02021H2279 — HR — 30.12.2021 — 000.001

---

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B	▼C1 PREPORUKA KOMISIJE (EU) 2021/2279 оd 15. prosinca 2021. o uporabi metoda mjerenja ekološkog otiska za mjerenje i priopćavanje o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacija za vrijeme njihova životnog ciklusa ▼B ( L 471 30.12.2021, 1)

Koji je ispravio:

►C1	Ispravak,  L 144, 23.5.2022,  7 ((EU) 2021/2279)

---

▼B

▼C1

PREPORUKA KOMISIJE (EU) 2021/2279

оd 15. prosinca 2021.

o uporabi metoda mjerenja ekološkog otiska za mjerenje i priopćavanje o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacija za vrijeme njihova životnog ciklusa

1.    SVRHA I PODRUČJE PRIMJENE

2.    DEFINICIJE

Za potrebe ove Preporuke primjenjuju se sljedeće definicije:

3.    PRIMJENA METODA MJERENJA PEF-a i OEF-a U POLITIKAMA DRŽAVA ČLANICA

Države članice trebale bi:

4.    PRIMJENA METODA MJERENJA PEF-a I OEF-a U PODUZEĆIMA I OSTALIM PRIVATNIM ORGANIZACIJAMA

Poduzeća i druge privatne organizacije koje se odluče na mjerenje ili priopćavanje o okolišnoj učinkovitosti svojih proizvoda ili organizacije za vrijeme njihova životnog ciklusa trebali bi:

Industrijska udruženja trebala bi:

5.    PRIMJENA METODA MJERENJA PEF-a I OEF-a I POVEZANIH PEFCR-a I OEFSR-a U PROGRAMIMA POVEZANIMA S MJERENJEM ILI PRIOPĆAVANJEM O OKOLIŠNOJ UČINKOVITOSTI ZA VRIJEME ŽIVOTNOG CIKLUSA

6.    PRIMJENA METODA MJERENJA PEF-a i OEF-a I POVEZANIH PEFCR-a/OEFSR-a U FINANCIJSKOJ ZAJEDNICI

Članovi financijske zajednice trebali bi, prema potrebi:

7.    VERIFIKACIJA

8.    IZVJEŠĆIVANJE O PROVEDBI PREPORUKE

9.    STAVLJANJE IZVAN SNAGE PRIJAŠNJE PREPORUKE

Preporuka Komisije 2013/179/EU stavlja se izvan snage. Upućivanja na Preporuku stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Preporuku.

---

PRILOG I.

Metoda mjerenja ekološkog otiska proizvoda

	Pokrate
	Definicije
	Odnos s drugim metodama i normama
1.	Pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR-i)
1.1.	Pristup i primjeri mogućih primjena
2.	Opća razmatranja za studije ekološkog otiska proizvoda (PEF)
2.1.	Kako primjenjivati ovu metodu
2.2.	Načela za studije ekološkog otiska proizvoda
2.3.	Faze studije ekološkog otiska proizvoda
3.	Definiranje ciljeva i opsega studije ekološkog otiska proizvoda
3.1.	Definiranje cilja
3.2.	Definiranje opsega
3.2.1.	Funkcionalna jedinica i referentni protok
3.2.2.	Granica sustava
3.2.3.	Kategorije učinka ekološkog otiska
3.2.4.	Dodatne informacije koje PEF mora uključivati
3.2.5.	Pretpostavke/ograničenja
4.	Inventar životnog ciklusa
4.1.	Korak probira
4.2.	Faze životnog ciklusa
4.2.1.	Dobavljanje sirovina i predobrada
4.2.2.	Proizvodnja
4.2.3.	Distribucija
4.2.4.	Uporaba
4.2.5.	Kraj životnog vijeka (uključujući oporabu i recikliranje proizvoda)
4.3.	Nomenklatura za inventar životnog ciklusa
4.4.	Zahtjevi za modeliranje
4.4.1.	Poljoprivredna proizvodnja
4.4.2.	Uporaba električne energije
4.4.3.	Prijevoz i logistika
4.4.4.	Kapitalna dobra – infrastruktura i oprema
4.4.5.	Skladištenje u distribucijskom centru ili maloprodajnom objektu
4.4.6.	Postupak uzorkovanja
4.4.7.	Zahtjevi za modeliranje za fazu uporabe
4.4.8.	Reciklirani udio i modeliranje kraja životnog vijeka
4.4.9.	Produljeni životni vijek proizvoda
4.4.10.	Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova
4.4.11.	Kompenzacije
4.5.	Upravljanje multifunkcionalnim procesima
4.5.1.	Dodjeljivanje u stočarstvu
4.6.	Zahtjevi u pogledu prikupljanja podataka i kvalitete
4.6.1.	Podaci specifični za poduzeće
4.6.2.	Sekundarni podaci
4.6.3.	Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti
4.6.4.	Razgraničenje
4.6.5.	Zahtjevi za kvalitetu podataka
5.	Procjena učinka ekološkog otiska
5.1.	Klasifikacija i karakterizacija
5.1.1.	Klasifikacija
5.1.2.	Karakterizacija
5.2.	Normalizacija i ponderiranje
5.2.1.	Normalizacija rezultata procjene učinka ekološkog otiska
5.2.2.	Ponderiranje rezultata procjene učinka ekološkog otiska
6.	Tumačenje rezultata ekološkog otiska proizvoda
6.1.	Uvod
6.2.	Procjena solidnosti modela ekološkog otiska proizvoda
6.3.	Utvrđivanje kritičnih točaka: najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi
6.3.1.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka
6.3.2.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa
6.3.3.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih procesa
6.3.4.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih elementarnih tokova
6.3.5.	Postupanje s negativnim brojevima
6.3.6.	Sažetak zahtjeva
6.3.7.	Primjer
6.4.	Zaključci i preporuke
7.	Izvješća o ekološkom otisku proizvoda
7.1.	Uvod
7.1.1.	Sažetak
7.1.2.	Agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom
7.1.3.	Glavno izvješće
7.1.4.	Izjava o validaciji
7.1.5.	Prilozi
7.1.6.	Povjerljivo izvješće
8.	Verifikacija i validacija studija PEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala
8.1.	Definiranje opsega verifikacije
8.2.	Postupak verifikacije
8.3.	Verifikatori
8.3.1.	Minimalni zahtjevi za verifikatore
8.3.2.	Uloga glavnog verifikatora u timu verifikatora
8.4.	Zahtjevi za verifikaciju i validaciju
8.4.1.	Minimalni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studije PEF-a
8.4.2.	Tehnike verifikacije i validacije
8.4.3.	Povjerljivost podataka
8.5.	Rezultati postupka verifikacije/validacije
8.5.1.	Sadržaj izvješća o verifikaciji i validaciji
8.5.2.	Sadržaj izjave o validaciji
8.5.3.	Valjanost izvješća o verifikaciji i validaciji te izjave o validaciji
	Referentni dokumenti
	Popis slika
	Popis tablica

Pokrate

ADEME

Agence de l'Environnement et de la Maîtrise de l'Energie

AF	faktor dodjeljivanja

AR	omjer dodjeljivanja

B2B	poslovanje među poduzećima

B2C	poslovanje između poduzeća i potrošača

BoC	popis komponenti

BoM	popis materijala

BP	najbolja praksa

BSI	Britanski institut za norme

CF	faktor karakterizacije

CFC-i

klorofluorougljici

CFF	formula kružnog otiska

CPA	klasifikacija proizvoda po aktivnostima

DC	distribucijski centar

DMI	unos suhe tvari

DNM	matrica potrebnih podataka

DQR	ocjena kvalitete podataka

EK	Europska komisija

EF	ekološki otisak

EI	učinak na okoliš

EMAS	sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja

EMS	sustavi upravljanja okolišem

EoL	kraj životnog vijeka

EPD	izjava o okolišu za proizvod

FU	funkcionalna jedinica

GE	bruto energetski unos

GHG	staklenički plin

GR	geografska reprezentativnost

GRI	Globalna inicijativa za izvješćivanje

GWP	potencijal globalnog zagrijavanja

ILCD	međunarodni referentni sustav podataka o životnim ciklusima

ILCD-EL

međunarodni referentni sustav podataka o životnim ciklusima – osnovna razina

IPCC	Međuvladin panel o klimatskim promjenama

ISIC	međunarodna standardna industrijska klasifikacija

ISO	Međunarodna organizacija za normizaciju

IUCN	Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih izvora

JRC	Zajednički istraživački centar

LCA	procjena životnog ciklusa

LCDN	Mreža podataka o životnom ciklusu

LCI	inventar životnog ciklusa

LCIA	procjena učinka životnog ciklusa

LCT	razmatranje životnog ciklusa

LT	životni vijek

NACE	Nomenclature Générale des Activités Economiques dans les Communautés Européennes

NDA	sporazum o povjerljivosti podataka

NVO	nevladina organizacija

NMHOS

nemetanski hlapivi organski spojevi

OEFSR

sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija

P	preciznost

PAS	javno dostupna specifikacija

PCR	pravila o kategorijama proizvoda

PEF	ekološki otisak proizvoda

PEFCR

pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda

PEF-RP

studija PEF-a za reprezentativni proizvod

RF	referentni protok

RP	reprezentativni proizvod

SB	granica sustava

SMRS	sustav mjerenja i izvješćivanja o održivosti

SS	potporna studija

TeR	tehnološka reprezentativnost

TiR	vremenska reprezentativnost

TS	Tehničko tajništvo

UNEP	Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša

UUID	univerzalni jedinstveni identifikator

WBCSD

Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj

WRI	Svjetski institut za resurse

Terminologija: morati, trebati, moći

U ovom Prilogu I. upotrebljava se precizna terminologija za označavanje zahtjeva, preporuka i opcija koje poduzeća mogu odabrati.

Glagoli u sadašnjem vremenu i pojam „morati” označuju ono što je nužno da bi studija PEF-a bila u skladu s ovom metodom.

Pojam „trebati” označuje preporuku, a ne zahtjev. Strana koja provodi studiju mora obrazložiti i transparentno ga prikazati svako odstupanje od radnje koju bi „trebalo” poduzeti.

Pojam „moći” označuje opciju koja je dopuštena.

Definicije

Podaci o aktivnosti – informacije povezane s procesima pri modeliranju inventarâ životnog ciklusa (LCI). Agregirani rezultati LCI-ja za procesne lance koji predstavljaju aktivnosti određenog procesa množe se odgovarajućim podacima o aktivnosti ( 1 ) te se zatim kombiniraju kako bi se dobio ekološki otisak povezan s tim procesom.

Primjeri podataka o aktivnosti uključuju broj kilovatsati upotrijebljene električne energije, količinu upotrijebljenog goriva, izlazni tok procesa (npr. otpad), broj sati rada opreme, prijeđenu udaljenost, podnu površinu zgrade itd.

Znači isto što i „neelementarni tok”.

Acidifikacija – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir učinci zbog tvari koje uzrokuju zakiseljavanje u okolišu. Emisije NOx, NH3 i SOx dovode do ispuštanja vodikovih iona (H+) pri mineralizaciji plinova. Protoni doprinose acidifikaciji tla i vode kad se ispuštaju u područjima u kojima je sposobnost ublažavanja niska, što dovodi do uništavanja šuma i acidifikacije jezera.

Dodatne informacije o okolišu – informacije o okolišu izvan kategorija učinka ekološkog otiska koje se izračunavaju i priopćuju uz rezultate PEF-a.

Dodatne tehničke informacije – informacije koje se ne odnose na okoliš, a izračunavaju se i priopćuju uz rezultate PEF-a.

Agregirani skup podataka – potpuni ili djelomični životni ciklus sustava proizvoda u kojem se – osim elementarnih tokova (i moguće nerelevantnih količina tokova otpada i radioaktivnog otpada) – na popisu ulaznih/izlaznih tokova kao referentni protoci navode samo proizvodi procesa, ali ne i druga roba ili usluge.

Agregirani skupovi podataka nazivaju se i skupovi podataka „rezultata LCI-ja”. Agregirani skup podataka mogao se agregirati horizontalno i/ili vertikalno.

Dodjeljivanje – pristup rješavanju problema multifunkcionalnosti. Odnosi se na „raspodjelu ulaznih ili izlaznih tokova procesa ili sustava proizvoda između proučavanog sustava proizvoda i jednog ili više drugih sustava proizvoda”.

Specifičan za primjenu – generički aspekt specifične primjene u kojoj se materijal upotrebljava. Na primjer, prosječna stopa recikliranja PET-a u bocama.

Svojstven – procesno modeliranje s namjerom izrade statičkog prikaza prosječnih uvjeta, isključujući učinke koji proizlaze iz tržišta.

Prosječni podaci – prosjek konkretnih podataka ponderiran proizvodnjom.

Sekundarni procesi – odnosi se na one procese u životnom ciklusu proizvoda za koje nije moguć izravan pristup informacijama. Na primjer, većina procesa u životnom ciklusu na početku lanca opskrbe i općenito svi procesi na kraju lanca opskrbe smatrat će se dijelom sekundarnih procesa.

Referentna vrijednost – standard ili referentna točka u odnosu na koju se može izvršiti usporedba. U kontekstu PEF-a pojam „referentna vrijednost” odnosi se na prosječan utjecaj na okoliš reprezentativnog proizvoda koji se prodaje na tržištu EU-a.

Popis materijala – popis materijala ili struktura proizvoda (ponekad se naziva i BOM ili pripadajući popis) je popis sirovina, podsklopova, međusklopova, podkomponenti, dijelova i količina svake od tih stavki koji su potrebni za proizvodnju proizvoda u opsegu studije PEF-a. U nekim sektorima istovjetan je popisu komponenti.

Poslovanje među poduzećima (B2B) – opisuje transakcije među poduzećima, na primjer između proizvođača i veletrgovca ili između veletrgovca i trgovca na malo.

Poslovanje između poduzeća i potrošača (B2C) – opisuje transakcije između poduzeća i potrošača, na primjer između trgovaca na malo i potrošača.

Karakterizacija – izračun opsega doprinosa svakog klasificiranog ulaznog/izlaznog toka odgovarajućim kategorijama učinka ekološkog otiska i agregiranje doprinosa unutar svake kategorije.

Pritom se podaci inventara moraju linearno pomnožiti s faktorima karakterizacije za svaku tvar i predmetnu kategoriju učinka ekološkog otiska. Na primjer, kad je riječ o kategoriji učinka ekološkog otiska „klimatske promjene”, referentna tvar je CO2, a referentna jedinica je kg ekvivalenta CO2.

Faktor karakterizacije – faktor dobiven iz modela karakterizacije koji se primjenjuje za pretvaranje dodijeljenog rezultata inventara životnog ciklusa u istu mjernu jedinicu pokazatelja kategorije učinka ekološkog otiska.

Klasifikacija – dodjeljivanje ulaznih i izlaznih materijala/energije navedenih u inventaru životnog ciklusa kategorijama učinka ekološkog otiska u skladu s potencijalom svake tvari da doprinese svakoj od razmatranih kategorija učinka ekološkog otiska.

Klimatske promjene – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se razmatraju svi ulazni i izlazni tokovi koji dovode do emisija stakleničkih plinova. Posljedice uključuju porast prosječnih globalnih temperatura i iznenadne regionalne klimatske promjene.

Dodatna funkcija – bilo koja od dviju ili više funkcija koje proizlaze iz istog jediničnog procesa ili sustava proizvoda.

Naručitelj studije ekološkog otiska – organizacija (ili skupina organizacija), kao što je trgovačko društvo ili neprofitna organizacija, koja financira studiju ekološkog otiska u skladu s metodom mjerenja PEF-a i relevantnim PEFCR-om, ako je dostupan.

Podaci specifični za poduzeće – odnose se na izravno mjerene ili prikupljene podatke iz jednog ili više pogona (podaci specifični za lokaciju) koji su reprezentativni za aktivnosti poduzeća (poduzeće je sinonim za organizaciju). Znače isto što i „primarni podaci”. Kako bi se odredila razina reprezentativnosti, može se provesti postupak uzorkovanja.

Skup podataka specifičnih za poduzeće – odnosi se na skup podataka (raščlanjeni ili agregirani) sastavljen od podataka specifičnih za poduzeće. U većini slučajeva podaci o aktivnosti specifični su za poduzeće, a temeljni potprocesi su skupovi podataka dobiveni iz sekundarnih baza podataka.

Usporedna tvrdnja – tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš koja se odnosi na superiornost ili jednakovrijednost jednog proizvoda u odnosu na konkurentni proizvod koji izvršava istu funkciju (uključujući referentnu vrijednost kategorije proizvoda).

Usporedba – usporedba, isključujući usporednu tvrdnju, (grafička ili druga) dvaju ili više proizvoda na temelju rezultata studije PEF-a i potpornih PEFCR-a.

Potrošač – pojedinačni član šire javnosti koji kupuje ili upotrebljava robu, imovinu ili usluge u privatne svrhe.

Suproizvod – bilo koji od dvaju ili više proizvoda koji proizlaze iz istog jediničnog procesa ili sustava proizvoda.

Od kolijevke do vrata – djelomični lanac opskrbe proizvodima, od vađenja sirovina („kolijevka”) do „vrata” proizvođača. Izostavljene su faze distribucije, skladištenja, uporabe i kraja životnog vijeka lanca opskrbe.

Od kolijevke do groba – životni ciklus proizvoda koji uključuje faze vađenja sirovina, prerade, distribucije, skladištenja, uporabe i odlaganja ili recikliranja. Svi relevantni ulazni i izlazni tokovi razmatraju se za sve faze životnog ciklusa.

Kritičko preispitivanje – postupak osmišljen kako bi se osigurala dosljednost između PEFCR-a i načela i zahtjeva metode mjerenja PEF-a.

Kvaliteta podataka – karakteristike podataka koje se odnose na njihovu sposobnost da ispune navedene zahtjeve. Kvaliteta podataka obuhvaća različite aspekte, kao što su tehnološka, geografska i vremenska reprezentativnost te cjelovitost i preciznost podataka inventara.

Ocjena kvalitete podataka (DQR) – polukvantitativna procjena kriterija kvalitete skupa podataka, na temelju tehnološke reprezentativnosti, geografske reprezentativnosti, vremenske reprezentativnosti i preciznosti. Pod kvalitetom podataka smatra se kvaliteta dokumentiranog skupa podataka.

Odgođene emisije – emisije koje se ispuštaju s vremenom, npr. tijekom dugih faza uporabe ili konačnog odlaganja, naspram jedne emisije u vremenu t.

Izravni elementarni tokovi (nazivaju se i elementarni tokovi) – sve izlazne emisije i ulazne uporabe resursa koje se javljaju izravno u kontekstu procesa. Primjeri su emisije iz kemijskog procesa ili fugitivne emisije iz kotla izravno na lokaciji.

Izravna prenamjena zemljišta (dLUC) – pretvorba iz jedne vrste uporabe zemljišta u drugu, što se odvija na jedinstvenoj površini zemljišta i ne dovodi do promjene u drugom sustavu.

Izravno pripisiv – odnosi se na proces, aktivnost ili učinak koji se događa unutar utvrđene granice sustava.

Raščlanjivanje – proces u kojem se agregirani skup podataka raščlanjuje na manje jedinične procesne skupove podataka (horizontalni ili vertikalni). Raščlanjivanje može pomoći da se dobiju konkretniji podaci. Postupak raščlanjivanja nikad ne bi smio ugroziti niti prijetiti da ugrozi kvalitetu i dosljednost izvornog agregiranog skupa podataka.

Faza na kraju lanca opskrbe – odvija se duž lanca opskrbe proizvoda nakon referentne točke.

Ekotoksičnost, slatkovodna – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir toksični učinci na ekosustav, koji mogu naštetiti pojedinačnim vrstama i promijeniti strukturu i funkciju ekosustava. Ekotoksičnost je rezultat niza različitih toksikoloških mehanizama koje uzrokuje ispuštanje tvari s izravnim učinkom na zdravlje ekosustava.

Komunikacijski kanali za ekološki otisak – svi mogući načini koji se mogu upotrebljavati za priopćavanje rezultata studije ekološkog otiska dionicima (npr. oznake, izjave o okolišu za proizvode, tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš, internetske stranice, infografike itd.).

Skup podataka usklađen s ekološkim otiskom – skup podataka pripremljen u skladu sa zahtjevima za ekološki otisak koji Glavna uprava Zajedničkog istraživačkog centra (GU JRC) redovito ažurira ( 2 ).

Praćenje električne energije ( 3 ) – proces dodjeljivanja značajki proizvodnje električne energije potrošnji električne energije.

Elementarni tokovi – u inventaru životnog ciklusa elementarni tokovi uključuju „materijal ili energiju koji ulaze u proučavani sustav i uzeti su iz okoliša bez prethodne ljudske transformacije odnosno materijal ili energiju koji napuštaju proučavani sustav i ispuštaju se u okoliš bez naknadne ljudske transformacije”.

Elementarni tokovi uključuju, na primjer, resurse uzete iz prirode ili emisije u zrak, vodu i tlo koji su izravno povezani s faktorima karakterizacije kategorija učinka ekološkog otiska.

Ekološki aspekt – element aktivnosti ili proizvoda ili usluga organizacije koji uzajamno djeluje ili može uzajamno djelovati s okolišem.

Procjena učinka ekološkog otiska (EF) – faza analize PEF-a koja je usmjerena na razumijevanje i evaluaciju opsega i važnosti mogućih učinaka sustava proizvoda na okoliš za vrijeme životnog ciklusa proizvoda. Metodama procjene učinka dobivaju se faktori karakterizacije učinka za elementarne tokove kako bi se agregirao učinak i dobio ograničen broj posrednih pokazatelja.

Metoda procjene učinka ekološkog otiska (EF) – protokol za pretvaranje podataka inventara životnog ciklusa u kvantitativne doprinose predmetnom učinku na okoliš.

Kategorija učinka ekološkog otiska (EF) – razred uporabe resursa ili učinka na okoliš s kojim su povezani podaci inventara životnog ciklusa.

Pokazatelj kategorije učinka ekološkog otiska (EF) – prikaz kategorije učinka ekološkog otiska koji se može kvantificirati.

Učinak na okoliš – svaka promjena u okolišu, bilo štetna ili korisna, koja u cijelosti ili djelomično proizlazi iz aktivnosti, proizvoda ili usluga organizacije.

Ekološki mehanizam – sustav fizikalnih, kemijskih i bioloških procesa za određenu kategoriju učinka ekološkog otiska koji povezuje rezultate inventara životnog ciklusa s pokazateljima kategorije ekološkog otiska.

Eutrofikacija – kategorija učinka ekološkog otiska povezana s hranjivim tvarima (osobito dušikom i fosforom) iz komunalne kanalizacije i gnojenih poljoprivrednih zemljišta koje ubrzavaju rast algi i druge vegetacije u vodi.

Pri razgradnji organskog materijala troši se kisik, što dovodi do nedostatka kisika, a u nekim slučajevima i pomora ribe. Eutrofikacijom se količina emitiranih tvari pretvara u zajedničku mjeru, izraženu kao kisik koji je potreban za razgradnju mrtve biomase.

Za procjenu učinaka uslijed eutrofikacije upotrebljavaju se tri kategorije učinka ekološkog otiska: kopnena eutrofikacija, slatkovodna eutrofikacija i morska eutrofikacija.

Vanjska komunikacija – komunikacija sa svakom zainteresiranom stranom osim naručitelja ili izvođača studije.

Ekstrapolirani podaci – podaci iz određenog procesa koji se upotrebljavaju za prikazivanje sličnog procesa za koji podaci nisu dostupni, pod pretpostavkom da su razumno reprezentativni.

Dijagram tokova – shematski prikaz tokova koji se odvijaju tijekom jedne ili više faza procesa unutar životnog ciklusa proizvoda koji se procjenjuje.

Primarni elementarni tokovi – izravni elementarni tokovi (emisije i resursi) za koje je dostupan pristup primarnim podacima (ili informacijama specifičnima za poduzeće).

Primarni procesi – procesi u životnom ciklusu proizvoda za koje je dostupan izravan pristup informacijama. Na primjer, lokacija proizvođača i drugi procesi kojima upravlja proizvođač ili njegovi izvođači (npr. prijevoz robe, usluge sjedišta itd.).

Funkcionalna jedinica – definira kvalitativne i kvantitativne aspekte funkcija i/ili usluga koje pruža proizvod koji se evaluira. Definicija funkcionalne jedinice odgovara na pitanja „što?”, „koliko?”, „koliko dobro?” i „koliko dugo?”.

Od vrata do vrata – djelomični lanac opskrbe proizvoda koji uključuje samo procese koji se izvršavaju u vezi s proizvodom unutar određene organizacije ili lokacije.

Od vrata do groba – djelomični lanac opskrbe proizvoda koji uključuje samo faze distribucije, skladištenja, uporabe i odlaganja ili recikliranja.

Potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) – indeks kojim se mjeri zračenje jedinične mase određene tvari koje se akumulira u odabranom vremenskom okviru. Izražava se u obliku referentne tvari (na primjer, u jedinicama ekvivalenta CO2) i određenog vremenskog okvira (npr. GWP 20, GWP 100, GWP 500 – za 20, 100 odnosno 500 godina).

Kombiniranjem informacija o zračenju (tok energije koji uzrokuje emisija tvari) i vremenu tijekom kojeg ono ostaje u atmosferi potencijal globalnog zagrijavanja pokazuje mjeru sposobnosti tvari da utječe na globalnu prosječnu površinsku temperaturu zraka i time posljedično utječe na različite klimatske parametre i njihove učinke, kao što su učestalost i intenzitet oluja, količina oborina i učestalost poplava itd.

Horizontalno uprosječivanje – radnja agregiranja više jediničnih procesnih skupova podataka ili agregiranih procesnih skupova podataka u kojima svaki pruža isti referentni protok kako bi se stvorio novi procesni skup podataka.

Toksičnost za ljude – kancerogeni učinci – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir štetni učinci na ljudsko zdravlje koje uzrokuje unos toksičnih tvari udisanjem zraka, konzumacijom hrane/vode, prolaskom kroz kožu – u mjeri u kojoj su povezani s rakom.

Toksičnost za ljude – nekancerogeni učinci – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir štetni učinci na ljudsko zdravlje koje uzrokuje unos toksičnih tvari udisanjem zraka, konzumacijom hrane/vode, prolaskom kroz kožu – u mjeri u kojoj su povezani s nekancerogenim učincima koje ne uzrokuju čestice/anorganske tvari raspršene u zraku ili ionizirajuće zračenje.

Neovisni vanjski stručnjak – stručna osoba koju naručitelj studije ekološkog otiska ni korisnik metode mjerenja ekološkog otiska ne zapošljava na puno ili nepuno radno vrijeme i koja nije uključena u utvrđivanje opsega studije ekološkog otiska ni njezinu provedbu.

Neizravna prenamjena zemljišta (iLUC) – događa se kad potražnja za pojedinom uporabom zemljišta dovede do promjena izvan granice sustava, tj. u drugim vrstama uporabe zemljišta. Ti neizravni učinci mogu se prije svega procijeniti gospodarskim modeliranjem potražnje za zemljištem ili modeliranjem premještanja aktivnosti na globalnoj razini.

Ulazni tokovi – tok proizvoda, materijala ili energije koji ulazi u jedinični proces. Proizvodi i materijali uključuju sirovine, poluproizvode i suproizvode.

Poluproizvod – izlazni oblik jediničnog procesa koji predstavlja ulaz za druge jedinične procese u kojima je potrebna dodatna transformacija unutar sustava. Poluproizvod je proizvod koji je potrebno dodatno preraditi prije nego što se može prodati krajnjem potrošaču.

Ionizirajuće zračenje, ljudsko zdravlje – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir štetni učinci na ljudsko zdravlje koje uzrokuju ispuštanja radioaktivnih tvari.

Uporaba zemljišta – kategorija učinka ekološkog otiska povezana s uporabom (zauzimanje) i prenamjenom (pretvorba) površine zemljišta aktivnostima kao što su poljoprivreda, šumarstvo, cestogradnja, stanovanje, rudarenje itd.

Pri zauzimanju zemljišta razmatraju se učinci uporabe zemljišta, veličina obuhvaćene površine i trajanje njezina zauzimanja (promjene kvalitete tla množe se s površinom i trajanjem). Pri pretvorbi zemljišta razmatraju se opseg promjena svojstava zemljišta i zahvaćena površina (promjene kvalitete tla množe se s površinom).

Glavni verifikator – osoba koja je dio tima verifikatora i ima dodatne odgovornosti u odnosu na druge verifikatore u timu.

Životni ciklus – uzastopne i međusobno povezane faze sustava proizvoda, od dobavljanja sirovina ili stvaranja iz prirodnih izvora do konačnog odlaganja.

Pristup životnog ciklusa – njime se uzimaju u obzir raspon tokova resursa i ekoloških intervencija povezanih s proizvodom iz perspektive lanca opskrbe, uključujući sve faze od dobavljanja sirovina, preko prerade, distribucije i uporabe do procesâ na kraju životnog vijeka, i svi relevantni povezani učinci na okoliš (umjesto usmjerenja na jedan aspekt).

Procjena životnog ciklusa (LCA) – prikupljanje i evaluacija ulaznih i izlaznih tokova i mogućih učinaka sustava proizvoda na okoliš za vrijeme njegova životnog ciklusa.

Procjena učinka životnog ciklusa (LCIA) – faza procjene životnog ciklusa kojom se nastoji razumjeti i evaluirati opseg i značaj mogućih učinaka sustava na okoliš za vrijeme životnog ciklusa.

Primijenjene metode LCIA-a pružaju faktore karakterizacije učinka za elementarne tokove radi agregiranja učinka kako bi se dobio ograničen broj posrednih pokazatelja i/ili pokazatelja oštećenja.

Inventar životnog ciklusa (LCI) – kombinirani skup razmjena elementarnih tokova te tokova otpada i proizvoda u skupu podataka LCI-ja.

Skup podataka inventara životnog ciklusa (LCI) – dokument ili datoteka s informacijama o životnom ciklusu određenog proizvoda ili drugim referencama (npr. lokacijom ili procesom), kojim se obuhvaćaju opisni metapodaci i kvantitativni inventar životnog ciklusa. Skup podataka LCI-ja može biti jedinični procesni skup podataka ili djelomično agregirani ili agregirani skup podataka.

Stopa opterećenja – omjer stvarnog opterećenja i punog opterećenja ili kapaciteta (npr. masa ili obujam) koje vozilo prevozi po putovanju.

Specifičan za materijal – generički aspekt materijala. Na primjer, stopa recikliranja polietilen tereftalata (PET).

Multifunkcionalnost – ako proces ili pogon obavlja više funkcija, tj. pruža nekoliko dobara i/ili usluga („suproizvodi”), onda je„multifunkcionalan”. U tim slučajevima svi ulazni tokovi i emisije povezani s procesom moraju se podijeliti između predmetnog proizvoda i drugih suproizvoda u skladu s jasno navedenim procedurama.

Neelementarni (ili složeni) tokovi – u inventaru životnog ciklusa neelementarni tokovi uključuju sve ulazne (npr. električna energija, materijali, prijevozni procesi) i izlazne tokove (npr. otpad, nusproizvodi) u sustavu za koje je potrebno daljnje modeliranje kako bi se pretvorili u elementarne tokove.

Znače isto što i „podaci o aktivnosti”.

Normalizacija – nakon koraka karakterizacije normalizacija je korak u kojem se rezultati procjene učinka životnog ciklusa dijele s faktorima normalizacije koji predstavljaju ukupan inventar referentne jedinice (npr. cijela zemlja ili prosječni građanin).

Normaliziranim rezultatima procjene učinka životnog ciklusa izražavaju se relativni udjeli učinaka analiziranog sustava u smislu ukupnih doprinosa svakoj kategoriji učinka po referentnoj jedinici.

Pri prikazivanju normaliziranih rezultata procjene učinka životnog ciklusa s usporednim prikazom različitih područja učinka vidljivo je na koje kategorije učinka analizirani sustav utječe najviše, a na koje najmanje.

Normalizirani rezultati procjene učinka životnog ciklusa odražavaju samo doprinos analiziranog sustava potencijalu ukupnog učinka, a ne težinu/važnost odgovarajućeg ukupnog učinka. Normalizirani rezultati su bez dimenzija, ali ne zbrajaju se.

Sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (OEFSR-i) – pravila koja su specifična za sektor, temelje se na životnom ciklusu i nadopunjuju opće metodološke smjernice za studije OEF-a navođenjem dodatnih specifikacija na razini određenog sektora.

OEFSR-i pomažu usmjeriti fokus studije OEF-a na najvažnije aspekte i parametre i time povećati relevantnost, obnovljivost i dosljednost rezultata smanjivanjem troškova u usporedbi sa studijom koja se temelji na sveobuhvatnim zahtjevima metode mjerenja OEF-a. Samo OEFSR-i koje je sastavila Europska komisija ili koji su sastavljeni u suradnji s njom, odnosno koje je donijela Europska komisija ili koji su doneseni kao akti EU-a, priznaju se kao OEFSR-i koji su u skladu s ovom metodom.

Izlazni tokovi – tok proizvoda, materijala ili energije koji izlazi iz jediničnog procesa. Proizvodi i materijali uključuju sirovine, poluproizvode, suproizvode i ispuštanja. Smatra se da izlazni tokovi obuhvaćaju i elementarne tokove.

Oštećenje ozonskog omotača – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzima u obzir uništenje stratosferskog ozonskog omotača emisijama tvari koje oštećuju ozonski sloj, na primjer dugovječnih plinova koji sadržavaju klor i brom (npr. klorofluorougljici (CFC-i), klorofluorougljikovodici (HCFC-i), haloni).

Djelomično raščlanjen skup podataka – skup podataka s LCI-jem koji sadržava elementarne tokove i podatke o aktivnosti i koji tvori cjelovit agregirani skup podataka LCI-ja ako se kombinira s dopunskim temeljnim skupovima podataka.

Djelomično raščlanjen skup podataka na razini –1. – djelomično raščlanjen skup podataka na razini 1. sadržava elementarne tokove i podatke o aktivnosti za jednu razinu niže u lancu opskrbe, a svi su dopunski temeljni skupovi podataka u agregiranom obliku.

Slika 1.

Primjer djelomično raščlanjenog skupa podataka na razini –1.

Čestice – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir štetni učinci na ljudsko zdravlje koje uzrokuju emisije čestica i njihovih prekursora (NOx, SOx, NH3).

Potporna studija PEFCR-a – studija PEF-a koja se temelji na nacrtu PEFCR-a. Njome se potvrđuju odluke donesene u nacrtu PEFCR-a prije nego što se objavi konačni PEFCR.

Profil PEF-a – kvantificirani rezultati studije PEF-a. Uključuje kvantifikaciju učinaka za različite kategorije učinka i dodatne informacije o okolišu koje se smatraju nužnima za izvješćivanje.

Izvješće o PEF-u – dokument u kojem su sažeti rezultati studije PEF-a.

Studija PEF-a za reprezentativni proizvod (PEF-RP) – studija PEF-a koja se provodi na jednom ili više reprezentativnih proizvoda i namijenjena je tomu da se utvrde najrelevantnije faze životnog ciklusa, procesi, elementarni tokovi, kategorije učinka i svi ostali važni zahtjevi potrebni za definiranje referentne vrijednosti za kategoriju/potkategorije proizvoda unutar područja primjene PEFCR-a.

Studija PEF-a – pojam koji se upotrebljava za identifikaciju svih radnji potrebnih za izračun rezultata PEF-a. Uključuje modeliranje, prikupljanje podataka i analizu rezultata. Rezultati studije PEF-a osnova su za sastavljanje izvješća o PEF -u.

Fotokemijsko nastajanje ozona – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzima u obzir stvaranje ozona na prizemnoj razini troposfere uzrokovano fotokemijskom oksidacijom hlapivih organskih spojeva (HOS) i ugljikova monoksida (CO) u prisutnosti dušikovih oksida (NOx) i sunčeve svjetlosti.

Visoke koncentracije prizemnog troposferskog ozona reagiraju s organskim materijalima i oštećuju vegetaciju, dišni sustav ljudi i materijale koje je izradio čovjek.

Populacija – svaka konačna ili beskonačna skupina pojedinaca (ne nužno živih) koja je predmet statističke studije.

Primarni podaci – podaci iz specifičnih procesa unutar lanca opskrbe korisnika metode mjerenja PEF-a ili korisnika PEFCR-a.

Takvi podaci mogu biti u obliku podataka o aktivnosti ili primarnih elementarnih tokova (inventar životnog ciklusa). Primarni podaci specifični su za lokaciju, poduzeće (ako postoji više lokacija za isti proizvod) ili lanac opskrbe.

Primarni podaci mogu se dobiti iz očitanja mjerača, evidencije o kupnji, računa za komunalne usluge, inženjerskih modela, izravnog praćenja, bilanci materijala/proizvoda, stehiometrije ili drugih metoda za dobivanje podatka iz specifičnih procesa u lancu vrijednosti korisnika metode mjerenja PEF-a ili korisnika PEFCR-a.

U toj metodi primarni podaci znače isto što i „podaci specifični za poduzeće” ili „podaci specifični za lanac opskrbe”.

Proizvod – bilo koja roba ili usluga.

Kategorija proizvoda – skupina proizvoda (ili usluga) koji mogu ispuniti istovjetne funkcije.

Pravila o kategorijama proizvoda (PCR-i) – skup posebnih pravila, zahtjeva i smjernica za izradu izjava o okolišu tip III za jednu ili više kategorija proizvoda.

Pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR-i) – pravila koja su specifična za kategoriju proizvoda, temelje se na životnom ciklusu i nadopunjuju opće metodološke smjernice za studije PEF-a navođenjem dodatnih specifikacija za određenu kategoriju proizvoda.

PEFCR-i pomažu usmjeriti fokus studije PEF-a na najvažnije aspekte i parametre i time povećati relevantnost, obnovljivost i dosljednost rezultata smanjivanjem troškova u usporedbi sa studijom koja se temelji na sveobuhvatnim zahtjevima metode mjerenja PEF-a.

Samo PEFCR-i koje je sastavila Europska komisija ili koji su sastavljeni u suradnji s njom, odnosno koje je donijela Komisija ili koji su doneseni kao akti EU-a, priznaju se kao PEFCR-i koji su u skladu s ovom metodom.

Tok proizvoda – proizvodi koji ulaze u drugi sustav proizvoda ili izlaze iz njega.

Sustav proizvoda – skupina jediničnih procesa s elementarnim tokovima i tokovima proizvoda koji izvršavaju jednu ili više definiranih funkcija i kojima se modelira životni ciklus proizvoda.

Sirovina – primarna ili sekundarna sirovina koja se koristi za proizvodnju proizvoda.

Referentni protok – mjera izlaznih rezultata procesa u određenom sustavu proizvoda koji su potrebni da bi se ispunila funkcija izražena funkcionalnom jedinicom.

Obnova – proces vraćanja komponenti u funkcionalno i/ili zadovoljavajuće stanje u usporedbi s izvornom specifikacijom (pružanje iste funkcije) pomoću metoda kao što je nanošenje novog površinskog sloja, ponovno bojenje itd. Obnovljene proizvode moglo se ispitati i provjeriti rade li ispravno.

Ispuštanja – emisije u zrak i ispuštanja u vodu i tlo.

Reprezentativni proizvod (model) – može biti stvarni ili virtualni (nepostojeći) proizvod. Virtualni proizvod trebao bi se izračunati na temelju prosječnih značajki ponderiranih prodajom na europskom tržištu za sve postojeće tehnologije/materijale obuhvaćene kategorijom ili potkategorijom proizvoda.

Ako je to opravdano, mogu se primijeniti drugi skupovi ponderiranja, na primjer ponderirani prosjek na temelju mase (tona materijala) ili ponderirani prosjek na temelju jedinica proizvoda (komadi).

Reprezentativni uzorak – reprezentativni uzorak je s obzirom na jednu ili više varijabli onaj uzorak u kojem je distribucija tih varijabli potpuno ista (ili slična) kao u populaciji čiji je uzorak podskup.

Uporaba resursa, fosilna goriva – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se u obzir uzima uporaba neobnovljivih fosilnih prirodnih resursa (npr. prirodni plin, ugljen, nafta).

Uporaba resursa, minerali i metali – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se u obzir uzima uporaba neobnovljivih abiotičkih prirodnih resursa (minerali i metali).

Preispitivanje – postupak namijenjen osiguravanju da je postupak sastavljanja ili redigiranja PEFCR-a izvršen u skladu sa zahtjevima navedenima u metodi mjerenja PEF-a i Prilogu II. dijelu A.

Izvješće o preispitivanju – dokumentacija postupka preispitivanja koja uključuje izjavu o preispitivanju, sve relevantne informacije o postupku preispitivanja, detaljne primjedbe preispitivača i odgovarajuće odgovore te ishod. Dokument sadržava elektronički ili vlastoručni potpis preispitivača (ili glavnog preispitivača ako u preispitivanju sudjeluje povjerenstvo za preispitivanje).

Povjerenstvo za preispitivanje – tim stručnjaka (preispitivača) koji će ocijeniti PEFCR.

Preispitivač – neovisni vanjski stručnjak koji provodi preispitivanje PEFCR-a i po mogućnosti sudjeluje u povjerenstvu za preispitivanje.

Uzorak – podskup koji sadržava značajke šire populacije. Uzorci se upotrebljavaju u statističkom ispitivanju ako su populacije prevelike da bi ispitivanje moglo uključiti sve moguće članove ili opažanja. Uzorak bi trebao predstavljati čitavu populaciju i ne odražavati pristranost prema određenoj značajki.

Sekundarni podaci – podaci koji ne potječu iz određenog procesa unutar lanca opskrbe poduzeća koje provodi studiju PEF-a.

To se odnosi na podatke koje poduzeće ne prikuplja, ne mjeri niti procjenjuje izravno, već se dobivaju iz baze podataka LCI-ja treće strane ili iz drugih izvora.

U sekundarne podatke ubrajaju se podaci o prosječnim vrijednostima u industriji (npr. iz objavljenih podataka o proizvodnji, iz vladinih statističkih podataka i od industrijskih udruženja, iz studija literature, inženjerskih studija i patenata); ti se podaci mogu temeljiti i na financijskim podacima te sadržavati posredne podatke i druge generičke podatke.

Primarni podaci koji prolaze kroz korak horizontalnog agregiranja smatraju se sekundarnim podacima.

Analiza osjetljivosti – sustavne procedure za procjenu učinaka odluka koje su donesene u vezi s metodama i podacima na rezultate studije PEF-a.

Podaci specifični za lokaciju – podaci koji se izravno mjere ili prikupljaju iz jednog pogona (proizvodne lokacije).

Znače isto što i „primarni podaci”.

Jedna sveobuhvatna ocjena – zbroj ponderiranih rezultata ekološkog otiska svih kategorija učinka na okoliš.

Specifični podaci – izravno izmjereni ili prikupljeni podaci koji su reprezentativni za aktivnosti u određenom pogonu ili skupini pogona.

Znače isto što i „primarni podaci”.

Daljnja podjela – daljnja podjela uključuje raščlanjivanje multifunkcionalnih procesa ili pogona kako bi se izolirali ulazni tokovi koji su izravno povezani sa svakim izlaznim tokom procesa ili pogona. Proces se istražuje da bi se utvrdilo je li moguća njegova daljnja podjela. Ako je daljnja podjela moguća, podaci inventara trebali bi se prikupiti samo za one jedinične procese koji su izravno pripisivi predmetnim proizvodima/uslugama.

Potpopulacija – svaka konačna ili beskonačna skupina pojedinaca (ne nužno živih) koja je predmet statističke studije i tvori homogeni podskup čitave populacije.

Znači isto što i „stratum”.

Potprocesi – procesi koji se upotrebljavaju za prikazivanje aktivnosti procesa razine 1. (= sastavni elementi). Potprocesi se mogu prikazati u (djelomično) agregiranom obliku (vidjeti sliku 1.).

Poduzorak – uzorak potpopulacije.

Lanac opskrbe – sve aktivnosti na početku i kraju lanca opskrbe koje su povezane s operacijama korisnika metode mjerenja PEF-a, uključujući uporabu prodanih proizvoda od strane potrošača i obradu prodanih proizvoda na kraju životnog vijeka nakon što ih potrošači upotrijebe.

Specifičan za lanac opskrbe – odnosi se na specifičan aspekt specifičnog lanca opskrbe poduzeća. Na primjer, reciklirani udio aluminija koji proizvodi određeno poduzeće.

Granica sustava – definicija aspekata koji su uključeni u studiju ili iz nje isključeni. Na primjer, za analizu ekološkog otiska „od kolijevke do groba” granica sustava uključuje sve aktivnosti od faze vađenja sirovina, preko prerade, distribucije, skladištenja i uporabe do odlaganja ili recikliranja.

Dijagram granice sustava – grafički prikaz granice sustava utvrđene za studiju PEF-a.

Privremeno skladištenje ugljika – odvija se kad proizvod smanjuje stakleničke plinove u atmosferi ili stvara negativne emisije uklanjanjem i skladištenjem ugljika u ograničenom razdoblju.

Izjava o okolišu tip III – izjava o okolišu koja pruža kvantificirane podatke o okolišu pomoću unaprijed utvrđenih parametara i, prema potrebi, dodatne informacije o okolišu.

Analiza nesigurnosti – postupak za procjenu nesigurnosti u rezultatima studije PEF-a zbog varijabilnosti podataka i nesigurnosti povezane s odabirom.

Jedinični proces – najmanji element koji se razmatra u LCI-ju za koji se kvantificiraju ulazni i izlazni podaci.

Jedinični proces, crna kutija – procesni lanac ili jedinični proces na razini pogona. To obuhvaća horizontalno uprosječene jedinične procese na različitim lokacijama. Obuhvaća i multifunkcionalne jedinične procese u kojima različiti suproizvodi prolaze kroz različite korake prerade unutar crne kutije, što uzrokuje probleme s dodjeljivanjem za taj skup podataka ( 4 ).

Jedinični proces, jedna operacija – jedinični proces vrste jedinične operacije koji se ne može dalje podijeliti. Obuhvaća višefunkcionalne procese vrste jedinične operacije ( 5 ).

Faza na početku lanca opskrbe – odvija se duž lanca opskrbe kupljene robe/usluga prije ulaska u granicu sustava.

Korisnik PEFCR-a – dionik koji provodi studiju PEF-a na temelju PEFCR-a.

Korisnik metode mjerenja PEF-a – dionik koji provodi studiju PEF-a na temelju metode mjerenja PEF-a.

Korisnik rezultata PEF-a – dionik koji se koristi rezultatima PEF-a u bilo koju internu ili vanjsku svrhu.

Validacija – verifikator ekološkog otiska validacijom potvrđuje da su informacije i podaci u studiji PEF-a, izvješću o PEF-u i komunikacijskim kanalima pouzdani, vjerodostojni i točni.

Izjava o validaciji – završni dokument u kojem se objedinjuju zaključci jednog verifikatora ili tima verifikatora koji se odnose na studiju ekološkog otiska. Taj je dokument obavezan i sadržava elektronički ili vlastoručni potpis verifikatora ili (ako je uključen verifikacijski odbor) glavnog verifikatora.

Verifikacija – postupak ocjenjivanja sukladnosti koji provodi verifikator ekološkog otiska kako bi utvrdio je li studija PEF-a provedena u skladu s Prilogom I.

Izvješće o verifikaciji – dokumentacija postupka verifikacije i nalazi, uključujući detaljne primjedbe verifikatora i odgovarajuće odgovore. Taj je dokument obavezan, ali može biti povjerljiv. Dokument sadržava elektronički ili vlastoručni potpis verifikatora ili (ako je uključen verifikacijski odbor) glavnog verifikatora.

Tim verifikatora – tim verifikatora koji će verificirati studiju ekološkog otiska, izvješće o ekološkom otisku i komunikacijske kanale za ekološki otisak.

Verifikator – neovisni vanjski stručnjak koji provodi verifikaciju studije ekološkog otiska i po mogućnosti sudjeluje u timu verifikatora.

Vertikalno agregiranje – tehničko ili inženjersko agregiranje odnosi se na vertikalno agregiranje jediničnih procesa koji su izravno povezani unutar jednog pogona ili skupine procesa. Vertikalno agregiranje uključuje kombiniranje jediničnih procesnih skupova podataka (ili agregiranih procesnih skupova podataka) povezanih protokom.

Otpad – tvari ili predmeti koje posjednik namjerava (ili mora) zbrinuti.

Uporaba vode – kategorija učinka ekološkog otiska koja obuhvaća preostalu relativnu količinu dostupne vode po površini slivnog područja nakon što se ispuni potražnja ljudi i vodenih ekosustava. Njome se procjenjuje potencijal nedostatka vode za ljude ili ekosustave na temelju pretpostavke da što manje vode preostane dostupno po površini, to je vjerojatnije da će drugi korisnik iskusiti njezin nedostatak.

Ponderiranje – korak koji podržava tumačenje i priopćavanje rezultata analize. Rezultati PEF-a množe se skupom faktora ponderiranja (u %), koji odražavaju pretpostavljenu relativnu važnost razmatranih kategorija učinka. Ponderirani rezultati ekološkog otiska iz različitih kategorija učinka mogu se izravno usporediti, kao i zbrojiti kako bi se dobila jedna sveobuhvatna ocjena.

Odnos s drugim metodama i normama

Svaki zahtjev utvrđen u metodi mjerenja PEF-a osmišljen je uzimajući u obzir preporuke sličnih, široko priznatih metoda izračunavanja utjecaja proizvoda na okoliš i dokumenata sa smjernicama.

Konkretno, razmatrali su se sljedeći metodološki vodiči:

ISO norme, točnije:

Detaljan opis većine analiziranih metoda i ishod analize dostupni su u dokumentu „Analiza postojećih metodologija mjerenja ekološkog otiska proizvodâ i organizacija: Preporuke, obrazloženje i usklađivanje” ( 11 ).

1.    Pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR-i)

Glavni je cilj PEFCR-a utvrditi dosljedan i specifičan skup pravila za izračunavanje relevantnih informacija o okolišu za proizvode koji pripadaju kategoriji proizvoda unutar njegova područja primjene. Važan je cilj usmjeriti se na ono što je najvažnije za određenu kategoriju proizvoda kako bi studije PEF-a bile jednostavnije, brže i isplativije.

Jednako je važan cilj omogućiti usporedbe i usporedne tvrdnje u svim slučajevima u kojima je to izvedivo, relevantno i primjereno. Usporedbe i usporedne tvrdnje dopuštene su samo ako se studije PEF-a provode u skladu s PEFCR-om. Sve studije PEF-a provode se u skladu s PEFCR-om ako je on dostupan za proizvod unutar područja primjene.

Zahtjevi za sastavljanje PEFCR-a utvrđeni su u Prilogu II. dijelu A. U PEFCR-u se mogu dodatno utvrditi zahtjevi navedeni u metodi mjerenja PEF-a i dodati novi zahtjevi ako ta metoda ostavlja više mogućih izbora. Cilj je da se PEFCR-i sastavljaju u skladu s metodom mjerenja PEF-a i pružaju specifikacije potrebne za postizanje usporedivosti, veće obnovljivosti, dosljednosti, relevantnosti, usredotočenosti i učinkovitosti studija PEF-a.

PEFCR-i bi trebali, koliko je to moguće i uzimajući u obzir različite kontekste primjene, biti u skladu s postojećim relevantnim međunarodnim pravilima o kategorijama proizvoda (PCR). Ako su dostupni drugi PCR-i iz drugih programa, potrebno ih je navesti i procijeniti. Mogu se upotrijebiti kao osnova za sastavljanje PEFCR-a u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II.

1.1.    Pristup i primjeri mogućih primjena

Pravila navedena u metodi mjerenja PEF-a omogućuju izvođačima da provode studije PEF-a veće obnovljivosti, dosljednosti, solidnosti, provjerljivosti i usporedivosti. Rezultati studija PEF-a temelj su informacija o ekološkom otisku i mogu se upotrijebiti u mnogo različitih područja primjene.

Primjene studija PEF-a bez postojećeg PEFCR-a za proizvod(e) unutar njegova područja primjene uključivat će:

2.    Opća razmatranja za studije ekološkog otiska proizvoda (PEF)

2.1.    Kako primjenjivati ovu metodu

Ova metoda pruža pravila koja su potrebna za provedbu studije PEF-a, a prikazana je tako da su redoslijedom navedeni metodološki koraci koji se moraju provesti pri izračunu PEF-a.

Prema potrebi, odjeljci počinju općenitim opisom metodološkog koraka, zajedno s pregledom potrebnih razmatranja i pratećim primjerima.

Ako su utvrđeni dodatni zahtjevi za izradu PEFCR-a, oni su dostupni u Prilogu II.

2.2.    Načela za studije ekološkog otiska proizvoda

Kako bi se provela studija PEF-a, moraju se ispuniti sljedeća dva zahtjeva:

Da bi se provele pouzdane, obnovljive i provjerljive studije PEF-a, potrebno se pridržavati osnovnog skupa analitičkih načela. Ta su načela sveobuhvatne smjernice o tome kako primijeniti metodu mjerenja PEF-a. Razmatraju se s obzirom na svaku fazu studija PEF-a, od definiranja cilja i opsega, preko prikupljanja podataka, procjene učinka i izvješćivanja do verifikacije ishodâ studije.

Korisnici ove metode dužni su primjenjivati sljedeća načela pri provedbi studije PEF-a:

(1)    Relevantnost

Sve primijenjene metode i podaci prikupljeni u svrhu kvantifikacije PEF-a relevantni su za studiju koliko god je to moguće.

(2)    Potpunost

Kvantifikacija PEF-a uključuje sve okolišno relevantne tokove materijala/energije i ostale ekološke intervencije potrebne za pridržavanje utvrđene granice sustava, zahtjeva u pogledu podataka i primijenjenih metoda procjene učinka.

(3)    Dosljednost

Potpuna dosljednost s ovom metodom održava se u svim koracima studije PEF-a kako bi se osigurale interna dosljednost i usporedivost.

(4)    Točnost

Poduzimaju se sva razumna nastojanja kako bi se umanjile nesigurnosti u modeliranju sustava proizvoda i izvješćivanju o rezultatima.

(5)    Transparentnost

Informacije o PEF-u otkrivaju se tako da ciljanim korisnicima omoguće potrebnu osnovu za odlučivanje i tako da dionici mogu procijeniti njihovu solidnost i pouzdanost.

2.3.    Faze studije ekološkog otiska proizvoda

Provedba studije PEF-a u skladu s ovom metodom sastoji se od nekoliko faza – tj. definiranje cilja, definiranje opsega, sastavljanje inventara životnog ciklusa (LCI), procjena učinka životnog ciklusa (LCIA), tumačenje rezultata PEF-a i izvješćivanje o PEF-u – vidjeti sliku 2.

Slika 2.

Faze studije ekološkog otiska proizvoda

U fazi definiranja cilja definiraju se ciljevi studije, tj. predviđena primjena, razlozi za provedbu studije i ciljana publika. U fazi definiranja opsega donose se glavni metodološki odabiri, na primjer točna definicija funkcionalne jedinice, utvrđivanje granice sustava, odabir dodatnih informacija o okolišu i tehničkih informacija, te glavne pretpostavke i ograničenja.

Faza LCI-ja uključuje postupak prikupljanja podataka i postupak izračuna kvantifikacije ulaznih i izlaznih tokova proučavanog sustava. Ulazni i izlazni tokovi odnose se na energiju, sirovine i ostale fizičke ulazne materijale, proizvode, suproizvode i otpad te emisije u zrak/vodu/tlo. Prikupljeni podaci odnose se na primarne i sekundarne procese. Podaci se dovode u odnos s procesnim jedinicama i funkcionalnom jedinicom. LCI je iterativan proces. Štoviše, kako se prikupljaju podaci i stječe više saznanja o sustavu, mogu se utvrditi novi zahtjevi ili ograničenja u pogledu podataka zbog kojih je potrebno izmijeniti postupke prikupljanja podataka kako bi ciljevi studije i dalje bili ispunjeni.

U fazi procjene učinka rezultati LCI-ja povezuju se s kategorijama i pokazateljima učinka na okoliš. To se radi pomoću metoda LCIA-a, kojima se emisije prvo razvrstavaju u kategorije učinka, a zatim izražavaju kao iste mjerne jedinice (npr. emisije CO2 i CH4 izražavaju se kao emisije ekvivalenta CO2 primjenom njihova potencijala globalnog zagrijavanja). Primjeri kategorija učinka su klimatske promjene, acidifikacija i uporaba resursa.

U fazi tumačenja rezultati iz LCI-ja i LCIA-a tumače se u skladu s navedenim ciljem i opsegom. U toj fazi utvrđuju se najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi. Na temelju analitičkih rezultata mogu se donijeti zaključci i preporuke. Faza uključuje i korak izvješćivanja zamišljen tako da se rezultati studije PEF-a sažmu u izvješću o PEF-u.

Naposljetku, u fazi verifikacije provodi se postupak ocjenjivanja sukladnosti kako bi se provjerilo je li studija PEF-a provedena u skladu s ovom metodom mjerenja PEF-a. Verifikacija je obavezna kad god se studija PEF-a ili dio informacija iz nje upotrebljava za bilo koju vrstu vanjske komunikacije.

3.    Definiranje ciljeva i opsega studije ekološkog otiska proizvoda

3.1.    Definiranje cilja

Definiranje cilja prvi je korak studije PEF-a i njime se utvrđuje opći kontekst studije. Svrha je jasnog definiranja ciljeva osigurati da su ciljevi, metode, rezultati i predviđene primjene usklađeni i da postoji zajednička vizija za usmjeravanje sudionika u studiji.

Odluka o primjeni metode mjerenja PEF-a podrazumijeva da će o nekim aspektima definiranja cilja biti odlučeno unaprijed zbog posebnih zahtjeva povezanih s tom metodom.

Pri definiranju ciljeva važno je utvrditi predviđene primjene i stupanj analitičke podrobnosti i rigoroznosti studije. To se odražava u definiranim ograničenjima studije (faza definiranja opsega).

Definiranje cilja studije PEF-a uključuje:

3.2.    Definiranje opsega

Opsegom studije PEF-a detaljno se opisuje sustav koji se evaluira i tehničke specifikacije.

Definicija opsega mora biti u skladu s definiranim ciljevima studije i uključivati (detaljniji opis vidjeti u odjeljcima u nastavku):

3.2.1.    Funkcionalna jedinica i referentni protok

Funkcionalna jedinica je kvantificirani učinak sustava proizvoda koji je potrebno upotrijebiti kao referentnu jedinicu. Funkcionalna jedinica kvalitativno i kvantitativno opisuje funkcije i trajanje proizvoda u opsegu studije.

Referentni protok je količina proizvoda koji su potrebni za pružanje definirane funkcije. Svi drugi ulazni i izlazni tokovi u analizi kvantitativno su povezani s njime. Broj proizvoda koji su potrebni za ispunjavanje životnog vijeka proizvoda uvijek bi trebalo zaokružiti, osim ako postoji valjan razlog da se to ne učini. Referentni protok može se izraziti u izravnoj vezi s funkcionalnom jedinicom ili na način koji je više usmjeren na proizvod.

Korisnici metode mjerenja PEF-a definiraju funkcionalnu jedinicu i referentni protok za studiju PEF-a. Osim toga, opisuju koji aspekti proizvoda nisu obuhvaćeni funkcionalnom jedinicom i navode razlog za to (npr. jer se ne mogu kvantificirati ili su intrinzično subjektivni).

Funkcionalna jedinica za studiju PEF-a definira se u skladu sa sljedećim aspektima:

Ako je rok trajanja (naznačen, na primjer, kao „datum „najbolje upotrijebiti do”” ili „datum „upotrijebiti do””) naveden na ambalaži (npr. broj mjeseci) prehrambenih proizvoda, tad se kvantificiraju gubitci hrane u fazama skladištenja, maloprodaje i potrošnje. Ako vrsta ambalaže utječe na rok trajanja, uzima se u obzir. To je relevantno za aspekt „koliko dugo” funkcionalne jedinice.

Ako postoje primjenjivi standardi, upotrebljavaju se i navode u studiji PEF-a pri definiranju funkcionalne jedinice. Uvijek je potrebno upotrebljavati međunarodni sustav mjernih jedinica (SI), uobičajeno poznat kao metrički sustav.

Primjer 1.

Definiranje funkcionalne jedinice dekorativne boje: funkcionalna jedinica je štititi i dekorirati 1 m2 supstrata tijekom 50 godina pri utvrđenoj razini kvalitete (neprozirnost od najmanje 98 %).

Što: dekorirati i zaštititi supstrat

Koliko: pokrivanje 1 m2 supstrata

Koliko dobro: uz neprozirnost od najmanje 98 %

Koliko dugo: 50 godina (životni vijek zgrade)

Referentni protok: količina proizvoda potrebna da se ispuni definirana funkcija; mjeri se u kg boje

Primjer 2.

Definiranje funkcionalne jedinice i referentnog protoka za PEF hrane za kućne ljubimce.

Što: poslužiti mački ili psu preporučeni dnevni unos pripremljene hrane za kućne ljubimce u kilokalorijama energije koja se može metabolizirati (kcal ME) („dnevni obrok”)

Koliko: dnevni obrok

Koliko dobro: kako bi se ispunile dnevne kalorijske i prehrambene potrebe prosječne mačke ili psa (pri čemu se „prosječan” odnosi na masu kućnog ljubimca: 4 kg za mačku i 15 kg za psa)

Koliko dugo: jedan dan posluživanja pripremljene hrane za kućne ljubimce mački ili psu

Referentni protok: količina proizvoda potrebna da se ispuni definirana funkcija; mjeri se u gramima (g) po danu

Funkcionalnu jedinicu teže je definirati za poluproizvode jer često može ispunjavati više funkcija, a čitav životni ciklus proizvoda nije poznat. Stoga bi se trebala primijeniti prijavljena jedinica, na primjer masa (u kilogramima) ili obujam (u kubnim metrima). U tom slučaju referentni protok može odgovarati funkcionalnoj jedinici.

3.2.2.    Granica sustava

Granicom sustava definira se koji dijelovi životnog ciklusa proizvoda i koje povezane faze i procesi životnog ciklusa pripadaju analiziranom sustavu (tj. potrebni su za izvršavanje njegove funkcije kako je definirana funkcionalnom jedinicom), osim onih procesa koji su isključeni na temelju pravila razgraničenja (cut-off) (vidjeti odjeljak 4.6.4.). Razlog za svako isključivanje i mogući značaj tog isključivanja mora se obrazložiti i dokumentirati.

Granica sustava utvrđuje se tako što se slijedi opća logika lanca opskrbe, uključujući sve faze od dobavljanja sirovina i predobrade, proizvodnje glavnog proizvoda, distribucije i skladištenja proizvoda, faze uporabe i obrade proizvoda na kraju životnog vijeka (prema potrebi, vidjeti odjeljak 4.2.). Suproizvodi, nusproizvodi i tokovi otpada barem primarnog sustava moraju se jasno identificirati.

Dijagram granice sustava

Dijagram granice sustava (ili dijagram tokova) je shematski prikaz analiziranog sustava. U njemu se jasno naznačuju aktivnosti ili procesi koji su uključeni u analizu i oni koji su iz nje isključeni. Korisnik metode mjerenja PEF-a ističe kad su upotrijebljeni podaci specifični za poduzeće.

Nazivi aktivnosti i/ili procesa u dijagramu sustava i izvješću o PEF-u moraju se uskladiti. Dijagram sustava uključuje se u definiciju opsega i izvješće o PEF-u.

3.2.3.    Kategorije učinka ekološkog otiska

Svrha je LCIA-a grupirati i agregirati prikupljene podatke LCI-ja u skladu s odgovarajućim doprinosima svakoj kategoriji učinka ekološkog otiska. Odabir kategorija učinka ekološkog otiska obuhvaća širok raspon relevantnih ekoloških pitanja povezanih s predmetnim lancem opskrbe proizvoda te se slijede opći zahtjevi potpunosti za studije PEF-a.

Kategorije učinka ekološkog otiska ( 13 ) odnose se na specifične kategorije učinaka koje se razmatraju u studiji PEF-a i čine metodu za procjenu učinka ekološkog otiska. Modeli karakterizacije upotrebljavaju se za kvantifikaciju ekološkog mehanizma između LCI-ja (tj. ulazni tokovi (npr. resursi) i emisije povezane sa životnim ciklusom proizvoda) i pokazatelja kategorije za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska.

U tablici 2. nalazi se zadani popis kategorija učinka ekološkog otiska i povezanih metoda procjene. Za studiju PEF-a primjenjuju se sve kategorije učinka ekološkog otiska, bez iznimki. Potpun popis faktora karakterizacije koji se upotrebljavaju nalazi se u referentnom paketu ekološkog otiska ( 14 ).

Dodatne informacije o izračunima procjene učinka navedene su u odjeljku 5. ovog Priloga.

3.2.4.    Dodatne informacije koje PEF mora uključivati

Relevantni mogući učinci proizvoda na okoliš mogu premašivati kategorije učinka ekološkog otiska. Važno je o njima izvijestiti kao o dodatnim informacijama o okolišu kad je god moguće.

Slično tomu, možda će trebati uzeti u obzir relevantne tehničke aspekte i/ili fizikalna svojstva obuhvaćenog proizvoda. O tim aspektima mora se izvijestiti kao o dodatnim tehničkim informacijama.

3.2.4.1.    Dodatne informacije o okolišu

Dodatne informacije o okolišu moraju biti:

Mora se jasno uputiti na modele kojima se podupiru te dodatne informacije i mora ih se dokumentirati zajedno s odgovarajućim pokazateljima. Na primjer, učinci na bioraznolikost zbog prenamjena zemljišta mogu se pojaviti u vezi s određenom lokacijom ili aktivnošću. To može iziskivati primjenu dodatnih kategorija učinka koje nisu uključene u kategorije učinka ekološkog otiska ili čak primjenu dodatnih kvalitativnih opisa ako učinci nisu povezani s lancem opskrbe proizvoda na kvantitativni način. Te dodatne metode trebalo bi smatrati komplementarnima kategorijama učinka ekološkog otiska.

Dodatne informacije o okolišu povezane su samo s okolišnim aspektima. Informacije i upute, npr. sigurnosno-tehnički listovi proizvoda koji nisu povezani s utjecajem proizvoda na okoliš, nisu dio dodatnih informacija o okolišu.

Dodatne informacije o okolišu mogu uključivati:

Bioraznolikost

Metoda mjerenja PEF-a ne uključuje nijednu kategoriju učinka pod nazivom „bioraznolikost” jer trenutačno ne postoji međunarodni dogovor o metodi LCIA-a kojom se prikazuje taj učinak. Međutim, metoda mjerenja PEF-a uključuje najmanje osam kategorija učinka koje utječu na bioraznolikost (tj. klimatske promjene, eutrofikacija (vodena slatkovodna), eutrofikacija (vodena morska), eutrofikacija (kopnena), acidifikacija, uporaba vode, uporaba zemljišta i slatkovodna ekotoksičnost).

Uzimajući u obzir veliku važnost bioraznolikosti za mnoge skupine proizvoda, u svakoj studiji PEF-a objašnjava se je li bioraznolikost relevantna za proizvod u opsegu studije. Ako jest, korisnik metode mjerenja PEF-a uključuje pokazatelje bioraznolikosti u dodatne informacije o okolišu.

Sljedeće opcije mogu se primijeniti za obuhvaćanje bioraznolikosti:

Korisnik metode mjerenja PEF-a može odabrati druge, relevantne pokazatelje za obuhvaćanje učinaka proizvoda na bioraznolikost. U studiji PEF-a opisuje se odabrana metodologija i obrazlaže njezin odabir.

3.2.4.2.    Dodatne tehničke informacije

Dodatne tehničke informacije mogu uključivati (među ostalim):

Ako je proizvod u opsegu studije poluproizvod, dodatne tehničke informacije uključuju:

3.2.5.    Pretpostavke/ograničenja

U studijama PEF-a može se pojaviti nekoliko ograničenja u provedbi analize i stoga je potrebno donijeti pretpostavke. O svim ograničenjima (npr. nedostatku podataka) i pretpostavkama mora se transparentno izvijestiti.

4.    Inventar životnog ciklusa

Inventar svih ulaznih i izlaznih materijala, energije i otpada te emisija u zrak, vodu i tlo za lanac opskrbe proizvoda sastavlja se kao osnova za modeliranje PEF-a.

Detaljni zahtjevi u pogledu podataka i kvalitete opisani su u odjeljku 4.6.

Za inventar životnog ciklusa (LCI) preuzima se sljedeća klasifikacija uključenih tokova:

U studiji PEF-a svi neelementarni tokovi u LCI-ju modeliraju se do razine elementarnih tokova, osim toka proizvoda za proizvod u opsegu studije. Na primjer, tokovi otpada ne uključuju se u studiju samo kao kilogrami kućanskog otpada ili opasnog otpada, nego se modeliraju do faze emisija u vodu, zrak i tlo, od obrade krutog otpada. Modeliranje LCI-ja stoga je završeno tek kad se svi neelementarni tokovi izraze kao elementarni tokovi. Stoga skup podataka LCI-ja studije PEF-a sadržava samo elementarne tokove, osim toka proizvoda za proizvod u opsegu studije.

4.1.    Korak probira

Početni probir LCI-ja („korak probira”) može se izvršiti jer pomaže usmjeriti aktivnosti prikupljanja podataka i prioritete u pogledu kvalitete podataka. Korak probira uključuje fazu LCIA-a i dovodi do dodatnih, iterativnih poboljšanja modela životnog ciklusa za proizvod u opsegu studije kako postaje dostupno više informacija. U koraku probira nije dopušteno razgraničenje (cut-off) i mogu se upotrebljavati dostupni primarni ili sekundarni podaci, uz ispunjenje zahtjeva za kvalitetu podataka koliko je to moguće (kako je utvrđeno u odjeljku 4.6.). Nakon probira mogu se prilagoditi početne postavke opsega.

4.2.    Faze životnog ciklusa

Zadane faze životnog ciklusa u studiji PEF-a uključuju barem:

Ako se za bilo koju od tih zadanih faza upotrijebi različit naziv, korisnik mora navesti kojoj zadanoj fazi ona odgovara.

Ako za to postoji valjana potreba, korisnik metode mjerenja PEF-a može razdvojiti ili dodati faze životnog ciklusa. Razlozi za to navode se u izvješću o PEF-u. Na primjer, faza životnog ciklusa „dobavljanje sirovina i predobrada” može se razdvojiti na faze „dobavljanje sirovina”, „predobrada” i „dobavljačev prijevoz sirovina”.

Za poluproizvode isključuju se sljedeće faze životnog ciklusa:

4.2.1.    Dobavljanje sirovina i predobrada

Ova faza životnog ciklusa počinje kad se resursi izvade iz prirode, a završava kad komponente proizvoda uđu (kroz vrata) u proizvodni pogon proizvoda. Primjeri procesa koji se mogu odviti u ovoj fazi uključuju:

Proizvodnja ambalaže modelira se u sklopu faze životnog ciklusa „dobavljanje sirovina i predobrada”.

4.2.2.    Proizvodnja

Faza proizvodnje započinje kad komponente proizvoda uđu na proizvodnu lokaciju, a završava kad gotovi proizvod izađe iz proizvodnog pogona. Primjeri aktivnosti povezanih s proizvodnjom uključuju:

Otpad od proizvoda korištenih za vrijeme proizvodnje uključuje se u modeliranje faze proizvodnje. Na taj se otpad primjenjuje formula kružnog otiska (odjeljak 4.4.8.).

4.2.3.    Distribucija

Proizvodi se distribuiraju korisnicima i mogu se skladištiti na raznim točkama duž lanca opskrbe. Faza distribucije uključuje prijevoz od vrata tvornice do skladišta/maloprodajnog objekta, skladištenje u skladištu/maloprodajnom objektu i prijevoz od skladišta/maloprodajnog objekta do doma potrošača.

Primjeri procesa koje treba uključiti:

Otpad od proizvoda korištenih za vrijeme distribucije i skladištenja uključuje se u modeliranje. Na taj se otpad primjenjuje formula kružnog otiska (odjeljak 4.4.8.), a rezultati se uzimaju u obzir u fazi distribucije.

Zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda za vrijeme distribucije i na lokaciji potrošača navedene su u Prilogu II. dijelu F i primjenjuju se ako nisu dostupne konkretne informacije. Pravila dodjeljivanja za potrošnju energije pri skladištenju navedena su u odjeljku 4.4.5. Za prijevoz vidjeti odjeljak 4.4.3.

4.2.4.    Uporaba

Fazom uporabe opisuje se način na koji se očekuje da će krajnji korisnik (npr. potrošač) upotrebljavati proizvod. Ta faza počinje kad krajnji korisnik upotrijebi proizvod, a završava kad proizvod napusti mjesto uporabe i uđe u fazu kraja životnog vijeka (npr. recikliranje ili završna obrada).

Faza uporabe uključuje sve aktivnosti i proizvode koji su potrebni za pravilnu uporabu proizvoda (tj. kako bi se osiguralo da proizvod izvršava svoju izvornu funkciju za vrijeme svojeg životnog vijeka). Otpad nastao uporabom proizvoda, kao što je otpad od hrane i njegova primarna ambalaža ili sam proizvod koji više nije funkcionalan, isključuje se iz faze uporabe i dio je faze kraja životnog vijeka proizvoda.

Neki primjeri uključuju: opskrbu vodom iz slavine pri pripremi tjestenine; proizvodnju, distribuciju i otpad od materijala koji su potrebni za održavanje, popravak ili obnovu (npr. rezervni dijelovi potrebni za popravak proizvoda, proizvodnja rashladnog sredstva i upravljanje otpadom zbog gubitaka). Kraj životnog vijeka kapsula kave, ostatci od pravljenja kave i ambalaža mljevene kave spadaju u fazu kraja životnog vijeka.

U nekim slučajevima potrebni su određeni proizvodi za pravilnu uporabu obuhvaćenog proizvoda i upotrebljavaju se tako da postaju fizički integrirani: u tom slučaju obrada otpada od tih proizvoda spada u fazu kraja životnog vijeka obuhvaćenog proizvoda. Na primjer, ako je proizvod u opsegu studije deterdžent, obrada otpadne vode nakon uporabe deterdženta spada u fazu kraja životnog vijeka.

Scenarij uporabe treba odražavati i to može li uporaba analiziranih proizvoda dovesti do promjena u sustavima u kojima se upotrebljavaju.

U obzir se mogu uzeti sljedeći izvori tehničkih informacija o scenariju uporabe:

Proizvođačeva preporučena metoda koju je potrebno primijeniti u fazi uporabe (npr. kuhanje u pećnici pri određenoj temperaturi u određenom trajanju) trebala bi poslužiti kao osnova za određivanje faze uporabe proizvoda. Međutim, stvarni obrazac uporabe može se razlikovati od preporuka i trebao bi se upotrijebiti ako su te informacije dostupne i dokumentirane.

Zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda za vrijeme distribucije i na lokaciji potrošača navedene su u Prilogu II. dijelu F i upotrebljavaju se ako nisu dostupne konkretne informacije.

Sljedeći procesi isključeni su iz faze uporabe:

Otpad od proizvoda korištenih za vrijeme faze uporabe uključuje se u modeliranje za fazu uporabe. Na taj se otpad primjenjuje formula kružnog otiska (odjeljak 4.4.8.).

U izvješću o PEF-u dokumentiraju se metode i pretpostavke primijenjene u ovoj fazi. Dokumentiraju se sve relevantne pretpostavke za fazu uporabe.

Tehničke specifikacije za modeliranje faze uporabe dostupne su u odjeljku 4.4.7.

4.2.5.    Kraj životnog vijeka (uključujući oporabu i recikliranje proizvoda)

Faza kraja životnog vijeka počinje kad korisnik odbaci proizvod u opsegu studije i njegovu ambalažu, a završava kad se taj proizvod vrati u prirodu kao otpadni proizvod ili uđe u životni ciklus drugog proizvoda (tj. kao reciklirani ulazni materijal). To općenito uključuje otpad od proizvoda u opsegu studije, kao što su otpad od hrane i primarna ambalaža.

Otpad nastao za vrijeme faze proizvodnje, distribucije, maloprodaje, uporabe ili nakon uporabe uključuje se u životni ciklus proizvoda i modelira u fazi životnog ciklusa u kojoj se javlja.

Faza kraja životnog vijeka modelira se primjenom formule kružnog otiska i zahtjeva navedenih u odjeljku 4.4.8. Korisnik metode mjerenja PEF-a uključuje sve procese kraja životnog vijeka koji su primjenjivi na proizvod u opsegu studije. Primjeri procesa koje treba obuhvatiti u ovoj fazi životnog ciklusa uključuju:

Za poluproizvode se isključuje kraj životnog vijeka obuhvaćenog proizvoda.

4.3.    Nomenklatura za inventar životnog ciklusa

Podaci LCI-ja moraju biti usklađeni sa zahtjevima u pogledu ekološkog otiska:

4.4.    Zahtjevi za modeliranje

U ovom odjeljku navedene su detaljne smjernice i zahtjevi u vezi s načinom modeliranja specifičnih faza životnog ciklusa, procesa i drugih aspekata životnog ciklusa proizvoda kako bi se sastavio LCI. Obuhvaćeni aspekti uključuju:

4.4.1.    Poljoprivredna proizvodnja

4.4.1.1.    Upravljanje multifunkcionalnim procesima

Moraju se slijediti pravila opisana u smjernicama Partnerstva za procjenu utjecaja stoke na okoliš (LEAP) ( 19 ).

4.4.1.2.    Podaci specifični za vrstu usjeva i podaci specifični za zemlju, regiju ili klimu

Upotrebljavaju se podaci specifični za vrstu usjeva i podaci specifični za zemlju/regiju/klimu za usjev, uporabu vode i zemljišta, prenamjenu zemljišta, količinu (količina dušika i fosfora) gnojiva (umjetnog i organskog) i količinu pesticida (po aktivnom sastojku), po hektaru u godini dana.

4.4.1.3.    Uprosječivanje podataka

Podaci o uzgoju prikupljaju se tijekom razdoblja koje je dovoljno za prosječnu procjenu LCI-ja povezanog s ulaznim i izlaznim tokovima za uzgoj usjeva kojom će se kompenzirati fluktuacije uzrokovane sezonskim razlikama. To se poduzima kako je opisano u smjernicama LEAP-a, navedenima u nastavku:

4.4.1.4.    Pesticidi

Emisije pesticida modeliraju se kao specifični aktivni sastojci. Metoda procjene učinka životnog ciklusa USEtox ima ugrađen multimedijalni model za procjenu sudbine koji simulira sudbinu pesticida počevši od različitih segmenata emisije. Stoga su u modeliranju LCI-ja potrebni zadani udjeli emisije u segmentima emisije u okoliš. Pesticidi koji se primjenjuju na polju modeliraju se kao da se 90 % emitira u segment poljoprivrednog tla, 9 % u zrak i 1 % u vodu (na temelju stručne prosudbe, zbog postojećih ograničenja). Ako su dostupni, mogu se upotrijebiti konkretniji podaci.

4.4.1.5.    Gnojiva

Emisije gnojiva (i stajskog gnoja) dijele se prema vrsti gnojiva i obuhvaćaju barem:

Model procjene učinka za slatkovodnu eutrofikaciju započinje i. kad fosfor napusti poljoprivredno polje (otjecanje) ili ii. od primjene stajskog gnoja ili gnojiva na poljoprivredno polje.

U okviru modeliranja LCI-ja često se smatra da poljoprivredno polje (tlo) pripada tehnosferi i stoga se uključuje u model LCI-ja. To je u skladu s pristupom i., u kojem model procjene učinka započinje nakon otjecanja, tj. kad fosfor napusti poljoprivredno polje. Stoga bi u kontekstu ekološkog otiska LCI trebalo modelirati kao količinu fosfora koja se emitira u vodu nakon otjecanja i primjenjuje se segment emisije „voda”.

Ako ta količina nije dostupna, LCI se može modelirati kao količina fosfora koja se primjenjuje na poljoprivredno polje (putem stajskog gnoja ili gnojiva) i primjenjuje se segment emisije „tlo”. U tom je slučaju otjecanje iz tla u vodu dio metode procjene učinka i uključuje se u faktor karakterizacije za tlo.

Procjena učinka za morsku eutrofikaciju započinje nakon što dušik napusti polje (tlo). Stoga se emisije dušika u tlo ne modeliraju. Količina emisija koja završi u različitim segmentima zraka i vode po količini gnojiva primijenjenih na polje modelira se unutar LCI-ja.

Emisije dušika izračunavaju se iz dušika koji poljoprivrednik primijeni na polje i isključujući vanjske izvore (npr. kišu). Broj emisijskih faktora fiksira se u kontekstu ekološkog otiska praćenjem pojednostavnjenog pristupa. Za dušična gnojiva upotrebljavaju se emisijski faktori razine 1. iz Tablice 2-4. IPCC-a (2006.), kako je reproducirano u tablici 3., osim ako su dostupni bolji podaci. Ako su dostupni bolji podaci, u studiji PEF-a može se primijeniti sveobuhvatniji model sadržaja dušika u polju, pod uvjetom i. da obuhvaća barem prethodno zatražene emisije, ii. da je dušik uravnotežen u ulaznim i izlaznim tokovima i iii. da se opiše na transparentan način.

Navedeni model sadržaja dušika u polju ima ograničenja, pa se u studiji PEF-a u čijem je opsegu poljoprivredno modeliranje može ispitati sljedeći alternativni pristup i o rezultatima se može izvijestiti u prilogu izvješću o PEF-u.

