište. Te se informacije priopćavaju najmanje jednom godišnje, u roku šest mjeseci od završetka porezne godine u Kneževini Monaku za sva plaćanja kamata izvršena tijekom te godine.

Članak 10.

Ukidanje dvostrukog oporezivanja i/ili povrat zadržanog poreza

1.   Država članica Europske zajednice u kojoj stvarni vlasnik ima boravište omogućava ukidanje svakog dvostrukog oporezivanja koje može proizlaziti iz uvođenja zadržanog poreza iz članka 7. u skladu s odredbama stavaka 2. i 3.

2.   Ako je platni agent u Kneževini Monaku obračunao zadržani porez iz članka 7. na kamatu koju je primio stvarni vlasnik, država članica Europske zajednice u kojoj stvarni vlasnik ima poreznu rezidentnost,odobrava mu porezni kredit u visini iznosa zadržanog poreza. Kada taj iznos prelazi iznos poreza koji se potražuje, u skladu s njezinim nacionalnim pravom, na ukupan iznos kamate koja podliježe zadržanom porezu, država članica Europske zajednice u kojoj stvarni vlasnik ima poreznu rezidentnost vraća stvarnom vlasniku višak iznosa zadržanog poreza, bez obzira na svoje redovne mehanizme poreznog kredita ili različite administrativne prakse.

3.   Ako, pored zadržanog poreza iz članka 7., plaćanje kamate koju je primio stvarni vlasnik podliježe nekoj drugoj vrsti zadržanog poreza i ako država članica Europske zajednice u kojoj stvarni vlasnik ima poreznu rezidentnost, odobri ili bi odobrila porezni kredit za takav zadržani porez u skladu sa svojim nacionalnim pravom ili konvencijama o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, taj drugi zadržani porez odobrava se prije primjene postupka iz stavka 2.

4.   Država članica Europske zajednice u kojoj stvarni vlasnik ima poreznu rezidentnost može zamijeniti mehanizam poreznog kredita iz stavaka 2. i 3. neposrednim i potpunim povratom zadržanog poreza iz članka 7.

Članak 11.

Prenosivi dužnički vrijednosni papiri

1.   Od dana navedenog u članku 17. i uz poštovanje članka 14. stavka 2. te sve dok Kneževina Monako obračunava zadržani porez iz članka 7. i sve dok barem jedna država članica Europske zajednice primjenjuje slične odredbe, a najkasnije 31. prosinca 2010., domaće i međunarodne obveznice i drugi prenosivi dužnički vrijednosni papiri koji su prvi put izdani prije 1. ožujka 2001. ili čije su izvorne prospekte izdavanja odobrila nadležna tijela prije tog dana, ne smatraju se dužničkim potraživanjima u smislu članka 6. stavka 1. točke (a), uz uvjet da nema daljnjih izdavanja takvih prenosivih dužničkih vrijednosnih papira 1. ožujka 2002. ili nakon tog dana.

Međutim, sve dok barem jedna država članica Europske zajednice i dalje primjenjuje slične mjere, odredbe ovog članka primjenjuju se i nakon 31. prosinca 2010. u odnosu na takve prenosive dužničke vrijednosne papire:

—	koji sadrže klauzulu o bruto iznosu i prijevremenom otkupu,

—	kada je platni agent iz članka 4. s poslovnim nastanom u Kneževini Monaku, i

—	kada platni agent plaća kamatu ili osigurava plaćanje kamate za neposrednu korist stvarnog vlasnika koji ima boravište u državi članici Europske zajednice.

Ako i kada sve države članice Europske zajednice prestanu primjenjivati odredbe slične odredbama iz članka 7., odredbe ovog članka i dalje se primjenjuju samo u vezi prenosivih dužničkih vrijednosnih papira:

—	koji sadrže klauzulu o bruto iznosu i prijevremenom otkupu,

—	kada je platni agent iz članka 4. s poslovnim nastanom u Kneževini Monaku, i

—	kada platni agent plaća kamatu ili osigurava plaćanje kamate za neposrednu korist stvarnog vlasnika koji ima boravište u državi članici Europske zajednice.