Ravnoteža dušika izračunava se primjenom parametara iz tablice 4. i formule u nastavku. Ukupna emisija NO3-N u vodu smatra se varijablom i njezin ukupni inventar izračunava se na sljedeći način:

Ako u određenim programima s niskom razinom ulaznih tokova vrijednost za „dodatne emisije NO3-N u vodu” postane negativna, vrijednost se postavlja na „0”. Nadalje, u tim je slučajevima apsolutnu vrijednost izračunanih „dodatnih emisija NO3-N u vodu” potrebno uključiti u inventar kao dodatni ulazni tok dušičnog gnojiva u sustav s pomoću iste kombinacije dušičnih gnojiva koja je primijenjena za analizirani usjev.

Taj posljednji korak služi kako bi se izbjegli programi koji smanjuju plodnost tako što se prikazuje smanjenje dušika zbog analiziranog usjeva za koje se pretpostavlja da vodi do naknadne potrebe za dodatnim gnojivom kako bi se zadržala ista razina plodnosti tla.

4.4.1.6.    Emisije teških metala

Emisije teških metala iz ulaznih tokova polja modeliraju se kao emisija u tlo i/ili ispiranje ili erozija u vodu. U inventaru za vodu utvrđuje se oksidacijsko stanje metala (npr. Cr+3, Cr+6). Budući da usjevi asimiliraju dio emisija teških metala tijekom uzgoja, potrebno je pojašnjenje o tome kako modelirati usjeve koji djeluju poput korita.

Dopuštena su dva pristupa modeliranju:

4.4.1.7.    Uzgoj riže

Emisije metana iz uzgoja riže uključuju se, na temelju pravila za izračun iz odjeljka 5.5. IPCC-a (2006.).

4.4.1.8.    Tresetna tla

Odvodnjena tresetna tla uključuju emisije ugljikova dioksida na temelju modela koji povezuje razine odvodnje s godišnjom oksidacijom ugljika.

4.4.1.9.    Ostale aktivnosti

Ako je primjenjivo, sljedeće aktivnosti uključuju se u poljoprivredno modeliranje, osim ako je dopušteno njihovo isključenje na temelju kriterija razgraničenja:

Osim ako se jasno dokumentira da se aktivnosti izvršavaju ručno, aktivnosti na polju uzimaju se u obzir putem ukupne potrošnje goriva ili putem ulaznih tokova posebnih strojeva, prijevoza do/od polja, energije za ispiranje i slično.

4.4.2.    Uporaba električne energije

Električna energija iz mreže modelira se što preciznije te se prednost daje podacima specifičnima za dobavljača. Ako je električna energija (ili njezin dio) obnovljiva, važno je izbjeći dvostruko računanje. Stoga dobavljač jamči da se električna energija koja se isporučuje organizaciji za proizvodnju proizvoda efektivno proizvodi iz obnovljivih izvora i nije više dostupna drugim potrošačima.

4.4.2.1.    Opće smjernice

U sljedećem odjeljku uvode se dvije vrste mješavina izvora električne energije: i. mješavina izvora potrošnje koja odražava ukupnu mješavinu izvora električne energije prenesenu preko definirane mreže, uključujući električnu energiju koja se deklarira ili prati kao zelena, i ii. mješavina preostalih izvora i izvora potrošnje, koja karakterizira samo nedeklariranu, nepraćenu ili javno dijeljenu električnu energiju.

U studijama PEF-a hijerarhijskim se redoslijedom upotrebljava sljedeća mješavina izvora električne energije:

Ekološki integritet uporabe mješavine izvora električne energije specifične za dobavljača ovisi o pouzdanosti i jedinstvenosti ugovornih instrumenata (za praćenje). Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, PEF-u nedostaju točnost i dosljednost potrebne za usmjeravanje odluka o kupnji proizvoda ili električne energije u poduzećima i kako bi kupci električne energije mogli točno razmotriti mješavinu izvora specifičnu za dobavljača. Stoga je utvrđen skup minimalnih kriterija koji se odnose na cjelovitost ugovornih instrumenata kao pouzdanih prenositelja informacija o ekološkom otisku. Oni su minimalne značajke potrebne za uporabu mješavine specifične za dobavljača u studijama PEF-a.

4.4.2.2.    Skup minimalnih kriterija za osiguravanje ugovornih instrumenata od dobavljača

Proizvod/mješavina izvora električne energije specifična za dobavljača može se upotrebljavati samo ako se korisnik metode mjerenja PEF-a pobrine da ugovorni instrument ispunjava kriterije navedene u nastavku. Ako ugovorni instrumenti ne ispunjavaju te kriterije, u modeliranju se upotrebljava mješavina preostalih izvora i izvora potrošnje specifična za zemlju.

Popis kriterija u nastavku temelji se na kriterijima iz dokumenta GHG Protocol Scope 2 Guidance – An amendment to the GHG Protocol Corporate Standard (Smjernice za opseg 2. Protokola o stakleničkim plinovima – Dodatak standardu za poduzeća Protokola o stakleničkim plinovima) (Mary Sotos, Svjetski institut za resurse) ( 21 ). Ugovorni instrument koji se upotrebljava za modeliranje električne energije mora ispunjavati kriterije u nastavku.

Kriterij 1. – prikazivanje značajki

Prikazuje se mješavina vrsta izvora energije povezana s proizvedenom jedinicom električne energije.

Mješavina vrsta izvora energije izračunava se na temelju isporučene električne energije, uključujući certifikate koji su dobiveni i povučeni (nabavljeni, kupljeni ili povučeni) u ime kupaca. Električna energija iz postrojenja za koja su značajke prodane (putem ugovora ili certifikata) karakterizira se kao da posjeduje ekološke značajke mješavine preostalih izvora potrošnje zemlje u kojoj se postrojenje nalazi.

Kriterij 2. – jedinstvenost tvrdnje

Mora biti jedini instrumenti koji podnosi tvrdnju o okolišnoj značajki povezanu s tom količinom proizvedene električne energije.

Prate se i iskorištavaju, povlače ili poništavaju od strane ili u ime poduzeća (npr. revizijom ugovora, certificiranjem koje provode treće strane ili se njima automatski upravlja putem drugih registara, sustava ili mehanizama za objavljivanje).

Kriterij 3. – što veća blizina razdoblju u kojem se ugovorni instrument primjenjuje

4.4.2.3.    Kako modelirati „mješavinu preostalih izvora i izvora potrošnje specifičnu za zemlju”

Korisnik metode mjerenja PEF-a trebao bi identificirati prikladne skupove podataka za mješavinu preostalih izvora i izvora potrošnje, svaku vrstu energije, zemlju i napon.

Ako nije dostupan prikladan skup podataka, trebalo bi primijeniti sljedeći pristup: odredite mješavinu izvora potrošnje zemlje (npr. X % MWh proizvedeno pomoću hidroenergije, Y % MWh proizvedeno u elektranama na ugljen) i kombinirajte je sa skupovima podataka LCI-ja po vrsti energije i zemlji/regiji (npr. skup podataka LCI-ja za proizvodnju 1 MWh hidroenergije u Švicarskoj).

4.4.2.4.    Jedna lokacija s više proizvoda i više mješavina izvora električne energije

U ovom odjeljku opisuje se kako postupiti ako je samo dio potrošene električne energije obuhvaćen mješavinom izvora specifičnom za dobavljača ili proizvodnjom električne energije na lokaciji i kako uzeti u obzir mješavinu izvora električne energije za proizvode koji se proizvode na istoj lokaciji. Općenito se daljnja podjela opskrbe električnom energijom korištenom među više proizvoda temelji na fizičkom odnosu (npr. broj komada ili kilograma proizvoda). Ako potrošena električna energija dolazi iz više mješavina izvora električne energije, svaki izvor u mješavini upotrebljava se s obzirom na njegov udio u ukupno potrošenim kilovatsatima. Na primjer, ako udio ukupno potrošenih kilovatsata dolazi od određenog dobavljača, za tu količinu upotrebljava se mješavina izvora električne energije specifična za dobavljača. Vidjeti odjeljak 4.4.2.7. za potrošnju električne energije na lokaciji.

Posebna vrsta električne energije može se dodijeliti jednom specifičnom proizvodu u sljedećim uvjetima:

4.4.2.5.    Za više lokacija na kojima se proizvodi jedan proizvod

Ako se proizvod proizvodi na različitim lokacijama ili prodaje u različitim zemljama, mješavina izvora električne energije odražava omjere proizvodnje ili omjere prodaje među zemljama/regijama EU-a. Za određivanje omjera upotrebljava se fizička jedinica (npr. broj komada ili kilograma proizvoda). Za studije PEF-a u kojima takvi podaci nisu dostupni upotrebljava se prosječna mješavina preostalih izvora i izvora potrošnje u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina preostalih izvora reprezentativna za regiju. Primjenjuju se iste prethodno navedene općenite smjernice.

4.4.2.6.    Potrošnja električne energije u fazi uporabe

U fazi uporabe upotrebljava se mješavina izvora potrošnje. Mješavina izvora električne energije odražava omjere prodaje među zemljama/regijama EU-a. Za određivanje omjera upotrebljava se fizička jedinica (npr. broj komada ili kilograma proizvoda). Ako ti podaci nisu dostupni, upotrebljava se prosječna mješavina izvora potrošnje u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina izvora potrošnje reprezentativna za regiju.

4.4.2.7.    Proizvodnja električne energije na lokaciji

Ako je proizvodnja električne energije na lokaciji jednaka potrošnji električne energije na lokaciji, primjenjuju se dvije situacije:

Ako količina proizvedene električne energije premašuje količinu potrošenu na lokaciji unutar utvrđene granice sustava i prodaje se, na primjer, elektroenergetskoj mreži, taj sustav može se smatrati multifunkcionalnom situacijom. Sustav će pružiti dvije funkcije (npr. proizvod + električna energija) i slijede se pravila u nastavku.

4.4.3.    Prijevoz i logistika

Pri modeliranju aktivnosti prijevoza u obzir se uzimaju sljedeći parametri:

U okviru skupova podataka usklađenih s ekološkim otiskom, u skupove podataka o prijevozu uključuju se proizvodnja goriva, potrošnja goriva prijevoznog vozila, potrebna infrastruktura i količina dodatnih resursa i alata koji su potrebni za logističke operacije (npr. dizalice i transporteri).

4.4.3.1.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz kamionom

Skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom za prijevoz kamionima navode se po tkm (tona*km) i izražavaju učinak na okoliš jedne tone (t) proizvoda koji se prevozi 1 km u kamionu s određenim opterećenjem. U skupu podataka naznačuje se korisna nosivost tereta (= najveća dopuštena masa) pri prijevozu. Na primjer, kamion od 28–32 t ima korisnu nosivost tereta od 22 t; skup podataka LCA-a za 1 tkm (pri punom opterećenju) izražava učinak na okoliš 1 t proizvoda koji se prevozi 1 km u kamionu s opterećenjem od 22 t. Prijevozne emisije dodjeljuju se na temelju mase proizvoda koji se prevozi i dobiva se samo udio od 1/22 punih emisija kamiona. Ako je teret koji se prevozi manji od najvećeg kapaciteta nosivosti (npr. 10 t), to utječe na učinak na okoliš 1 t proizvoda na dva načina. Prvo, kamion ima manju potrošnju goriva po ukupnom teretu koji prevozi i drugo, njegov učinak na okoliš dodjeljuje se prema teretu koji prevozi (npr. 1/10 t). Kad je masa punog tereta manja od kapaciteta nosivosti kamiona (npr. 10 t), može se smatrati da je prijevoz proizvoda ograničenog obujma. U tom slučaju učinak na okoliš izračunava se primjenom stvarno utovarene mase.

U skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom korisnu nosivost tereta pri prijevozu trebalo bi modelirati pomoću parametara putem stope iskorištenosti. Stopa iskorištenosti utječe na i. ukupnu potrošnju goriva kamiona i ii. dodjeljivanje učinka po toni. Stopa iskorištenosti izračunava se kao kilogrami stvarnog tereta podijeljeni s kilogramima korisne nosivosti tereta i podešava se ako se koristi skup podataka. Ako je stvarni teret 0 kg, za izračun se upotrebljava stvarni teret od 1 kg. Povratci bez tereta mogu se uključiti u stopu iskorištenosti tako što se u obzir uzima postotak prijeđenih kilometara bez tereta. Npr. ako je kamion potpuno opterećen pri isporuci, a poluprazan kad se vraća, stopa iskorištenosti iznosi: 22 t stvarnog tereta / korisna nosivost tereta od 22 t × 50 % km + 11 t stvarnog tereta / korisna nosivost tereta od 22 t × 50 % km = 75 %.

U studijama PEF-a navodi se stopa iskorištenosti koju je potrebno upotrijebiti za svaku vrstu modeliranog prijevoza kamionom i jasno se naznačuje uključuje li stopa iskorištenosti povratke bez tereta. Primjenjuju se sljedeće zadane stope iskorištenosti.

4.4.3.2.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz kombijem

Kombiji se često koriste za dostavu kućanstvima, npr. dostavu knjiga i odjeće ili dostavu kućanstvima iz maloprodajnih objekata. Ograničavajući faktor kombija je obujam, a ne masa. Ako nisu dostupne konkretne informacije za provedbu studije PEF-a, upotrebljava se kamion od <1,2 t sa zadanom stopom iskorištenosti od 50 %. Ako nije dostupan skup podataka za kamion od <1,2 t, upotrebljava se kamion od <7,5 t sa stopom iskorištenosti od 20 %. Kamion od <7,5 t s korisnom nosivošću tereta od 3,3 t i stopom iskorištenosti od 20 % ima isto opterećenje kao kombi s korisnom nosivošću tereta od 1,2 t i stopom iskorištenosti od 50 %.

4.4.3.3.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz koji vrši potrošač

Dodjeljivanje učinka automobila temelji se na obujmu. Najveći obujam koji treba razmotriti za prijevoz koji vrši potrošač iznosi 0,2 m3 (oko 1/3 prtljažnika od 0,6 m3). Za proizvode veće od 0,2 m3 treba razmotriti učinak prijevoza cijelog automobila. Za proizvode koji se prodaju u supermarketima ili trgovačkim centrima upotrebljava se obujam proizvoda (uključujući ambalažu i prazne prostore, primjerice između voća ili boca) za dodjeljivanje prijevoznih opterećenja među proizvodima koji se prevoze. Faktor dodjeljivanja izračunava se kao obujam proizvoda koji se prevozi podijeljen s 0,2 m3. Da bi se modeliranje pojednostavnilo, sve ostale vrste prijevoza koji vrši potrošač (primjerice, kupnja u specijaliziranim trgovinama ili kombinirana putovanja) modeliraju se kao da je riječ o prodaji putem supermarketa.

4.4.3.4.    Zadani scenariji – od dobavljača do tvornice

Kad je riječ o dobavljačima koji se nalaze u Europi, ako nisu dostupni konkretni podaci za provedbu studije PEF-a, upotrebljavaju se zadani podaci navedeni u nastavku.

Za ambalažne materijale od proizvodnih pogona do pogona za punjenje (osim stakla; vrijednosti se temelje na podacima Eurostata iz 2015. ( 25 )) upotrebljava se sljedeći scenarij:

Za prijevoz praznih boca primjenjuje se sljedeći scenarij:

Za sve ostale proizvode koji se prevoze od dobavljača do tvornice (vrijednosti se temelje na podacima Eurostata iz 2015. ( 26 )) primjenjuje se sljedeći scenarij:

Kad je riječ o dobavljačima koji se nalaze izvan Europe, ako nisu dostupni konkretni podaci za provedbu studije PEF-a, upotrebljavaju se zadani podaci navedeni u nastavku:

4.4.3.5.    Zadani scenariji – od tvornice do krajnjeg korisnika

Prijevoz od tvornice do krajnjeg korisnika (uključujući prijevoz koji vrši potrošač) uključuje se u fazu distribucije studije PEF-a. Ako nisu dostupne konkretne informacije, kao osnova se primjenjuje zadani scenarij naveden u nastavku. Korisnik metode mjerenja PEF-a određuje sljedeće vrijednosti (upotrebljavaju se konkretne informacije osim ako nisu dostupne):

Slika 3.

Zadani scenarij prijevoza

Ovo je zadani scenarij prijevoza od tvornice do korisnika prikazan na slici 3.

Za proizvode za višekratnu uporabu povratni prijevoz od maloprodajnog objekta/distribucijskog centra do tvornice modelira se uz prijevoz koji je potreban za odlazak u maloprodajni objekt/distribucijski centar. Upotrebljavaju se iste prijevozne udaljenosti kao od tvornice proizvoda do krajnjeg korisnika (vidjeti gore). Međutim, stopa iskorištenosti kamiona može biti ograničena obujmom ovisno o vrsti proizvoda.

Zamrznuti ili rashlađeni proizvodi prevoze se u zamrzivačima ili hladnjacima.

4.4.3.6.    Zadani scenariji – od prikupljanja na kraju životnog vijeka do obrade na kraju životnog vijeka

Prijevoz od mjesta na kojem se proizvodi prikupljaju na kraju njihova životnog vijeka do mjesta na kojem se obrađuju može već biti uključen u skupove podataka LCA-a za odlagališta otpada, spaljivanje i recikliranje.

Međutim, postoje neki slučajevi u kojima u studiji PEF-a mogu biti potrebni dodatni zadani podaci. Sljedeće vrijednosti upotrebljavaju se ako nisu dostupni bolji podaci:

4.4.4.    Kapitalna dobra – infrastruktura i oprema

Kapitalna dobra (uključujući infrastrukturu) i njihov kraj životnog vijeka trebalo bi isključiti, osim ako postoje dokazi iz prethodnih studija da su relevantni. Ako se kapitalna dobra uključe, u izvješću o PEF-u potrebno je jasno i podrobno objasniti zašto su relevantna te se mora izvijestiti o svim donesenim pretpostavkama.

4.4.5.    Skladištenje u distribucijskom centru ili maloprodajnom objektu

Aktivnosti skladištenja troše energiju i rashladne plinove. Upotrebljavaju se sljedeći zadani podaci, osim ako su dostupni bolji podaci.

Potrošnja energije u distribucijskom centru: potrošnja energije pri skladištenju iznosi 30 kWh/m2·godišnje i 360 MJ kupljenog (= sagorjelog u kotlu) ili 10 Nm3 prirodnog plina/m2·godišnje (ako upotrebljavate vrijednost po Nm3, nemojte zaboraviti uzeti u obzir emisije od izgaranja, ne samo proizvodnju prirodnog plina). Za centre koji imaju rashladne sustave dodatna uporaba energije za skladištenje u rashlađenom ili zamrznutom stanju iznosi 40 kWh/m3·godišnje (uz pretpostavku da su hladnjaci i zamrzivači visoki 2 m). Za centre sa skladištenjem na sobnoj temperaturi i u rashlađenom stanju: 20 % površine distribucijskog centra rashlađuje se ili zamrzava. Napomena: energija koja se upotrebljava za skladištenje u rashlađenom ili zamrznutom stanju samo je ona energija koja se upotrebljava za održavanje temperature,

Potrošnja energije u maloprodajnom objektu: zadanom vrijednosti smatra se opća potrošnja energije od 300 kWh/m2·godišnje za cijelu površinu zgrade. Za maloprodajni objekt specijaliziran za neprehrambene proizvode/proizvode koji nisu pića zadanom vrijednosti smatra se 150 kWh/m2·godišnje za cijelu površinu zgrade. Za maloprodajni objekt specijaliziran za prehrambene proizvode/pića zadanom vrijednosti treba smatrati 400 kWh/m2·godišnje za cijelu površinu zgrade uvećano za potrošnju energije za skladištenje u rashlađenom ili zamrznutom stanju od 1 900  kWh/m2·godišnje odnosno 2 700  kWh/m2·godišnje (PERIFEM i ADEME, 2014.).

Potrošnja i propuštanje rashladnih plinova u distribucijskim centrima s rashladnim sustavima: udio plina u hladnjacima i zamrzivačima iznosi 0,29 kg R404A po m2 (sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (OEFSR) za maloprodajni sektor ( 28 )). Uzima se u obzir godišnje propuštanje od 10 % (Palandre 2003.). Kad je riječ o dijelu rashladnih plinova koji ostaju u opremi na kraju životnog vijeka, 5 % se emitira na kraju životnog vijeka, a preostali dio tretira se kao opasni otpad.

Skladištenom proizvodu dodjeljuje se samo onaj dio emisija koje se emitiraju i resursa koji se troše u sustavima za skladištenje. To dodjeljivanje temelji se na prostoru (u m3) na kojem se proizvod skladišti i vremenu (u tjednima) tijekom kojeg se skladišti. Za to mora biti poznat ukupan kapacitet skladištenja sustava, a obujam određenog proizvoda i vrijeme skladištenja upotrebljavaju se za izračun faktora dodjeljivanja (kao omjer između stavki obujam određenog proizvoda * vrijeme i obujam kapaciteta skladištenja * vrijeme).

Pretpostavlja se da se u prosječnom distribucijskom centru skladišti 60 000  m3 proizvoda, od čega je 48 000  m3 namijenjeno skladištenju na sobnoj temperaturi, a 12 000  m3 skladištenju u rashlađenom ili zamrznutom stanju. Za 52 tjedna skladištenja pretpostavlja se zadani ukupni kapacitet skladištenja od 3 120 000 m3* tjedni/godina.

Pretpostavlja se da se u prosječnom maloprodajnom objektu skladišti 2 000  m3 proizvoda (pod pretpostavkom da 50 % površine zgrade od 2 000  m2 pokrivaju police koje su visoke 2 m) tijekom 52 tjedna, tj. 104 000  m3 × tjedni/godina.

4.4.6.    Postupak uzorkovanja

U nekim slučajevima korisnik metode mjerenja PEF-a treba postupak uzorkovanja radi ograničavanja prikupljanja podataka samo na reprezentativni uzorak pogona, poljoprivrednih gospodarstava itd. Korisnik metode mjerenja PEF-a mora i. odrediti u izvješću o PEF-u je li primijenjeno uzorkovanje, ii. slijediti zahtjeve opisane u ovom odjeljku i iii. navesti koji je pristup primijenjen.

Primjeri slučajeva u kojima može biti potreban postupak uzorkovanja oni su u kojima je u proizvodnju istog proizvoda uključeno više proizvodnih lokacija. Npr. ako ista sirovina/ulazni materijal dolazi s više lokacija ili ako se isti proces ustupa većem broju podizvođača/dobavljača.

Reprezentativni uzorak dobiva se putem stratificiranog uzorka, tj. onog u kojem je svaka pojedina potpopulacija (stratum) određene populacije odgovarajuće zastupljena unutar cjelovitog uzorka istraživačke studije.

Upotreba stratificiranog uzorka omogućuje veću preciznost od jednostavnog nasumičnog uzorka, pod uvjetom da su potpopulacije odabrane tako da su stavke iste potpopulacije što sličnije s obzirom na predmetne značajke. Osim toga, stratificirani uzorak jamči bolju obuhvaćenost populacije ( 29 ).

Sljedeći postupak primjenjuje se za odabir reprezentativnog uzorka kao stratificiranog uzorka:

4.4.6.1.    Kako definirati homogene potpopulacije (stratifikacija)

Stratifikacija je postupak podjele članova populacije u homogene podskupine (potpopulacije) prije uzorkovanja. Potpopulacije bi trebale biti uzajamno isključive: svaki element u populaciji dodjeljuje se samo jednoj potpopulaciji.

Pri utvrđivanju potpopulacija moraju se uzeti u obzir sljedeći aspekti:

Mogu se uključiti dodatni aspekti koje je potrebno razmotriti.

Broj potpopulacija izračunava se na sljedeći način:

Nsp = g * t * c [jednadžba 1.]

Ako se u obzir uzmu dodatni aspekti, broj potpopulacija izračunava se primjenom navedene formule i množenjem rezultata s brojem razreda utvrđenih za svaki dodatni aspekt (npr. one lokacije koje imaju uspostavljen sustav upravljanja okolišem ili sustav izvješćivanja o okolišu).

Primjer 1.

Utvrđivanje broja potpopulacija za sljedeću populaciju:

Svih 350 poljoprivrednika koji se nalaze u istoj regiji u Španjolskoj ima otprilike istu godišnju proizvodnju i upotrebljava iste tehnike berbe.

U tom slučaju:

g = 1

:

svi poljoprivrednici nalaze se u istoj zemlji

t = 1

:

svi poljoprivrednici upotrebljavaju iste tehnike berbe

c = 1

:

kapacitet poduzeća gotovo je isti (tj. imaju istu godišnju proizvodnju)

Nsp = g * t * c = 1 * 1 * 1 = 1

Za samo jednu potpopulaciju može se utvrditi da se podudara s populacijom.

Primjer 2.

350 poljoprivrednika raspoređeno je u trima zemljama (100 u Španjolskoj, 200 u Francuskoj i 50 u Njemačkoj). Upotrebljavaju se dvije tehnike berbe, koje se uvelike razlikuju (Španjolska: 70 poljoprivrednika upotrebljava tehniku A, 30 tehniku B; Francuska: 100 poljoprivrednika upotrebljava tehniku A, 100 tehniku B; Njemačka: 50 poljoprivrednika upotrebljava tehniku A). Kapacitet poljoprivrednika s obzirom na godišnju proizvodnju varira od 10 000  t do 100 000  t. Prema stručnoj prosudbi/relevantnoj literaturi procjenjuje se da se poljoprivrednici čija je godišnja proizvodnja manja od 50 000  t potpuno razlikuju u pogledu učinkovitosti od poljoprivrednika čija je godišnja proizvodnja veća od 50 000  t. Na temelju godišnje proizvodnje definiraju se dva razreda poduzeća: razred 1. ako je proizvodnja manja od 50 000  t i razred 2. ako je proizvodnja veća od 50 000  t. (Španjolska: 80 poljoprivrednika pripada razredu 1., 20 razredu 2.; Francuska: 50 poljoprivrednika pripada razredu 1., 150 razredu 2.; Njemačka: 50 poljoprivrednika pripada razredu 1.).

Tablica 6. uključuje pojedinosti o populaciji.

U ovom slučaju:

g = 3

:

tri zemlje

t = 2

:

utvrđene su dvije tehnike berbe

c = 2

:

utvrđena su dva razreda proizvodnje

Nsp = g * t * c = 3 * 2 * 2 = 12

Moguće je utvrditi najviše 12 potpopulacija koje su sažete u tablici 7.:

4.4.6.2.    Kako definirati veličinu poduzorka na razini potpopulacije

Nakon što se utvrde potpopulacije, izračunava se veličina uzorka za svaku potpopulaciju (veličina poduzorka). Moguća su dva alternativna pristupa:

Potrebna veličina poduzorka izračunava se primjenom kvadratnog korijena veličine potpopulacije.

Odabrani pristup navodi se u izvješću o PEF-u. Isti se pristup primjenjuje za sve odabrane potpopulacije.

Primjer

4.4.6.3.    Kako definirati uzorak za populaciju

Reprezentativni uzorak populacije odgovara zbroju poduzoraka na razini potpopulacije.

4.4.6.4.    Što učiniti ako je potrebno zaokruživanje

Ako je potrebno zaokruživanje, primjenjuje se opće matematičko pravilo:

4.4.7.    Zahtjevi za modeliranje za fazu uporabe

Faza uporabe često uključuje više procesa. Razlikuju se i. procesi neovisni o proizvodu i ii. procesi ovisni o proizvodu.

Procesi ovisni o proizvodu uključuju se u granicu sustava studije PEF-a. Procesi neovisni o proizvodu isključuju se iz granice sustava i mogu se navesti kvalitativne informacije.

Za konačne proizvode izvješćuje se o rezultatima LCIA-a za i. ukupan životni ciklus i ii. ukupan životni ciklus bez faze uporabe.

4.4.7.1.    Pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup

Modeliranje faze uporabe može se provesti na različite načine. Vrlo često se povezani učinci i aktivnosti modeliraju u potpunosti, npr. ukupna potrošnja električne energije pri uporabi aparata za kavu ili ukupno vrijeme kuhanja i povezana potrošnja plina pri kuhanju tjestenine. U tim slučajevima procesi faze uporabe za pijenje kave ili jedenje tjestenine povezani su s glavnom funkcijom proizvoda (to se naziva „pristup povezan s glavnom funkcijom”).

U nekim slučajevima uporaba jednog proizvoda može utjecati na učinak drugog proizvoda na okoliš, kako je opisano u sljedećim primjerima.

U tim slučajevima proizvodu bi se trebale dodijeliti samo dodatne aktivnosti i procesi (npr. papir za ponovno proizvedeni tonerski uložak i energija za bateriju). Metoda dodjeljivanja uključuje uzimanje svih povezanih proizvoda u sustavu (u ovom slučaju papir i energija) i dodjeljivanje viška potrošnje tih povezanih proizvoda onom proizvodu koji se smatra odgovornim za taj višak. Za to je potrebno postaviti referentni iznos potrošnje (npr. energije i materijala) za svaki povezani proizvod, što se odnosi na najmanju potrošnju koja je nužna za pružanje funkcije. Potrošnja iznad te referentne vrijednosti (delta) zatim će se dodijeliti proizvodu (to se naziva „delta-pristup”) ( 30 ).

Taj pristup primjenjuje se samo za povećanje učinaka i uzimanje u obzir dodatne potrošnje iznad referentne vrijednosti. Da bi se odredila referentna situacija, u obzir se uzima sljedeće, ako je dostupno:

Korisnik metode mjerenja PEF-a može odlučiti koji se pristup zauzima i opisuje primijenjeni pristup u izvješću o PEF-u (pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup).

4.4.7.2.    Modeliranje faze uporabe

U Prilogu II. dijelu D navedeni su zadani podaci koje je potrebno upotrijebiti za modeliranje aktivnosti faze uporabe. Ako su dostupni, trebali bi se upotrijebiti bolji podaci, koji se moraju transparentno prikazati i obrazložiti u izvješću o PEF-u.

4.4.8.    Reciklirani udio i modeliranje kraja životnog vijeka

Reciklirani udio i kraj životnog vijeka modeliraju se primjenom formule kružnog otiska u fazi životnog ciklusa u kojoj se aktivnost odvija. U sljedećim odjeljcima opisuju se formula i parametri koje je potrebno upotrijebiti i način na koji se primjenjuju na konačne proizvode i poluproizvode (odjeljak 4.4.8.12.).

4.4.8.1.    Formula kružnog otiska (CFF)

Formula kružnog otiska kombinacija je „materijal + energija + odlaganje”, tj.:

Jednadžba 3.

formula kružnog otiska (CFF)

Parametri formule kružnog otiska

A

:

faktor dodjeljivanja opterećenja i kredita između dobavljača i korisnika recikliranih materijala.

B

:

faktor dodjeljivanja procesâ energetske oporabe. Primjenjuje se na opterećenja i kredite.

Qsin

:

kvaliteta ulaznog sekundarnog materijala, tj. kvaliteta recikliranog materijala u točki zamjene.

Qsout

:

kvaliteta izlaznog sekundarnog materijala, tj. kvaliteta materijala koji se može reciklirati u točki zamjene.

Qp

:

kvaliteta primarnog materijala, tj. kvaliteta primarne sirovine.

R1

:

udio materijala u ulaznim tokovima proizvodnje koji je recikliran iz prethodnog sustava.

R2

:

udio materijala u proizvodu koji će se reciklirati (ili ponovno upotrijebiti) u kasnijem sustavu. Stoga se pomoću R2 uzimaju u obzir neučinkovitosti procesa prikupljanja i recikliranja (ili ponovne uporabe). R2 se mjeri na izlazu iz postrojenja za recikliranje.

R3

:

udio materijala u proizvodu koji se upotrebljava za energetsku oporabu na kraju životnog vijeka.

Erecycled (Erec)

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja recikliranog (ponovno upotrijebljenog) materijala, uključujući procese prikupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

ErecyclingEoL (ErecEoL)

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja na kraju životnog vijeka, uključujući procese prikupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

Ev

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine.

E*v

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine za koju se pretpostavlja da je zamijenjena materijalima koji se mogu reciklirati.

EER

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa energetske oporabe (npr. spaljivanje uz energetsku oporabu, odlaganje otpada na odlagališta uz energetsku oporabu itd.).

ESE,heat i ESE,elec

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji bi proizašli iz posebnog zamijenjenog izvora energije, topline odnosno električne energije.

ED

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz odlaganja otpadnog materijala na kraju životnog vijeka analiziranog proizvoda, bez energetske oporabe.

XER,heat i XER,elec

:

učinkovitost procesa energetske oporabe za toplinu i električnu energiju.

LHV

:

niža vrijednost zagrijavanja materijala u proizvodu koji se koristi za energetsku oporabu.

Korisnici metode mjerenja PEF-a izvješćuju o svim primijenjenim parametrima. Zadane vrijednosti za neke parametre (A, R1, R2, R3 i Qs/Qp za ambalažu) dostupne su u Prilogu II. dijelu C (dodatne pojedinosti vidjeti u sljedećim odjeljcima): korisnici metode mjerenja PEF-a upućuju na verziju Priloga II. dijela C koju upotrebljavaju ( 31 ).

4.4.8.2.    Faktor A

Faktorom A dodjeljuju se opterećenja i krediti od recikliranja i proizvodnje primarne sirovine dvama životnim ciklusima (tj. onom u kojem se pruža i onom u kojem se upotrebljava reciklirani materijal) i njime se nastoje odraziti tržišne okolnosti.

Faktor A jednak 1 odražavao bi pristup 100 : 0 (tj. krediti se daju samo recikliranom udjelu), a faktor A jednak 0 odražavao bi pristup 0 : 100 (tj. krediti se daju samo materijalima koji se mogu reciklirati na kraju životnog vijeka).

U studijama PEF-a vrijednosti faktora A moraju biti u rasponu 0,2 ≤ A ≤ 0,8 kako bi se uvijek prikazala oba aspekta recikliranja (reciklirani udio i mogućnost recikliranja na kraju životnog vijeka).

Pokretač koji određuje vrijednosti faktora A je analiza tržišne situacije. To znači:

Zadane vrijednosti A specifične za primjenu i materijal dostupne su u Prilogu II. dijelu C. Za odabir vrijednosti A koju je potrebno upotrijebiti u studiji PEF-a primjenjuje se sljedeći postupak (hijerarhijskim redoslijedom):

4.4.8.3.    Faktor B

Faktor B upotrebljava se kao faktor dodjeljivanja procesâ energetske oporabe. Primjenjuje se na opterećenja i kredite. Krediti se odnose na količinu prodane topline i električne energije, a ne na ukupnu proizvedenu energiju, uzimajući u obzir relevantne varijacije u 12-mjesečnom razdoblju, npr. za toplinu.

U studijama PEF-a vrijednost B standardno iznosi 0, osim ako je dostupna neka druga primjerena vrijednost u Prilogu II. dijelu C.

Kako bi se izbjeglo dvostruko računanje između trenutačnog i kasnijeg sustava kad je riječ o energetskoj oporabi, kasniji sustav modelira svoju uporabu energije iz procesâ energetske oporabe kao primarnu energiju (ako je vrijednost B postavljena na vrijednost koja nije 0 u sustavu na početku lanca opskrbe, korisnik metode mjerenja PEF-a osigurava da nema dvostrukog računanja).

4.4.8.4.    Točka zamjene

Nužno je odrediti točku zamjene za primjenu dijela „materijala” formule. Točka zamjene je točka u lancu vrijednosti u kojoj sekundarni materijali zamjenjuju primarne materijale.

Točku zamjene trebalo bi utvrditi u odnosu na proces u kojem ulazni tokovi dolaze iz 100 % primarnih izvora i 100 % sekundarnih izvora (razina 1. na slici 4.). U nekim slučajevima točka zamjene može se utvrditi nakon što dođe do određenog miješanja tokova primarnih i sekundarnih materijala (razina 2. na slici 4.).

Točka zamjene na toj razini može se primijeniti samo ako se u skupovima podataka koji se upotrebljavaju za modeliranje, npr. Erec i Ev, uzmu u obzir stvarni (prosječni) tokovi s obzirom na primarni i sekundarni materijal. Na primjer, ako Erec odgovara „proizvodnji 1 t sekundarnog materijala” (vidjeti sliku 4.) i ima prosječan ulaz od 10 % iz primarnih sirovina, u skup podataka Erec uključuje se količina primarnih materijala zajedno s njihovim opterećenjima za okoliš.

Slika 4.

Točka zamjene na razini 1. i razini 2.

Slika 4. je shematski prikaz generičke situacije (tokovi su 100 % primarni i 100 % sekundarni). U praksi se u nekim situacijama može utvrditi više točaka zamjene u različitim koracima lanca vrijednosti, kako je prikazano na slici 5., ako se npr. otpadak dviju različitih kvaliteta obrađuje u različitim koracima.

Slika 5.

Primjer točaka zamjene u različitim koracima lanca vrijednosti.

4.4.8.5.    Omjeri kvalitete: Qsin/Qp i Qsout/Qp

U formuli kružnog otiska upotrebljavaju se dva omjera kvalitete kako bi se u obzir uzela kvaliteta ulaznih i izlaznih recikliranih materijala: Qsin/Qp i Qsout/Qp.

Ističu se dva slučaja.

Omjeri kvalitete određuju se u točki zamjene i po primjeni ili materijalu.

Kvantifikacija omjera kvalitete temelji se na sljedećem:

Ambalažni materijali koji se upotrebljavaju u industriji često su isti u različitim sektorima i skupinama proizvoda: u Prilogu II. dijelu C nalazi se radni list s vrijednostima Qsin/Qp i Qsout/Qp primjenjivima na ambalažne materijale. Poduzeće koje provodi studiju PEF-a može upotrijebiti različite vrijednosti, koje se moraju transparentno prikazati i obrazložiti u izvješću o PEF-u.

4.4.8.6.    Reciklirani udio (R1)

Primijenjene vrijednosti R1 specifične su za poduzeće ili zadane sekundarne vrijednosti (specifične za primjenu) ovisno o informacijama koje su dostupne poduzeću koje provodi studiju PEF-a. Zadane sekundarne vrijednosti R1 (specifične za primjenu) dostupne su u Prilogu II. dijelu C. Za odabir vrijednosti R1 koju je potrebno upotrijebiti u studiji PEF-a primjenjuje se sljedeći postupak (hijerarhijskim redoslijedom):

Primijenjene vrijednosti R1 podliježu verifikaciji studije PEF-a.

4.4.8.7.    Smjernice za uporabu vrijednosti R1 specifičnih za poduzeće

Pri uporabi vrijednosti R1 specifičnih za poduzeće koje ne iznose 0 obavezna je sljedivost duž lanca opskrbe. Moraju se slijediti sljedeće opće smjernice:

Kad je riječ o ambalažnoj industriji, preporučuju se sljedeće smjernice za pojedine industrije.

4.4.8.8.    Smjernice o postupanju s pretpotrošačkim otpadom

Pri postupanju s pretpotrošačkim otpadom mogu se primijeniti dvije opcije.

Opcija 1.: učinci za proizvodnju ulaznog materijala koji dovodi do predmetnog pretpotrošačkog otpada dodjeljuju se sustavu proizvoda koji je proizveo taj otpad. Otpad se deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio. Granice sustava i zahtjevi za modeliranje pri primjeni formule kružnog otiska prikazani su na slici 6.

Slika 6.

Opcija modeliranja ako se pretpotrošački otpad deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio

Opcija 2.: svaki materijal koji kruži unutar procesnog lanca ili skupine procesnih lanaca isključuje se iz definicije kao reciklirani udio i ne uključuje se u R1. Otpad se ne deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio. Granice sustava i zahtjevi za modeliranje pri primjeni formule kružnog otiska prikazani su na slici 7.

Slika 7.

Opcija modeliranja ako se pretpotrošački otpad ne deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio

4.4.8.9.    Izlazna stopa recikliranja (R2)

Parametar R2 odnosi se na „izlaznu stopu recikliranja”: na slici 8. daje se vizualni prikaz. Često su dostupne vrijednosti za točku 8. ( 32 ) na slici 8., stoga se te vrijednosti moraju izmijeniti kako bi odgovarale stvarnoj izlaznoj stopi recikliranja (točka 10.) uzimajući u obzir moguće procesne gubitke. Na slici 8. izlazna stopa recikliranja (R2) odgovara točki 10.

Slika 8.

Pojednostavnjena shema prikupljanja i recikliranja materijala

Dizajn i sastav proizvoda odredit će je li njegov materijal stvarno prikladan za recikliranje. Stoga se prije odabira odgovarajuće vrijednosti R2 procjenjuje mogućnost recikliranja materijala, a studija PEF-a uključuje izjavu o mogućnosti recikliranja materijala/proizvoda.

Izjava o mogućnosti recikliranja dostavlja se zajedno s evaluacijom mogućnosti recikliranja koja uključuje dokaze za sljedeća tri kriterija (kako je opisano u normi EN ISO 14021:2016, u odjeljku 7.7.4. „Metodologija ocjene”):

Ako jedan kriterij nije ispunjen ili ako smjernice određenog sektora o mogućnosti recikliranja ukazuju na ograničenu mogućnost recikliranja, primjenjuje se vrijednost R2 od 0 %. Točke 1. i 3. mogu se dokazati statističkim podacima o recikliranju, koji bi se trebali odnositi na pojedinu zemlju i dobiti od industrijskih udruženja ili nacionalnih tijela. Približna vrijednost za dokaz iz točke 3. može se dobiti primjenom, primjerice, dizajna za procjenu mogućnosti recikliranja navedene u normi EN 13430 Recikliranje materijala (Prilozi A i B) ili drugih smjernica pojedinog sektora o mogućnosti recikliranja.

Zadane vrijednosti R2 specifične za primjenu dostupne su u Prilogu II. dijelu C. Za odabir vrijednosti R2 koju je potrebno upotrijebiti u studiji PEF-a slijedi se sljedeći postupak:

Valja napomenuti da se Komisiji mogu dostaviti nove vrijednosti R2 za primjenu u Prilogu II. dijelu C. Nove predložene vrijednosti R2 (na temelju novih statističkih podataka) dostavljaju se zajedno s izvješćem o studiji u kojem se navode izvori i izračuni te ih preispituje vanjska neovisna treća strana. Komisija će odlučiti jesu li nove vrijednosti prihvatljive i mogu li se primijeniti u ažuriranoj verziji Priloga II. dijela C. Nakon što se nove vrijednosti R2 uključe u Prilog II. dio C, mogu se upotrebljavati u svim studijama PEF-a.

Primijenjene vrijednosti R2 podliježu verifikaciji.

4.4.8.10.    Vrijednost R3

Vrijednost R3 je udio materijala u proizvodu koji se upotrebljava za energetsku oporabu na kraju životnog vijeka. Primijenjene vrijednosti R3 specifične su za poduzeće ili zadane vrijednosti iz Priloga II. dijela C ovisno o informacijama koje su dostupne poduzeću koje provodi studiju PEF-a. Za odabir vrijednosti R3 koju je potrebno upotrijebiti u studiji PEF-a primjenjuje se sljedeći postupak (hijerarhijskim redoslijedom).

Primijenjene vrijednosti R3 podliježu verifikaciji.

4.4.8.11.    Erecycled (Erec) i ErecyclingEoL (ErecEoL)

Erec i ErecEoL su posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja recikliranog materijala odnosno na kraju životnog vijeka. Granicom sustava za Erec i ErecEoL uzimaju se u obzir sve emisije i potrošeni resursi počevši od prikupljanja do definirane točke zamjene.

Ako je točka zamjene utvrđena na „razini 2.”, Erec i ErecEoL modeliraju se primjenom stvarnih ulaznih tokova. Stoga, ako dio ulaznih tokova potječe od primarnih sirovina, uključuje se u skupove podataka koji se upotrebljavaju za modeliranje Erec i ErecEoL.

U nekim slučajevima Erec može odgovarati vrijednosti ErecEoL, na primjer ako dolazi do zatvorenih petlji.

4.4.8.12.    E*v

E*v su posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine za koju se pretpostavlja da je zamijenjena materijalima koji se mogu reciklirati. Ako je zadani E*v jednak Ev, korisnik pretpostavlja da materijal koji se može reciklirati na kraju životnog vijeka zamjenjuje istu primarnu sirovinu koja je upotrijebljena na ulaznoj strani za proizvodnju materijala koji se može reciklirati.

Ako je E*v različit od Ev, korisnik mora dokazati da materijal koji se može reciklirati zamjenjuje različitu primarnu sirovinu od one od koje se proizvodi materijal koji se može reciklirati.

Ako E*v ≠ Ev, E*v predstavlja stvarnu količinu primarne sirovine koja je zamijenjena materijalom koji se može reciklirati. U tim slučajevima E*v se ne množi s Qsout/Qp jer se taj parametar neizravno uzima u obzir pri izračunu „stvarne količine” zamijenjene primarne sirovine. Takva količina izračunava se uzimajući u obzir da zamijenjena primarna sirovina i materijal koji se može reciklirati ispunjavaju istu funkciju u pogledu aspekata „koliko dugo” i „kako dobro”. E*v određuje se na temelju dokaza o stvarnoj zamjeni odabrane primarne sirovine.

4.4.8.13.    Kako primijeniti formulu na poluproizvode (studije od kolijevke do vrata)

U studijama PEF-a od kolijevke do vrata ne uzimaju se u obzir parametri povezani s krajem životnog vijeka proizvoda (tj. mogućnost recikliranja na kraju životnog vijeka, energetska oporaba, odlaganje).

Ako se formula primjenjuje u studijama PEF-a za poluproizvode (studije od kolijevke do vrata), korisnik studije PEF-a:

U tablici 9. nalazi se sažetak načina primjene formule kružnog otiska ovisno o tome usmjerava li se studija na konačne proizvode ili poluproizvode.

4.4.8.14.    Kako postupati sa specifičnim aspektima

Oporaba pepela s rešetke ložišta ili taloga od spaljivanja

Oporaba pepela s rešetke ložišta ili taloga uključuje se u vrijednost R2 (izlazna stopa recikliranja) izvornog proizvoda/materijala. Njihova obrada spada u ErecEoL.

Odlaganje otpada na odlagališta i spaljivanje uz energetsku oporabu

Kad god proces, kao što je odlaganje otpada na odlagališta uz energetsku oporabu ili spaljivanje krutog komunalnog otpada uz energetsku oporabu, vodi do energetske oporabe, modelira se u dijelu „energija” u jednadžbi 3. (formula kružnog otiska). Kredit se izračunava na temelju količine izlazne energije koja se upotrebljava izvan procesa.

Kruti komunalni otpad

Prilog II. dio C sadržava zadane vrijednosti po zemlji koje se upotrebljavaju za kvantifikaciju udjela koji odlazi na odlagališta otpada i udjela koji odlazi na spaljivanje, osim ako su dostupne vrijednosti specifične za lanac opskrbe.

Kompost i anaerobna razgradnja/obrada otpadnih voda

Kompost, uključujući digestat koji dolazi od anaerobne razgradnje, tretira se u dijelu „materijal” (jednadžba 3.) kao recikliranje, pri čemu je A = 0,5. Dio energije od anaerobne razgradnje tretira se kao normalan proces energetske oporabe u dijelu „energija” u

jednadžbi 3. (formula kružnog otiska).

Otpadni materijali koji se upotrebljavaju kao gorivo

Ako se otpadni materijal upotrebljava kao gorivo (npr. otpadna plastika koja se upotrebljava kao gorivo u cementnim pećima), tretira se kao proces energetske oporabe u dijelu „energija” u

jednadžbi 3. (formula kružnog otiska).

Modeliranje složenih proizvoda

Kad se razmatraju složeni proizvodi (npr. tiskane pločice s vodovima) sa složenim upravljanjem krajem životnog vijeka, u zadanim skupovima podataka za procese obrade na kraju životnog vijeka možda se već primjenjuje formula kružnog otiska. Zadane vrijednosti parametara odnose se na one iz Priloga II. dijela C i dostupne su kao metapodatkovne informacije u skupu podataka. Popis materijala (BoM) trebao bi se uzeti kao početna točka za izračune ako nisu dostupni zadani podaci.

Ponovna uporaba i preoblikovanje

Ako ponovna uporaba/preoblikovanje proizvoda rezultira proizvodom s različitim specifikacijama proizvoda (pružanje druge funkcije), to se smatra dijelom formule kružnog otiska, kao oblik recikliranja. Stari dijelovi koji su promijenjeni pri preoblikovanju modeliraju se na temelju formule kružnog otiska.

U tom slučaju aktivnosti ponovne uporabe/preoblikovanja spadaju u parametar ErecEoL, a alternativna pružena funkcija (ili izbjegnuta proizvodnja dijelova ili komponenti) spada u parametar E*v.

4.4.9.    Produljeni životni vijek proizvoda

Produljenje životnog vijeka proizvoda zahvaljujući ponovnoj uporabi ili preoblikovanju može rezultirati sljedećim:

4.4.9.1.    Stope ponovne uporabe (situacija 1. u odjeljku 4.4.9.)

Stopa ponovne uporabe je broj upotreba materijala u tvornici. Često se naziva i stopa putovanja, vrijeme ponovne uporabe ili broj rotacija. Može se izraziti kao apsolutni broj ponovnih uporaba ili kao postotak stope ponovne uporabe.

Na primjer: stopa ponovne uporabe od 80 % jednaka je pet ponovnih uporaba. U jednadžbi 4. prikazana je pretvorba:

Broj ovdje primijenjenih ponovnih uporaba odnosi se na ukupan broj uporaba tijekom životnog vijeka materijala. Uključuje prvu uporabu i sve kasnije ponovne uporabe.

4.4.9.2.    Kako primijeniti i modelirati „stopu ponovne uporabe” (situacija 1. u odjeljku 4.4.9.)

Broj ponovnih uporaba materijala utječe na ekološki profil proizvoda u različitim fazama životnog ciklusa. U sljedećih pet koraka objašnjeno je kako korisnik mora modelirati različite faze životnog ciklusa s materijalima za višekratnu uporabu, pri čemu kao primjer služi ambalaža.

4.4.9.3.    Stope ponovne uporabe ambalaže

Sustav povrata ambalaže organizira:

To može utjecati na životni vijek materijala i izvor podataka koji je potrebno upotrijebiti. Stoga je važno razdvojiti ta dva sustava povrata.

Kad je riječ o inventarima ambalaže u vlasništvu poduzeća, stopa ponovne uporabe izračunava se pomoću podataka specifičnih za lanac opskrbe. Ovisno o podacima koji su dostupni unutar poduzeća mogu se primijeniti dva pristupa izračuna (vidjeti opcije „a” i „b” u nastavku). Kao primjer služe povratne staklene boce, ali izračuni su primjenjivi i za drugu ambalažu za višekratnu uporabu u vlasništvu poduzeća.

Opcija „a”: uporaba podataka specifičnih za lanac opskrbe na temelju stečenog iskustva tijekom životnog vijeka prethodnog inventara staklenih boca. To je najtočniji način za izračun stope ponovne uporabe boca za prethodni inventar boca i prikladna je procjena za trenutačni inventar boca. Prikupljaju se sljedeći podaci specifični za lanac opskrbe:

Ta opcija izračuna primjenjuje se:

Podaci su specifični za lanac opskrbe i verificiraju se u postupku verifikacije i validacije, uključujući obrazloženje za odabir metode.

Opcija „b”: ako se ne prate stvarni podaci, izračun se djelomično temelji na pretpostavkama. Budući da se donose pretpostavke, ta je opcija manje točna i stoga se primjenjuju konzervativne/sigurne procjene. Potrebni su sljedeći podaci:

Ta opcija izračuna upotrebljava se ako opcija „a” nije primjenjiva (npr. prethodni inventar ne može poslužiti kao referentna vrijednost). Korišteni podaci verificiraju se u postupku verifikacije i validacije, uključujući razlog za odabir između opcije „a” i opcije „b”.

4.4.9.4.    Prosječne stope ponovne uporabe za inventare u vlasništvu poduzeća

U studijama PEF-a u čijem su opsegu inventari ambalaže za višekratnu uporabu u vlasništvu poduzeća upotrebljavaju se stope ponovne uporabe specifične za poduzeće, izračunane pomoću pravila navedenih u odjeljku 4.4.9.3.

4.4.9.5.    Prosječne stope ponovne uporabe za inventare kojima upravljaju treće strane

U studijama PEF-a u čijem su opsegu inventari ambalaže za višekratnu uporabu kojima upravljaju treće strane upotrebljavaju se sljedeće stope ponovne uporabe, osim ako su dostupni kvalitetniji podaci:

Korisnik metode mjerenja PEF-a može upotrebljavati druge vrijednosti ako su opravdane i ako se navedu izvori podataka.

Korisnik metode mjerenja PEF-a navodi jesu li u opsegu studije bili inventari u vlasništvu poduzeća ili oni kojima upravljaju treće strane i primijenjenu metodu izračuna ili zadane stope ponovne uporabe.

4.4.10.    Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova

U metodi mjerenja PEF-a razlikuju se tri glavne kategorije emisija i uklanjanja stakleničkih plinova, od kojih svaka doprinosi razinama unutar posebne potkategorije u okviru kategorije učinka „klimatskih promjena”:

Trenutačno se pri izračunu pokazatelja klimatskih promjena ne uzimaju u obzir krediti povezani s privremenim i trajnim skladištenjem ugljika i/ili odgođenim emisijama. To znači da se za sve emisije i uklanjanja smatra da se odvijaju „sada” i ne postoji diskontiranje emisija tijekom vremena (u skladu s normom EN ISO 14067:2018). Razmotrit će se nove okolnosti kako bi metoda bila ažurirana u skladu sa znanstvenim dokazima i sporazumom na temelju stručnih spoznaja.

O potkategorijama „klimatske promjene – fosilni ugljik”, „klimatske promjene – biogeni ugljik” i „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” izvješćuje se zasebno ako svaka pojedinačno pokazuje doprinos veći od 5 % ( 37 ) ukupnoj ocjeni klimatskih promjena.

4.4.10.1.    Potkategorija 1.: Klimatske promjene – fosilni ugljik

Ova kategorija obuhvaća emisije stakleničkih plinova u sve medije koje potječu iz oksidacije i/ili redukcije fosilnih goriva putem njihove transformacije ili razgradnje (npr. izgaranje, digestija, odlaganje otpada na odlagališta itd.). Ta kategorija učinka uključuje emisije iz treseta (korištenog kao gorivo) i kalcinacije te apsorpciju zbog karbonizacije.

Apsorpcija CO2 iz fosilnih goriva i povezane emisije (npr. zbog karbonizacije) modeliraju se na pojednostavnjen način pri izračunu profila PEF-a (što znači da se ne modeliraju emisije ni apsorpcija). Ako su saznanja o količini apsorpcije CO2 iz fosilnih goriva potrebna za dodatne informacije o okolišu, apsorpcija CO2 može se modelirati pomoću toka „ugljikov dioksid (fosilni), resursi iz zraka”.

Tokovi koji spadaju u tu definiciju modeliraju se dosljedno s elementarnim tokovima u najnovijem referentnom paketu ekološkog otiska i imenuju se tako da završavaju s „(fosilni)”, ako je dostupno (npr. „ugljikov dioksid (fosilni)” i „metan (fosilni)”).

4.4.10.2.    Potkategorija 2.: Klimatske promjene – biogeni ugljik

Ova potkategorija obuhvaća i. emisije ugljika u zrak (CO2, CO i CH4) koje potječu iz oksidacije i/ili smanjenja nadzemne biomase putem njegove transformacije ili razgradnje (npr. izgaranje, digestija, kompostiranje, odlaganje otpada na odlagališta) i ii. apsorpciju CO2 iz atmosfere fotosintezom tijekom rasta biomase, tj. koja odgovara udjelu ugljika u proizvodima, biogorivima ili nadzemnim ostacima biljaka kao što su biljni otpad i mrtvo drvo. Izmjene ugljika iz zavičajnih šuma ( 38 ) modeliraju se u potkategoriji 3. (uključujući povezane emisije iz tla, dobivene proizvode ili ostatke).

Zahtjevi za modeliranje: tokovi koji spadaju u tu definiciju modeliraju se dosljedno s elementarnim tokovima u najnovijoj verziji paketa ekološkog otiska i imenuju se tako da završavaju s „(biogeni)”. Za modeliranje tokova biogenog ugljika primjenjuje se masovno dodjeljivanje.

Pojednostavnjen pristup modeliranju trebalo bi upotrijebiti samo ako se modeliraju tokovi koji utječu na rezultate učinka klimatskih promjena (točnije, emisije biogenog metana). Ta opcija može se primjenjivati, na primjer, na studije PEF-a za hranu jer se njome izbjegava modeliranje ljudske probave, a s vremenom se dolazi na nultu ravnotežu. U tom se slučaju primjenjuju sljedeća pravila:

Kad je riječ o poluproizvodima (od kolijevke do vrata), o udjelu biogenog ugljika na vratima tvornice (fizički udio) uvijek se izvješćuje kao o „dodatnim tehničkim informacijama”.

4.4.10.3.    Potkategorija 3.: klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta (LULUC)

U ovoj potkategoriji uzimaju se u obzir apsorpcija i emisije ugljika (CO2, CO i CH4) koje potječu od promjena zaliha ugljika uzrokovanih prenamjenom i uporabom zemljišta. Ta potkategorija uključuje izmjene biogenog ugljika zbog krčenja šuma, izgradnje cesta ili drugih aktivnosti povezanih s tlom (uključujući emisije ugljika iz tla). Kad je riječ o zavičajnim šumama, sve povezane emisije CO2 uključuju se i modeliraju u ovoj potkategoriji (uključujući povezane emisije iz tla, proizvode dobivene iz zavičajnih šuma ( 39 ) i ostatke), a njihova se apsorpcija CO2 isključuje.

Razlikuju se izravna i neizravna prenamjena zemljišta. Izravna prenamjena zemljišta posljedica je pretvorbe iz jedne vrste uporabe zemljišta u drugu, što se odvija na određenom pokrovu zemljišta i može dovesti do promjena u zalihama ugljika tog konkretnog zemljišta, ali ne i u drugim sustavima. Primjer izravne prenamjene zemljišta je prenamjena zemljišta korištenog za uzgoj usjeva u industrijsko zemljište ili prenamjena iz šumskog zemljišta u poljoprivredno zemljište.

Do neizravne prenamjene zemljišta dolazi kad određena prenamjena zemljišta ili sirovina koje se uzgajaju na tom zemljištu uzrokuje prenamjene zemljišta izvan granice sustava, tj. na drugim vrstama uporabe zemljišta. Metodom mjerenja PEF-a razmatra se samo izravna prenamjena zemljišta, a neizravna se zbog nedostatka dogovorene metodologije ne uzima u obzir u studijama PEF-a. Neizravna prenamjena zemljišta može se uključiti u dodatne informacije o okolišu.

Zahtjevi za modeliranje: tokovi koji spadaju u tu definiciju modeliraju se dosljedno s elementarnim tokovima u najnovijoj verziji paketa ekološkog otiska i imenuju se tako da završavaju s „(prenamjena zemljišta)”. Apsorpcija i emisije biogenog ugljika uključuju se u inventar zasebno za svaki elementarni tok. Kad je riječ o prenamjeni zemljišta: sve emisije i uklanjanja ugljika modeliraju se u skladu sa smjernicama za modeliranje iz dokumenta PAS 2050:2011 (BSI 2011.) i dodatnim dokumentom PAS2050-1:2012 (BSI 2012.) za hortikulturne proizvode.

Citat iz dokumenta PAS 2050:2011 (BSI 2011.):

„Velike emisije stakleničkih plinova mogu se pojaviti kao posljedica prenamjene zemljišta. Uklanjanja kao izravna posljedica prenamjene zemljišta (a ne kao rezultat praksi dugoročnog gospodarenja) obično se ne događaju, iako je prepoznato da do toga može doći u posebnim okolnostima. Primjer izravne prenamjene zemljišta je prenamjena zemljišta korištenog za uzgoj usjeva u industrijsko zemljište ili prenamjena iz šumskog zemljišta u poljoprivredno zemljište. Moraju se uključiti svi oblici prenamjena zemljišta koji dovode do emisija ili uklanjanja. Neizravna prenamjena zemljišta odnosi se na one prenamjene zemljišta koje nastaju kao posljedica prenamjena zemljišta na nekom drugom mjestu. Iako emisije stakleničkih plinova nastaju i od neizravne prenamjene zemljišta, metode i zahtjevi u pogledu podataka za izračun tih emisija još se nisu u potpunosti razradili. Stoga nije uključena procjena emisija koje proizlaze iz neizravne prenamjene zemljišta.

Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova koji proizlaze iz izravne prenamjene zemljišta procjenjuju se s obzirom na sve ulazne tokove u životnom ciklusu proizvoda koji potječe s tog zemljišta i uključuju se u procjenu emisija stakleničkih plinova. Emisije koje potječu od proizvoda procjenjuju se na osnovi zadanih vrijednosti prenamjene zemljišta navedenih u Prilogu C dokumenta PAS 2050:2011, osim ako su dostupni bolji podaci. Kad je riječ o zemljama i prenamjenama zemljišta koje nisu uključene u taj prilog, emisije koje potječu od proizvoda procjenjuju se primjenom uključenih emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju kao posljedica izravne prenamjene zemljišta u skladu s relevantnim odjeljcima IPCC-a (2006.). Procjena učinka prenamjene zemljišta uključuje sve izravne prenamjene zemljišta koje su se odvile najviše 20 godina ili jedno razdoblje berbe prije izvršavanja procjene (ovisno o tome što je dulje). Ukupne emisije i uklanjanja stakleničkih plinova koji proizlaze iz izravne prenamjene zemljišta tijekom tog razdoblja uključuju se u kvantifikaciju emisija stakleničkih plinova proizvoda koji potječu s tog zemljišta na osnovi jednakog dodjeljivanja svakoj godini u tom razdoblju ( 40 ).

Sljedeća hijerarhija primjenjuje se pri određivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova proizašlih iz prenamjene zemljišta koja se odvila najkasnije 20 godina ili jedno razdoblje berbe prije izvršavanja procjene (ovisno o tome što je dulje):

Saznanja o prethodnoj uporabi zemljišta mogu se dokazati pomoću više izvora informacija, kao što su satelitske snimke i topografski podaci. Ako evidencija nije dostupna, mogu se iskoristiti lokalna saznanja o prethodnoj uporabi zemljišta. Zemlje u kojima se usjev uzgaja mogu se odrediti pomoću statističkih podataka o uvozu i može se primijeniti granična vrijednost od najmanje 90 % mase uvoza. Izvješćuje se o izvorima podataka, lokaciji i vremenu prenamjene zemljišta povezane s ulaznim materijalima za proizvode.”

Kad je riječ o poluproizvodima (od kolijevke do vrata) dobivenima iz zavičajnih šuma, uvijek se u obliku metapodataka (u odjeljku „dodatne tehničke informacije” izvješća o PEF-u) izvješćuje: i. o njihovu udjelu ugljika (fizički udio i dodijeljeni udio) i ii. da se odgovarajuće emisije ugljika modeliraju pomoću elementarnih tokova „(prenamjena zemljišta)”.

Kad je riječ o zalihama ugljika u tlu: emisije ugljika iz tla uključuju se i modeliraju u ovoj potkategoriji (npr. emisije iz rižinih polja). Emisije ugljika iz tla dobivene iz nadzemnih ostataka (osim iz zavičajnih šuma) modeliraju se u potkategoriji 2., kao primjena ostataka nezavičajnih šuma ili slame. Apsorpcija ugljika u tlu (akumulacija), npr. s travnjaka ili zbog poboljšanog upravljanja zemljištem pomoću tehnika za obradu tla ili drugih mjera upravljanja poduzetih u vezi s poljoprivrednim zemljištem, isključuje se iz rezultata. Skladištenje ugljika u tlu može se uključiti u studiju PEF-a samo kao dodatne informacije o okolišu i ako se navede dokaz. Ako u zakonodavstvu postoje drukčiji zahtjevi za modeliranje za sektor, primjerice u odluci EU-a o obračunu stakleničkih plinova iz 2013. ( 41 ), u kojoj se naznačuje obračun zaliha ugljika, modelira se u skladu s relevantnim zakonodavstvom i navodi pod dodatnim informacijama o okolišu.

4.4.11.    Kompenzacije

Pojam „kompenzacije” često se upotrebljava za upućivanje na aktivnosti ublažavanja emisija stakleničkih plinova koje provode treće strane, npr. regulirane programe koji su dio Kyotskog protokola (nekadašnji mehanizam čistog razvoja; zajednička provedba), nove mehanizme o kojima se raspravlja u kontekstu pregovora na temelju članka 6. Pariškog sporazuma o sustavima trgovanja emisijama ili dobrovoljne programe. Kompenzacije su smanjenja emisija stakleničkih plinova koja se upotrebljavaju za kompenziranje emisija stakleničkih plinova negdje drugdje, na primjer kako bi se ispunio dobrovoljni ili obavezni cilj ili kvota za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Kompenzacije se izračunavaju u odnosu na početno stanje koje predstavlja hipotetski scenarij za to kakve bi emisije bile kad ne bi bilo projekta ublažavanja kojim se stvaraju kompenzacije. Primjeri su kompenzacija za emisije ugljika pomoću mehanizma čistog razvoja, ugljični krediti i druge kompenzacije izvan sustava.

Kompenzacije se ne uključuju u procjenu učinka studije PEF-a, već se o njima izvješćuje zasebno kao o dodatnim informacijama o okolišu.

4.5.    Upravljanje multifunkcionalnim procesima

Ako proces ili pogon obavljaju više funkcija, tj. pružaju nekoliko dobara i/ili usluga („suproizvodi”), oni su „multifunkcionalni”. U tim situacijama svi ulazni tokovi i emisije povezani s procesom dijele se između predmetnog proizvoda i drugih suproizvoda na temelju načela. Sustavi koji uključuju multifunkcionalnost procesa modeliraju se u skladu s hijerarhijom odlučivanja u nastavku.

Posebni zahtjevi za dodjeljivanje u drugim odjeljcima ove metode uvijek imaju prednost nad onima dostupnima u ovom odjeljku (npr. odjeljci 4.4.2. o električnoj energiji, 4.4.3. o prijevozu, 4.4.10. o emisijama stakleničkih plinova ili 4.5.1. o aktivnostima u klaonicama).

Hijerarhija odlučivanja

1)   Daljnja podjela ili proširenje sustava

U skladu s normom EN ISO 14044:2006, kad god je moguće, trebalo bi upotrijebiti daljnju podjelu ili proširenje sustava kako bi se izbjeglo dodjeljivanje. Daljnja podjela odnosi se na raščlanjivanje multifunkcionalnih procesa ili pogona kako bi se izolirali ulazni tokovi koji su izravno povezani sa svakim izlaznim tokom procesa ili pogona. Proširenje sustava odnosi se na proširenje sustava uključivanjem dodatnih funkcija povezanih sa suproizvodima. Prvo se ispituje je li moguća daljnja podjela ili proširenje analiziranog procesa. Ako je daljnja podjela moguća, podaci inventara prikupljaju se samo za one jedinične procese koji su izravno pripisivi ( 42 ) predmetnoj robi/uslugama. Ili, ako se sustav može proširiti, u analizu se uključuju dodatne funkcije, s rezultatima koji se priopćuju za prošireni sustav u cjelini umjesto na razini pojedinačnog suproizvoda.

2)   Dodjeljivanje na temelju relevantnog temeljnog fizičkog odnosa

Ako nije moguće primijeniti daljnju podjelu ili proširenje sustava, trebalo bi primijeniti dodjeljivanje: ulazni i izlazni tokovi sustava trebali bi se raspodijeliti između njegovih različitih proizvoda ili funkcija na način koji odražava relevantan temeljni fizički odnos među njima (EN ISO 14044:2006).

Dodjeljivanje na temelju relevantnog temeljnog fizičkog odnosa odnosi se na raspodjelu ulaznih i izlaznih tokova multifunkcionalnog procesa ili pogona u skladu s relevantnim fizičkim odnosom koji se može kvantificirati između ulaznih tokova procesa i izlaznih tokova suproizvoda (na primjer, fizičko svojstvo ulaznih i izlaznih tokova koje je relevantno za funkciju koju pruža predmetni suproizvod). Dodjeljivanje na temelju fizičkog odnosa može se modelirati pomoću izravne zamjene ako je moguće identificirati proizvod koji se izravno zamjenjuje.

Kako bi pokazao da je učinak izravne zamjene solidan, korisnik metode mjerenja PEF-a dokazuje da:

Ili, da bi dodijelio ulazni/izlazni tok na temelju nekog drugog relevantnog temeljnog fizičkog odnosa kojim se ulazni i izlazni tokovi povezuju s funkcijom koju pruža sustav, korisnik metode mjerenja PEF-a pokazuje da je moguće definirati relevantan fizički odnos prema kojem se dodjeljuju tokovi pripisivi pružanju definirane funkcije sustava proizvoda: ako je taj uvjet ispunjen, korisnik metode mjerenja PEF-a može izvršiti dodjeljivanje na temelju tog fizičkog odnosa.

3)   Dodjeljivanje na temelju nekog drugog odnosa

Može biti moguće dodjeljivanje na temelju nekog drugog odnosa. Na primjer, gospodarsko dodjeljivanje odnosi se na dodjeljivanje ulaznih i izlaznih tokova povezanih s multifunkcionalnim procesima izlaznim tokovima suproizvoda razmjerno njihovim relativnim tržišnim vrijednostima. Tržišna cijena sufunkcija trebala bi se odnositi na posebne uvjete i fazu procesa u kojoj se proizvode suproizvodi. U svakom slučaju, kako bi se osigurala što veća fizička reprezentativnost rezultata PEF-a, navodi se jasno opravdanje za odbacivanje koraka 1. i 2. i za odabir određenog pravila dodjeljivanja iz koraka 3.

Dodjeljivanju na temelju nekog drugog odnosa može se pristupiti na jedan od sljedećih alternativnih načina.

Formula kružnog otiska (vidjeti odjeljak 4.4.8.1.) pruža pristup koji se primjenjuje za procjenu ukupnih emisija koje proizlaze iz određenog procesa koji uključuje recikliranje i/ili energetsku oporabu. Nadalje, one se povezuju s tokovima otpada nastalima unutar granice sustava.

4.5.1.    Dodjeljivanje u stočarstvu

U ovom odjeljku navode se upute o tome kako razmotriti posebna pitanja povezana s modeliranjem poljoprivrednog gospodarstva, klaonice i prerade životinjskih otpadaka za stoku, svinje, ovce i koze. Točnije, daju se upute za:

4.5.1.1.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva

U modulu poljoprivrednog gospodarstva daljnja podjela primjenjuje se na procese koji se izravno dodjeljuju određenim izlaznim tokovima (npr. uporaba energije i emisije povezane s procesima mužnje). Ako se procesi ne mogu dalje podijeliti zbog nedostatka zasebnih podataka ili jer to tehnički nije moguće, opterećenje na početku lanca opskrbe, npr. proizvodnja hrane za životinje, dodjeljuje se izlaznim tokovima poljoprivrednog gospodarstva primjenom metode biofizičkog dodjeljivanja. Zadane vrijednosti koje se upotrebljavaju za dodjeljivanje navedene su u odjeljcima u nastavku za svaku vrstu životinje. Te zadane vrijednosti upotrebljavaju se u studijama PEF-a osim ako se prikupe podaci specifični za poduzeće. Promjena faktora dodjeljivanja dopuštena je samo ako se za modul poljoprivrednog gospodarstva prikupljaju i upotrebljavaju podaci specifični za poduzeće. Ako se za modul poljoprivrednog gospodarstva upotrebljavaju sekundarni podaci, nije dopuštena promjena faktora dodjeljivanja.

4.5.1.2.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva za stoku

Primjenjuje se metoda dodjeljivanja Međunarodne mljekarske federacije (IDF) (2015.) između mlijeka, krava izdvojenih za klanje i viška teladi. Uginule životinje i svi proizvodi od njih smatraju se otpadom i primjenjuje se formula kružnog otiska. Međutim, u tom se slučaju jamči sljedivost proizvoda od uginulih životinja kako bi se omogućilo da se taj aspekt uzme u obzir u studijama PEF-a.

Stajski gnoj koji se izvozi na drugo poljoprivredno gospodarstvo smatra se jednim od sljedećeg:

Faktor dodjeljivanja (AF) za mlijeko izračunava se sljedećom jednadžbom:

Mmeat je živa masa svih prodanih životinja godišnje, uključujući mlade bikove i zrele životinje izdvojene za klanje, a Mmilk je masa prodanog mlijeka s korekcijom masti i bjelančevina (FPCM) godišnje (korekcija na 4 % masti i 3,3 % bjelančevina). Konstanta od 6,04 opisuje uzročni odnos između udjela energije u hrani za životinje u odnosu na mlijeko i živu masu uzgojenih životinja. Konstanta je određena na temelju studije u kojoj su prikupljeni podaci s 536 mljekarskih gospodarstava u SAD-u ( 44 ) (Thoma i drugi, 2013.). Iako se temelji na američkim gospodarstvima, Međunarodna mljekarska federacija smatra da je taj pristup primjenjiv na europske sustave poljoprivredne proizvodnje.

FPCM (korekcija na 4 % masti i 3,3 % bjelančevina) izračunava se pomoću sljedeće formule:

Ako se upotrijebi zadana vrijednost od 0,02 kgmeat/kgmilk za omjer žive mase životinja i proizvedenog mlijeka iz jednadžbe 9., jednadžbom se dobivaju zadani faktori dodjeljivanja od 12 % za živu masu životinja i 88 % za mlijeko (tablica 10.). Te vrijednosti upotrebljavaju se kao zadane vrijednosti za dodjeljivanje opterećenja na početku lanca opskrbe mlijeku i živoj masi životinja za stoku ako se upotrebljavaju sekundarni skupovi podataka. Ako se za fazu poljoprivredne proizvodnje prikupljaju podaci specifični za poduzeće, faktori dodjeljivanja mijenjaju se pomoću jednadžbi navedenih u ovom odjeljku.

4.5.1.3.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva za ovce i koze

Za dodjeljivanje opterećenja na početku lanca opskrbe različitim suproizvodima za ovce i koze primjenjuje se biofizički pristup. Smjernice IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova (IPCC, 2006.) sadržavaju model za izračun energetskih zahtjeva koji se upotrebljava za ovce i, posredno, za koze. Taj model primjenjuje se u ovom dokumentu.

Uginule životinje i svi proizvodi od njih smatraju se otpadom i primjenjuje se formula kružnog otiska (CFF, odjeljak 4.4.8.1.). Međutim, u tom se slučaju dopušta praćenje proizvoda od uginulih životinja kako bi se taj aspekt mogao uzeti u obzir u studijama PEF-a.

Obavezna je uporaba zadanih faktora dodjeljivanja uključenih u ovaj dokument kad god se sekundarni skupovi podataka upotrebljavaju za fazu poljoprivredne proizvodnje životnog ciklusa za ovce i koze. Ako se za tu fazu životnog ciklusa upotrebljavaju podaci specifični za poduzeće, faktori dodjeljivanja izračunavaju se iz podataka specifičnih za poduzeće pomoću navedenih jednadžbi.

Faktori dodjeljivanja izračunavaju se na sljedeći način ( 45 ):

Kako bi se izračunale energija za vunu (NEwool), mlijeko (NEl) i meso (NEg) s pomoću podataka specifičnih za poduzeće, upotrebljavaju se jednadžbe uključene u IPCC (2006.) i navedene u nastavku. Ako se umjesto toga upotrebljavaju sekundarni podaci, primjenjuju se zadane vrijednosti za faktore dodjeljivanja navedene u ovom dokumentu.

Energija za vunu, NEwool

NEwool

=

neto energija potrebna za proizvodnju vune, MJ/dan-1.

EVwool

=

energetska vrijednost svakog proizvedenog kg vune (izmjereno nakon sušenja, ali prije čišćenja), MJ/kg-1. Za tu procjenu upotrebljava se zadana vrijednost od 157 MJ/kg-1 (NRC, 2007.) ( 46 ).

Productionwool

=

godišnja proizvodnja vune po ovci, kg/god.-1.

Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEwool i povezane potrebne neto energije navedene su u tablici 11.

Energija za mlijeko, NEl

NEl

=

neto energija za laktaciju, MJ/dan-1.

Milk

=

količina proizvedenog mlijeka, kg mlijeka dnevno-1.

EVmilk

=

neto energija potrebna za proizvodnju 1 kg mlijeka. Upotrebljava se zadana vrijednost od 4,6 MJ/kg (AFRC, 1993.), što odgovara masenom udjelu mliječne masti od 7 %.

Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEl i povezane potrebne neto energije navedene su u tablici 12.

Energija za meso, NEg

NEg

=

neto energija potrebna za rast, MJ/dan-1.

WGlamb

=

povećanje mase (BWf – BWi), kg/god.-1

BWi

=

živa tjelesna masa pri odbijanju od mlijeka, kg.

BWf

=

živa tjelesna masa u prvoj godini ili pri klanju (živa masa) ako je životinja zaklana prije prve godine, kg.

a, b

=

konstante kako je opisano u tablici 13.

Valja napomenuti da će se janjad odbijati od mlijeka nekoliko tjedana, tijekom kojih se ishrana mlijekom nadopunjuje ispašom na pašnjacima ili davanjem hrane za životinje. Kao vrijeme odbijanja od mlijeka trebalo bi uzeti vrijeme u kojem janjad ovisi o mlijeku za polovinu svoje opskrbe energijom. Jednadžba NEg za ovce uključuje dvije empirijske konstante („a” i „b”) koje se razlikuju po vrsti/kategoriji životinja (tablica 13.).

Ako se za fazu poljoprivredne proizvodnje upotrebljavaju podaci specifični za poduzeće, faktori dodjeljivanja ponovno se izračunavaju. U tom slučaju parametri „a” i „b” izračunavaju se kao ponderirani prosjek ako je prisutno više kategorija životinja.

Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEg navedene su u tablici 14.

Zadani faktori dodjeljivanja koje je potrebno upotrijebiti u studijama PEF-a za ovce i koze navedeni su u tablici 14. zajedno s izračunima. Iste jednadžbe ( 47 ) i zadane vrijednosti koje se upotrebljavaju za izračun energetskih potreba ovaca upotrebljavaju se za izračun energetskih potreba koza nakon primjene faktora korekcije.

Masa ovaca: 64,8 kg, prosjek mužjaka i ženki ovaca za različite regije u svijetu, podaci iz Dodatka 5., GHG emissions and fossil energy demand from small ruminant supply chains (Emisije stakleničkih plinova i potražnja za fosilnom energijom iz lanaca opskrbe malih preživača), FAO (2016.b).

Masa koza: 57,05 kg, prosjek mužjaka i ženki koza za različite regije u svijetu, podaci iz Dodatka 5., GHG emissions and fossil energy demand from small ruminant supply chains (Emisije stakleničkih plinova i potražnja za fosilnom energijom iz lanaca opskrbe malih preživača), FAO (2016.b).

4.5.1.4.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva za svinje

Dodjeljivanje u fazi poljoprivredne proizvodnje između prasadi i krmača vrši se primjenom gospodarskog dodjeljivanja. Zadani faktori dodjeljivanja koje je potrebno upotrijebiti navedeni su u tablici 16.

4.5.1.5.    Dodjeljivanje unutar klaonice

U klaonici i procesima prerade životinjskih otpadaka proizvodi se više izlaznih tokova koji odlaze u lanac hrane i hrane za životinje ili druge lance vrijednosti (npr. lanci kožne industrije, kemikalija ili energetske oporabe).

U fazi modula klaonice i prerade životinjskih otpadaka daljnja podjela upotrebljava se za one tokove procesa koji su izravno pripisivi određenim izlaznim tokovima. Ako nije moguće dalje podijeliti procese, preostali tokovi (npr. isključujući one koji su već dodijeljeni mlijeku za sustave proizvodnje mlijeka ili vuni za sustave proizvodnje vune) dodjeljuju se izlaznim tokovima klaonica i prerade životinjskih otpadaka pomoću gospodarskog dodjeljivanja. Zadani faktori dodjeljivanja navedeni su u sljedećim odjeljcima za stoku, svinje i male preživače (ovce, koze). Te zadane vrijednosti upotrebljavaju se u studijama PEF-a. Nije dopuštena promjena faktora dodjeljivanja.

4.5.1.6.    Dodjeljivanje unutar klaonice za stoku

U klaonici se utvrđuju faktori dodjeljivanja za pet kategorija proizvoda opisanih u tablici 17.

Ako se preferiraju faktori dodjeljivanja za daljnju podjelu učinka trupa među različitim rasjecima, oni se definiraju i obrazlažu u relevantnoj studiji PEF-a.

Nusproizvodi koji potječu iz klaonica i prerade životinjskih otpadaka klasificiraju se u tri kategorije.

Opterećenja na početku lanca opskrbe za izlazne tokove klaonica i prerade životinjskih otpadaka dodjeljuju se kako slijedi.

Materijali za uporabu u prehrambenoj industriji: proizvod kojem se dodjeljuju opterećenja na početku lanca opskrbe.

Materijal kategorije 1.: opterećenja na početku lanca opskrbe standardno se ne dodjeljuju jer se smatra životinjskim nusproizvodom koji se tretira kao otpad prema formuli kružnog otiska.

Materijal kategorije 2.: opterećenja na početku lanca opskrbe standardno se ne dodjeljuju jer se smatra životinjskim nusproizvodom koji se tretira kao otpad prema formuli kružnog otiska.