Ako vlada ili povezan subjekt koji djeluje kao javnopravno tijelo ili čija je uloga priznata međunarodnim ugovorom iz Priloga II., 1. ožujka 2002. ili nakon toga dana izvrši daljnje izdavanje gore navedenog prenosivog dužničkog vrijednosnog papira, cijelo izdavanje takvog vrijednosnog papira koje se sastoji od prvog izdavanja i svih daljnjih izdavanja smatra se dužničkim potraživanjem u smislu članka 6. stavka 1. točke (a).

Ako neki drugi izdavatelj koji nije obuhvaćen u prethodnom podstavku 1. ožujka 2002. ili nakon toga dana izvrši daljnje izdavanje gore navedenog prenosivog dužničkog vrijednosnog papira, takvo se daljnje izdavanje smatra dužničkim potraživanjem u smislu članka 6. stavka 1. točke (a).

2.   Niti jedna odredba ovog članka ne sprečava države članice Europske zajednice da naplate porez na prihod od prenosivih dužničkih vrijednosnih papira iz stavka 1. u skladu s njihovim nacionalnim pravom.

Članak 12.

Razmjena informacija na zahtjev

1.   Nadležna tijela Kneževine Monaka i država članica Europske zajednice razmjenjuju informacije o postupcima koji prema nacionalnim zakonima države primateljice zahtjeva predstavljaju kazneno djelo porezne prijevare u pogledu oporezivanja dohotka od kamate na štednju.

Kada je država primateljica zahtjeva Kneževina Monako, sljedeći se postupci smatraju kaznenim djelom porezne prijevare u pogledu oporezivanja dohotka od kamate na štednju:

—

uporaba lažnog ili krivotvorenog dokumenta ili po svom sadržaju netočnog dokumenta s namjenom izbjegavanja ili pokušaja izbjegavanja plaćanja dijela ili cjelokupnog poreza na dohodak od kamate na štednju za koji je u skladu s člankom 26. stavkom 4. monegaškog Kaznenog zakona predviđena kazna čiji iznos može biti do četiri puta veći od izbjegnutog poreza i/ili zatvorska kazna od osam dana do dvije godine,

—	neovlašteno pribavljanje povrata dijela ili cjelokupnog poreza na dohodak od kamate na štednju za koji je u skladu sa člankom 26. stavkom 4. monegaškog Kaznenog zakona predviđena kazna čiji iznos može biti do četiri puta veći od izbjegnutog poreza i/ili zatvorska kazna od osam dana do dva mjeseca;

—	postupak bilo koje osobe čija je dužnost naplatiti porez na dohodak od štednje koja namjerno propusti naplatiti dio ili cjelokupni iznos poreza za koji je predviđena kazna iz članka 26. stavka 4. monegaškog Kaznenog zakona;

—	postupak bilo koje osobe čija je dužnost naplatiti porez na dohodak od štednje koja namjerno prisvaja naplaćene iznose u svoju korist ili u korist treće osobe za koji je predviđena kazna iz članka 26. stavka 4. monegaškog Kaznenog zakona.

Kada su uvjeti predviđeni člankom 13. stavkom 3. učinkovito ispunjeni, načela razmjene informacija utvrđena u ovom članku primjenjuju se na ista kaznena djela u skladu sa zakonodavstvom države primateljice zahtjeva koja su po težini usporediva s gore navedenim poreznim prijevarama.

U odgovoru na valjano obrazložen zahtjev u skladu sa stavkom 3., država primateljica zahtjeva pruža informacije o slučajevima zbog kojih je država podnositeljica zahtjeva započela upravni, građanski ili kazneni postupak u vezi s gore navedenim kaznenim djelima, pri čemu se informacije odnose na dohodak od štednje koji se oporezuje u predmetnoj državi podnositeljici zahtjeva.

Informacije koje se mogu proslijediti navedene su u članku 9. stavku 2.

2.   Kod određivanja mogu li se informacije dostaviti kao odgovor na zahtjev, država primateljica zahtjeva primjenjuje odredbe o zastari u skladu s pravom države podnositeljice zahtjeva, a ne odredbe države primateljice zahtjeva. Ne dostavljaju se informacije o kaznenim djelima počinjenima prije 1. srpnja 2005.

3.   U svrhe utvrđivanja utemeljenosti zahtjeva nadležno tijelo ugovorne stranke koja upućuje zamolbu pruža sljedeće informacije koje moraju biti sastavljene na službenom jeziku države primateljice zahtjeva:

(a)	naziv tijela koje podnosi zahtjev;

(b)	identitet fizičke osobe na koju se odnosi zahtjev za informacijama, dokaz o njegovom statusu kao poreznom rezidentu u državi podnositeljici zahtjeva i drugi dokumenti, izjave dotične fizičke osobe ili drugi utemeljeni dokazi koji podupiru taj zahtjev;

(c)	razlozi zbog kojih se vjeruje da tražene informacije ima ugovorna stranka primateljica zahtjeva ili da ih ima ili nadzire osoba koja se nalazi pod njezinom nadležnošću;

(d)	izjava da je zahtjev u skladu s pravom ugovorne stranke podnositeljica zahtjeva, a posebno da nije u zastari;

(e)	izjava da je ugovorna stranka podnositeljica zahtjeva na svom području poduzela sve raspoložive mjere predviđene njezinim zakonodavstvom ili odredbama kako bi prikupila informacije, osim onih koje bi prouzročili teškoće;

(f)	izjava da činjenice koje su već poznate ugovornoj stranci podnositeljica zahtjeva u skladu s njezinim pravom predstavljaju dokaz da je porezna prevara ili istovjetno kazneno djelo iz stavka 1. bilo počinjeno.

4.   Ugovorna stranka primateljica zahtjeva može odbiti pružiti zatražene informacije ako zahtjev nije u skladu s odredbama ovog Sporazuma.

Sa svim informacijama koji se na ovoj način razmjenjuju mora se postupati povjerljivo i isti se smiju otkriti samo osobama ili nadležnim tijelima druge ugovorne stranke koja je zadužena za oporezivanje plaćanja kamata iz članka 1. Takve osobe ili tijela mogu koristiti dobivene informacije samo u državi podnositeljici zahtjeva, na javnom suđenju ili u presudama povezanim s navedenim oporezivanjem.

Informacije se mogu dostaviti drugoj osobi ili tijelima samo uz prethodnu pisanu suglasnost nadležnog tijela ugovorne stranke koja pruža te informacije.

Članak 13.

Savjetovanje i preispitivanje

1.   Ako dođe do bilo kakvih nesuglasica između nadležnih tijela Kneževine Monaka i jednog ili više nadležnih tijela države članice Europske zajednice u smislu članka 5. u vezi s tumačenjem i primjenom ovog Sporazuma, oni nastoje riješiti nesuglasice međusobnim dogovorom. Oni odmah obavješćuju Europsku komisiju i nadležna tijela drugih država članica o rezultatima savjetovanja.

Na zahtjev bilo kojeg nadležnog tijela Europska komisija može sudjelovati u savjetovanju o pitanjima tumačenja.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 1., ugovorne stranke se međusobno savjetuju najmanje jednom u tri godine ili na zahtjev jedne od ugovornih stranaka s ciljem preispitivanja i – ako to ugovorne stranke smatraju potrebnim – poboljšanja tehničkog funkcioniranja ovog Sporazuma.

U svakom slučaju ugovorne stranke pridaju važnost događajima na međunarodnom planu u području koje je obuhvaćeno ovim Sporazumom i međusobno se savjetuju prema potrebi na savjetovanjima predviđenima ovim stavkom kako bi ispitali jesu li potrebne izmjene ovog Sporazuma, vodeći računa o razvoju događaja na međunarodnom planu.

3.   Uzimajući u obzir sklapanje bilateralnih sporazuma između država članica i trećih zemalja koje podliježu istim obvezama kao Kneževina Monako u pogledu oporezivanja dohotka od kamate na štednju, Kneževina Monako će ispitati opseg i uvjete za provedbu načela iz članka 12. u slučaju istovjetnih kaznenih djela koja su po težini usporediva s poreznom prijevarom iz tog članka. Kneževina Monako će u tu svrhu započeti savjetovanje s Europskom komisijom.

4.   Savjetovanja se održavaju u roku mjeseca dana od podnošenja zahtjeva, a u hitnim slučajevima čim prije.

5.   Za potrebe navedenih savjetovanja, svaka ugovorna stranka izvješćuje drugu ugovornu stranku o mogućim razvojima događaja koji bi mogli utjecati na pravilno funkcioniranje ovog Sporazuma. To također uključuje bilo koji drugi relevantan sporazum između jedne od ugovornih stranaka i treće zemlje.