Materijal kategorije 3. ima istu sudbinu kao materijal kategorije 1. i 2. (za mast – spaljivanje, ili kost i meso – jelo) i nema gospodarsku vrijednost na vratima klaonice: opterećenja na početku lanca opskrbe standardno se ne dodjeljuju jer se tretira kao otpad prema formuli kružnog otiska.

Kože krupnih i sitnih životinja kategorije 3. (osim ako su klasificirane kao otpad i/ili se slijedi isti način kao za kategoriju 1. i kategoriju 2.): proizvod kojem se dodjeljuju opterećenja na početku lanca opskrbe.

Materijal kategorije 3. koji nije uključen u prethodne kategorije: proizvod kojem se dodjeljuju opterećenja na početku lanca opskrbe.

U studijama PEF-a upotrebljavaju se zadane vrijednosti iz tablice 17.

Nije dopuštena promjena faktora dodjeljivanja.

Omjer dodjeljivanja upotrebljava se za izračun učinka jedinice proizvoda na okoliš pomoću sljedeće jednadžbe:

EIi je učinak na okoliš po jedinici mase proizvoda i, (i = izlazni tok klaonice naveden u tablici 17.), EIw je učinak na okoliš cijele životinje podijeljen sa živom masom životinje, a ARi je omjer dodjeljivanja za proizvod i (izračunano kao gospodarska vrijednost i podijeljena s masenim udjelom i).

EIw uključuje ulazne tokove na početku lanca opskrbe, učinke klaonica koji nisu izravno pripisivi nijednom određenom proizvodu i učinak od upravljanja klaoničkim otpadom (materijal i otpad kategorije 1. i 2. iz tablice 17.).

Zadane vrijednosti za ARi kako su prikazane u tablici 17. upotrebljavaju se u studijama ekološkog otiska za prikazivanje prosječne situacije u Europi.

4.5.1.7.    Dodjeljivanje unutar klaonice za svinje

Zadane vrijednosti iz tablice 18. upotrebljavaju se u studijama PEF-a u kojima se vrši dodjeljivanje unutar klaonice za svinje. Nije dopuštena promjena faktora dodjeljivanja na temelju podataka specifičnih za poduzeće.

4.5.1.8.    Dodjeljivanje unutar klaonice za ovce i koze

Zadane vrijednosti iz tablice 19. upotrebljavaju se u studijama PEF-a u kojima se vrši dodjeljivanje unutar klaonice za ovce i koze. Nisu dopuštene promjene faktora dodjeljivanja na temelju podataka specifičnih za poduzeće. Isti faktori dodjeljivanja koji se upotrebljavaju za ovce upotrebljavaju se i za koze.

4.6.    Zahtjevi u pogledu prikupljanja podataka i kvalitete

4.6.1.    Podaci specifični za poduzeće

U ovom odjeljku opisuju se podaci LCI-ja specifični za poduzeće koji se izravno mjere ili prikupljaju u određenom pogonu ili skupini pogona i koji su reprezentativni za jednu ili više aktivnosti ili procesa unutar granice sustava.

Ti podaci uključuju sve poznate ulazne i izlazne tokove procesa. Primjeri ulaznih tokova: uporaba energije, voda, zemljište, materijali. Primjeri izlaznih tokova: proizvodi, suproizvodi, emisije i nastali otpad. Emisije se dijele u tri segmenta (emisije u zrak, vodu i tlo).

Postoji nekoliko načina za prikupljanje podataka specifičnih za poduzeće koji se odnose na emisije, na primjer mogu se temeljiti na izravnim mjerenjima ili izračunati pomoću podataka o aktivnosti specifičnih za poduzeće i povezanih emisijskih faktora (npr. litra potrošnje goriva i emisijski faktori za izgaranje u vozilu ili kotlu). Kad god je sektor proizvoda u opsegu studije obuhvaćen pravilima praćenja sustava EU-a za trgovanje emisijama, korisnik metode mjerenja PEF-a trebao bi slijediti zahtjeve za kvantifikaciju navedene u Uredbi (EU) 2018/2066 za procese i stakleničke plinove obuhvaćene njome. Za hvatanje i skladištenje ugljika prednost imaju zahtjevi iz ovog Priloga. Podaci se možda trebaju skalirati, agregirati ili podvrgnuti drugim matematičkim operacijama kako bi se uskladili s funkcionalnom jedinicom i referentnim protokom procesa.

Uobičajeni konkretni izvori podataka specifičnih za poduzeće su:

Svi novi skupovi podataka koji se izrade pri provedbi studije PEF-a moraju biti usklađeni s ekološkim otiskom.

Svi podaci specifični za poduzeće modeliraju se u skupove podataka specifičnih za poduzeće.

Popis materijala (BoM) ( 48 ) sastoji se od dva dijela: popisa materijala/sastojaka i korištene količine za svaki od njih.

Podaci o aktivnosti popisa materijala specifični su za proizvod u opsegu studije i modeliraju se pomoću podataka specifičnih za poduzeće. Za poduzeća koja proizvode više proizvoda korišteni podaci o aktivnosti (uključujući popis materijala) specifični su za proizvod obuhvaćen studijom.

Modeliranje proizvodnih procesa temelji se na podacima specifičnima za poduzeće (npr. energija potrebna za sastavljanje materijala/komponenti proizvoda u opsegu studije). Za poduzeća koja proizvode više proizvoda korišteni podaci o aktivnosti (uključujući popis materijala) specifični su za proizvod obuhvaćen studijom.

4.6.2.    Sekundarni podaci

Sekundarni podaci odnose se na podatke koji se ne temelje na izravnim mjerenjima ili na izračunu odgovarajućih procesa unutar granice sustava. Sekundarni podaci su specifični za sektor koji se razmatra u studiji PEF-a ili su višesektorski. Primjeri sekundarnih podataka uključuju:

Svi sekundarni podaci modeliraju se u sekundarne skupove podataka koji ispunjavaju zahtjeve u pogledu hijerarhije podataka iz odjeljka 4.6.3. i zahtjeve u pogledu kvalitete utvrđene u odjeljku 4.6.5. Izvori tih podataka jasno se dokumentiraju i o njima se izvješćuje u izvješću o PEF-u.

4.6.3.    Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti

Kad su dostupni, u studijama PEF-a upotrebljavaju se sekundarni skupovi podataka koji su usklađeni s ekološkim otiskom. Za pripremu sekundarnih skupova podataka usklađenih s ekološkim otiskom mora se slijediti Vodič za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom ( 49 ). Ako sekundarni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ne postoji ili se ne može pripremiti, skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti odabiru se u skladu sa sljedećim pravilima navedenima hijerarhijskim redoslijedom.

4.6.4.    Razgraničenje

Izbjegava se svako razgraničenje, osim na temelju sljedećih pravila.

Procesi i elementarni tokovi mogu se isključiti do 3,0 % (kumulativno) na temelju tokova materijala i energije i razine ekološkog značaja (jedna sveobuhvatna ocjena). Procesi koji podliježu razgraničenju jasno se navode i obrazlažu u izvješću o PEF-u, pogotovo s obzirom na ekološki značaj primijenjenog razgraničenja.

To razgraničenje treba se razmotriti uz razgraničenje koje je već uključeno u sekundarne skupove podataka. To pravilo vrijedi i za poluproizvode i za konačne proizvode.

Procesi koji (kumulativno) čine manje od 3,0 % toka materijala i energije, kao i učinak na okoliš za svaku kategoriju učinka mogu se isključiti iz studije PEF-a.

Preporučuje se studija probira za utvrđivanje procesa koji se mogu razgraničiti.

4.6.5.    Zahtjevi za kvalitetu podataka

U ovom se odjeljku opisuje način procjene kvalitete podataka u skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom. Zahtjevi za kvalitete podataka navedeni su u tablici 20.

Svaki kriterij kvalitete podataka koji treba bodovati (TeR, GeR, TiR and P) ocjenjuje se u skladu s pet razina navedenih u tablici 21.

4.6.5.1    Formula za izračun DQR-a

U kontekstu ekološkog otiska izračunava se i izvješćuje o kvaliteti podataka svakog novog skupa podataka usklađenog s ekološkim otiskom i cjelokupne studije PEF-a. Izračun DQR-a temelji se na četiri kriterija kvalitete podataka, pri čemu je TeR tehnološka reprezentativnost, GeR je geografska reprezentativnost, TiR je vremenska reprezentativnost, a P je preciznost.

Reprezentativnost (tehnološka, geografska i vremenska) karakterizira stupanj u kojem odabrani procesi i proizvodi opisuju analizirani sustav, a preciznost ukazuje na način na koji se podaci dobivaju i povezanu razinu nesigurnosti.

Prema DQR-u može se dobiti pet razina kvalitete (od izvrsne do loše). One su sažeto prikazane u tablici 22.

Formula za izračun DQR-a primjenjiva je na:

4.6.5.2.    DQR za skupove podataka specifičnih za poduzeće

Pri izradi skupa podataka specifičnih za poduzeće zasebno se procjenjuje kvaliteta podataka za i. podatke o aktivnosti specifične za poduzeće i ii. izravne elementarne tokove specifične za poduzeće (tj. podatke o emisijama). DQR za potprocese povezane s podacima o aktivnosti (vidjeti sliku 9.) procjenjuje se putem zahtjeva navedenih u matrici potrebnih podataka (odjeljak 4.6.5.4.).

Slika 9.

Grafički prikaz skupa podataka specifičnih za poduzeće

Skup podataka specifičnih za poduzeće djelomično je raščlanjen: procjenjuje se DQR podataka o aktivnosti i izravnih elementarnih tokova. DQR potprocesa procjenjuje se putem matrice potrebnih podataka.

DQR za novoizrađeni skup podataka izračunava se kako slijedi.

4.6.5.3.    DQR za sekundarne skupove podataka korištene u studijama PEF-a

U ovom se odjeljku opisuje postupak izračuna DQR-a sekundarnih skupova podataka korištenih u studiji PEF-a. To uključuje ponovni izračun DQR-a sekundarnog skupa podataka usklađenog s ekološkim otiskom (izračunava pružatelj podataka) ako se upotrebljava u modeliranju najrelevantnijih procesa (vidjeti odjeljak 4.6.5.4.) kako bi se korisniku metode mjerenja PEF-a omogućilo da procijeni kriterije DQR-a specifične za kontekst (tj. TeR, TiR i GeR najrelevantnijih procesa). Kriteriji TeR, TiR i GeR ponovno se procjenjuju na temelju tablice 24. Nije dopuštena izmjena kriterija. Ukupan DQR za skup podataka ponovno se izračunava pomoću jednadžbe 19.

4.6.5.4.    Matrica potrebnih podataka (DNM)

DNM se upotrebljava za procjenu zahtjeva u pogledu podataka za sve procese koji su potrebni za modeliranje proizvoda u opsegu studije (vidjeti tablicu 25.). U njemu se navodi za koje se procese moraju ili mogu upotrebljavati podaci specifični za poduzeće ili sekundarni podaci, ovisno o tome koliki je utjecaj poduzeća na proces. U DNM-u se nalaze sljedeće tri situacije, koje su objašnjene u nastavku.

Korisnik metode mjerenja PEF-a mora učiniti sljedeće:

Valja napomenuti da se za svaki sekundarni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom može upotrijebiti skup podataka usklađen s ILCD-EL-om. To može doprinijeti jednoj sveobuhvatnoj ocjeni proizvoda u opsegu studije za najviše 10 % (vidjeti odjeljak 4.6.3.). Za te skupove podataka DQR se ne izračunava ponovno.

4.6.5.5.    Situacija 1. iz DNM-a

Za sve procese koje izvršava poduzeće i u kojima poduzeće koje provodi studiju PEF-a upotrebljava podatke specifične za poduzeće DQR za novoizrađeni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom procjenjuje se kako je opisano u odjeljku 4.6.5.2.

4.6.5.6.    Situacija 2. iz DNM-a

Ako se proces odvija unutar situacije 2. (tj. poduzeće koje provodi studiju PEF-a ne izvršava proces, ali ima pristup podacima specifičnima za poduzeće), moguće su dvije opcije:

Situacija 2./opcija 1.

Za sve procese koje poduzeće ne izvršava i u kojima poduzeće koje provodi studiju PEF-a upotrebljava podatke specifične za poduzeće DQR za novoizrađeni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom procjenjuje se kako je opisano u odjeljku 4.6.5.2.

Situacija 2./opcija 2.

Raščlanjeni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom upotrebljava se za procese iz situacije 2./opcije 2. Poduzeće koje provodi studiju PEF-a:

Mogu se upotrijebiti vrijednosti R1 specifične za poduzeće. Korisnik metode mjerenja PEF-a ponovno izračunava kriterije DQR-a za procese iz situacije 2./opcije 2. Prilagođava DQR kontekstu ponovnom ocjenom parametara TeR i TiR pomoću tablice 24. Kriterij GeR smanjuje se za 30 %, a za kriterij P zadržava se ista izvorna vrijednost.

4.6.5.7.    Situacija 3. iz DNM-a

Ako se proces odvija unutar situacije 3. (tj. poduzeće koje provodi studiju PEF-a ne izvršava proces i to poduzeće nema pristup podacima specifičnima za poduzeće), poduzeće koje provodi studiju PEF-a upotrebljava sekundarne skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom.

Kad je riječ o najrelevantnijem procesu, korisnik metode mjerenja PEF-a slijedi postupak opisan u odjeljku 7.3. i prilagođava kriterije DQR-a kontekstu ponovnom procjenom parametara TeR, TiR i GeR pomoću tablice 24. Za parametar P zadržava se izvorna vrijednost.

Za procese koji nisu najrelevantniji poduzeće koje provodi studiju PEF-a slijedi postupak opisan u odjeljku 7.3. i uzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

4.6.5.8.    DQR za studiju PEF-a

Kako bi izračunao DQR za studiju PEF-a, korisnik metode mjerenja PEF-a zasebno izračunava TeR, TiR, GeR i P. Oni se izračunavaju kao ponderirani prosjek DQR-a za sve najrelevantnije procese, na temelju njihova relativnog ekološkog doprinosa jednoj sveobuhvatnoj ocjeni, pomoću jednadžbe 20.

5.    Procjena učinka ekološkog otiska

Nakon sastavljanja LCI-ja izvršava se procjena učinka ekološkog otiska ( 54 ) kako bi se izračunao utjecaj proizvoda na okoliš pomoću svih kategorija i modela učinka ekološkog otiska. Procjena učinka ekološkog otiska uključuje četiri koraka: klasifikaciju, karakterizaciju, normalizaciju i ponderiranje. Rezultati studije PEF-a izračunavaju se i o njima se izvješćuje u izvješću o PEF-u u obliku karakteriziranih, normaliziranih i ponderiranih rezultata za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska i jedne sveobuhvatne ocjene na temelju faktora ponderiranja navedenih u odjeljku 6.5.2.2. Izvješćuje se o rezultatima za i. ukupan životni ciklus i ii. ukupan životni ciklus bez faze uporabe.

5.1.    Klasifikacija i karakterizacija

5.1.1.    Klasifikacija

Klasifikacija iziskuje dodjeljivanje ulaznih i izlaznih tokova materijala/energije koji su uključeni u LCI relevantnoj kategoriji učinka ekološkog otiska. Na primjer, u fazi klasifikacije svi ulazni/izlazni tokovi koji dovode do emisija stakleničkih plinova dodjeljuju se kategoriji klimatskih promjena. Slično tomu, oni koji dovode do emisija tvari koje oštećuju ozonski sloj dodjeljuju se kategoriji oštećenja ozonskog omotača. U nekim slučajevima ulazni ili izlazni tok može doprinijeti većem broju kategorija učinka ekološkog otiska (na primjer, klorofluorougljici (CFC-i) doprinose i klimatskim promjenama i oštećenju ozonskog omotača).

Važno je izraziti podatke u smislu sastavnih tvari za koje su dostupni faktori karakterizacije (vidjeti sljedeći odjeljak). Na primjer, podaci za složeno NPK gnojivo raščlanjuju se i klasificiraju na temelju udjela dušika, fosfora i kalija jer će svaki sastavni element doprinositi različitim kategorijama učinka ekološkog otiska. U praksi se veliki dio podataka LCI-ja može izvesti iz postojećih javnih ili komercijalnih baza podataka LCI-ja u kojima je klasifikacija već provedena. U tim slučajevima mora se osigurati, npr. pružatelj to mora učiniti, da klasifikacija i povezani putovi procjene učinka ekološkog otiska odgovaraju zahtjevima metode mjerenja PEF-a.

Svi ulazni i izlazni tokovi uključeni u inventar dok se sastavlja LCI dodjeljuju se kategorijama učinka ekološkog otiska kojima doprinose pomoću klasifikacijskih podataka koje stavlja na raspolaganje Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije ( 55 ).

U okviru klasifikacije LCI-ja podaci bi se trebali izraziti, u mjeri u kojoj je to moguće, u obliku sastavnih tvari za koje su dostupni faktori karakterizacije.

5.1.2.    Karakterizacija

Karakterizacija se odnosi na izračun opsega doprinosa svakog klasificiranog ulaznog i izlaznog toka odgovarajućim kategorijama učinka ekološkog otiska i agregiranje doprinosa unutar svake kategorije. To se izvršava množenjem vrijednosti u LCI-ju relevantnim faktorom karakterizacije za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska.

Faktori karakterizacije specifični su za tvari ili resurse. Predstavljaju intenzitet učinka tvari u odnosu na zajedničku referentnu tvar za kategoriju učinka ekološkog otiska (pokazatelj kategorije učinka). Na primjer, pri izračunu učinaka klimatskih promjena sve emisije stakleničkih plinova koje su uključene u LCI ponderiraju se s obzirom na njihov intenzitet učinka u odnosu na ugljikov dioksid, koji je referentna tvar za tu kategoriju. To omogućuje da se potencijalni i izraženi učinak agregiraju kao jedna ekvivalentna tvar (u ovom slučaju ekvivalenti CO2) za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska.

Svim klasificiranim ulaznim i izlaznim tokovima u svakoj kategoriji učinka ekološkog otiska dodjeljuju se faktori karakterizacije koji predstavljaju doprinos po jedinici ulaznog ili izlaznog toka kategoriji pomoću navedenih faktora karakterizacije ( 56 ). Potom se izračunavaju rezultati procjene učinka ekološkog otiska za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska množenjem količine svakog ulaznog/izlaznog toka njegovim faktorom karakterizacije i zbrajanjem doprinosa svih ulaznih/izlaznih tokova unutar svake kategorije kako bi se dobila jedna mjera izražena u odgovarajućim referentnim jedinicama.

5.2.    Normalizacija i ponderiranje

Nakon koraka klasifikacije i karakterizacije procjena učinka ekološkog otiska nadopunjuje se normalizacijom i ponderiranjem.

5.2.1.    Normalizacija rezultata procjene učinka ekološkog otiska

Normalizacija je korak u kojem se rezultati LCIA-a dijele faktorima normalizacije kako bi se izračunao i usporedio opseg njihovih doprinosa kategorijama učinka ekološkog otiska u odnosu na referentnu jedinicu. Kao rezultat dobivaju se normalizirani rezultati bez dimenzija. Oni odražavaju opterećenja koja se pripisuju proizvodu u odnosu na referentnu jedinicu. Unutar metode mjerenja PEF-a faktori normalizacije izražavaju se po stanovniku na temelju globalne vrijednosti ( 57 ).

Međutim, normalizirani rezultati ekološkog otiska ne upućuju na težinu ni relevantnost odgovarajućih učinaka.

U studijama PEF-a normalizirani rezultati ne agregiraju se jer se time implicitno primjenjuje jednako ponderiranje. O karakteriziranim rezultatima izvješćuje se uz normalizirane rezultate.

5.2.2.    Ponderiranje rezultata procjene učinka ekološkog otiska

Ponderiranje je obavezan korak u studijama PEF-a i podržava tumačenje i priopćavanje rezultata analize. U tom koraku normalizirani rezultati množe se skupom faktora ponderiranja (u %) koji odražavaju relativnu važnost razmatranih kategorija učinka životnog ciklusa. Ponderirani rezultati različitih kategorija učinka zatim se mogu usporediti kako bi se procijenila njihova relativna važnost. Mogu se i agregirati među kategorijama učinka životnog ciklusa kako bi se dobila jedna sveobuhvatna ocjena izražena bodovima.

O postupku na kojem se temelji razvoj faktora ponderiranja ekološkog otiska izvješćuju Sala i drugi, 2018. Faktori ponderiranja ( 58 ) koji se upotrebljavaju u studijama PEF-a nalaze se na internetu ( 59 ), ( 60 ).

O rezultatima procjene učinka ekološkog otiska prije ponderiranja (tj. karakterizirani i normalizirani rezultati) izvješćuje se uz ponderirane rezultate u izvješću o PEF-u.

6.    Tumačenje rezultata ekološkog otiska proizvoda

6.1.    Uvod

Tumačenje rezultata studije PEF-a ima dvije svrhe.

Da bi se ti ciljevi ispunili, faza tumačenja mora uključivati korake navedene u ovom odjeljku.

6.2.    Procjena solidnosti modela ekološkog otiska proizvoda

Procjenom solidnosti modela PEF-a procjenjuje se opseg u kojem metodološki odabiri kao što su granica sustava, izvori podataka i odabiri u pogledu dodjeljivanja utječu na analitičke ishode.

Alati koje bi trebalo upotrebljavati za procjenu solidnosti modela PEF-a uključuju sljedeće.

Svi problemi koji se istaknu u toj procjeni mogu se upotrijebiti za pružanje redovitih poboljšanja studije PEF-a.

6.3.    Utvrđivanje kritičnih točaka: najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi

Nakon što korisnik metode mjerenja PEF-a osigura da je model PEF-a solidan i usklađen sa svim aspektima definiranima u fazama definiranja cilja i opsega, utvrđuju se glavni elementi koji doprinose rezultatima PEF-a. Taj se korak može nazivati i analiza „kritičnih točaka”. Korisnik metode mjerenja PEF-a utvrđuje i navodi u izvješću o PEF-u (zajedno s postotkom) najrelevantnije:

Postoji važna operativna razlika između najrelevantnijih kategorija učinka i faza životnog ciklusa s jedne strane i najrelevantnijih procesa i elementarnih tokova s druge strane. Konkretno, najrelevantnije kategorije učinka i faze životnog ciklusa mogu biti uglavnom relevantne u kontekstu priopćavanja rezultata studije PEF-a. Mogu služiti za naglašavanje onih područja zaštite okoliša na koje bi organizacija trebala usmjeriti pozornost.

Utvrđivanje najrelevantnijih procesa i elementarnih tokova važnije je za inženjere i projektante kako bi utvrdili radnje za poboljšanje cjelokupnog otiska, npr. zaobilaženjem ili izmjenom procesa, dodatnom optimizacijom procesa ili primjenom tehnologije protiv onečišćenja. To je posebno važno za interne studije kako bi se podrobnije proučilo kako poboljšati okolišnu učinkovitost proizvoda. Postupak koji se slijedi za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka, faza životnog ciklusa, procesa i elementarnih tokova opisan je u sljedećim odjeljcima.

6.3.1.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka

Utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka temelji se na normaliziranim i ponderiranim rezultatima. Kao najrelevantnije kategorije učinka utvrđuju se sve one kategorije učinka čiji zajednički doprinos jednoj sveobuhvatnoj ocjeni iznosi najmanje 80 %. Započinje se od najvećih i ide prema najmanjim doprinosima.

Najmanje tri relevantne kategorije učinka utvrđuju se kao najrelevantnije. Korisnik metode mjerenja PEF-a može dodati još kategorija učinka popisu najrelevantnijih, ali ne smije ih brisati.

6.3.2.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa

Najrelevantnije faze životnog ciklusa one su čiji zajednički doprinos bilo kojoj utvrđenoj najrelevantnijoj kategoriji učinka iznosi više od 80 %. Započinje se od najvećih i ide prema najmanjim doprinosima. Korisnik metode mjerenja PEF-a može dodati još faza životnog ciklusa popisu najrelevantnijih, ali ne smije ih brisati. Razmatraju se barem one faze životnog ciklusa koje su opisane u odjeljku 4.2.

Ako faza uporabe čini više od 50 % ukupnog učinka najrelevantnije kategorije učinka, postupak se ponavlja tako da se izuzme faza uporabe. U tom slučaju popis najrelevantnijih faza životnog ciklusa uključuje one odabrane potonjim postupkom i fazu uporabe.

6.3.3.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih procesa

Svaka najrelevantnija kategorija učinka dalje se istražuje utvrđivanjem najrelevantnijih procesa koji se upotrebljavaju za modeliranje obuhvaćenog proizvoda. Najrelevantniji procesi su oni čiji zajednički doprinos bilo kojoj utvrđenoj najrelevantnijoj kategoriji učinka iznosi više od 80 %. Identični procesi ( 61 ) koji se odvijaju u različitim fazama životnog ciklusa (npr. prijevoz, uporaba energije) uzimaju se u obzir zasebno. Identični procesi koji se odvijaju unutar iste faze životnog ciklusa uzimaju se u obzir zajedno. O popisu najrelevantnijih procesa izvješćuje se u izvješću o PEF-u zajedno s odgovarajućom fazom životnog ciklusa (ili više faza životnog ciklusa ako je relevantno) i doprinosom izraženom u postotku. Najrelevantniji procesi utvrđuju se u skladu s tablicom 26.

O toj analizi izvješćuje se zasebno za svaku najrelevantniju kategoriju učinka. Korisnik metode mjerenja PEF-a može dodati još procesa popisu najrelevantnijih, ali ne smije ih brisati.

6.3.4.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih elementarnih tokova

Najrelevantniji elementarni tokovi definiraju se kao oni elementarni tokovi čiji zajednički doprinos ukupnom učinku svake najrelevantnije specifične kategorije učinka za svaki najrelevantniji proces iznosi najmanje 80 %, počevši od onih koji doprinose najviše do onih koji doprinose najmanje. O toj analizi izvješćuje se zasebno za svaku najrelevantniju kategoriju učinka.

Elementarni tokovi koji pripadaju sekundarnom sustavu najrelevantnijeg procesa mogu dominirati učinkom. Stoga, ako su dostupni raščlanjeni skupovi podataka, korisnik metode mjerenja PEF-a trebao bi utvrditi i najrelevantnije izravne elementarne tokove za svaki najrelevantniji proces.

Najrelevantniji izravni elementarni tokovi definiraju se kao oni izravni elementarni tokovi čiji zajednički doprinos ukupnom učinku izravnih elementarnih tokova procesa, za svaku najrelevantniju kategoriju učinka, iznosi najmanje 80 %. Analiza se ograničava na izravne emisije raščlanjenih skupova podataka razine –1. ( 62 ) To znači da se kumulativni doprinos od 80 % izračunava u odnosu na učinak koji uzrokuju samo izravne emisije, a ne u odnosu na ukupan učinak procesa.

Korisnik metode mjerenja PEF-a može dodati još elementarnih tokova popisu najrelevantnijih, ali ne smije ih brisati. O popisu najrelevantnijih elementarnih tokova (ili, ako je primjenjivo, izravnih elementarnih tokova) po najrelevantnijem procesu izvješćuje se u izvješću o PEF-u.

6.3.5.    Postupanje s negativnim brojevima

Pri utvrđivanju postotnog doprinosa učinka za bilo koji proces ili elementarni tok važno je da se upotrebljavaju apsolutne vrijednosti. To omogućuje da se utvrdi značaj bilo kojih kredita (npr. od recikliranja). Ako je riječ o procesima ili tokovima s negativnom ocjenom učinka, primjenjuje se sljedeći postupak:

Taj se postupak ne primjenjuje na utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa.

6.3.6.    Sažetak zahtjeva

U tablici 27. nalazi se sažetak zahtjeva za definiranje najrelevantnijih doprinosa.

6.3.7.    Primjer

U nastavku su navedeni fiktivni primjeri koji se ne temelje na rezultatima određene studije PEF-a.

Najrelevantnije kategorije učinka

Na temelju normaliziranih i ponderiranih rezultata najrelevantnije kategorije učinka su: klimatske promjene, čestice, uporaba vode, uporaba zemljišta i uporaba resursa (minerali i metali te fosilna goriva) za kumulativni doprinos od 84,3 % ukupnom učinku.

Najrelevantnije faze životnog ciklusa

Tri faze životnog ciklusa označene crvenom bojom bit će one utvrđene kao „najrelevantnije” za klimatske promjene jer je njihov doprinos veći od 80 %. Poredak započinje od najvećeg doprinosa.

Taj se postupak ponavlja za sve najrelevantnije kategorije učinka ekološkog otiska koje se odaberu.

Najrelevantniji procesi

Prema predloženom postupku procesi B, C, E i G odabiru se kao „najrelevantniji”.

Taj se postupak ponavlja za sve najrelevantnije kategorije učinka otiska koje se odaberu.

Postupanje s negativnim brojevima i identičnim procesima u različitim fazama životnog ciklusa

Tablica 31.

Primjer postupanja s negativnim brojevima i identičnim procesima u različitim fazama životnog ciklusa

6.4.    Zaključci i preporuke

Završni dio faze tumačenja ekološkog otiska uključuje:

PEF nadopunjuje druge procjene i instrumente kao što su procjene učinka na okoliš specifične za lokaciju ili procjene kemijskih rizika.

Trebalo bi utvrditi moguća poboljšanja, na primjer uporabu čišće tehnologije ili proizvodnih tehnika, izmjene dizajna proizvoda, primjenu sustava upravljanja okolišem (npr. sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) ili EN ISO 14001:2015) ili druge sustavne pristupe.

Zaključci, preporuke i ograničenja opisuju se u skladu s definiranim ciljevima i opsegom studije PEF-a. Zaključci bi trebali uključivati sažetak utvrđenih „kritičnih točaka” u lancu opskrbe i moguća poboljšanja povezana s intervencijama upravljanja.

7.    Izvješća o ekološkom otisku proizvoda

7.1.    Uvod

Izvješće o PEF-u nadopunjava studiju PEF-a i služi kao relevantan, sveobuhvatan, dosljedan, točan i transparentan sažetak te studije. U njemu se navode najbolje informacije kako bi bilo što korisnije predviđenim sadašnjim i budućim korisnicima, a pritom se transparentno iznose ograničenja. Za učinkovito izvješćivanje o PEF-u potrebno je ispuniti nekoliko kriterija, postupovnih (kvaliteta izvješća) i sadržajnih (sadržaj izvješća). Predložak izvješća o PEF-u dostupan je u Prilogu II. dijelu E. Taj predložak sadržava minimalne informacije o kojima se izvješćuje u izvješću o PEF-u.

Izvješće o PEF-u sastoji se barem od sljedećeg: sažetka, glavnog izvješća, agregiranog skupa podataka usklađenog s ekološkim otiskom i priloga. Povjerljive i zaštićene informacije mogu se dokumentirati u četvrtoj stavci, tj. u dodatnom povjerljivom izvješću. Prilažu se izvješća o preispitivanju.

7.1.1.    Sažetak

Sažetak mora moći biti samostalan, a da se ne ugroze rezultati i zaključci/preporuke (ako su uključeni). Mora ispunjavati iste kriterije za transparentnost, dosljednost itd. kao i detaljno izvješće. Sažetak bi, što je više moguće, trebalo pisati za čitatelje koji nisu stručnjaci.

7.1.2.    Agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom

Za svaki proizvod u opsegu studije PEF-a korisnik mora staviti na raspolaganje agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom.

Ako korisnik metode mjerenja PEF-a ili PEFCR-a objavi takav skup podataka usklađen s ekološkim otiskom, objavljuje se i izvješće o PEF-u na temelju kojeg je izrađen taj skup podataka.

7.1.3.    Glavno izvješće

Glavno izvješće ( 63 ) mora sadržavati barem sljedeće elemente:

7.1.4.    Izjava o validaciji

Vidjeti odjeljak 8.5.3.

7.1.5.    Prilozi

Prilozi služe za dokumentiranje pratećih elemenata glavnog izvješća koji su više tehničke prirode (npr. detaljni izračuni za procjenu kvalitete podataka, alternativni pristup za model sadržaja dušika u polju ako u opseg studije PEF-a ulazi poljoprivredno modeliranje, rezultati analize osjetljivosti, procjena solidnosti modela PEF-a, bibliografija).

7.1.6.    Povjerljivo izvješće

Povjerljivo izvješće nije obavezno. Ako se upotrebljava, mora sadržavati sve povjerljive ili zaštićene podatke (uključujući neobrađene podatke) i informacije te se ne smije staviti na raspolaganje trećim stranama. Povjerljivo izvješće stavlja se na raspolaganje radi postupka verifikacije i validacije studije PEF-a (vidjeti odjeljak 8.4.3.).

8.    Verifikacija i validacija studija PEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala

Ako se politikama o provedbi metode mjerenja PEF-a definiraju posebni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studija PEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala, ti zahtjevi imaju prednost.

8.1.    Definiranje opsega verifikacije

Verifikacija i validacija studije PEF-a obavezne su kad se god studija ili dio informacija iz nje upotrebljava za bilo koju vrstu vanjske komunikacije (tj. komunikacija sa svakom zainteresiranom stranom osim naručitelja ili korisnika metode mjerenja PEF-a za studiju).

Verifikacija znači postupak ocjenjivanja sukladnosti koji provodi verifikator ekološkog otiska kako bi provjerio je li studija PEF-a provedena u skladu s Prilogom I.

Validacija znači potvrda verifikatora ekološkog otiska koji su proveli verifikaciju da su informacije i podaci u studiji PEF-a, izvješću o PEF-u i komunikacijskim kanalima koji su dostupni u vrijeme validacije pouzdani, vjerodostojni i točni.

Verifikacija i validacija obuhvaćaju sljedeća tri područja:

Verifikacijom studije PEF-a osigurava se da je ta studija provedena u skladu s Prilogom I. ili primjenjivim PEFCR-om.

Validacijom informacija u studiji PEF-a osigurava se sljedeće:

Verifikacijom i validacijom izvješća o PEF-u osigurava se sljedeće:

Validacijom tehničkog sadržaja komunikacijskog kanala osigurava se sljedeće:

8.2.    Postupak verifikacije

Postupak verifikacije obuhvaća sljedeće korake:

Ako verifikator dođe do određenih saznanja zbog kojih vjeruje da je došlo do prijevare ili neusklađenosti sa zakonima ili propisima, o tome odmah obavještava naručitelja studije.

8.3.    Verifikatori

Ovim se odjeljkom ne dovode u pitanje posebne odredbe zakonodavstva EU-a.

Verifikaciju/validaciju može provoditi jedan verifikator ili tim verifikatora. Neovisni verifikatori ne smiju pripadati organizaciji koja je provela studiju PEF-a.

Neovisnost verifikatora mora se zajamčiti u svim slučajevima, tj. oni moraju ispunjavati namjere iz zahtjevâ norme EN ISO/IEC 17020:2012 o verifikatorima treće strane i ne smije postojati sukob interesa za predmetne proizvode.

Moraju se ispuniti minimalni zahtjevi i ocjena za verifikatore kako je navedeno u nastavku. Ako verifikaciju/validaciju provodi jedan verifikator, mora zadovoljavati sve minimalne zahtjeve i ostvariti minimalnu ocjenu (vidjeti odjeljak 9.3.1.); ako verifikaciju/validaciju provodi tim, on u cjelini mora ispunjavati sve minimalne zahtjeve i ostvariti minimalnu ocjenu. Dokumenti kojima se dokazuju kvalifikacije verifikatora prilažu se izvješću o verifikaciji ili se stavljaju na raspolaganje elektroničkim putem.

Ako se uspostavi tim verifikatora, jedan od članova tog tima imenuje se glavnim verifikatorom.

8.3.1.    Minimalni zahtjevi za verifikatore

Ovim se odjeljkom ne dovode u pitanje posebne odredbe zakonodavstva EU-a.

Procjena kompetencija verifikatora ili tima verifikatora temelji se na sustavu ocjenjivanja u kojem se u obzir uzimaju: i. iskustvo u verifikaciji i validaciji, ii. metodologija i praksa ekološkog otiska/LCA-a i iii. poznavanje relevantnih tehnologija, procesa ili drugih aktivnosti uključenih u proizvode/organizacije u opsegu studije.

U tablici 32. prikazan je sustav ocjenjivanja za svaku relevantnu kompetenciju i područje iskustva.

Ako nije drukčije utvrđeno u kontekstu predviđene primjene, osobna izjava verifikatora o sustavu ocjenjivanja smatra se minimalnim zahtjevom. Verifikatori pružaju osobnu izjavu o svojim kvalifikacijama (npr. sveučilišna diploma, radno iskustvo, certifikati) u kojoj se navode broj bodova koje su ostvarili za svaki kriterij i ukupan broj bodova. Ta se osobna izjava uključuje u izvješće o verifikaciji PEF-a.

Verifikacija studije PEF-a provodi se u skladu sa zahtjevima predviđene primjene. Ako nije drukčije utvrđeno, minimalna ocjena koja je potrebna da bi se verifikator ili tim verifikatora kvalificirao iznosi šest bodova, uključujući najmanje jedan bod za svaki od triju obaveznih kriterija (tj. praksa verifikacije i validacije, metodologija i praksa PEF-a/LCA-a te poznavanje tehnologija ili drugih aktivnosti koje su relevantne za studiju PEF-a).

8.3.2.    Uloga glavnog verifikatora u timu verifikatora

Glavni verifikator je član tima koji ima dodatne zadaće. On mora:

8.4.    Zahtjevi za verifikaciju i validaciju

Verifikatori predstavljaju sve ishode povezane s verifikacijom studije PEF-a i validacijom studije PEF-a, izvješća o PEF-u i komunikacijskih kanala PEF-a te naručitelju studije PEF-a daju priliku da prema potrebi poboljša svoj rad. Ovisno o prirodi ishoda možda će biti potrebno opetovano razmjenjivati primjedbe i odgovore. Sve izmjene koje su nastale na temelju ishoda verifikacije ili validacije dokumentiraju se i objašnjavaju u izvješću o verifikaciji ili validaciji. Takav sažetak može biti u obliku tablice u odgovarajućim dokumentima. Sažetak uključuje primjedbe verifikatora, odgovor naručitelja i razloge za izmjene.

Verifikacija se može provoditi nakon završetka studije PEF-a ili usporedno (istodobno) s njome, a validacija se uvijek provodi nakon završetka studije.

U verifikaciji/validaciji kombiniraju se preispitivanje dokumenata i validacija modela.

Verifikatori osiguravaju da validacija podataka uključuje:

Verifikacija i validacija studije PEF-a provode se u skladu s minimalnim zahtjevima navedenima u odjeljku 8.4.1.

8.4.1.    Minimalni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studije PEF-a

Verifikatori validiraju točnost i pouzdanost kvantitativnih informacija upotrijebljenih u izračunima studije. Budući da to može zahtijevati mnogo resursa, moraju se ispuniti sljedeći zahtjevi:

Verifikatori provjeravaju je li agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom za proizvod u opsegu studije stavljen na raspolaganje Europskoj komisiji ( 69 ). Naručitelj studije PEF-a može odlučiti objaviti taj skup podataka.

Dodatne ekološke i tehničke informacije moraju ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 3.2.4.1.

8.4.2.    Tehnike verifikacije i validacije

Verifikatori procjenjuju i potvrđuju pružaju li primijenjene metodologije za izračun prihvatljivu točnost te jesu li pouzdane, prikladne i provedene u skladu s metodom mjerenja PEF-a. Verifikatori provjeravaju jesu li mjerne jedinice točno preračunane.

Verifikatori provjeravaju jesu li primijenjeni postupci uzorkovanja u skladu s postupkom uzorkovanja koji je definiran u metodi mjerenja PEF-a, kako je utvrđeno u odjeljku 4.4.6. Provjerava se jesu li podaci o kojima se izvješćuje dosljedni u odnosu na izvornu dokumentaciju.

Verifikatori ocjenjuju jesu li metode za dobivanje procjena prikladne i dosljedno primijenjene.

Verifikatori mogu procijeniti alternative donesenim procjenama ili odabirima kako bi odredili je li odabran konzervativan pristup.

Verifikatori mogu utvrditi nesigurnosti koje su veće od očekivanih i procijeniti utjecaj utvrđene nesigurnosti na konačne rezultate PEF-a.

8.4.3.    Povjerljivost podataka

Podaci za validaciju predstavljaju se na sistematičan i sveobuhvatan način. Sva projektna dokumentacija relevantna za validaciju studije PEF-a pruža se verifikatorima, uključujući model ekološkog otiska, povjerljive informacije, podatke i izvješće o PEF-u. Verifikatori sa svim informacijama i podacima koji se verificiraju/validiraju postupaju kao s povjerljivima i služe se njima samo za vrijeme postupka verifikacije/validacije.

Naručitelj studije PEF-a može izuzeti povjerljive podatke i informacije iz izvješća o PEF-u pod sljedećim uvjetima:

Poslovni podaci mogu biti povjerljive prirode zbog aspekata konkurentnosti, prava intelektualnog vlasništva ili sličnih pravnih ograničenja. Stoga se za vrijeme postupka validacije mora čuvati povjerljivost pruženih poslovnih podataka koji su utvrđeni kao povjerljivi. U skladu s tim, verifikatori ne smiju bez dopuštenja organizacije širini niti na drugi način zadržavati nikakve informacije koje im se otkriju tijekom postupka verifikacije/validacije radi uporabe. Naručitelj studije PEF-a od verifikatora može zatražiti potpisivanje sporazuma o povjerljivosti podataka (NDA).

8.5.    Rezultati postupka verifikacije/validacije

8.5.1.    Sadržaj izvješća o verifikaciji i validaciji

Izvješće o verifikaciji i validaciji ( 70 ) uključuje sve nalaze postupka verifikacije/validacije, radnje koje je naručitelj poduzeo kako bi odgovorio na primjedbe verifikatora i konačne zaključke. Izvješće je obavezno, ali može biti povjerljivo. Povjerljive informacije dijele se samo s Europskom komisijom ili tijelom koje nadzire razvoj PEFCR-a i s povjerenstvom za preispitivanje na njihov zahtjev.

Postoje različite vrste konačnih zaključaka:

U izvješću o verifikaciji i validaciji mora se jasno utvrditi koja se konkretna studija PEF-a verificira. U tu svrhu izvješće mora sadržavati sljedeće informacije:

8.5.2.    Sadržaj izjave o validaciji

Izjava o validaciji obavezna je i uvijek se uključuje kao prilog izvješću o PEF-u.

Verifikatori u izjavu o validaciji uključuju barem sljedeće elemente i aspekte:

8.5.3.    Valjanost izvješća o verifikaciji i validaciji te izjave o validaciji

Izvješće o verifikaciji i validaciji te izjava o validaciji odnose se samo na jedno određeno izvješće o PEF-u. U izvješću o verifikaciji i validaciji te izjavi o validaciji jasno se utvrđuje određena studija PEF-a koja se verificira (npr. navođenjem njezina naslova, naručitelja studije PEF-a, korisnika metode mjerenja PEF-a – vidjeti odjeljke 8.5.1. i 8.5.2.) zajedno s izričito navedenom verzijom konačnog izvješća o PEF-u na koju se odnose izvješće o verifikaciji i validaciji te izjava o validaciji (npr. uključivanjem datuma izvješća i broja verzije).

Izvješće o verifikaciji i validaciji te izjava o validaciji ispunjavaju se na temelju konačnog izvješća o PEF-u, nakon provedbe svih korektivnih radnji koje zatraže verifikatori. U njima se mora nalaziti vlastoručni ili elektronički potpis verifikatorâ u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 ( 71 ).

Najdulje razdoblje valjanosti izvješća o verifikaciji i validaciji te izjave o validaciji ne smije biti dulje od tri godine od datuma njihova izdavanja.

Tijekom razdoblja valjanosti verifikacije naručitelj studije PEF-a i verifikatori dogovaraju se o nadzoru (praćenju) kako bi se ocijenilo odgovara li sadržaj i dalje trenutačnoj situaciji (za to se praćenje predlaže učestalost od jednom godišnje, a o tome se dogovaraju naručitelj studije PEF-a i verifikatori).

Redovite provjere usmjerene su na parametre koji, prema mišljenju verifikatora, mogu dovesti do relevantnih promjena rezultata studije PEF-a. To znači da se rezultati ponovno izračunavaju uzimajući u obzir promjene utvrđenih parametara. Popis takvih parametara uključuje:

Za vrijeme redovite provjere treba i ponovno razmotriti razloge za neotkrivanje informacija. Nadzorna verifikacija može se organizirati kao provjera dokumenata i/ili u obliku inspekcija na licu mjesta.

Neovisno o valjanosti, studija PEF-a (a time i izvješće o PEF-u) ažurira se tijekom razdoblja nadzora ako su se priopćeni rezultati jedne kategorije učinka pogoršali za više od 10,0 % u usporedbi s verificiranim podacima ili ako se ukupna agregirana ocjena pogoršala za više od 5,0 % u usporedbi s verificiranim podacima.

Ako te promjene utječu i na sadržaj komunikacijskog kanala, potrebno ga je na odgovarajući način ažurirati.

Referentni dokumenti

ADEME (2011.). General principles for an environmental communication on mass market products (Opća načela komunikacije o okolišu za proizvode za masovno tržište). BP X30-323-0.

Beck, T., Bos, U., Wittstock, B., Baitz, M., Fischer, M., Sedlbauer, K. (2010.). LANCA Land Use Indicator Value Calculation in Life Cycle Assessment – Method Report (Izračun vrijednosti pokazatelja uporabe zemljišta u procjeni životnog ciklusa LANCA – izvješće o metodi). Institut Fraunhofer za građevinsku fiziku.

Bos, U., Horn, R., Beck, T., Lindner, J. P., Fischer, M. (2016.). LANCA® - Characterisation Factors for Life Cycle Impact Assessment (LANCA® – faktori karakterizacije za procjenu učinka životnog ciklusa). Verzija 2.0, 978-3-8396-0953-8, Fraunhofer Verlag, Stuttgart.

Boucher, O., Friedlingstein, P., Collins, B. i Shine, K. P. (2009.). The indirect global warming potential and global temperature change potential due to methane oxidation (Neizravni potencijal globalnog zagrijavanja i potencijal globalne promjene temperature zbog oksidacije metana). Environ. Res. Lett., 4, 044007.

BSI (2011.). PAS 2050:2011 Specification for the assessment of the life cycle greenhouse gas emissions of goods and services (Specifikacija za procjenu emisija stakleničkih plinova robe i usluga za vrijeme njihova životnog ciklusa). London, Britanski institut za norme.

BSI (2012.). PAS 2050-1:2012 Assessment of life cycle greenhouse gas emissions from horticultural products - Supplementary requirements for the cradle to gate stages of GHG assessments of horticultural products undertaken in accordance with PAS 2050 (Procjena emisija stakleničkih plinova hortikulturnih proizvoda za vrijeme njihova životnog ciklusa – dodatni zahtjevi za faze procjene stakleničkih plinova od kolijevke do vrata za hortikulturne proizvode koje se provode u skladu s normom PAS 2050). London, Britanski institut za norme.

CE Delft (2010.). Biofuels: GHG impact of indirect land use change (Biogoriva: učinak stakleničkih plinova neizravne prenamjene zemljišta). Dostupno na http://www.birdlife.org/eu/pdfs/PPT_carbon_bomb_CE_delft.pdf

Vijeće Europske unije (2008.). Council Conclusions on the ‘Sustainable Consumption and Production and Sustainable Industrial Policy Action Plan’ (Zaključci Vijeća o „Akcijskom planu za održivu potrošnju i proizvodnju te održivu industrijsku politiku”). https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/en/envir/104503.pdf

Vijeće Europske unije (2010.). Council conclusions on sustainable materials management and sustainable production and consumption: key contribution to a resource-efficient Europe (Zaključci Vijeća o održivom upravljanju materijalima te održivoj proizvodnji i potrošnji: ključan doprinos Europi koja učinkovitije raspolaže resursima).

http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/envir/118642.pdf

De Laurentiis, V., Secchi, M., Bos, U., Horn, R., Laurent, A. i Sala, S. (2019.). Soil quality index: Exploring options for a comprehensive assessment of land use impacts in LCA (Indeks kvalitete tla: razmatranje mogućnosti za sveobuhvatnu procjenu učinka korištenja zemljišta u LCA-u). Journal of Cleaner Production, 215, str. 63.–74.

Dreicer, M., Tort, V. i Manen, P. (1995.). ExternE, Externalities of Energy, Vol. 5 Nuclear (ExternE, Eksternalije energije, 5. svezak – Nuklearna energija). Centre d'étude sur l'Evaluation de la Protection dans le domaine nucléaire (CEPN), uredila Europska komisija, DGXII za znanost, istraživanje i razvoj, program JOULE, Luksemburg.

Norma EN (2007.). 15343:2007 Plastika – Reciklirana plastika – Sljedivost recikliranja plastike i procjena usklađenosti reciklata

ENVIFOOD Protocol, Environmental Assessment of Food and Drink Protocol (Protokol ENVIFOOD, Protokol o procjeni utjecaja hrane i pića na okoliš). Europski okrugli stol za održivu potrošnju i proizvodnju hrane (SCP RT), Radna skupina 1., Bruxelles, Belgija. https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC90431

Europska komisija – Zajednički istraživački centar – Institut za okoliš i održivost (2010.). International Reference Life Cycle Data System (ILCD) Handbook - General guide for Life Cycle Assessment - Detailed guidance (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Općeniti vodič za procjenu životnog ciklusa – Detaljne smjernice). Prvo izdanje iz ožujka 2010. ISBN 978-92-79-19092-6, doi: 10.2788/38479. Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2010.a). International Reference Life Cycle Data System (ILCD) Handbook - Review schemes for Life Cycle Assessment (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Programi preispitivanja za procjenu životnog ciklusa). Prvo izdanje iz ožujka 2010. ISBN 978-92-79-19094-0, doi: 10.2788/39791. Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2010.b). International Reference Life Cycle Data System (ILCD) Handbook - Framework and Requirements for Life Cycle Impact Assessment Models and Indicators (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Okvir i zahtjevi za modele i pokazatelje procjene učinka životnog ciklusa). Prvo izdanje iz ožujka 2010. ISBN 978-92-79-17539-8, doi: 10.2788/38719. Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2010.c). International Reference Life Cycle Data System (ILCD) Handbook – Nomenclature and other conventions (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Nomenklatura i druge konvencije). Prvo izdanje iz ožujka 2010. ISBN 978-92-79-15861-2, doi: 10.2788/96557. Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2011.a). International Reference Life Cycle Data System (ILCD) Handbook - Recommendations based on existing environmental impact assessment models and factors for Life Cycle Assessment in a European context (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Preporuke na temelju postojećih modela i faktora za procjenu učinka na okoliš u europskom kontekstu). Ured za publikacije Europske unije, u tisku.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2011.b). Analysis of Existing Environmental Footprint methodologies for Products and Organisations: Recommendations, Rationale, and Alignment (Analiza postojećih metodologija mjerenja ekološkog otiska proizvodâ i organizacija: preporuke, obrazloženje i usklađivanje). U tisku.

Europska komisija (2005.). Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”), SL L 149, 11.6.2005., str. 22.–39.

Europska komisija (2010.). Odluka Komisije (C(2010) 3751) od 10. lipnja 2010. o smjernicama za izračunavanje zaliha ugljika zemljišta za potrebe Priloga V. Direktivi 2009/28/EZ, SL L 151, 17.6.2010., str. 19.

Europska komisija (2011.). Komunikacija COM(2011) 571 „Plan za Europu koja učinkovitije raspolaže resursima”, {SEC(2011) 1067 final} {SEC(2011) 1068 final}

Europska komisija (2012.). Uredba Komisije (EU) br. 1179/2012 od 10. prosinca 2012. o kriterijima za utvrđivanje kada stakleni krš prestaje biti otpad na temelju Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 337, 11.12.2012., str. 31.

Europska komisija (2012.). Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, COM(2012) 595 final. {SWD(2012) 343 final} {SWD(2012) 344 final}

Europska komisija (2013.). Odluka br. 529/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o pravilima za obračun emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju iz djelatnosti povezanih s korištenjem zemljišta, prenamjenom zemljišta i šumarstvom te informacijama o mjerama povezanima s tim djelatnostima, SL L 165, 18.6.2013., str. 80.–97.

Europska komisija (2013.). Prilog II.: Vodič za ekološki otisak proizvoda (PEF) u Preporuci Komisije od 9. travnja 2013. o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje rezultata o utjecaju proizvoda i organizacija na okoliš za vrijeme njihova životnog vijeka (2013/179/EU), SL L 124, 4.5.2013., str. 6.–106.

Europska komisija (2016.). Smjernice za provedbu/primjenu Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi. Radni dokument službi Komisije SWD(2016) 163 final.

Europski parlament i Vijeće Europske unije (2009.). Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ, SL L 140, 5.6.2009., str. 16.–62.

Europski parlament i Vijeće Europske unije (2018.). Direktiva (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu, SL L 150, 14.6.2018., str. 109.–140.

Eurostat: https://ec.europa.eu/eurostat/web/main/data/database

Fantke, P., Evans, J., Hodas, N., Apte, J., Jantunen, M., Jolliet, O., McKone, T. E. (2016.). Health impacts of fine particulate matter (Učinci sitnih čestica na zdravlje). U: Frischknecht, R., Jolliet, O. (ur.), Global Guidance for Life Cycle Impact Assessment Indicators: Volume 1. (Globalne smjernice za pokazatelje procjene učinka životnog ciklusa: 1. svezak). Inicijativa za životni ciklus UNEP-a/SETAC-a, Pariz, str. 76.–99. Preuzeto u siječnju 2017. na poveznici www.lifecycleinitiative.org/applying-lca/lcia-cf/.

Fantke, P., Bijster, M., Guignard, C., Hauschild, M., Huijbregts, M., Jolliet, O., Kounina, A., Magaud, V., Margni, M., McKone, T. E., Posthuma, L., Rosenbaum, R. K., van de Meent, D., van Zelm, R. (2017.). USEtox®2.0 Documentation (Dokumentacija modela USEtox®2.0). Verzija 1, http://usetox.org. https://doi.org/10.11581/DTU:00000011

FAO (2016.a). Environmental performance of animal feeds supply chains: Guidelines for assessment (Procjena utjecaja lanaca opskrbe hranom za životinje na okoliš: smjernice za procjenu). Partnerstvo za procjenu i utjecaj stočarstva na okoliš. FAO. Rim, Italija. Dostupno na http://www.fao.org/partnerships/leap/publications/en/.

FAO (2016.b). Greenhouse gas emissions and fossil energy use from small ruminant supply chains: Guidelines for assessment (Emisije stakleničkih plinova i potražnja za fosilnom energijom iz lanaca opskrbe malih preživača: smjernice za procjenu). Partnerstvo za procjenu i utjecaj stočarstva na okoliš. FAO. Rim, Italija. Dostupno na http://www.fao.org/partnerships/leap/publications/en/.

Fazio, S., Castellani, V., Sala, S., Schau, EM., Secchi, M., Zampori, L. (2018.a). Supporting information to the characterisation factors of recommended EF Life Cycle Impact Assessment methods (Prateće informacije za faktore karakterizacije preporučenih metoda za procjenu utjecaja životnog ciklusa u okviru ekološkog otiska), EUR 28888 EN, Europska komisija, Ispra, ISBN 978-92-79-76742-5, doi: 10.2760/671368, JRC109369.

Fazio, S., Biganzoli, F., De Laurentiis, V., Zampori, L., Sala, S. i Diaconu, E. (2018.b). Supporting information to the characterisation factors of recommended EF Life Cycle Impact Assessment methods (Prateće informacije za faktore karakterizacije preporučenih metoda za procjenu utjecaja životnog ciklusa u okviru ekološkog otiska). EUR 29600 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. ISBN 978-92-79-98584-3 (na internetu), 978-92-79-98585-0 (tiskano izdanje), doi:10.2760/002447 (na internetu), 10.2760/090552 (tiskano izdanje), JRC114822.

Fazio, S., Zampori, L., De Schryver, A., Kusche, O. (2018.c). Guide on Life Cycle Inventory (LCI) data generation for the Environmental Footprint (Vodič za generiranje podataka o inventaru životnog ciklusa (LCI) za ekološki otisak). EUR 29560 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxemburg. ISBN 978-92-79-98372-6, doi: 10.2760/120983, JRC114593.

Frischknecht, R., Steiner, R. i Jungbluth, N. (2008.). The Ecological Scarcity method – Eco-Factors 2006. A method for impact assessment in LCA (Metoda ekološke iscrpljenosti – ekološki čimbenici iz 2006. Metoda za procjenu učinka u LCA-u). Studije zaštite okoliša br. 0906. Savezni ured za okoliš (FOEN), Bern. 188 stranica.

Global Footprint Network (2009.). Ecological Footprint Standards 2009 (Norme za ekološki otisak iz 2009.). Dostupno na internetu na http://www.footprintnetwork.org/images/uploads/Ecological_Footprint_Standards_2009.pdf.

Horn, R., Maier, S. (2018.). LANCA®- Characterization Factors for Life Cycle Impact Assessment (Faktori karakterizacije za procjena učinka životnog ciklusa). Verzija 2.5. Dostupno na: http://publica.fraunhofer.de/documents/N-379310.html

IDF (2015.). A common carbon footprint approach for dairy sector: The IDF guide to standard life cycle assessment methodology (Zajednički pristup ugljičnom otisku za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda: IDF-ov vodič za standardnu metodologiju procjene životnog ciklusa). Bulletin of the International Dairy Federation 479/2015.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama – IPCC (2003.). IPCC Good Practice Guidance for Land Use, Land-Use Change and Forestry (Smjernice IPCC-a o dobroj praksi u uporabi zemljišta, prenamjeni zemljišta i šumarstvu). Međuvladin panel o klimatskim promjenama, Hayama

Međuvladin panel o klimatskim promjenama – IPCC (2006.). IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories: Volume 4 Agriculture, Forestry and Other Land Use (Smjernice IPCC-a za nacionalni inventar stakleničkih plinova: 4. svezak – Poljoprivreda, šumarstvo i druga uporaba zemljišta). IGES, Japan.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama – IPCC (2007.). IPCC Climate Change Fourth Assessment Report: Climate Change 2007 (Četvrto izvješće IPCC-a o procjeni klimatskih promjena: Klimatske promjene 2007.); https://www.ipcc.ch/reports/?rp=ar4.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama – IPCC (2013.). Myhre, G., D. Shindell, F.-M. Bréon, W. Collins, J. Fuglestvedt, J. Huang, D. Koch, J.-F. Lamarque, D. Lee, B. Mendoza, T. Nakajima, A. Robock, G. Stephens, T. Takemura i H. Zhang, 2013.: Anthropogenic and Natural Radiative Forcing (Antropogeno i prirodno zračenje). U: Climate Change 2013: The Physical Science Basis. Doprinos Radne skupine I. Petom izvješću o procjeni Međuvladina panela o klimatskim promjenama [Stocker, T.F., D. Qin, G.-K. Plattner, M. Tignor, S.K. Allen, J. Boschung, A. Nauels, Y. Xia, V. Bex and P.M. Midgley (ur.)]. Cambridge University Press, Cambridge, Ujedinjena Kraljevina i New York, NY, SAD.

EN ISO 14001:2015 Sustavi upravljanja okolišem – zahtjevi sa smjernicama za uporabu. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14020:2001 Znakovi i izjave zaštite okoliša – Opća načela. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14021:2016 Znakovi i izjave o zaštiti okoliša – Samodeklarirane tvrdnje o utjecaju na okoliš (Označavanje znakovima zaštite okoliša tipa II). Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14025:2010 Međunarodna norma – Oznake i izjave za područje okoliša – Izjave o okolišu tip III – Načela i postupci. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14040:2006. Međunarodna norma – Upravljanje okolišem – Procjena životnog ciklusa (LCA) – Načela i okvir rada. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14044:2006 Međunarodna norma – Upravljanje okolišem – Procjena životnog ciklusa (LCA) – Zahtjevi i smjernice. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

ISO 14046:2014 Upravljanje okolišem – Vodeni otisak – Načela, zahtjevi i smjernice. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14067:2018 Međunarodna norma – Staklenički plinovi – Ugljikov otisak proizvoda – Zahtjevi i smjernice za kvantifikaciju. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

ISO 14050:2020 Upravljanje okolišem – Rječnik. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

CEN ISO/TS 14071:2016 Upravljanje okolišem – Procjena životnog ciklusa – Procesi kritičke ocjene i kompetencije ocjenjivača: Dodatni zahtjevi i smjernice za normu EN ISO 14044:2006. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

ISO 17024:2012 Ocjenjivanje sukladnosti – Opći zahtjevi za tijela koja provode certifikaciju osoba. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

Milà i Canals, L., Romanyà, J. i Cowell, S. J. (2007.). Method for assessing impacts on life support functions (LSF) related to the use of ‘fertile land’ in Life Cycle Assessment (LCA) (Metoda za procjenu učinaka na funkcije za održavanje života (LSF) u vezi s uporabom „plodne zemlje” u procjeni životnog ciklusa (LCA)). Journal of Cleaner Production 15: 1426.–1440.

Nederlands Instituut voor Bouwbiologie en Ecologie (2014.). Vergelijkend LCA onderzoek houten en kunststof pallets.

NRC (2007.). Nutrient requirements of small ruminants: Sheep, goats, cervids, and new world camelids (Potrebe malih preživača za hranjivim tvarima: ovce, koze, jeleni i južnoamerički kamelidi). Nacionalno vijeće za istraživanja. Washington D.C., National Academies Press.

PAS 2050 (2011.). Specification for the assessment of the life cycle greenhouse gas emissions of goods and services (Specifikacija za procjenu emisija stakleničkih plinova robe i usluga za vrijeme njihova životnog ciklusa). Dostupno na internetu na https://www.bsigroup.com/fr-FR/A-propos-de-BSI/espace-presse/Communiques-de-presse/actualite-2011/La-norme-PAS-2050-nouvellement-revisee-sapprete-a-relancer-les-efforts-internationaux-pour-les-produits-relatifs-a-lEmpreinte-Carbone/

PERIFEM i ADEME. Guide sectorial 2014: Réalisation d’un bilan des emissions de gaz à effet de serre pour distribution et commerce de detail.

Rosenbaum, R. K., Anton, A., Bengoa, X. i drugi (2015.). The Glasgow consensus on the delineation between pesticide emission inventory and impact assessment for LCA (Konsenzus iz Glasgowa o razgraničenju inventara emisija pesticida i procjene učinka za LCA). International Journal of Life Cycle Assessment 20: 765.

Rosenbaum, R. K., Bachmann, T. M., Gold, L. S., Huijbregts, M. A. J., Jolliet, O., Juraske, R., Köhler, A., Larsen, H. F., MacLeod, M., Margni, M., McKone, T. E., Payet, J., Schuhmacher, M., van de Meent, D. i Hauschild M.Z. (2008.). USEtox - The UNEP-SETAC toxicity model: recommended characterisation factors for human toxicity and freshwater ecotoxicity in Life Cycle Impact Assessment (USEtox – model toksičnosti UNEP-a i SETAC-a: preporučeni faktori karakterizacije za toksičnost za ljude i slatkovodnu ekotoksičnost u procjeni učinka životnog ciklusa). International Journal of Life Cycle Assessment 13(7): 532.–546., 2008.

Sala, S., Cerutti, A. K., Pant, R. (2018.). Development of a weighting approach for the Environmental Footprint (Razvoj pristupa ponderiranja za ekološki otisak). Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. ISBN 978-92-79-68042-7, EUR 28562, doi 10.2760/945290.

Saouter, E., Biganzoli, F., Ceriani, L., Pant, R., Versteeg, D., Crenna, E., Zampori, L. (2018.). Using REACH and EFSA database to derive input data for the USEtox model (Uporaba baza podataka REACH i EFSA za dobivanje ulaznih podataka za model USEtox). EUR 29495 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxemburg. ISBN 978-92-79-98183-8, doi: 10.2760/611799, JRC114227.

Seppälä J., Posch M., Johansson M. i Hettelingh J.P. (2006.): Country-dependent Characterisation Factors for Acidification and Terrestrial Eutrophication Based on Accumulated Exceedance as an Impact Category Indicator (Faktori karakterizacije ovisni o zemlji za acidifikaciju i kopnenu eutrofikaciju na temelju akumuliranog prekoračenja kao pokazatelja kategorije učinka). International Journal of Life Cycle Assessment 11(6): 403.–416.

Struijs, J., Beusen, A., van Jaarsveld, H. i Huijbregts, M. A. J. (2009.). Aquatic Eutrophication (Vodena eutrofikacija). Odjeljak 6. u: Goedkoop, M., Heijungs, R., Huijbregts, M. A. J., De Schryver, A., Struijs, J., Van Zelm, R. (2009.). ReCiPe 2008 - A life cycle impact assessment method which comprises harmonised category indicators at the midpoint and the endpoint level. Report I: Characterisation factors (ReCiPe 2008. – metoda procjene učinka životnog ciklusa koja uključuje usklađene pokazatelje kategorije na razini srednjih i krajnjih točaka. Izvješće I.: faktori karakterizacije). Prvo izdanje.

Thoma i drugi (2013.). A biophysical approach to allocation of life cycle environmental burdens for fluid milk supply chain analysis (Biofizički pristup za raspodjelu ekoloških opterećenja životnog ciklusa za analizu lanca opskrbe tekućim mlijekom). International Dairy Journal 31.

UNEP (2011.). Global guidance principles for life cycle assessment databases (Globalne smjernice za baze podataka za procjenu životnog ciklusa). ISBN 978-92-807-3174-3. Dostupno na: https://www.lifecycleinitiative.org/wp-content/uploads/2012/12/2011%20-%20Global%20Guidance%20Principles.pdf

UNEP (2016.). Global guidance for life cycle impact assessment indicators. Volume 1. (Globalne smjernice za pokazatelje procjene učinka životnog ciklusa: 1. svezak). ISBN 978-92-807-3630-4. Dostupno na: http://www.lifecycleinitiative.org/life-cycle-impact-assessment-indicators-and-characterization-factors/

Van Oers, L., de Koning, A., Guinee, J. B. i Huppes, G. (2002.). Abiotic Resource Depletion in LCA (Iscrpljivanje abiotičkih resursa u LCA-u). Institut za cestovno i hidrauličko inženjerstvo, Ministarstvo prometa i upravljanja vodama, Amsterdam.

Van Zelm, R., Huijbregts, M. A. J., Den Hollander, H. A., Van Jaarsveld, H. A., Sauter, F. J., Struijs, J., Van Wijnen, H. J. i Van de Meent, D. (2008.). European characterisation factors for human health damage of PM10 and ozone in life cycle impact assessment (Europski faktori karakterizacije za štetu ljudskom zdravlju koju uzrokuju PM10 i ozon u procjeni učinka životnog ciklusa). Atmospheric Environment 42, 441.–453.

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) (2014.). Scientific Assessment of Ozone Depletion: 2014 (Znanstvena procjena oštećenja ozonskog omotača: 2014.). Izvješće o projektu globalnog istraživanja i praćenja ozona br. 55, Ženeva, Švicarska.

Svjetski institut za resurse (WRI), Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (2011.). Product Life Cycle Accounting and Reporting Standard (Standard izračunavanja i izvješćivanja o životnom ciklusu proizvoda). Protokol o stakleničkim plinovima. WRI, SAD, 144 stranica.

Svjetski institut za resurse (WRI) i Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) (2004.). Greenhouse Gas Protocol - Corporate Accounting and Reporting Standard (Protokol o stakleničkim plinovima – Standard izračunavanja i izvješćivanja za poduzeća).

Svjetski institut za resurse (WRI) i Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) (2011.). Greenhouse Gas Protocol Corporate Value Chain (Scope 3) Accounting and Reporting Standard (Protokol o stakleničkim plinovima – Standard izračunavanja i izvješćivanja u poslovnom lancu vrijednosti (opseg 3.)).

Svjetski institut za resurse (WRI) i Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) (2015.). GHG Protocol Scope 2 Guidance. An amendment to the GHG Protocol. Corporate Standard (Smjernice opsega 2. Protokola o stakleničkim plinovima. Izmjena Protokola o stakleničkim plinovima. Norma za poduzeća).

Popis slika

Slika 1.	Primjer djelomično raščlanjenog skupa podataka na razini –1.
Slika 2.	Faze studije ekološkog otiska proizvoda
Slika 3.	Zadani scenarij prijevoza
Slika 4.	Točka zamjene na razini 1. i razini 2.
Slika 5.	Primjer točaka zamjene u različitim koracima lanca vrijednosti.
Slika 6.	Opcija modeliranja ako se pretpotrošački otpad deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio
Slika 7.	Opcija modeliranja ako se pretpotrošački otpad ne deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio
Slika 8.	Pojednostavnjena shema prikupljanja i recikliranja materijala
Slika 9.	Grafički prikaz skupa podataka specifičnih za poduzeće
Slika J-1.	Tijek postupka za izradu/reviziju PEFCR-a. PEF-RP: studija PEF-a za reprezentativni proizvod.
Slika A-11.:	postupak razvoja PEFCR-a
Slika L-3.	Primjer strukture PEFCR-a s horizontalnim pravilima specifičnima za kategoriju proizvoda, različitim potkategorijama proizvoda i vertikalnim pravilima specifičnima za potkategorije proizvoda.
Slika M-3.	Razredi učinkovitosti PEF-a

Popis tablica

Tablica 1.	Primjer definiranja cilja – ekološki otisak proizvoda za majicu
Tablica 2.	Kategorije učinka ekološkog otiska s odgovarajućim pokazateljima kategorije učinka i modelima karakterizacije.
Tablica 3.	Emisijski faktori razine 1. iz IPCC-a (2006.) (izmijenjeno).
Tablica 4.	Alternativni pristup modeliranju dušika
Tablica 5.	Minimalni kriteriji za osiguravanje ugovornih instrumenata od dobavljača – smjernice za ispunjavanje kriterija
Tablica 6.	Utvrđivanje potpopulacije za primjer 2.
Tablica 7.	Sažetak potpopulacija za primjer 2.
Tablica 8.	Primjer: kako izračunati broj poduzeća u svakom poduzorku
Tablica 9.	Sažetak načina primjene formule kružnog otiska u različitim situacijama
Tablica 10.	Zadani faktori dodjeljivanja za stoku u poljoprivrednoj proizvodnji
Tablica 11.	Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEwool za ovce i koze
Tablica 12.	Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEl za ovce i koze
Tablica 13.	Konstante za izračun vrijednosti NEg za ovce
Tablica 14.	Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEg za ovce i koze
Tablica 15.	Zadani faktori dodjeljivanja koje je potrebno upotrijebiti u studijama PEF-a za ovce u fazi poljoprivredne proizvodnje
Tablica 16.	Dodjeljivanje u fazi poljoprivredne proizvodnje između prasadi i krmača
Tablica 17.	Gospodarski omjeri dodjeljivanja za goveda
Tablica 18.	Gospodarski omjeri dodjeljivanja za svinje
Tablica 19.	Gospodarski omjeri dodjeljivanja za ovce
Tablica 20.	Kriteriji kvalitete podataka, dokumentacija, nomenklatura i preispitivanje
Tablica 21.	Ocjena kvalitete podataka (DQR) i razine kvalitete podataka za svaki kriterij kvalitete podataka
Tablica 22.	Ukupna razina kvalitete podataka skupova podataka usklađenih s ekološkim otiskom prema postignutoj ocjeni kvalitete podataka
Tablica 23.	Kako dodijeliti vrijednosti kriterijima DQR-a pri uporabi informacija specifičnih za poduzeće. Kriteriji se ne smiju mijenjati.
Tablica 24.	Kako dodijeliti vrijednosti kriterijima DQR-a pri uporabi sekundarnih skupova podataka.
Tablica 25.	Matrica potrebnih podataka (DNM) – zahtjevi za poduzeće koje provodi studiju PEF-a
Tablica 26.	Kriteriji za odabir razine faze životnog ciklusa na kojoj se utvrđuju najrelevantniji procesi
Tablica 27.	Sažetak zahtjeva za definiranje najrelevantnijih doprinosa
Tablica 28.	Doprinos različitih kategorija učinka na temelju normaliziranih i ponderiranih rezultata – primjer
Tablica 29.	Doprinos različitih faza životnog ciklusa kategoriji učinka klimatskih promjena (na temelju karakteriziranih rezultata inventara) – primjer
Tablica 30.	Doprinos različitih procesa kategoriji učinka klimatskih promjena (na temelju karakteriziranih rezultata inventara) – primjer
Tablica 31.	Primjer postupanja s negativnim brojevima i identičnim procesima u različitim fazama životnog ciklusa
Tablica 32.	Sustav ocjenjivanja za svaku relevantnu kompetenciju i područje iskustva radi procjene kompetencija verifikatora
Tablica GG-1.	Sažetak zahtjeva za PEFCR-e koji obuhvaćaju samo jednu kategoriju proizvoda i za one koji obuhvaćaju potkategorije. Zahtjevi su primjenjivi na konačne proizvode.
Tablica HH-2.	Četiri aspekta funkcionalne jedinice uz dodatne zahtjeve za PEFCR-e za prehrambene i za neprehrambene proizvode
Tablica II-3.	Alternativni pristup modeliranju dušika
Tablica JJ-4.	Smjernice PEFCR-a za fazu uporabe
Tablica KK-5.	Primjer upotrijebljenih podataka o aktivnosti i sekundarnih skupova podataka
Tablica LL-6.	Procesi u fazi uporabe suhe tjestenine (prilagođeno na temelju konačnog PEFCR-a za suhu tjesteninu). Najrelevantniji procesi navedeni su u zelenom okviru.
Tablica MM-8.	Matrica potrebnih podataka (DNM) – zahtjevi za korisnika PEFCR-a. Opcije naznačene za svaku situaciju nisu navedene hijerarhijskim redoslijedom. Vidjeti tablicu A-7. za utvrđivanje potrebne vrijednosti R1.
Tablica NN-9.	Određivanje granica razreda učinkovitosti

---

PRILOG II. –

DIO A

ZAHTJEVI ZA RAZVOJ PEFCR-â I PROVEDBU STUDIJA PEF-a U SKLADU S POSTOJEĆIM PRAVILIMA O KATEGORIJAMA EKOLOŠKOG OTISKA PROIZVODA

U pravilima o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR-i) navode se posebni zahtjevi za izračunavanje potencijalnih učinaka životnog ciklusa proizvoda na okoliš. Ovaj Prilog II. dio A sadržava sve metodološke zahtjeve za razvoj PEFCR-â i provedbu studija PEF-a u skladu s postojećim PEFCR-om.

PEFCR mora biti u skladu sa svim zahtjevima u ovom dokumentu, uključivati (u tekstu) sve zahtjeve iz ovog Priloga i prema potrebi upućivati (bez kopiranja odgovarajućeg teksta) na zahtjeve iz metode mjerenja PEF-a. U njemu se dodatno navode zahtjevi u pogledu kojih se u metodi mjerenja PEF-a ostavlja izbor i mogu se dodati novi zahtjevi prema potrebi i u skladu s metodom mjerenja PEF-a. Dodatni navedeni zahtjevi u PEFCR-u uvijek imaju prednost pred onima uključenima u metodu mjerenja PEF-a.

Odredbama u ovom Prilogu ne dovode se u pitanje odredbe koje će se uključiti u buduće zakonodavstvo EU-a.

	Prilog II. –
	dio A
	ZAHTJEVI ZA RAZVOJ PEFCR-â I PROVEDBU STUDIJA PEF-a U SKLADU S POSTOJEĆIM PRAVILIMA O KATEGORIJAMA EKOLOŠKOG OTISKA PROIZVODA
A.1.	Uvod
A.1.1.	Uloga PEFCR-a i odnos s postojećim pravilima o kategorijama proizvoda
A.1.2.	Kako upravljati modularnošću
A.2.	Postupak razvoja i revizije PEFCR-a
A.2.1.	Tko može razviti PEFCR
A.2.2.	Uloga tehničkog tajništva
A.2.3.	Definicija reprezentativnih proizvoda
A.2.4.	Prva studija PEF-a za reprezentativne proizvode
A.2.5.	Prvi nacrt PEFCR-a
A.2.6.	Potporne studije
A.2.7.	Druga studija PEF-a za reprezentativni proizvod
A.2.8.	Drugi nacrt PEFCR-a
A.2.9.	Preispitivanje PEFCR-a
A.2.9.1.	Povjerenstvo za preispitivanje
A.2.9.2.	Postupak preispitivanja
A.2.9.2.1.	Preispitivanje prvog PEF-RP-a
A.2.9.2.2.	Preispitivanje potporne studije
A.2.9.2.3.	Preispitivanje druge studije PEF-RP-a
A.2.9.3.	Kriteriji za preispitivanje dokumenta o PEFCR-u
A.2.9.4.	Izvješće/izjave o preispitivanju
A.2.10.	Konačni nacrt PEFCR-a
A.2.10.1.	Modeli reprezentativnih proizvoda u Excelu
A.2.10.2.	Skupovi podataka navedeni u PEFCR-u
A.2.10.3.	Skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom koji predstavljaju reprezentativne proizvode
A.3.	DEFINIRANJE PODRUČJA PRIMJENE PEFCR-Â
A.3.1.	Kategorije i potkategorije proizvoda
A.3.2.	Područje primjene PEFCR-a
A.3.2.1.	Opći opis područja primjene PEFCR-a
A.3.2.2.	Uporaba oznaka CPA
A.3.2.3.	Definicija reprezentativnog proizvoda (RP)
A.3.2.4.	Funkcionalna jedinica (FU)
A.3.2.5.	Granica sustava
A.3.2.6.	Popis kategorija učinka ekološkog otiska
A.3.2.7.	Dodatne informacije
A.3.2.8.	Pretpostavke i ograničenja
A.4.	INVENTAR ŽIVOTNOG CIKLUSA
A.4.1.	Faze životnog ciklusa
A.4.2.	Zahtjevi za modeliranje
A.4.2.1.	Poljoprivredna proizvodnja
A.4.2.2.	Uporaba električne energije
A.4.2.3.	Prijevoz i logistika
A.4.2.4.	Kapitalna dobra – infrastruktura i oprema
A.4.2.5.	Postupak uzorkovanja
A.4.2.6.	Faza uporabe
A.4.2.7.	Modeliranje kraja životnog vijeka
A.4.2.8.	Produljen životni vijek proizvoda
A.4.2.9.	Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova
A.4.2.10.	Ambalaža
A.4.3.	Upravljanje multifunkcionalnim procesima
A.4.3.1.	Stočarstvo
A.4.4.	Zahtjevi za prikupljanje podataka i zahtjevi za kvalitetu
A.4.4.1.	Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće
A.4.4.2.	Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti
A.4.4.3.	Razgraničenje
A.4.4.4.	Zahtjevi za kvalitetu podataka
A.5.	REZULTATI PEF-A
A.5.1.	Referentna vrijednost
A.5.2.	Razredi učinkovitosti
A.6.	TUMAČENJE REZULTATA EKOLOŠKOG OTISKA PROIZVODA
A.6.1.	Utvrđivanje kritičnih točaka
A.6.1.1.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka
A.6.1.2.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa
A.6.1.3.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih procesa
A.6.1.4.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih izravnih elementarnih tokova
A.7.	IZVJEŠĆA O EKOLOŠKOM OTISKU PROIZVODA
A.8.	VERIFIKACIJA I VALIDACIJA STUDIJA PEF-A, IZVJEŠĆA I KOMUNIKACIJSKIH KANALA
A.8.1.	Definiranje opsega verifikacije
A.8.2.	Verifikatori
A.8.3.	Zahtjevi za verifikaciju/validaciju: zahtjevi za verifikaciju/validaciju ako je dostupan PEFCR
A.8.3.1.	Minimalni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studije PEF-a
A.8.3.2.	Tehnike verifikacije i validacije
A.8.3.3.	Sadržaj izjave o validaciji
	Dio B:
	PREDLOŽAK PEFCR-a
B.1.	UVOD
B.2.	OPĆE INFORMACIJE O PEFCR-U
B.2.1.	Tehničko tajništvo
B.2.2.	Savjetovanja i dionici
B.2.3.	Povjerenstvo za preispitivanje i zahtjevi za preispitivanje PEFCR-a
B.2.4.	Izjava o preispitivanju
B.2.5.	Geografska valjanost
B.2.6.	Jezik
B.2.7.	Usklađenost s drugim dokumentima
B.3.	PODRUČJE PRIMJENE PEFCR-A
B.3.1.	Klasifikacija proizvoda
B.3.2.	Reprezentativni proizvodi
B.3.3.	Funkcionalna jedinica i referentni protok
B.3.4.	Granica sustava
B.3.5.	Popis kategorija učinka ekološkog otiska
B.3.6.	Dodatne tehničke informacije
B.3.7.	Dodatne informacije o okolišu
B.3.8.	Ograničenja
B.3.8.1.	Usporedbe i usporedne tvrdnje
B.4.	NAJRELEVANTNIJE KATEGORIJE UČINKA, FAZE ŽIVOTNOG CIKLUSA, PROCESI I ELEMENTARNI TOKOVI
B.4.1.	Najrelevantnije kategorije učinka ekološkog otiska
B.4.2.	Najrelevantnije faze životnog ciklusa
B.4.3.	Najrelevantniji procesi
B.4.4.	Najrelevantniji izravni elementarni tokovi
B.4.4.1.	Podaci koji nedostaju i posredni podaci
B.5.	INVENTAR ŽIVOTNOG CIKLUSA
B.5.1.	Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće
B.5.2.	Popis procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće
B.5.3.	Zahtjevi za kvalitetu podataka
B.5.3.1.	Skupovi podataka specifični za poduzeće
B.5.4.	Matrica potrebnih podataka (DNM)
B.5.4.1.	Procesi u situaciji 1.
B.5.4.2.	Procesi u situaciji 2.
B.5.4.3.	Procesi u situaciji 3.
B.5.5.	Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti
B.5.6.	Kako izračunati prosječni DQR studije
B.5.7.	Pravila dodjeljivanja
B.5.8.	Modeliranje električne energije
B.5.9.	Modeliranje klimatskih promjena
B.5.10.	Modeliranje kraja životnog vijeka i recikliranog udjela
B.6.	FAZE ŽIVOTNOG CIKLUSA
B.6.1.	Dobavljanje sirovina i predobrada
B.6.2.	Poljoprivredno modeliranje [uključiti samo prema potrebi]
B.6.3.	Proizvodnja
B.6.4.	Faza distribucije [uključiti prema potrebi]
B.6.5.	Faza uporabe [uključiti prema potrebi]
B.6.6.	Kraj životnog vijeka [uključiti prema potrebi]
B.7.	REZULTATI PEF-A
B.7.1.	Referentne vrijednosti
B.7.2.	Profil PEF-a
B.7.3.	Razredi učinkovitosti
B.8.	VERIFIKACIJA
	Dio C
	POPIS ZADANIH PARAMETARA FORMULE KRUŽNOG OTISKA
	Dio D
	ZADANI PODACI ZA MODELIRANJE FAZE UPORABE
	Dio E
	PREDLOŽAK IZVJEŠĆA O PEF-u
E.1.	SAŽETAK
E.2.	OPĆENITO
E.3.	CILJ STUDIJE
E.4.	OPSEG STUDIJE
E.4.1.	Funkcionalna/prijavljena jedinica i referentni protok
E.4.2.	Granica sustava
E.4.3.	Kategorije učinka ekološkog otiska
E.4.4.	Dodatne informacije
E.4.5.	Pretpostavke i ograničenja
E.5.	ANALIZA INVENTARA ŽIVOTNOG CIKLUSA
E.5.1.	Korak probira [prema potrebi]
E.5.2.	Odabiri za modeliranje
E.5.3.	Upravljanje multifunkcionalnim procesima
E.5.4.	Prikupljanje podataka
E.5.5.	Zahtjevi za kvalitetu podataka i ocjena kvalitete podataka
E.6.	REZULTATI PROCJENE UČINKA [POVJERLJIVO, PREMA POTREBI]
E.6.1.	Rezultati PEF-a
E.6.2.	Dodatne informacije
E.7.	TUMAČENJE REZULTATA PEF-A
E.8.	IZJAVA O VALIDACIJI
	Dio F
	ZADANE STOPE GUBITKA PREMA VRSTI PROIZVODA

A.1.    Uvod

Pravila slična PEFCR-ima već postoje u normama za druge vrste izjava o proizvodima koje se temelje na životnom ciklusu, kao što je norma EN ISO 14025:2010 (izjave o okolišu tip III). PEFCR-i imaju različite nazive kako ne bi došlo do zabune s drugim sličnim pravilima i kako bi se na jedinstven način utvrdila pravila u okviru metode mjerenja PEF-a.