Članak 14.

Primjena i suspenzija primjene

1.   Ovaj se Sporazum primjenjuje pod uvjetom da ovisna i pridružena područja država članica iz Izvješća Vijeća (Gospodarski i financijski poslovi) Europskom vijeću u Santa Maria de Feira od 19. i 20. lipnja 2000. i Sjedinjene Američke Države, Andora, Lihtenštajn, Švicarska i San Marino usvoje i provedu mjere jednake ili istovjetne mjerama iz Direktive Vijeća 2003/48/EZ ili iz ovog Sporazuma te utvrde iste dane primjene.

2.   Ugovorne stranke sporazumno donose odluku najmanje šest mjeseci prije datuma iz članka 17. o tome jesu li uvjeti iz stavka 1. ispunjeni, pri čemu vode računa o datumima stupanja na snagu odgovarajućih mjera u državama članicama Europske zajednice, trećim zemljama i predmetnim ovisnim i pridruženim područjima. Ako ugovorne stranke ne donesu odluku o ispunjenju uvjeta, one, uz obostranu suglasnost, mogu utvrditi novi datum u svrhu članka 17. Europska zajednica s tim ciljem obavješćuje Kneževinu Monako o provedbi jednakih ili istovjetnih mjera od strane država članica Europske zajednice, predmetnih ovisnih i pridruženih područja i trećih zemalja.

3.   Ne dovodeći u pitanje njezine institucionalne sporazume i ovisno o gore navedenim odredbama, Kneževina Monako provodi ovaj Sporazum od dana iz članka 17. i o toj činjenici obavješćuje Europsku zajednicu.

4.   Svaka ugovorna stranka može suspendirati provedbu ovog Sporazuma ili njegovih dijelova s trenutačnim važenjem, pri čemu obavješćuje drugu ugovornu stranku da je Direktiva Vijeća 2003/48/EZ ili njezin odgovarajući dio prestao važiti, privremeno ili trajno, u skladu s pravom Europske zajednice, ili u slučaju da jedna od država članica Europske zajednice suspendira primjenu svog provedbenog zakonodavstva.

5.   Bilo koja ugovorna stranka može također suspendirati provedbu ovog Sporazuma pri čemu obavješćuje drugu ugovornu stranku u slučaju da jedna od pet trećina gore navedenih država (Sjedinjene Američke Države, Monako, Lihtenštajn, Švicarska ili San Marino) ili jedno od ovisnih ili pridruženih područja država članica Europske zajednice iz članka 2. naknadno prestanu primjenjivati mjere koje su istovjetne ili identične onima iz Direktive Vijeća 2003/48/EZ. Do suspenzije primjene dolazi tek nakon proteka dva mjeseca od obavijesti. Primjena ovog Sporazuma se nastavlja odmah po ponovnom uspostavljanju mjera.

Članak 15.

Ostali centri/Azijski centri

Tijekom prijelaznog razdoblja predviđenog Direktivom Vijeća 2003/48/EZ Europska zajednica počinje pregovore s drugim velikim financijskim centrima s ciljem usvajanja i primjene od strane relevantnih pravnih sustava mjera istovjetnih mjerama koje se primjenjuju u Zajednici.

Članak 16.

Potpisivanje, stupanje na snagu i prestanak

1.   Ovaj se Sporazum sklapa pod uvjetom ratifikacije ili odobrenja ugovornih stranaka u skladu s njihovim unutarnjim postupcima. Ugovorne stranke obavješćuju jedna drugu o završetku tih postupaka. Ovaj Sporazum stupa na snagu prvog dana sljedećeg mjeseca od posljednje obavijesti.

2.   Ovaj Sporazum ostaje na snazi dok ga jedna od ugovornih stranaka ne raskine.

3.   Svaka ugovorna stranka može raskinuti ovaj Sporazum davanjem obavijesti o tome drugoj ugovornoj stranci. U tom slučaju Sporazum prestaje važiti dvanaest mjeseci od te obavijesti.

Članak 17.

Provedbena pravila

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 14. ugovorne stranke provode zakone i druge propise potrebne za primjenu ovog Sporazuma od 1. srpnja 2005.

Članak 18.

Potraživanja i završne odredbe

1.   Raskid ili suspenzija primjene ovog Sporazuma u cijelosti ili djelomično ne utječe na potraživanja treće strane u skladu sa člankom 10.

2.   U tom slučaju Kneževina Monako sastavlja završni račun prije završetka primjene ovog Sporazuma i obavlja završna plaćanja svakoj od država članica Europske zajednice.

Članak 19.

Teritorijalna primjena

Ovaj se Sporazum primjenjuje s jedne strane na područja na kojima se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice i pod uvjetima utvrđenima tim Ugovorom i s druge strane na područje Kneževine Monaka.

Članak 20.

Prilozi

1.   Dva priloga čine sastavni dio ovog Sporazuma.

2.   Popis nadležnih tijela u Prilogu I. može se izmijeniti jednostavnom obavijesti Kneževine Monaka drugoj ugovornoj stranci u pogledu tijela iz točke (a) navedenog Priloga i obavijesti Europske zajednice u pogledu ostalih tijela.

Popis subjekata u Prilogu II. može se izmijeniti uz obostranu suglasnost.

Članak 21.

Jezici

1.   Ovaj je Sporazum sastavljen u po dva primjerka na sljedećim jezicima: češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

2.   Ugovorne stranke ovjeravaju inačicu na malteškom jeziku na temelju razmjene pisama. Ta je inačica jednako vjerodostojna kao i inačice iz stavka 1.

---

PRILOG I.

POPIS NADLEŽNIH TIJELA UGOVORNIH STRANAKA

Nadležna tijela ugovornih stranaka za potrebe ovog Sporazuma su:

(a)	u Kneževini Monako: le Conseiller de Gouvernement pour les Finances et l'Economie ili ovlašteni predstavnik,

(b)	u Kraljevini Belgiji: De Minister van Financiën/Le Ministre des Finances ili ovlašteni predstavnik,

(c)	u Češkoj Republici: Ministr financí ili ovlašteni predstavnik,

(d)	u Kraljevini Danskoj: Skatteministeren ili ovlašteni predstavnik,

(e)	u Saveznoj Republici Njemačkoj: Der Bundesminister der Finanzen ili ovlašteni predstavnik,

(f)	u Republici Estoniji: Rahandusminister ili ovlašteni predstavnik,

(g)	u Helenskoj Republici: Ο Υπουργός Οικονομίας και Οικονομικών ili ovlašteni predstavnik,

(h)	u Kraljevini Španjolskoj: El Ministro de Economía y Hacienda ili ovlašteni predstavnik,

(i)	u Franucskoj Republici: Le Ministre chargé du budget ili ovlašteni predstavnik,

(j)	u Irskoj: The Revenue Commissioners ili ovlašteni predstavnik,

(k)	U Talijanskoj Republici: Il Capo del Dipartimento per le Politiche Fiscali ili ovlašteni predstavnik,

(l)	u Republici Cipru: Υπουργός Οικονομικών ili ovlašteni predstavnik,

(m)	u Republici Latviji: Finanšu ministrs ili ovlašteni predstavnik,

(n)	u Republici Litvi: Finansų ministras ili ovlašteni predstavnik,

(o)	u Velikom Vojvodstvu Luksemburga: Le Ministre des Finances ili ovlašteni predstavnik; međutim, za potrebe članka 12., nadležno tijelo je le Procureur Général d'Etat luxemburgeois,

(p)	u Republici Mađarskoj: A pénzügyminiszter ili ovlašteni predstavnik,

(q)	u Republici Malti: Il-Ministru responsabbli għall-Finanzi or an authorised representative,

(r)	u Kraljevini Nizozemskoj: De Minister van Financiën ili ovlašteni predstavnik,

(s)	u Republici Austriji: Der Bundesminister für Finanzen ili ovlašteni predstavnik,

(t)	u Republici Poljskoj: Minister Finansów ili ovlašteni predstavnik,

(u)	u Portugalskoj Republici: O Ministro das Finanças ili ovlašteni predstavnik,

(v)	u Republici Sloveniji: Minister za financií ili ovlašteni predstavnik,

(w)	u Slovačkoj Republici: Minister financií ili ovlašteni predstavnik,

(x)	u Republici Finskoj: Valtiovarainministeriö/Finansministeriet ili ovlašteni predstavnik,

(y)	u Kraljevini Švedskoj: Chefen för Finansdepartementet ili ovlašteni predstavnik,