Na temelju analize koju je JRC proveo 2010. ( 72 ) Komisija je zaključila da postojeće norme koje se temelje na životnom ciklusu nisu dovoljno detaljne kako bi se osiguralo da se dolazi do istih pretpostavki, mjerenja i izračuna radi bolje usporedivosti tvrdnji o utjecaju na okoliš za proizvode koji ispunjavaju istu funkciju. PEFCR-ima se nastoji povećati usporedivost, ponovljivost, dosljednost, relevantnost, usmjerenost i učinkovitost studija PEF-a.

PEFCR se treba razviti i sastaviti tako da ga osobe koje posjeduju tehničko znanje (o LCA-u i predmetnoj kategoriji proizvoda) mogu razumjeti i iskoristiti za provedbu studije PEF-a.

U svakom PEFCR-u primjenjuje se načelo značajnosti, što znači da se studija PEF-a usmjeruje na aspekte i parametre koji su najrelevantniji za utjecaj određenog proizvoda na okoliš. Time se može uštedjeti na vremenu, trudu i trošku provođenja analize.

U svakom PEFCR-u utvrđuje se minimalan popis (obaveznih) procesa koji se uvijek modeliraju uz pomoć podataka specifičnih za poduzeće. Cilj je onemogućiti korisnicima PEFCR-a da provedu studiju PEF-a i priopće njezine rezultate, a da nemaju pristup relevantnim (primarnim) podacima specifičnima za poduzeće i uz uporabu samo zadanih podataka. U PEFCR-u se taj obavezan popis procesa definira na temelju njihove relevantnosti i mogućnosti pristupa podacima specifičnima za poduzeće.

Definicije navedene u Prilogu I. primjenjive su i za ovaj Prilog.

A.1.1.    Uloga PEFCR-a i odnos s postojećim pravilima o kategorijama proizvoda

Pri razvoju PEFCR-a trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir već postojeće tehničke dokumente i PCR-e iz drugih programa.

Kako je definirano u normi EN ISO 14025:2010, pravila o kategorijama proizvoda (PCR-i) ( 73 ) uključuju skupove posebnih pravila, smjernica i zahtjeva za razvoj „izjava o okolišu tip III” za bilo koju kategoriju proizvoda (tj. robu i/ili usluge koje pružaju istovjetne funkcije). „Izjave o okolišu tip III” su kvantitativne tvrdnje koje se temelje na LCA-u o ekološkim aspektima ( 74 ) određene robe ili usluge, npr. kvantitativne informacije o potencijalnim učincima na okoliš. Izjave o okolišu tip III mogu, na primjer, biti moguća primjena studije PEF-a.

Kad je riječ o razvoju i preispitivanju pravila o kategorijama proizvoda, u normi EN ISO 14025:2010 opisuje se postupak i utvrđuju se zahtjevi za usporedivost različitih izjava o okolišu tip III. U smjernicama za razvoj PEFCR-a uzima se u obzir minimalan sadržaj dokumenta o PCR-u koji se zahtijeva u normi EN ISO 14025:2010.

A.1.2.    Kako upravljati modularnošću

Kad je riječ o poluproizvodima, PEFCR postaje „modul” koji je potrebno upotrebljavati pri razvoju PEFCR-â za proizvode u kasnijem dijelu istog lanca opskrbe. To je primjenjivo čak i ako se poluproizvod može upotrebljavati u različitim lancima opskrbe (npr. metalne ploče). Razvoj „modulâ” omogućuje višu razinu dosljednosti među različitim lancima opskrbe koji se koriste istim modulima u sklopu svojeg LCA-a. Usto, nužno je razvijati „module” kako bi se spriječio prekomjeran broj PEFCR-â.

Izrada takvih modula trebala bi se svakako razmotriti i za konačne proizvode, posebice one kojima je neki dio proizvodnog lanca isti i zatim se diferenciraju zbog različitih funkcija (npr. deterdženti).

Postoje različiti scenariji koji mogu zahtijevati modularni pristup:

Za scenarij (a) u novom PEFCR-u definira se kako upravljati informacijama o proizvodu na temelju okolišne relevantnosti proizvoda i DNM-a (vidjeti odjeljak A.4.4.4.4.). To znači da se, ako je proizvod „najrelevantniji” i nalazi se pod kontrolom poduzeća, moraju zatražiti podaci specifični za poduzeće u skladu s pravilima PEFCR-a koji ima modul u svojem području primjene ( 75 ). Ako nije pod operativnom kontrolom poduzeća, ali se ubraja u „najrelevantnije” procese, korisnik PEFCR-a može pružiti podatke specifične za poduzeće ili upotrebljavati sekundarni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ( 76 ) iz PEFCR-a koji ima modul u svojem području primjene.

U scenariju (b) tehničko tajništvo (vidjeti njegovu ulogu i članove u odjeljku A.2.2.) procjenjuje izvedivost uvođenja istih pretpostavki za modeliranje i sekundarnih skupova podataka navedenih u postojećem PEFCR-u. Ako je to izvedivo, tehničko tajništvo primjenjuje iste pretpostavke za modeliranje i skup podataka koje je potrebno upotrebljavati u svojem PEFCR-u. Ako to nije moguće, tehničko tajništvo mora dogovoriti rješenje s Komisijom.

A.2.    Postupak razvoja i revizije PEFCR-a

Odredbama u ovom odjeljku ne dovode se u pitanje odredbe koje će se uključiti u buduće zakonodavstvo EU-a.

U ovom se odjeljku navodi postupak za razvoj i reviziju PEFCR-a. Mogu se javiti sljedeće situacije:

razvoj novog PEFCR-a;

Za slučajeve iz točaka (a) i (b) mora se slijediti postupak opisan u ovom odjeljku (vidjeti sliku A-1.).

Slučaj iz točke (c) dopušten je samo ako se model reprezentativnog proizvoda (RP), (vidjeti odjeljak .) ažurira ispravljenim/novim podacima ili skupovima podataka i ispravcima očitih pogrešaka te ako se rezultati reprezentativnog proizvoda mijenjaju u okviru određenih maksimalnih vrijednosti:

Ako se rezultati reprezentativnog proizvoda promijene > 10 % za barem jednu kategoriju učinka (karakterizirani rezultati) ili > 5 % jedne sveobuhvatne ocjene, slučaj iz točke (c) nije primjenjiv i potrebna je potpuna revizija PEFCR-a. U slučaju iz točke (c) tehničko tajništvo pruža ažurirani PEFCR kako bi ga povjerenstvo preispitalo i moraju se slijediti posljednja tri koraka na slici A-1. (tj. preispitivanje koje obavlja povjerenstvo, konačni nacrt PEFCR-a i konačno odobrenje PEFCR-a).

Slika J-1.

Tijek postupka za izradu/reviziju PEFCR-a. PEF-RP: studija PEF-a za reprezentativni proizvod.

A.2.1.    Tko može razviti PEFCR

Za razvoj PEFCR-a uspostavlja se tehničko tajništvo. Tehničko tajništvo mora sačinjavati najmanje 51 % potrošačkog tržišta EU-a (prodanih proizvoda) prema gospodarskom prometu. Tehničko tajništvo postiže takvu obuhvaćenost tržišta izravno, tako da u njemu sudjeluju poduzeća, i/ili neizravno, na temelju obuhvaćenosti tržišta EU-a preko članova koji predstavljaju poslovna udruženja. Tehničko tajništvo pri osnivanju šalje Komisiji povjerljivo izvješće kojim se dokazuje obuhvaćenost tržišta.

A.2.2.    Uloga tehničkog tajništva

Tehničko tajništvo (TS) odgovorno je za sljedeće aktivnosti:

A.2.3.    Definicija reprezentativnih proizvoda

Tehničko tajništvo razvija „model” reprezentativnog proizvoda (RP) koji se prodaje na tržištu EU-a. Reprezentativni proizvod mora odražavati trenutačnu situaciju u vrijeme razvoja PEFCR-a. Primjerice, to znači da se isključuju buduće tehnologije, budući scenariji prijevoza ili buduća obrada na kraju životnog vijeka. Moraju se upotrebljavati najnoviji podaci koji odražavaju realistične prosjeke na tržištu (osobito za tehnološke proizvode koji se brzo razvijaju). Moraju se izbjegavati konzervativne vrijednosti ili procjene.

Reprezentativni proizvod može biti stvaran ili virtualan (nepostojeći) proizvod. Virtualni proizvod trebao bi se izračunati na temelju prosječnih značajki ponderiranih prodajom na europskom tržištu za sve postojeće tehnologije/materijale obuhvaćene kategorijom ili potkategorijom proizvoda. Ako je opravdano, mogu se primijeniti drugi skupovi ponderiranja, na primjer ponderirani prosjek na temelju mase (tona materijala) ili ponderirani prosjek na temelju jedinica proizvoda (komadi).

Pri utvrđivanju referentnog proizvoda postoji rizik da se tehnologije s vrlo različitim tržišnim udjelima zamijene i da se one s relativno malim tržišnim udjelom previde. U takvim slučajevima tehničko tajništvo uključuje tehnologije/proizvode koji nedostaju (ako su unutar područja primjene) u definiciju reprezentativnog proizvoda ili, ako to nije tehnički moguće, pruža pisano obrazloženje.

Reprezentativni proizvod osnova je za studiju PEF-a za reprezentativni proizvod (PEF-RP). Može biti konačni proizvod ili poluproizvod. Za konačne proizvode i poluproizvode kod kojih je definirana referentna vrijednost, ona služi i kao osnova za utvrđivanje pripadajuće referentne vrijednosti. U odjeljku A.3.1. objašnjava se za koje se kategorije ili potkategorije proizvoda razvija reprezentativni proizvod, a u odjeljku A.3.2.3. naznačuje se što se mora dokumentirati u PEFCR-u.

A.2.4.    Prva studija PEF-a za reprezentativne proizvode

Za svaki reprezentativni proizvod provodi se prva studija PEF-a (prvi PEF-RP). Prvim PEF-RP-om nastoje se:

Tehničko tajništvo provodi prvi PEF-RP na temelju „modela” reprezentativnih proizvoda. Nedostatak raspoloživih podataka i malen tržišni udio ne smiju biti argument za isključivanje tehnologija ili proizvodnih procesa.

Ako su dostupni, tehničko tajništvo upotrebljava skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom za PEF-RP. Ako ne postoji skup podataka usklađen s ekološkim otiskom, mora se slijediti sljedeći postupak hijerarhijskim redoslijedom:

U prvom PEF-RP-u nije dopušteno razgraničenje procesa, emisija u okoliš ni resursa iz okoliša. Obuhvaćaju se sve faze životnog ciklusa i procesi (uključujući kapitalna dobra). Međutim, mogu se isključiti aktivnosti kao što su svakodnevno putovanje osoblja, menze na proizvodnim lokacijama, potrošni materijali koji nisu usko povezani s proizvodnim procesima, marketing, poslovna putovanja te aktivnosti istraživanja i razvoja. Razgraničenja se mogu uključiti u konačni PEFCR samo na temelju pravila iz Priloga I. i ovog Priloga.

Pruža se prvo izvješće o PEF-RP-u (u skladu s predloškom iz Priloga II. dijela E), koje uključuje karakterizirane, normalizirane i ponderirane rezultate.

Prvi PEF-RP i izvješće o njemu verificira povjerenstvo za preispitivanje i prilaže mu se javno izvješće o preispitivanju.

A.2.5.    Prvi nacrt PEFCR-a

Tehničko tajništvo na temelju rezultata prvog PEF-RP-a sastavlja prvi nacrt PEFCR-a, koji se upotrebljava za provođenje potpornih studija PEFCR-a. Sastavlja se u skladu sa zahtjevima iz ovog Priloga i predloškom iz dijela B ovog Priloga. Uključuje sve zahtjeve koji su potrebni za potpornu studiju, uz poseban naglasak na tablicama i postupcima za prikupljanje podataka specifičnih za poduzeće.

A.2.6.    Potporne studije

Potporne studije služe kako bi se ispitala provedivost prvog nacrta PEFCR-a i, u nešto manjoj mjeri, kako bi pružila saznanja o prikladnosti utvrđenih najrelevantnijih kategorija učinka, faza životnog ciklusa, procesa i izravnih elementarnih tokova.

Za svaki reprezentativni proizvod provode se najmanje tri potporne studije PEF-a.

Potporne studije moraju biti u skladu sa svim zahtjevima iz prvog nacrta PEFCR-a i Priloga I. Primjenjuju se sljedeća dodatna pravila:

Svaku potpornu studiju provodi subjekt koji ne sudjeluje u sastavljanju PEFCR-a niti je dio povjerenstva za preispitivanje. Mogu postojati iznimke od tog pravila, no moraju se dogovoriti s Europskom komisijom. Nijedan agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ne mora se staviti na raspolaganje Europskoj komisiji.

Svaku potpornu studiju prati izvješće o PEF-u, koje služi kao relevantan, sveobuhvatan, dosljedan, točan i transparentan sažetak studije. Predložak izvješća o PEF-u koji je potrebno upotrebljavati za predložak potporne studije dostupan je u dijelu E ovog Priloga. Taj predložak sadržava minimalne informacije o kojima se izvješćuje. Potporne studije (i s njima povezano izvješće o PEF-u) su povjerljive. Dijele se samo s Europskom komisijom ili tijelom koje nadzire razvoj PEFCR-a i s povjerenstvom za preispitivanje. Međutim, poduzeće koje provodi potpornu studiju može odlučiti odobriti pristup drugim dionicima.

A.2.7.    Druga studija PEF-a za reprezentativni proizvod

Provedba studije PEF-a za reprezentativni proizvod iterativan je postupak. Na temelju informacija prikupljenih u okviru prvog savjetovanja i potpornih studija tehničko tajništvo provodi drugi PEF-RP. Taj drugi PEF-RP uključuje skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom, ažurirane zadane podatke o aktivnosti i sve pretpostavke na kojima se temelje zahtjevi u drugom nacrtu PEFCR-a. Tehničko tajništvo na temelju drugog PEF-RP-a sastavlja drugo izvješće o PEF-RP-u.

Ako su besplatno dostupni, tehničko tajništvo upotrebljava skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom. Ako nisu dostupni skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom, moraju se hijerarhijskim redoslijedom slijediti sljedeća pravila:

Svi zahtjevi u konačnom PEFCR-u određuju se na temelju drugog PEF-RP-a, među ostalim konačan popis najrelevantnijih kategorija učinka, faza životnog ciklusa, procesa, izravnih elementarnih tokova, razgraničenja itd. Kad je riječ o konačnim proizvodima, utvrđuju se i vrijednosti za referentnu vrijednost.

Pruža se drugo izvješće o PEF-RP-u (u skladu s predloškom iz dijela E ovog Priloga), koje uključuje karakterizirane, normalizirane i ponderirane rezultate.

Drugi PEF-RP i izvješće o njemu preispituje povjerenstvo za preispitivanje i prilaže mu se javno izvješće o preispitivanju.

A.2.8.    Drugi nacrt PEFCR-a

Tehničko tajništvo sastavlja drugi nacrt PEFCR-a uzimajući u obzir rezultate potpornih studija i drugog PEF-RP-a. Moraju se ispuniti svi odjeljci u predlošku PEFCR-a (vidjeti dio B u ovom Prilogu).

U PEFCR-u se pojašnjava da će svi nedostajući podaci uključeni u PEFCR ostati takvima tijekom čitavog razdoblja valjanosti jer izravno utječu na referentnu vrijednost. Stoga su nedostajući podaci neizravno dio granice sustava PEFCR-a kako bi se omogućila poštena usporedba s referentnom vrijednosti.

A.2.9.    Preispitivanje PEFCR-a

A.2.9.1.    Povjerenstvo za preispitivanje

Tehničko tajništvo uspostavlja vanjsko neovisno povjerenstvo treće strane za preispitivanje radi preispitivanja PEFCR-a.

Povjerenstvo se sastoji od najmanje trojice članova (predsjednika i dvojice članova). Ako se u PEFCR-u nalazi više od pet reprezentativnih proizvoda, povjerenstvo za preispitivanje može se proširiti dodavanjem članova i dodatnih supredsjednika. U povjerenstvu se mora nalaziti jedan stručnjak za ekološki otisak/LCA (koji ima iskustvo u kategoriji proizvoda ili sektoru koji se razmatra i okolišnim aspektima povezanima s proizvodom), jedan stručnjak iz industrije i, ako je moguće, jedan predstavnik NVO-â. Jedan član imenuje se glavnim preispitivačem.

Preispitivači moraju biti međusobno neovisni s gledišta pravnog subjekta. Povjerenstvo ne smije uključivati predstavnike članova ( 77 ) tehničkog tajništva, druge subjekte koji su uključeni u rad tog tajništva ni zaposlenike poduzeća koja provode potporne studije. Iznimke od tog pravila moraju se raspraviti i dogovoriti s Europskom komisijom.

Tim za preispitivanje može se promijeniti za vrijeme razvoja PEFCR-a. Članovi ga mogu napustiti ili mu se pridružiti između dvaju koraka preispitivanja. Međutim, glavni preispitivač dužan je osigurati da su kriteriji za povjerenstvo za preispitivanje ispunjeni u svakom koraku postupka razvoja PEFCR-a; glavni preispitivač informira nove članove o prethodnim koracima i problemima o kojima se raspravljalo.

Glavni preispitivač može se promijeniti ako netko od drugih članova preuzme njegovu ulogu i osigura kontinuitet rada. Postupak preispitivanja uključivat će etape, npr. 1. prvi PEF-RP + prvi nacrt PEFCR-a, 2. potporne studije + drugi PEF-RP + drugi nacrt PEFCR-a, 3. konačni nacrt PEFCR-a i 4. konačni PEFCR. Trebalo bi osigurati kontinuitet unutar iste etape. Navedeni zahtjev podrazumijeva da će barem jedan član tima za preispitivanje ostati aktivan u projektu. Ako zahtjevi nisu ispunjeni, postupak preispitivanja počinje od posljednje etape u kojoj su bili ispunjeni zahtjevi.

Procjena kompetencija povjerenstva za preispitivanje temelji se na sustavu ocjenjivanja u kojem se u obzir uzimaju njihovo iskustvo, metodologija i praksa ekološkog otiska/LCA-a te poznavanje relevantnih tehnologija, procesa ili drugih aktivnosti uključenih u proizvode unutar područja primjene PEFCR-a. U tablici 32. Priloga I. prikazan je sustav ocjenjivanja za svaku relevantnu kompetenciju i područje iskustva.

Članovi povjerenstva za preispitivanje pružaju osobnu izjavu o svojim kvalifikacijama, u kojoj se navodi broj bodova koji su ostvarili i ukupan broj bodova. Ta se osobna izjava uključuje u izvješće o preispitivanju PEFCR-a.

Minimalna ocjena koja je potrebna da bi se preispitivač kvalificirao iznosi šest bodova, uključujući najmanje jedan bod za svaki od triju obaveznih kriterija (tj. praksa preispitivanja, metodologija i praksa ekološkog otiska/LCA-a te poznavanje tehnologija ili drugih aktivnosti koje su relevantne za studiju ekološkog otiska).

A.2.9.2.    Postupak preispitivanja

Pri potpisivanju ugovora o preispitivanju tehničko tajništvo dogovara postupak preispitivanja s povjerenstvom za preispitivanje. Tehničko tajništvo naročito mora dogovoriti razdoblje tijekom kojeg povjerenstvo za preispitivanje može sastaviti primjedbe nakon svakog dokumenta koji izdaje tehničko tajništvo i način na koji će se upravljati zaprimljenim primjedbama.

Povjerenstvo za preispitivanje bit će odgovorno za neovisno preispitivanje sljedećih dokumenata (vidjeti sliku 1.):

Ako drugo savjetovanje ili preispitivanje PEFCR-a utječu na rezultate drugog PEF-RP-a, drugi PEF-RP ažurira se i rezultati se uključuju u završni nacrt PEFCR-a. U tom slučaju povjerenstvo za preispitivanje preispituje konačni nacrt PEFCR-a i konačni PEFCR.

Povjerenstvo šalje preispitivanje svakog dokumenta tehničkom tajništvu radi analize i rasprave. Tehničko tajništvo pregledava primjedbe i prijedloge povjerenstva i odgovara na svaki od njih.

Tehničko tajništvo za sve dokumente sastavlja pisane odgovore u obliku izvješća o preispitivanju, koja mogu uključivati:

Dokumenti koji moraju proći postupak preispitivanja prikazani su na slici A-1. i označeni križićem.

Slika A-11.

postupak razvoja PEFCR-a

A.2.9.2.1.    Preispitivanje prvog PEF-RP-a

Povjerenstvo za preispitivanje preispituje prvi PEF-RP i s njime povezano izvješće o PEF-RP-u u skladu s postupkom verifikacije, kako je navedeno u odjeljku 8.4. Priloga I. Međutim, ne primjenjuju se posjeti na licu mjesta, a ako je reprezentativni proizvod virtualni proizvod, preispitivači s tehničkim tajništvom dogovaraju tehnike za validaciju podataka o aktivnosti. Ako se u PEFCR-u definira više reprezentativnih proizvoda, u okviru preispitivanja provjerava se jesu li svi reprezentativni proizvodi koji su definirani u PEFCR-u uključeni u opseg studija PEF-RP-a.

Uz smjernice navedene u odjeljku 8.4. provode se sljedeći koraci preispitivanja:

A.2.9.2.2.    Preispitivanje potporne studije

Potporne studije i njihova izvješća o PEF-u preispituje povjerenstvo za preispitivanje. To povjerenstvo preispituje najmanje tri potporne studije za svaki reprezentativni proizvod. Povjerenstvo za preispitivanje osigurava da svaku potpornu studiju provodi poduzeće/savjetnik koji ne sudjeluje u sastavljanju PEFCR-a ni povjerenstvu za preispitivanje.

Preispitivanje potporne studije vrlo je slična verifikaciji studije PEF-a, uz neke posebnosti, npr. ne provode se posjeti na licu mjesta. Uz smjernice navedene u odjeljku 8.4. Priloga I. provode se sljedeći koraci preispitivanja:

A.2.9.2.3.    Preispitivanje druge studije PEF-RP-a

Povjerenstvo za preispitivanje preispituje drugi PEF-RP i s njime povezano izvješće o PEF-RP-u u skladu s postupkom verifikacije, kako je navedeno u odjeljku 8.4. Priloga I. Međutim, ne primjenjuju se posjeti na licu mjesta.

Uz smjernice navedene u odjeljku 8.4. Priloga I. provode se sljedeći koraci preispitivanja:

A.2.9.3.    Kriteriji za preispitivanje dokumenta o PEFCR-u

Preispitivači istražuju je li PEFCR i. razvijen u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu I. i ovom Prilogu te ii. mogu li se na temelju njega izrađivati vjerodostojni, pouzdani i dosljedni profili PEF-a. Usto se primjenjuju i sljedeći kriteriji za preispitivanje:

A.2.9.4.    Izvješće/izjave o preispitivanju

Povjerenstvo za preispitivanje sastavlja:

za svaki PEF-RP: javno izvješće o preispitivanju u obliku priloga izvješću o PEF-RP-u. Javno izvješće o preispitivanju uključuje javnu izjavu o preispitivanju, sve relevantne informacije o postupku preispitivanja, primjedbe preispitivača s odgovorima tehničkog tajništva i ishod;

Konačni PEFCR uključuje sljedeće priloge: i. pripadajuće javno izvješće o preispitivanju, ii. javna izvješća o preispitivanju za svaki PEF-RP i iii. javne izjave o validaciji za svaku preispitanu potpornu studiju.

A.2.10.    Konačni nacrt PEFCR-a

Nakon završetka rada na nacrtima tehničko tajništvo šalje Komisiji sljedeće dokumente:

A.2.10.1.    Modeli reprezentativnih proizvoda u Excelu

Model reprezentativnog proizvoda mora biti dostupan u formatu programa MS Excel. Ako se model reprezentativnog proizvoda temelji na više podmodela (npr. vrlo različite tehnologije), za svaki od tih podmodela pruža se zasebna datoteka u Excelu uz datoteku za cjelokupni model. Ta se datoteka sastavlja u skladu s predloškom dostupnim na internetskim stranicama JRC-a ( 78 ).

A.2.10.2.    Skupovi podataka navedeni u PEFCR-u

Na čvoru Mreže podataka o životnom ciklusu moraju biti dostupni svi skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom i ILCD-EL-om ( 79 ) koji se upotrebljavaju u PEFCR-u u agregiranom i raščlanjenom obliku (razina –1.).

A.2.10.3.    Skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom koji predstavljaju reprezentativne proizvode

Skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom koji predstavljaju reprezentativne proizvode pružaju se u agregiranom i raščlanjenom obliku. Potonji se raščlanjuju na razini koja je usklađena s predmetnim PEFCR-om. Podaci mogu biti agregirani radi zaštite povjerljivih informacija.

Popis tehničkih zahtjeva koje skup podataka mora ispunjavati da bi se smatrao usklađenim s ekološkim otiskom dostupan je na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.

A.3.    Definiranje područja primjene PEFCR-â

A.3.1.    Kategorije i potkategorije proizvoda

Proizvode sa sličnim funkcijama i primjenama treba objediniti u istom PEFCR-u. Područje primjene PEFCR-a odabire se tako da bude dovoljno široko kako bi obuhvatilo različite primjene i/ili tehnologije. Da bi se ispunio taj zahtjev, u nekim se slučajevima kategorija proizvoda mora podijeliti u više potkategorija. Tehničko tajništvo odlučuje jesu li potkategorije nužne da bi se ostvario primarni cilj PEFCR-a i kako bi se stoga izbjegao rizik da se rezultati kritičnih točaka iz različitih tehnologija pomiješaju ili da se previde rezultati nekih od njih s malim tržišnim udjelom ( 80 ). Pri utvrđivanju kategorija i potkategorija proizvoda potrebno ih je što detaljnije razraditi kako bi se osigurala usporedivost rezultata.

PEFCR se strukturira tako da sadržava odjeljak koji uključuje „horizontalna” pravila koja su zajednička svim proizvodima unutar njegova područja primjene te odjeljak za svaku potkategoriju koji uključuje posebna „vertikalna” pravila, primjenjiva samo na određenu potkategoriju (slika A-3.).

Horizontalna pravila u načelu imaju prednost pred vertikalnima, no mogu se dopustiti određena odstupanja od tog načela ako su odgovarajuće obrazložena. Takva će struktura olakšati proširenje područja primjene postojećeg PEFCR-a dodavanjem još potkategorija proizvoda.

Svaka potkategorija mora se jasno opisati u definiciji područja primjene PEFCR-a i mora imati svoj reprezentativni proizvod i referentnu vrijednost ( 81 ), zajedno s odabirom najrelevantnijih procesa, faza životnog ciklusa, izravnih elementarnih tokova i kategorija učinka. Za svaki reprezentativni proizvod (a time i potkategoriju) provode se najmanje tri potporne studije PEF-a (vidjeti odjeljak A.3.6.).

Slika L-3.

Primjer strukture PEFCR-a s horizontalnim pravilima specifičnima za kategoriju proizvoda, različitim potkategorijama proizvoda i vertikalnim pravilima specifičnima za potkategorije proizvoda.

U PEFCR-u se za konačne proizvode omogućuje usporedba proizvoda koji pripadaju istoj kategoriji i/ili potkategoriji proizvoda (vidjeti tablicu A-1.). Ako potkategorije ulaze u područje primjene PEFCR-a, uvijek se dopušta usporedba proizvoda koji pripadaju istoj potkategoriji.

Međutim, tehničko tajništvo može odlučiti je li usporedba među svim proizvodima koji pripadaju najvišoj kategoriji dopuštena, što se mora izričito navesti u PEFCR-u. U tom slučaju:

Tehničko tajništvo može odlučiti je li unakrsna usporedba među svim proizvodima koji spadaju u dvije ili više potkategorija dopuštena, što se mora izričito navesti u PEFCR-u. Definiranje referentne vrijednosti na razini najviše kategorije nije potrebno.

Svi zahtjevi iz Priloga II. primjenjuju se na kategorije i potkategorije proizvoda (prema potrebi).

A.3.2.    Područje primjene PEFCR-a

Proizvodi se mogu smisleno uspoređivati samo ako ispunjavaju istu glavnu funkciju (kako je izraženo funkcionalnom jedinicom). Stoga bi područje primjene PEFCR-a za konačne proizvode trebalo definirati na temelju funkcije, a sva je odstupanja potrebno obrazložiti.

Područje primjene treba uključivati što više proizvoda koji su dostupni na tržištu i koji ispunjavaju istu glavnu funkciju: taj pristup omogućuje i povezivanje kategorije proizvoda s oznakama klasifikacije proizvoda po djelatnostima (CPA) i u skladu je s definicijom kategorije proizvoda iz norme EN ISO 14025:2010 (tj. skupina proizvoda koji mogu ispunjavati istovjetne funkcije).

Odjeljak PEFCR-a o području primjene mora sadržavati barem sljedeće informacije:

A.3.2.1.    Opći opis područja primjene PEFCR-a

Definicija područja primjene PEFCR-a uključuje opći opis kategorije proizvoda, uključujući detaljnost područja primjene, uključene potkategorije (ako postoje), opis proizvoda unutar područja primjene i njihova tehnička svojstva. Ako proizvod ispunjava više od jedne funkcije, a te dodatne funkcije nisu uključene u područje primjene PEFCR-a, i ako drugi proizvodi ispunjavaju istu funkciju, no nisu uključeni u područje primjene PEFCR-a, ta se izostavljanja objašnjavaju i dokumentiraju (vidjeti odjeljak A.3.2.4.).

A.3.2.2.    Uporaba oznaka CPA

U PEFCR-u se navode oznake CPA koje odgovaraju proizvodima unutar područja primjene.

Oznake CPA odnose se na djelatnosti kako su definirane pomoću oznaka NACE (tj. statistička klasifikacija ekonomskih djelatnosti u Europskoj zajednici (NACE)). Svakom proizvodu s oznakom CPA dodjeljuje se jedna djelatnost u klasifikaciji NACE; stoga je struktura CPA-a paralelna s klasifikacijom NACE na svim razinama. Međunarodna standardna industrijska klasifikacija (ISIC) i NACE imaju istu oznaku na najvišim razinama, no NACE je detaljniji na nižim razinama.

A.3.2.3.    Definicija reprezentativnog proizvoda (RP)

U područje primjene PEFCR-a uključuje se kratak opis reprezentativnih proizvoda.

Tehničko tajništvo navodi informacije o svim mjerama poduzetima kako bi se definirao „model” reprezentativnog proizvoda i izvješćuje o prikupljenim informacijama u prilogu PEFCR-u. Ako se bilo koja povjerljiva informacija uključi u Prilog, trebala bi se staviti na raspolaganje samo radi preispitivanja (koje provode Europska komisija, tijela za nadzor tržišta ili preispitivači).

A.3.2.4.    Funkcionalna jedinica (FU)

Funkcionalna jedinica PEFCR-a kvalitativno i kvantitativno opisuje funkcije proizvoda u skladu s četiri aspekta o kojima se izvješćuje u tablic HH-2 -2. Tablica uključuje dodatne zahtjeve za PEFCR-e za prehrambene i neprehrambene proizvode koji se moraju prilagoditi u odgovarajućim PEFCR-ima.

Ako postoje primjenjive norme, one se upotrebljavaju i navode u PEFCR-u.

Funkcionalnu jedinicu teže je definirati za poluproizvode jer oni često mogu ispunjavati više funkcija te nije poznat njihov cijeli životni ciklus. Stoga je moguće odabrati pristup koji se temelji na materijalima (ili prijavljenu jedinicu). To primjerice može biti masa (u kilogramima) ili obujam (u kubnim metrima).

U PEFCR-u se mora objasniti i dokumentirati svako izostavljanje funkcija proizvoda iz definicije funkcionalne jedinice i mora se obrazložiti razlog za to.

U PEFCR-u se opisuje i. kako svaki aspekt funkcionalne jedinice utječe na ekološki otisak proizvoda, ii. kako uključiti taj utjecaj u izračune ekološkog otiska i iii. kako izračunati prikladan referentni protok. Ako su potrebni parametri za izračun, u PEFCR-u se navode zadane vrijednosti ili se zahtijeva da se ti parametri nalaze na popisu obaveznih informacija specifičnih za poduzeće. U PEFCR-u se navodi primjer izračuna.

Primjer

Vrsta ambalaže može utjecati na količinu salate koja se izgubi u fazi maloprodaje i uporabe. Stoga vrsta ambalaže utječe na količinu salate koja je potrebna da bi se ispunili aspekti „koliko dugo” i „koliko” opisani u funkcionalnoj jedinici. U PEFCR-u se opisuju potencijalni utjecaji ambalaže na otpad od hrane i navodi se tablica s postocima otpada od salate prema upotrijebljenoj vrsti ambalaže. Na kraju, u PEFCR-u se opisuje kako je postotak otpada od salate iz tablice uključen u referentni protok i dodan funkcionalnoj jedinici od 1 kg iskorištene salate. Svi kvantitativni ulazni i izlazni podaci prikupljeni u analizi izračunavaju se u odnosu na taj referentni protok od 1 kg i postotak otpada.

A.3.2.5.    Granica sustava

U PEFCR-u se utvrđuju procesi i faze životnog ciklusa koji su uključeni u kategoriju/potkategoriju proizvoda. U njemu se navodi i kratak opis procesa i faza životnog ciklusa.

U PEFCR-u se utvrđuju procesi koji se isključuju na temelju pravila razgraničenja (vidjeti odjeljak A.4.3.3.) ili se navodi da nije primjenjivo nikakvo razgraničenje.

PEFCR sadržava dijagram sustava u kojem se naznačuju procesi za koje su potrebni obavezni podaci specifični za poduzeće i procesi koji su isključeni iz granice sustava.

A.3.2.6.    Popis kategorija učinka ekološkog otiska

U PEFCR-u je navedeno 16 kategorija učinka ekološkog otiska koje je potrebno upotrebljavati za izračun profila PEF-a, kako je navedeno u tablici 2. Priloga I. Od tih 16 kategorija učinka u PEFCR-u se navode one koje su najrelevantnije za kategoriju i/ili potkategorije proizvoda unutar područja primjene (vidjeti odjeljak A.6.1.1. ovog Priloga).

U PEFCR-u se utvrđuje mora li korisnik PEFCR-a izračunati potpokazatelje za klimatske promjene i zasebno o njima izvješćivati (vidjeti odjeljak A.4.2.9.).

U PEFCR-u se utvrđuje verzija referentnog paketa ekološkog otiska koji je potrebno upotrebljavati ( 82 ).

A.3.2.7.    Dodatne informacije

A.3.2.7.1.    Dodatne informacije o okolišu

U PEFCR-u se utvrđuje o kojim je dodatnim informacijama o okolišu potrebno izvješćivati i je li riječ o obaveznim ili preporučenim dodatnim informacijama o okolišu. Treba izbjegavati uporabu pojma „trebati” u zahtjevima. Dodatne informacije o okolišu mogu se uključiti samo ako se u PEFCR-u utvrđuje metoda koja se mora primijeniti za njihov izračun.

Bioraznolikost

Pri razvoju PEFCR-a bioraznolikost se razmatra u okviru dodatnih informacija o okolišu u skladu sa sljedećim postupkom:

Iako tehničko tajništvo može odrediti način na koji se bioraznolikost procjenjuje i kako se o njoj izvješćuje u PEFCR-u (prema potrebi), mogu se razmotriti sljedeći prijedlozi:

A.3.2.7.2.    Dodatne tehničke informacije

U PEFCR-u se navode dodatne tehničke informacije o kojima se mora, treba ili može izvješćivati.

Ako je proizvod unutar područja primjene poluproizvod, u PEFCR-u se zahtijevaju sljedeće dodatne tehničke informacije:

A.3.2.8.    Pretpostavke i ograničenja

U PEFCR-u se navodi popis ograničenja kojima podliježe studija PEF-a, čak i ako se provodi u skladu s PEFCR-om.

PEFCR sadržava uvjete pod kojima se mogu činiti usporedbe ili iznositi usporedne tvrdnje.

U njemu se navode skupovi podataka usklađeni s ILCD-EL-om koji se upotrebljavaju pri modeliranju reprezentativnih proizvoda i nedostajućih podataka.

A.4.    Inventar životnog ciklusa

A.4.1.    Faze životnog ciklusa

U PEFCR-u se navode svi procesi koji se odvijaju u svakoj fazi životnog ciklusa: za svaki proces uključeni su zadani sekundarni skupovi podataka koje bi korisnik trebao upotrebljavati, osim ako proces obuhvaćaju obavezni podaci specifični za poduzeće.

Zadane faze životnog ciklusa navedene su u odjeljku 4.2. Priloga I., a detaljnije su objašnjene u odjeljcima od 4.2.1. do 4.2.5. Priloga I.

A.4.2.    Zahtjevi za modeliranje

A.4.2.1.    Poljoprivredna proizvodnja

Kad je riječ o poljoprivrednim djelatnostima, smjernice za modeliranje iz odjeljka 4.4.1. Priloga I. moraju se slijediti za reprezentativne proizvode i uključiti u PEFCR-e. Svaka se iznimka mora dogovoriti s Komisijom prije nego što se primijeni.

A.4.2.1.1.    Gnojiva

Za gnojiva na bazi dušika treba upotrebljavati emisijske faktore razine 1. iz tablica od 2. do 4. IPCC-a (2006.), kako je prikazano u tablici 3. Priloga I.

Model sadržaja dušika u polju prikazan u tablici 3. Priloga I. ima određena ograničenja i trebalo bi ga poboljšati u budućnosti. Stoga se u PEFCR-ima u čijem se području primjene nalazi poljoprivredno modeliranje mora ispitati (barem) sljedeći alternativni pristup u PEF-RP-ima.

Ravnoteža dušika izračunava se primjenom parametara iz tablice II-3. i formule u nastavku. Ukupna emisija NO3-N u vodu smatra se varijablom i njezin ukupni inventar izračunava se na sljedeći način:

Ako je u određenim programima s niskom razinom ulaznih tokova vrijednost za „dodatne emisije NO3-N u vodu” negativna, vrijednost se postavlja na „0”. Nadalje, u tim je slučajevima apsolutnu vrijednost izračunanih „dodatnih emisija NO3-N u vodu” potrebno uključiti u inventar kao dodatni ulazni tok dušičnog gnojiva u sustav pomoću iste kombinacije dušičnih gnojiva koja je primijenjena za analizirani usjev. Taj korak služi kako bi se izbjegli programi koji smanjuju plodnost tako što se prikazuje smanjenje dušika zbog analiziranog usjeva za koje se pretpostavlja da vodi do naknadne potrebe za dodatnim gnojivom kako bi se zadržala ista razina plodnosti tla.

Umjesto pristupa navedenog u Prilogu I. tehničko tajništvo može odlučiti uključiti navedeni pristup za modeliranje na temelju dušika u PEFCR. Oba pristupa ispituju se potpornim studijama, a tehničko tajništvo na temelju prikupljenih dokaza može odlučiti koji bi od njih trebalo primjenjivati. To mora validirati povjerenstvo za preispitivanje PEFCR-a.

Druga je mogućnost da se, ako su dostupni bolji podaci, u PEFCR-u primijeni sveobuhvatniji model sadržaja dušika u polju, pod uvjetom i. da obuhvaća barem emisije koje se zahtijevaju u tablici 3. Priloga I., ii. da je dušik uravnotežen u ulaznim i izlaznim tokovima i iii. da se opiše na transparentan način.

A.4.2.2.    Uporaba električne energije

Primjenjuju se zahtjevi iz odjeljka 4.4.2. Priloga I., osim ako PEFCR obuhvaća električnu energiju kao glavni proizvod (npr. fotonaponski sustavi).

A.4.2.2.1.    Modeliranje električne energije za izračun referentne vrijednosti

Pri izračunu referentne vrijednosti upotrebljava se sljedeća mješavina izvora električne energije hijerarhijskim redoslijedom:

Ako se referentna vrijednost proizvodi na različitim lokacijama ili prodaje u različitim zemljama, mješavina izvora električne energije odražava omjere proizvodnje ili omjere prodaje među zemljama/regijama EU-a. Za određivanje omjera upotrebljava se fizička jedinica (npr. broj komada ili kilograma proizvoda). Ako ti podaci nisu dostupni, upotrebljava se prosječna mješavina izvora u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina izvora reprezentativna za regiju.

A.4.2.3.    Prijevoz i logistika

U PEFCR-u se navode zadani scenariji prijevoza koje je potrebno iskoristiti ako ti podaci nisu navedeni kao obavezne informacije specifične za poduzeće (vidjeti odjeljak A.4.4.1.), a informacije specifične za lanac opskrbe nisu dostupne. Zadani scenariji prijevoza odražavaju prosječan prijevoz u Europi, uključujući sve mogućnosti prijevoza u predmetnoj kategoriji proizvoda (npr. prema potrebi uz dostavu kućanstvima).

Ako nisu dostupni podaci specifični za PEFCR ( 84 ), upotrebljavaju se zadani scenariji i vrijednosti iz odjeljka 4.4.3. Priloga I. Zamjena zadanih vrijednosti iz odjeljka 4.4.3. vrijednostima specifičnima za PEFCR mora se izričito navesti i obrazložiti u PEFCR-u.

U PEFCR-u se definira (krajnji i posredni) korisnik ( 85 ). Krajnji korisnik može biti potrošač (tj. svaka fizička osoba koja djeluje u svrhu koja nije njezino zanimanje, posao, obrt ili struka) ili poduzeće koje se koristi proizvodom za krajnju uporabu, kao što su restorani, profesionalni ličioci ili gradilište. Za potrebe ovog odjeljka preprodavači i uvoznici smatraju se posrednim, a ne krajnjim korisnicima.

A.4.2.3.1.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz kamionom

U PEFCR-u se navodi stopa iskorištenosti koju je potrebno upotrijebiti za svaki modelirani prijevoz kamionom i jasno se naznačuje uključuje li stopa iskorištenosti povratke bez tereta.

A.4.2.3.2.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz koji vrši potrošač

U PEFCR-u se prema potrebi navodi zadana vrijednost dodjeljivanja koju je potrebno upotrebljavati za prijevoz koji vrši potrošač.

A.4.2.3.3.    Zadani scenariji – od dobavljača do tvornice

U PEFCR-u se utvrđuju zadane prijevozne udaljenosti, prijevozna sredstva (poseban skup podataka) i faktori opterećenja kamiona koje je potrebno upotrebljavati za prijevoz proizvoda od dobavljača do tvornice. Ako nema podataka specifičnih za PEFCR, u njemu se propisuju zadani podaci navedeni u odjeljku 4.4.3.4. Priloga I.

A.4.2.3.4.    Zadani scenariji – od tvornice do krajnjeg korisnika

Prijevoz od tvornice do krajnjeg korisnika (uključujući prijevoz koji vrši potrošač) opisuje se u fazi distribucije PEFCR-a. Tako se poštenije mogu usporediti proizvodi koji se pružaju u tradicionalnim trgovinama i oni koji se dostavljaju kućanstvima.

Ako nije dostupan scenarij prijevoza specifičan za PEFCR, kao osnova se upotrebljava zadani scenarij opisan u odjeljku 4.4.3.5. Priloga I., zajedno s nekoliko vrijednosti specifičnih za PEFCR:

Za proizvode za višekratnu uporabu povratni prijevoz od maloprodajnog objekta/distribucijskog centra do tvornice modelira se uz prijevoz koji je potreban za odlazak u maloprodajni objekt/distribucijski centar. Upotrebljavaju se iste prijevozne udaljenosti kao od tvornice proizvoda do krajnjeg korisnika (vidjeti odjeljak 4.4.3.5. Priloga I.), no stopa iskorištenosti kamiona može biti ograničena obujmom ovisno o vrsti proizvoda. U PEFCR-u se navodi stopa iskorištenosti koja se mora upotrebljavati za povratni prijevoz.

A.4.2.4.    Kapitalna dobra – infrastruktura i oprema

Za vrijeme provedbe studija PEF-RP-a u modeliranje se uključuju svi procesi bez primjene razgraničenja, a pretpostavke za modeliranje i upotrijebljeni sekundarni skupovi podataka moraju se jasno dokumentirati.

U PEFCR-u se utvrđuje podliježu li kapitalna dobra razgraničenju na temelju rezultata studije PEF-RP-a. Ako su u PEFCR uključena kapitalna dobra, navode se jasna pravila za njihov izračun.

A.4.2.5.    Postupak uzorkovanja

U nekim je slučajevima korisniku PEFCR-a potreban postupak uzorkovanja kako bi se prikupljanje podataka ograničilo samo na reprezentativan uzorak pogona/poljoprivrednih gospodarstava itd. Primjeri slučajeva u kojima može biti potreban postupak uzorkovanja oni su u kojima je u proizvodnju iste inventarne jedinice proizvoda (SKU) uključeno više proizvodnih lokacija, primjerice ako ista sirovina/ulazni materijal dolazi s više lokacija ili ako se isti proces ustupa većem broju podizvođača/dobavljača.

Za PEFCR-e se upotrebljava stratificirani uzorak, tj. onaj kojim se osigurava da je svaka pojedina potpopulacija (stratum) određene populacije odgovarajuće zastupljena unutar cjelovitog uzorka istraživačke studije. Uz takvu vrstu uzorkovanja zajamčeno je da će primjerci iz svake potpopulacije biti uključeni u konačni uzorak, a jednostavnim nasumičnim uzorkovanjem ne osigurava se ravnomjerna ili razmjerna zastupljenost potpopulacija u uzorku.

Tehničko tajništvo odlučuje je li uzorkovanje dopušteno u njegovu PEFCR-u. Ono može izričito zabraniti uporabu postupaka uzorkovanja u PEFCR-u. U tom slučaju uzorkovanje neće biti dopušteno u studijama PEF-a, a korisnik PEFCR-a mora prikupiti podatke za sve pogone ili poljoprivredna gospodarstva. Ako tehničko tajništvo dopusti uzorkovanje, u PEFCR-u se moraju navesti sljedeće rečenice: „Ako je potrebno uzorkovanje, ono se provodi kako je utvrđeno u ovom PEFCR-u. Međutim, uzorkovanje nije obavezno i svaki korisnik ovog PEFCR-a može odlučiti prikupljati podatke za sve pogone ili poljoprivredna gospodarstva bez ikakvog uzorkovanja.”

Ako PEFCR dopušta uporabu uzrokovanja, u PEFCR-u se definiraju zahtjevi za izvješćivanje za korisnika PEFCR-a. Populacija i odabrani uzorak za studiju PEF-a moraju se jasno objasniti u izvješću o PEF-u (npr. postotak ukupne proizvodnje ili postotak broja lokacija, u skladu sa zahtjevima navedenima u PEFCR-u).

A.4.2.5.1.    Kako definirati homogene potpopulacije (stratifikacija)

U metodi mjerenja PEF-a zahtijeva se da se sljedeći aspekti uzmu u obzir pri utvrđivanju potpopulacija (vidjeti odjeljak 4.4.6.1. Priloga I.):

U PEFCR-u se mogu navesti dodatni aspekti koje je potrebno uzeti u obzir za određenu kategoriju proizvoda.

Ako se u obzir uzmu dodatni aspekti, broj potpopulacija izračunava se primjenom formule (jednadžba 1.) navedene u odjeljku 4.4.6.1. Priloga I. i množenjem rezultata s brojem razreda utvrđenih za svaki dodatni aspekt (npr. one lokacije koje imaju uspostavljen sustav upravljanja okolišem ili sustave izvješćivanja o okolišu).

A.4.2.5.2.    Kako definirati veličinu poduzorka na razini potpopulacije

U PEFCR-u se navodi koji je pristup odabran između dva pristupa koji su dostupni u odjeljku 4.4.6.2. Priloga I. Isti se pristup upotrebljava za sve odabrane potpopulacije.

Ako se odabere prvi pristup, u PEFCR-u se određuje mjerna jedinica za proizvodnju (npr. t, m3, m2 ili vrijednost u EUR). U PEFCR-u se utvrđuje postotak proizvodnje koji mora obuhvatiti svaka potpopulacija, a koji ne smije biti manji od 50 %, izraženo u relevantnoj jedinici. Taj postotak određuje veličinu uzorka unutar potpopulacije.

A.4.2.6.    Faza uporabe

A.4.2.6.1.    Pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup

U PEFCR-u se opisuje koji se pristup primjenjuje (pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup, odjeljak 4.4.7.1. Priloga I.).

Ako se upotrebljava delta-pristup, u PEFCR-u se navodi referentna potrošnja koju je potrebno definirati za svaki povezani proizvod (npr. potrošnja energije ili materijala). Referentna potrošnja je minimalna potrošnja koja je neophodna za ispunjavanje funkcije. Potrošnja iznad te referentne vrijednosti (delta) zatim će se dodijeliti proizvodu. Da bi se odredila referentna situacija, u obzir se uzima sljedeće, ako je dostupno:

A.4.2.6.2.    Modeliranje faze uporabe

Za sve procese koji pripadaju fazi uporabe (najrelevantniji i drugi):

U Prilogu II. dijelu D navode se zadani podaci koje tehničko tajništvo treba upotrebljavati za modeliranje aktivnosti u fazi uporabe koje bi mogle biti zajedničke za više skupina proizvoda. Upotrebljavaju se kako bi se nadomjestili nedostajući podaci i osigurala dosljednost među PEFCR-ima. Mogu se upotrebljavati i bolji podaci, no to se mora obrazložiti u PEFCR-u.

Primjer: tjestenina

Ovo je pojednostavnjeni primjer toga kako se ekološki otisak faze uporabe može modelirati i kako se o njemu može izvješćivati za proizvod „1 kg suhe tjestenine” (prilagođeno na temelju konačnog PEFCR-a za suhu tjesteninu ( 87 )).

U tablici LL-6. prikazani su procesi koji se upotrebljavaju pri modeliranju faze uporabe 1 kg suhe tjestenine (vrijeme vrenja u skladu s uputama, primjerice 10 minuta; količina vode u skladu s uputama, na primjer 10 litara). Uporaba električne energije i topline najrelevantniji su među tim četirima procesima. U ovom su primjeru sva četiri procesa ovisna o proizvodu. Potrebna količina vode i vrijeme kuhanja obično su naznačeni na ambalaži. Proizvođač može izmijeniti recept kako bi se produljilo ili skratilo vrijeme kuhanja, a time i promijenila uporaba energije. U PEFCR-u su navedeni zadani podaci o sva četiri procesa, kako je prikazano u tablici LL-6. (podaci o aktivnosti + skup podataka LCI-ja koji je potrebno upotrijebiti). U skladu sa smjernicama za izvješćivanje zasebno se izvješćuje o ekološkom otisku za sva četiri procesa zajedno.

A.4.2.7.    Modeliranje kraja životnog vijeka

U PEFCR-u se propisuje uporaba formule kružnog otiska i navode se zadane vrijednosti za sve parametre koje je potrebno upotrebljavati (vidjeti i odjeljak 4.4.8. Priloga I.).

A.4.2.7.1.    Faktor A

Potrebne vrijednosti A moraju biti jasno navedene u PEFCR-u, uz upućivanje na Prilog II. dio C. Pri razvoju PEFCR-a primjenjuje se sljedeći postupak za odabir vrijednosti A koju je potrebno uključiti u PEFCR.

U Prilogu II. dijelu C provjerite dostupnost vrijednosti A specifične za primjenu koja odgovara PEFCR-u:

A.4.2.7.2.    Faktor B

Vrijednost B uvijek standardno iznosi 0, osim ako je u Prilogu II. dijelu C dostupna druga prikladna vrijednost. U PEFCR-u se jasno navodi koju vrijednost B treba upotrebljavati.

A.4.2.7.3.    Omjeri kvalitete: Qsin/Qp i Qsout/Qp

Omjeri kvalitete određuju se u točki zamjene i po primjeni ili materijalu. Omjeri kvalitete specifični su za PEFCR. Kad je riječ o ambalaži, u svakom PEFCR-u upotrebljavaju se zadane vrijednosti navedene u Prilogu II. dijelu C. Tehničko tajništvo može odlučiti izmijeniti zadane vrijednosti iz PEFCR-a u vrijednosti specifične za kategoriju proizvoda. U tom se slučaju u PEFCR uključuje obrazloženje za tu promjenu.

Svi omjeri kvalitete koje je potrebno upotrebljavati moraju se jasno navesti u PEFCR-u. Druga je mogućnost da se u PEFCR-u navedu jasne smjernice o tome kako odrediti potrebne omjere kvalitete.

Kvantifikacija omjera kvalitete temelji se na sljedećem:

A.4.2.7.4.    Reciklirani udio (R1)

U PEFCR-u se navodi popis zadanih vrijednosti R1 koje korisnik PEFCR-a mora upotrebljavati ako nisu dostupne vrijednosti specifične za poduzeće. Tehničko tajništvo u tu svrhu odabire prikladne vrijednosti R1 specifične za primjenu koje su dostupne u Prilogu II. dijelu C. Ako nisu dostupne vrijednosti specifične za primjenu, R1 se postavlja na 0. Vrijednosti specifične za materijal na temelju statističkih podataka tržišta opskrbe ne upotrebljavaju se kao posredne vrijednosti. Moraju se navesti sve moguće geografske regije. Primijenjene vrijednosti R1 podliježu preispitivanju PEFCR-a (prema potrebi) ili verifikaciji studije PEF-a (prema potrebi).

Tehničko tajništvo može razviti nove vrijednosti R1 (na temelju novih statističkih podataka) i pružiti ih Komisiji za primjenu u Prilogu II. dijelu C. Nove predložene vrijednosti R1 pružaju se zajedno s izvješćem u kojem se navode izvori i izračuni te koje je preispitala vanjska neovisna treća strana. Komisija će odlučiti jesu li nove vrijednosti prihvatljive i mogu li se primijeniti u ažuriranoj verziji Priloga II. dijela C. Nakon što se nove vrijednosti R1 uključe u Prilog II. dio C, mogu se upotrebljavati u svakom PEFCR-u. Odabir „zadanih vrijednosti R1” ili „vrijednosti R1specifičnih za poduzeće” temelji se na pravilima DNM-a (vidjeti tablicu A-7. Zahtjevi za vrijednosti R1 povezani s DNM-om).

To znači da se vrijednosti specifične za poduzeće moraju upotrebljavati:

U drugim slučajevima upotrebljavaju se „zadane sekundarne vrijednosti R1”, primjerice ako se za R1 primjenjuje opcija 2. iz situacije 2. u DNM-u. U tom slučaju podaci specifični za poduzeće nisu obavezni, a poduzeće upotrebljava zadane sekundarne vrijednosti R1 iz PEFCR-a.

A.4.2.7.5.    Smjernice o postupanju s pretpotrošačkim otpadom

U metodi mjerenja PEF-a opisuju se dvije opcije (odjeljak 4.4.8.8. Priloga I.), a u PEFCR-u se utvrđuje koja se opcija mora upotrebljavati pri modeliranju pretpotrošačkog otpada.

A.4.2.7.6.    Izlazna stopa recikliranja (R2)

U PEFCR-u se navodi popis zadanih vrijednosti R2 koje korisnik PEFCR-a mora upotrebljavati ako nisu dostupne vrijednosti specifične za poduzeće. Tehničko tajništvo u tu svrhu odabire prikladne vrijednosti R2 specifične za primjenu koje su dostupne u Prilogu II. dijelu C. Ako u Prilogu II. dijelu C nisu dostupne vrijednosti specifične za primjenu, u PEFCR-u se biraju vrijednosti R2 materijala (npr. prosjek materijala) koje se moraju upotrebljavati kao zadani podaci. Ako nisu dostupne vrijednosti R2, R2 se postavlja na 0. Moraju se navesti sve moguće geografske regije.

Tehničko tajništvo može razviti nove vrijednosti R2 (na temelju novih statističkih podataka) i pružiti ih Komisiji za primjenu u Prilogu II. dijelu C. Nove predložene vrijednosti R2 pružaju se zajedno s izvješćem o studiji u kojem se navode izvori i izračuni te koje je preispitala vanjska neovisna treća strana. Komisija će odlučiti jesu li nove vrijednosti prihvatljive i mogu li se primijeniti u ažuriranoj verziji Priloga II. dijela C. Nakon što se nove vrijednosti R2 uključe u Prilog II. dio C, mogu se upotrebljavati u svakom PEFCR-u. Za odabir ispravne vrijednosti R2 korisnik PEFCR-a mora slijediti sljedeći postupak koji se opisuje u PEFCR-u.

Ako su dostupne, moraju se upotrebljavati vrijednosti specifične za poduzeće.

A.4.2.7.7.    Vrijednost R3

U PEFCR-u se navodi popis zadanih vrijednosti R3, koje korisnik PEFCR-a mora upotrebljavati ako nisu dostupne vrijednosti specifične za poduzeće. Tehničko tajništvo u tu svrhu odabire prikladne vrijednosti R3 koje su dostupne u Prilogu II. dijelu C. Ako u Prilogu II. dijelu C nisu dostupne nikakve vrijednosti ili ako su zastarjele i u istom izvoru podataka mogu se naći novije vrijednosti ( 88 ), tehničko tajništvo pruža vrijednosti koje je samo razvilo ili daje smjernice za korisnika PEFCR-a o tome kako dobiti potrebne vrijednosti. Primijenjene vrijednosti R3 podliježu preispitivanju PEFCR-a (prema potrebi) ili verifikaciji studije PEF-a (prema potrebi).

Tehničko tajništvo može razviti nove vrijednosti R3 (na temelju novih statističkih podataka) i pružiti ih Komisiji za primjenu u Prilogu II. dijelu C. Nove predložene vrijednosti R3 pružaju se zajedno s izvješćem o studiji u kojem se navode izvori i izračuni te koje je preispitala vanjska neovisna treća strana. Komisija će odlučiti jesu li nove vrijednosti prihvatljive i mogu li se primijeniti u ažuriranoj verziji Priloga II. dijela C. Nakon što se nove vrijednosti R3 uključe u Prilog II. dio C, mogu se upotrebljavati u svakom PEFCR-u.

Odabir „zadanih vrijednosti R3” ili „vrijednosti R3 specifičnih za poduzeće” temelji se na logici DNM-a. To znači da se vrijednosti specifične za lanac opskrbe moraju upotrebljavati:

U svim drugim slučajevima upotrebljavaju se „zadane sekundarne vrijednosti R3”, primjerice ako se za R3 primjenjuje opcija 2. iz situacije 2. u DNM-u. U tom slučaju podaci specifični za poduzeće nisu obavezni, a poduzeće upotrebljava zadane sekundarne vrijednosti R3 iz PEFCR-a.

A.4.2.7.7.    Erecycled i ErecyclingEoL

U PEFCR-u se navode zadani skupovi podataka koje korisnik PEFCR-a primjenjuje za modeliranje parametara Erec i ErecEoL.

A.4.2.7.8.    E*v

U PEFCR-u se navode zadani skupovi podataka koje korisnik PEFCR-a primjenjuje za modeliranje parametra E*v.

A.4.2.7.9.    Kako primijeniti formulu na poluproizvode (PEFCR-i od kolijevke do vrata)

U studijama PEF-a od kolijevke do vrata ne uzimaju se u obzir parametri povezani s krajem životnog vijeka proizvoda (tj. mogućnost recikliranja na kraju životnog vijeka, energetska oporaba i odlaganje), osim ako se u PEFCR-u zahtijeva izračunavanje dodatnih informacija za fazu kraja životnog vijeka.

Ako se formula primjenjuje u studijama PEF-a za poluproizvode (studije od kolijevke do vrata), u PEFCR-u se utvrđuje sljedeće:

Pri razvoju PEFCR-a vrijednost A proizvoda unutar područja primjene mora se postaviti na 1 za analizu kritičnih točaka u studiji PEF-RP-a kako bi se analiza usmjerila na sam sustav. To se mora dokumentirati u PEFCR-u.

A.4.2.8.    Produljen životni vijek proizvoda

U situaciji 1. opisanoj u odjeljku 4.4.9. Priloga I. u PEFCR-u se opisuje kako su ponovna uporaba ili preoblikovanje uključeni u izračun referentnog protoka i modela cijelog životnog ciklusa uzimajući u obzir aspekt „koliko dugo” funkcionalne jedinice. Zadane vrijednosti za produljen životni vijek uključuju se u PEFCR ili se navode kao obavezne informacije specifične za poduzeće.

A.4.2.8.1.    Kako primijeniti „stopu ponovne uporabe” (situacija 1.)

U točki 2. odjeljka 4.4.9.2. Priloga I. u PEFCR-u se dodatno utvrđuju i navode prijevozne udaljenosti u jednom smjeru.

A.4.2.8.2.    Prosječne stope ponovne uporabe za inventare u vlasništvu poduzeća

Prosječne stope ponovne uporabe dostupne u odjeljku 4.4.9.4. Priloga I. upotrebljavaju se u studijama PEF-RP-a te za izračunavanje referentne vrijednosti (koja odgovara reprezentativnom proizvodu) za PEFCR-e u čije područje primjene ulaze inventari ambalaže za višekratnu uporabu u vlasništvu poduzeća, osim ako su dostupni podaci bolje kvalitete.

Ako tehničko tajništvo odluči upotrebljavati druge vrijednosti u svojoj studiji PEF-RP-a i izračunu referentne vrijednosti, mora to obrazložiti i navesti izvor podataka. Ako određena vrsta ambalaže nije navedena na prethodnom popisu, upotrebljavaju se podaci specifični za sektor. Nove vrijednosti podliježu preispitivanju PEFCR-a.

U PEFCR-u se propisuje uporaba obaveznih stopa ponovne uporabe specifičnih za poduzeće za inventare ambalaže u vlasništvu poduzeća.

A.4.2.8.3.    Prosječne stope ponovne uporabe za inventare kojima upravljaju treće strane

Prosječne stope ponovne uporabe dostupne u odjeljku 4.4.9.5. Priloga I. upotrebljavaju se u PEFCR-ima u čije područje primjene ulaze inventari ambalaže za višekratnu uporabu kojima upravljaju treće strane, osim ako su dostupni podaci bolje kvalitete.

Ako tehničko tajništvo odluči upotrebljavati druge vrijednosti u konačnom PEFCR-u, mora to jasno obrazložiti i navesti izvor podataka. Ako određena vrsta ambalaže nije navedena na popisu iz odjeljka 4.4.9.5. Priloga I., prikupljaju se podaci specifični za sektor i uključuju se u PEFCR. Nove vrijednosti podliježu preispitivanju PEFCR-a.

A.4.2.9.    Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova

Kako bi se osigurale sve potrebne informacije za razvoj PEFCR-a, u PEF-RP uvijek se zasebno izračunavaju tri potkategorije klimatskih promjena. Ako su klimatske promjene utvrđene kao najrelevantnija kategorija učinka, u PEFCR-u se i. zahtijeva da se o ukupnim klimatskim promjenama izvješćuje u obliku zbroja triju potkategorija i ii. zahtijeva se da se o potkategorijama „klimatske promjene – fosilni ugljik”, „klimatske promjene – biogeni ugljik” i „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” izvješćuje zasebno ako se u studiji PEF-RP-a pokaže da svaka pojedinačno ima doprinos veći od 5 % ( 89 ) ukupnoj ocjeni.

A.4.2.9.1.    Potkategorija 2.: klimatske promjene – biogeni ugljik

U PEFCR-u se utvrđuje upotrebljava li se pojednostavnjeni pristup modeliranju pri modeliranju primarnih emisija.

Ako je odabran pojednostavnjeni pristup modeliranju, u PEFCR se uključuje sljedeći tekst: „Modeliraju se samo emisije za ,metan (biogeni)’, a ne uključuje se nijedna druga biogena emisija ni apsorpcija iz atmosfere. Ako emisije metana mogu biti fosilne ili biogene, ispuštanje biogenog metana modelira se prvo, nakon čega slijedi preostali fosilni metan.”

Ako nije odabran pojednostavnjeni pristup modeliranju, u PEFCR se uključuje sljedeći tekst: „Sve biogene emisije i uklanjanja ugljika modeliraju se zasebno. Međutim, valja napomenuti da se odgovarajući faktori karakterizacije za apsorpcije i emisije biogenog CO2 u metodi procjene učinka ekološkog otiska postavljaju na nulu.”

A.4.4.9.2.    Potkategorija 3.: klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta (LULUC)

Tehničko tajništvo može odlučiti uključiti skladištenje ugljika u tlu u PEFCR kao dodatne informacije o okolišu. Ako se uključe, u PEFCR-u se navodi kako se to mora modelirati i izračunati te koji se dokazi moraju pružiti. Ako se u zakonodavstvu predviđaju posebni zahtjevi za modeliranje za sektor, modelira se u skladu s tim zakonodavstvom.

A.4.2.10.    Ambalaža

Ako se u PEFCR-u ne zahtijeva uporaba podataka specifičnih za poduzeće, nisu dostupne informacije specifične za dobavljača ili pakiranje nije relevantno, upotrebljavaju se skupovi podataka o prosječnoj ambalaži u Europi. Iako se zadani sekundarni skupovi podataka navode u PEFCR-u, za neku ambalažu koja se sastoji od više materijala u PEFCR-u se navode dodatne informacije kako bi se korisniku omogućilo točno modeliranje. To je slučaj primjerice za kartonsku ambalažu za pića i vrećice u kutijama (bag-in-box):

A.4.3.    Upravljanje multifunkcionalnim procesima

Sustavi čiji su procesi multifunkcionalni modeliraju se u skladu s hijerarhijom odlučivanja navedenom u odjeljku 4.5. Priloga I.

U PEFCR-u se dodatno navode rješenja za multifunkcionalnost u utvrđenoj granici sustava i, prema potrebi, za faze na početku i na kraju životnog ciklusa. U PEFCR-u se prema potrebi dodatno navode posebni faktori koje je potrebno upotrebljavati u pogledu rješenjâ povezanih s dodjeljivanjem. Sva takva rješenja za multifunkcionalnost navedena u PEFCR-u moraju se obrazložiti uz upućivanje na hijerarhiju rješenja za multifunkcionalnost u okviru PEF-a:

A.4.3.1.    Stočarstvo

A.4.3.1.1.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva

U PEFCR-u se navode zadane vrijednosti za svaku vrstu životinje koje se moraju upotrebljavati u studijama PEF-a. Trebaju se upotrebljavati zadane vrijednosti dostupne u odjeljcima od 4.5.1.2. do 4.5.1.4. Priloga I., osim ako su dostupni podaci koji su specifičniji za sektor.

A.4.3.1.2.    Dodjeljivanje unutar klaonice

Zadane vrijednosti za cijene i masene udjele navedene su u Prilogu I. za stoku, svinje i male preživače (ovce i koze) te se uključuju u PEFCR-e i upotrebljavaju u studijama PEF-a, potpornim studijama PEF-a i studijama PEF-RP-a. U studijama PEF-a nije dopušteno mijenjanje faktora dodjeljivanja.

A.4.3.1.3.    Dodjeljivanje unutar klaonice za stoku

Ako se želi upotrebljavati faktore dodjeljivanja za daljnju podjelu učinka trupa među različitim rasjecima, oni se definiraju u relevantnom PEFCR-u.

A.4.4.    Zahtjevi za prikupljanje podataka i zahtjevi za kvalitetu

Načelo značajnosti

Među glavnim obilježjima metode mjerenja PEF-a nalazi se pristup „značajnosti”, tj. usmjerenost na ono što je bitno. U kontekstu PEF-a pristup značajnosti temelji se na dvama glavnim područjima:

kategorijama učinka, fazama životnog ciklusa, procesima i izravnim elementarnim tokovima: u PEFCR-u se utvrđuju oni koji su najrelevantniji. To su ekološki doprinosi na koje bi se poduzeća, dionici, potrošači i oblikovatelji politika trebali usmjeriti (vidjeti odjeljak 7.3. Priloga I.),

zahtjevima za podatke: budući da su najrelevantniji procesi oni koji najviše utječu na ekološki profil proizvoda, procjenjuju se na temelju podataka više kvalitete u usporedbi s manje relevantnim procesima, neovisno o tome u kojem se dijelu životnog ciklusa proizvoda odvijaju ti procesi.

Nakon što se razviju modeli za reprezentativne proizvode, tehničko tajništvo razmatra sljedeća dva pitanja u okviru studija PEF-RP-a:

A.4.4.1.    Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće

Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće odnosi se na podatke o aktivnosti, izravne elementarne tokove i (jedinične) procese za koje se prikupljaju podaci specifični za poduzeće. Tim se popisom definiraju minimalni zahtjevi za podatke koje korisnici PEFCR-a moraju ispuniti. Cilj je onemogućiti korisnicima koji nemaju pristup relevantnim podacima specifičnima za poduzeće da provedu studiju PEF-a i priopće njezine rezultate tako da upotrebljavaju samo zadane podatke i skupove podataka. U PEFCR-u se definira popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće.

Pri odabiru obaveznih podataka specifičnih za poduzeće tehničko tajništvo razmatra njihovu relevantnost u profilu ekološkog otiska, razinu truda koju je potrebno uložiti u prikupljanje tih podataka (posebice za MSP-ove) i ukupnu količinu podataka/vremena koja je potrebna za prikupljanje svih obaveznih podataka specifičnih za poduzeće te postojeće pravne zahtjeve definirane u zakonodavstvu EU-a o mjerenju određenih emisija. Primjerice, ako za sektor kojem pripada proizvod unutar područja primjene PEFCR-a postoje posebna pravila praćenja sustava EU-a za trgovanje emisijama, u PEFCR-u bi se trebalo uputiti na zahtjeve za kvantifikaciju tog sustava navedene u Uredbi (EU) 2018/2066 za procese i stakleničke plinove obuhvaćene njome. Za hvatanje i skladištenje ugljika (CC) prednost imaju zahtjevi iz Priloga I.

Ta odluka naročito ima dvije posljedice: i. poduzeća mogu provesti studiju PEF-a pretraživanjem samo tih podataka i uporabom zadanih podataka za sve što je izvan tog popisa, a ii. poduzeća koja nemaju podatke specifične za poduzeće ni za koji od navedenih podataka ne mogu izračunati profil PEF-a usklađen s PEFCR-om za proizvod unutar područja primjene.

Za svaki proces za koji su obavezni podaci specifični za poduzeće u PEFCR-u se navode sljedeće informacije:

S obzirom na to da podaci za te procese moraju biti specifični za poduzeće, ocjena P ne može biti viša od 3, ocjena za TiR, TeR i GeR ne može biti viša od 2, a ocjena DQR-a mora iznositi 1,5 ili manje (≤ 1,5). Za procjenu DQR-a potrebno je slijediti zahtjeve iz tablice 23. Priloga I. Razvijeni skupovi podataka moraju biti usklađeni s ekološkim otiskom.

Za procese za koje je odabrano modeliranje pomoću podataka specifičnih za poduzeće u PEFCR-u se moraju slijediti zahtjevi utvrđeni u ovom odjeljku. Za sve ostale procese korisnik PEFCR-a primjenjuje matricu potrebnih podataka kako je objašnjeno u odjeljku 4.4.4.4. ovog Priloga.

A.4.4.2.    Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti

Pri razvoju konačnog PEFCR-a upotrebljavaju se skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom ( 91 ). Ako nisu dostupni skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom, moraju se hijerarhijskim redoslijedom slijediti sljedeća pravila:

Korisnik PEFCR-a upotrebljava sekundarne skupove podataka navedene u PEFCR-u. Kad se skup podataka potreban za izračunavanje profila PEF-a ne nalazi na popisu, hijerarhijskim se redoslijedom moraju slijediti sljedeća pravila:

Kad se upotrebljava skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ili ILCD-EL-om, nomenklatura elementarnih tokova mora biti usklađena s referentnim paketom ekološkog otiska koji se upotrebljava u ostatku modela ( 93 ).

A.4.4.3.    Razgraničenje

U prvoj studiji PEF-RP-a i potpornim studijama izbjegava se svako razgraničenje.

Na temelju rezultata prve studije PEF-RP-a i ako to potvrđuju rezultati potporne studije, u drugoj studiji PEF-RP-a i PEFCR-u procesi se mogu isključiti iz granica sustava reprezentativnog proizvoda primjenom sljedećeg pravila:

U PEFCR-u se navode procesi koji se isključuju iz modeliranja na temelju pravila razgraničenja i navodi se da se korisniku PEFCR-a ne dopuštaju nikakva dodatna razgraničenja. Ako tehničko tajništvo odluči da nije dopušteno nikakvo razgraničenje, taj se zahtjev izričito navodi u PEFCR-u.

A.4.4.4.    Zahtjevi za kvalitetu podataka

A.4.4.4.1.    Formula za izračun DQR-a

U PEFCR-u se navode tablice s kriterijima koji se trebaju upotrebljavati za polukvantitativnu procjenu svakog kriterija kvalitete podataka. U PEFCR-u se mogu utvrditi stroži ili dodatni zahtjevi za kvalitetu podataka ako je to prikladno za predmetni sektor.

A.4.4.4.2.    DQR skupova podataka specifičnih za poduzeće

Pri izradi skupa podataka specifičnih za poduzeće korisnik PEFCR-a zasebno procjenjuje kvalitetu podataka za i. podatke o aktivnosti specifične za poduzeće i ii. izravne elementarne tokove specifične za poduzeće (tj. podaci o emisijama). Kako bi se omogućila procjena DQR-a za skupove podataka koji sadržavaju podatke specifične za poduzeće, PEFCR uključuje najmanje jednu tablicu o načinu procjene vrijednosti kriterija za DQR za te procese. Tablice koje se trebaju uključiti u PEFCR temelje se na tablici 23. Priloga I., a tehničko tajništvo može prilagoditi samo kriterije za referentne godine (TiR-EF i TiR-AD).

DQR potprocesa povezanih s podacima o aktivnosti (vidjeti sliku 9. iz Priloga I.) procjenjuje se putem zahtjeva navedenih u DNM-u (odjeljak A.4.4.4.4 ovog Priloga).

DQR novorazvijenog skupa podataka izračunava se kako slijedi:

A.4.4.4.3.    DQR sekundarnih skupova podataka korištenih u studijama PEF-a

Kako bi se korisniku omogućilo da procijeni kriterije za DQR koji ovise o kontekstu za parametre TeR, TiR i GeR najrelevantnijih procesa, u PEFCR se uključuje barem jedna tablica o načinu procjene tih kriterija. Procjena kriterija TeR, TiR i GeR temelji se na tablici 24. iz Priloga I. Tehničko tajništvo može prilagoditi samo referentne godine za kriterij TiR. Nije dopušteno mijenjati tekst za druge kriterije.

A.4.4.4.4.    Matrica potrebnih podataka

Svi procesi koji su potrebni za modeliranje proizvoda i koji nisu navedeni na popisu obaveznih podataka specifičnih za poduzeće procjenjuju se pomoću matrice potrebnih podataka (vidjeti tablicu MM-8.).

Pravila koja se moraju poštovati pri razvoju PEFCR-a

PEFCR mora sadržavati sljedeće informacije za sve procese koji se ne nalaze na popisu obaveznih podataka specifičnih za poduzeće:

Pravila za korisnika PEFCR-a

Korisnik PEFCR primjenjuje DNM kako bi procijenio koji su podaci potrebni. Upotrebljava se u modeliranju studije PEF-a ovisno o razini utjecaja koju korisnik (poduzeće) ima nad konkretnim procesom. U DNM-u se nalaze sljedeća tri slučaja:

Korisnik PEFCR-a mora:

Valja napomenuti da se za svaki sekundarni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom može upotrijebiti skup podataka usklađen s ILCD-EL-om. To može pridonijeti najviše 10 % jedne sveobuhvatne ocjene proizvoda u opsegu studije (vidjeti odjeljak 4.6.3. Priloga I.). Za te skupove podataka DQR se ne izračunava ponovno.

A.4.4.4.5.    Situacija 1. iz DNM-a

Za svaki proces u situaciji 1. postoje dvije opcije:

Situacija 1./opcija 1.

Za sve procese koje izvršava poduzeće i u kojima poduzeće koje primjenjuje PEFCR upotrebljava podatke specifične za poduzeće DQR novoizrađenog skupa podataka procjenjuje se kako je opisano u odjeljku A.4.4.4.2 uz uporabu tablica DQR-a specifičnih za PEFCR.

Situacija 1./opcija 2.

Kad su u pitanju samo procesi koji nisu najrelevantniji, ako korisnik odluči modelirati proces bez prikupljanja podataka specifičnih za poduzeće, primjenjuje sekundarni skup podataka iz PEFCR-a zajedno sa zadanim vrijednostima DQR-a navedenima u PEFCR-u.

Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u PEFCR-u, korisnik PEFCR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz metapodataka izvornog skupa podataka.

A.4.4.4.6.    Situacija 2. iz DNM-a

Ako se proces odvija u okviru situacije 2. (tj. korisnik PEFCR-a ne izvršava proces, ali ima pristup podacima specifičnima za poduzeće), tri su opcije:

Situacija 2./opcija 1.

Upotrebljava se za sve procese koje ne izvršava poduzeće i za koje korisnik PEFCR-a primjenjuje podatke specifične za poduzeće. DQR novorazvijenog skupa podataka procjenjuje se kako je opisano u odjeljku 4.6.5.2. Priloga I. uz uporabu tablica DQR-a specifičnih za PEFCR.

Situacija 2./opcija 2.

Korisnik PEFCR-a primjenjuje podatke o aktivnosti specifične za poduzeće za prijevoz i zamjenjuje potprocese korištene za mješavinu izvora električne energije i prijevoz skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom koji su specifični za lanac opskrbe, počevši od zadanog sekundarnog skupa podataka navedenog u PEFCR-u.

Valja napomenuti da se u PEFCR-u navode svi nazivi skupova podataka zajedno s UUID-om njihova agregiranog skupa podataka. U toj je situaciji potrebna raščlanjena verzija skupa podataka.

Za najrelevantnije procese korisnik PEFCR-a prilagođava DQR specifičnom kontekstu ponovnim procjenjivanjem parametara TeR i TiR pomoću tablica navedenih u PEFCR-u (prilagođene na temelju tablice 24. iz Priloga I.). Kriterij GeR smanjuje se za 30 % ( 96 ), a kriterij P zadržava istu izvornu vrijednost.

Situacija 2./opcija 3.

Korisnik PEFCR-a primjenjuje podatke o aktivnosti specifične za poduzeće za prijevoz i zamjenjuje potprocese korištene za mješavinu izvora električne energije i prijevoz skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom koji su specifični za lanac opskrbe, počevši od zadanog sekundarnog skupa podataka navedenog u PEFCR-u.

Valja napomenuti da se u PEFCR-u navode svi nazivi skupova podataka zajedno s UUID-om njihova agregiranog skupa podataka. U toj je situaciji potrebna raščlanjena verzija skupa podataka.

U tom slučaju korisnik PEFCR-a primjenjuje zadane vrijednosti DQR-a. Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u PEFCR-u, korisnik PEFCR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

A.4.4.4.7.    Situacija 3. iz DNM-a

Ako se proces odvija u okviru situacije 3. (tj. poduzeće koje upotrebljava PEFCR ne izvršava proces i nema pristup podacima specifičnima za poduzeće), dvije su opcije:

Situacija 3./opcija 1.

U tom slučaju korisnik PEFCR-a prilagođava DQR specifičnom kontekstu ponovnim procjenjivanjem parametara TeR, TiR i GeR pomoću tablica navedenih u PEFCR-u (prilagođene na temelju tablice 24. iz Priloga I.). Kriterij P zadržava istu izvornu vrijednost.

Situacija 3./opcija 2.

Korisnik PEFCR-a primjenjuje odgovarajući sekundarni skup podataka naveden u PEFCR-u zajedno s njegovim vrijednostima DQR-a. Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u PEFCR-u, korisnik PEFCR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

A.4.4.4.8.    DQR studije PEF-a

U PEFCR-u se zahtijeva dostavljanje skupa podataka usklađenog s ekološkim otiskom za proizvod u opsegu (studije PEF-a). Izračunava se DQR tog skupa podataka i o njemu se izvješćuje u izvješću o PEF-u. Kako bi se izračunao DQR studije PEF-a, u PEFCR-u se navodi da korisnik PEFCR-a mora slijediti pravila za izračun DQR-a iz odjeljka 4.6.5.8. Priloga I.

A.5.    Rezultati PEF-a

A.5.1.    Referentna vrijednost

Za svaki reprezentativni proizvod navodi se referentna vrijednost koja mora odgovarati profilu PEF-a drugog PEF-RP-a modeliranog nakon što se uzmu u obzir rezultati potpornih studija.

U PEFCR-u se pružaju rezultati referentne vrijednosti za svaki reprezentativni proizvod u obliku karakteriziranih, normaliziranih i ponderiranih rezultata za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska (a ne samo za one najrelevantnije) i kao jedna sveobuhvatna ocjena na temelju faktora ponderiranja navedenih u odjeljku 5.2.2. Priloga I., svaka u posebnoj tablici. Izvješćuje se o rezultatima za i. ukupan životni ciklus i ii. ukupan životni ciklus bez faze uporabe.

Određivanje referentne vrijednosti može se isključiti za poluproizvode. Izvješćivanje o karakteriziranim, normaliziranim i ponderiranim rezultatima izračunanima za svaki reprezentativni poluproizvod nije obavezno u PEFCR-u, ali je obavezno u studiji PEF-a i izvješću o PEF-u.

A.5.2.    Razredi učinkovitosti

Utvrđivanje razreda učinkovitosti nije obavezno. Svako tehničko tajništvo može po vlastitu nahođenju definirati metodu za utvrđivanje razreda učinkovitosti ako smatra da je to prikladno i relevantno. Postupak opisan u nastavku služi samo kao primjer.

U tom se postupku utvrđuje pet razreda učinkovitosti, od kategorije A koja označava najbolji razred s najmanjim učinkom na okoliš do kategorije E koja označava najgori razred s najvećim učinkom. Razredi učinkovitosti utvrđuju se na razini jedne sveobuhvatne ocjene za svih 16 kategorija učinka ekološkog otiska (vidjeti odjeljak 5.2.2. Priloga I.).

Prvo, jedna sveobuhvatna ocjena reprezentativnog proizvoda (BM, izračunana na temelju drugog PEF-RP-a) predstavlja srednju točku razreda C.

Drugo, gornja i donja granica najniže kategorije A i najviša granica kategorije E utvrđuju se analizom osjetljivosti modela reprezentativnog proizvoda (za svaki takav proizvod ako ih ima više). U analizi osjetljivosti utvrđuju se najrelevantniji parametri koji pridonose jednoj sveobuhvatnoj ocjeni. Nakon što se utvrde takvi parametri, na temelju industrijskih podataka koje pružaju članovi tehničkog tajništva utvrđuju se teoretski najbolji proizvod (izračunan dodjelom najbolje tehnički izvedive vrijednosti za svaki parametar) i teoretski najgori proizvod (izračunan dodjelom najgore tehničke izvedive vrijednosti za svaki parametar). To pomaže u definiranju gornje granice kategorije A (OS-BP) i donje granice kategorije E (OS-WP).

Nakon što se utvrde dvije krajnje vrijednosti i srednja točka razreda C, preostale granice drugih kategorija utvrđuju se u skladu s tablicom u nastavku:

pri čemu je OS-BP jedna sveobuhvatna ocjena za najbolji proizvod, OS-WP jedna sveobuhvatna ocjena za najgori proizvod, BM jedna sveobuhvatna ocjena za reprezentativni proizvod (referentna vrijednost), a OS je jedna sveobuhvatna ocjena za pojedini proizvod izračunana na temelju studije PEF-a provedene u skladu s PEFCR-om.

Slika M-3.

Razredi učinkovitosti PEF-a

A.6.    Tumačenje rezultata ekološkog otiska proizvoda

A.6.1.    Utvrđivanje kritičnih točaka

Utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka, faza životnog ciklusa, procesa, izravnih elementarnih tokova, referentne vrijednosti i razreda učinkovitosti temelji se na prvoj i drugoj studiji PEF-RP-a. Druga studija PEF-RP-a određuje što će se morati utvrditi u PEFCR-u. Utvrđivanje najrelevantnijih procesa i izravnih elementarnih tokova ima ključnu ulogu u procesu utvrđivanja zahtjeva za podatke (vidjeti dodatne informacije u prethodnim odjeljcima o zahtjevima za kvalitetu podataka).

A.6.1.1.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka

Utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6.3.1. Priloga I. U PEFCR-u se može dodati još kategorija učinka na popis najrelevantnijih kategorija, ali nijedna se ne smije izbrisati.

A.6.1.2.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa

Utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6.3.2. Priloga I. Tehničko tajništvo može odlučiti razdvojiti faze životnog ciklusa ili dodati još faza ako za to postoje dobri razlozi. To se mora opravdati u PEFCR-u. Na primjer, faza životnog ciklusa „dobavljanje sirovina i predobrada” može se razdvojiti na faze „dobavljanje sirovina”, „predobrada” i „dobavljačev prijevoz sirovina”.

A.6.1.3.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih procesa

Utvrđivanje najrelevantnijih procesa mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6.3.3.. Priloga I. U PEFCR-u se može dodati još procesa na popis najrelevantnijih procesa, ali nijedan se ne smije izbrisati.

U većini slučajeva vertikalno agregirani skupovi podataka mogu se utvrditi kao reprezentativni za relevantne procese. U takvim slučajevima možda neće biti očito koji proces pridonosi nekoj kategoriji učinka. Tehničko tajništvo može odlučiti hoće li tražiti dodatno raščlanjene podatke ili smatrati agregirani skup podataka procesom za potrebe utvrđivanja relevantnosti.

A.6.1.4.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih izravnih elementarnih tokova

Utvrđivanje najrelevantnijih izravnih elementarnih tokova mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6.3.4. Priloga I. Tehničko tajništvo može odlučiti dodati još elementarnih tokova na popis najrelevantnijih tokova, ali nijedan se ne smije izbrisati. Utvrđivanje najrelevantnijih izravnih elementarnih tokova za svaki najrelevantniji proces važno je kako bi se utvrdilo koje bi izravne emisije ili koju uporabu resursa trebalo zatražiti u obliku podataka specifičnih za poduzeće (tj. primarni elementarni tokovi u procesima koji su u PEFCR-u navedeni kao obavezni podaci specifični za poduzeće).

A.7.    Izvješća o ekološkom otisku proizvoda

Opći zahtjevi za izvješća o PEF-u dostupni su u Prilogu I. (odjeljak 8.). Svaka studija PEF-a (uključujući studije PEF-RP-a i potporne studije) uključuje izvješće o PEF-u. Izvješće o PEF-u služi kao relevantan, sveobuhvatan, dosljedan, točan i transparentan prikaz studije i izračunanih učinaka na okoliš povezanih s proizvodom.

Predložak izvješća o PEF-u dostupan je u dijelu E ovog Priloga. Taj predložak uključuje detaljne informacije koje se moraju navesti u izvješću o PEF-u. Tehničko tajništvo može odlučiti zahtijevati navođenje dodatnih informacija u izvješću o PEF-u, povrh onih navedenih u dijelu E ovog Priloga.

A.8.    Verifikacija i validacija studija PEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala

A.8.1.    Definiranje opsega verifikacije

Verifikacijom studije PEF-a osigurava se da je studija PEF-a provedena u skladu s PEFCR-om na koji se odnosi.

A.8.2.    Verifikatori

Mora se zajamčiti neovisnost verifikatora (tj. oni moraju ispunjavati namjere iz zahtjevâ norme EN ISO/IEC 17020:2012 o verifikatorima treće strane i ne smije postojati sukob interesa za predmetne proizvode te se među njima ne mogu nalaziti članovi tehničkog tajništva ili savjetnici koji su bili uključeni u prethodne faze rada – studije PEF-RP-a, potporne studije, preispitivanje PEFCR-a itd.).

A.8.3.    Zahtjevi za verifikaciju/validaciju: zahtjevi za verifikaciju/validaciju ako je dostupan PEFCR

Verifikatori verificiraju jesu li izvješće o PEF-u, komunikacija o PEF-u (ako postoji) i studija PEF-a usklađeni sa sljedećim dokumentima:

Verifikacija i validacija studije PEF-a provode se u skladu s minimalnim zahtjevima navedenima u odjeljku 8.4.1. Priloga I. i odjeljka A.2.3. ovog Priloga te dodatnim zahtjevima specifičnima za PEFCR koje je utvrdilo tehničko tajništvo i koji su dokumentirani u odjeljku PEFCR-a pod naslovom „Verifikacija”.

A.8.3.1.    Minimalni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studije PEF-a

Povrh zahtjeva koji su navedeni u metodi mjerenja PEF-a, verifikatori za sve procese upotrijebljene u studiji PEF-a koje je potrebno validirati provjeravaju zadovoljava li DQR minimalan DQR kako je naveden u PEFCR-u.

U PEFCR-u se mogu utvrditi dodatni zahtjevi za validaciju koji se pridodaju minimalnim zahtjevima navedenima u ovom dokumentu. Verifikatori provjeravaju jesu li ispunjeni svi minimalni i dodatni zahtjevi za vrijeme postupka verifikacije.

A.8.3.2.    Tehnike verifikacije i validacije

Osim zahtjeva navedenih u metodi mjerenja PEF-a verifikator provjerava jesu li primijenjeni postupci uzorkovanja u skladu s postupkom uzorkovanja koji je definiran u PEFCR-u. Provjerava se jesu li podaci o kojima se izvješćuje dosljedni u odnosu na izvornu dokumentaciju.

A.8.3.3.    Sadržaj izjave o validaciji

Osim zahtjeva navedenih u metodi mjerenja PEF-a (odjeljak 8.5.2. Priloga I.) u izjavu o validaciji uključuju se sljedeći elementi: nepostojanje sukoba interesa verifikatora u odnosu na predmetne proizvode te svako sudjelovanje u prethodnom radu (razvoj PEFCR-a, studije PEF-RP-a, potporne studije, članstvo u tehničkom tajništvu, savjetodavne usluge izvršene za korisnika PEFCR-a u protekle tri godine).

DIO B:

PREDLOŽAK PEFCR-a

Napomena: tekst u kurzivu u svakom odjeljku ne smije se mijenjati pri sastavljanju PEFCR-a, osim upućivanja na tablice, slike i jednadžbe. Upućivanja se moraju revidirati i poveznice moraju biti ispravne. Prema potrebi može se dodavati dodatni tekst.

Ako dođe do neusklađenosti između zahtjeva u ovom Prilogu i Prilogu I., prednost imaju zahtjevi u Prilogu I.

Tekst u uglatim zagradama („[]”) sadržava upute za osobe koje razvijaju PEFCR.

Redoslijed odjeljaka i njihovi naslovi ne smiju se mijenjati.

[Prva stranica sadržava barem sljedeće informacije:

Sadržaj

Pokrate

[U ovom odjeljku navedite sve pokrate koje se upotrebljavaju u PEFCR-u. One koje se već upotrebljavaju u Prilogu I. ili Prilogu II. dijelu A kopiraju se u izvornom obliku. Pokrate se navode abecednim redoslijedom.]

Definicije

[U ovom odjeljku navedite sve definicije koje su relevantne za PEFCR. One koje se već upotrebljavaju u Prilogu I. ili Prilogu II. dijelu A kopiraju se u izvornom obliku. Definicije se navode abecednim redoslijedom.]

B.1.    Uvod

Metoda mjerenja ekološkog otiska proizvoda (PEF) pruža detaljna i sveobuhvatna tehnička pravila o provođenju studija PEF-a koje su ponovljivije, dosljednije, solidnije, provjerljivije i usporedivije. Rezultati studija PEF-a temelj su za pružanje informacija o ekološkom otisku i mogu se upotrijebiti u mnogo različitih područja primjene, među ostalim u internom upravljanju i sudjelovanju u dobrovoljnim ili obaveznim programima.

Za sve zahtjeve koji nisu navedeni u ovim pravilima o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR) korisnik PEFCR-a mora pogledati dokumente s kojima je ovaj PEFCR usklađen (vidjeti odjeljak B.7.).

Usklađenost s ovim PEFCR-om nije obavezna za interne primjene PEF-a, no obavezna je kad se god namjerava priopćavati o rezultatima studije PEF-a ili bilo kojem dijelu njezina sadržaja.

Terminologija: morati, trebati i moći

U PEFCR-u se upotrebljava precizna terminologija za označavanje zahtjeva, preporuka i opcije koje se mogu odabrati pri provedbi studije PEF-a.

Glagoli u sadašnjem vremenu i pojam „morati” označuju ono što je nužno da bi studija PEF-a bila u skladu s ovim PEFCR-om.

Pojam „trebati” označuje preporuku, a ne zahtjev. Svako odstupanje od radnje koju „treba” poduzeti mora se obrazložiti pri razvoju studije PEF-a i transparentno prikazati.

Pojam „moći” označuje opciju koja je dopuštena. Kad su dostupne opcije, u studiji PEF-a navode se odgovarajući argumenti kako bi se obrazložila odabrana opcija.

B.2.    Opće informacije o PEFCR-U

B.2.1.    Tehničko tajništvo

[Navodi se popis organizacija u tehničkom tajništvu u vrijeme odobrenja konačnog PEFCR-a. Za svaku organizaciju izvješćuje se o njezinoj vrsti (industrijska organizacija, akademska zajednica, NVO, savjetnik itd.) i datumu početka sudjelovanja. Tehničko tajništvo može odlučiti navesti i imena uključenih članova za svaku organizaciju.]

B.2.2.    Savjetovanja i dionici

[Za svako javno savjetovanje navode se sljedeće informacije:

B.2.3.    Povjerenstvo za preispitivanje i zahtjevi za preispitivanje PEFCR-a

[U ovom se odjeljku navode imena i organizacije članova povjerenstva za preispitivanje. Mora se naznačiti koji član predsjeda povjerenstvom za preispitivanje.]

Preispitivači su verificirali da su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

[Tehničko tajništvo može prema potrebi dodavati dodatne kriterije za preispitivanje]

Javna izvješća o preispitivanju nalaze se u Prilogu 3. ovog PEFCR-a.

[Povjerenstvo za preispitivanje sastavlja: i. javno izvješće o preispitivanju za svaki PEF-RP i ii. javno izvješće o preispitivanju za konačni PEFCR].

B.2.4.    Izjava o preispitivanju

Ovaj PEFCR razvijen je u skladu s metodom mjerenja PEF-a koju je [navesti datum odobrenja najnovije dostupne verzije] donijela Komisija.

Reprezentativni proizvodi ispravno opisuju prosječne proizvode koji se prodaju u Europi (EU + EFTA) za kategoriju/potkategoriju proizvoda unutar područja primjene ovog PEFCR-a.

Studije PEF-a koje se provode u skladu s ovim PEFCR-om trebale bi dovesti do ponovljivih rezultata, a informacije iz njega mogu se iskoristiti i za uspoređivanje i iznošenje usporednih tvrdnji u propisanim uvjetima (vidjeti odjeljak o ograničenjima). [Posljednji dio ove izjave briše se ako je PEFCR namijenjen za poluproizvode.]

[Izjavu o preispitivanju ispunjava preispitivač.]

B.2.5.    Geografska valjanost

PEFCR vrijedi za obuhvaćene proizvode koji se prodaju ili koriste u Europskoj uniji i zemljama EFTA-e.

U svakoj studiji PEF-a utvrđuje se njezina geografska valjanost te navode sve zemlje u kojima se proizvod koji je predmet studije koristi/prodaje, uz njegov relativni tržišni udio. Ako nisu dostupne informacije o tržištu za konkretni proizvod koji je predmet studije, EU + EFTA smatraju se zadanim tržištem, uz jednak tržišni udio za svaku zemlju.

B.2.6.    Jezik

PEFCR se sastavlja na engleskom. Ako dođe do neusklađenosti, izvornik na engleskom ima prednost pred prevedenim verzijama.

B.2.7.    Usklađenost s drugim dokumentima

PEFCR je sastavljen u skladu sa sljedećim dokumentima (poredanima prema važnosti):

metodom mjerenja ekološkog otiska proizvoda (PEF),

…

[U PEFCR-u se navode eventualni dodatni dokumenti s kojima je PEFCR usklađen.]

B.3.    Područje primjene PEFCR-a

[U ovom se odjeljku i. uključuje opis područja primjene PEFCR-a, ii. navode i opisuju potkategorije uključene u PEFCR (ako se uključuju) te opisuju proizvodi unutar područja primjene i njihova tehnička svojstva.]

B.3.1.    Klasifikacija proizvoda

CPA oznake za proizvode uključene u ovaj PEFCR jesu:

[Na temelju kategorije/potkategorije proizvoda navedite odgovarajuću oznaku klasifikacije proizvoda po djelatnostima (CPA) (prema najnovijoj verziji popisa CPA). Ako se za slične proizvode definira više načina proizvodnje uz alternative oznake CPA, PEFCR mora obuhvatiti sve takve oznake. Prema potrebi utvrdite potkategorije koje nisu obuhvaćene CPA-om.]

B.3.2.    Reprezentativni proizvodi

[PEFCR uključuje opis reprezentativnih proizvoda i način na koji je taj opis sastavljen. Tehničko tajništvo u prilogu PEFCR-u navodi informacije o svim mjerama poduzetima kako bi se definirao „model” reprezentativnih proizvoda i izvješćuje o prikupljenim informacijama.]

Studija PEF-a za reprezentativni proizvod (PEF-RP) može se zatražiti od koordinatora tehničkog tajništva koji je odgovoran za njezinu distribuciju, uz odgovarajuću izjavu o odricanju od odgovornosti za njezina ograničenja.

B.3.3.    Funkcionalna jedinica i referentni protok

Funkcionalna jedinica (FU) je… [ispuniti].

U tablici B.1. navedeni su ključni aspekti kojima se definira funkcionalna jedinica.

Referentni protok je količina proizvoda potrebna za ispunjavanje definirane funkcije i mjeri se u… [unijeti jedinice]. Svi kvantitativni ulazni i izlazni podaci prikupljeni u studiji izračunavaju se u odnosu na taj referentni protok.

[U PEFCR-u se opisuje i. kako svaki aspekt funkcionalne jedinice utječe na ekološki otisak proizvoda, ii. kako uključiti taj utjecaj u izračune ekološkog otiska i iii. kako izračunati prikladan referentni protok ( 97 ). Nadalje, u PEFCR-u se mora objasniti i dokumentirati svako izostavljanje funkcija proizvoda iz definicije funkcionalne jedinice i obrazložiti razlog za to. Ako su potrebni parametri za izračun, u PEFCR-u se navode zadane vrijednosti ili se zahtijeva da se ti parametri nalaze na popisu obaveznih informacija specifičnih za poduzeće. Mora se navesti primjer izračuna].

B.3.4.    Granica sustava

[U ovom se odjeljku nalazi dijagram sustava u kojem su jasno naznačeni procesi i faze životnog ciklusa uključeni u kategoriju/potkategoriju proizvoda. Navodi se kratak opis procesa i faza životnog ciklusa. U dijagramu se naznačuju procesi za koje su potrebni podaci specifični za poduzeće i procesi koji su isključeni iz granice sustava.]

U granicu sustava uključuju se sljedeće faze životnog ciklusa i procesi:

Prema ovom PEFCR-u sljedeći se procesi mogu isključiti na temelju pravila razgraničenja: [uključiti popis procesa koji se isključuju na temelju pravila razgraničenja]. Nije dopušteno nikakvo dodatno razgraničenje. ILI Prema ovom PEFCR-u nije primjenjivo nikakvo razgraničenje.

U svaku studiju PEF-a provedenu u skladu s ovim PEFCR-om uključuje se dijagram u kojem su naznačene aktivnosti koje potpadaju pod situaciju 1., 2. ili 3. iz matrice potrebnih podataka.

B.3.5.    Popis kategorija učinka ekološkog otiska

U svakoj studiji PEF-a provedenoj u skladu s ovim PEFCR-om izračunava se profil PEF-a koji uključuje sve kategorije učinka ekološkog otiska navedene u tablici u nastavku. [Tehničko tajništvo u tablici naznačuje moraju li se potkategorije za klimatske promjene izračunavati zasebno. Ako se ne izvješćuje o jednoj ili obje potkategorije, tehničko tajništvo uključuje bilješku u kojoj se navode razlozi za to, npr.: „O potkategorijama ,klimatske promjene – biogeni ugljik’ i ,klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta’ ne izvješćuje se zasebno jer je njihov doprinos ukupnom učinku klimatskih promjena, na temelju rezultata određivanja referentnih vrijednosti, manji od 5 % za svaku od njih.”]

Potpun popis faktora normalizacije i ponderiranja dostupan je u Prilogu I. – Popis faktora normalizacije i ponderiranja ekološkog otiska.

Potpun popis faktora karakterizacije dostupan je na sljedećoj poveznici: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml. [Tehničko tajništvo utvrđuje referentni paket ekološkog otiska koji se mora upotrebljavati.]

B.3.6.    Dodatne tehničke informacije

[Tehničko tajništvo navodi dodatne tehničke informacije o kojima je potrebno izvijestiti]:

[Za poluproizvode:]

B.3.7.    Dodatne informacije o okolišu

[Odredite o kojim se dodatnim informacijama o okolišu mora/treba izvješćivati (navedite jedinice). Ako je moguće, izbjegavajte uporabu pojma „trebati”. Navedite sve metode koje se upotrebljavaju za izvješćivanje o dodatnim informacijama.]

Bioraznolikost se smatra relevantnom za ovaj PEFCR.

ILI

Bioraznolikost se ne smatra relevantnom za ovaj PEFCR.

[Ako je bioraznolikost relevantna, u PEFCR-u se opisuje način na koji korisnik PEFCR-a mora procijeniti učinke na bioraznolikost.]

B.3.8.    Ograničenja

[U ovom se odjeljku navodi popis ograničenja koja će studija PEF-a imati, čak i ako se provodi u skladu s ovim PEFCR-om.]

B.3.8.1.    Usporedbe i usporedne tvrdnje

[Ovaj odjeljak sadržava uvjete pod kojima se mogu činiti usporedbe ili iznositi usporedne tvrdnje.]

B.4.    Najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi

B.4.1.    Najrelevantnije kategorije učinka ekološkog otiska

[Ako PEFCR nema potkategorije] U nastavku su navedene najrelevantnije kategorije učinka za kategoriju proizvoda unutar područja primjene ovog PEFCR-a:

[Ako PEFCR ima potkategorije] U nastavku su navedene najrelevantnije kategorije učinka za potkategoriju [naziv] unutar područja primjene ovog PEFCR-a:

B.4.2.    Najrelevantnije faze životnog ciklusa

[Ako PEFCR nema potkategorije] U nastavku su navedene najrelevantnije faze životnog ciklusa za kategoriju proizvoda unutar područja primjene ovog PEFCR-a:

[Ako PEFCR ima potkategorije] U nastavku su navedene najrelevantnije faze životnog ciklusa za potkategoriju [naziv] unutar područja primjene ovog PEFCR-a:

B.4.3.    Najrelevantniji procesi

U nastavku su navedeni najrelevantniji procesi za kategoriju proizvoda unutar područja primjene ovog PEFCR-a. [Tablica se ispunjava na temelju konačnih rezultata studija PEF-a za reprezentativne proizvode. Prema potrebi uključite jednu tablicu po potkategoriji.]

B.4.4.    Najrelevantniji izravni elementarni tokovi

U nastavku su navedeni najrelevantniji izravni elementarni tokovi za kategoriju proizvoda unutar područja primjene ovog PEFCR-a. [Tablica se uključuje na temelju konačnih rezultata studija PEF-a za reprezentativne proizvode. Prema potrebi uključite jedan popis po potkategoriji.]

B.4.4.1.    Podaci koji nedostaju i posredni podaci

[Ovaj odjeljak uključuje:

Tehničko tajništvo može u datoteci LCI-ja u programu Excel (vidjeti odjeljak B.5. ovog Priloga) odlučiti navesti za koje procese nisu dostupni skupovi podataka i koji se stoga smatraju nedostajućim podacima te za koje se procese upotrebljavaju posredni podaci.]

B.5.    INVENTAR ŽIVOTNOG CIKLUSA

Svi novostvoreni skupovi podataka moraju biti usklađeni s ekološkim otiskom ili s ILCD-EL-om (vidjeti pravila u odjeljku B.5.5.).

[U PEFCR-u se navodi je li uzorkovanje dopušteno. Ako tehničko tajništvo dopusti uzorkovanje, u PEFCR-u se opisuje postupak uzorkovanja kako je opisan u metodi mjerenja PEF-a, a PEFCR mora sadržavati sljedeće rečenice:] Ako je potrebno uzorkovanje, ono se provodi kako je utvrđeno u ovom PEFCR-u. Međutim, uzorkovanje nije obavezno i svaki korisnik ovog PEFCR-a može odlučiti prikupljati podatke za sve pogone ili poljoprivredna gospodarstva bez ikakvog uzorkovanja.

B.5.1.    Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće

[Tehničko tajništvo u ovom dijelu navodi procese koje je potrebno modelirati na temelju obaveznih podataka specifičnih za poduzeće (tj. podaci o aktivnosti i izravni elementarni tokovi). Valja napomenuti da navedeni izravni elementarni tokovi moraju biti usklađeni s nomenklaturom koja se upotrebljava u najnovijoj verziji referentnog paketa ekološkog otiska ( 98 ).

Proces A

[Kratko opisati proces „A”. Navedite sve podatke o aktivnosti i izravne elementarne tokove koji se obavezno prikupljaju i skupove podataka potprocesa koji su povezani s podacima o aktivnosti unutar procesa „A”. Iskoristite sljedeću tablicu da biste u PEFCR dodali najmanje jedan primjer. Ako postoje procesi koji nisu predstavljeni u ovom dijelu, potpun popis svih procesa mora se uključiti u datoteku programa Excel.]

[Navedite sve emisije i resurse koji će se modelirati na temelju podataka specifičnih za poduzeće (najrelevantniji primarni elementarni tokovi) u procesu „A”.]

Vidjeti datoteku programa Excel naziva „[naziv PEFCR-a_broj verzije] – inventar životnog ciklusa” za popis svih podataka specifičnih za poduzeće koje je potrebno prikupiti.

B.5.2.    Popis procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće

[U ovom se odjeljku navode procesi koji se pridodaju onima koji su navedeni kao obavezni podaci specifični za poduzeće. Nije dopušteno ponavljanje procesa ni podataka. Ako nema dodatnih procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće, navedite sljedeće: „Nema dodatnih procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće povrh onih koji su navedeni kao obavezni podaci specifični za poduzeće.”]

Za sljedeće se procese očekuje da će ih izvršavati korisnik PEFCR-a:

Proces X:

[Navedite kratak opis procesa „x”. Navedite sve podatke o aktivnosti i izravne elementarne tokove koji se obavezno prikupljaju i skupove podataka potprocesa koji su povezani s podacima o aktivnosti unutar procesa „A”. Navedite mjernu jedinicu, način mjerenja i sve druge značajke koje bi mogle pomoći korisniku. Valja napomenuti da navedeni izravni elementarni tokovi moraju biti usklađeni s nomenklaturom koja se upotrebljava u najnovijoj verziji referentnog paketa ekološkog otiska ( 99 ). Iskoristite sljedeću tablicu da biste u PEFCR dodali najmanje jedan primjer. Ako postoje procesi koji nisu predstavljeni u ovom dijelu, potpun popis svih procesa mora se uključiti u datoteku programa Excel.]

Vidjeti datoteku programa Excel naziva „[naziv PEFCR-a_broj verzije] – inventar životnog ciklusa” za popis svih procesa za koje se očekuje da će biti u situaciji 1.

B.5.3.    Zahtjevi za kvalitetu podataka

Izračunava se i izvješćuje o kvaliteti podataka svakog skupa podataka i cjelokupne studije PEF-a. Izračun DQR-a temelji se na sljedećoj formuli s četiri kriterija:

pri čemu je TeR tehnološka reprezentativnost, GeR geografska reprezentativnost, TiR vremenska reprezentativnost, a P preciznost. Reprezentativnost (tehnološka, geografska i vremenska) karakterizira stupanj u kojem odabrani procesi i proizvodi opisuju analizirani sustav, a preciznost ukazuje na to kako se podaci dobivaju i povezanu razinu nesigurnosti.

U sljedećim se odjeljcima navode tablice s kriterijima koji se trebaju upotrebljavati za polukvantitativnu procjenu svakog kriterija.

[U PEFCR-u se mogu navesti stroži zahtjevi za kvalitetu podataka i dodatni kriteriji za procjenu kvalitete podataka. U PEFCR-u se izvješćuje o formulama koje je potrebno upotrebljavati za procjenu DQR-a i. podataka specifičnih za poduzeće (jednadžba 20. iz Priloga I.), ii. sekundarnih skupova podataka (jednadžba 19. iz Priloga I.) i iii. studije PEF-a (jednadžba 20. iz Priloga I.).]

B.5.3.1.    Skupovi podataka specifični za poduzeće

DQR se izračunava na raščlanjenosti razine –1. prije bilo kakve agregacije potprocesa ili elementarnih tokova. DQR skupova podataka specifičnih za poduzeće izračunava se kako slijedi:

B.5.4.    Matrica potrebnih podataka (DNM)

Svi procesi potrebni za modeliranje proizvoda koji nisu navedeni na popisu obaveznih podataka specifičnih za poduzeće (u odjeljku B.5.1.) procjenjuju se pomoću matrice potrebnih podataka (vidjeti tablicu B.10.). Korisnik PEFCR primjenjuje DNM kako bi procijenio koji su podaci potrebni, a upotrebljava se u modeliranju PEF-a ovisno o razini utjecaja koju korisnik PEFCR-a (poduzeće) ima nad konkretnim procesom. U DNM-u se nalaze sljedeća tri slučaja koja su objašnjena u nastavku:

B.5.4.1.    Procesi u situaciji 1.

Za svaki proces u situaciji 1. postoje dvije opcije:

Situacija 1./opcija 1.

Upotrebljava se za sve procese koje izvršava poduzeće i za koje korisnik PEFCR-a primjenjuje podatke specifične za poduzeće. DQR novorazvijenog skupa podataka procjenjuje se kako je opisano u odjeljku B.5.3.1.

Situacija 1./opcija 2.

Kad su u pitanju samo procesi koji nisu najrelevantniji, ako korisnik PEFCR-a odluči modelirati proces bez prikupljanja podataka specifičnih za poduzeće, upotrebljava sekundarni skup podataka iz PEFCR-a zajedno sa zadanim vrijednostima DQR-a navedenima u ovom dokumentu.

Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u PEFCR-u, korisnik PEFCR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz metapodataka izvornog skupa podataka.

B.5.4.2.    Procesi u situaciji 2.

Ako proces ne izvršava korisnik PEFCR-a, ali ima pristup podacima specifičnima za poduzeće, tri su opcije:

Situacija 2./opcija 1.

Za sve procese koje ne izvršava poduzeće i u kojima korisnik PEFCR-a primjenjuje podatke specifične za poduzeće DQR novorazvijenog skupa podataka procjenjuje se kako je opisano u odjeljku B.5.3.1.

Situacija 2./opcija 2.

Korisnik PEFCR-a upotrebljava podatke o aktivnosti specifične za poduzeće za prijevoz i zamjenjuje potprocese korištene za mješavinu izvora električne energije i prijevoz skupovima podataka usklađenima s PEF-om koji su specifični za lanac opskrbe, počevši od zadanog sekundarnog skupa podataka navedenog u PEFCR-u.

Valja napomenuti da se u PEFCR-u navode svi nazivi skupova podataka zajedno s UUID-om njihova agregiranog skupa podataka. U toj je situaciji potrebna raščlanjena verzija skupa podataka.

Korisnik PEFCR-a prilagođava DQR specifičnom kontekstu ponovnim procjenjivanjem parametara TeR i TiR pomoću tablice ili tablica B.11. Kriterij GeR smanjuje se za 30 % ( 100 ), a kriterij P zadržava istu izvornu vrijednost.

Situacija 2./opcija 3.

Korisnik PEFCR-a primjenjuje podatke o aktivnosti specifične za poduzeće za prijevoz i zamjenjuje potprocese korištene za mješavinu izvora električne energije i prijevoz skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom koji su specifični za lanac opskrbe, počevši od zadanog sekundarnog skupa podataka navedenog u PEFCR-u.

Valja napomenuti da se u PEFCR-u navode svi nazivi skupova podataka zajedno s UUID-om njihova agregiranog skupa podataka. U toj je situaciji potrebna raščlanjena verzija skupa podataka.

U tom slučaju korisnik PEFCR-a upotrebljava zadane vrijednosti DQR-a. Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u PEFCR-u, korisnik PEFCR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

B.5.4.3.    Procesi u situaciji 3.

Ako proces ne izvršava poduzeće koje upotrebljava PEFCR i nema pristup podacima specifičnima za poduzeće, dvije su opcije:

Situacija 3./opcija 1.

U tom slučaju korisnik PEFCR-a prilagođava vrijednosti DQR-a upotrijebljenog skupa podataka specifičnom kontekstu ponovnim procjenjivanjem parametara TeR, TiR i GeR pomoću navedenih tablica. Kriterij P zadržava istu izvornu vrijednost.

Situacija 3./opcija 2.

Za procese koji nisu najrelevantniji korisnik PEFCR-a primjenjuje odgovarajući sekundarni skup podataka naveden u PEFCR-u zajedno s njegovim vrijednostima DQR-a.

Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u PEFCR-u, korisnik PEFCR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

B.5.5.    Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti

U ovom se PEFCR-u navode sekundarni skupovi podataka koje korisnik PEFCR-a treba primijeniti. Kad se skup podataka potreban za izračunavanje profila PEF-a ne nalazi na popisu u ovom PEFCR-u, korisnik mora birati između sljedećih opcija (hijerarhijskim redoslijedom):

B.5.6.    Kako izračunati prosječni DQR studije

Kako bi izračunao prosječni DQR studije PEF-a, korisnik PEFCR-a mora zasebno izračunati parametre TeR, TiR, GeR i P za studiju PEF-a kao ponderirani prosjek svih najrelevantnijih procesa, na temelju njihova relativnog ekološkog doprinosa ukupnoj jednoj sveobuhvatnoj ocjeni. Upotrebljavaju se pravila za izračun objašnjena u odjeljku 4.6.5.8. Priloga I.

B.5.7.    Pravila dodjeljivanja

[U PEFCR-u se definira koja pravila dodjeljivanja mora upotrebljavati korisnik PEFCR-a i na koji se način provodi modeliranje/izračunavanje. Ako se upotrebljava gospodarsko dodjeljivanje, metoda izračunavanja za dobivanje faktora dodjeljivanja mora se utvrditi i propisati u PEFCR-u. Upotrebljava se sljedeći predložak:]

B.5.8.    Modeliranje električne energije

Upotrebljava se sljedeća mješavina izvora električne energije hijerarhijskim redoslijedom:

Napomena: za fazu uporabe upotrebljava se mješavina izvora potrošnje.

Ekološki integritet uporabe mješavine izvora električne energije specifične za dobavljača ovisi o osiguravanju toga da se ugovornim instrumentima (za praćenje) potrošačima tvrdnje prenose pouzdano i jedinstveno. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, PEF-u nedostaju točnost i dosljednost potrebne za usmjeravanje odluka o kupnji proizvoda ili električne energije u poduzećima i za ispravne tvrdnje potrošača (kupaca električne energije). Stoga je utvrđen skup minimalnih kriterija koji se odnose na cjelovitost ugovornih instrumenata kao pouzdanih prenositelja informacija o ekološkom otisku. Riječ je o minimalnim značajkama koje su potrebne za uporabu mješavine specifične za dobavljača u studijama PEF-a.

Skup minimalnih kriterija za osiguranje ugovornih instrumenata od dobavljača

Proizvod/mješavina izvora električne energije specifična za dobavljača može se upotrebljavati samo ako se korisnik metode mjerenja PEF-a pobrine da ugovorni instrument ispunjava kriterije navedene u nastavku. Ako ugovorni instrumenti ne ispunjavaju te kriterije, u modeliranju se upotrebljava mješavina preostalih izvora i izvora potrošnje specifična za zemlju.

Popis kriterija u nastavku temelji se na kriterijima iz dokumenta GHG Protocol Scope 2 Guidance (Smjernice za opseg 2. Protokola o stakleničkim plinovima) ( 103 ). Ugovorni instrument koji se upotrebljava za modeliranje električne energije mora ispunjavati sljedeće kriterije:

Modeliranje „mješavine preostalih izvora potrošnje specifične za zemlju”

Pružatelji podataka na raspolaganje stavljaju skupove podataka za mješavinu preostalih izvora i izvora potrošnje po vrsti energije, zemlji i naponu.

Ako nije dostupan prikladan skup podataka, trebalo bi primijeniti sljedeći pristup:

odredite mješavinu izvora potrošnje zemlje (npr. X % MWh proizvedeno pomoću hidroenergije, Y % MWh proizvedeno u elektranama na ugljen) i kombinirajte je sa skupovima podataka LCI-ja po vrsti energije i zemlji/regiji (npr. skup podataka LCI-ja za proizvodnju 1 MWh hidroenergije u Švicarskoj):

podaci o aktivnosti za mješavinu izvora potrošnje zemalja izvan EU-a po navedenoj vrsti energije određuju se na temelju:

Ti se podaci mogu pronaći u publikacijama Međunarodne agencije za energiju (IEA; www.iea.org);

dostupni skupovi podataka LCI-ja po tehnologiji goriva; dostupni skupovi podataka LCI-ja obično su specifični za zemlju ili regiju s obzirom na:

Pravila dodjeljivanja

[U PEFCR-u se mora definirati kakav će se fizički odnos upotrebljavati u studijama PEF-a: i. za podjelu potrošnje električne energije među više proizvoda za svaki proces (npr. masa, broj komada, obujam...) i ii. za odražavanje omjera proizvodnje/prodaje među zemljama/regijama EU-a ako se proizvod proizvodi na različitim lokacijama ili prodaje u različitim zemljama. Ako ti podaci nisu dostupni, upotrebljava se prosječna mješavina izvora u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina izvora reprezentativna za regiju. Upotrebljava se sljedeći predložak:]

Ako potrošena električna energija dolazi iz više mješavina izvora električne energije, svaki izvor u mješavini upotrebljava se s obzirom na njegov udio u ukupno potrošenim kilovatsatima. Na primjer, ako udio ukupno potrošenih kilovatsata dolazi od određenog dobavljača, za tu količinu upotrebljava se mješavina izvora električne energije specifična za dobavljača. Informacije o potrošnji električne energije na lokaciji vidjeti u nastavku.

Posebna vrsta električne energije može se dodijeliti jednom specifičnom proizvodu u sljedećim uvjetima:

Proizvodnja električne energije u krugu zgrade

Ako je proizvodnja električne energije na lokaciji jednaka potrošnji električne energije na lokaciji, primjenjuju se dvije situacije:

Ako količina proizvedene električne energije premašuje količinu potrošenu na lokaciji unutar utvrđene granice sustava i prodaje se, na primjer elektroenergetskoj mreži, taj sustav može se smatrati multifunkcionalnom situacijom. Sustav će pružiti dvije funkcije (npr. proizvod + električna energija) i slijede se pravila u nastavku:

Daljnja podjela ne smatra se mogućom ako su učinci na početku lanca opskrbe ili izravne emisije usko povezani sa samim proizvodom.

B.5.9.    Modeliranje klimatskih promjena

Kategorija učinka „klimatske promjene” modelira se uzimajući u obzir tri potkategorije:

Izvješćuje se o zbroju triju potkategorija.

[Ako su klimatske promjene odabrane kao najrelevantnija kategorija učinka, u PEFCR-u se i. uvijek zahtijeva da se o ukupnim klimatskim promjenama izvješćuje u obliku zbroja triju potkategorija i ii. zahtijeva da se o potkategorijama „klimatske promjene – fosilni ugljik”, „klimatske promjene – biogeni ugljik” i „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” izvješćuje zasebno ako neka od njih pridonosi više od 5 % ukupnoj ocjeni.]

[Odaberite ispravnu tvrdnju]

O potkategoriji „klimatske promjene – biogeni ugljik” izvješćuje se zasebno.

[ILI]

O potkategoriji „klimatske promjene – biogeni ugljik” ne izvješćuje se zasebno.

O potkategoriji „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” izvješćuje se zasebno.

[ILI]

O potkategoriji „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” ne izvješćuje se zasebno.

B.5.10.    Modeliranje kraja životnog vijeka i recikliranog udjela

Kraj životnog vijeka proizvoda koji se koriste za vrijeme proizvodnje, distribucije, maloprodaje, faze uporabe ili nakon uporabe uključuje se u cjelokupno modeliranje životnog ciklusa proizvoda. To bi se općenito trebalo modelirati i izvješćivati u fazi životnog ciklusa u kojoj nastaje otpad. U ovom se odjeljku navode pravila o modeliranju kraja životnog vijeka proizvodâ i recikliranom udjelu.

Formula kružnog otiska upotrebljava se za modeliranje kraja životnog vijeka proizvoda i za reciklirani udio te je kombinacija čimbenika „materijal + energija + odlaganje”, tj.:

sa sljedećim parametrima:

A

:

faktor dodjeljivanja opterećenja i kredita između dobavljača i korisnika recikliranih materijala.

B

:

faktor dodjeljivanja procesâ energetske oporabe. Primjenjuje se na opterećenja i kredite. Postavlja se na nulu za sve studije PEF-a.

Qsin

:

kvaliteta ulaznog sekundarnog materijala, tj. kvaliteta recikliranog materijala u točki zamjene.

Qsout

:

kvaliteta izlaznog sekundarnog materijala, tj. kvaliteta materijala koji se može reciklirati u točki zamjene.

Qp

:

kvaliteta primarnog materijala, tj. kvaliteta primarne sirovine.

R1

:

udio materijala u ulaznim materijalima proizvodnje koji je recikliran iz prethodnog sustava.

R2

:

udio materijala u proizvodu koji će se reciklirati (ili ponovno upotrijebiti) u kasnijem sustavu. Stoga se pomoću R2 uzimaju u obzir neučinkovitosti procesa prikupljanja i recikliranja (ili ponovne uporabe). R2 se mjeri na izlazu iz postrojenja za recikliranje.

R3

:

udio materijala u proizvodu koji se upotrebljava za energetsku oporabu na kraju životnog vijeka.

Erecycled (Erec)

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja recikliranog (ponovno upotrijebljenog) materijala, uključujući procese prikupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

ErecyclingEoL (ErecEoL)

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja na kraju životnog vijeka, uključujući procese prikupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

Ev

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine.

E*v

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine za koju se pretpostavlja da je zamijenjena materijalima koji se mogu reciklirati.

EER

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa energetske oporabe (npr. spaljivanje uz energetsku oporabu, odlaganje otpada na odlagališta uz energetsku oporabu itd.).

ESE,heat i ESE,elec

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji bi proizašli iz posebnog zamijenjenog izvora energije, topline odnosno električne energije.

ED

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz odlaganja otpadnog materijala na kraju životnog vijeka analiziranog proizvoda, bez energetske oporabe.

XER,heat i XER,elec

:

učinkovitost procesa energetske oporabe za toplinu i električnu energiju.

LHV

:

niža vrijednost zagrijavanja materijala u proizvodu koja se koristi za energetsku oporabu.

[U PEFCR-u se u odgovarajućim odjeljcima navode sljedeći parametri:

[Zadane vrijednosti za sve parametre navode se u tablici koja se nalazi u odjeljku odgovarajuće faze životnog ciklusa. Isto tako, u PEFCR-u se za svaki parametar jasno opisuje mogu li se upotrebljavati samo zadani podaci ili i podaci specifični za poduzeće, u skladu s pregledom u odjeljku A.4.2.7. Priloga II.]

Modeliranje recikliranog udjela (prema potrebi)

[Prema potrebi uključuje se sljedeći tekst:]

Sljedeći dio formule kružnog otiska upotrebljava se za modeliranje recikliranog udjela:

Primijenjene vrijednosti R1 moraju biti specifične za lanac opskrbe ili zadane, kako je navedeno u prethodnoj tablici [tehničko tajništvo treba uključiti tablicu] u vezi s DNM-om. Vrijednosti specifične za materijal na temelju statističkih podataka tržišta opskrbe ne prihvaćaju se kao posredne vrijednosti i stoga se ne upotrebljavaju. Primijenjene vrijednosti R1 podliježu verifikaciji studije PEF-a.

Pri uporabi vrijednosti R1 specifičnih za lanac opskrbe koje ne iznose 0 potrebna je sljedivost duž lanca opskrbe. Ako se upotrebljavaju vrijednosti R1 specifične za lanac opskrbe, moraju se slijediti smjernice u nastavku:

[Sustavi na razini industrije mogu se primijeniti ako obuhvaćaju prethodno navedene opće smjernice. U tom se slučaju prethodni tekst može zamijeniti pravilima specifičnima za industriju. Ako ih ne obuhvaćaju, moraju se nadopuniti tim općim smjernicama.]

[Samo za poluproizvode:]

Profil PEF-a izračunava se i o njemu se izvješćuje pomoću vrijednosti A koja iznosi 1 za proizvod unutar područja primjene.

O rezultatima se izvješćuje u sklopu dodatnih tehničkih informacija za različite primjene/materijale uz sljedeće vrijednosti A:

B.6.    FAZE ŽIVOTNOG CIKLUSA

B.6.1.    Dobavljanje sirovina i predobrada

[U PEFCR-u se navode svi tehnički zahtjevi i pretpostavke koje korisnik PEFCR-a treba primijeniti. Nadalje, navode se svi procesi koji se odvijaju u toj fazi životnog ciklusa (u skladu s modelom reprezentativnog proizvoda) prema tablici u nastavku (prijevoz se navodi u zasebnoj tablici). Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu (npr. uključivanjem relevantnih parametara formule kružnog otiska).]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik PEFCR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

[Ambalaža se modelira kao dio faze dobavljanja sirovina u životnom ciklusu.]

[U PEFCR-ima koji uključuju uporabu kartonske ambalaže za pića ili ambalažu u obliku vrećice u kutiji navode se informacije o količinama ulaznih materijala (tj. popis materijala) i određuje se da se ambalaža mora modelirati kombiniranjem propisanih skupova podataka o količinama materijala s propisanim skupom podataka za pretvorbu.]

[U PEFCR-ima koji uključuju ambalažu za višekratnu uporabu iz inventara kojima upravljaju treće strane navode se zadane stope ponovne uporabe. U PEFCR-ima s inventarima ambalaže u vlasništvu poduzeća navodi se da se stopa ponovne uporabe izračunava samo pomoću podataka specifičnih za lanac opskrbe. Upotrebljavaju se dva pristupa modeliranju kako su prikazana u Prilogu I. i kopiraju se u PEFCR. PEFCR mora uključivati sljedeće: „Potrošnja sirovina za ambalažu za višekratnu uporabu izračunava se dijeljenjem stvarne mase ambalaže stopom ponovne uporabe.”]

[Za različite sastojke koji se prevoze od dobavljača do tvornice korisniku PEFCR-a potrebni su podaci o i. prijevoznom sredstvu, ii. udaljenosti po prijevoznom sredstvu, iii. stopama iskorištenosti za prijevoz kamionom i iv. modeliranju povratka bez tereta za prijevoz kamionom. U PEFCR-u se navode zadani podaci o tim stavkama ili se takvi podaci zahtijevaju na popisu obaveznih informacija specifičnih za poduzeće. Primjenjuju se zadane vrijednosti iz Priloga I., osim ako su dostupni podaci specifični za PEFCR.]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

[U PEFCR-ima koji uključuju ambalažu za višekratnu uporabu navodi se sljedeće: „Stopa ponovne uporabe utječe na količinu potrebnog prijevoza po funkcionalnoj jedinici. Učinak prijevoza izračunava se dijeljenjem učinka jednosmjernog putovanja brojem ponovnih uporaba ambalaže.”]

B.6.2.    Poljoprivredno modeliranje [uključiti samo prema potrebi]

[Ako područje primjene PEFCR-a obuhvaća poljoprivrednu proizvodnju, uključuje se sljedeći tekst. Odjeljci koji nisu relevantni mogu se ukloniti.]

Upravljanje multifunkcionalnim procesima: moraju se slijediti pravila opisana u smjernicama Partnerstva za procjenu utjecaja stoke na okoliš (LEAP): Environmental performance of animal feed supply chains (Utjecaj lanaca opskrbe hrane za životinje na okoliš) (str. 36.–43.), FAO 2015., dostupno na http://www.fao.org/partnerships/leap/publications/en/

Ako su dostupni, upotrebljavajte podatke specifične za vrstu usjeva i one specifične za zemlju/regiju/klimu za usjev, uporabu vode i zemljišta, prenamjenu zemljišta, količinu (količina dušika i fosfora) gnojiva (umjetnog i organskog) i količinu pesticida (po aktivnom sastojku), po hektaru u godini dana.

Podaci o uzgoju prikupljaju se tijekom razdoblja koje je dovoljno za pružanje prosječne procjene inventara životnog ciklusa povezanog s ulaznim i izlaznim tokovima uzgoja kojom će se kompenzirati fluktuacije uzrokovane sezonskim razlikama:

Emisije pesticida modeliraju se kao specifični aktivni sastojci. Pesticidi koji se primjenjuju na polju standardno se modeliraju kao da se 90 % emitira u segment poljoprivrednog tla, 9 % u zrak i 1 % u vodu.

Emisije gnojiva (i stajskog gnoja) dijele se prema vrsti gnojiva i obuhvaćaju barem:

LCI za emisije fosfora trebalo bi modelirati kao količinu fosfora koja se emitira u vodu nakon otjecanja i upotrebljava se segment emisije „voda”. Ako ta količina nije dostupna, LCI se može modelirati kao količina fosfora koja se primjenjuje na poljoprivredno polje (u stajskom gnoju ili gnojivu) i primjenjuje se segment emisije „tlo”. U tom je slučaju otjecanje iz tla u vodu dio metode procjene učinka.

LCI za emisije dušika modelira se kao količina emisija nakon što napusti polje (tlo) i završi u različitim segmentima zraka i vode po količini primijenjenih gnojiva. Ne modeliraju se emisije dušika u tlo. Emisije dušika izračunavaju se iz dušika koji poljoprivrednik primijeni na polje i isključujući vanjske izvore (npr. kišu).

[U PEFCR-u se za gnojiva na bazi dušika opisuje model LCI-ja koji je potrebno upotrijebiti. Trebalo bi upotrebljavati emisijske faktore razine 1. iz IPCC-a (2006.). U PEFCR-u se može primijeniti sveobuhvatniji model sadržaja dušika u polju, pod uvjetom i. da obuhvaća barem prethodno zatražene emisije, ii. da je dušik uravnotežen u ulaznim i izlaznim tokovima i iii. da se opiše na transparentan način.]

Emisije teških metala iz ulaznih tokova polja modeliraju se kao emisija u tlo i/ili ispiranje ili erozija u vodu. U inventaru za vodu utvrđuje se oksidacijsko stanje metala (npr. Cr+3, Cr+6). Budući da usjevi asimiliraju dio emisija teških metala tijekom uzgoja, potrebno je pojašnjenje o tome kako modelirati usjeve koji djeluju poput korita. Upotrebljava se sljedeći pristup modeliranja:

[Tehničko tajništvo odabire jedan od dvaju pristupa modeliranja koje je potrebno upotrebljavati]

Emisije metana iz uzgoja riže uključuju se na temelju pravila za izračun IPCC-a (2006.).

Odvodnjena tresetna tla uključuju emisije ugljikova dioksida na temelju modela koji povezuje razine odvodnje s godišnjom oksidacijom ugljika.

Uključuju se sljedeće aktivnosti [tehničko tajništvo odabire što se uključuje]:

B.6.3.    Proizvodnja

[U PEFCR-u se navode svi tehnički zahtjevi i pretpostavke koje korisnik PEFCR-a treba primijeniti. Navode se i svi procesi koji se odvijaju u ovoj fazi životnog ciklusa u skladu s tablicom u nastavku. Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu (npr. uključivanjem relevantnih parametara formule kružnog otiska).]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik PEFCR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

[U PEFCR-ima koji uključuju ambalažu za višekratnu uporabu uzimaju se u obzir dodatna energija i resursi koji se koriste za čišćenje, popravljanje i punjenje.]

Otpad od proizvoda korištenih za vrijeme proizvodnje uključuje se u modeliranje. [Opisuju se zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda i način na koji se moraju uključiti u referentni protok.]

B.6.4.    Faza distribucije [uključiti prema potrebi]

Prijevoz od tvornice do krajnjeg korisnika (uključujući prijevoz koji vrši potrošač) modelira se u okviru ove faze životnog ciklusa. Krajnji korisnik definira se kao... [ispuniti].

Ako su za jedan ili više parametara povezanih s prijevozom dostupne informacije specifične za lanac opskrbe, mogu se primijeniti u skladu s matricom potrebnih podataka.

[Tehničko tajništvo u PEFCR uključuje zadani scenarij prijevoza. Ako nije dostupan nijedan scenarij prijevoza specifičan za PEFCR, kao osnova se upotrebljava scenarij prijevoza naveden u metodi mjerenja PEF-a zajedno s i. određenim omjerima specifičnima za PEFCR, ii. stopama iskorištenosti prijevoza kamionom specifičnima za PEFCR i iii. faktorom dodjeljivanja za prijevoz koji vrši potrošač specifičnim za PEFCR. Za proizvode za višekratnu uporabu povratni prijevoz od maloprodajnog objekta/distribucijskog centra do tvornice dodaje se u scenarij prijevoza. Za rashlađene ili zamrznute proizvode potrebno je promijeniti zadane procese prijevoza kamionom/kombijem. U PEFCR-u se navode svi procesi koji se odvijaju u scenariju (u skladu s modelom reprezentativnog proizvoda) pomoću tablice u nastavku. Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu.]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik PEFCR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

Otpad od proizvoda za vrijeme distribucije i maloprodaje uključuje se u modeliranje. [Opisuju se zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda i način na koji se moraju uključiti u referentni protok. Ako nisu dostupne informacije specifične za PEFCR, u PEFCR-u se mora slijediti dio F ovog Priloga.]

B.6.5.    Faza uporabe [uključiti prema potrebi]

[U PEFCR se uključuje jasan opis faze uporabe i navode se svi procesi koji se odvijaju u okviru nje (ovisno o modelu reprezentativnog proizvoda) u skladu s tablicom u nastavku. Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu.]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik PEFCR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

[U ovom se odjeljku PEFCR-a navode i svi tehnički zahtjevi i pretpostavke koje primjenjuje korisnik PEFCR-a. U PEFCR-u se navodi upotrebljava li se za određene procese delta-pristup. Ako se upotrebljava delta-pristup, u PEFCR-u se navodi minimalna (referentna) potrošnja koju je potrebno upotrebljavati pri izračunavanju dodatne potrošnje koja se dodjeljuje proizvodu.]

Za fazu uporabe upotrebljava se mješavina izvora potrošnje. Mješavina izvora električne energije odražava omjere prodaje među zemljama/regijama EU-a. Za određivanje omjera upotrebljava se fizička jedinica (npr. broj komada ili kilograma proizvoda) [odabire je tehničko tajništvo]. Ako ti podaci nisu dostupni, upotrebljava se prosječna mješavina izvora potrošnje u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina izvora potrošnje reprezentativna za regiju.

Otpad od proizvoda za vrijeme proizvodnje uključuje se u modeliranje. [Opisuju se zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda i način na koji se moraju uključiti u referentni protok. Ako nisu dostupne informacije specifične za PEFCR, u PEFCR-u se mora slijediti dio E ovog Priloga.]

B.6.6.    Kraj životnog vijeka [uključiti prema potrebi]

Faza kraja životnog vijeka počinje kad korisnik odbaci proizvod unutar područja primjene i njegovu ambalažu, a završava kad se proizvod vrati u prirodu kao otpadni proizvod ili uđe u životni ciklus drugog proizvoda (tj. kao reciklirani ulazni materijal). To općenito uključuje otpad od obuhvaćenih proizvoda, kao što su otpad od hrane i primarna ambalaža.

Drugi otpad (koji nije proizvod unutar područja primjene) nastao za vrijeme faze proizvodnje, distribucije, maloprodaje, uporabe ili nakon uporabe uključuje se u životni ciklus proizvoda i modelira u fazi životnog ciklusa u kojoj se javlja.

[U PEFCR-u se navode svi tehnički zahtjevi i pretpostavke koje primjenjuje korisnik PEFCR-a. Nadalje, navode se svi procesi koji se odvijaju u toj fazi životnog ciklusa (u skladu s modelom reprezentativnog proizvoda) prema tablici u nastavku. Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu (npr. uključivanjem relevantnih parametara formule kružnog otiska). Valjda napomenuti da se prijevoz od mjesta za prikupljanje do obrade na kraju životnog vijeka može uključiti u skupove podataka o odlagalištu, spaljivanju i recikliranju: tehničko tajništvo provjerava je li uključen u pružene zadane skupove podataka. Međutim, u nekim slučajevima mogli bi biti potrebni dodatni zadani podaci o prijevozu pa se stoga moraju uključiti ovdje. U metodi mjerenja PEF-a navode se zadane vrijednosti koje treba upotrebljavati ako nisu dostupni bolji podaci.]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik PEFCR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

Kraj životnog vijeka modelira se pomoću formule kružnog otiska i pravila navedenih u odjeljku „Modeliranje kraja životnog vijeka” ovog PEFCR-a i u metodi mjerenja PEF-a, zajedno sa zadanim parametrima navedenima u tablici [broj tablice].

Prije odabira odgovarajuće vrijednosti R2 korisnik PEFCR-a provodi procjenu mogućnosti recikliranja materijala. Studija PEF-a uključuje izjavu o mogućnosti recikliranja materijala/proizvoda. Izjava o mogućnosti recikliranja pruža se zajedno s procjenom mogućnosti recikliranja koja uključuje dokaze za sljedeća tri kriterija (kako je opisano u normi ISO 14021:1999, u odjeljku 7.7.4. „Metodologija procjene”):

Točke 1. i 3. mogu se dokazati statističkim podacima o recikliranju (specifičnima za zemlju) koji se dobivaju od industrijskih udruženja ili nacionalnih tijela. Približna vrijednost za dokaz iz točke 3. može se pružiti primjenom, primjerice, dizajna za procjenu mogućnosti recikliranja navedene u normi EN 13430 o recikliranju materijala (prilozi A i B) ili drugih smjernica pojedinog sektora o mogućnosti recikliranja, ako su dostupne ( 109 ).

Nakon ocjene mogućnosti recikliranja upotrebljavaju se prikladne vrijednosti R2 (specifične za lanac opskrbe ili zadane). Ako jedan kriterij nije ispunjen ili ako smjernice određenog sektora o mogućnosti recikliranja ukazuju na ograničenu mogućnost recikliranja, primjenjuje se vrijednost R2 od 0 %.

Ako su dostupne, upotrebljavaju se vrijednosti R2 specifične za poduzeće (izmjerene na izlazu iz postrojenja za recikliranje). Ako nisu dostupne vrijednosti specifične za poduzeće, a ispunjeni su kriteriji za ocjenu mogućnosti recikliranja (vidjeti u nastavku), upotrebljavaju se vrijednosti R2 specifične za primjenu koje su navedene u tablici u nastavku:

Primijenjene vrijednosti R2 podliježu verifikaciji studije PEF-a.

[U PEFCR-u se u tablici navode svi parametri koje korisnik treba upotrijebiti kako bi primijenio formulu kružnog otiska, a razlikuju se oni koji imaju stalnu vrijednost (što je potrebno navesti u istoj tablici; iz metode mjerenja PEF-a ili specifični za PEFCR) od onih koji su specifični za studiju PEF-a (npr. R2). Isto tako, PEFCR prema potrebi uključuje dodatna pravila o modeliranju koja proizlaze iz metode mjerenja PEF-a. U toj tablici vrijednost B standardno iznosi 0.]

[U PEFCR-ima koji uključuju ambalažu za višekratnu uporabu navodi se sljedeće: „Stopa ponovne uporabe određuje količinu ambalažnog materijala (po prodanom proizvodu) koja se obrađuje na kraju životnog vijeka. Količina ambalaže koja se obrađuje na kraju životnog vijeka izračunava se dijeljenjem stvarne mase ambalaže brojem ponovnih uporaba ambalaže.”]

B.7.    Rezultati PEF-a

B.7.1.    Referentne vrijednosti

[U ovom odjeljku tehničko tajništvo izvješćuje o rezultatima referente vrijednosti za svaki reprezentativni proizvod. Rezultati se navode karakterizirani, normalizirani i ponderirani (kao apsolutne vrijednosti) i svaki u posebnoj tablici u skladu s predloškom u nastavku. Rezultati se navode i kao jedna sveobuhvatna ocjena na temelju faktora ponderiranja navedenih u odjeljku 5.2.2. Priloga I. i Priloga B.1.]

B.7.2.    Profil PEF-a

Korisnik PEFCR-a izračunava profil PEF-a svojeg proizvoda u skladu sa svim zahtjevima iz ovog PEFCR-a. U izvješću o PEF-u navode se sljedeće informacije:

Zajedno s izvješćem o PEF-u korisnik PEFCR-a izrađuje agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom za proizvod unutar područja primjene. Taj se skup podataka stavlja na raspolaganje Europskoj komisiji i može se objaviti. Raščlanjena verzija može ostati povjerljiva.

B.7.3.    Razredi učinkovitosti

[Utvrđivanje razreda učinkovitosti nije obavezno. Svako tehničko tajništvo može po vlastitu nahođenju definirati metodu za utvrđivanje razreda učinkovitosti ako smatra da je to prikladno i relevantno. Ako se utvrđuju razredi učinkovitosti, opisuju se i navode u ovom odjeljku. Pogledajte A.5.2. za dodatne smjernice.]

B.8.    Verifikacija

Verifikacija studije PEF-a/izvješća o PEF-u koja se provodi prema ovom PEFCR-u provodi se u skladu sa svim općim zahtjevima iz odjeljka 9. Priloga I., uključujući dio A ovog Priloga, te zahtjevima navedenima u nastavku.

Verifikatori verificiraju je li studija PEF-a provedena u skladu s ovim PEFCR-om.

Ako se politikama o provedbi metode mjerenja PEF-a definiraju posebni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studija PEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala, zahtjevi u tim politikama imaju prednost.

Verifikatori validiraju točnost i pouzdanost kvantitativnih informacija upotrijebljenih u izračunima studije. Budući da to može zahtijevati mnogo resursa, moraju se ispuniti sljedeći zahtjevi:

Verifikatori naročito verificiraju zadovoljava li DQR procesa minimalan DQR kako je utvrđeno u DNM-u za odabrane procese.

Te provjere podataka uključuju, među ostalim, upotrijebljene podatke o aktivnosti, odabir sekundarnih potprocesa, odabir izravnih elementarnih tokova i parametre formule kružnog otiska. Primjerice, ako postoji pet procesa i svaki od njih uključuje pet skupova podataka o aktivnosti, pet sekundarnih skupova podataka i 10 parametara formule kružnog otiska, verifikatori moraju provjeriti najmanje četiri od pet procesa (70 %) i za svaki proces provjeravaju četiri skupa podataka o aktivnosti (70 % ukupne količine podataka o aktivnosti), četiri sekundarna skupa podataka (70 % ukupne količine sekundarnih skupova podataka) i sedam parametara formule kružnog otiska (70 % ukupnog broja parametara formule kružnog otiska), tj. 70 % svih podataka koji se mogu provjeriti.

Verifikacija izvješća o PEF-u provodi se tako da se nasumično pregleda dovoljna količina informacija kako bi se pružilo razumno jamstvo da izvješće o PEF-u ispunjava sve uvjete navedene u odjeljku 8. Priloga I., uključujući dio A ovog Priloga.

[U PEFCR-u se mogu utvrditi dodatni zahtjevi za verifikaciju koji se trebaju pridodati minimalnim zahtjevima navedenima u ovom dokumentu.]

Referentni dokumenti

[Navedite referente dokumente koji se upotrebljavaju u PEFCR-u.]

---

Prilozi
PRILOG B1. – Popis faktora normalizacije i ponderiranja ekološkog otiska
U ekološkom otisku primjenjuju se globalni faktori normalizacije. U izračunima ekološkog otiska upotrebljavaju se faktori normalizacije kao globalni učinak po osobi.
[Tehničko tajništvo pruža popis faktora normalizacije i ponderiranja koje korisnik PEFCR-a mora primjenjivati. Faktori normalizacije i ponderiranja dostupni su na: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml ( 112 )]
PRILOG B2. – Predložak studije PEF-a
[PEFCR-u se prilaže kontrolni popis u kojem su navedene sve stavke koje se moraju uključiti u studije PEF-a pomoću predloška studije PEF-a koji je dostupan kao dio E ovog Priloga. Stavke koje su već uključene obavezne su za svaki PEFCR. Usto, svako tehničko tajništvo može odlučiti u predložak dodati još točaka.]
PRILOG B3. – Izvješća o preispitivanju PEFCR-a i PEF-RP-a
[Ovdje unesite izvješća povjerenstva o kritičkom preispitivanju za PEFCR i PEF-RP-e, uključujući sve nalaze postupka preispitivanja i radnje koje je poduzelo tehničko tajništvo kako bi odgovorilo na primjedbe preispitivačâ.]
PRILOG B4. – Drugi prilozi
[Tehničko tajništvo može odlučiti dodati druge priloge koji se smatraju važnima. To mogu biti primjer primjene DNM-a ili izračuna DQR-a i objašnjenja odluka koje su donesene za vrijeme razvoja PEFCR-a.]

DIO C

POPIS ZADANIH PARAMETARA FORMULE KRUŽNOG OTISKA

Prilog II. dio C dostupan je na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.

Europska komisija periodički preispituje i ažurira vrijednosti u Prilogu II. dijelu C te se korisnici metode mjerenja PEF-a potiču na to da provjeravaju i upotrebljavaju najnovije vrijednosti iz Priloga.

DIO D

ZADANI PODACI ZA MODELIRANJE FAZE UPORABE

Sljedeće se tablice moraju upotrebljavati u studijama PEF-a i kad se razvijaju PEFCR-i, osim ako su dostupni bolji podaci. Ako nije utvrđeno drukčije, navedeni podaci temelje se na pretpostavkama.

Zadane pretpostavke za skladištenje (uvijek se temelji na pretpostavkama, osim ako je utvrđeno drukčije).

DIO E

PREDLOŽAK IZVJEŠĆA O PEF-u

U ovom se Prilogu nalazi predložak izvješća o PEF-u koji se primjenjuje za sve vrste studija PEF-a (npr. uključujući PEF-RP-e ili potporne studije za PEFCR-e). U predlošku se predstavljaju obavezna struktura izvješća koju je potrebno slijediti i netaksativan popis informacija o kojima je potrebno izvješćivati. Uključuju se sve stavke o kojima se mora izvješćivati u skladu s metodom mjerenja PEF-a, čak i ako nisu izričito navedene u ovom predlošku.

Ekološki otisak proizvoda

Izvješće

[Unijeti naziv proizvoda]

Sadržaj

Pokrate

[U ovom odjeljku navedite sve pokrate koje se upotrebljavaju u studiji PEF-a. One koje se već upotrebljavaju u Prilogu I. kopiraju se u izvornom obliku. Pokrate se navode abecednim redoslijedom.]

Definicije

[U ovom odjeljku navedite sve definicije koje su relevantne za studiju PEF-a. One koje se već upotrebljavaju u Prilogu I. kopiraju se u izvornom obliku. Definicije se navode abecednim redoslijedom.]

E.1.    Sažetak

[Sažetak mora uključivati barem sljedeće elemente:

Sažetak bi u najvećoj mogućoj mjeri trebalo pisati za čitatelje koji nisu stručnjaci i ne bi trebao biti dulji od tri do četiri stranice.]

E.2.    Općenito

[Sljedeće bi informacije po mogućnosti trebalo staviti na naslovnu stranicu studije:

E.3.    Cilj studije

[Obavezni elementi izvješćivanja uključuju barem:

E.4.    Opseg studije

[U opsegu studije detaljno se utvrđuje analizirani sustav i obrazlaže se općeniti pristup koji se primjenjivao za određivanje: i. funkcionalne jedinice i referentnog protoka, ii. granice sustava, iii. popisa kategorija učinka ekološkog otiska, iv. dodatnih (ekoloških i tehničkih) informacija te v. pretpostavki i ograničenja.]

E.4.1.    Funkcionalna/prijavljena jedinica i referentni protok

[Navedite funkcionalnu jedinicu i definirajte četiri aspekta:

Ako se funkcionalna jedinica ne može definirati (npr. ako je proizvod u opsegu studije poluproizvod), navedite prijavljenu jedinicu.

Navedite referentni protok.]

E.4.2.    Granica sustava

[Ovaj odjeljak uključuje barem:

E.4.3.    Kategorije učinka ekološkog otiska

[Uključite tablicu s popisom kategorija učinka ekološkog otiska, jedinicama i upotrijebljenim referentnim paketom ekološkog otiska (za više detalja vidjeti http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml).

Kad je riječ o klimatskim promjenama, navedite treba li se o rezultatima triju potpokazatelja izvješćivati zasebno u odjeljku s rezultatima.]

E.4.4.    Dodatne informacije

[Opišite sve dodatne informacije o okolišu i dodatne tehničke informacije uključene u studiju PEF-a. Navedite referentne dokumente i točna pravila za izračun koja su primijenjena.

Objasnite je li bioraznolikost relevantna za obuhvaćeni proizvod.

Ako je proizvod u opsegu studije poluproizvod, dodatne tehničke informacije uključuju:

E.4.5.    Pretpostavke i ograničenja

[Opišite sva ograničenja i pretpostavke. Navedite popis svih podataka koji nedostaju (ako je to slučaj) i način na koji su oni nadomješteni. Navedite popis upotrijebljenih posrednih skupova podataka.]

E.5.    Analiza inventara životnog ciklusa

[U ovom se odjeljku opisuje sastavljanje LCI-ja i uključuje:

E.5.1.    Korak probira [prema potrebi]

[Navedite opis koraka probira, uključujući relevantne informacije o prikupljanju podataka, upotrijebljenim podacima (npr. popis sekundarnih skupova podataka, podaci o aktivnosti, izravni elementarni tokovi), razgraničenjima i rezultatima faze procjene učinka životnog ciklusa.

Dokumentirajte glavne nalaze i sva poboljšanja početnih postavki opsega studije (ako je do njih došlo).]

E.5.2.    Odabiri za modeliranje

[Opišite sve odabire za modeliranje za primjenjive aspekte navedene u nastavku (mogu se dodavati prema potrebi):

E.5.3.    Upravljanje multifunkcionalnim procesima

[Opišite pravila dodjeljivanja upotrijebljena u studiji PEF-a i način modeliranja/izračuna. Navedite popis svih faktora dodjeljivanja upotrijebljenih za svaki proces i detaljan popis upotrijebljenih procesa i skupova podataka ako se primjenjuje zamjena.]

E.5.4.    Prikupljanje podataka

[Ovaj odjeljak uključuje barem:

E.5.5.    Zahtjevi za kvalitetu podataka i ocjena kvalitete podataka

[Uključite tablicu u kojoj se navode svi procesi i njihove situacije u skladu s matricom potrebnih podataka (DNM).

Navedite DQR studije PEF-a.]

E.6.    Rezultati procjene učinka [povjerljivo, prema potrebi]

E.6.1.    Rezultati PEF-a

[Ovaj odjeljak uključuje barem:

E.6.2.    Dodatne informacije

[Ovaj odjeljak uključuje:

E.7.    Tumačenje rezultata pef-a

[Ovaj odjeljak uključuje barem:

Primjer:

E.8.    Izjava o validaciji

[Izjava o validaciji obavezna je i uvijek se uključuje kao javno dostupan prilog izvješću o PEF-u.

Izjava o validaciji uključuje barem sljedeće elemente i aspekte:

PRILOG I. izjavi o validaciji

[Prilog služi za dokumentiranje pratećih elemenata glavnog izvješća koji su više tehničke prirode. Može uključivati:

PRILOG II. izjavi o validaciji – POVJERLJIVO IZVJEŠĆE

[Povjerljivi prilog je neobavezan odjeljak koji mora sadržavati sve podatke (uključujući neobrađene podatke) i informacije koji su povjerljivi ili zaštićeni i ne smije se staviti na raspolaganje trećim stranama.]

PRILOG III. izjavi o validaciji – SKUP PODATAKA USKLAĐEN S EKOLOŠKIM OTISKOM

[Agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom za obuhvaćeni proizvod stavlja se na raspolaganje Europskoj komisiji.]

DIO F

ZADANE STOPE GUBITKA PREMA VRSTI PROIZVODA

Zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda za vrijeme distribucije i na lokaciji potrošača (uključujući restorane itd.) (ako nije navedeno drukčije, riječ je o pretpostavkama). Radi pojednostavnjenja, vrijednosti za restoran mogu se smatrati jednakima vrijednostima za potrošača kod kuće.

Gubici hrane u distribucijskom centru, tijekom prijevoza i u maloprodajnom objektu te kod kuće: pretpostavlja se da će se 50 % uništiti (tj. spaliti ili odložiti na odlagalištu), 25 % kompostirati i 25 % metanizirati.

Gubici proizvoda (isključujući gubitke hrane) i pakiranje/ponovno pakiranje/raspakiravanje u distribucijskom centru, tijekom prijevoza i u maloprodajnom objektu: pretpostavlja se da će se u potpunosti reciklirati.

Za drugi otpad koji nastaje u distribucijskom centru, tijekom prijevoza i na mjestu maloprodaje (osim gubitaka hrane i proizvoda), primjerice tijekom ponovnog pakiranja ili raspakiravanja pretpostavlja se da će se slijediti ista obrada na kraju životnog vijeka kao i otpad iz domaćinstva.

Za tekući otpad od hrane (primjerice mlijeko) na lokaciji potrošača (uključujući restoran itd.) pretpostavlja se da će se izliti u sudoper i stoga obraditi u postrojenju za obradu otpadnih voda.

---

PRILOG III.

Metoda mjerenja ekološkog otiska organizacije

	Pokrate
	Definicije
	Odnos s drugim metodama i normama
1.	Sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (OEFSR)
1.1.	Pristup i primjeri mogućih primjena
2.	Opća razmatranja u vezi sa studijama ekološkog otiska organizacije (OEF)
2.1.	Kako primjenjivati ovu metodu
2.2.	Načela za studije ekološkog otiska organizacije
2.3.	Faze studije ekološkog otiska organizacije
3.	Definiranje ciljeva i opsega studije ekološkog otiska organizacije
3.1.	Definiranje cilja
3.2.	Definiranje opsega
3.2.1.	Izvještajna jedinica: organizacija i portfelj proizvoda
3.2.2.	Granica sustava
3.2.3.	Kategorije učinka ekološkog otiska
3.2.4.	Dodatne informacije koje OEF mora uključivati
3.2.4.1.	Dodatne informacije o okolišu
3.2.4.2.	Dodatne tehničke informacije
3.2.5.	Pretpostavke/ograničenja
4.	Inventar životnog ciklusa
4.1.	Korak probira
4.2.	Izravne aktivnosti, neizravne aktivnosti i faze životnog ciklusa
4.2.1.	Izravne i neizravne aktivnosti
4.2.2.	Faze životnog ciklusa
4.2.3.	Dobavljanje sirovina i predobrada
4.2.4.	Proizvodnja
4.2.3.	Faza distribucije
4.2.4.	Faza uporabe
4.2.5.	Kraj životnog vijeka (uključujući oporabu i recikliranje proizvoda)
4.3.	Nomenklatura za inventar životnog ciklusa
4.4.	Zahtjevi za modeliranje
4.4.1.	Poljoprivredna proizvodnja
4.4.1.1.	Upravljanje multifunkcionalnim procesima
4.4.1.2.	Podaci specifični za vrstu usjeva i podaci specifični za zemlju, regiju ili klimu
4.4.1.3.	Uprosječivanje podataka
4.4.1.4.	Pesticidi
4.4.1.5.	Gnojiva
4.4.1.6.	Emisije teških metala
4.4.1.7.	Uzgoj riže
4.4.1.8.	Tresetna tla
4.4.1.9.	Ostale aktivnosti
4.4.2.	Uporaba električne energije
4.4.2.1.	Opće smjernice
4.4.2.2.	Skup minimalnih kriterija za osiguravanje ugovornih instrumenata od dobavljača
4.4.2.3.	Kako modelirati „mješavinu preostalih izvora i izvora potrošnje specifičnu za zemlju”
4.4.2.4.	Jedna lokacija s više proizvoda i više mješavina izvora električne energije
4.4.2.5.	Za više lokacija na kojima se proizvodi jedan proizvod
4.4.2.6.	Potrošnja električne energije u fazi uporabe
4.4.2.7.	Proizvodnja električne energije na lokaciji
4.4.3.	Prijevoz i logistika
4.4.3.1.	Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz kamionom
4.4.3.2.	Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz kombijem
4.4.3.3.	Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz koji vrši potrošač
4.4.3.4.	Zadani scenariji – od dobavljača do tvornice
4.4.3.5.	Zadani scenariji – od tvornice do krajnjeg korisnika
4.4.3.6.	Zadani scenariji – od prikupljanja na kraju životnog vijeka do obrade na kraju životnog vijeka
4.4.4.	Kapitalna dobra – infrastruktura i oprema
4.4.5.	Skladištenje u distribucijskom centru ili maloprodajnom objektu
4.4.6.	Postupak uzorkovanja
4.4.6.1.	Kako definirati homogene potpopulacije (stratifikacija)
4.4.6.2.	Kako definirati veličinu poduzorka na razini potpopulacije
4.4.6.3.	Kako definirati uzorak za populaciju
4.4.6.4.	Što učiniti ako je potrebno zaokruživanje
4.4.7.	Zahtjevi za modeliranje za fazu uporabe
4.4.7.1.	Pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup
4.4.7.2.	Modeliranje faze uporabe
4.4.8.	Reciklirani udio i modeliranje kraja životnog vijeka
4.4.8.1.	Formula kružnog otiska (CFF)
4.4.8.2.	Faktor A
4.4.8.3.	Faktor B
4.4.8.4.	Točka zamjene
4.4.8.5.	Omjeri kvalitete: Qsin/Qp i Qsout/Qp
4.4.8.6.	Reciklirani udio (R1)
4.4.8.7.	Smjernice za uporabu vrijednosti R1 specifičnih za poduzeće
4.4.8.8.	Smjernice o postupanju s pretpotrošačkim otpadom
4.4.8.9.	Izlazna stopa recikliranja (R2)
4.4.8.10.	Vrijednost R3
4.4.8.11.	Erecycled (Erec) i ErecyclingEoL (ErecEoL)
4.4.8.12.	E*v
4.4.8.13.	Način primjene formule kad su u portfelj proizvoda uključeni međuproizvodi
4.4.8.14.	Kako postupati sa specifičnim aspektima
4.4.9.	Produljeni životni vijek proizvoda
4.4.9.1.	Stope ponovne uporabe (situacija 1. u odjeljku 4.4.9.)
4.4.9.2.	Kako primijeniti i modelirati „stopu ponovne uporabe” (situacija 1. u odjeljku 4.4.9.)
4.4.10.	Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova
4.4.11.	Kompenzacije
4.5.	Upravljanje multifunkcionalnim procesima
4.5.1.	Dodjeljivanje u stočarstvu
4.6.	Zahtjevi za prikupljanje podataka i zahtjevi za kvalitetu
4.6.1.	Podaci specifični za poduzeće
4.6.2.	Sekundarni podaci
4.6.3.	Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti
4.6.4.	Razgraničenje
4.6.5.	Zahtjevi za kvalitetu podataka
5.	Procjena učinka ekološkog otiska
5.1.	Klasifikacija i karakterizacija
5.1.1.	Klasifikacija
5.1.2.	Karakterizacija
5.2.	Normalizacija i ponderiranje
5.2.1.	Normalizacija rezultata procjene učinka ekološkog otiska
5.2.2.	Ponderiranje rezultata procjene učinka ekološkog otiska
6.	Tumačenje rezultata ekološkog otiska organizacije
6.1.	Uvod
6.2.	Procjena solidnosti modela ekološkog otiska organizacije
6.3.	Utvrđivanje kritičnih točaka: najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi
6.3.1.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka
6.3.2.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa
6.3.3.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih procesa
6.3.4.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih elementarnih tokova
6.3.5.	Postupanje s negativnim brojevima
6.3.6.	Sažetak zahtjeva
6.3.7.	Primjer
6.4.	Zaključci i preporuke
7.	Izvješća o ekološkom otisku organizacije
7.1.	Uvod
7.1.1.	Sažetak
7.1.2.	Agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom
7.1.3.	Glavno izvješće
7.1.4.	Izjava o validaciji
7.1.5.	Prilozi
7.1.6.	Povjerljivo izvješće
8.	Verifikacija i validacija studija OEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala
8.1.	Definiranje opsega verifikacije
8.2.	Postupak verifikacije
8.3.	Verifikatori
8.3.1.	Minimalni zahtjevi za verifikatore
8.3.2.	Uloga glavnog verifikatora u timu verifikatora
8.4.	Zahtjevi za verifikaciju i validaciju
8.4.1.	Minimalni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studije OEF-a
8.4.2.	Tehnike verifikacije i validacije
8.4.3.	Povjerljivost podataka
8.5.	Rezultati postupka verifikacije/validacije
8.5.1.	Sadržaj izvješća o verifikaciji i validaciji
8.5.2.	Sadržaj izjave o validaciji
8.5.3.	Valjanost izvješća o verifikaciji i validaciji te izjave o validaciji
	Referentni dokumenti
	Popis slika
	Popis tablica

Pokrate

ADEME

Agence de l'Environnement et de la Maîtrise de l'Energie

AF	faktor dodjeljivanja

AR	omjer dodjeljivanja

B2B	poslovanje među poduzećima

B2C	poslovanje između poduzeća i potrošača

BoC	popis komponenti

BoM	popis materijala

BP	najbolja praksa

BSI	Britanski institut za norme

CF	faktor karakterizacije

CFC-i

klorofluorougljici

CFF	formula kružnog otiska

CPA	klasifikacija proizvoda po aktivnostima

DC	distribucijski centar

DMI	unos suhe tvari

DNM	matrica potrebnih podataka

DQR	ocjena kvalitete podataka

EK	Europska komisija

EF	ekološki otisak

EI	učinak na okoliš

EMAS	sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja

EMS	sustavi upravljanja okolišem

EoL	kraj životnog vijeka

EPD	izjava o okolišu za proizvod

FU	funkcionalna jedinica

GE	bruto energetski unos

GHG	staklenički plin

GR	geografska reprezentativnost

GRI	Globalna inicijativa za izvješćivanje

GWP	potencijal globalnog zagrijavanja

ILCD	međunarodni referentni sustav podataka o životnim ciklusima

ILCD-EL

međunarodni referentni sustav podataka o životnim ciklusima – osnovna razina

IPCC	Međuvladin panel o klimatskim promjenama

ISIC	međunarodna standardna industrijska klasifikacija

ISO	Međunarodna organizacija za normizaciju

IUCN	Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih izvora

JRC	Zajednički istraživački centar

LCA	procjena životnog ciklusa

LCDN	Mreža podataka o životnom ciklusu

LCI	inventar životnog ciklusa

LCIA	procjena učinka životnog ciklusa

LCT	razmatranje životnog ciklusa

LT	životni vijek

NACE	Nomenclature Générale des Activités Economiques dans les Communautés Européennes

NDA	sporazum o povjerljivosti podataka

NVO	nevladina organizacija

NMHOS

nemetanski hlapivi organski spojevi

P	preciznost

PAS	javno dostupna specifikacija

PCR	pravila o kategorijama proizvoda

PEF	ekološki otisak proizvoda

PEFCR

pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda

PP	portfelj proizvoda

OEF	ekološki otisak organizacije

OEF-RO

studija OEF-a za reprezentativnu organizaciju

OEFSR

sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija

RF	referentni protok

RP	reprezentativni proizvod

RU	izvještajna jedinica

SB	granica sustava

SMRS	sustav mjerenja i izvješćivanja o održivosti

SS	potporna studija

TeR	tehnološka reprezentativnost

TiR	vremenska reprezentativnost

TS	Tehničko tajništvo

UNEP	Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša

UUID	univerzalni jedinstveni identifikator

WBCSD

Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj

WRI	Svjetski institut za resurse

Terminologija: morati, trebati, moći

U ovom Prilogu III. upotrebljava se precizna terminologija za označavanje zahtjeva, preporuka i opcija koje poduzeća mogu odabrati.