(z)

u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske i europskim područjima za čije vanjske odnose je odgovorna Ujedinjena Kraljevina: Commissioners of Inland Revenue ili njihovi ovlašteni predstavnici i nadležno tijelo u Gibraltaru koje će imenovati Ujedinjena Kraljevina u skladu sa Sporazumnim aranžmanima o nadležnim tijelima Gibraltara u kontekstu instrumenata Europske unije i Europske zajednice i povezanih Ugovora o kojima su države članice i institucije Europske unije obaviještene 19. travnja 2000., o čemu obavijest Kneževini Monako putem preslike daje Glavni tajnik Vijeća Europske unije i koji se primjenjuju na ovaj Sporazum.

---

PRILOG II.

POPIS POVEZANIH SUBJEKATA

Za potrebe članka 11. ovog Sporazuma sljedeći subjekti se smatraju „povezanim subjektima koji djeluju kao javnopravna tijela ili čija je uloga priznata međunarodnim ugovorom”:

SUBJEKTI UNUTAR EUROPSKE UNIJE:   Belgija — Vlaams Gewest — Région wallonne — Région de Bruxelles-Capitale (Brussels Hoofdstedelijk Gewest) — Communauté française — Vlaamse Gemeenschap — Deutschsprachige Gemeinschaft   Španjolska — Xunta de Galicia — Junta de Andalucía — Junta de Extremadura — Junta de Castilla-La Mancha — Junta de Castilla y León — Gobierno Foral de Navarra — Govern de les Illes Balears — Generalitat de Catalunya — Generalitat de València — Diputación General de Aragón — Gobierno de las Islas Canarias — Gobierno de Murcia — Gobierno de Madrid — Gobierno de la Comunidad Autónoma del País Vasco/Euzkadi — Diputación Foral de Guipúzcoa — Diputación Foral de Vizcaya/Bizkaia — Diputación Foral de Alava — Ayuntamiento de Madrid — Ayuntamiento de Barcelona — Cabildo Insular de Gran Canaria — Cabildo Insular de Tenerife — Instituto de Crédito Oficial — Instituto Catalán de Finanzas — Instituto Valenciano de Finanzas   Grčka — Оργανισμός Тηλεπικοινωνιών Ελλάδος (Grčka organizacija za telekomunikacije) — Оργανισμός Σιδηροδρόμων Ελλάδος (Grčka organizacija za željeznice) — Δημόσια Επιχείρηση Ηλεκτρισμού (Javno poduzeće za električnu energiju)   Francuska — La Caisse d'amortissement de la dette sociale (CADES) — L'Agence française de développement (AFD) — Réseau Ferré de France (RFF) — Caisse Nationale des Autoroutes (CNA) — Assistance publique Hôpitaux de Paris (APHP) — Charbonnages de France (CDF) — Entreprise minière et chimique (EMC)   Italija — regije — provincije — općine — Cassa Depositi e Prestiti   Latvija — Pašvaldības (regionalne vlade)   Poljska — gminy (općine) — powiaty (županije) — województwa (regije) — związki gmin (udruženja općina) — związki powiatów (udruženja županija) — związki województw (udruženja regija) — miasto stołeczne Warszawa (glavni grad Varšava) — Agencja Restrukturyzacji i Modernizacji Rolnictwa (Agencija za restrukturiranje i modernizaciju poljoprivrede) — Agencja Nieruchomości Rolnych (Agencija za poljoprivredno vlasništvo)   Portugal — Região Autónoma da Madeira (Autonomna regija Madeira) — Região Autónoma dos Açores (Autonomna regija Azori) — općine   Slovačka — mestá a obce (općine) — Železnice Slovenskej republiky (Slovačke željeznice) — Štátny fond cestného hospodárstva (Državni fond za cestovno gospodarstvo) — Slovenské elektrárne (Slovačke elektrane) — Vodohospodárska výstavba (Tvrtka za gospodarenje vodama)

MEĐUNARODNA TIJELA I SUBJEKTI — Europska banka obnovu i razvoj — Europska investicijska banka — Azijska razvojna banka — Afrička razvojna banka — Svjetska banka/MBOR/MMF — Međunarodna financijska korporacija — Međunarodna razvojna banka — Socijalni razvojni fond Vijeća Europe — Euratom — Europska zajednica — Andska razvojna korporacija (CAF) — Eurofima Odredbe članka 11. Sporazuma ne dovode u pitanje moguće međunarodne obveze ugovornih stranaka u odnosu na navedene međunarodne subjekte.