Glagoli u sadašnjem vremenu i pojam „morati” označuju ono što je nužno da bi studija OEF-a bila u skladu s ovom metodom.

Pojam „trebati” označuje preporuku, a ne zahtjev. Strana koja provodi studiju mora obrazložiti i transparentno ga prikazati svako odstupanje od radnje koju bi „trebalo” poduzeti.

Pojam „moći” označuje opciju koja je dopuštena.

Definicije

Podaci o aktivnosti – informacije povezane s procesima pri modeliranju inventarâ životnog ciklusa (LCI). Agregirani rezultati LCI-ja za procesne lance koji predstavljaju aktivnosti određenog procesa množe se odgovarajućim podacima o aktivnosti ( 113 ) te se zatim kombiniraju kako bi se dobio ekološki otisak povezan s tim procesom. Primjeri podataka o aktivnosti uključuju broj kilovatsati upotrijebljene električne energije, količinu upotrijebljenog goriva, izlazni tok procesa (npr. otpad), broj sati rada opreme, prijeđenu udaljenost, podnu površinu zgrade itd. Znači isto što i „neelementarni tok”.

Acidifikacija – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir učinci zbog tvari koje uzrokuju zakiseljavanje u okolišu. Emisije NOx, NH3 i SOx dovode do ispuštanja vodikovih iona (H+) pri mineralizaciji plinova. Protoni doprinose acidifikaciji tla i vode kad se ispuštaju u područjima u kojima je sposobnost ublažavanja niska, što dovodi do uništavanja šuma i acidifikacije jezera.

Dodatne informacije o okolišu – informacije o okolišu izvan kategorija učinka ekološkog otiska koje se izračunavaju i priopćuju uz rezultate OEF-a.

Dodatne tehničke informacije – informacije koje se ne odnose na okoliš, a izračunavaju se i priopćuju uz rezultate OEF-a.

Agregirani skup podataka – potpuni ili djelomični životni ciklus sustava proizvoda u kojem se – osim elementarnih tokova (i moguće nerelevantnih količina tokova otpada i radioaktivnog otpada) – na popisu ulaznih i izlaznih tokova kao referentni protoci navode samo proizvodi procesa, ali ne i druga roba ili usluge.

Agregirani skupovi podataka nazivaju se i skupovi podataka „rezultata LCI-ja”. Agregirani skup podataka mogao se agregirati horizontalno i/ili vertikalno.

Dodjeljivanje – pristup rješavanju problema multifunkcionalnosti. Odnosi se na „raspodjelu ulaznih ili izlaznih tokova procesa ili sustava proizvoda između proučavanog sustava proizvoda i jednog ili više drugih sustava proizvoda”.

Specifičan za primjenu – generički aspekt specifične primjene u kojoj se materijal upotrebljava. Na primjer, prosječna stopa recikliranja PET-a u bocama.

Svojstven – procesno modeliranje s namjerom izrade statičkog prikaza prosječnih uvjeta, isključujući učinke koji proizlaze iz tržišta.

Prosječni podaci – prosjek konkretnih podataka ponderiran proizvodnjom.

Sekundarni procesi – odnosi se na one procese u životnom ciklusu proizvoda za koje nije moguć izravan pristup informacijama. Na primjer, većina procesa u životnom ciklusu na početku lanca opskrbe i općenito svi procesi na kraju lanca opskrbe smatrat će se dijelom sekundarnih procesa.

Popis materijala – popis materijala ili struktura proizvoda (ponekad se naziva i BOM ili pripadajući popis) je popis sirovina, podsklopova, međusklopova, podkomponenti, dijelova i količina svake od tih stavki koji su potrebni za proizvodnju proizvoda u opsegu studije OEF-a. U nekim sektorima istovjetan je popisu komponenti.

Poslovanje među poduzećima (B2B) – opisuje transakcije među poduzećima, na primjer između proizvođača i veletrgovca ili između veletrgovca i trgovca na malo.

Poslovanje između poduzeća i potrošača (B2C) – opisuje transakcije između poduzeća i potrošača, na primjer između trgovaca na malo i potrošača.

Karakterizacija – izračun opsega doprinosa svakog klasificiranog ulaznog/izlaznog toka odgovarajućim kategorijama učinka ekološkog otiska i agregiranje doprinosa unutar svake kategorije.

Pritom se podaci inventara moraju linearno pomnožiti s faktorima karakterizacije za svaku tvar i predmetnu kategoriju učinka ekološkog otiska. Na primjer, kad je riječ o kategoriji učinka ekološkog otiska „klimatske promjene”, referentna tvar je CO2, a referentna jedinica je kg ekvivalenta CO2.

Faktor karakterizacije – faktor dobiven iz modela karakterizacije koji se primjenjuje za pretvaranje dodijeljenog rezultata inventara životnog ciklusa u istu mjernu jedinicu pokazatelja kategorije učinka ekološkog otiska.

Klasifikacija – dodjeljivanje ulaznih i izlaznih materijala/energije navedenih u inventaru životnog ciklusa kategorijama učinka ekološkog otiska u skladu s potencijalom svake tvari da doprinese svakoj od razmatranih kategorija učinka ekološkog otiska.

Klimatske promjene – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se razmatraju svi ulazni i izlazni tokovi koji dovode do emisija stakleničkih plinova. Posljedice uključuju porast prosječnih globalnih temperatura i iznenadne regionalne klimatske promjene. Klimatske promjene predstavljaju učinak na okoliš na globalnoj razini.

Dodatna funkcija – bilo koja od dviju ili više funkcija koje proizlaze iz istog jediničnog procesa ili sustava proizvoda.

Naručitelj studije ekološkog otiska – organizacija (ili skupina organizacija), kao što je trgovačko društvo ili neprofitna organizacija, koja financira studiju ekološkog otiska u skladu s metodom mjerenja OEF-a i relevantnim OEFSR-om, ako je dostupan.

Podaci specifični za poduzeće – odnose se na izravno mjerene ili prikupljene podatke iz jednog ili više pogona (podaci specifični za lokaciju) koji su reprezentativni za aktivnosti poduzeća (poduzeće je sinonim za organizaciju). Znače isto što i „primarni podaci”. Kako bi se odredila razina reprezentativnosti, može se provesti postupak uzorkovanja.

Skup podataka specifičnih za poduzeće – odnosi se na skup podataka (raščlanjeni ili agregirani) sastavljen od podataka specifičnih za poduzeće. U većini slučajeva podaci o aktivnosti specifični su za poduzeće, a temeljni potprocesi su skupovi podataka dobiveni iz sekundarnih baza podataka.

Usporedna tvrdnja – tvrdnja o prihvatljivosti za okoliš koja se odnosi na superiornost ili jednakovrijednost jedne organizacije u odnosu na konkurentnu organizaciju koja izvršava istu funkciju.

Usporedba – usporedba, isključujući usporednu tvrdnju, (grafička ili druga) dvaju ili više proizvoda na temelju rezultata studije OEF-a i potpornih OEFSR-a.

Potrošač – pojedinačni član šire javnosti koji kupuje ili upotrebljava robu, imovinu ili usluge u privatne svrhe.

Suproizvod – bilo koji od dvaju ili više proizvoda koji proizlaze iz istog jediničnog procesa ili sustava proizvoda.

Od kolijevke do vrata – djelomični lanac opskrbe proizvodima, od vađenja sirovina („kolijevka”) do „vrata” proizvođača. Izostavljene su faze distribucije, skladištenja, uporabe i kraja životnog vijeka lanca opskrbe.

Od kolijevke do groba – životni ciklus proizvoda koji uključuje faze vađenja sirovina, prerade, distribucije, skladištenja, uporabe i odlaganja ili recikliranja. Svi relevantni ulazni i izlazni tokovi razmatraju se za sve faze životnog ciklusa.

Kritičko preispitivanje – postupak osmišljen kako bi se osigurala dosljednost između OEFSR-a i načela i zahtjeva metode mjerenja OEF-a.

Kvaliteta podataka – karakteristike podataka koje se odnose na njihovu sposobnost da ispune navedene zahtjeve. Kvaliteta podataka obuhvaća različite aspekte, kao što su tehnološka, geografska i vremenska reprezentativnost te cjelovitost i preciznost podataka inventara.

Ocjena kvalitete podataka (DQR) – polukvantitativna procjena kriterija kvalitete skupa podataka, na temelju tehnološke reprezentativnosti, geografske reprezentativnosti, vremenske reprezentativnosti i preciznosti. Pod kvalitetom podataka smatra se kvaliteta dokumentiranog skupa podataka.

Odgođene emisije – emisije koje se ispuštaju s vremenom, npr. tijekom dugih faza uporabe ili konačnog odlaganja, naspram jedne emisije u vremenu t.

Izravni elementarni tokovi (nazivaju se i elementarni tokovi) – sve izlazne emisije i ulazne uporabe resursa koje se javljaju izravno u kontekstu procesa. Primjeri su emisije iz kemijskog procesa ili fugitivne emisije iz kotla izravno na lokaciji.

Izravna prenamjena zemljišta (dLUC) – pretvorba iz jedne vrste uporabe zemljišta u drugu, što se odvija na jedinstvenoj površini zemljišta i ne dovodi do promjene u drugom sustavu.

Izravno pripisiv – odnosi se na proces, aktivnost ili učinak koji se događa unutar utvrđene granice sustava.

Raščlanjivanje – proces u kojem se agregirani skup podataka raščlanjuje na manje jedinične procesne skupove podataka (horizontalni ili vertikalni). Raščlanjivanje može pomoći da se dobiju konkretniji podaci. Postupak raščlanjivanja nikad ne bi smio ugroziti niti prijetiti da ugrozi kvalitetu i dosljednost izvornog agregiranog skupa podataka.

Faza na kraju lanca opskrbe – odvija se duž lanca opskrbe proizvoda nakon referentne točke.

Ekotoksičnost, slatkovodna – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir toksični učinci na ekosustav, koji mogu naštetiti pojedinačnim vrstama i promijeniti strukturu i funkciju ekosustava. Ekotoksičnost je rezultat niza različitih toksikoloških mehanizama koje uzrokuje ispuštanje tvari s izravnim učinkom na zdravlje ekosustava.

Komunikacijski kanali za ekološki otisak – svi mogući načini koji se mogu upotrebljavati za priopćavanje rezultata studije ekološkog otiska dionicima (npr. oznake, izjave o okolišu za proizvode, tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš, internetske stranice, infografike itd.).

Skup podataka usklađen s ekološkim otiskom – skup podataka pripremljen u skladu sa zahtjevima za ekološki otisak koji Glavna uprava Zajedničkog istraživačkog centra (GU JRC) redovito ažurira ( 114 ).

Praćenje električne energije ( 115 ) – proces dodjeljivanja značajki proizvodnje električne energije potrošnji električne energije.

Elementarni tokovi – u inventaru životnog ciklusa elementarni tokovi uključuju „materijal ili energiju koji ulaze u proučavani sustav i uzeti su iz okoliša bez prethodne ljudske transformacije odnosno materijal ili energiju koji napuštaju proučavani sustav i ispuštaju se u okoliš bez naknadne ljudske transformacije”.

Elementarni tokovi uključuju resurse uzete iz prirode ili emisije u zrak, vodu i tlo koji su izravno povezani s faktorima karakterizacije kategorija učinka ekološkog otiska.

Ekološki aspekt – element aktivnosti ili proizvoda ili usluga organizacije koji uzajamno djeluje ili može uzajamno djelovati s okolišem.

Procjena učinka ekološkog otiska (EF) – faza analize OEF-a koja je usmjerena na razumijevanje i evaluaciju opsega i važnosti mogućih učinaka sustava proizvoda na okoliš za vrijeme životnog ciklusa proizvoda. Metodama procjene učinka dobivaju se faktori karakterizacije učinka za elementarne tokove kako bi se agregirao učinak i dobio ograničen broj posrednih pokazatelja.

Metoda procjene učinka ekološkog otiska (EF) – protokol za pretvaranje podataka inventara životnog ciklusa u kvantitativne doprinose predmetnom učinku na okoliš.

Kategorija učinka ekološkog otiska (EF) – razred uporabe resursa ili učinka na okoliš s kojim su povezani podaci inventara životnog ciklusa.

Pokazatelj kategorije učinka ekološkog otiska (EF) – prikaz kategorije učinka ekološkog otiska koji se može kvantificirati.

Učinak na okoliš – svaka promjena u okolišu, bilo štetna ili korisna, koja u cijelosti ili djelomično proizlazi iz aktivnosti, proizvoda ili usluga organizacije.

Ekološki mehanizam – sustav fizikalnih, kemijskih i bioloških procesa za određenu kategoriju učinka ekološkog otiska koji povezuje rezultate inventara životnog ciklusa s pokazateljima kategorije ekološkog otiska.

Eutrofikacija – kategorija učinka ekološkog otiska povezana s hranjivim tvarima (osobito dušikom i fosforom) iz komunalne kanalizacije i gnojenih poljoprivrednih zemljišta koje ubrzavaju rast algi i druge vegetacije u vodi.

Pri razgradnji organskog materijala troši se kisik, što dovodi do nedostatka kisika, a u nekim slučajevima i pomora ribe. Eutrofikacijom se količina emitiranih tvari pretvara u zajedničku mjeru, izraženu kao kisik koji je potreban za razgradnju mrtve biomase.

Za procjenu učinaka uslijed eutrofikacije upotrebljavaju se tri kategorije učinka ekološkog otiska: kopnena eutrofikacija, slatkovodna eutrofikacija i morska eutrofikacija.

Vanjska komunikacija – komunikacija sa svakom zainteresiranom stranom osim naručitelja ili izvođača studije.

Ekstrapolirani podaci – podaci iz određenog procesa koji se upotrebljavaju za prikazivanje sličnog procesa za koji podaci nisu dostupni, pod pretpostavkom da su razumno reprezentativni.

Dijagram tokova – shematski prikaz tokova koji se odvijaju tijekom jedne ili više faza procesa unutar životnog ciklusa proizvoda koji se procjenjuje.

Primarni elementarni tokovi – izravni elementarni tokovi (emisije i resursi) za koje je dostupan pristup primarnim podacima (ili informacijama specifičnima za poduzeće).

Primarni procesi – odnose se na one procese u životnom ciklusu proizvoda za koje je dostupan izravan pristup informacijama. Na primjer, lokacija proizvođača i drugi procesi kojima upravlja proizvođač ili njegovi izvođači (npr. prijevoz robe, usluge sjedišta itd.).

Funkcionalna jedinica – definira kvalitativne i kvantitativne aspekte funkcija i/ili usluga koje pruža proizvod koji se evaluira. Definicija funkcionalne jedinice odgovara na pitanja „što?”, „koliko?”, „koliko dobro?” i „koliko dugo?”.

Potencijal globalnog zagrijavanja (GWP) – indeks kojim se mjeri zračenje jedinične mase određene tvari koje se akumulira u odabranom vremenskom okviru. Izražava se u obliku referentne tvari (na primjer, u jedinicama ekvivalenta CO2) i određenog vremenskog okvira (npr. GWP 20, GWP 100, GWP 500 – za 20, 100 odnosno 500 godina).

Kombiniranjem informacija o zračenju (tok energije koji uzrokuje emisija tvari) i vremenu tijekom kojeg ono ostaje u atmosferi potencijal globalnog zagrijavanja pokazuje mjeru sposobnosti tvari da utječe na globalnu prosječnu površinsku temperaturu zraka i time posljedično utječe na različite klimatske parametre i njihove učinke, kao što su učestalost i intenzitet oluja, količina oborina i učestalost poplava itd.

Horizontalno uprosječivanje – radnja agregiranja više jediničnih procesnih skupova podataka ili agregiranih procesnih skupova podataka u kojima svaki pruža isti referentni protok kako bi se stvorio novi procesni skup podataka.

Toksičnost za ljude – kancerogeni učinci – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir štetni učinci na ljudsko zdravlje koje uzrokuje unos toksičnih tvari udisanjem zraka, konzumacijom hrane/vode, prolaskom kroz kožu – u mjeri u kojoj su povezani s rakom.

Toksičnost za ljude – nekancerogeni učinci – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir štetni učinci na ljudsko zdravlje koje uzrokuje unos toksičnih tvari udisanjem zraka, konzumacijom hrane/vode, prolaskom kroz kožu – u mjeri u kojoj su povezani s nekancerogenim učincima koje ne uzrokuju čestice/anorganske tvari raspršene u zraku ili ionizirajuće zračenje.

Neovisni vanjski stručnjak – stručna osoba koju naručitelj studije ekološkog otiska ni korisnik metode mjerenja ekološkog otiska ne zapošljava na puno ili nepuno radno vrijeme i koja nije uključena u utvrđivanje opsega studije ekološkog otiska ni njezinu provedbu.

Neizravna prenamjena zemljišta (iLUC) – događa se kad potražnja za pojedinom uporabom zemljišta dovede do promjena izvan granice sustava, tj. u drugim vrstama uporabe zemljišta. Ti neizravni učinci mogu se prije svega procijeniti gospodarskim modeliranjem potražnje za zemljištem ili modeliranjem premještanja aktivnosti na globalnoj razini.

Ulazni tokovi – tok proizvoda, materijala ili energije koji ulazi u jedinični proces. Proizvodi i materijali uključuju sirovine, poluproizvode i suproizvode.

Poluproizvod – izlazni oblik jediničnog procesa koji predstavlja ulaz za druge jedinične procese u kojima je potrebna dodatna transformacija unutar sustava. Poluproizvod je proizvod koji je potrebno dodatno preraditi prije nego što se može prodati krajnjem potrošaču.

Ionizirajuće zračenje, ljudsko zdravlje – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir štetni učinci na ljudsko zdravlje koje uzrokuju ispuštanja radioaktivnih tvari.

Uporaba zemljišta – kategorija učinka ekološkog otiska povezana s uporabom (zauzimanje) i prenamjenom (pretvorba) površine zemljišta aktivnostima kao što su poljoprivreda, šumarstvo, cestogradnja, stanovanje, rudarenje itd.

Pri zauzimanju zemljišta razmatraju se učinci uporabe zemljišta, veličina obuhvaćene površine i trajanje njezina zauzimanja (promjene kvalitete tla množe se s površinom i trajanjem). Pri pretvorbi zemljišta razmatraju se opseg promjena svojstava zemljišta i zahvaćena površina (promjene kvalitete tla množe se s površinom).

Glavni verifikator – osoba koja je dio tima verifikatora i ima dodatne odgovornosti u odnosu na druge verifikatore u timu.

Životni ciklus – uzastopne i međusobno povezane faze sustava proizvoda, od dobavljanja sirovina ili stvaranja iz prirodnih izvora do konačnog odlaganja.

Pristup životnog ciklusa – njime se uzimaju u obzir raspon tokova resursa i ekoloških intervencija povezanih s proizvodom iz perspektive lanca opskrbe, uključujući sve faze od dobavljanja sirovina, preko prerade, distribucije i uporabe do procesâ na kraju životnog vijeka, i svi relevantni povezani učinci na okoliš (umjesto usmjerenja na jedan aspekt).

Procjena životnog ciklusa (LCA) – prikupljanje i evaluacija ulaznih i izlaznih tokova i mogućih učinaka sustava proizvoda na okoliš za vrijeme njegova životnog ciklusa.

Procjena učinka životnog ciklusa (LCIA) – faza procjene životnog ciklusa kojom se nastoji razumjeti i evaluirati opseg i važnost mogućih učinaka sustava na okoliš za vrijeme životnog ciklusa.

Primijenjene metode LCIA-a pružaju faktore karakterizacije učinka za elementarne tokove radi agregiranja učinka kako bi se dobio ograničen broj posrednih pokazatelja i/ili pokazatelja oštećenja.

Inventar životnog ciklusa (LCI) – kombinirani skup razmjena elementarnih tokova te tokova otpada i proizvoda u skupu podataka LCI-ja.

Skup podataka inventara životnog ciklusa (LCI) – dokument ili datoteka s informacijama o životnom ciklusu određenog proizvoda ili drugim referencama (npr. lokacijom ili procesom), kojim se obuhvaćaju opisni metapodaci i kvantitativni inventar životnog ciklusa. Skup podataka LCI-ja može biti jedinični procesni skup podataka ili djelomično agregirani ili agregirani skup podataka.

Stopa opterećenja – omjer stvarnog opterećenja i punog opterećenja ili kapaciteta (npr. masa ili obujam) koje vozilo prevozi po putovanju.

Specifičan za materijal – generički aspekt materijala. Na primjer, stopa recikliranja polietilen tereftalata (PET).

Multifunkcionalnost – ako proces ili pogon obavlja više funkcija, tj. pruža nekoliko dobara i/ili usluga („suproizvodi”), onda je„multifunkcionalan”. U tim slučajevima svi ulazni tokovi i emisije povezani s procesom moraju se podijeliti između predmetnog proizvoda i drugih suproizvoda u skladu s jasno navedenim procedurama.

Neelementarni (ili složeni) tokovi – u inventaru životnog ciklusa neelementarni tokovi uključuju sve ulazne (npr. električna energija, materijali, prijevozni procesi) i izlazne tokove (npr. otpad, nusproizvodi) u sustavu za koje je potrebno daljnje modeliranje kako bi se pretvorili u elementarne tokove.

Znače isto što i „podaci o aktivnosti”.

Normalizacija – nakon koraka karakterizacije normalizacija je korak u kojem se rezultati procjene učinka životnog ciklusa dijele s faktorima normalizacije koji predstavljaju ukupan inventar referentne jedinice (npr. cijela zemlja ili prosječni građanin).

Normaliziranim rezultatima procjene učinka životnog ciklusa izražavaju se relativni udjeli učinaka analiziranog sustava u smislu ukupnih doprinosa svakoj kategoriji učinka po referentnoj jedinici.

Pri prikazivanju normaliziranih rezultata procjene učinka životnog ciklusa s usporednim prikazom različitih područja učinka postaje očito na koje kategorije učinka analizirani sustav utječe najviše, a na koje najmanje.

Normalizirani rezultati procjene učinka životnog ciklusa odražavaju samo doprinos analiziranog sustava potencijalu ukupnog učinka, a ne težinu/važnost odgovarajućeg ukupnog učinka. Normalizirani rezultati su bez dimenzija, ali ne zbrajaju se.

Profil OEF-a – kvantificirani rezultati studije OEF-a. Uključuje kvantifikaciju učinaka za različite kategorije učinka i dodatne informacije o okolišu koje se smatraju nužnima za izvješćivanje.

Izvješće o OEF-u – dokument u kojem su sažeti rezultati studije OEF-a.

Studija OEF-a – pojam koji se upotrebljava za identifikaciju svih radnji potrebnih za izračun rezultata OEF-a. Uključuje modeliranje, prikupljanje podataka i analizu rezultata. Rezultati studije OEF-a su osnova za sastavljanje izvješća o OEF -u.

Studija OEF-a za reprezentativnu organizaciju (OEF-RO) – studija OEF-a koja se provodi na jednoj ili više reprezentativnih organizacija i namijenjena je tomu da se utvrde najrelevantnije faze životnog ciklusa, procesi, elementarni tokovi, kategorije učinka i svi ostali važni zahtjevi potrebni za sektor/podsektor unutar područja primjene OEFSR-a.

Potporna studija OEFSR-a – studija OEF-a koja se temelji na nacrtu OEFSR-a. Njome se potvrđuju odluke donesene u nacrtu OEFSR-a prije nego što se objavi konačni OEFSR.

Sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (OEFSR-i) – pravila koja su specifična za sektor, temelje se na životnom ciklusu i nadopunjuju opće metodološke smjernice za studije OEF-a navođenjem dodatnih specifikacija na razini određenog sektora.

OEFSR-i pomažu usmjeriti fokus studije OEF-a na najvažnije aspekte i parametre i time povećati relevantnost, obnovljivost i dosljednost rezultata smanjivanjem troškova u usporedbi sa studijom koja se temelji na sveobuhvatnim zahtjevima metode mjerenja OEF-a. Samo OEFSR-i koje je sastavila Europska komisija ili koji su sastavljeni u suradnji s njom, odnosno koje je donijela Europska komisija ili koji su doneseni kao akti EU-a, priznaju se kao OEFSR-i koji su u skladu s ovom metodom.

Procjena životnog ciklusa organizacije (OLCA) – prikupljanje i evaluacija ulaznih i izlaznih tokova i mogućih učinaka na okoliš aktivnosti povezanih s organizacijom u cjelini ili njezinim dijelom, iz perspektive životnog ciklusa. Rezultati OLCA-e ponekad se nazivaju okolišnim otiskom organizacije. (ISO 14072:2014).

Izlazni tokovi – tok proizvoda, materijala ili energije koji izlazi iz jediničnog procesa. Proizvodi i materijali uključuju sirovine, poluproizvode, suproizvode i ispuštanja. Smatra se da izlazni tokovi obuhvaćaju i elementarne tokove.

Oštećenje ozonskog omotača – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzima u obzir uništenje stratosferskog ozonskog omotača emisijama tvari koje oštećuju ozonski sloj, na primjer dugovječnih plinova koji sadržavaju klor i brom (npr. klorofluorougljici (CFC-i), klorofluorougljikovodici (HCFC-i), haloni).

Djelomično raščlanjen skup podataka – skup podataka s LCI-jem koji sadržava elementarne tokove i podatke o aktivnosti i koji tvori cjelovit agregirani skup podataka LCI-ja ako se kombinira s dopunskim temeljnim skupovima podataka.

Djelomično raščlanjen skup podataka na razini –1. – djelomično raščlanjen skup podataka na razini –1. sadržava elementarne tokove i podatke o aktivnosti za jednu razinu niže u lancu opskrbe, a svi su dopunski temeljni skupovi podataka u agregiranom obliku.

Slika 1.

Primjer djelomično raščlanjenog skupa podataka na razini –1.

Čestice – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzimaju u obzir štetni učinci na ljudsko zdravlje koje uzrokuju emisije čestica i njihovih prekursora (NOx, SOx, NH3).

Fotokemijsko nastajanje ozona – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se uzima u obzir stvaranje ozona na prizemnoj razini troposfere uzrokovano fotokemijskom oksidacijom hlapivih organskih spojeva (HOS) i ugljikova monoksida (CO) u prisutnosti dušikovih oksida (NOx) i sunčeve svjetlosti.

Visoke koncentracije prizemnog troposferskog ozona reagiraju s organskim materijalima i oštećuju vegetaciju, dišni sustav ljudi i materijale koje je izradio čovjek.

Populacija – svaka konačna ili beskonačna skupina pojedinaca (ne nužno živih) koja je predmet statističke studije.

Primarni podaci – podaci iz specifičnih procesa unutar lanca opskrbe korisnika metode mjerenja OEF-a ili korisnika OEFSR-a.

Takvi podaci mogu biti u obliku podataka o aktivnosti ili primarnih elementarnih tokova (inventar životnog ciklusa). Primarni podaci specifični su za lokaciju, poduzeće (ako postoji više lokacija za isti proizvod) ili lanac opskrbe.

Primarni podaci mogu se dobiti iz očitanja mjerača, evidencije o kupnji, računa za komunalne usluge, inženjerskih modela, izravnog praćenja, bilanci materijala/proizvoda, stehiometrije ili drugih metoda za dobivanje podatka iz specifičnih procesa u lancu vrijednosti korisnika metode mjerenja OEF-a ili korisnika OEFSR-a.

U toj metodi primarni podaci znače isto što i „podaci specifični za poduzeće” ili „podaci specifični za lanac opskrbe”.

Proizvod – bilo koja roba ili usluga.

Kategorija proizvoda – skupina proizvoda (ili usluga) koji mogu ispuniti istovjetne funkcije.

Pravila o kategorijama proizvoda (PCR-i) – skup posebnih pravila, zahtjeva i smjernica za izradu izjava o okolišu tip III za jednu ili više kategorija proizvoda.

Pravila o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR-i) – pravila koja su specifična za kategoriju proizvoda, temelje se na životnom ciklusu i nadopunjuju opće metodološke smjernice za studije PEF-a navođenjem dodatnih specifikacija za određenu kategoriju proizvoda.

PEFCR-i pomažu usmjeriti fokus studije PEF-a na najvažnije aspekte i parametre i time povećati relevantnost, obnovljivost i dosljednost rezultata smanjivanjem troškova u usporedbi sa studijom koja se temelji na sveobuhvatnim zahtjevima metode mjerenja PEF-a.

Samo PEFCR-i koje je sastavila Europska komisija ili koji su sastavljeni u suradnji s njom, odnosno koje je donijela Komisija ili koji su doneseni kao akti EU-a, priznaju se kao PEFCR-i koji su u skladu s ovom metodom.

Tok proizvoda – proizvodi koji ulaze u drugi sustav proizvoda ili izlaze iz njega.

Sustav proizvoda – skupina jediničnih procesa s elementarnim tokovima i tokovima proizvoda koji izvršavaju jednu ili više definiranih funkcija i kojima se modelira životni ciklus proizvoda.

Sirovina – primarna ili sekundarna sirovina koja se koristi za proizvodnju proizvoda.

Referentni protok – mjera izlaznih rezultata procesa u određenom sustavu proizvoda koji su potrebni da bi se ispunila funkcija izražena funkcionalnom jedinicom.

Obnova – proces vraćanja komponenti u funkcionalno i/ili zadovoljavajuće stanje u odnosu na izvornu specifikaciju (pružanje iste funkcije) pomoću metoda kao što je nanošenje novog površinskog sloja, ponovno bojenje itd. Obnovljene proizvode moglo se ispitati i provjeriti rade li ispravno.

Ispuštanja – emisije u zrak i ispuštanja u vodu i tlo.

Izvještajna jedinica (IJ) – organizacija je referentna jedinica za analizu i, uz portelj proizvoda, osnova za definiranje izvještajne jedinice (IJ). Usporedna je s pojmom „funkcionalna jedinica” u tradicionalnoj procjeni životnog ciklusa (LCA).

Reprezentativna organizacija (RO) (model) – model reprezentativne organizacije u mnogim je slučajevima virtualna (nepostojeća) organizacija kreirana, na primjer, na temelju prosječnih značajki ponderiranih prodajom u EU-u za sve postojeće tehnologije, proizvodne procese i vrste organizacija

Reprezentativni uzorak – reprezentativni uzorak je s obzirom na jednu ili više varijabli onaj uzorak u kojem je distribucija tih varijabli potpuno ista (ili slična) kao u populaciji čiji je uzorak podskup.

Uporaba resursa, fosilna goriva – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se u obzir uzima uporaba neobnovljivih fosilnih prirodnih resursa (npr. prirodni plin, ugljen, nafta).

Uporaba resursa, minerali i metali – kategorija učinka ekološkog otiska kojom se u obzir uzima uporaba neobnovljivih abiotičkih prirodnih resursa (minerali i metali).

Preispitivanje – postupak namijenjen osiguravanju da je postupak sastavljanja ili redigiranja OEFSR-a izvršen u skladu sa zahtjevima navedenima u metodi mjerenja OEF-a i Prilogu IV. dijelu A.

Izvješće o preispitivanju – dokumentacija postupka preispitivanja koja uključuje izjavu o preispitivanju, sve relevantne informacije o postupku preispitivanja, detaljne primjedbe preispitivača i odgovarajuće odgovore te ishod. Dokument sadržava elektronički ili vlastoručni potpis preispitivača (ili glavnog preispitivača ako u preispitivanju sudjeluje povjerenstvo za preispitivanje).

Povjerenstvo za preispitivanje – tim stručnjaka (preispitivača) koji će preispitati OEFSR.

Preispitivač – neovisni vanjski stručnjak koji provodi preispitivanje OEFSR-a i po mogućnosti sudjeluje u povjerenstvu za preispitivanje.

Uzorak – podskup koji sadržava značajke šire populacije. Uzorci se upotrebljavaju u statističkom ispitivanju ako su populacije prevelike da bi ispitivanje moglo uključiti sve moguće članove ili opažanja. Uzorak bi trebao predstavljati čitavu populaciju i ne odražavati pristranost prema određenoj značajki.

Sekundarni podaci – podaci koji ne potječu iz određenog procesa unutar lanca opskrbe poduzeća koje provodi studiju OEF-a.

To se odnosi na podatke koje poduzeće ne prikuplja, ne mjeri niti procjenjuje izravno, već se dobivaju iz baze podataka LCI-ja treće strane ili iz drugih izvora.

U sekundarne podatke ubrajaju se podaci o prosječnim vrijednostima u industriji (npr. iz objavljenih podataka o proizvodnji, iz vladinih statističkih podataka i od industrijskih udruženja, iz studija literature, inženjerskih studija i patenata); ti se podaci mogu temeljiti i na financijskim podacima te sadržavati posredne podatke i druge generičke podatke.

Primarni podaci koji prolaze kroz korak horizontalnog agregiranja smatraju se sekundarnim podacima.

Analiza osjetljivosti – sustavne procedure za procjenu učinaka odluka koje su donesene u vezi s metodama i podacima na rezultate studije OEF-a.

Podaci specifični za lokaciju – podaci koji se izravno mjere ili prikupljaju iz jednog pogona (proizvodne lokacije). Znače isto što i „primarni podaci”.

Jedna sveobuhvatna ocjena – zbroj ponderiranih rezultata ekološkog otiska svih kategorija učinka.

Specifični podaci – odnosi se na izravno izmjerene ili prikupljene podatke koji su reprezentativni za aktivnosti u određenom pogonu ili skupini pogona.

Znače isto što i „primarni podaci”.

Daljnja podjela – daljnja podjela uključuje raščlanjivanje multifunkcionalnih procesa ili pogona kako bi se izolirali ulazni tokovi koji su izravno povezani sa svakim izlaznim tokom procesa ili pogona. Proces se istražuje da bi se utvrdilo je li moguća njegova daljnja podjela. Ako je daljnja podjela moguća, podaci inventara trebali bi se prikupiti samo za one jedinične procese koji su izravno pripisivi predmetnim proizvodima/uslugama.

Potpopulacija – svaka konačna ili beskonačna skupina pojedinaca (ne nužno živih) koja je predmet statističke studije i tvori homogeni podskup čitave populacije.

Znači isto što i „stratum”.

Potprocesi – procesi koji se upotrebljavaju za prikazivanje aktivnosti procesa razine 1. (= sastavni elementi). Potprocesi se mogu prikazati u (djelomično) agregiranom obliku (vidjeti sliku 1.).

Poduzorak – uzorak potpopulacije.

Lanac opskrbe – sve aktivnosti na početku i kraju lanca opskrbe koje su povezane s operacijama korisnika metode mjerenja OEF-a, uključujući uporabu prodanih proizvoda od strane potrošača i obradu prodanih proizvoda na kraju životnog vijeka nakon što ih potrošači upotrijebe.

Specifičan za lanac opskrbe – odnosi se na specifičan aspekt specifičnog lanca opskrbe poduzeća. Na primjer, vrijednost recikliranog udjela aluminija koji proizvodi određeno poduzeće.

Granica sustava – definicija aspekata koji su uključeni u studiju ili iz nje isključeni. Na primjer, za analizu ekološkog otiska „od kolijevke do groba” granica sustava uključuje sve aktivnosti od faze vađenja sirovina, preko prerade, distribucije, skladištenja i uporabe do odlaganja ili recikliranja.

Dijagram granice sustava – grafički prikaz granice sustava utvrđene za studiju OEF-a.

Privremeno skladištenje ugljika – odvija se kad proizvod smanjuje stakleničke plinove u atmosferi ili stvara negativne emisije uklanjanjem i skladištenjem ugljika u ograničenom razdoblju.

Izjava o okolišu tip III – izjava o okolišu koja pruža kvantificirane podatke o okolišu pomoću unaprijed utvrđenih parametara i, prema potrebi, dodatne informacije o okolišu.

Analiza nesigurnosti – postupak za procjenu nesigurnosti u rezultatima studije OEF-a zbog varijabilnosti podataka i nesigurnosti povezane s odabirom.

Jedinični proces – najmanji element koji se razmatra u LCI-ju za koji se kvantificiraju ulazni i izlazni podaci.

Jedinični proces, crna kutija – procesni lanac ili jedinični proces na razini pogona. To obuhvaća horizontalno uprosječene jedinične procese na različitim lokacijama. Obuhvaća i multifunkcionalne jedinične procese u kojima različiti suproizvodi prolaze kroz različite korake prerade unutar crne kutije, što uzrokuje probleme s dodjeljivanjem za taj skup podataka ( 116 ).

Jedinični proces, jedna operacija – jedinični proces vrste jedinične operacije koji se ne može dalje podijeliti. Obuhvaća višefunkcionalne procese vrste jedinične operacije ( 117 ).

Faza na početku lanca opskrbe – odvija se duž lanca opskrbe kupljene robe/usluga prije ulaska u granicu sustava.

Korisnik OEFSR-a – dionik koji izrađuje studiju OEF-a na temelju OEFSR-a.

Korisnik metode mjerenja OEF-a – dionik koji izrađuje studiju OEF-a na temelju metode mjerenja OEF-a.

Korisnik rezultata OEF-a – dionik koji se koristi rezultatima OEF-a u bilo koju internu ili vanjsku svrhu.

Validacija – verifikator ekološkog otiska validacijom potvrđuje da su informacije i podaci u studiji OEF-a, izvješću o OEF-u i komunikacijskim kanalima pouzdani, vjerodostojni i točni.

Izjava o validaciji – završni dokument u kojem se objedinjuju zaključci jednog verifikatora ili tima verifikatora koji se odnose na studiju ekološkog otiska. Taj je dokument obavezan i sadržava elektronički ili vlastoručni potpis verifikatora ili (ako je uključen verifikacijski odbor) glavnog verifikatora.

Verifikacija – postupak ocjenjivanja sukladnosti koji provodi verifikator ekološkog otiska kako bi utvrdio je li studija OEF-a provedena u skladu s Prilogom III.

Izvješće o verifikaciji – dokumentacija postupka verifikacije i nalazi, uključujući detaljne primjedbe verifikatora i odgovarajuće odgovore. Taj je dokument obavezan, ali može biti povjerljiv. Dokument sadržava elektronički ili vlastoručni potpis verifikatora ili (ako je uključen verifikacijski odbor) glavnog verifikatora.

Tim verifikatora – tim verifikatora koji će verificirati studiju ekološkog otiska, izvješće o ekološkom otisku i komunikacijske kanale za ekološki otisak.

Verifikator – neovisni vanjski stručnjak koji provodi verifikaciju studije ekološkog otiska i po mogućnosti sudjeluje u timu verifikatora.

Vertikalno agregiranje – tehničko ili inženjersko agregiranje odnosi se na vertikalno agregiranje jediničnih procesa koji su izravno povezani unutar jednog pogona ili skupine procesa. Vertikalno agregiranje uključuje kombiniranje jediničnih procesnih skupova podataka (ili agregiranih procesnih skupova podataka) povezanih protokom.

Otpad – tvari ili predmeti koje posjednik namjerava ili mora zbrinuti.

Uporaba vode – kategorija učinka ekološkog otiska koja obuhvaća preostalu relativnu količinu dostupne vode po površini slivnog područja nakon što se ispuni potražnja ljudi i vodenih ekosustava. Njome se procjenjuje potencijal nedostatka vode za ljude ili ekosustave na temelju pretpostavke da što manje vode preostane dostupno po površini, to je vjerojatnije da će drugi korisnik iskusiti njezin nedostatak.

Ponderiranje – korak koji podržava tumačenje i priopćavanje rezultata analize. Rezultati OEF-a množe se skupom faktora ponderiranja (u %), koji odražavaju pretpostavljenu relativnu važnost razmatranih kategorija učinka. Ponderirani rezultati ekološkog otiska iz različitih kategorija učinka mogu se izravno usporediti, kao i zbrojiti kako bi se dobila jedna sveobuhvatna ocjena.

Odnos s drugim metodama i normama

Svaki zahtjev utvrđen u metodi mjerenja OEF-a osmišljen je uzimajući u obzir preporuke sličnih, široko priznatih metoda izračunavanja utjecaja proizvoda na okoliš i dokumenata sa smjernicama. Konkretno, razmatrali su se sljedeći metodološki vodiči:

ISO norme, točnije:

Vodič za OEF, Prilog Preporuci Komisije 2013/179/EU o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje rezultata o utjecaju proizvoda i organizacija na okoliš za vrijeme njihova životnog vijeka (travanj 2013.);

Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (International Reference Life Cycle Data System, ILCD) ( 118 ) koji je izradio Zajednički istraživački centar Europske komisije;

Norme za ekološki otisak ( 119 );

Protokol o stakleničkim plinovima – Standard izračunavanja i izvješćivanja o životnom ciklusu proizvoda ( 120 ) (Svjetski institut za resurse – WRI/Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj – WBCSD);

BP X30-323-0:2015 Opća načela komunikacije o okolišu za proizvode za masovno tržište (Agence de la transition écologique, ADEME) ( 121 );

PAS 2050:2011 Specifikacija za procjenu emisija stakleničkih plinova robe i usluga za vrijeme njihova životnog ciklusa (Britanski institut za norme – BSI);

Protokol ENVIFOOD ( 122 );

FAO:2016. Procjena utjecaja lanaca opskrbe hranom za životinje na okoliš. Smjernice za procjenu. Partnerstvo LEAP.

Detaljan opis većine analiziranih metoda i ishod analize dostupni su u dokumentu „Analiza postojećih metodologija mjerenja ekološkog otiska proizvodâ i organizacija: Preporuke, obrazloženje i usklađivanje” ( 123 ).

1.    Sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (OEFSR)

Glavni je cilj OEFSR-a utvrditi dosljedan i specifičan skup pravila za izračunavanje relevantnih informacija o okolišu za proizvode koji pripadaju kategoriji proizvoda unutar njegova područja primjene. Važan cilj je usmjeriti se na ono što je najvažnije za određenu kategoriju proizvoda kako bi studije OEF-a bile jednostavnije, brže i isplativije.

Jednako je važan cilj omogućiti usporedbe i usporedne tvrdnje: i. među organizacijama ili proizvodnim jedinicama u istom sektoru ili ii. učinkovitosti jedne organizacije ili proizvodne jedinice tijekom vremena (za dodatne pojedinosti vidjeti dio A Priloga IV.).

Usporedbe i usporedne tvrdnje dopuštene su samo ako se studije OEF-a provode u skladu s OEFSR-om. Portfelji proizvoda različitih organizacija ili proizvodnih jedinica ili iste organizacije tijekom različitih izvještajnih godina obično se razlikuju (npr. u pogledu količine uključenih proizvoda); stoga OEFSR pruža smjernice o tome kako osigurati usporedivost, na primjer normalizacijom rezultata studija OEF-a u odnosu na odgovarajući referentni sustav (npr. godišnji promet).

Studija OEF-a provodi se u skladu s OEFSR-om ako je on dostupan za portfelj proizvoda ili sektor unutar područja primjene.

Zahtjevi za sastavljanje OEFSR-a utvrđeni su u Prilogu IV. dijelu A. U OEFSR-u mogu se dodatno utvrditi zahtjevi navedeni u metodi mjerenja OEF-a i dodati novi zahtjevi ako metoda OEF-a ostavlja više izbora. Cilj je da se OEFSR-i sastavljaju u skladu s metodom mjerenja OEF-a i pružaju specifikacije potrebne za postizanje usporedivosti, veće obnovljivosti, dosljednosti, relevantnosti, usredotočenosti i učinkovitosti studija OEF-a.

OEFSR-i bi trebali, koliko je to moguće i uzimajući u obzir različite kontekste primjene, biti u skladu s postojećim relevantnim međunarodnim sektorskim pravilima i s pravilima o kategorijama ekološkog otiska proizvoda (PEFCR); treba ih navesti i ocijeniti. Oni se mogu upotrijebiti kao osnova za sastavljanje OEFSR-a u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu IV. dijelu A.

1.1.    Pristup i primjeri mogućih primjena

Pravila navedena u metodi mjerenja OEF-a omogućuju provoditeljima da provode studije OEF-a veće obnovljivosti, dosljednosti, solidnosti, provjerljivosti i usporedivosti. Rezultati studija OEF-a temelj su za pružanje informacija o ekološkom otisku i mogu se upotrijebiti u mnogo različitih mogućih područja primjene.

Primjene studija OEF-a bez postojećeg OEFSR-a za obuhvaćeni portfelj proizvoda uključivat će:

Primjene studija OEF-a provedenih u skladu s postojećim OEFSR-om za organizaciju unutar područja primjene, osim prethodno navedenih, uključivat će:

2.    Opća razmatranja u vezi sa studijama ekološkog otiska organizacije (OEF)

2.1.    Kako primjenjivati ovu metodu

Ova metoda pruža pravila koja su potrebna za provedbu studije OEF-a, a prikazana je tako da su redoslijedom navedeni metodološki koraci koji se moraju provesti pri izračunu OEF-a.

Prema potrebi, odjeljci počinju općenitim opisom metodološkog koraka, zajedno s pregledom potrebnih razmatranja i pratećim primjerima.

Ako su utvrđeni dodatni zahtjevi za izradu OEFSR-a, oni su dostupni u Prilogu IV. dijelu A.

2.2.    Načela za studije ekološkog otiska organizacije

Da bi se provele pouzdane, obnovljive i provjerljive studije OEF-a, potrebno se pridržavati osnovnog skupa analitičkih načela. Ta su načela sveobuhvatne smjernice o tome kako primijeniti metodu mjerenja OEF-a. Razmatraju se s obzirom na svaku fazu studija OEF-a, od definiranja cilja i opsega, preko prikupljanja podataka, procjene učinka i izvješćivanja do verifikacije ishodâ studije.

Korisnici ove metode dužni su primjenjivati sljedeća načela pri provedbi studije OEF-a:

(1)    Relevantnost

Sve primijenjene metode i podaci prikupljeni u svrhu kvantifikacije OEF-a relevantni su za studiju koliko god je to moguće.

(2)    Potpunost

Kvantifikacija OEF-a uključuje sve tokove materijala/energije relevantne za okoliš i ostale ekološke intervencije potrebne za pridržavanje utvrđene granice sustava, zahtjeva u pogledu podataka i primijenjenih metoda procjene učinka.

(3)    Dosljednost

Potpuna dosljednost s ovom metodom održava se u svim koracima studije OEF-a kako bi se osigurale interna dosljednost i usporedivost.

(4)    Točnost

Poduzimaju se sva razumna nastojanja kako bi se umanjile nesigurnosti u modeliranju sustava proizvoda i izvješćivanju o rezultatima.

(5)    Transparentnost

Informacije o OEF-u otkrivaju se tako da ciljanim korisnicima omoguće potrebnu osnovu za odlučivanje i tako da dionici mogu procijeniti njihovu solidnost i pouzdanost.

2.3.    Faze studije ekološkog otiska organizacije

Provedba studije OEF-a u skladu s ovom metodom sastoji se od nekoliko faza – tj. definiranja cilja, definiranja opsega, sastavljanja inventara životnog ciklusa (LCI), procjene učinka životnog ciklusa (LCIA), tumačenja rezultata OEF-a i izvješćivanja o OEF-u – vidjeti sliku 2.

Slika 2.

Faze studije ekološkog otiska organizacije

U fazi definiranja cilja definiraju se ciljevi studije, tj. predviđena primjena, razlozi za provedbu studije i ciljana publika. U fazi definiranja opsega donose se glavni metodološki odabiri, na primjer točna definicija izvještajne jedinice, utvrđivanje granice sustava, odabir dodatnih informacija o okolišu i tehničkih informacija te glavne pretpostavke i ograničenja.

Faza LCI-ja uključuje postupak prikupljanja podataka i postupak izračuna kvantifikacije ulaznih i izlaznih tokova proučavanog sustava. Ulazni i izlazni tokovi odnose se na energiju, sirovine i ostale fizičke ulazne materijale, proizvode, suproizvode i otpad te emisije u zrak/vodu/tlo. Prikupljeni podaci odnose se na primarne i sekundarne procese. Podaci se dovode u odnos s procesnim jedinicama i izvještajnom jedinicom. LCI je iterativan proces. Štoviše, kako se prikupljaju podaci i stječe više saznanja o sustavu, mogu se utvrditi novi zahtjevi ili ograničenja u pogledu podataka zbog kojih je potrebno izmijeniti postupke prikupljanja podataka kako bi ciljevi studije i dalje bili ispunjeni.

U fazi procjene učinka rezultati LCI-ja povezuju se s kategorijama i pokazateljima učinka na okoliš. To se radi pomoću metoda LCIA-a, kojima se emisije prvo razvrstavaju u kategorije učinka, a zatim izražavaju kao iste mjerne jedinice (npr. emisije CO2 i CH4 izražavaju se kao emisije ekvivalenta CO2 primjenom njihova potencijala globalnog zagrijavanja). Primjeri kategorija učinka su klimatske promjene, acidifikacija i uporaba resursa.

U fazi tumačenja rezultati iz LCI-ja i LCIA-a tumače se u skladu s navedenim ciljem i opsegom. U toj fazi utvrđuju se najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi. Na temelju analitičkih rezultata mogu se donijeti zaključci i preporuke. Faza uključuje i korak izvješćivanja zamišljen tako da se rezultati studije OEF-a sažmu u izvješću o OEF-u.

Naposljetku, u fazi verifikacije provodi se postupak ocjenjivanja sukladnosti kako bi se provjerilo je li studija OEF-a provedena u skladu s ovom metodom mjerenja OEF-a. Verifikacija je obavezna kad god se studija OEF-a ili dio informacija iz nje upotrebljava za bilo koju vrstu vanjske komunikacije.

3.    Definiranje ciljeva i opsega studije ekološkog otiska organizacije

3.1.    Definiranje cilja

Definiranje cilja prvi je korak studije OEF-a i njime se utvrđuje opći kontekst studije. Svrha je jasnog definiranja ciljeva osigurati da su ciljevi, metode, rezultati i predviđene primjene usklađeni i da postoji zajednička vizija za usmjeravanje sudionika u studiji. Odluka o primjeni metode mjerenja OEF-a podrazumijeva da će o nekim aspektima definiranja cilja biti odlučeno unaprijed zbog posebnih zahtjeva predviđenih metodom mjerenja OEF-a.

Pri definiranju ciljeva važno je utvrditi predviđene primjene i stupanj analitičke podrobnosti i rigoroznosti studije. To se odražava u definiranim ograničenjima studije (faza definiranja opsega).

Definiranje cilja studije OEF-a uključuje:

3.2.    Definiranje opsega

Opsegom studije OEF-a detaljno se opisuje sustav koji se evaluira i tehničke specifikacije.

Definicija opsega mora biti u skladu s definiranim ciljevima studije i uključivati (detaljniji opis vidjeti u odjeljcima u nastavku):

3.2.1.    Izvještajna jedinica: organizacija i portfelj proizvoda

Organizacija je referentna jedinica za analizu i, uz portfelj proizvoda, osnova za definiranje izvještajne jedinice (IJ). Usporedna je s pojmom „funkcionalna jedinica” u tradicionalnoj procjeni životnog ciklusa (LCA). ( 125 )

U najopćenitijem smislu krovna funkcija organizacije u svrhu izračuna OEF-a jest isporuka robe i usluga u određenom izvještajnom razdoblju. Izvještajno razdoblje trebala bi biti jedna godina. Odstupanja od tog izvještajnog razdoblja moraju se obrazložiti.

Portfelj proizvoda (PP) odnosi se na iznos i prirodu robe i usluga koje organizacija pruža tijekom izvještajnog razdoblja. OEF može biti ograničen na jasno definiran podskup portfelja proizvoda organizacije: tipični primjer je organizacija koja djeluje u različitim sektorima a odluči ograničiti svoju analizu na jedan sektor. U studiji OEF-a mora se obrazložiti i izvijestiti je li ograničena na podskup portfelja proizvoda.

Izvještajna jedinica za studiju OEF-a definira se u skladu sa sljedećim aspektima:

Primjer

Definicija organizacije:

Definicija portfelja proizvoda:

Što: majice i hlače ( 126 )

Koliko: 40 000 majica, 20 000 hlača

Koliko dobro: nosi se jednom tjedno i jednom tjedno se pere na 30 stupnjeva u perilici rublja; potrošnja energije perilice rublja iznosi 0,72 MJ/kg, a potrošnja vode 10 l/kg rublja za jedan ciklus pranja. Jedna majica teži 0,16 kg, a jedan par hlača 0,53 kg. To dovodi do potrošnje energije 0,4968 MJ/tjedno i potrošnje vode 6,9 l/tjedno.

Koliko dugo: faza uporabe od pet godina i za majice i za hlače.

Referentna godina: 2017.

Izvještajno razdoblje: jedna godina.

Ako se portfelj proizvoda sastoji od poluproizvoda, neke aspekte portfelja proizvoda (tj. koliko dobro i koliko dugo) je teže definirati: ti se aspekti mogu izostaviti uz obrazloženje.

3.2.2.    Granica sustava

Granicom sustava definira se koji dijelovi portfelja proizvoda i koje povezane faze i procesi životnog ciklusa pripadaju analiziranom sustavu, osim onih procesa koji su isključeni na temelju pravila razgraničenja (vidjeti odjeljak 4.6.4.). Razlog za svako isključivanje i mogući značaj tog isključivanja mora se obrazložiti i dokumentirati.

Granica sustava utvrđuje se tako što se slijedi opća logika lanca opskrbe, upućujući na proizvode/usluge uključene u portfelj proizvoda, uključujući sve faze od dobavljanja sirovina i predobrade, proizvodnje, distribucije i skladištenja do faze uporabe i kraja životnog vijeka. Barem suproizvodi, nusproizvodi i tokovi otpada primarnog sustava moraju se jasno utvrditi.

Za studiju OEF-a potrebne su dvije razine definicije granice sustava:

3.2.2.1.    Organizacijska granica

Organizacijska granica definira se tako da obuhvaća sve objekte i povezane procese koji su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu organizacije i/ili kojima organizacija upravlja i koji izravno doprinose pružanju portfelja proizvoda. Aktivnosti i učinci povezani s procesima unutar definirane organizacijske granice smatraju se „izravnim” aktivnostima i učincima.

Na primjer, u slučaju trgovaca na malo proizvodi koje proizvode druge organizacije nisu uključeni u organizacijsku granicu trgovca na malo. Granice trgovaca na malo tad su ograničene na njihova kapitalna dobra i sve procese/aktivnosti povezane s uslugom maloprodaje. Međutim, proizvodi koje proizvodi ili prerađuje trgovac na malo uključuju se u organizacijsku granicu.

Sve aktivnosti i procesi koji se odvijaju unutar organizacijske granice, ali koji nisu potrebni za funkcioniranje organizacije, uključuju se u analizu. Primjeri takvih procesa/aktivnosti su vrtlarske aktivnosti, hrana koju poduzeće poslužuje u kantini itd.

Budući da neki objekti u zajedničkom vlasništvu/upravljanju mogu doprinijeti pružanju definiranog portfelja proizvoda organizacije i portfeljima proizvoda drugih organizacija, moglo bi biti potrebno na odgovarajući način rasporediti ulazne i izlazne tokove.

3.2.2.2.    Granica OEF-a

Granica OEF-a šira je od organizacijske granice te uključuje sve neizravne aktivnosti i povezane učinke. Neizravne aktivnosti su one aktivnosti koje se odvijaju na početku ili na kraju lanaca opskrbe povezanih s organizacijskim aktivnostima (vidjeti odjeljak 4.2.1.).

Granica OEF-a definira se u skladu s općom logikom lanca opskrbe. Granica OEF-a automatski uključuje sve faze od nabave sirovina preko proizvodnje, distribucije, skladištenja i uporabe do obrade portfelja proizvoda na kraju životnog vijeka (tj. „od kolijevke do groba”).

Moraju se razmotriti svi procesi unutar definirane granice OEF-a (osim onih koji ispunjavaju kriterije razgraničenja). Mora se pružiti jasno obrazloženje ako su isključene (neizravne) aktivnosti na kraju lanca opskrbe (npr. faza uporabe i faza na kraju životnog vijeka poluproizvoda ili proizvoda s neodredivom sudbinom): u tom slučaju granica OEF-a uključuje najmanje (izravne) aktivnosti na razini lokacije i (neizravne) aktivnosti na početku životnog vijeka povezane s portfeljom proizvoda organizacije.

U određenim slučajevima isti proces može pripadati ili organizacijskoj granici ili granici OEF-a: na primjer, prijevoz zaposlenika odvija se: i. unutar organizacijske granice ako zaposlenici putuju na posao automobilima u vlasništvu poslodavca ili kojima on upravlja, ili se koriste javnim prijevozom koji plaća poslodavac; ili ii. smatra se neizravnim procesom ako zaposlenici putuju osobnim automobilom ili javnim prijevozom koji plaća zaposlenik.

3.2.2.3.    Dijagram granice sustava

Dijagram granice sustava (ili dijagram tokova) je shematski prikaz analiziranog sustava. U njemu se jasno naznačuju aktivnosti ili procesi koji su uključeni u analizu i oni koji su iz nje isključeni.

Navode se organizacijska granica i granica OEF-a. Nadalje, korisnik metode mjerenja OEF-a mora naglasiti ako su upotrijebljeni podaci specifični za poduzeće.

Nazivi aktivnosti i/ili procesa u dijagramu sustava i izvješću o OEF-u moraju se uskladiti. Dijagram sustava uključuje se u definiciju opsega i izvješće o OEF-u.

3.2.3.    Kategorije učinka ekološkog otiska

Svrha je LCIA-a grupirati i agregirati prikupljene podatke LCI-ja u skladu s odgovarajućim doprinosima svakoj kategoriji učinka ekološkog otiska. Odabir kategorija učinka ekološkog otiska obuhvaća širok raspon relevantnih okolišnih pitanja povezanih s predmetnim lancem opskrbe proizvoda te se slijede opći zahtjevi u vezi s potpunosti studija OEF-a.

Kategorije učinka ekološkog otiska ( 127 ) odnose se na specifične kategorije učinaka koje se razmatraju u studiji OEF-a i čine metodu za procjenu učinka ekološkog otiska. Modeli karakterizacije upotrebljavaju se za kvantifikaciju okolišnog mehanizma između LCI-ja (tj. ulaznih tokova (npr. resursa) i emisija povezanih sa životnim ciklusom proizvoda) i pokazatelja kategorije za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska.

U tablici 2. nalazi se zadani popis kategorija učinka ekološkog otiska i povezanih metoda procjene. Za studiju OEF-a primjenjuju se sve kategorije učinka ekološkog otiska, bez iznimki. Potpun popis faktora karakterizacije koji se upotrebljavaju daje se u referentnom paketu ekološkog otiska ( 128 ).

Dodatne informacije o izračunima procjene učinka navedene su u odjeljku 5. ovog Priloga.

3.2.4.    Dodatne informacije koje OEF mora uključivati

Relevantni mogući učinci proizvoda na okoliš mogu premašivati kategorije učinka ekološkog otiska. Važno je o njima izvijestiti kao o dodatnim informacijama o okolišu kad je god moguće.

Slično tomu, možda će trebati uzeti u obzir relevantne tehničke aspekte i/ili fizikalna svojstva obuhvaćenog proizvoda. O tim aspektima mora se izvijestiti kao o dodatnim tehničkim informacijama.

3.2.4.1.    Dodatne informacije o okolišu

Dodatne informacije o okolišu moraju biti:

Dodatne informacije o okolišu povezane su samo s okolišnim aspektima. Informacije i upute, npr. sigurnosno-tehnički listovi proizvoda koji nisu povezani s utjecajem proizvoda na okoliš, nisu dio dodatnih informacija o okolišu.

Dodatne informacije o okolišu mogu uključivati:

Bioraznolikost

Metoda mjerenja OEF-a ne uključuje nijednu kategoriju učinka pod nazivom „bioraznolikost” jer trenutačno ne postoji međunarodni dogovor o metodi LCIA-a kojom se prikazuje taj učinak. Međutim, metoda mjerenja OEF-a uključuje najmanje osam kategorija učinka koje utječu na bioraznolikost (tj. klimatske promjene, eutrofikaciju (vodenu slatkovodnu), eutrofikaciju (vodenu morsku), eutrofikaciju (kopnenu), acidifikaciju, uporabu vode, uporabu zemljišta i slatkovodnu ekotoksičnost).

Uzimajući u obzir veliku važnost bioraznolikosti za mnoge sektore, u svakoj studiji OEF-a objašnjava se je li bioraznolikost relevantna za obuhvaćenu organizaciju. Ako jest, korisnik metode mjerenja OEF-a uključuje pokazatelje bioraznolikosti u dodatne informacije o okolišu.

Sljedeće opcije mogu se primijeniti za obuhvaćanje bioraznolikosti:

Korisnik metode mjerenja OEF-a može odabrati druge, relevantne pokazatelje za obuhvaćanje učinaka proizvoda na bioraznolikost. U studiji OEF-a opisuje se odabrana metodologija i obrazlaže njezin odabir.

3.2.4.2.    Dodatne tehničke informacije

Dodatne tehničke informacije mogu uključivati (među ostalim):

3.2.5.    Pretpostavke/ograničenja

U studijama OEF-a može se pojaviti nekoliko ograničenja u provedbi analize i stoga je potrebno donijeti pretpostavke. O svim ograničenjima (npr. nedostatku podataka) i pretpostavkama mora se transparentno izvijestiti.

4.    Inventar životnog ciklusa

Inventar svih ulaznih i izlaznih materijala, energije i otpada te emisija u zrak, vodu i tlo za lanac opskrbe proizvoda sastavlja se kao osnova za modeliranje OEF-a.

Detaljni zahtjevi u pogledu podataka i kvalitete opisani su u odjeljku 4.6.

Za inventar životnog ciklusa (LCI) preuzima se sljedeća klasifikacija uključenih tokova:

U studiji OEF-a svi neelementarni tokovi u LCI-ju modeliraju se do razine elementarnih tokova, osim toka proizvoda za proizvod u opsegu studije. Na primjer, tokovi otpada ne uključuju se u studiju samo kao kilogrami kućanskog otpada ili opasnog otpada, nego se modeliraju do faze emisija u vodu, zrak i tlo od obrade krutog otpada. Modeliranje LCI-ja stoga je završeno tek kad se svi neelementarni tokovi izraze kao elementarni tokovi. Stoga skup podataka LCI-ja studije OEF-a sadržava samo elementarne tokove, osim toka proizvoda za obuhvaćeni proizvod ili proizvode.

4.1.    Korak probira

Početni probir LCI-ja („korak probira”) može se izvršiti jer pomaže usmjeriti aktivnosti prikupljanja podataka i prioritete u pogledu kvalitete podataka. Korak probira uključuje fazu LCIA-a i dovodi do dodatnih, iterativnih poboljšanja modela životnog ciklusa za proizvod u opsegu studije kako postaje dostupno više informacija. U koraku probira nije dopušteno razgraničenje (cut-off) i mogu se upotrebljavati dostupni primarni ili sekundarni podaci, uz ispunjenje zahtjeva za kvalitetu podataka koliko je to moguće (kako je utvrđeno u odjeljku 4.6.). Nakon probira mogu se prilagoditi početne postavke opsega.

4.2.    Izravne aktivnosti, neizravne aktivnosti i faze životnog ciklusa

Korisnici metode mjerenja OEF-a utvrđuju izravne i neizravne aktivnosti (vidjeti odjeljak 4.2.1.) i zasebno izvješćuju o njihovu učinku.

Ako se portfelj proizvoda organizacije sastoji od proizvoda, korisnik metode mjerenja OEF-a mora definirati i faze životnog ciklusa proizvoda koje pripadaju portfelju proizvoda i opisati ih u izvješću o OEF-u (4.2.2.).

Ako portfelj proizvoda uključuje usluge, korisnik metode mjerenja OEF-a može utvrditi faze životnog ciklusa, ako je primjenjivo.

4.2.1.    Izravne i neizravne aktivnosti

Izravne aktivnosti su one aktivnosti koje se odvijaju unutar organizacijske granice te su, stoga, u vlasništvu organizacije i/ili organizacija njima upravlja (tj. aktivnosti na razini lokacije). Neizravne aktivnosti odnose se na uporabu materijala, energije i emisija povezanih s robom/uslugama koje se nabavljaju na prije ili poslije organizacijske granice kao potpora proizvodnji portfelja proizvoda.

Primjeri izravnih aktivnosti su:

Primjeri neizravnih aktivnosti su:

4.2.2.    Faze životnog ciklusa

Kad portfelj proizvoda obuhvaća proizvode, faze životnog ciklusa utvrđuju se i opisuju u izvješću o OEF-u. Ako portfelj proizvoda obuhvaća usluge, faze životnog ciklusa utvrđuju se i opisuju ako je primjenjivo.

Zadane faze životnog ciklusa u studiji OEF-a uključuju barem:

Ako se koristi drukčiji naziv za bilo koju zadanu fazu životnog ciklusa, korisnik utvrđuje kojoj zadanoj fazi životnog ciklusa odgovara određena faza.

Ako za to postoji valjana potreba, korisnik metode mjerenja OEF-a može razdvojiti ili dodati faze životnog ciklusa. Razlozi za to navode se u izvješću o OEF-u. Na primjer, faza životnog ciklusa „dobavljanje sirovina i predobrada” može se razdvojiti na faze „dobavljanje sirovina”, „predobrada” i „dobavljačev prijevoz sirovina”.

Za studije OEF-a u kojima se portfelj proizvoda sastoji od međuproizvoda isključuju se sljedeće faze životnog ciklusa:

4.2.3.    Dobavljanje sirovina i predobrada

Ova faza životnog ciklusa počinje kad se resursi izvade iz prirode, a završava kad komponente proizvoda uđu (kroz vrata) u proizvodni pogon proizvoda. Primjeri procesa koji se mogu odviti u ovoj fazi uključuju:

Proizvodnja ambalaže modelira se u sklopu faze životnog ciklusa „dobavljanje sirovina i predobrada”.

4.2.4.    Proizvodnja

Faza proizvodnje započinje kad komponente proizvoda uđu na proizvodnu lokaciju, a završava kad gotovi proizvod izađe iz proizvodnog pogona. Primjeri aktivnosti povezanih s proizvodnjom uključuju:

Otpad od proizvoda korištenih za vrijeme proizvodnje uključuje se u modeliranje faze proizvodnje. Na taj se otpad primjenjuje formula kružnog otiska (odjeljak 4.4.8.).

4.2.5.    Faza distribucije

Proizvodi se distribuiraju korisnicima i mogu se skladištiti na raznim točkama duž lanca opskrbe. Faza distribucije uključuje prijevoz od vrata tvornice do skladišta/maloprodajnog objekta, skladištenje u skladištu/maloprodajnom objektu i prijevoz od skladišta/maloprodajnog objekta do doma potrošača.

Primjeri procesa koje treba uključiti:

Otpad od proizvoda korištenih za vrijeme distribucije i skladištenja uključuje se u modeliranje. Na taj se otpad primjenjuje formula kružnog otiska (odjeljak 4.4.8.), a rezultati se uzimaju u obzir u fazi distribucije.

Zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda za vrijeme distribucije i na lokaciji potrošača navedene su u Prilogu IV. dijelu F i primjenjuju se ako nisu dostupne konkretne informacije. Pravila dodjeljivanja za potrošnju energije pri skladištenju navedena su u odjeljku 4.4.5. Za prijevoz vidjeti odjeljak 4.4.3.

4.2.6.    Faza uporabe

Fazom uporabe opisuje se način na koji se očekuje da će krajnji korisnik (npr. potrošač) upotrebljavati proizvod. Ta faza počinje kad krajnji korisnik upotrijebi proizvod, a završava kad proizvod napusti mjesto uporabe i uđe u fazu kraja životnog vijeka (npr. recikliranje ili završna obrada).

Faza uporabe uključuje sve aktivnosti i proizvode koji su potrebni za pravilnu uporabu proizvoda (tj. kako bi se osiguralo da proizvod izvršava svoju izvornu funkciju za vrijeme svojeg životnog vijeka). Otpad nastao uporabom proizvoda, kao i njegov prijevoz do postrojenja za kraj životnog vijeka, kao što je otpad od hrane i njegova primarna ambalaža ili sam proizvod koji više nije funkcionalan, isključuje se iz faze uporabe i dio je faze kraja životnog vijeka proizvoda.

Neki primjeri uključuju: opskrbu vodom iz slavine pri pripremi tjestenine; proizvodnju, distribuciju i otpad od materijala koji su potrebni za održavanje, popravak ili obnovu (npr. rezervni dijelovi potrebni za popravak proizvoda, proizvodnja rashladnog sredstva i upravljanje otpadom zbog gubitaka). Kraj životnog vijeka kapsula kave, ostatci od pravljenja kave i ambalaža mljevene kave spadaju u fazu kraja životnog vijeka.

U nekim slučajevima potrebni su određeni proizvodi za pravilnu uporabu obuhvaćenog proizvoda i upotrebljavaju se tako da postaju fizički integrirani: u tom slučaju obrada otpada od tih proizvoda spada u fazu kraja životnog vijeka obuhvaćenog proizvoda. Na primjer, ako je proizvod u opsegu studije deterdžent, obrada otpadne vode nakon uporabe deterdženta spada u fazu kraja životnog vijeka.

Scenarij uporabe treba odražavati i to može li uporaba analiziranih proizvoda dovesti do promjena u sustavima u kojima se upotrebljavaju.

U obzir se mogu uzeti sljedeći izvori tehničkih informacija o scenariju uporabe:

Proizvođačeva preporučena metoda koju je potrebno primijeniti u fazi uporabe (npr. kuhanje u pećnici pri određenoj temperaturi u određenom trajanju) trebala bi poslužiti kao osnova za određivanje faze uporabe proizvoda. Međutim, stvarni obrazac uporabe može se razlikovati od preporuka i trebao bi se upotrijebiti ako su te informacije dostupne i dokumentirane.

Zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda za vrijeme distribucije i na lokaciji potrošača navedene su u Prilogu IV. dijelu F i upotrebljavaju se ako nisu dostupne konkretne informacije.

Dokumentacija o metodama i pretpostavkama dostavlja se u izvješću o OEF-u. Dokumentiraju se sve relevantne pretpostavke za fazu uporabe.

Tehničke specifikacije za modeliranje faze uporabe dostupne su u odjeljku 4.4.7.

4.2.7.    Kraj životnog vijeka (uključujući oporabu i recikliranje proizvoda)

Faza kraja životnog vijeka počinje kad korisnik odbaci obuhvaćeni portfelj proizvoda i njihovu ambalažu, a završava kad se proizvodi vrate u prirodu kao otpadni proizvod ili uđu u životni ciklus drugog proizvoda (tj. kao reciklirani sadržaj). To općenito uključuje otpad od obuhvaćenih proizvoda, kao što su otpad od hrane i primarna ambalaža.

Otpad nastao za vrijeme faze proizvodnje, distribucije, maloprodaje, uporabe ili nakon uporabe uključuje se u životni ciklus proizvoda i modelira u fazi životnog ciklusa u kojoj se javlja.

Faza kraja životnog vijeka modelira se primjenom formule kružnog otiska i zahtjeva navedenih u odjeljku 4.4.8. Korisnik metode mjerenja OEF-a uključuje sve procese kraja životnog vijeka koji su primjenjivi na obuhvaćeni portfelj proizvoda. Primjeri procesa koje treba obuhvatiti u ovoj fazi životnog ciklusa uključuju:

Za poluproizvode se isključuje kraj životnog vijeka obuhvaćenog proizvoda.

4.3.    Nomenklatura za inventar životnog ciklusa

Podaci LCI-ja moraju biti usklađeni sa zahtjevima u pogledu ekološkog otiska:

4.4.    Zahtjevi za modeliranje

U ovom odjeljku navedene su detaljne smjernice i zahtjevi u vezi s načinom modeliranja specifičnih faza životnog ciklusa, procesa i drugih aspekata životnog ciklusa proizvoda kako bi se sastavio LCI. Obuhvaćeni aspekti uključuju:

4.4.1.    Poljoprivredna proizvodnja

4.4.1.1.    Upravljanje multifunkcionalnim procesima

Moraju se slijediti pravila opisana u smjernicama Partnerstva za procjenu utjecaja stoke na okoliš (LEAP) ( 132 ).

4.4.1.2.    Podaci specifični za vrstu usjeva i podaci specifični za zemlju, regiju ili klimu

Upotrebljavaju se podaci specifični za vrstu usjeva i podaci specifični za zemlju/regiju/klimu za usjev, uporabu vode i zemljišta, prenamjenu zemljišta, količinu (količinu dušika i fosfora) gnojiva (umjetnog i organskog) i količinu pesticida (po aktivnom sastojku), po hektaru u godini dana.

4.4.1.3.    Uprosječivanje podataka

Podaci o uzgoju prikupljaju se tijekom razdoblja koje je dovoljno za pružanje prosječne procjene inventara životnog ciklusa povezanog s ulaznim i izlaznim tokovima uzgoja kojom će se kompenzirati fluktuacije uzrokovane sezonskim razlikama. To se poduzima kako je opisano u smjernicama LEAP-a, navedenima u nastavku:

4.4.1.4.    Pesticidi

Emisije pesticida modeliraju se kao specifični aktivni sastojci. Metoda procjene učinka životnog ciklusa USEtox ima ugrađen multimedijalni model za procjenu sudbine koji simulira sudbinu pesticida počevši od različitih segmenata emisije. Stoga je u modeliranju LCI-ja potreban omjer zadanih udjela emisije u segmentima emisije u okoliš. Pesticidi koji se primjenjuju na polju modeliraju se kao da se 90 % emitira u segment poljoprivrednog tla, 9 % u zrak i 1 % u vodu (na temelju stručne prosudbe, zbog postojećih ograničenja). Ako su dostupni, mogu se upotrijebiti konkretniji podaci.

4.4.1.5.    Gnojiva

Emisije gnojiva (i stajskog gnoja) dijele se prema vrsti gnojiva i obuhvaćaju barem:

Model procjene učinka za slatkovodnu eutrofikaciju započinje i. kad fosfor napusti poljoprivredno polje (otjecanje) ili ii. od primjene stajskog gnoja ili gnojiva na poljoprivredno polje.

U okviru modeliranja LCI-ja često se smatra da poljoprivredno polje (tlo) pripada tehnosferi i stoga se uključuje u model LCI-ja. To je u skladu s pristupom i., u kojem model procjene učinka započinje nakon otjecanja, tj. kad fosfor napusti poljoprivredno polje. Stoga bi u kontekstu ekološkog otiska LCI trebalo modelirati kao količinu fosfora koja se emitira u vodu nakon otjecanja i primjenjuje se segment emisije „voda”.

Ako ta količina nije dostupna, LCI se može modelirati kao količina fosfora koja se primjenjuje na poljoprivredno polje (putem stajskog gnoja ili gnojiva) i primjenjuje se segment emisije „tlo”. U tom je slučaju otjecanje iz tla u vodu dio metode procjene učinka i uključuje se u faktor karakterizacije za tlo.

Procjena učinka za morsku eutrofikaciju započinje nakon što dušik napusti polje (tlo). Stoga se emisije dušika u tlo ne modeliraju. Količina emisija koja završi u različitim segmentima zraka i vode po količini gnojiva primijenjenih na polje modelira se unutar LCI-ja.

Emisije dušika izračunavaju se iz dušika koji poljoprivrednik primijeni na polje i isključujući vanjske izvore (npr. kišu). Broj emisijskih faktora fiksira se u kontekstu ekološkog otiska praćenjem pojednostavnjenog pristupa. Za dušična gnojiva upotrebljavaju se emisijski faktori razine 1. iz Tablice 2-4. IPCC-a (2006.), kako je reproducirano u tablici 3., osim ako su dostupni bolji podaci. Ako su dostupni bolji podaci, u studiji OEF-a može se primijeniti sveobuhvatniji model sadržaja dušika u polju, pod uvjetom i. da obuhvaća barem prethodno zatražene emisije, ii. da je dušik uravnotežen u ulaznim i izlaznim tokovima i iii. da se opiše na transparentan način.

Navedeni model sadržaja dušika u polju ima ograničenja pa se u studiji OEF-a u čijem je opsegu poljoprivredno modeliranje može ispitati sljedeći alternativni pristup i o rezultatima se može izvijestiti u prilogu izvješću o OEF-u.

Ravnoteža dušika izračunava se primjenom parametara iz tablice 4. i formule u nastavku. Ukupna emisija NO3-N u vodu smatra se varijablom i njezin ukupni inventar izračunava se na sljedeći način:

Ako u određenim programima s niskom razinom ulaznih tokova vrijednost za „dodatne emisije NO3-N u vodu” postane negativna, vrijednost se postavlja na „0”. Nadalje, u tim je slučajevima apsolutnu vrijednost izračunanih „dodatnih emisija NO3-N u vodu” potrebno uključiti u inventar kao dodatni ulazni tok dušičnog gnojiva u sustav pomoću iste kombinacije dušičnih gnojiva koja je primijenjena za analizirani usjev. Taj posljednji korak služi kako bi se izbjegli programi koji smanjuju plodnost tako što se prikazuje smanjenje dušika zbog analiziranog usjeva za koje se pretpostavlja da vodi do naknadne potrebe za dodatnim gnojivom kako bi se zadržala ista razina plodnosti tla.

4.4.1.6.    Emisije teških metala

Emisije teških metala iz ulaznih tokova polja modeliraju se kao emisija u tlo i/ili ispiranje ili erozija u vodu. U inventaru za vodu utvrđuje se oksidacijsko stanje metala (npr. Cr+3, Cr+6). Budući da usjevi asimiliraju dio emisija teških metala tijekom uzgoja, potrebno je pojašnjenje o tome kako modelirati usjeve koji djeluju poput korita. Dopuštena su dva pristupa modeliranju:

4.4.1.7.    Uzgoj riže

Emisije metana iz uzgoja riže uključuju se, na temelju pravila za izračun iz odjeljka 5.5. IPCC-a (2006.).

4.4.1.8.    Tresetna tla

Odvodnjena tresetna tla uključuju emisije ugljikova dioksida na temelju modela koji povezuje razine odvodnje s godišnjom oksidacijom ugljika.

4.4.1.9.    Ostale aktivnosti

Ako je primjenjivo, sljedeće aktivnosti uključuju se u poljoprivredno modeliranje, osim ako je dopušteno njihovo isključenje na temelju kriterija razgraničenja:

Osim ako se jasno dokumentira da se aktivnosti izvršavaju ručno, aktivnosti na polju uzimaju se u obzir putem ukupne potrošnje goriva ili putem ulaznih tokova posebnih strojeva, prijevoza do/od polja, energije za ispiranje i slično.

4.4.2.    Uporaba električne energije

Električna energija iz mreže mora se modelirati što preciznije te se prednost daje podacima specifičnima za dobavljača. Ako je električna energija (ili njezin dio) obnovljiva, važno je izbjeći dvostruko računanje. Stoga dobavljač jamči da se električna energija koja se isporučuje organizaciji za proizvodnju proizvoda efektivno proizvodi iz obnovljivih izvora i nije više dostupna drugim potrošačima.

4.4.2.1.    Opće smjernice

U sljedećem odjeljku uvode se dvije vrste mješavina izvora električne energije: i. mješavina izvora potrošnje koja odražava ukupnu mješavinu izvora električne energije prenesenu preko definirane mreže, uključujući električnu energiju koja se deklarira ili prati kao zelena, i ii. mješavina preostalih izvora potrošnje, koja karakterizira samo nedeklariranu, nepraćenu ili javno dijeljenu električnu energiju.

U studijama OEF-a hijerarhijskim se redoslijedom upotrebljava sljedeća mješavina izvora električne energije:

Ekološki integritet uporabe mješavine izvora električne energije specifične za dobavljača ovisi o pouzdanosti i jedinstvenosti ugovornih instrumenata (za praćenje). Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, OEF-u nedostaju točnost i dosljednost potrebne za usmjeravanje odluka o kupnji proizvoda ili električne energije u poduzećima i kako bi kupci električne energije mogli točno razmotriti mješavinu izvora specifičnu za dobavljača. Stoga je utvrđen skup minimalnih kriterija koji se odnose na cjelovitost ugovornih instrumenata kao pouzdanih prenositelja informacija o ekološkom otisku. Riječ je o minimalnim značajkama koje su potrebne za uporabu mješavine specifične za dobavljača u studijama OEF-a.

4.4.2.2.    Skup minimalnih kriterija za osiguravanje ugovornih instrumenata od dobavljača

Proizvod/mješavina izvora električne energije specifična za dobavljača može se upotrebljavati samo ako se korisnik metode mjerenja OEF-a pobrine da ugovorni instrument ispunjava kriterije navedene u nastavku. Ako ugovorni instrumenti ne ispunjavaju te kriterije, u modeliranju se upotrebljava mješavina preostalih izvora i izvora potrošnje specifična za zemlju.

Popis kriterija u nastavku temelji se na kriterijima iz dokumenta GHG Protocol Scope 2 Guidance – An amendment to the GHG Protocol Corporate Standard (Smjernice za opseg 2. Protokola o stakleničkim plinovima – Dodatak standardu za poduzeća Protokola o stakleničkim plinovima) (Mary Sotos, Svjetski institut za resurse) ( 134 ). Ugovorni instrument koji se upotrebljava za modeliranje električne energije mora ispunjavati kriterije u nastavku.

4.4.2.3.    Kako modelirati „mješavinu preostalih izvora i izvora potrošnje specifičnu za zemlju”

Korisnik metode mjerenja OEF-a trebao bi identificirati prikladne skupove podataka za mješavinu preostalih izvora i izvora potrošnje po vrsti energije, zemlji i naponu.

Ako nije dostupan prikladan skup podataka, trebalo bi primijeniti sljedeći pristup: odredite mješavinu izvora potrošnje zemlje (npr. X % MWh proizvedeno pomoću hidroenergije, Y % MWh proizvedeno u elektranama na ugljen) i kombinirajte je sa skupovima podataka LCI-ja po vrsti energije i zemlji/regiji (npr. skup podataka LCI-ja za proizvodnju 1 MWh hidroenergije u Švicarskoj).

4.4.2.4.    Jedna lokacija s više proizvoda i više mješavina izvora električne energije

U ovom odjeljku opisuje se kako postupiti ako je samo dio iskorištene električne energije obuhvaćen mješavinom izvora specifičnom za dobavljača ili proizvodnjom električne energije na lokaciji i kako dodijeliti mješavinu izvora električne energije za proizvode koji se proizvode na istoj lokaciji. Općenito se daljnja podjela opskrbe električnom energijom korištenom među više proizvoda temelji na fizičkom odnosu (npr. broj komada ili kilograma proizvoda). Ako potrošena električna energija dolazi iz više mješavina izvora električne energije, svaki izvor u mješavini upotrebljava se s obzirom na njegov udio u ukupno potrošenim kilovatsatima. Na primjer, ako udio ukupno potrošenih kilovatsata dolazi od određenog dobavljača, za tu količinu upotrebljava se mješavina izvora električne energije specifična za dobavljača. Vidjeti odjeljak 4.4.2.7. za potrošnju električne energije na lokaciji.

Posebna vrsta električne energije može se dodijeliti jednom specifičnom proizvodu u sljedećim uvjetima:

4.4.2.5.    Za više lokacija na kojima se proizvodi jedan proizvod

Ako se proizvod proizvodi na različitim lokacijama ili prodaje u različitim zemljama, mješavina izvora električne energije odražava omjere proizvodnje ili omjere prodaje među zemljama/regijama EU-a. Za određivanje omjera upotrebljava se fizička jedinica (npr. broj komada ili kilograma proizvoda). Za studije OEF-a u kojima takvi podaci nisu dostupni upotrebljava se prosječna mješavina preostalih izvora potrošnje u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina preostalih izvora reprezentativna za regiju. Primjenjuju se iste prethodno navedene općenite smjernice.

4.4.2.6.    Potrošnja električne energije u fazi uporabe

U fazi uporabe upotrebljava se mješavina izvora potrošnje. Mješavina izvora električne energije odražava omjere prodaje među zemljama/regijama EU-a. Za određivanje omjera upotrebljava se fizička jedinica (npr. broj komada ili kilograma proizvoda). Ako ti podaci nisu dostupni, upotrebljava se prosječna mješavina izvora potrošnje u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina izvora potrošnje reprezentativna za regiju.

4.4.2.7.    Proizvodnja električne energije na lokaciji

Ako je proizvodnja električne energije na lokaciji jednaka potrošnji na lokaciji, primjenjuju se dvije situacije:

Ako količina proizvedene električne energije premašuje količinu potrošenu na lokaciji unutar utvrđene granice sustava i prodaje se, na primjer, elektroenergetskoj mreži, taj sustav može se smatrati multifunkcionalnom situacijom. Sustav će pružiti dvije funkcije (npr. proizvod + električnu energiju) i slijede se pravila u nastavku:

4.4.3.    Prijevoz i logistika

Pri modeliranju aktivnosti prijevoza u obzir se uzimaju sljedeći parametri:

U okviru skupova podataka usklađenih s ekološkim otiskom, u skupove podataka o prijevozu uključuju se proizvodnja goriva, potrošnja goriva prijevoznog vozila, potrebna infrastruktura i količina dodatnih resursa i alata koji su potrebni za logističke operacije (npr. dizalice i transporteri).

4.4.3.1.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz kamionom

Skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom za prijevoz kamionima navode se po tkm (tona*km) i izražavaju učinak na okoliš jedne tone (t) proizvoda koji se prevozi 1 km u kamionu s određenim opterećenjem. U skupu podataka naznačuje se korisna nosivost tereta (= najveća dopuštena masa) pri prijevozu. Na primjer, kamion od 28–32 t ima korisnu nosivost tereta od 22 t; skup podataka LCA-a za 1 tkm (pri punom opterećenju) izražava učinak na okoliš 1 t proizvoda koji se prevozi 1 km u kamionu s opterećenjem od 22 t. Prijevozne emisije dodjeljuju se na temelju mase proizvoda koji se prevozi i dobiva se samo udio od 1/22 punih emisija kamiona. Ako je teret koji se prevozi manji od najvećeg kapaciteta nosivosti (npr. 10 t), to utječe na učinak na okoliš 1 t proizvoda na dva načina. Prvo, kamion ima manju potrošnju goriva po ukupnom teretu koji prevozi i drugo, njegov učinak na okoliš dodjeljuje se prema teretu koji prevozi (npr. 1/10 t). Kad je masa punog tereta manja od kapaciteta nosivosti kamiona (npr. 10 t), može se smatrati da je prijevoz proizvoda ograničenog obujma. U tom slučaju učinak na okoliš izračunava se primjenom stvarno utovarene mase.

U skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom korisnu nosivost tereta pri prijevozu trebalo bi modelirati pomoću parametara putem stope iskorištenosti. Stopa iskorištenosti utječe na i. ukupnu potrošnju goriva kamiona i ii. dodjeljivanje učinka po toni. Stopa iskorištenosti izračunava se kao kilogrami stvarnog tereta podijeljeni s kilogramima korisne nosivosti tereta i podešava se ako se koristi skup podataka. Ako je stvarni teret 0 kg, za izračun se upotrebljava stvarni teret od 1 kg. Povratci bez tereta mogu se uključiti u stopu iskorištenosti tako da se u obzir uzme postotak prijeđenih kilometara bez tereta. Na primjer, ako je kamion potpuno utovaren za isporuku, a poluprazan na povratku, stopa iskorištenosti iznosi: (22 t stvarnog tereta / 22 t korisne nosivosti tereta * 50 % km + 11 t stvarnog tereta / 22 t korisne nosivosti tereta * 50 % km) = 75 %.

U studijama OEF-a navodi se stopa iskorištenosti koju je potrebno upotrijebiti za svaku vrstu modeliranog prijevoza kamionom i jasno se naznačuje uključuje li stopa iskorištenosti povratke bez tereta. Primjenjuju se sljedeće zadane stope iskorištenosti:

4.4.3.2.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz kombijem

Kombiji se često koriste za dostavu kućanstvima, npr. dostavu knjiga i odjeće ili dostavu kućanstvima iz maloprodajnih objekata. Ograničavajući faktor kombija je obujam, a ne masa. Ako nisu dostupne konkretne informacije za provedbu studije OEF-a, upotrebljava se kamion od <1,2 t sa zadanom stopom iskorištenosti od 50 %. Ako nije dostupan skup podataka za kamion od <1,2 t, upotrebljava se kamion od <7,5 t kao aproksimacija, sa stopom iskorištenosti od 20 %. Kamion od <7,5 t s korisnom nosivošću tereta od 3,3 t i stopom iskorištenosti od 20 % ima isto opterećenje kao kombi s korisnom nosivošću tereta od 1,2 t i stopom iskorištenosti od 50 %.

4.4.3.3.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz koji vrši potrošač

Dodjeljivanje učinka automobila temelji se na obujmu. Najveći obujam koji treba razmotriti za prijevoz koji vrši potrošač iznosi 0,2 m3 (oko 1/3 prtljažnika od 0,6 m3). Za proizvode veće od 0,2 m3 treba razmotriti učinak prijevoza cijelog automobila. Za proizvode koji se prodaju u supermarketima ili trgovačkim centrima upotrebljava se obujam proizvoda (uključujući ambalažu i prazne prostore, primjerice između voća ili boca) za dodjeljivanje prijevoznih opterećenja među proizvodima koji se prevoze. Faktor dodjeljivanja izračunava se kao obujam proizvoda koji se prevozi podijeljen s 0,2 m3. Da bi se modeliranje pojednostavnilo, sve ostale vrste prijevoza koji vrši potrošač (primjerice, kupnja u specijaliziranim trgovinama ili kombinirana putovanja) modeliraju se kao da je riječ o prodaji putem supermarketa.

4.4.3.4.    Zadani scenariji – od dobavljača do tvornice

Kad je riječ o dobavljačima koji se nalaze u Europi, ako nisu dostupni konkretni podaci za provedbu studije OEF-a, upotrebljavaju se zadani podaci navedeni u nastavku.

Za ambalažne materijale od proizvodnih pogona do pogona za punjenje (osim stakla; vrijednosti se temelje na podacima Eurostata iz 2015. ( 138 )) upotrebljava se sljedeći scenarij:

Za prijevoz praznih boca primjenjuje se sljedeći scenarij:

Za sve ostale proizvode koji se prevoze od dobavljača do tvornice (vrijednosti se temelje na podacima Eurostata iz 2015. ( 139 )) primjenjuje se sljedeći scenarij:

Kad je riječ o dobavljačima koji se nalaze izvan Europe, ako nisu dostupni konkretni podaci za provedbu studije OEF-a, upotrebljavaju se zadani podaci navedeni u nastavku:

4.4.3.5.    Zadani scenariji – od tvornice do krajnjeg korisnika

Prijevoz od tvornice do krajnjeg korisnika (uključujući prijevoz koji vrši potrošač) uključuje se u fazu distribucije studije OEF-a. Ako nisu dostupne konkretne informacije, kao osnova se primjenjuje zadani scenarij naveden u nastavku. Korisnik metode mjerenja OEF-a određuje sljedeće vrijednosti (upotrebljavaju se konkretne informacije osim ako nisu dostupne):

Slika 3.

Zadani scenarij prijevoza

Ovo je zadani scenarij prijevoza od tvornice do korisnika prikazan na slici 3.:

Za proizvode za višekratnu uporabu povratni prijevoz od maloprodajnog objekta/distribucijskog centra do tvornice modelira se uz prijevoz koji je potreban za odlazak u maloprodajni objekt/distribucijski centar. Upotrebljavaju se iste prijevozne udaljenosti kao od tvornice proizvoda do krajnjeg korisnika (vidjeti gore). Međutim, stopa iskorištenosti kamiona može biti ograničena obujmom ovisno o vrsti proizvoda.

Zamrznuti ili rashlađeni proizvodi prevoze se u zamrzivačima ili hladnjacima.

4.4.3.6.    Zadani scenariji – od prikupljanja na kraju životnog vijeka do obrade na kraju životnog vijeka

Prijevoz od mjesta na kojem se prikupljaju proizvodi na kraju životnog vijeka do mjesta na kojem se obrađuju može već biti uključen u skupove podataka LCA-a za odlagališta otpada, spaljivanje i recikliranje.

Međutim, postoje neki slučajevi u kojima u studiji OEF-a mogu biti potrebni dodatni zadani podaci. Sljedeće vrijednosti upotrebljavaju se ako nisu dostupni bolji podaci:

4.4.4.    Kapitalna dobra – infrastruktura i oprema

Kapitalna dobra (uključujući infrastrukturu) i njihov kraj životnog vijeka trebalo bi isključiti, osim ako postoje dokazi iz prethodnih studija da su relevantni. Ako se kapitalna dobra uključe, u izvješću o OEF-u potrebno je jasno i podrobno objasniti zašto su relevantna te se mora izvijestiti o svim donesenim pretpostavkama.

4.4.5.    Skladištenje u distribucijskom centru ili maloprodajnom objektu

Aktivnosti skladištenja troše energiju i rashladne plinove. Upotrebljavaju se sljedeći zadani podaci, osim ako su dostupni bolji podaci:

Skladištenom proizvodu dodjeljuje se samo onaj dio emisija koje se emitiraju i resursa koji se troše u sustavima za skladištenje. To dodjeljivanje temelji se na prostoru (u m3) na kojem se proizvod skladišti i vremenu (u tjednima) tijekom kojeg se skladišti. Za to mora biti poznat ukupan kapacitet skladištenja sustava, a obujam određenog proizvoda i vrijeme skladištenja upotrebljavaju se za izračun faktora dodjeljivanja (kao omjer između stavki obujam određenog proizvoda * vrijeme i obujam kapaciteta skladištenja * vrijeme).

Pretpostavlja se da se u prosječnom distribucijskom centru skladišti 60 000  m3 proizvoda, od čega je 48 000  m3 namijenjeno skladištenju na sobnoj temperaturi, a 12 000  m3 skladištenju u rashlađenom ili zamrznutom stanju. Za 52 tjedna skladištenja pretpostavlja se zadani ukupni kapacitet skladištenja od 3 120 000 m3* tjedni/godina.

Pretpostavlja se da se u prosječnom maloprodajnom objektu skladišti 2 000  m3 proizvoda (pod pretpostavkom da 50 % površine zgrade od 2 000  m2 pokrivaju police koje su visoke 2 m) tijekom 52 tjedna, tj. 104 000  m3* tjedni/godina.

4.4.6.    Postupak uzorkovanja

U nekim slučajevima korisnik metode mjerenja OEF-a treba postupak uzorkovanja radi ograničavanja prikupljanja podataka samo na reprezentativni uzorak pogona, poljoprivrednih gospodarstava itd. Korisnik metode mjerenja OEF-a mora i. odrediti u izvješću o OEF-u je li primijenjeno uzorkovanje, ii. slijediti zahtjeve opisane u ovom odjeljku i iii. navesti koji je pristup primijenjen.

Primjeri slučajeva u kojima može biti potreban postupak uzorkovanja su oni u kojima je u proizvodnju istog proizvoda uključeno više proizvodnih lokacija. Npr. ako ista sirovina/ulazni materijal dolazi s više lokacija ili ako se isti proces ustupa većem broju podizvođača/dobavljača.

Reprezentativni uzorak dobiva se putem stratificiranog uzorka, tj. onog u kojem je svaka pojedina potpopulacija (stratum) određene populacije odgovarajuće zastupljena unutar cjelovitog uzorka istraživačke studije.

Upotreba stratificiranog uzorka omogućuje veću preciznost od jednostavnog nasumičnog uzorka, pod uvjetom da su potpopulacije odabrane tako da su stavke iste potpopulacije što sličnije s obzirom na predmetne značajke. Osim toga, stratificirani uzorak jamči bolju obuhvaćenost populacije ( 142 ).

Sljedeći postupak primjenjuje se za odabir reprezentativnog uzorka kao stratificiranog uzorka:

4.4.6.1.    Kako definirati homogene potpopulacije (stratifikacija)

Stratifikacija je postupak podjele članova populacije u homogene podskupine (potpopulacije) prije uzorkovanja. Potpopulacije bi trebale biti uzajamno isključive: svaki element u populaciji dodjeljuje se samo jednoj potpopulaciji.

Pri utvrđivanju potpopulacija moraju se uzeti u obzir sljedeći aspekti:

Mogu se uključiti dodatni aspekti koje je potrebno razmotriti.

Broj potpopulacija izračunava se na sljedeći način:

Nsp = g * t * c[jednadžba 1.]

Ako se u obzir uzmu dodatni aspekti, broj potpopulacija izračunava se primjenom navedene formule i množenjem rezultata s brojem razreda utvrđenih za svaki dodatni aspekt (npr. one lokacije koje imaju uspostavljen sustav upravljanja okolišem ili sustav izvješćivanja o okolišu).

Primjer 1.

Utvrđivanje broja potpopulacija za sljedeću populaciju:

Svih 350 poljoprivrednika koji se nalaze u istoj regiji u Španjolskoj ima otprilike istu godišnju proizvodnju i upotrebljava iste tehnike berbe.

U ovom slučaju:

g = 1

:

svi poljoprivrednici nalaze se u istoj zemlji

t = 1

:

svi poljoprivrednici upotrebljavaju iste tehnike berbe

c = 1

:

kapacitet poduzeća gotovo je isti (tj. imaju istu godišnju proizvodnju)

Nsp = g * t * c = 1 * 1 * 1 = 1

Za samo jednu potpopulaciju može se utvrditi da se podudara s populacijom.

Primjer 2.

350 poljoprivrednika raspoređeno je u trima zemljama (100 u Španjolskoj, 200 u Francuskoj i 50 u Njemačkoj). Upotrebljavaju se dvije tehnike berbe, koje se uvelike razlikuju (Španjolska: 70 poljoprivrednika upotrebljava tehniku A, 30 tehniku B; Francuska: 100 poljoprivrednika upotrebljava tehniku A, 100 tehniku B; Njemačka: 50 poljoprivrednika upotrebljava tehniku A). Kapacitet poljoprivrednika s obzirom na godišnju proizvodnju varira od 10 000  t do 100 000  t. Prema stručnoj prosudbi/relevantnoj literaturi procjenjuje se da se poljoprivrednici čija je godišnja proizvodnja manja od 50 000  t potpuno razlikuju u pogledu učinkovitosti od poljoprivrednika čija je godišnja proizvodnja veća od 50 000  t. Na temelju godišnje proizvodnje definiraju se dva razreda poduzeća: razred 1. ako je proizvodnja manja od 50 000 i razred 2. ako je proizvodnja veća od 50 000 . (Španjolska: 80 poljoprivrednika pripada razredu 1., 20 razredu 2.; Francuska: 50 poljoprivrednika pripada razredu 1., 150 razredu 2.; Njemačka: 50 poljoprivrednika pripada razredu 1.).

Tablica 6. uključuje pojedinosti o populaciji.

U ovom slučaju:

g = 3

:

tri zemlje

t = 2

:

utvrđene su dvije tehnike berbe

c = 2

:

utvrđena su dva razreda proizvodnje

Nsp = g * t * c = 3 * 2 * 2 = 12

Moguće je utvrditi najviše 12 potpopulacija koje su sažete u tablici 7.:

4.4.6.2.    Kako definirati veličinu poduzorka na razini potpopulacije

Nakon što se utvrde potpopulacije, izračunava se veličina uzorka za svaku potpopulaciju (veličina poduzorka). Moguća su dva alternativna pristupa:

Odabrani pristup navodi se u izvješću o OEF-u. Isti se pristup primjenjuje za sve odabrane potpopulacije.

Primjer

4.4.6.3.    Kako definirati uzorak za populaciju

Reprezentativni uzorak populacije odgovara zbroju poduzoraka na razini potpopulacije.

4.4.6.4.    Što učiniti ako je potrebno zaokruživanje

Ako je potrebno zaokruživanje, primjenjuje se opće matematičko pravilo:

4.4.7.    Zahtjevi za modeliranje za fazu uporabe

Faza uporabe često uključuje više procesa. Razlikuju se i. procesi neovisni o proizvodu i ii. procesi ovisni o proizvodu.

Procesi ovisni o proizvodu uključuju se u granicu sustava studije OEF-a. Procesi neovisni o proizvodu isključuju se iz granice sustava i mogu se navesti kvalitativne informacije.

Za konačne proizvode izvješćuje se o rezultatima LCIA-a za i. ukupan životni ciklus i ii. ukupan životni ciklus bez faze uporabe.

4.4.7.1.    Pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup

Modeliranje faze uporabe može se provesti na različite načine. Vrlo često se povezani učinci i aktivnosti modeliraju u potpunosti, npr. ukupna potrošnja električne energije pri uporabi aparata za kavu ili ukupno vrijeme kuhanja i povezana potrošnja plina pri kuhanju tjestenine. U tim slučajevima procesi faze uporabe za pijenje kave ili jedenje tjestenine povezani su s glavnom funkcijom proizvoda (to se naziva „pristup povezan s glavnom funkcijom”).

U nekim slučajevima uporaba jednog proizvoda može utjecati na učinak drugog proizvoda na okoliš, kako je opisano u sljedećim primjerima:

U tim slučajevima proizvodu bi se trebale dodijeliti samo dodatne aktivnosti i procesi (npr. papir za ponovno proizvedeni tonerski uložak i energija za bateriju). Metoda dodjeljivanja uključuje uzimanje svih povezanih proizvoda u sustavu (u ovom slučaju papir i energiju) i dodjeljivanje viška potrošnje tih povezanih proizvoda onom proizvodu koji se smatra odgovornim za taj višak. Za to je potrebno postaviti referentni iznos potrošnje (npr. energije i materijala) za svaki povezani proizvod, što se odnosi na najmanju potrošnju koja je nužna za pružanje funkcije. Potrošnja iznad te referentne vrijednosti (delta) zatim će se dodijeliti proizvodu (to se naziva „delta-pristup”) ( 143 ).

Taj pristup primjenjuje se samo za povećanje učinaka i uzimanje u obzir dodatne potrošnje iznad referentne vrijednosti. Da bi se odredila referentna situacija, u obzir se uzima sljedeće, ako je dostupno:

Korisnik metode mjerenja OEF-a može odlučiti koji pristup će primijeniti te primijenjeni pristup opisuje u izvješću o OEF-u (pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup).

4.4.7.2.    Modeliranje faze uporabe

U Prilogu IV. dijelu D navedeni su zadani podaci koje je potrebno upotrijebiti za modeliranje aktivnosti faze uporabe. Ako su dostupni, trebali bi se upotrijebiti bolji podaci, koji se moraju transparentno prikazati i obrazložiti u izvješću o OEF-u.

4.4.8.    Reciklirani udio i modeliranje kraja životnog vijeka

Reciklirani udio i kraj životnog vijeka modeliraju se primjenom formule kružnog otiska u fazi životnog ciklusa u kojoj se aktivnost odvija. U sljedećim odjeljcima opisuju se formula i parametri koje je potrebno upotrijebiti i način na koji se primjenjuju na konačne proizvode i poluproizvode (odjeljak 4.4.8.12.).

4.4.8.1.    Formula kružnog otiska (CFF)

Formula kružnog otiska kombinacija je „materijal + energija + odlaganje”, tj.:

Jednadžba 3

formula kružnog otiska (CFF)

Parametri formule kružnog otiska

A

:

faktor dodjeljivanja opterećenja i kredita između dobavljača i korisnika recikliranih materijala.

B

:

faktor dodjeljivanja procesâ energetske oporabe. Primjenjuje se na opterećenja i kredite.

Qsin

:

kvaliteta ulaznog sekundarnog materijala, tj. kvaliteta recikliranog materijala u točki zamjene.

Qsout

:

kvaliteta izlaznog sekundarnog materijala, tj. kvaliteta materijala koji se može reciklirati u točki zamjene.

Qp

:

kvaliteta primarnog materijala, tj. kvaliteta primarne sirovine.

R1

:

udio materijala u ulaznim tokovima proizvodnje koji je recikliran iz prethodnog sustava.

R2

:

udio materijala u proizvodu koji će se reciklirati (ili ponovno upotrijebiti) u kasnijem sustavu. Stoga se pomoću R2 uzimaju u obzir neučinkovitosti procesa prikupljanja i recikliranja (ili ponovne uporabe). R2 se mjeri na izlazu iz postrojenja za recikliranje.

R3

:

udio materijala u proizvodu koji se upotrebljava za energetsku oporabu na kraju životnog vijeka.

Erecycled (Erec)

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja recikliranog (ponovno upotrijebljenog) materijala, uključujući procese prikupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

ErecyclingEoL (ErecEoL)

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja na kraju životnog vijeka, uključujući procese prikupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

Ev

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine.

E*v

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine za koju se pretpostavlja da je zamijenjena materijalima koji se mogu reciklirati.

EER

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa energetske oporabe (npr. spaljivanje uz energetsku oporabu, odlaganje otpada na odlagališta uz energetsku oporabu itd.).

ESE,heat i ESE,elec

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji bi proizašli iz posebnog zamijenjenog izvora energije, topline odnosno električne energije.

ED

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz odlaganja otpadnog materijala na kraju životnog vijeka analiziranog proizvoda, bez energetske oporabe.

XER,heat i XER,elec

:

učinkovitost procesa energetske oporabe za toplinu i električnu energiju.

LHV

:

niža vrijednost zagrijavanja materijala u proizvodu koji se koristi za energetsku oporabu.

Korisnici metode mjerenja OEF-a izvješćuju o svim primijenjenim parametrima. Zadane vrijednosti za neke parametre (A, R1, R2, R3 i Qs/Qp za ambalažu) dostupne su u Prilogu IV. dijelu C ( 144 ) (dodatne pojedinosti vidjeti u sljedećim odjeljcima): korisnici metode mjerenja OEF-a upućuju se na verziju Priloga IV. dijela C koju upotrebljavaju ( 145 ).

4.4.8.2.    Faktor A

Faktorom A dodjeljuju se opterećenja i krediti od recikliranja i proizvodnje primarne sirovine dvama životnim ciklusima (tj. onom u kojem se pruža i onom u kojem se upotrebljava reciklirani materijal) i njime se nastoje odraziti tržišne okolnosti.

Faktor A jednak 1 odražavao bi pristup 100 : 0 (tj. krediti se daju samo recikliranom udjelu), a faktor A jednak 0 odražavao bi pristup 0 : 100 (tj. krediti se daju samo materijalima koji se mogu reciklirati na kraju životnog vijeka).

U studijama OEF-a vrijednosti faktora A moraju biti u rasponu 0,2 ≤ A ≤ 0,8 kako bi se uvijek prikazala oba aspekta recikliranja (reciklirani udio i mogućnost recikliranja na kraju životnog vijeka).

Pokretač koji određuje vrijednosti faktora A je analiza tržišne situacije. To znači:

Zadane vrijednosti A specifične za primjenu i materijal dostupne su u Prilogu IV. dijelu C. Za odabir vrijednosti A koju je potrebno upotrijebiti u studiji OEF-a primjenjuje se sljedeći postupak (hijerarhijskim redoslijedom):

4.4.8.3.    Faktor B

Faktor B upotrebljava se kao faktor dodjeljivanja procesâ energetske oporabe. Primjenjuje se na opterećenja i kredite. Krediti se odnose na količinu prodane topline i električne energije, a ne na ukupnu proizvedenu energiju, uzimajući u obzir relevantne varijacije u 12-mjesečnom razdoblju, npr. za toplinu.

U studijama OEF-a vrijednost B standardno iznosi 0, osim ako je dostupna neka druga primjerena vrijednost u Prilogu IV. dijelu C.

Kako bi se izbjeglo dvostruko računanje između trenutačnog i kasnijeg sustava kad je riječ o energetskoj oporabi, kasniji sustav modelira svoju uporabu energije iz procesâ energetske oporabe kao primarnu energiju (ako je vrijednost B postavljena na vrijednost koja nije 0 u sustavu na početku lanca opskrbe, korisnik metode mjerenja OEF-a osigurava da nema dvostrukog računanja).

4.4.8.4.    Točka zamjene

Nužno je odrediti točku zamjene za primjenu dijela formule koji se odnosi na „materijal”. Točka zamjene je točka u lancu vrijednosti u kojoj sekundarni materijali zamjenjuju primarne materijale.

Točku zamjene trebalo bi utvrditi u odnosu na proces u kojem ulazni tokovi dolaze iz 100 % primarnih izvora i 100 % sekundarnih izvora (razina 1. na slici 4.). U nekim slučajevima točka zamjene može se utvrditi nakon što dođe do određenog miješanja tokova primarnih i sekundarnih materijala (razina 2. na slici 4.).

Točka zamjene na toj razini može se primijeniti samo ako se u skupovima podataka koji se upotrebljavaju za modeliranje, npr. Erec i Ev, uzmu u obzir stvarni (prosječni) tokovi s obzirom na primarni i sekundarni materijal. Na primjer, ako Erec odgovara „proizvodnji 1 t sekundarnog materijala” (vidjeti sliku 4.) i ima prosječan ulaz od 10 % iz primarnih sirovina, u skup podataka Erec uključuje se količina primarnih materijala zajedno s njihovim opterećenjima za okoliš.

Slika 4.

Točka zamjene na razini 1. i razini 2.

Slika 4. je shematski prikaz generičke situacije (tokovi su 100 % primarni i 100 % sekundarni). U praksi se u nekim situacijama može utvrditi više točaka zamjene u različitim koracima lanca vrijednosti, kako je prikazano na slici 5., ako se npr. otpadak dviju različitih kvaliteta obrađuje u različitim koracima.

Slika 5.

Primjer točaka zamjene u različitim koracima lanca vrijednosti.

4.4.8.5.    Omjeri kvalitete: Qsin/Qp i Qsout/Qp

U formuli kružnog otiska upotrebljavaju se dva omjera kvalitete kako bi se u obzir uzela kvaliteta ulaznih i izlaznih recikliranih materijala: Qsin/Qp i Qsout/Qp.

Razlikuju se dva slučaja:

Omjeri kvalitete određuju se u točki zamjene i po primjeni ili materijalu.

Kvantifikacija omjera kvalitete temelji se na sljedećem:

Ambalažni materijali koji se upotrebljavaju u industriji često su isti u različitim sektorima i skupinama proizvoda: u Prilogu IV. dijelu C daje se radni list s vrijednostima Qsin/Qp i Qsout/Qp primjenjivima na ambalažne materijale. Poduzeće koje provodi studiju OEF-a može upotrijebiti različite vrijednosti, koje se moraju transparentno prikazati i obrazložiti u izvješću o OEF-u.

4.4.8.6.    Reciklirani udio (R1)

Primijenjene vrijednosti R1 specifične su za poduzeće ili zadane sekundarne vrijednosti (specifične za primjenu) ovisno o informacijama koje su dostupne poduzeću koje provodi studiju OEF-a. Zadane sekundarne vrijednosti R1 (specifične za primjenu) dostupne su u Prilogu IV. dijelu C. Za odabir vrijednosti R1 koju je potrebno upotrijebiti u studiji OEF-a primjenjuje se sljedeći postupak (hijerarhijskim redoslijedom):

Primijenjene vrijednosti R1 podliježu verifikaciji studije OEF-a.

4.4.8.7.    Smjernice za uporabu vrijednosti R1 specifičnih za poduzeće

Pri uporabi vrijednosti R1 specifičnih za poduzeće koje ne iznose 0 obavezna je sljedivost duž lanca opskrbe. Moraju se slijediti sljedeće opće smjernice:

Kad je riječ o ambalažnoj industriji, preporučuju se sljedeće smjernice za određene industrije:

4.4.8.8.    Smjernice o postupanju s pretpotrošačkim otpadom

Pri postupanju s pretpotrošačkim otpadom mogu se primijeniti dvije opcije.

Opcija 1.: učinci za proizvodnju ulaznog materijala koji dovodi do predmetnog pretpotrošačkog otpada dodjeljuju se sustavu proizvoda koji je proizveo taj otpad. Otpad se deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio. Granice sustava i zahtjevi za modeliranje pri primjeni formule kružnog otiska prikazani su na slici 6.

Slika 6.

Opcija modeliranja ako se pretpotrošački otpad deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio

Opcija 2.: svaki materijal koji kruži unutar procesnog lanca ili skupine procesnih lanaca ne definira se kao reciklirani udio i ne uključuje se u R1. Otpad se ne deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio. Granice sustava i zahtjevi za modeliranje pri primjeni formule kružnog otiska prikazani su na slici 7.

Slika 7.

Opcija modeliranja ako se pretpotrošački otpad ne deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio

4.4.8.9.    Izlazna stopa recikliranja (R2)

Parametar R2 odnosi se na „izlaznu stopu recikliranja”: na slici 8. daje se vizualni prikaz. Često su dostupne vrijednosti za točku 8. ( 146 ) na slici 8., stoga se te vrijednosti moraju ispraviti kako bi odgovarale stvarnoj izlaznoj stopi recikliranja (točka 10.) uzimajući u obzir moguće procesne gubitke. Na slici 8. izlazna stopa recikliranja (R2) odgovara točki 10.

Slika 8.

Pojednostavnjena shema prikupljanja i recikliranja materijala

Dizajn i sastav proizvoda odredit će je li njegov materijal stvarno prikladan za recikliranje. Stoga se prije odabira odgovarajuće vrijednosti R2 procjenjuje mogućnost recikliranja materijala, a studija OEF-a uključuje izjavu o mogućnosti recikliranja materijala/proizvoda.

Izjava o mogućnosti recikliranja dostavlja se zajedno s evaluacijom mogućnosti recikliranja koja uključuje dokaze za sljedeća tri kriterija (kako je opisano u normi EN ISO 14021:2016, u odjeljku 7.7.4. „Metodologija ocjene”):

Ako jedan kriterij nije ispunjen ili ako smjernice određenog sektora o mogućnosti recikliranja ukazuju na ograničenu mogućnost recikliranja, primjenjuje se vrijednost R2 od 0 %. Točke 1. i 3. mogu se dokazati statističkim podacima o recikliranju, koji bi se trebali odnositi na određenu zemlju i dobiti od industrijskih udruženja ili nacionalnih tijela. Približna vrijednost za dokaz iz točke 3. može se dobiti primjenom, na primjer, dizajna za evaluaciju mogućnosti recikliranja navedene u normi EN 13430 Recikliranje materijala (Prilozi A i B) ili drugih smjernica određenog sektora o mogućnosti recikliranja.

Zadane vrijednosti R2 specifične za primjenu dostupne su u Prilogu II. dijelu C. Za odabir vrijednosti R2 koju je potrebno upotrijebiti u studiji OEF-a slijedi se sljedeći postupak:

Valja napomenuti da se Komisiji mogu dostaviti nove vrijednosti R2 za primjenu u Prilogu II. dijelu C. Nove predložene vrijednosti R2 (na temelju novih statističkih podataka) dostavljaju se zajedno s izvješćem o studiji u kojem se navode izvori i izračuni te ih ocjenjuje vanjska neovisna treća strana. Komisija će odlučiti jesu li nove vrijednosti prihvatljive i mogu li se primijeniti u ažuriranoj verziji Priloga II. dijela C. Nakon što se nove vrijednosti R2 uključe u Prilog II. dio C, mogu se upotrebljavati u svim studijama OEF-a.

Primijenjene vrijednosti R2 podliježu verifikaciji studije OEF-a.

4.4.8.10.    Vrijednost R3

Vrijednost R3 je udio materijala u proizvodu koji se upotrebljava za energetsku oporabu na kraju životnog vijeka. Primijenjene vrijednosti R3 specifične su za poduzeće ili zadane vrijednosti iz Priloga IV. dijela C ovisno o informacijama koje su dostupne poduzeću koje provodi studiju OEF-a. Za odabir vrijednosti R3 koju je potrebno upotrijebiti u studiji OEF-a primjenjuje se sljedeći postupak (hijerarhijskim redoslijedom):

Primijenjene vrijednosti R3 podliježu verifikaciji studije OEF-a.

4.4.8.11.    Erecycled (Erec) i ErecyclingEoL (ErecEoL)

Erec i ErecEoL su posebne emisije koje proizlaze iz procesa recikliranja recikliranog materijala odnosno potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) na kraju životnog vijeka. Granicom sustava za Erec i ErecEoL uzimaju se u obzir sve emisije i potrošeni resursi počevši od prikupljanja do definirane točke zamjene.

Ako je točka zamjene utvrđena na „razini 2.”, Erec i ErecEoL modeliraju se primjenom stvarnih ulaznih tokova. Stoga, ako dio ulaznih tokova potječe od primarnih sirovina, uključuje se u skupove podataka koji se upotrebljavaju za modeliranje Erec i ErecEoL.

U nekim slučajevima Erec može odgovarati vrijednosti ErecEoL, na primjer ako dolazi do zatvorenih petlji.

4.4.8.12.    E*v

E*v su posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine za koju se pretpostavlja da je zamijenjena materijalima koji se mogu reciklirati. Ako je zadani E*v jednak Ev, korisnik pretpostavlja da materijal koji se može reciklirati na kraju životnog vijeka zamjenjuje istu primarnu sirovinu koja je upotrijebljena na ulaznoj strani za proizvodnju materijala koji se može reciklirati.

Ako je E*v različit od Ev, korisnik mora dokazati da materijal koji se može reciklirati zamjenjuje različitu primarnu sirovinu od one od koje se proizvodi materijal koji se može reciklirati.

Ako E*v ≠ Ev, E*v predstavlja stvarnu količinu primarne sirovine koja je zamijenjena materijalom koji se može reciklirati. U takvim slučajevima E**v se ne množi s Qsout/Qp jer se taj parametar neizravno uzima u obzir pri izračunu „stvarne količine” zamijenjene primarne sirovine. Takva količina izračunava se uzimajući u obzir da zamijenjena primarna sirovina i materijal koji se može reciklirati jednako traju i jednake su kvalitete (odnosno, ispunjavaju istu funkciju u pogledu aspekata „koliko dugo” i „kako dobro”). E*v određuje se na temelju dokaza o stvarnoj zamjeni odabrane primarne sirovine.

4.4.8.13.    Način primjene formule kad su u portfelj proizvoda uključeni međuproizvodi

Parametri povezani s krajem životnog vijeka međuproizvoda koji pripadaju portfelju proizvoda (tj. mogućnost recikliranja na kraju životnog vijeka, energetska oporaba, odlaganje) ne uzimaju se u obzir.

Ako se formula primjenjuje u studijama OEF-a za poluproizvode (studije od kolijevke do vrata), korisnik studije OEF-a:

U tablici 9. nalazi se sažetak načina primjene formule kružnog otiska ovisno o tome usmjerava li se studija na konačne proizvode ili poluproizvode.

4.4.8.14.    Kako postupati sa specifičnim aspektima

Oporaba pepela s rešetke ložišta ili taloga od spaljivanja

Oporaba pepela s rešetke ložišta ili taloga uključuje se u vrijednost R2 (izlazna stopa recikliranja) izvornog proizvoda/materijala. Njihova obrada spada u ErecEoL.

Odlaganje otpada na odlagališta i spaljivanje uz energetsku oporabu

Kad god proces, kao što je odlaganje otpada na odlagališta uz energetsku oporabu ili spaljivanje krutog komunalnog otpada uz energetsku oporabu, vodi do energetske oporabe, modelira se u dijelu „energija” u jednadžbi 3. (formula kružnog otiska). Kredit se izračunava na temelju količine izlazne energije koja se upotrebljava izvan procesa.

Kruti komunalni otpad

Prilog IV. dio C sadržava zadane vrijednosti po zemlji koje se upotrebljavaju za kvantifikaciju udjela koji odlazi na odlagališta otpada i udjela koji odlazi na spaljivanje, osim ako su dostupne vrijednosti specifične za lanac opskrbe.

Kompost i anaerobna razgradnja/obrada otpadnih voda

Kompost, uključujući digestat koji dolazi od anaerobne razgradnje, tretira se u dijelu „materijal” (jednadžba 3.) kao recikliranje, pri čemu je A = 0,5. Energetski dio anaerobne razgradnje tretira se kao normalan proces energetske oporabe u dijelu „energija” u

jednadžbi  3. (formula kružnog otiska).

Otpadni materijali koji se upotrebljavaju kao gorivo

Ako se otpadni materijal upotrebljava kao gorivo (npr. otpadna plastika koja se upotrebljava kao gorivo u cementnim pećima), tretira se kao proces energetske oporabe u dijelu „energija” u

jednadžbi 3. (formula kružnog otiska).

Modeliranje složenih proizvoda

Kad se razmatraju složeni proizvodi (npr. tiskane pločice s vodovima) sa složenim upravljanjem krajem životnog vijeka, u zadanim skupovima podataka za procese obrade na kraju životnog vijeka možda se već primjenjuje formula kružnog otiska. Zadane vrijednosti parametara odnose se na one iz Priloga IV. dijela C i dostupne su kao metapodatkovne informacije u skupu podataka. Popis materijala (BoM) trebao bi se uzeti kao početna točka za izračune ako nisu dostupni zadani podaci.

Ponovna uporaba i preoblikovanje

Ako ponovna uporaba/preoblikovanje proizvoda rezultira proizvodom s različitim specifikacijama proizvoda (pružanje druge funkcije), to se smatra dijelom formule kružnog otiska, kao oblik recikliranja. Stari dijelovi koji su promijenjeni pri preoblikovanju modeliraju se na temelju formule kružnog otiska.

U tom slučaju aktivnosti ponovne uporabe/preoblikovanja spadaju u parametar ErecEoL, a alternativna pružena funkcija (ili izbjegnuta proizvodnja dijelova ili komponenti) spada u parametar E*v.

4.4.9.    Produljeni životni vijek proizvoda

Produljenje životnog vijeka proizvoda zahvaljujući ponovnoj uporabi ili preoblikovanju proizvoda može rezultirati sljedećim:

4.4.9.1.    Stope ponovne uporabe (situacija 1. u odjeljku 4.4.9.)

Stopa ponovne uporabe je broj upotreba materijala u tvornici. Često se naziva i stopa putovanja, vrijeme ponovne uporabe ili broj rotacija. Može se izraziti kao apsolutni broj ponovnih uporaba ili kao postotak.

Na primjer: stopa ponovne uporabe od 80 % jednaka je pet ponovnih uporaba. U jednadžbi 4. prikazana je pretvorba:

Broj ovdje primijenjenih ponovnih uporaba odnosi se na ukupan broj uporaba tijekom životnog vijeka materijala. Uključuje prvu uporabu i sve kasnije ponovne uporabe.

4.4.9.2.    Kako primijeniti i modelirati „stopu ponovne uporabe” (situacija 1. u odjeljku 4.4.9.)

Broj ponovnih uporaba materijala utječe na ekološki profil proizvoda u različitim fazama životnog ciklusa. U sljedećih pet koraka objašnjeno je kako korisnik mora modelirati različite faze životnog ciklusa s materijalima za višekratnu uporabu, pri čemu kao primjer služi ambalaža:

4.4.9.3.    Stope ponovne uporabe ambalaže

Sustav povrata ambalaže organizira:

To može utjecati na životni vijek materijala i izvor podataka koji je potrebno upotrijebiti. Stoga je važno razdvojiti ta dva sustava povrata.

Kad je riječ o inventarima ambalaže u vlasništvu poduzeća, stopa ponovne uporabe izračunava se pomoću podataka specifičnih za lanac opskrbe. Ovisno o podacima koji su dostupni unutar poduzeća mogu se primijeniti dva pristupa izračuna (vidjeti opcije „a” i „b” u nastavku). Kao primjer služe povratne staklene boce, ali izračuni su primjenjivi i za drugu ambalažu za višekratnu uporabu u vlasništvu poduzeća.

Opcija „a”: uporaba podataka specifičnih za lanac opskrbe na temelju stečenog iskustva tijekom životnog vijeka prethodnog inventara staklenih boca. To je najtočniji način za izračun stope ponovne uporabe boca za prethodni inventar boca i prikladna je procjena za trenutačni inventar boca. Prikupljaju se sljedeći podaci specifični za lanac opskrbe:

Ta opcija izračuna primjenjuje se:

Podaci su specifični za lanac opskrbe i verificiraju se u postupku verifikacije i validacije, uključujući obrazloženje za odabir metode.

Opcija „b”: ako se ne prate stvarni podaci, izračun se djelomično temelji na pretpostavkama. Budući da se donose pretpostavke, ta je opcija manje točna i stoga se primjenjuju konzervativne/sigurne procjene. Potrebni su sljedeći podaci:

Ta opcija izračuna upotrebljava se ako opcija „a” nije primjenjiva (npr. prethodni inventar ne može poslužiti kao referentna vrijednost). Korišteni podaci verificiraju se u postupku verifikacije i validacije, uključujući razloge za odabir između opcije „a” ili opcije „b”.

4.4.9.4.    Prosječne stope ponovne uporabe za inventare u vlasništvu poduzeća

U studijama OEF-a u čijem su opsegu inventari ambalaže za višekratnu uporabu u vlasništvu poduzeća upotrebljavaju se stope ponovne uporabe specifične za poduzeće, izračunane pomoću pravila navedenih u odjeljku 4.4.9.3.

4.4.9.5.    Prosječne stope ponovne uporabe za inventare kojima upravljaju treće strane

U studijama OEF-a u čijem su opsegu inventari ambalaže za višekratnu uporabu kojima upravljaju treće strane upotrebljavaju se sljedeće stope ponovne uporabe, osim ako su dostupni kvalitetniji podaci:

Korisnik metode mjerenja OEF-a može upotrebljavati druge vrijednosti ako su opravdane i ako se navedu izvori podataka.

Korisnik metode mjerenja OEF-a navodi jesu li u bili obuhvaćeni inventari u vlasništvu poduzeća ili oni kojima upravljaju treće strane i primijenjenu metodu izračuna ili zadane stope ponovne uporabe.

4.4.10.    Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova

U metodi mjerenja OEF-a razlikuju se tri glavne kategorije emisija i uklanjanja stakleničkih plinova, od kojih svaka doprinosi posebnoj potkategoriji kategorije učinka „klimatskih promjena”:

Trenutačno se pri izračunu pokazatelja klimatskih promjena ne uzimaju u obzir krediti povezani s privremenim i trajnim skladištenjem ugljika i/ili odgođenim emisijama. To znači da se za sve emisije i uklanjanja smatra da se odvijaju „sad” i ne postoji diskontiranje emisija tijekom vremena (u skladu s normom EN ISO 14067:2018). Razmotrit će se nove okolnosti kako bi metoda bila ažurirana u skladu sa znanstvenim dokazima i konsenzusom stručnjaka.

O potkategorijama „klimatske promjene – fosilni ugljik”, „klimatske promjene – biogeni ugljik” i „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” izvješćuje se zasebno ako svaka pojedinačno pokazuje doprinos veći od 5 % ( 152 ) ukupnoj ocjeni klimatskih promjena.

4.4.10.1.    Potkategorija 1.: Klimatske promjene – fosilni ugljik

Ova kategorija obuhvaća emisije stakleničkih plinova u sve medije koje potječu iz oksidacije i/ili redukcije fosilnih goriva putem njihove transformacije ili razgradnje (npr. izgaranje, digestija, odlaganje otpada na odlagališta itd.). Ta kategorija učinka uključuje emisije iz treseta (korištenog kao gorivo) i kalcinacije te apsorpciju zbog karbonizacije.

Apsorpcija CO2 iz fosilnih goriva i povezane emisije (npr. zbog karbonizacije) modeliraju se na pojednostavnjen način pri izračunu profila OEF-a (što znači da se ne modeliraju emisije ni apsorpcija). Ako su saznanja o količini apsorpcije CO2 iz fosilnih goriva potrebna za dodatne nformacije o okolišu, apsorpcija CO2 može se modelirati pomoću toka „ugljikov dioksid (fosilni), resursi iz zraka”.

Tokovi koji spadaju u tu definiciju modeliraju se dosljedno s elementarnim tokovima u najnovijem referentnom paketu ekološkog otiska i imenuju se tako da završavaju s „(fosilni)”, ako je dostupno (npr. „ugljikov dioksid (fosilni)” i „metan (fosilni)”).

4.4.10.2.    Potkategorija 2.: Klimatske promjene – biogeni ugljik

Ova potkategorija obuhvaća i. emisije ugljika u zrak (CO2, CO i CH4) koje potječu iz oksidacije i/ili smanjenja nadzemne biomase putem njegove transformacije ili razgradnje (npr. izgaranje, digestija, kompostiranje, odlaganje otpada na odlagališta) i ii. apsorpciju CO2 iz atmosfere fotosintezom tijekom rasta biomase, tj. koja odgovara udjelu ugljika u proizvodima, biogorivima ili nadzemnim ostacima biljaka kao što su biljni otpad i mrtvo drvo. Izmjene ugljika iz zavičajnih šuma ( 153 ) modeliraju se u potkategoriji 3. (uključujući povezane emisije iz tla, dobivene proizvode ili ostatke).

Zahtjevi za modeliranje: tokovi koji spadaju u tu definiciju modeliraju se dosljedno s elementarnim tokovima u najnovijoj verziji paketa ekološkog otiska i imenuju se tako da završavaju s „(biogeni)”. Za modeliranje tokova biogenog ugljika primjenjuje se masovno dodjeljivanje.

Pojednostavnjen pristup modeliranju trebalo bi upotrijebiti ako se modeliraju tokovi koji utječu na rezultate učinka klimatskih promjena (točnije, emisije biogenog metana). Ta opcija može se primjenjivati, na primjer, na studije OEF-a za hranu jer se njome izbjegava modeliranje ljudske probave, a s vremenom se dolazi na nultu ravnotežu. U tom se slučaju primjenjuju sljedeća pravila:

Kad je riječ o poluproizvodima (od kolijevke do vrata), o udjelu biogenog ugljika na vratima tvornice (fizički udio) uvijek se izvješćuje kao o „dodatnim tehničkim informacijama”.

4.4.10.3.    Potkategorija 3.: Klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta (LULUC)

U ovoj potkategoriji uzimaju se u obzir apsorpcija i emisije ugljika (CO2, CO i CH4) koje potječu od promjena zaliha ugljika uzrokovanih prenamjenom i uporabom zemljišta. Ta potkategorija uključuje izmjene biogenog ugljika zbog krčenja šuma, izgradnje cesta ili drugih aktivnosti povezanih s tlom (uključujući emisije ugljika iz tla). Kad je riječ o zavičajnim šumama, sve povezane emisije CO2 uključuju se i modeliraju u ovoj potkategoriji (uključujući povezane emisije iz tla, proizvode dobivene iz zavičajnih šuma ( 154 ) i ostatke), a njihova se apsorpcija CO2 isključuje.

Razlikuju se izravna i neizravna prenamjena zemljišta. Izravna prenamjena zemljišta posljedica je pretvorbe iz jedne vrste uporabe zemljišta u drugu, što se odvija na jedinstvenom pokrovu zemljišta i može dovesti do promjena u zalihama ugljika tog konkretnog zemljišta, ali ne i u drugim sustavima. Primjer izravne prenamjene zemljišta je prenamjena zemljišta korištenog za uzgoj usjeva u industrijsko zemljište ili prenamjena iz šumskog zemljišta u poljoprivredno zemljište.

Do neizravne prenamjene zemljišta dolazi kad određena prenamjena zemljišta ili sirovina koje se uzgajaju na tom zemljištu uzrokuje prenamjene zemljišta izvan granice sustava, tj. na drugim vrstama uporabe zemljišta. Metodom mjerenja OEF-a razmatra se samo izravna prenamjena zemljišta, a neizravna se zbog nedostatka dogovorene metodologije ne uzima u obzir u studijama OEF-a. Neizravna prenamjena zemljišta može se uključiti u dodatne informacije o okolišu.

Zahtjevi za modeliranje: tokovi koji spadaju u tu definiciju modeliraju se dosljedno s elementarnim tokovima u najnovijoj verziji paketa ekološkog otiska i imenuju se tako da završavaju s „(prenamjena zemljišta)”. Apsorpcija i emisije biogenog ugljika uključuju se u inventar zasebno za svaki elementarni tok.

Kad je riječ o prenamjeni zemljišta: sve emisije i uklanjanja ugljika modeliraju se u skladu sa smjernicama za modeliranje iz dokumenta PAS 2050:2011 (BSI 2011.) i dodatnim dokumentom PAS2050-1:2012 (BSI 2012.) za hortikulturne proizvode.

Citat iz dokumenta PAS 2050:2011 (BSI 2011.):

[Velike emisije stakleničkih plinova mogu se pojaviti kao posljedica prenamjene zemljišta. Uklanjanja kao izravna posljedica prenamjene zemljišta (a ne kao rezultat praksi dugoročnog gospodarenja) obično se ne događaju, iako je prepoznato da do toga može doći u posebnim okolnostima. Primjer izravne prenamjene zemljišta je prenamjena zemljišta korištenog za uzgoj usjeva u industrijsko zemljište ili prenamjena iz šumskog zemljišta u poljoprivredno zemljište. Moraju se uključiti svi oblici prenamjena zemljišta koji dovode do emisija ili uklanjanja. Neizravna prenamjena zemljišta odnosi se na one prenamjene zemljišta koje nastaju kao posljedica prenamjena zemljišta na nekom drugom mjestu. Iako emisije stakleničkih plinova nastaju i od neizravne prenamjene zemljišta, metode i zahtjevi u pogledu podataka za izračun tih emisija još se nisu u potpunosti razradili. Stoga nije uključena procjena emisija koje proizlaze iz neizravne prenamjene zemljišta.

Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova koji proizlaze iz izravne prenamjene zemljišta procjenjuju se s obzirom na sve ulazne tokove u životnom ciklusu proizvoda koji potječe s tog zemljišta i uključuju se u procjenu emisija stakleničkih plinova. Emisije koje potječu od proizvoda procjenjuju se na osnovi zadanih vrijednosti prenamjene zemljišta navedenih u Prilogu C dokumenta PAS 2050:2011, osim ako su dostupni bolji podaci. Kad je riječ o zemljama i prenamjenama zemljišta koje nisu uključene u taj prilog, emisije koje potječu od proizvoda procjenjuju se primjenom uključenih emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju kao posljedica izravne prenamjene zemljišta u skladu s relevantnim odjeljcima IPCC-a (2006.). Procjena učinka prenamjene zemljišta uključuje sve izravne prenamjene zemljišta do kojih je došlo najviše 20 godina ili jedno razdoblje berbe prije izvršavanja procjene (ovisno o tome što je dulje). Ukupne emisije i uklanjanja stakleničkih plinova koji proizlaze iz izravne prenamjene zemljišta tijekom tog razdoblja uključuju se u kvantifikaciju emisija stakleničkih plinova proizvoda koji potječu s tog zemljišta na osnovi jednakog dodjeljivanja svakoj godini u tom razdoblju ( 155 ).

Sljedeća hijerarhija primjenjuje se pri određivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova proizašlih iz prenamjene zemljišta do koje je došlo najviše 20 godina ili jedno razdoblje berbe prije izvršavanja procjene (ovisno o tome što je dulje):

Saznanja o prethodnoj uporabi zemljišta mogu se dokazati pomoću više izvora informacija, kao što su satelitske snimke i topografski podaci. Ako evidencija nije dostupna, mogu se iskoristiti lokalna saznanja o prethodnoj uporabi zemljišta. Zemlje u kojima se usjev uzgaja mogu se odrediti pomoću statističkih podataka o uvozu i može se primijeniti granična vrijednost od najmanje 90 % mase uvoza. Izvješćuje se o izvorima podataka, lokaciji i vremenu prenamjene zemljišta povezane s ulaznim materijalima za proizvode].

Za poluproizvode (od kolijevke do vrata) dobivene iz zavičajnih šuma uvijek se u obliku metapodataka (u odjeljku „dodatne tehničke informacije” izvješća o OEF-u) izvješćuje: i. o njihovu udjelu ugljika (fizički udio i dodijeljeni udio) i ii. da se odgovarajuće emisije ugljika modeliraju pomoću elementarnih tokova „(prenamjene zemljišta)”.

Kad je riječ o zalihama ugljika u tlu: emisije ugljika iz tla uključuju se i modeliraju u ovoj potkategoriji (npr. emisije iz rižinih polja). Emisije ugljika iz tla dobivene iz nadzemnih ostataka (osim iz zavičajnih šuma) modeliraju se u potkategoriji 2., kao primjena ostataka nezavičajnih šuma ili slame. Apsorpcija ugljika u tlu (akumulacija), npr. s travnjaka ili zbog poboljšanog upravljanja zemljištem pomoću tehnika za obradu tla ili drugih mjera upravljanja poduzetih u vezi s poljoprivrednim zemljištem, isključuje se iz rezultata. Skladištenje ugljika u tlu može se uključiti u studiju OEF-a samo kao dodatne informacije o okolišu i ako se navede dokaz. Ako u zakonodavstvu postoje drukčiji zahtjevi za modeliranje za sektor, primjerice u Odluci EU-a o obračunu stakleničkih plinova iz 2013. ( 156 ), u kojoj se naznačuje obračun zaliha ugljika, modelira se u skladu s relevantnim zakonodavstvom i navodi pod dodatnim informacijama o okolišu.

4.4.11.    Kompenzacije

Pojam „kompenzacije” često se upotrebljava za upućivanje na aktivnosti ublažavanja emisija stakleničkih plinova koje provode treće strane, npr. regulirane programe koji su dio Kyotskog protokola (nekadašnji mehanizam čistog razvoja; zajednička provedba), nove mehanizme o kojima se raspravlja u kontekstu pregovora na temelju članka 6. Pariškog sporazuma o sustavima trgovanja emisijama ili dobrovoljne programe. Kompenzacije su smanjenja emisija stakleničkih plinova koja se upotrebljavaju za kompenziranje emisija stakleničkih plinova negdje drugdje, na primjer kako bi se ispunio dobrovoljni ili obavezni cilj ili kvota za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Kompenzacije se izračunavaju u odnosu na početno stanje koje predstavlja hipotetski scenarij za to kakve bi emisije bile kad ne bi bilo projekta ublažavanja kojim se stvaraju kompenzacije. Primjeri su kompenzacija za emisije ugljika pomoću mehanizma čistog razvoja, ugljični krediti i druge kompenzacije izvan sustava.

Kompenzacije se ne uključuju u procjenu učinka studije OEF-a, već se o njima izvješćuje zasebno kao o dodatnim informacijama o okolišu.

4.5.    Upravljanje multifunkcionalnim procesima

Ako proces ili pogon obavlja više funkcija, tj. pruža nekoliko dobara i/ili usluga („suproizvoda”), on je „multifunkcionalan”. U tim situacijama, ako suproizvodi nisu dio portfelja proizvoda, svi ulazni tokovi i emisije povezani s procesom dijele se između predmetnog/predmetnih proizvoda i drugih suproizvoda na temelju načela.

Sustavi koji uključuju multifunkcionalnost procesa modeliraju se u skladu s hijerarhijom odlučivanja u nastavku.

Posebni zahtjevi za dodjeljivanje u drugim odjeljcima ove metode uvijek imaju prednost nad onima dostupnima u ovom odjeljku (npr. odjeljci 4.4.2. o električnoj energiji, 4.4.3. o prijevozu, 4.4.10. o emisijama stakleničkih plinova ili 4.5.1. o aktivnostima u klaonicama).

Hijerarhija odlučivanja

Formula kružnog otiska (vidjeti odjeljak 4.4.8.1.) pruža pristup koji se primjenjuje za procjenu ukupnih emisija koje proizlaze iz određenog procesa koji uključuje recikliranje i/ili energetsku oporabu. Nadalje, one se povezuju s tokovima otpada nastalima unutar granice sustava.

4.5.1.    Dodjeljivanje u stočarstvu

U ovom odjeljku navode se upute o tome kako razmotriti posebna pitanja povezana s modeliranjem poljoprivrednog gospodarstva, klaonice i prerade životinjskih otpadaka za stoku, svinje, ovce i koze. Točnije, daju se upute za:

4.5.1.1.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva

U modulu poljoprivrednog gospodarstva daljnja podjela primjenjuje se na procese koji se izravno dodjeljuju određenim izlaznim tokovima (npr. uporaba energije i emisije povezane s procesima mužnje). Ako se procesi ne mogu dalje podijeliti zbog nedostatka zasebnih podataka ili jer to tehnički nije moguće, opterećenje na početku lanca opskrbe, npr. proizvodnja hrane za životinje, dodjeljuje se izlaznim tokovima poljoprivrednog gospodarstva primjenom metode biofizičkog dodjeljivanja. Zadane vrijednosti koje se upotrebljavaju za dodjeljivanje navedene su u odjeljcima u nastavku za svaku vrstu životinje. Te zadane vrijednosti upotrebljavaju se u studijama OEF-a osim ako se prikupe podaci specifični za poduzeće. Promjena faktora dodjeljivanja dopuštena je samo ako se za modul poljoprivrednog gospodarstva prikupljaju i upotrebljavaju podaci specifični za poduzeće. Ako se za modul poljoprivrednog gospodarstva upotrebljavaju sekundarni podaci, nije dopuštena promjena faktora dodjeljivanja.

4.5.1.2.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva za stoku

Primjenjuje se metoda dodjeljivanja Međunarodne mljekarske federacije (IDF) (2015.) između mlijeka, krava izdvojenih za klanje i viška teladi. Uginule životinje i svi proizvodi od njih smatraju se otpadom i primjenjuje se formula kružnog otiska. Međutim, u tom se slučaju jamči sljedivost proizvoda od uginulih životinja kako bi se omogućilo da se taj aspekt uzme u obzir u studijama OEF-a.

Stajski gnoj koji se izvozi na drugo poljoprivredno gospodarstvo smatra se jednim od sljedećeg:

Faktor dodjeljivanja (AF) za mlijeko izračunava se sljedećom jednadžbom:

Pri čemu je Mmeat živa masa svih prodanih životinja godišnje, uključujući mlade bikove i zrele životinje izdvojene za klanje, a Mmilk je masa prodanog mlijeka s korekcijom masti i bjelančevina (FPCM) godišnje (korekcija na 4 % masti i 3,3 % bjelančevina). Konstanta od 6,04 opisuje uzročni odnos između udjela energije u hrani za životinje u odnosu na mlijeko i živu masu uzgojenih životinja. Konstanta je određena na temelju studije u kojoj su prikupljeni podaci s 536 mljekarskih gospodarstava u SAD-u ( 159 ) (Thoma i dr., 2013.). Iako se temelji na američkim gospodarstvima, Međunarodna mljekarska federacija smatra da je taj pristup primjenjiv na europske sustave poljoprivredne proizvodnje.

FPCM (korekcija na 4 % masti i 3,3 % bjelančevina) izračunava se pomoću sljedeće formule:

Ako se upotrijebi zadana vrijednost od 0,02 kgmeat/kgmilk za omjer žive mase životinja i proizvedenog mlijeka iz jednadžbe 9., jednadžbom se dobivaju zadani faktori dodjeljivanja od 12 % za živu masu životinja i 88 % za mlijeko (tablica 10.). Te vrijednosti upotrebljavaju se kao zadane vrijednosti za dodjeljivanje opterećenja na početku lanca opskrbe mlijeku i živoj masi životinja za stoku ako se upotrebljavaju sekundarni skupovi podataka. Ako se za fazu poljoprivredne proizvodnje prikupljaju podaci specifični za poduzeće, faktori dodjeljivanja mijenjaju se pomoću jednadžbi navedenih u ovom odjeljku.

4.5.1.3.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva za ovce i koze

Za dodjeljivanje opterećenja na početku lanca opskrbe različitim suproizvodima za ovce i koze primjenjuje se biofizički pristup. Smjernice IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova (IPCC, 2006.) sadržavaju model za izračun energetskih zahtjeva koji se upotrebljava za ovce i, posredno, za koze. Taj se model primjenjuje ovdje.

Uginule životinje i svi proizvodi od njih smatraju se otpadom i primjenjuje se formula kružnog otiska (CFF, odjeljak 4.4.8.1.). Međutim, u tom se slučaju dopušta praćenje proizvoda od uginulih životinja kako bi se taj aspekt mogao uzeti u obzir u studijama OEF-a.

Obavezna je uporaba zadanih faktora dodjeljivanja uključenih u ovaj dokument kad god se sekundarni skupovi podataka upotrebljavaju za fazu poljoprivredne proizvodnje životnog ciklusa za ovce i koze. Ako se za tu fazu životnog ciklusa upotrebljavaju podaci specifični za poduzeće, faktori dodjeljivanja izračunavaju se iz podataka specifičnih za poduzeće pomoću navedenih jednadžbi.

Faktori dodjeljivanja izračunavaju se na sljedeći način ( 160 ):

Kako bi se izračunale energija za vunu (NEwool), mlijeko (NEl) i meso (NEg) pomoću podataka specifičnih za poduzeće, upotrebljavaju se jednadžbe uključene u IPCC (2006.) i navedene u nastavku. Ako se umjesto toga upotrebljavaju sekundarni podaci, primjenjuju se zadane vrijednosti za faktore dodjeljivanja navedene u ovom dokumentu.

Energija za vunu, NEwool

NEwool

=

neto energija potrebna za proizvodnju vune, MJ/dan-1

EVwool

=

energetska vrijednost svakog proizvedenog kg vune (izmjereno nakon sušenja, ali prije čišćenja), MJ/kg-1. Za tu procjenu upotrebljava se zadana vrijednost od 157 MJ/kg-1 (NRC, 2007.) ( 161 ).

Productionwool = g

=

odišnja proizvodnja vune po ovci, kg/god.-1.

Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEwool i povezane potrebne neto energije navedene su u tablici 11.

Energija za mlijeko, NEl

NEl = Milk. EVmilk [jednadžba 14.]

NEl

=

neto energija za laktaciju, MJ/dan-1

Milk

=

količina proizvedenog mlijeka, kg mlijeka dnevno-1

EVmilk

=

neto energija potrebna za proizvodnju 1 kg mlijeka. Upotrebljava se zadana vrijednost od 4,6 MJ/kg (AFRC, 1993.), što odgovara masenom udjelu mliječne masti od 7 %.

Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEl i povezane potrebne neto energije navedene su u tablici 12.

Energija za meso, NEg

NEg

=

neto energija potrebna za rast, MJ/dan-1

WGlamb

=

povećanje mase (BWf – BWi), kg/god.-1

BWi

=

živa tjelesna masa pri odbijanju od mlijeka, kg

BWf

=

živa tjelesna masa u prvoj godini ili pri klanju (živa masa) ako je životinja zaklana prije prve godine, kg

a, b

=

konstante kako je opisano u tablici 13.

Valja napomenuti da će se janjad odbijati od mlijeka nekoliko tjedana, tijekom kojih se ishrana mlijekom nadopunjuje ispašom na pašnjacima ili davanjem hrane za životinje. Kao vrijeme odbijanja od mlijeka trebalo bi uzeti vrijeme u kojem janjad ovisi o mlijeku za polovinu svoje opskrbe energijom. Jednadžba NEg za ovce uključuje dvije empirijske konstante („a” i „b”) koje se razlikuju po vrsti/kategoriji životinja (tablica 13.).

Ako se za fazu poljoprivredne proizvodnje upotrebljavaju podaci specifični za poduzeće, faktori dodjeljivanja ponovno se izračunavaju. U tom slučaju parametri „a” i „b” izračunavaju se kao ponderirani prosjek ako je prisutno više kategorija životinja.

Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEg navedene su u tablici 14.

Zadani faktori dodjeljivanja koje je potrebno upotrijebiti u studijama OEF-a za ovce i koze navedeni su u tablici 14. zajedno s izračunima. Iste jednadžbe ( 162 ) i zadane vrijednosti koje se upotrebljavaju za izračun energetskih potreba ovaca upotrebljavaju se za izračun energetskih potreba koza nakon primjene faktora korekcije.

Masa ovaca: 64,8 kg, prosjek mužjaka i ženki ovaca za različite regije u svijetu, podaci iz Dodatka 5., GHG emissions and fossil energy demand from small ruminant supply chains (Emisije stakleničkih plinova i potražnja za fosilnom energijom iz lanaca opskrbe malih preživača), FAO (2016.b).

Masa koza: 57,05 kg, prosjek mužjaka i ženki koza za različite regije u svijetu, podaci iz Dodatka 5., GHG emissions and fossil energy demand from small ruminant supply chains (Emisije stakleničkih plinova i potražnja za fosilnom energijom iz lanaca opskrbe malih preživača), FAO (2016.b).

Neto energetske potrebe, koze = [(57,05) / (64,8)]0,75 • neto energetske potrebe, ovce [jednadžba 17.]

4.5.1.4.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva za svinje

Dodjeljivanje u fazi poljoprivredne proizvodnje između prasadi i krmača vrši se primjenom gospodarskog dodjeljivanja. Zadani faktori dodjeljivanja koje je potrebno upotrijebiti navedeni su u tablici 16.

4.5.1.5.    Dodjeljivanje unutar klaonice

U klaonici i procesima prerade životinjskih otpadaka proizvodi se više izlaznih tokova koji odlaze u lanac hrane i hrane za životinje ili druge lance vrijednosti kao što su lanci kožne industrije, kemikalija ili energetske oporabe.

U fazi modula klaonice i prerade životinjskih otpadaka daljnja podjela upotrebljava se za one tokove procesa koji su izravno pripisivi određenim izlaznim tokovima. Ako nije moguće dalje podijeliti procese, preostali tokovi (npr. isključujući one koji su već dodijeljeni mlijeku za sustave proizvodnje mlijeka ili vuni za sustave proizvodnje vune) dodjeljuju se izlaznim tokovima klaonica i prerade životinjskih otpadaka pomoću gospodarskog dodjeljivanja. Zadani faktori dodjeljivanja navedeni su u sljedećim odjeljcima za stoku, svinje i male preživače (ovce, koze). Te zadane vrijednosti upotrebljavaju se u studijama OEF-a. Nije dopuštena promjena faktora dodjeljivanja.

4.5.1.6.    Dodjeljivanje unutar klaonice za stoku

U klaonici se utvrđuju faktori dodjeljivanja za pet kategorija proizvoda opisanih u

tablici 17. Ako se prednost daje faktorima dodjeljivanja koji se upotrebljavaju za daljnju podjelu učinka trupla među različitim rasjecima, oni se definiraju i obrazlažu u studiji OEF-a.

Nusproizvodi koji potječu iz klaonica i prerade životinjskih otpadaka razvrstavaju se u tri kategorije.

Opterećenja na početku lanca opskrbe za izlazne tokove klaonica i prerade životinjskih otpadaka dodjeljuju se kako slijedi.

Materijali za uporabu u prehrambenoj industriji: proizvod kojem se dodjeljuju opterećenja na početku lanca opskrbe.

Materijal kategorije 1.: opterećenja na početku lanca opskrbe standardno se ne dopuštaju jer se smatra životinjskim nusproizvodom koji se tretira kao otpad prema formuli kružnog otiska.

Materijal kategorije 2.: opterećenja na početku lanca opskrbe standardno se ne dopuštaju jer se smatra životinjskim nusproizvodom koji se tretira kao otpad prema formuli kružnog otiska.

Materijal kategorije 3. ima istu sudbinu kao materijal kategorije 1. i kategorije 2. (za mast – spaljivanje, ili kost i meso – jelo) i nema gospodarsku vrijednost na vratima klaonice: opterećenja na početku lanca opskrbe standardno se ne dodjeljuju jer se tretira kao otpad prema formuli kružnog otiska.

Kože krupnih i sitnih životinja kategorije 3. (osim ako su razvrstane kao otpad i/ili se slijedi isti način kao za kategoriju 1. i kategoriju 2.): proizvod kojem se dodjeljuju opterećenja na početku lanca opskrbe.

Materijal kategorije 3. koji nije uključen u prethodne kategorije: proizvod kojem se dodjeljuju opterećenja na početku lanca opskrbe.

U studijama OEF-a upotrebljavaju se zadane vrijednosti iz

tablice 17.. Nije dopuštena promjena faktora dodjeljivanja.

Omjer dodjeljivanja upotrebljava se za izračun učinka jedinice proizvoda na okoliš pomoću sljedeće jednadžbe:

Elw * ARii = El[jednadžba 18.]

Pri čemu, EIi je učinak na okoliš po jedinici mase proizvoda i, (i = izlazni tok klaonice naveden u tablici 17.), EIw je učinak na okoliš cijele životinje podijeljen sa živom masom životinje, a ARi je omjer dodjeljivanja za proizvod i (izračunano kao gospodarska vrijednost i podijeljena s masenim udjelom i).

EIw uključuje ulazne tokove na početku lanca opskrbe, učinke klaonica koji ne proizlaze ni iz jednog određenog proizvoda i učinak od upravljanja klaoničkim otpadom (materijal i otpad kategorije 1. i 2. iz

tablice 17.). Zadane vrijednosti za ARi kako su prikazane u

tablici 17. upotrebljavaju se u studijama ekološkog otiska za prikazivanje prosječne situacije u Europi.

4.5.1.7    Dodjeljivanje unutar klaonice za svinje

Zadane vrijednosti iz tablice 18. upotrebljavaju se u studijama OEF-a u kojima se vrši dodjeljivanje unutar klaonice za svinje. Nije dopuštena promjena faktora dodjeljivanja na temelju podataka specifičnih za poduzeće.

4.5.1.8.    Dodjeljivanje unutar klaonice za ovce i koze

Zadane vrijednosti iz tablice 19. upotrebljavaju se u studijama OEF-a u kojima se vrši dodjeljivanje unutar klaonice za ovce i koze. Nisu dopuštene promjene faktora dodjeljivanja na temelju podataka specifičnih za poduzeće. Isti faktori dodjeljivanja koji se upotrebljavaju za ovce upotrebljavaju se i za koze.

4.6.    Zahtjevi za prikupljanje podataka i zahtjevi za kvalitetu

4.6.1.    Podaci specifični za poduzeće

U ovom odjeljku opisuju se podaci LCI-ja specifični za poduzeće koji se izravno mjere ili prikupljaju u određenom pogonu ili skupini pogona i koji su reprezentativni za jednu ili više aktivnosti ili procesa unutar granice sustava.

Ti podaci uključuju sve poznate ulazne i izlazne tokove procesa. Primjeri ulaznih tokova: uporaba energije, voda, zemljište, materijali itd. Primjeri izlaznih tokova: proizvodi, suproizvodi, emisije i nastali otpad. Emisije se dijele u tri segmenta (emisije u zrak, vodu i tlo).

Postoji nekoliko načina za prikupljanje podataka specifičnih za poduzeće koji se odnose na emisije, na primjer mogu se temeljiti na izravnim mjerenjima ili izračunati pomoću podataka o aktivnosti specifičnih za poduzeće i povezanih emisijskih faktora (npr. litra potrošnje goriva i emisijski faktori za izgaranje u vozilu ili kotlu). Kad god je sektor obuhvaćenih proizvoda obuhvaćen pravilima praćenja sustava EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS), korisnik metode mjerenja OEF-a trebao bi slijediti zahtjeve za kvantifikaciju kako su navedeni u Uredbi (EU) 2018/2066 za procese i stakleničke plinove obuhvaćene njome. Za hvatanje i skladištenje ugljika prednost imaju zahtjevi iz ovog Priloga. Podaci se možda trebaju staviti u razmjer, agregirati ili podvrgnuti drugim matematičkim operacijama kako bi se uskladili s izvještajnom jedinicom.

Uobičajeni konkretni izvori podataka specifičnih za poduzeće su:

Svi novi skupovi podataka koji se izrade pri provedbi studije OEF-a moraju biti usklađeni s ekološkim otiskom.

Svi podaci specifični za poduzeće modeliraju se u skupove podataka specifičnih za poduzeće.

4.6.2.    Sekundarni podaci

Sekundarni podaci odnose se na podatke koji se ne temelje na izravnim mjerenjima ili na izračunu odgovarajućih procesa unutar granice sustava. Sekundarni podaci su specifični za sektor koji se razmatra u studiji OEF-a ili su višesektorski. Primjeri sekundarnih podataka uključuju:

Svi sekundarni podaci modeliraju se u sekundarne skupove podataka koji ispunjavaju zahtjeve u pogledu hijerarhije podataka iz odjeljka 4.6.3. i zahtjeve u pogledu kvalitete utvrđene u odjeljku 4.6.5. Izvori tih podataka jasno se dokumentiraju i o njima se izvješćuje u izvješću o OEF-u.

4.6.3.    Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti

Kad su dostupni, u studijama OEF-a upotrebljavaju se sekundarni skupovi podataka koji su usklađeni s ekološkim otiskom. Za pripremu sekundarnih skupova podataka usklađenih s ekološkim otiskom mora se slijediti Vodič za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom ( 163 ). Ako sekundarni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ne postoji ili se ne može pripremiti, skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti odabiru se u skladu sa sljedećim pravilima navedenima hijerarhijskim redoslijedom:

4.6.4.    Razgraničenje

Izbjegava se svako razgraničenje, osim na temelju sljedećih pravila.

Procesi i elementarni tokovi mogu se isključiti do 3,0 % (kumulativno) na temelju tokova materijala i energije i razine ekološkog značaja (jedna sveobuhvatna ocjena). Procesi koji podliježu razgraničenju jasno se navode i obrazlažu u izvješću o OEF-u, pogotovo s obzirom na važnost primijenjenog razgraničenja za okoliš.

To razgraničenje treba se razmotriti uz razgraničenje koje je već uključeno u sekundarne skupove podataka. To pravilo vrijedi i za poluproizvode i za konačne proizvode.

Procesi koji zajedno (kumulativno) čine manje od 3,0 % toka materijala i energije, kao i učinak na okoliš za svaku kategoriju učinka, mogu se isključiti iz studije OEF-a.

Preporučuje se studija probira za utvrđivanje procesa koji mogu biti podložni razgraničenju.

4.6.5.    Zahtjevi za kvalitetu podataka

U ovom se odjeljku opisuje način procjene kvalitete podataka u skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom. Zahtjevi za kvalitetu podataka navedeni su u tablici 20.

Nakon što se odaberu procesi i proizvodi koji predstavljaju analizirani sustav i nakon što se izrade njihovi LCI-ji, kriterijem potpunosti procjenjuje se opseg u kojem LCI obuhvaća sve emisije i resurse procesa i proizvoda koji su potrebni za izračun svih kategorija učinka ekološkog otiska. Ispunjavanje kriterija potpunosti i potpuna usklađenost s metodom mjerenja OEF-preduvjeti su za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom. Stoga se ta dva kriterija ne ocjenjuju kvalitativno. U Vodiču za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom objašnjava se kako se o njima izvješćuje u skupu podataka ( 165 ).