SUBJEKTI TREĆIH ZEMALJA   Subjekti koji ispunjavaju sljedeće kriterije: 1. subjekt se smatra javnim subjektom prema nacionalnim kriterijima; 2. taj javni subjekt je netržišni proizvođač koji upravlja i financira niz aktivnosti kojima se prvenstveno osigurava netržišna roba i usluge namijenjene za dobrobit zajednice i koje kontrolira javna uprava; 3. taj javni subjekt je velik i redovan izdavatelj dužničkih vrijednosnih papira; 4. dotična država može jamčiti da taj javni subjekt neće izvršiti prijevremeni otkup u slučaju klauzule o bruto obračunu.

---

MEMORANDUM O RAZUMIJEVANJU

između Europske zajednice i Kneževine Monaka

Pri sklapanju Sporazuma o mjerama istovjetnim onima iz Direktive Vijeća 2003/48/EZ od 3. lipnja 2003. o oporezivanju dohotka od kamate na štednju, dalje u tekstu „Direktiva”, Europska zajednica i Kneževina Monako potpisali su ovaj Memorandum o razumijevanju koji dopunjuje navedeni Sporazum.

Ako jedna ugovorna stranka utvrdi da pri provedbi razmjene informacija dolazi do značajnih razlika, koje su takve da je očigledno da se Sporazum ne primjenjuje na pravičan način, ugovorne stranke odmah održavaju savjetovanje s ciljem određivanja mehanizama potrebnih za uspostavu jednakog postupanja. Europska komisija o tim savjetovanjima odmah izvješćuje Vijeće te predlaže mjere potrebne za ponovnu uspostavu jednakog postupanja. U međuvremenu svi novi zahtjevi za razmjenu informacija koji se podnose u skladu s člankom 12. ovog Sporazuma, koji su jednake prirode kao i zahtjev koji je bio razlogom primjene ovog stavka, razmatrat će se u okviru savjetovanja.

Ako se utvrdi značajna razlika između područja primjene Direktive Vijeća 2003/48/EZ i ovog Sporazuma, posebno s obzirom na članke 4. i 6. Sporazuma, ugovorne stranke međusobno se savjetuju u skladu s člankom 13. stavkom 1. Sporazuma s ciljem osiguravanja održavanja istovjetnih mjera utvrđenih ovim Sporazumom.

Potpisnice ovog Memoranduma o razumijevanju smatraju da Sporazum iz prvog podstavka i ovaj Memorandum o razumijevanju predstavljaju prihvatljiv i uravnotežen dogovor koji štiti interese svih stranaka. Stoga će u dobroj vjeri primijeniti dogovorene mjere i uzdržati se od usvajanja bilo kakvih jednostranih mjera koje bi mogle bez utemeljenog razloga ugroziti taj dogovor.

Europska zajednica je spremna s Vladom Kneževine Monaka započeti postupak za razmatranje uvjeta koji bi omogućili jačanje trgovine između Monaka i Zajednice u području nekih financijskih instrumenata i usluga osiguranja, od trenutka kada se utvrdi da su pravila za bonitetni nadzor i nadzor predmetnih monegaških subjekata takve da jamče neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta u predmetnim sektorima. Uzimajući to u obzir i u skladu s vanjskom politikom Zajednice usvojenom u vezi sa sličnim zahtjevima u prošlosti, svaki mogući sporazum mora se temeljiti na usvajanju i primjeni sadašnje i buduće pravne stečevine Zajednice od strane Kneževine Monaka u predmetnim gospodarskim sektorima. Vjerojatno će Kneževina Monako trebati primjenjivati i druga postojeća i buduća pravila relevantna za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta u predmetnim sektorima, npr. u području konkurencije i oporezivanja.

Potpisnice ovog Memoranduma o razumijevanju primaju na znanje da se definicija kaznenog djela porezne prijevare odnosi isključivo na oporezivanje dohotka od štednje na temelju Sporazuma između Europske zajednice i Kneževine Monaka o mjerama istovjetnim mjerama iz navedene Direktive.

---