Svaki kriterij kvalitete podataka koji treba bodovati (TeR, GeR, TiR and P) ocjenjuje se u skladu s pet razina navedenih u tablici 21.

4.6.5.1.    Formula za izračun DQR-a

U kontekstu ekološkog otiska izračunava se i izvješćuje o kvaliteti podataka svakog novog skupa podataka usklađenog s ekološkim otiskom i cjelokupne studije OEF-a. Izračun DQR-a temelji se na četiri kriterija kvalitete podataka:

pri čemu je TeR tehnološka reprezentativnost, GeR geografska reprezentativnost, TiR vremenska reprezentativnost, a P preciznost.

Reprezentativnost (tehnološka, geografska i vremenska) karakterizira stupanj u kojem odabrani procesi i proizvodi opisuju analizirani sustav, a preciznost ukazuje na način na koji se podaci dobivaju i povezanu razinu nesigurnosti.

Prema ocjeni kvalitete podataka (DQR) može se dobiti pet razina kvalitete (od izvrsne do loše), koje su sažete u Tablici 22.

Formula za izračun DQR-a primjenjiva je na:

studiju OEF-a (postupak opisan u odjeljku 4.6.5.8.).

4.6.5.2.    DQR za skupove podataka specifičnih za poduzeće

Pri izradi skupa podataka specifičnih za poduzeće zasebno se procjenjuje kvaliteta podataka za i. podatke o aktivnosti specifične za poduzeće i ii. izravne elementarne tokove specifične za poduzeće (tj. podatke o emisijama). DQR za potprocese povezane s podacima o aktivnosti (vidjeti sliku 9.) procjenjuje se putem zahtjeva navedenih u matrici potrebnih podataka (odjeljak 4.6.5.4.).

Slika 9.

Grafički prikaz skupa podataka specifičnih za poduzeće

Skup podataka specifičnih za poduzeće djelomično je raščlanjen: procjenjuje se DQR podataka o aktivnosti i izravnih elementarnih tokova. DQR potprocesa procjenjuje se putem matrice potrebnih podataka.

DQR novoizrađenog skupa podataka izračunava se kako slijedi:

4.6.5.3.    DQR za sekundarne skupove podataka korištene u studijama OEF-a

U ovom se odjeljku opisuje postupak izračuna DQR-a sekundarnih skupova podataka korištenih u studiji OEF-a. To uključuje ponovni izračun DQR-a sekundarnog skupa podataka usklađenog s ekološkim otiskom (koji izračunava pružatelj podataka) ako se upotrebljava u modeliranju najrelevantnijih procesa (vidjeti odjeljak 4.6.5.4.) kako bi se korisniku metode mjerenja OEF-a omogućilo da procijeni kriterije DQR-a specifične za kontekst (tj. TeR, TiR i GeR najrelevantnijih procesa). Kriteriji TeR, TiR i GeR ponovno se procjenjuju na temelju tablice 24. Nije dopuštena izmjena kriterija. Ukupan DQR za skup podataka ponovno se izračunava pomoću jednadžbe 19.

4.6.5.4.    Matrica potrebnih podataka (DNM)

DNM se upotrebljava za procjenu zahtjeva u pogledu podataka za sve procese koji su potrebni za modeliranje proizvoda u opsegu studije (vidjeti

tablicu 25.). U njemu se navodi za koje se procese moraju ili mogu upotrebljavati podaci specifični za poduzeće ili sekundarni podaci, ovisno o tome koliki je utjecaj poduzeća na proces. U DNM-u postoje sljedeće tri situacije, koje su objašnjene u nastavku.

Korisnik metode mjerenja OEF-a mora učiniti sljedeće:

Valja napomenuti da se za svaki sekundarni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom može upotrijebiti skup podataka usklađen s ILCD-EL-om. To može pridonijeti najviše 10 % jedne sveobuhvatne ocjene obuhvaćenog proizvoda (vidjeti odjeljak 4.6.3.). Za te skupove podataka DQR se ne izračunava ponovno.

4.6.5.5.    Situacija 1. iz DNM-a

Za sve procese koje izvršava poduzeće i u kojima poduzeće koje provodi studiju OEF-a upotrebljava podatke specifične za poduzeće DQR za novoizrađeni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ocjenjuje se kako je opisano u odjeljku 4.6.5.2.

4.6.5.6.    Situacija 2. iz DNM-a

Ako se proces odvija unutar situacije 2. (tj. poduzeće koje provodi studiju OEF-a ne izvršava proces, ali ima pristup podacima specifičnima za poduzeće), moguće su dvije opcije:

Situacija 2./opcija 1.

Za sve procese koje ne izvršava poduzeće i u kojima poduzeće koje provodi studiju OEF-a upotrebljava podatke specifične za poduzeće DQR za novoizrađeni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ocjenjuje se kako je opisano u odjeljku 4.6.5.2.

Situacija 2./opcija 2.

Raščlanjeni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom upotrebljava se za procese iz situacije 2./opcije 2. Poduzeće koje provodi studiju OEF-a:

Mogu se upotrijebiti vrijednosti R1 specifične za poduzeće. Korisnik metode mjerenja OEF-a ponovno izračunava kriterije DQR-a za procese iz situacije 2./opcije 2. Prilagođava DQR kontekstu ponovnom ocjenom parametara TeR i TiR pomoću tablice 24. Kriterij GeR smanjuje se za 30 %, a za kriterij P zadržava se ista izvorna vrijednost.

4.6.5.7.    Situacija 3. iz DNM-a

Ako se proces odvija unutar situacije 3. (tj. poduzeće koje provodi studiju OEF-a ne izvršava proces i to poduzeće nema pristup podacima specifičnima za poduzeće), poduzeće koje provodi studiju OEF-a upotrebljava sekundarne skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom.

Kad je riječ o najrelevantnijem procesu, korisnik metode mjerenja OEF-a slijedi postupak opisan u odjeljku 7.3. i prilagođava kriterije DQR-a kontekstu ponovnom ocjenom parametara TeR, TiR i GeR pomoću tablice 24. Za parametar P zadržava se izvorna vrijednost.

Za procese koji nisu najrelevantniji poduzeće koje provodi studiju OEF-a slijedi postupak opisan u odjeljku 7.3. i uzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

4.6.5.8.    DQR studije OEF-a

Kako bi izračunao DQR za studiju OEF-a, korisnik metode mjerenja OEF-a zasebno izračunava TeR, TiR, GeR i P. Oni se izračunavaju kao ponderirani prosjek DQR-a za sve najrelevantnije procese, na temelju njihova relativnog ekološkog doprinosa jednoj sveobuhvatnoj ocjeni, pomoću jednadžbe 20.

5.    Procjena učinka ekološkog otiska

Nakon sastavljanja LCI-ja izvršava se procjena učinka ekološkog otiska ( 168 ) kako bi se izračunala okolišna učinkovitost proizvoda pomoću svih kategorija i modela učinka ekološkog otiska. Procjena učinka ekološkog otiska uključuje četiri koraka: klasifikaciju, karakterizaciju, normalizaciju i ponderiranje. Rezultati studije OEF-a izračunavaju se i o njima se izvješćuje u izvješću o OEF-u u obliku karakteriziranih, normaliziranih i ponderiranih rezultata za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska i jedne sveobuhvatne ocjene na temelju faktora ponderiranja navedenih u odjeljku 6.5.2.2. Izvješćuje se o rezultatima za i. ukupan životni ciklus i ii. ukupan životni ciklus bez faze uporabe.

5.1.    Klasifikacija i karakterizacija

5.1.1.    Klasifikacija

Klasifikacija iziskuje dodjeljivanje ulaznih i izlaznih tokova materijala/energije koji su uključeni u LCI relevantnoj kategoriji učinka ekološkog otiska. Na primjer, u fazi klasifikacije svi ulazni/izlazni tokovi koji dovode do emisija stakleničkih plinova dodjeljuju se kategoriji klimatskih promjena. Slično tomu, oni koji dovode do emisija tvari koje oštećuju ozonski sloj dodjeljuju se kategoriji oštećenja ozonskog omotača. U nekim slučajevima ulazni ili izlazni tok može doprinijeti većem broju kategorija učinka ekološkog otiska (na primjer, klorofluorougljici (CFC-i) doprinose i klimatskim promjenama i oštećenju ozonskog omotača).

Važno je izraziti podatke u smislu sastavnih tvari za koje su dostupni faktori karakterizacije (vidjeti sljedeći odjeljak). Na primjer, podaci za složeno NPK gnojivo raščlanjuju se i klasificiraju na temelju udjela dušika, fosfora i kalija jer će svaki sastavni element doprinositi različitim kategorijama učinka ekološkog otiska. U praksi se veliki dio podataka LCI-ja može izvesti iz postojećih javnih ili komercijalnih baza podataka LCI-ja u kojima je klasifikacija već provedena. U takvim slučajevima mora se osigurati, npr. pružatelj to mora učiniti, da klasifikacija i povezani putovi procjene učinka ekološkog otiska odgovaraju zahtjevima metode mjerenja OEF-a.

Svi ulazni i izlazni tokovi uključeni u inventar dok se sastavlja LCI dodjeljuju se kategorijama učinka ekološkog otiska kojima doprinose pomoću klasifikacijskih podataka koje stavlja na raspolaganje Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije ( 169 ).

U okviru klasifikacije LCI-ja podaci bi se trebali izraziti, u mjeri u kojoj je to moguće, u obliku sastavnih tvari za koje su dostupni faktori karakterizacije.

5.1.2.    Karakterizacija

Karakterizacija se odnosi na izračun opsega doprinosa svakog klasificiranog ulaznog i izlaznog toka odgovarajućim kategorijama učinka ekološkog otiska i agregiranje doprinosa unutar svake kategorije. To se izvršava množenjem vrijednosti u LCI-ju relevantnim faktorom karakterizacije za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska.

Faktori karakterizacije specifični su za tvari ili resurse. Predstavljaju intenzitet učinka tvari u odnosu na zajedničku referentnu tvar za kategoriju učinka ekološkog otiska (pokazatelj kategorije učinka). Na primjer, pri izračunu učinaka klimatskih promjena sve emisije stakleničkih plinova koje su uključene u LCI ponderiraju se s obzirom na njihov intenzitet učinka u odnosu na ugljikov dioksid, koji je referentna tvar za tu kategoriju. To omogućuje da se potencijali i izraz učinka agregiraju u pogledu jedne ekvivalentne tvari (u ovom slučaju ekvivalenti CO2) za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska.

Svim klasificiranim ulaznim i izlaznim tokovima u svakoj kategoriji učinka ekološkog otiska dodjeljuju se faktori karakterizacije koji predstavljaju doprinos po jedinici ulaznog ili izlaznog toka kategoriji pomoću navedenih faktora karakterizacije ( 170 ). Potom se izračunavaju rezultati procjene učinka ekološkog otiska za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska množenjem količine svakog ulaznog/izlaznog toka njegovim faktorom karakterizacije i zbrajanjem doprinosa svih ulaznih/izlaznih tokova unutar svake kategorije kako bi se dobila jedna mjera izražena u odgovarajućim referentnim jedinicama.

5.2.    Normalizacija i ponderiranje

Nakon koraka klasifikacije i karakterizacije procjena učinka ekološkog otiska nadopunjuje se normalizacijom i ponderiranjem.

5.2.1.    Normalizacija rezultata procjene učinka ekološkog otiska

Normalizacija je korak u kojem se rezultati LCIA-a dijele faktorima normalizacije kako bi se izračunao i usporedio opseg njihovih doprinosa kategorijama učinka ekološkog otiska u odnosu na referentnu jedinicu. Kao rezultat dobivaju se normalizirani rezultati bez dimenzija. Oni odražavaju opterećenja koja se pripisuju proizvodu u odnosu na referentnu jedinicu. Unutar metode mjerenja OEF-a faktori normalizacije izražavaju se po stanovniku na temelju globalne vrijednosti ( 171 ).

Međutim, normalizirani rezultati ekološkog otiska ne upućuju na težinu ni relevantnost odgovarajućih učinaka.

U studijama OEF-a normalizirani rezultati se ne agregiraju jer se time implicitno primjenjuje ponderiranje. O karakteriziranim rezultatima izvješćuje se uz normalizirane rezultate.

5.2.2.    Ponderiranje rezultata procjene učinka ekološkog otiska

Ponderiranje je obavezan korak u studijama OEF-a i podržava tumačenje i priopćavanje rezultata analize. U tom koraku normalizirani rezultati množe se skupom faktora ponderiranja (u %) koji odražavaju relativnu važnost razmatranih kategorija učinka životnog ciklusa. Ponderirani rezultati različitih kategorija učinka zatim se mogu usporediti kako bi se procijenila njihova relativna važnost. Mogu se i agregirati među kategorijama učinka životnog ciklusa kako bi se dobila jedna sveobuhvatna ocjena izražena bodovima.

O postupku na kojem se temelji razvoj faktora ponderiranja ekološkog otiska izvješćuju Sala i dr., 2018. Faktori ponderiranja ( 172 ) koji se upotrebljavaju u studijama OEF-a nalaze se na internetu ( 173 ) ( 174 ).

O rezultatima procjene učinka ekološkog otiska prije ponderiranja (tj. karakterizirani i normalizirani rezultati) izvješćuje se uz ponderirane rezultate u izvješću o OEF-u.

6.    Tumačenje rezultata ekološkog otiska organizacije

6.1.    Uvod

Tumačenje rezultata studije OEF-a ima dvije svrhe:

Da bi se ti ciljevi ispunili, faza tumačenja mora uključivati korake navedene u ovom odjeljku.

6.2.    Procjena solidnosti modela ekološkog otiska organizacije

Procjenom solidnosti modela OEF-a procjenjuje se opseg u kojem metodološki odabiri kao što su granica sustava, izvori podataka i odabiri u pogledu dodjeljivanja utječu na analitičke ishode.

Alati koje bi trebalo upotrebljavati za procjenu solidnosti modela OEF-a uključuju sljedeće:

Svi problemi koji se istaknu u toj procjeni mogu se upotrijebiti za pružanje redovitih poboljšanja studije OEF-a.

6.3.    Utvrđivanje kritičnih točaka: najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi

Nakon što korisnik metode mjerenja OEF-a osigura da je model OEF-a solidan i usklađen sa svim aspektima definiranima u fazama definiranja cilja i opsega, utvrđuju se glavni elementi koji doprinose rezultatima OEF-a. Taj se korak može nazivati i analiza „kritičnih točaka”. Korisnik metode mjerenja OEF-a utvrđuje i navodi u izvješću o OEF-u (zajedno s postotkom) najrelevantnije:

Postoji važna operativna razlika između najrelevantnijih kategorija učinka i faza životnog ciklusa, s jedne strane, i najrelevantnijih procesa i elementarnih tokova s druge strane. Konkretno, najrelevantnije kategorije učinka i faze životnog ciklusa mogu biti uglavnom relevantne u kontekstu priopćavanja rezultata studije OEF-a. Mogu služiti za naglašavanje onih područja zaštite okoliša na koje bi organizacija trebala usmjeriti pozornost.

Utvrđivanje najrelevantnijih procesa i elementarnih tokova važnije je za inženjere i projektante kako bi utvrdili radnje za poboljšanje cjelokupnog otiska, npr. zaobilaženjem ili izmjenom procesa, dodatnom optimizacijom procesa ili primjenom tehnologije protiv onečišćenja. To je posebno važno za interne studije kako bi se podrobnije proučilo kako poboljšati okolišnu učinkovitost proizvoda. Postupak koji treba slijediti za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka, faza životnog ciklusa, procesa i elementarnih tokova opisan je u sljedećim odjeljcima.

6.3.1.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka

Utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka temelji se na normaliziranim i ponderiranim rezultatima. Kao najrelevantnije kategorije učinka utvrđuju se sve one kategorije učinka čiji zajednički doprinos jednoj sveobuhvatnoj ocjeni iznosi najmanje 80 %. Započinje se od najvećih i ide prema najmanjim doprinosima.

Najmanje tri relevantne kategorije učinka utvrđuju se kao najrelevantnije. Korisnik metode mjerenja OEF-a može dodati kategorije učinka popisu najrelevantnijih, ali nijednu ne smije izbrisati.

6.3.2.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa

Najrelevantnije faze životnog ciklusa su one čiji zajednički doprinos bilo kojoj utvrđenoj najrelevantnijoj kategoriji učinka iznosi najmanje 80 %. Započinje se od najvećih i ide prema najmanjim doprinosima. Korisnik metode mjerenja OEF-a može dodati faze životnog ciklusa popisu najrelevantnijih, ali nijednu ne smije izbrisati. Razmatraju se barem one faze životnog ciklusa koje su opisane u odjeljku 4.2.

Ako faza uporabe čini više od 50 % ukupnog učinka najrelevantnije kategorije učinka, postupak se ponavlja tako da se izuzme faza uporabe. U tom slučaju popis najrelevantnijih faza životnog ciklusa uključuje one odabrane potonjim postupkom i fazu uporabe.

6.3.3.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih procesa

Svaka najrelevantnija kategorija učinka dalje se istražuje utvrđivanjem najrelevantnijih procesa koji se upotrebljavaju za modeliranje obuhvaćenog proizvoda. Najrelevantniji procesi su oni čiji zajednički doprinos bilo kojoj utvrđenoj najrelevantnijoj kategoriji učinka iznosi najmanje 80 %. Identični procesi ( 175 ) koji se odvijaju u različitim fazama životnog ciklusa (npr. prijevoz, uporaba energije) uzimaju se u obzir zasebno. Identični procesi koji se odvijaju unutar iste faze životnog ciklusa uzimaju se u obzir zajedno. O popisu najrelevantnijih procesa izvješćuje se u izvješću o OEF-u zajedno s odgovarajućom fazom životnog ciklusa (ili više faza životnog ciklusa ako je relevantno) i tablici 26.

O toj analizi izvješćuje se zasebno za svaku najrelevantniju kategoriju učinka. Korisnik metode mjerenja OEF-a može dodati procese popisu najrelevantnijih, ali nijednog ne smije izbrisati.

6.3.4.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih elementarnih tokova

Najrelevantniji elementarni tokovi definiraju se kao oni elementarni tokovi čiji zajednički doprinos ukupnom učinku svake najrelevantnije specifične kategorije učinka za svaki najrelevantniji proces iznosi najmanje 80 %, počevši od onih koji doprinose najviše do onih koji doprinose najmanje. O toj analizi izvješćuje se zasebno za svaku najrelevantniju kategoriju učinka.

Elementarni tokovi koji pripadaju sekundarnom sustavu najrelevantnijeg procesa mogu dominirati učinkom. Stoga, ako su dostupni raščlanjeni skupovi podataka, korisnik metode mjerenja OEF-a trebao bi utvrditi i najrelevantnije izravne elementarne tokove za svaki najrelevantniji proces.

Najrelevantniji izravni elementarni tokovi definiraju se kao oni izravni elementarni tokovi čiji zajednički doprinos ukupnom učinku izravnih elementarnih tokova procesa, za svaku najrelevantniju kategoriju učinka, iznosi najmanje 80 %. Analiza se ograničava na izravne emisije raščlanjenih skupova podataka razine –1. ( 176 ) To znači da se kumulativni doprinos od 80 % izračunava u odnosu na učinak koji uzrokuju samo izravne emisije, a ne u odnosu na ukupan učinak procesa.

Korisnik metode mjerenja OEF-a može dodati elementarne tokove popisu najrelevantnijih, ali nijednog ne smije izbrisati. O popisu najrelevantnijih elementarnih tokova (ili, ako je primjenjivo, izravnih elementarnih tokova) po najrelevantnijem procesu izvješćuje se u izvješću o OEF-u.

6.3.5.    Postupanje s negativnim brojevima

Pri utvrđivanju postotnog doprinosa učinka za bilo koji proces ili elementarni tok važno je da se upotrebljavaju apsolutne vrijednosti. To omogućuje da se utvrdi relevantnost svih kredita (npr. od recikliranja). Ako je riječ o procesima ili tokovima s negativnom ocjenom učinka, primjenjuje se sljedeći postupak:

Taj se postupak ne primjenjuje na utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa.

6.3.6.    Sažetak zahtjeva

U tablici 27. nalazi se sažetak zahtjeva za definiranje najrelevantnijih doprinosa.

6.3.7.    Primjer

U nastavku su navedeni fiktivni primjeri koji se ne temelje na rezultatima određene studije OEF-a.

Najrelevantnije kategorije učinka

Na temelju normaliziranih i ponderiranih rezultata najrelevantnije kategorije učinka su: klimatske promjene, čestice, uporaba vode, uporaba zemljišta i uporaba resursa (minerali i metali te fosilna goriva) za kumulativni doprinos od 84,3 % ukupnom učinku.

Najrelevantnije faze životnog ciklusa

Tri faze životnog ciklusa označene crvenom bojom bit će faze utvrđene kao „najrelevantnije” za klimatske promjene jer je njihov doprinos veći od 80 %. Poredak započinje od najvećeg doprinosa.

Taj se postupak ponavlja za sve odabrane najrelevantnije kategorije učinka ekološkog otiska.

Najrelevantniji procesi

Prema predloženom postupku procesi B, C, E i G odabiru se kao „najrelevantniji”.

Taj se postupak ponavlja za sve odabrane najrelevantnije kategorije učinka.

Postupanje s negativnim brojevima i identičnim procesima u različitim fazama životnog ciklusa

Tablica 31.

Primjer postupanja s negativnim brojevima i identičnim procesom u različitim fazama životnog ciklusa

6.4.    Zaključci i preporuke

Završni dio faze tumačenja ekološkog otiska uključuje:

OEF nadopunjuje druge procjene i instrumente kao što su procjene utjecaja na okoliš specifične za lokaciju ili procjene kemijskih rizika.

Trebalo bi utvrditi moguća poboljšanja, na primjer uporabu čišće tehnologije ili proizvodnih tehnika, izmjene dizajna proizvoda, primjenu sustava upravljanja okolišem (npr. sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) ili EN ISO 14001:2015) ili druge sustavne pristupe.

Zaključci, preporuke i ograničenja opisuju se u skladu s definiranim ciljevima i opsegom studije OEF-a. Zaključci bi trebali uključivati sažetak utvrđenih „kritičnih točaka” u lancu opskrbe i moguća poboljšanja povezana s intervencijama upravljanja.

7.    Izvješća o ekološkom otisku organizacije

7.1.    Uvod

Izvješće o OEF-u nadopunjava studiju OEF-a i služi kao relevantan, sveobuhvatan, dosljedan, točan i transparentan sažetak studije OEF-a. U njemu se navode najbolje informacije kako bi bilo što korisnije predviđenim sadašnjim i budućim korisnicima, a pritom se transparentno iznose ograničenja. Za učinkovito izvješćivanje o OEF-u potrebno je ispuniti nekoliko kriterija, postupovnih (kvaliteta izvješća) i sadržajnih (sadržaj izvješća). Predložak izvješća o OEF-u dostupan je u Prilogu IV. dijelu E. Taj predložak sadržava minimalne informacije o kojima se izvješćuje u izvješću o OEF-u.

Izvješće o OEF-u sastoji se barem od sljedećeg: sažetka, glavnog izvješća, agregiranog skupa podataka usklađenog s ekološkim otiskom i priloga. Povjerljive i zaštićene informacije mogu se dokumentirati u četvrtoj stavci, tj. u dodatnom povjerljivom izvješću. Prilažu se izvješća o preispitivanju.

7.1.1.    Sažetak

Sažetak mora moći biti samostalan, a da se ne ugroze rezultati i zaključci/preporuke (ako su uključeni). Mora ispunjavati iste kriterije za transparentnost, dosljednost itd. kao i detaljno izvješće. Sažetak bi, što je više moguće, trebalo pisati za čitatelje koji nisu stručnjaci.

7.1.2.    Agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom

Za svaki proizvod u opsegu studije OEF-a korisnik mora staviti na raspolaganje agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom.

Ako korisnik metode mjerenja OEF-a ili OEFSR-a objavi takav skup podataka usklađen s ekološkim otiskom, objavljuje se i izvješće o OEF-u na temelju kojeg je izrađen taj skup podataka.

7.1.3.    Glavno izvješće

Glavno izvješće ( 177 ) mora sadržavati barem sljedeće elemente:

7.1.4.    Izjava o validaciji

Vidjeti odjeljak 8.5.3.

7.1.5.    Prilozi

Prilozi služe za dokumentiranje pratećih elemenata glavnog izvješća koji su više tehničke prirode (npr. detaljni izračuni za procjenu kvalitete podataka, alternativni pristup za model sadržaja dušika u polju ako u opseg studije OEF-a ulazi poljoprivredno modeliranje, rezultati analize osjetljivosti, procjena solidnosti modela OEF-a, bibliografija).

7.1.6.    Povjerljivo izvješće

Povjerljivo izvješće nije obavezno. Ako se upotrebljava, mora sadržavati sve povjerljive ili zaštićene podatke (uključujući neobrađene podatke) i informacije te se ne smije staviti na raspolaganje trećim stranama. Povjerljivo izvješće stavlja se na raspolaganje radi postupka verifikacije i validacije studije OEF-a (vidjeti odjeljak 8.4.3.).

8.    Verifikacija i validacija studija OEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala

Ako se politikama o provedbi metode mjerenja OEF-a definiraju posebni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studija OEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala, onda ti zahtjevi u navedenim politikama imaju prednost.

8.1.    Definiranje opsega verifikacije

Verifikacija i validacija studije OEF-a obavezne su kad se god studija ili dio informacija iz nje upotrebljava za bilo koju vrstu vanjske komunikacije (tj. komunikaciju sa svakom zainteresiranom stranom osim naručitelja ili korisnika metode mjerenja OEF-a za studiju).

Verifikacija znači postupak ocjenjivanja sukladnosti koji provodi verifikator ili verifikatori ekološkog otiska radi provjere je li studija OEF-a provedena u skladu s Prilogom III.

Validacija znači potvrda verifikatora ekološkog otiska koji su proveli verifikaciju da su informacije i podaci u studiji OEF-a, izvješću o OEF-u i komunikacijskim kanalima koji su dostupni u vrijeme procesa validacije pouzdani, vjerodostojni i točni.

Verifikacija i validacija obuhvaćaju sljedeća tri područja:

Verifikacijom studije OEF-a osigurava se da je studija OEF-a provedena u skladu s Prilogom III. ili primjenjivim OEFSR-om.

Validacijom informacija u studiji OEF-a osigurava se sljedeće:

Verifikacijom i validacijom izvješća o OEF-u osigurava se sljedeće:

Napomena: povjerljive informacije moraju se validirati, ali mogu se izostaviti iz izvješća o OEF-u.

Validacijom tehničkog sadržaja komunikacijskog kanala osigurava se sljedeće:

8.2.    Postupak verifikacije

Postupak verifikacije obuhvaća sljedeće korake:

Ako verifikator dođe do određenih saznanja zbog kojih vjeruje da je došlo do prijevare ili neusklađenosti sa zakonima ili propisima, o tome odmah obavještava naručitelja studije.

8.3.    Verifikatori

Ovim se odjeljkom ne dovode u pitanje posebne odredbe zakonodavstva EU-a.

Verifikaciju/validaciju može provoditi jedan verifikator ili tim verifikatora. Neovisni verifikatori ne smiju pripadati organizaciji koja je provela studiju OEF-a.

Neovisnost verifikatora mora se zajamčiti u svim slučajevima, tj. oni moraju ispunjavati namjere iz zahtjevâ norme EN ISO/IEC 17020:2012 o verifikatorima treće strane i ne smije postojati sukob interesa za predmetne proizvode.

Moraju se ispuniti minimalni zahtjevi i ocjena za verifikatore kako je navedeno u nastavku. Ako verifikaciju/validaciju provodi jedan verifikator, mora zadovoljavati sve minimalne zahtjeve i ostvariti minimalnu ocjenu (vidjeti odjeljak 9.3.1.); ako verifikaciju/validaciju provodi tim, on u cjelini mora ispunjavati sve minimalne zahtjeve i ostvariti minimalnu ocjenu. Dokumenti kojima se dokazuju kvalifikacije verifikatora prilažu se izvješću o verifikaciji ili se stavljaju na raspolaganje elektroničkim putem.

Ako se uspostavi tim verifikatora, jedan od članova tog tima imenuje se glavnim verifikatorom.

8.3.1.    Minimalni zahtjevi za verifikatore

Ovim se odjeljkom ne dovode u pitanje posebne odredbe zakonodavstva EU-a.

Procjena kompetencija verifikatora ili tima verifikatora temelji se na sustavu ocjenjivanja u kojem se u obzir uzimaju: i. iskustvo u verifikaciji i validaciji, metodologija i praksa ekološkog otiska/LCA-a i iii. poznavanje relevantnih tehnologija, procesa ili drugih aktivnosti uključenih u proizvode/organizacije u opsegu studije. U tablici 32. prikazan je sustav ocjenjivanja za svaku relevantnu kompetenciju i područje iskustva.

Ako nije drukčije utvrđeno u kontekstu predviđene primjene, osobna izjava verifikatora o sustavu ocjenjivanja smatra se minimalnim zahtjevom. Verifikatori pružaju osobnu izjavu o svojim kvalifikacijama (npr. sveučilišna diploma, radno iskustvo, certifikati) u kojoj se navode broj bodova koje su ostvarili za svaki kriterij i ukupan broj bodova. Ta se osobna izjava uključuje u izvješće o verifikaciji OEF-a.

Verifikacija studije OEF-a provodi se u skladu sa zahtjevima predviđene primjene. Ako nije drukčije utvrđeno, minimalna ocjena koja je potrebna da bi se verifikator ili tim verifikatora kvalificirao iznosi šest bodova, uključujući najmanje jedan bod za svaki od triju obaveznih kriterija (tj. praksu verifikacije i validacije, metodologiju i praksu OEF-a/LCA-a te poznavanje tehnologija ili drugih aktivnosti koje su relevantne za studiju OEF-a).

8.3.2.    Uloga glavnog verifikatora u timu verifikatora

Glavni verifikator je član tima koji ima dodatne zadaće. On mora:

8.4.    Zahtjevi za verifikaciju i validaciju

Verifikatori predstavljaju sve ishode povezane s verifikacijom studije OEF-a i validacijom studije OEF-a, izvješća o OEF-u i komunikacijskih kanala OEF-a te naručitelju studije OEF-a daju priliku da, prema potrebi, poboljša rad. Ovisno o prirodi ishoda možda će biti potrebno opetovano razmjenjivati primjedbe i odgovore. Sve izmjene koje su nastale na temelju ishoda verifikacije ili validacije dokumentiraju se i objašnjavaju u izvješću o verifikaciji ili validaciji. Takav sažetak može biti u obliku tablice u odgovarajućim dokumentima. Sažetak uključuje primjedbe verifikatora, odgovor naručitelja i razloge za izmjene.

Verifikacija se može provoditi nakon završetka studije OEF-a ili usporedno (istodobno) s njom, a validacija se uvijek provodi nakon završetka studije.

U verifikaciji/validaciji kombiniraju se preispitivanje dokumenata i validacija modela.

Verifikatori osiguravaju da validacija podataka uključuje:

Verifikacija i validacija studije OEF-a provode se u skladu s minimalnim zahtjevima navedenima u odjeljku 8.4.1.

8.4.1.    Minimalni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studije OEF-a

Verifikatori validiraju točnost i pouzdanost kvantitativnih informacija upotrijebljenih u izračunima studije. Budući da to može zahtijevati mnogo resursa, moraju se ispuniti sljedeći zahtjevi:

Verifikatori provjeravaju je li agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom za obuhvaćenu organizaciju stavljen na raspolaganje Europskoj komisiji ( 183 ). Naručitelj studije OEF-a može odlučiti objaviti taj skup podataka.

Dodatne informacije o okolišu i tehničke informacije moraju ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 3.2.4.1.

8.4.2.    Tehnike verifikacije i validacije

Verifikatori procjenjuju i potvrđuju pružaju li primijenjene metodologije za izračun prihvatljivu točnost te jesu li pouzdane, prikladne i provedene u skladu s ovim Prilogom. Verifikatori provjeravaju jesu li mjerne jedinice točno preračunane.

Verifikatori provjeravaju jesu li primijenjeni postupci uzorkovanja u skladu s postupkom uzorkovanja koji je definiran u metodi mjerenja OEF-a, kako je utvrđeno u odjeljku 4.4.6. Provjerava se jesu li podaci o kojima se izvješćuje dosljedni u odnosu na izvornu dokumentaciju.

Verifikatori ocjenjuju jesu li metode za dobivanje procjena prikladne i dosljedno primijenjene.

Verifikatori mogu procijeniti alternative donesenim procjenama ili odabirima kako bi odredili je li odabran konzervativan pristup.

Verifikatori mogu utvrditi nesigurnosti koje su veće od očekivanih i procijeniti utjecaj utvrđene nesigurnosti na konačne rezultate OEF-a.

8.4.3.    Povjerljivost podataka

Podaci za validaciju predstavljaju se na sistematičan i sveobuhvatan način. Sva projektna dokumentacija relevantna za validaciju studije OEF-a pruža se verifikatorima, uključujući model ekološkog otiska, povjerljive informacije, podatke i izvješće o OEF-u. Verifikatori sa svim informacijama i podacima koji se verificiraju/validiraju postupaju kao s povjerljivima i služe se njima samo za vrijeme postupka verifikacije/validacije.

Naručitelj studije OEF-a može izuzeti povjerljive podatke i informacije iz izvješća o OEF-u pod sljedećim uvjetima:

Poslovni podaci mogu biti povjerljive prirode zbog aspekata konkurentnosti, prava intelektualnog vlasništva ili sličnih pravnih ograničenja. Stoga se za vrijeme postupka validacije mora čuvati povjerljivost pruženih poslovnih podataka koji su utvrđeni kao povjerljivi. U skladu s tim, verifikatori ne smiju bez dopuštenja organizacije širini niti na drugi način zadržavati radi uporabe nikakve informacije koje im se otkriju tijekom postupka verifikacije/validacije. Naručitelj studije OEF-a od verifikatora može zatražiti potpisivanje sporazuma o povjerljivosti podataka (NDA).

8.5.    Rezultati postupka verifikacije/validacije

8.5.1.    Sadržaj izvješća o verifikaciji i validaciji

Izvješće o verifikaciji i validaciji ( 184 ) uključuje sve nalaze postupka verifikacije/validacije, radnje koje je naručitelj poduzeo kako bi odgovorio na primjedbe verifikatora i konačne zaključke. Izvješće je obavezno, ali može biti povjerljivo. Povjerljive informacije dijele se samo s Europskom komisijom ili tijelom koje nadzire razradu OEFSR-a i s povjerenstvom za preispitivanje na njihov zahtjev.

Postoje različite vrste konačnih zaključaka:

U izvješću o verifikaciji i validaciji mora se jasno utvrditi koja se konkretna studija OEF-a verificira. U tu svrhu izvješće mora sadržavati sljedeće informacije:

8.5.2.    Sadržaj izjave o validaciji

Izjava o validaciji je obavezna i uvijek se uključuje kao prilog izvješću o OEF-u.

Verifikatori u izjavu o validaciji uključuju barem sljedeće elemente i aspekte:

8.5.3.    Valjanost izvješća o verifikaciji i validaciji te izjave o validaciji

Izvješće o verifikaciji i validaciji te izjava o validaciji odnose se samo na jedno određeno izvješće o OEF-u. U izvješću o verifikaciji i validaciji te izjavi o validaciji jasno se utvrđuje određena studija OEF-a koja se verificira (tj. navođenjem njezina naslova, naručitelja studije OEF-a, korisnika metode mjerenja OEF-a itd. – vidjeti odjeljke 8.5.1. i 8.5.2.) zajedno s izričito navedenom verzijom konačnog izvješća o OEF-u na koju se odnose izvješće o verifikaciji i validaciji te izjava o validaciji (npr. uključivanjem datuma izvješća, broja verzije itd.).

Izvješće o verifikaciji i validaciji te izjava o validaciji ispunjavaju se na temelju konačnog izvješća o OEF-u, nakon provedbe svih korektivnih radnji koje zatraže verifikatori. U njima mora biti vlastoručni ili elektronički potpis verifikatorâ u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 ( 185 ).

Najdulje razdoblje valjanosti izvješća o verifikaciji i validaciji te izjave o validaciji ne smije biti dulje od tri godine od datuma njihova izdavanja.

Tijekom razdoblja valjanosti verifikacije naručitelj studije OEF-a i verifikatori dogovaraju se o nadzoru (praćenju) kako bi se ocijenilo odgovara li sadržaj i dalje trenutačnoj situaciji (za to se praćenje predlaže učestalost od jednom godišnje, a o tome se dogovaraju naručitelj studije OEF-a i verifikatori).

Redovite provjere usmjerene su na parametre koji bi, prema mišljenju verifikatora, mogli dovesti do relevantnih promjena rezultata studije OEF-a. To znači da se rezultati ponovno izračunavaju uzimajući u obzir promjene utvrđenih parametara. Popis takvih parametara uključuje:

Za vrijeme redovite provjere treba i ponovno razmotriti razloge za neotkrivanje informacija. Nadzorna verifikacija može se organizirati kao provjera dokumenata i/ili u obliku inspekcija na licu mjesta.

Neovisno o valjanosti, studija OEF-a (a time i izvješće o OEF-u) ažurira se tijekom razdoblja nadzora ako su se priopćeni rezultati jedne kategorije učinka pogoršali za više od 10,0 % u usporedbi s verificiranim podacima ili ako se ukupna agregirana ocjena pogoršala za više od 5,0 % u usporedbi s verificiranim podacima.

Ako te promjene utječu i na sadržaj komunikacijskog kanala, mora se na odgovarajući način ažurirati.

Referentni dokumenti

ADEME (2011.). General principles for an environmental communication on mass market products (Opća načela komunikacije o okolišu za proizvode za masovno tržište). BP X30-323-0.

Beck, T., Bos, U., Wittstock, B., Baitz, M., Fischer, M., Sedlbauer, K. (2010.). LANCA Land Use Indicator Value Calculation in Life Cycle Assessment – Method Report (Izračun vrijednosti pokazatelja uporabe zemljišta u procjeni životnog ciklusa LANCA – izvješće o metodi). Institut Fraunhofer za građevinsku fiziku.

Bos, U., Horn, R., Beck, T., Lindner, J. P., Fischer, M. (2016.). LANCA® - Characterisation Factors for Life Cycle Impact Assessment (LANCA® – faktori karakterizacije za procjenu učinka životnog ciklusa). Verzija 2.0, 978-3-8396-0953-8, Fraunhofer Verlag, Stuttgart.

Boucher, O., Friedlingstein, P., Collins, B. i Shine, K. P. (2009.). The indirect global warming potential and global temperature change potential due to methane oxidation (Neizravni potencijal globalnog zagrijavanja i potencijal globalne promjene temperature zbog oksidacije metana). Environ. Res. Lett., 4, 044007.

BSI (2011.). PAS 2050:2011 Specification for the assessment of the life-cycle greenhouse gas emissions of goods and services (Specifikacija za procjenu emisija stakleničkih plinova robe i usluga za vrijeme njihova životnog ciklusa). London, Britanski institut za norme.

BSI (2012.). PAS 2050-1:2012 Assessment of life-cycle greenhouse gas emissions from horticultural products - Supplementary requirements for the cradle to gate stages of GHG assessments of horticultural products undertaken in accordance with PAS 2050 (Procjena emisija stakleničkih plinova hortikulturnih proizvoda za vrijeme njihova životnog ciklusa – dodatni zahtjevi za faze procjene stakleničkih plinova od kolijevke do vrata za hortikulturne proizvode koje se provode u skladu s normom PAS 2050). London, Britanski institut za norme.

CE Delft (2010.). Biofuels: GHG impact of indirect land use change (Biogoriva: učinak stakleničkih plinova neizravne prenamjene zemljišta). Dostupno na http://www.birdlife.org/eu/pdfs/PPT_carbon_bomb_CE_delft.pdf

Vijeće Europske unije (2008.). Council Conclusions on the ‘Sustainable Consumption and Production and Sustainable Industrial Policy Action Plan’ (Zaključci Vijeća o „Akcijskom planu za održivu potrošnju i proizvodnju te održivu industrijsku politiku”). http://www.eu2008.fr/webdav/site/PFUE/shared/import/1204_Conseil_Environnement/Council_conclusions_Sustainable_consumption_and_production_EN.pdf

Vijeće Europske unije (2010.). Council conclusions on sustainable materials management and sustainable production and consumption: key contribution to a resource-efficient Europe (Zaključci Vijeća o održivom upravljanju materijalima te održivoj proizvodnji i potrošnji: ključan doprinos Europi koja učinkovitije raspolaže resursima). http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/envir/118642.pdf

De Laurentiis, V., Secchi, M., Bos, U., Horn, R., Laurent, A. i Sala, S. (2019.). Soil quality index: Exploring options for a comprehensive assessment of land use impacts in LCA (Indeks kvalitete tla: razmatranje mogućnosti za sveobuhvatnu procjenu učinka korištenja zemljišta u LCA-u). Journal of Cleaner Production, 215, str. 63.–74.

Dreicer, M., Tort, V. i Manen, P. (1995.). ExternE, Externalities of Energy, Vol. 5 Nuclear (ExternE, Eksternalije energije, 5. svezak – Nuklearna energija). Centre d'étude sur l'Evaluation de la Protection dans le domaine nucléaire (CEPN), uredila Europska komisija, DGXII za znanost, istraživanje i razvoj, program JOULE, Luksemburg.

Norma EN (2007.). 15343:2007 Plastika – Reciklirana plastika – Sljedivost recikliranja plastike i procjena usklađenosti reciklata

ENVIFOOD Protocol, Environmental Assessment of Food and Drink Protocol (Protokol ENVIFOOD, Protokol o procjeni utjecaja hrane i pića na okoliš). Europski okrugli stol za održivu potrošnju i proizvodnju hrane (SCP RT), Radna skupina 1., Bruxelles, Belgija. https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC90431

Europska komisija – Zajednički istraživački centar – Institut za okoliš i održivost (2010.). International Reference Life-cycle Data System (ILCD) Handbook - General guide for Life-cycle Assessment - Detailed guidance (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Općeniti vodič za procjenu životnog ciklusa – Detaljne smjernice). Prvo izdanje iz ožujka 2010. ISBN 978-92-79-19092-6, doi: 10.2788/38479. Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2010.a). International Reference Life-cycle Data System (ILCD) Handbook - Review schemes for Life-cycle Assessment (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Programi ocjenjivanja za procjenu životnog ciklusa). Prvo izdanje iz ožujka 2010. ISBN 978-92-79-19094-0, doi: 10.2788/39791. Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2010.b). International Reference Life-cycle Data System (ILCD) Handbook - Framework and Requirements for Life-cycle Impact Assessment Models and Indicators (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Okvir i zahtjevi za modele i pokazatelje procjene učinka životnog ciklusa). Prvo izdanje iz ožujka 2010. ISBN 978-92-79-17539-8, doi: 10.2788/38719. Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2010.c). International Reference Life-cycle Data System (ILCD) Handbook – Nomenclature and other conventions (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Nomenklatura i druge konvencije). Prvo izdanje iz ožujka 2010. ISBN 978-92-79-15861-2, doi: 10.2788/96557. Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2011.a). International Reference Life-cycle Data System (ILCD) Handbook - Recommendations based on existing environmental impact assessment models and factors for Life-cycle Assessment in a European context (Priručnik o međunarodnom referentnom sustavu podataka o životnim ciklusima (ILCD) – Preporuke na temelju postojećih modela i faktora za procjenu učinka na okoliš u europskom kontekstu). Ured za publikacije Europske unije, u tisku.

Europska komisija – Zajednički istraživački centar (2011.b). Analysis of Existing Environmental Footprint methodologies for Products and Organisations: Recommendations, Rationale, and Alignment (Analiza postojećih metodologija mjerenja ekološkog otiska proizvodâ i organizacija: preporuke, obrazloženje i usklađivanje). U tisku.

Europska komisija (2005.). Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.–39.

Europska komisija (2010.). Odluka Komisije (C(2010) 3751) od 10. lipnja 2010. o smjernicama za izračunavanje zaliha ugljika zemljišta za potrebe Priloga V. Direktivi 2009/28/EZ (SL L 151, 17.6.2010., str. 19.).

Europska komisija (2011.). Komunikacija COM(2011) 571 „Plan za Europu koja učinkovitije raspolaže resursima”, {SEC(2011) 1067 final} {SEC(2011) 1068 final}

Europska komisija (2012.). Uredba Komisije (EU) br. 1179/2012 od 10. prosinca 2012. o kriterijima za utvrđivanje kada stakleni krš prestaje biti otpad na temelju Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 337, 11.12.2012., str. 31.

Europska komisija (2012.). Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, COM(2012) 595 final. {SWD(2012) 343 final} {SWD(2012) 344 final}

Europska komisija (2013.). Odluka br. 529/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o pravilima za obračun emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju iz djelatnosti povezanih s korištenjem zemljišta, prenamjenom zemljišta i šumarstvom te informacijama o mjerama povezanima s tim djelatnostima, SL L 165, 18.6.2013., str. 80.–97.

Europska komisija (2013.). Prilog II.: Vodič za ekološki otisak proizvoda (PEF) u Preporuci Komisije od 9. travnja 2013. o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje rezultata o utjecaju proizvoda i organizacija na okoliš za vrijeme njihova životnog vijeka (2013/179/EU), SL L 124, 4.5.2013., str. 6.–106.

Europska komisija (2016.). Smjernice za provedbu/primjenu Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi. Radni dokument službi Komisije SWD(2016) 163 final.

Europski parlament i Vijeće Europske unije (2009.). Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ, SL L 140, 5.6.2009., str. 16.–62.

Europski parlament i Vijeće Europske unije (2018.). Direktiva (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu, SL L 150, 14.6.2018., str. 109.–140.

Eurostat: https://ec.europa.eu/eurostat/web/main/data/database

Fantke, P., Evans, J., Hodas, N., Apte, J., Jantunen, M., Jolliet, O., McKone, T. E. (2016.). Health impacts of fine particulate matter (Učinci sitnih čestica na zdravlje). U: Frischknecht, R., Jolliet, O. (ur.), Global Guidance for Life-cycle Impact Assessment Indicators: Volume 1. (Globalne smjernice za pokazatelje procjene učinka životnog ciklusa: 1. svezak). Inicijativa za životni ciklus UNEP-a/SETAC-a, Pariz, str. 76.–99. Preuzeto u siječnju 2017. na poveznici www.lifecycleinitiative.org/applying-lca/lcia-cf/.

Fantke, P., Bijster, M., Guignard, C., Hauschild, M., Huijbregts, M., Jolliet, O., Kounina, A., Magaud, V., Margni, M., McKone, T. E., Posthuma, L., Rosenbaum, R. K., van de Meent, D., van Zelm, R. (2017.). USEtox®2.0 Documentation (Dokumentacija modela USEtox®2.0). Verzija 1, http://usetox.org. https://doi.org/10.11581/DTU:00000011

FAO (2016.a). Environmental performance of animal feeds supply chains: Guidelines for assessment (Procjena utjecaja lanaca opskrbe hranom za životinje na okoliš: smjernice za procjenu). Partnerstvo za procjenu i utjecaj stočarstva na okoliš. FAO, Rim, Italija. Dostupno na at http://www.fao.org/partnerships/leap/publications/en/.

FAO (2016.b). Greenhouse gas emissions and fossil energy use from small ruminant supply chains: Guidelines for assessment (Emisije stakleničkih plinova i potražnja za fosilnom energijom iz lanaca opskrbe malih preživača: smjernice za procjenu). Partnerstvo za procjenu i utjecaj stočarstva na okoliš. FAO, Rim, Italija. Dostupno na at http://www.fao.org/partnerships/leap/publications/en/.

Fazio, S., Castellani, V., Sala, S., Schau, EM., Secchi, M., Zampori, L. (2018.a). Supporting information to the characterisation factors of recommended EF Life-cycle Impact Assessment methods (Prateće informacije za faktore karakterizacije preporučenih metoda za procjenu utjecaja životnog ciklusa u okviru ekološkog otiska), EUR 28888 EN, Europska komisija, Ispra, ISBN 978-92-79-76742-5, doi: 10.2760/671368, JRC109369.

Fazio, S., Biganzoli, F., De Laurentiis, V., Zampori, L., Sala, S. i Diaconu, E. (2018.b). Supporting information to the characterisation factors of recommended EF Life-cycle Impact Assessment methods (Prateće informacije za faktore karakterizacije preporučenih metoda za procjenu utjecaja životnog ciklusa u okviru ekološkog otiska). EUR 29600 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. ISBN 978-92-79-98584-3 (na internetu), 978-92-79-98585-0 (tiskano izdanje), doi:10.2760/002447 (na internetu), 10.2760/090552 (tiskano izdanje), JRC114822.

Fazio, S., Zampori, L., De Schryver, A., Kusche, O. (2018.c). Guide on Life-cycle Inventory (LCI) data generation for the Environmental Footprint (Vodič za generiranje podataka o inventaru životnog ciklusa (LCI) za ekološki otisak). EUR 29560 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxemburg. ISBN 978-92-79-98372-6, doi: 10.2760/120983, JRC114593.

Frischknecht, R., Steiner, R. i Jungbluth, N. (2008.). The Ecological Scarcity method – Eco-Factors 2006. A method for impact assessment in LCA (Metoda ekološke iscrpljenosti – ekološki čimbenici iz 2006. Metoda za procjenu učinka u LCA-u). Studije zaštite okoliša br. 0906. Savezni ured za okoliš (FOEN), Bern. 188 stranica.

Global Footprint Network (2009.). Ecological Footprint Standards 2009 (Norme za ekološki otisak iz 2009.). Dostupno na internetu na http://www.footprintnetwork.org/images/uploads/Ecological_Footprint_Standards_2009.pdf.

Horn, R., Maier, S. (2018.). LANCA®- Characterization Factors for Life-cycle Impact Assessment (Faktori karakterizacije za procjena učinka životnog ciklusa). Verzija 2.5. Dostupno na: http://publica.fraunhofer.de/documents/N-379310.html

IDF (2015.). A common carbon footprint approach for dairy sector: The IDF guide to standard life-cycle assessment methodology (Zajednički pristup ugljičnom otisku za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda: IDF-ov vodič za standardnu metodologiju procjene životnog ciklusa). Bulletin of the International Dairy Federation 479/2015.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama – IPCC (2003.). IPCC Good Practice Guidance for Land Use, Land-Use Change and Forestry (Smjernice IPCC-a o dobroj praksi u uporabi zemljišta, prenamjeni zemljišta i šumarstvu). Međuvladin panel o klimatskim promjenama, Hayama

Međuvladin panel o klimatskim promjenama – IPCC (2006.). IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories: Volume 4 Agriculture, Forestry and Other Land Use (Smjernice IPCC-a za nacionalni inventar stakleničkih plinova: 4. svezak – Poljoprivreda, šumarstvo i druga uporaba zemljišta). IGES, Japan.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama – IPCC (2007.). IPCC Climate Change Fourth Assessment Report: Climate Change 2007 (Četvrto izvješće IPCC-a o procjeni klimatskih promjena: Klimatske promjene 2007.); https://www.ipcc.ch/reports/?rp=ar4.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama – IPCC (2013.). Myhre, G., D. Shindell, F.-M. Bréon, W. Collins, J. Fuglestvedt, J. Huang, D. Koch, J.-F. Lamarque, D. Lee, B. Mendoza, T. Nakajima, A. Robock, G. Stephens, T. Takemura i H. Zhang, 2013.: Anthropogenic and Natural Radiative Forcing (Antropogeno i prirodno zračenje). U: Climate Change 2013: The Physical Science Basis. Doprinos Radne skupine I. Petom izvješću o procjeni Međuvladina panela o klimatskim promjenama [Stocker, T.F., D. Qin, G.-K. Plattner, M. Tignor, S.K. Allen, J. Boschung, A. Nauels, Y. Xia, V. Bex and P.M. Midgley (ur.)]. Cambridge University Press, Cambridge, Ujedinjena Kraljevina i New York, NY, SAD.

EN ISO 14001:2015 Sustavi upravljanja okolišem – zahtjevi sa smjernicama za uporabu. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14020:2001 Znakovi i izjave zaštite okoliša – Opća načela. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14021:2016 Znakovi i izjave o zaštiti okoliša – Samodeklarirane tvrdnje o utjecaju na okoliš (Označavanje znakovima zaštite okoliša tipa II). Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14025:2010 Međunarodna norma – Oznake i izjave za područje okoliša – Izjave o okolišu tip III – Načela i postupci. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN EN ISO 14040:2006 Međunarodna norma – Upravljanje okolišem – Procjena životnog ciklusa (LCA) – Načela i okvir rada. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14044:2006 Međunarodna norma – Upravljanje okolišem – Procjena životnog ciklusa (LCA) – Zahtjevi i smjernice. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

ISO 14046:2014 Upravljanje okolišem – Vodeni otisak – Načela, zahtjevi i smjernice. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

EN ISO 14067:2018 Međunarodna norma – Staklenički plinovi – Ugljikov otisak proizvoda – Zahtjevi i smjernice za kvantifikaciju. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

ISO 14050:2020 Upravljanje okolišem – Rječnik. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

CEN ISO/TS 14071:2016 Upravljanje okolišem – Procjena životnog ciklusa – Procesi kritičke ocjene i kompetencije ocjenjivača: Dodatni zahtjevi i smjernice za normu EN ISO 14044:2006. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

ISO 17024:2012 Ocjenjivanje sukladnosti – Opći zahtjevi za tijela koja provode certifikaciju osoba. Međunarodna organizacija za normizaciju. Ženeva, Švicarska.

Milà i Canals, L., Romanyà, J. i Cowell, S. J. (2007.). Method for assessing impacts on life support functions (LSF) related to the use of ‘fertile land’ in Life-cycle Assessment (LCA) (Metoda za procjenu učinaka na funkcije za održavanje života (LSF) u vezi s uporabom „plodne zemlje” u procjeni životnog ciklusa (LCA)). Journal of Cleaner Production 15: 1426.–1440.

Nederlands Instituut voor Bouwbiologie en Ecologie (2014.). Vergelijkend LCA onderzoek houten en kunststof pallets.

NRC (2007.). Nutrient requirements of small ruminants: Sheep, goats, cervids, and new world camelids (Potrebe malih preživača za hranjivim tvarima: ovce, koze, jeleni i južnoamerički kamelidi). Nacionalno vijeće za istraživanja. Washington D.C., National Academies Press.

PAS 2050 (2011.). Specifications for the assessment of the life-cycle greenhouse gas emissions of goods and services (Specifikacije za procjenu emisija stakleničkih plinova robe i usluga za vrijeme njihova životnog ciklusa). Dostupno na internetu na https://www.bsigroup.com/fr-FR/A-propos-de-BSI/espace-presse/Communiques-de-presse/actualite-2011/La-norme-PAS-2050-nouvellement-revisee-sapprete-a-relancer-les-efforts-internationaux-pour-les-produits-relatifs-a-lEmpreinte-Carbone/

PERIFEM i ADEME. Guide sectorial 2014: Réalisation d’un bilan des emissions de gaz à effet de serre pour distribution et commerce de detail.

Rosenbaum, R. K., Anton, A., Bengoa, X. i drugi (2015.). The Glasgow consensus on the delineation between pesticide emission inventory and impact assessment for LCA (Konsenzus iz Glasgowa o razgraničenju inventara emisija pesticida i procjene učinka za LCA). International Journal of Life-cycle Assessment 20: 765.

Rosenbaum, R. K., Bachmann, T. M., Gold, L. S., Huijbregts, M. A. J., Jolliet, O., Juraske, R., Köhler, A., Larsen, H. F., MacLeod, M., Margni, M., McKone, T. E., Payet, J., Schuhmacher, M., van de Meent, D. i Hauschild M.Z. (2008.). USEtox - The UNEP-SETAC toxicity model: recommended characterisation factors for human toxicity and freshwater ecotoxicity in Life-cycle Impact Assessment (USEtox – model toksičnosti UNEP-a i SETAC-a: preporučeni faktori karakterizacije za toksičnost za ljude i slatkovodnu ekotoksičnost u procjeni učinka životnog ciklusa). International Journal of Life-cycle Assessment 13(7): 532.–546., 2008.

Sala, S., Cerutti, A. K., Pant, R. (2018.). Development of a weighting approach for the Environmental Footprint (Razvoj pristupa ponderiranja za ekološki otisak). Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg. ISBN 978-92-79-68042-7, EUR 28562, doi 10.2760/945290.

Saouter, E., Biganzoli, F., Ceriani, L., Pant, R., Versteeg, D., Crenna, E., Zampori, L. (2018.). Using REACH and EFSA database to derive input data for the USEtox model (Uporaba baza podataka REACH i EFSA za dobivanje ulaznih podataka za model USEtox). EUR 29495 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxemburg. ISBN 978-92-79-98183-8, doi: 10.2760/611799, JRC114227.

Seppälä J., Posch M., Johansson M. i Hettelingh J.P. (2006.): Country-dependent Characterisation Factors for Acidification and Terrestrial Eutrophication Based on Accumulated Exceedance as an Impact Category Indicator (Faktori karakterizacije ovisni o zemlji za acidifikaciju i kopnenu eutrofikaciju na temelju akumuliranog prekoračenja kao pokazatelja kategorije učinka). International Journal of Life-cycle Assessment 11(6): 403.–416.

Struijs, J., Beusen, A., van Jaarsveld, H. i Huijbregts, M. A. J. (2009.). Aquatic Eutrophication (Vodena eutrofikacija). Odjeljak 6. u: Goedkoop, M., Heijungs, R., Huijbregts, M. A. J., De Schryver, A., Struijs, J., Van Zelm, R. (2009.). ReCiPe 2008 - A life-cycle impact assessment method which comprises harmonised category indicators at the midpoint and the endpoint level. Report I: Characterisation factors (ReCiPe 2008. – metoda procjene učinka životnog ciklusa koja uključuje usklađene pokazatelje kategorije na razini srednjih i krajnjih točaka. Izvješće I.: faktori karakterizacije). Prvo izdanje.

Thoma i drugi (2013.). A biophysical approach to allocation of life-cycle environmental burdens for fluid milk supply chain analysis (Biofizički pristup za raspodjelu ekoloških opterećenja životnog ciklusa za analizu lanca opskrbe tekućim mlijekom). International Dairy Journal 31.

UNEP (2011.). Global guidance principles for life-cycle assessment databases (Globalne smjernice za baze podataka za procjenu životnog ciklusa). ISBN 978-92-807-3174-3. Dostupno na: https://www.lifecycleinitiative.org/wp-content/uploads/2012/12/2011%20-%20Global%20Guidance%20Principles.pdf

UNEP (2016.). Global guidance for life-cycle impact assessment indicators. Volume 1. (Globalne smjernice za pokazatelje procjene učinka životnog ciklusa: 1. svezak). ISBN 978-92-807-3630-4. Dostupno na: http://www.lifecycleinitiative.org/life-cycle-impact-assessment-indicators-and-characterization-factors/

Van Oers, L., de Koning, A., Guinee, J. B. i Huppes, G. (2002.). Abiotic Resource Depletion in LCA (Iscrpljivanje abiotičkih resursa u LCA-u). Institut za cestovno i hidrauličko inženjerstvo, Ministarstvo prometa i upravljanja vodama, Amsterdam.

Van Zelm, R., Huijbregts, M. A. J., Den Hollander, H. A., Van Jaarsveld, H. A., Sauter, F. J., Struijs, J., Van Wijnen, H. J. i Van de Meent, D. (2008.). European characterisation factors for human health damage of PM10 and ozone in life-cycle impact assessment (Europski faktori karakterizacije za štetu ljudskom zdravlju koju uzrokuju PM10 i ozon u procjeni učinka životnog ciklusa). Atmospheric Environment 42, 441.–453.

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) (2014.). Scientific Assessment of Ozone Depletion: 2014 (Znanstvena procjena oštećenja ozonskog omotača: 2014.). Izvješće o projektu globalnog istraživanja i praćenja ozona br. 55, Ženeva, Švicarska.

Svjetski institut za resurse (WRI), Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (2011.). Product Life-cycle Accounting and Reporting Standard (Standard izračunavanja i izvješćivanja o životnom ciklusu proizvoda). Protokol o stakleničkim plinovima. WRI, SAD, 144 stranica.

Svjetski institut za resurse (WRI) i Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) (2004.). Greenhouse Gas Protocol - Corporate Accounting and Reporting Standard (Protokol o stakleničkim plinovima – Standard izračunavanja i izvješćivanja za poduzeća).

Svjetski institut za resurse (WRI) i Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) (2011.). Greenhouse Gas Protocol Corporate Value Chain (Scope 3) Accounting and Reporting Standard (Protokol o stakleničkim plinovima – Standard izračunavanja i izvješćivanja u poslovnom lancu vrijednosti (opseg 3.)).

Svjetski institut za resurse (WRI) i Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) (2015.). GHG Protocol Scope 2 Guidance. An amendment to the GHG Protocol. Corporate Standard (Smjernice opsega 2. Protokola o stakleničkim plinovima. Izmjena Protokola o stakleničkim plinovima. Norma za poduzeća).

Popis slika

Slika 1.	Primjer djelomično raščlanjenog skupa podataka na razini –1.
Slika 2.	Faze studije ekološkog otiska organizacije
Slika 3 .	Zadani scenarij prijevoza
Slika 4.	Točka zamjene na razini 1. i razini 2.
Slika 5.	Primjer točaka zamjene u različitim koracima lanca vrijednosti.
Slika 6.	Opcija modeliranja ako se pretpotrošački otpad deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio
Slika 7.	Opcija modeliranja ako se pretpotrošački otpad ne deklarira kao pretpotrošački reciklirani udio
Slika 8 .	Pojednostavnjena shema prikupljanja i recikliranja materijala
Slika 9.	Grafički prikaz skupa podataka specifičnih za poduzeće
Slika J-1.	Tijek postupka za izradu/reviziju OEFSR-a. OEF-RO: studija OEF-a za reprezentativnu organizaciju.
Slika K-2.	Primjer strukture OEFSR-a s horizontalnim pravilima specifičnima za sektor, različitim podsektorima i vertikalnim pravilima specifičnima za podsektore.

Popis tablica

Tablica 1.	Primjer definiranja cilja – ekološki otisak organizacije koja proizvodi traperice i majice
Tablica 2.	Kategorije učinka ekološkog otiska s odgovarajućim pokazateljima kategorije učinka i modelima karakterizacije.
Tablica 3.	Emisijski faktori razine 1. iz IPCC-a (2006.) (izmijenjeno).
Tablica 4.	Alternativni pristup modeliranju dušika
Tablica 5.	Minimalni kriteriji za osiguravanje ugovornih instrumenata od dobavljača – smjernice za ispunjavanje kriterija
Tablica 6.	Utvrđivanje potpopulacije za primjer 2.
Tablica 7.	Sažetak potpopulacija za primjer 2.
Tablica 8.	Primjer: kako izračunati broj poduzeća u svakom poduzorku
Tablica 9.	Sažetak načina primjene formule kružnog otiska u različitim situacijama
Tablica 10.	Zadani faktori dodjeljivanja za stoku u poljoprivrednoj proizvodnji
Tablica 11.	Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEwool za ovce i koze
Tablica 12.	Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEl za ovce i koze
Tablica 13.	Konstante za izračun vrijednosti NEg za ovce
Tablica 14.	Zadane vrijednosti koje je potrebno upotrijebiti za izračun vrijednosti NEg za ovce i koze
Tablica 15.	Zadani faktori dodjeljivanja koje je potrebno upotrijebiti u studijama OEF-a za ovce u fazi poljoprivredne proizvodnje
Tablica 16.	Dodjeljivanje u fazi poljoprivredne proizvodnje između prasadi i krmača
Tablica 17.	Gospodarski omjeri dodjeljivanja za goveda
Tablica 18.	Gospodarski omjeri dodjeljivanja za svinje
Tablica 19.	Gospodarski omjeri dodjeljivanja za ovce
Tablica 20.	Kriteriji kvalitete podataka, dokumentacija, nomenklatura i preispitivanje
Tablica 21.	Ocjena kvalitete podataka (DQR) i razine kvalitete podataka za svaki kriterij kvalitete podataka
Tablica 22.	Ukupna razina kvalitete podataka skupova podataka usklađenih s ekološkim otiskom prema postignutoj ocjeni kvalitete podataka
Tablica 23.	Kako dodijeliti vrijednosti kriterijima DQR-a pri uporabi informacija specifičnih za poduzeće. Kriteriji se ne smiju mijenjati.
Tablica 24.	Kako dodijeliti vrijednosti kriterijima DQR-a pri uporabi sekundarnih skupova podataka.
Tablica 25.	Matrica potrebnih podataka (DNM) – zahtjevi za poduzeće koje provodi studiju OEF-a.
Tablica 26.	Kriteriji za odabir razine faze životnog ciklusa na kojoj se utvrđuju najrelevantniji procesi
Tablica 27.	Sažetak zahtjeva za definiranje najrelevantnijih doprinosa
Tablica 28.	Doprinos različitih kategorija učinka na temelju normaliziranih i ponderiranih rezultata – primjer
Tablica 29.	Doprinos različitih faza životnog ciklusa kategoriji učinka klimatskih promjena (na temelju karakteriziranih rezultata inventara) – primjer
Tablica 30.	Doprinos različitih procesa kategoriji učinka klimatskih promjena (na temelju karakteriziranih rezultata inventara) – primjer
Tablica 31.	Primjer postupanja s negativnim brojevima i identičnim procesom u različitim fazama životnog ciklusa
Tablica 32.	Sustav ocjenjivanja za svaku relevantnu kompetenciju i područje iskustva radi procjene kompetencija verifikatora
Tablica GG-1.	Sažetak zahtjeva za OEFSR-e koji obuhvaćaju jedan sektor te za OEFSR-e koji obuhvaćaju podsektor.
Tablica HH-2.	Četiri aspektaportfelja portfelj proizvoda
Tablica II-3.	Alternativni pristup modeliranju dušika
Tablica JJ-4.	Smjernice OEFSR-a za fazu uporabe
Tablica KK-5.	Primjer upotrijebljenih podataka o aktivnosti i sekundarnih skupova podataka
Tablica LL-6.	Procesi u fazi uporabe suhe tjestenine (prilagođeno na temelju konačnog PEFCR-a za suhu tjesteninu. Najrelevantniji procesi navedeni su u zelenom okviru.
Tablica MM-8.	Matrica potrebnih podataka (DNM) – zahtjevi za korisnika OEFSR-a. Opcije naznačene za svaku situaciju nisu navedene hijerarhijski. Vidjeti tablicu A-7. za utvrđivanje potrebne vrijednosti R1.

---

PRILOG IV. –

DIO A

ZAHTJEVI ZA RAZVOJ OEFSR-â I PROVEDBU STUDIJA OEF-a U SKLADU S POSTOJEĆIM SEKTORSKIM PRAVILIMA O EKOLOŠKOM OTISKU ORGANIZACIJA

U sektorskim pravilima o ekološkom otisku organizacija (OEFSR-i) navode se posebni zahtjevi za izračunavanje potencijalnih učinaka životnog ciklusa proizvoda na okoliš. Ovaj Prilog IV. dio A sadržava sve metodološke zahtjeve za razvoj OEFSR-â i provedbu studija OEF-a u skladu s postojećim OEFSR-om.

OEFSR mora biti u skladu sa svim zahtjevima u ovom dokumentu, uključivati (u tekstu) sve zahtjeve iz ovog Priloga i prema potrebi upućivati (bez kopiranja odgovarajućeg teksta) na zahtjeve iz metode mjerenja OEF-a. U njemu se dodatno navode zahtjevi u pogledu kojih se u metodi mjerenja OEF-a ostavlja izbor i mogu se dodati novi zahtjevi prema potrebi i u skladu s metodom mjerenja OEF-a. Dodatni navedeni zahtjevi u OEFSR-u uvijek imaju prednost pred onima uključenima u metodu mjerenja OEF-a.

Odredbama u ovom Prilogu ne dovode se u pitanje odredbe koje će se uključiti u buduće zakonodavstvo EU-a.

	Prilog IV. –
	dio A
	ZAHTJEVI ZA RAZVOJ OEFSR-â I PROVEDBU STUDIJA OEF-a U SKLADU S POSTOJEĆIM SEKTORSKIM PRAVILIMA O EKOLOŠKOM OTISKU ORGANIZACIJA
A.1	Uvod
A.1.1.	Odnos između OEFSR-a i PEFCR-a
A.1.2.	Kako upravljati modularnošću
A.2.	Postupak razvoja i revizije OEFSR-a
A.2.1.	Tko može razviti OEFSR
A.2.2.	Uloga tehničkog tajništva
A.2.3.	Definicija reprezentativnih organizacija
A.2.4.	Prva studija OEF-a za reprezentativne organizacije
A.2.5.	Prvi nacrt OEFSR-a
A.2.6.	Potporne studije
A.2.7.	Druga studija OEF-a za reprezentativnu organizaciju
A.2.8.	Drugi nacrt OEFSR-a
A.2.9.	Preispitivanje OEFSR-a
A.2.9.1.	Povjerenstvo za preispitivanje
A.2.9.2.	Postupak ocjenjivanja
A.2.9.2.1.	Preispitivanje prvog OEF-RO-a
A.2.9.2.2.	Ocjena potporne studije
A.2.9.2.3.	Preispitivanje druge studije OEF-RO-a
A.2.9.3.	Kriteriji za preispitivanje dokumenta o OEFSR-u
A.2.9.4.	Izvješće/izjave o ocjeni
A.2.10.	Konačni nacrt OEFSR-a
A.2.10.1.	Modeli reprezentativnih organizacija u Excelu
A.2.10.2.	Skupovi podataka Skupovi podataka navedeni u OEFSR-u
A.2.10.3.	Skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom koji predstavljaju reprezentativne organizacije
A.3.	Definiranje opsega OEFSR-a
A.3.1.	Sektor i podsektori
A.3.2.	Opseg OEFSR-a
	Odjeljak OEFSR-a o području primjene sadržava opis portfelja proizvoda i u njemu se navode oznake NACE primjenjive na obuhvaćeni sektor. U OEFSR-u navode se postupci koje treba uključiti u granice organizacije (izravne aktivnosti). Navodi se i granica OEF-a, uključujući specifikaciju faza lanca opskrbe koje treba uključiti i sve neizravne aktivnosti (na početku i na kraju lanca opskrbe) te se obrazlaže ako su isključene (neizravne) aktivnosti na kraju lanca opskrbe (npr. faza uporabe poluproizvoda ili proizvoda s neodredivom sudbinom uključenih u portfelj proizvoda).
A.3.2.1.	Opći opis područja primjene OEFSR-a
A.3.2.2.	Uporaba oznaka NACE
A.3.2.3.	Definicija reprezentativne organizacije (RO)
A.3.2.4.	Izvještajna jedinica (IJ)
A.3.2.5.	Granica sustava
A.3.2.6.	Popis kategorija učinka ekološkog otiska
A.3.2.7.	Dodatne informacije
A.3.2.8.	Pretpostavke i ograničenja
A.4.	Inventar životnog ciklusa
A.4.1.	Izravne i neizravne aktivnosti te faze životnog ciklusa
A.4.2.	Zahtjevi za modeliranje
A.4.2.1.	Poljoprivredna proizvodnja
A.4.2.2.	Uporaba električne energije
A.4.2.3.	Prijevoz i logistika
A.4.2.4.	Kapitalna dobra – infrastruktura i oprema
A.4.2.5.	Postupak uzorkovanja
A.4.2.6.	Faza uporabe
A.4.2.7.	Modeliranje kraja životnog vijeka
A.4.2.8.	Produljen životni vijek proizvoda
A.4.2.9.	Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova
A.4.2.10.	Ambalaža
A.4.3.	Upravljanje multifunkcionalnim procesima
A.4.3.1.	Stočarstvo
A.4.4.	Zahtjevi za prikupljanje podataka i zahtjevi za kvalitetu
A.4.4.1.	Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće
A.4.4.2.	Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti
A.4.4.3.	Razgraničenje
A.4.4.4.	Zahtjevi za kvalitetu podataka
A.5.	Rezultati OEF-a
A.6.	Tumačenje rezultata ekološkog otiska organizacije
A.6.1.	Utvrđivanje kritičnih točaka
A.6.1.1.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka
A.6.1.2.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa
A.6.1.3.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih procesa
A.6.1.4.	Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih izravnih elementarnih tokova
A.7.	Izvješća o ekološkom otisku organizacije
A.8.	Verifikacija i validacija studija OEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala
A.8.1.	Definiranje opsega verifikacije
A.8.2.	Verifikatori
A.8.3.	Zahtjevi za verifikaciju/validaciju: zahtjevi za verifikaciju/validaciju ako je dostupan OEFSR
A.8.3.1.	Minimalni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studije OEF-a
A.8.3.2.	Tehnike verifikacije i validacije
A.8.3.3.	Sadržaj izjave o validaciji
	Dio B:
	PREDLOŽAK OEFSR-A
B.1.	Uvod
B.2.	Opće informacije o OEFSR-u
B.2.1.	Tehničko tajništvo
B.2.2.	Savjetovanja i dionici
B.2.3.	Ocjenjivački odbor i zahtjevi za ocjenjivanje OEFSR-a
B.2.4.	Izjava o ocjeni
B.2.5.	Geografska valjanost
B.2.6.	Jezik
B.2.7.	Usklađenost s drugim dokumentima
B.3.	Područje primjene OEFSR-a
B.3.1.	Sektor
B.3.2.	Reprezentativne organizacije
B.3.3.	Izvještajna jedinica i referentni protok
B.3.4.	Granica sustava
B.3.5.	Popis kategorija učinka ekološkog otiska
B.3.6.	Dodatne tehničke informacije
B.3.7.	Dodatne informacije o okolišu
B.3.8.	Ograničenja
B.3.8.1.	Usporedbe i usporedne tvrdnje
B.3.8.2.	Podaci koji nedostaju i posredni podaci
B.4.	Najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi
B.4.1.	Najrelevantnije kategorije učinka ekološkog otiska
B.4.2.	Najrelevantnije faze životnog ciklusa
B.4.3.	Najrelevantniji procesi
B.4.4.	Najrelevantniji izravni elementarni tokovi
B.5.	Inventar životnog ciklusa
B.5.1.	Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće
B.5.2.	Popis procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće
B.5.3.	Zahtjevi za kvalitetu podataka
B.5.3.1.	Skupovi podataka specifični za poduzeće
B.5.4.	Matrica potrebnih podataka (DNM)
B.5.4.1.	Procesi u situaciji 1.
B.5.4.2.	Procesi u situaciji 2.
B.5.4.3.	Procesi u situaciji 3.
B.5.5.	Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti
B.5.6.	Kako izračunati prosječni DQR studije
B.5.7.	Pravila dodjeljivanja
B.5.8.	Modeliranje električne energije
B.5.9.	Modeliranje klimatskih promjena
B.5.10.	Modeliranje kraja životnog vijeka i recikliranog udjela
B.6.	Faze životnog ciklusa
B.6.1.	Dobavljanje sirovina i predobrada
B.6.2.	Poljoprivredno modeliranje [uključiti samo prema potrebi]
B.6.3.	Proizvodnja
B.6.4.	Faza distribucije [uključiti prema potrebi]
B.6.5.	Faza uporabe [uključiti prema potrebi]
B.6.6.	Kraj životnog vijeka [uključiti prema potrebi]
B.7.	Rezultati OEF-a – Profil OEF-a
B.8.	Verifikacija
	Dio C
	POPIS ZADANIH PARAMETARA FORMULE KRUŽNOG OTISKA
	Dio D
	ZADANI PODACI ZA MODELIRANJE FAZE UPORABE
	Dio E
	PREDLOŽAK IZVJEŠĆA O OEF-u
E.1.	Sažetak
E.2.	Općenito
E.3.	Cilj studije
E.4.	Opseg studije
E.4.1.	Funkcionalna/prijavljena jedinica i referentni protok
E.4.2.	Granica sustava
E.4.3.	Kategorije učinka ekološkog otiska
E.4.4.	Dodatne informacije
E.4.5.	Pretpostavke i ograničenja
E.5.	Analiza inventara životnog ciklusa
E.5.1.	Korak probira [prema potrebi]
E.5.2.	Odabiri za modeliranje
E.5.3.	Upravljanje multifunkcionalnim procesima
E.5.4.	Prikupljanje podataka
E.5.5.	Zahtjevi za kvalitetu podataka i ocjena kvalitete podataka
E.6.	Rezultati procjene učinka [povjerljivo, prema potrebi]
E.6.1.	Rezultati OEF-a
E.6.2.	Dodatne informacije
E.7.	Tumačenje rezultata OEF-a
E.8.	Izjava o validaciji
	Dio F
	ZADANE STOPE GUBITKA PREMA VRSTI PROIZVODA

A.1    Uvod

Na temelju analize koju je JRC proveo 2010. ( 186 ) Komisija je zaključila da postojeće norme koje se temelje na životnom ciklusu nisu dovoljno detaljne kako bi se osiguralo da se dolazi do istih pretpostavki, mjerenja i izračuna radi bolje usporedivosti tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš u organizacijama unutar istog sektora. OEFSR-ima se nastoji povećati obnovljivost, relevantnost, usredotočenost, učinkovitost i dosljednost studija OEF-a.

OEFSR se treba razraditi i sastaviti tako da ga osobe koje posjeduju tehničko znanje (o LCA-u i predmetnoj kategoriji proizvoda) mogu razumjeti i iskoristiti za provedbu studije OEF-a.

U svakom OEFSR-u primjenjuje se načelo značajnosti, što znači da se studija OEF-a usmjerava na aspekte i parametre koji su najrelevantniji za okolišnu učinkovitost određenog proizvoda. Time se može uštedjeti na vremenu, trudu i trošku provođenja analize.

U svakom OEFSR-u utvrđuje se minimalan popis (obaveznih) procesa koji se uvijek modeliraju pomoću podataka specifičnih za poduzeće. Cilj je onemogućiti korisnicima OEFSR-a da provedu studiju OEF-a i priopće njezine rezultate, a da nemaju pristup relevantnim (primarnim) podacima specifičnima za poduzeće i uz uporabu samo zadanih podataka. U OEFSR-u se taj obavezan popis procesa definira na temelju njihove relevantnosti i mogućnosti pristupa podacima specifičnima za poduzeće.

Definicije navedene u Prilogu III. primjenjive su i na ovaj Prilog.

A.1.1.    Odnos između OEFSR-a i PEFCR-a

OEFSR-i obično imaju šire područje primjene nego PEFCR-i (npr. odnos između maloprodajnog sektora i jednog specifičnog prehrambenog proizvoda). Nadalje, u OEFSR-ima se razmatraju neki aspekti koji su obično izvan granica studije PEF-a u skladu s PEFCR-om (npr. učinci povezani s uslugama poduzeća kao što je stavljanje na tržište).

Istodobno treba osigurati dosljednost metodoloških odabira u pogledu povezanih OEFSR-a i PEFCR-a. U teoriji bi zbroj PEF-â proizvoda koje pruža organizacija u određenom izvještajnom razdoblju (npr. godinu dana) trebao biti blizu njezina OEF-a za isto izvještajno razdoblje.

Pri razvoju OEFSR-a uzimaju se u obzir postojeći PEFCR-i: ako postoji PEFCR koji obuhvaća proizvod, materijal ili komponentu koja pripada portfelju proizvoda (PP), sva pravila i pretpostavke koji se upotrebljavaju u PEFCR-u, uključujući povezani skup podataka koji je usklađen s ekološkim otiskom, koristi se za modeliranje tog elementa u portfelju proizvoda. O iznimke od tog pravila dogovara se s Europskom komisijom.

A.1.2.    Kako upravljati modularnošću

Ako portfelj proizvoda sadržava poluproizvode, PEFCR može postati „modul” koji je potrebno upotrebljavati pri razvoju OEFSR-â koji uključuju u svojem portfelju proizvoda proizvode u kasnijem dijelu lanca opskrbe. To je primjenjivo čak i ako se poluproizvod može upotrebljavati u različitim lancima opskrbe (npr. metalne ploče). Razvoj „modulâ” omogućuje višu razinu dosljednosti među različitim lancima opskrbe koji se koriste istim modulima u sklopu svojeg LCA-a.

Mogućnost izrade takvih modula trebala bi se uvijek razmotriti i za konačne proizvode, koji pripadaju portfelju proizvoda, posebice za one proizvode kojima je neki dio proizvodnog lanca isti i zatim se diferenciraju zbog različitih funkcija (npr. deterdženti).

Postoje različiti scenariji koji mogu zahtijevati modularni pristup:

Za scenarij (a) u novom OEFSR-u definira se kako upravljati informacijama o proizvodu na temelju okolišne relevantnosti proizvoda i DNM-a (vidjeti odjeljak 4.4.4.4.). To znači da se, ako je proizvod „najrelevantniji” i nalazi se pod kontrolom poduzeća, moraju zatražiti podaci specifični za poduzeće u skladu s pravilima PEFCR-a koji ima modul u svojem području primjene ( 187 ). Ako nije pod operativnom kontrolom poduzeća, ali se ubraja u „najrelevantnije” procese, korisnik OEFSR-a može odlučiti pružiti podatke specifične za poduzeće ili upotrebljavati sekundarni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ( 188 ) iz PEFCR-a koji ima modul u svojem području primjene.

U scenariju (b) tehničko tajništvo (vidjeti njegovu ulogu i članove u odjeljku A.2.2.) procjenjuje izvedivost uvođenja istih pretpostavki za modeliranje i sekundarnih skupova podataka navedenih u postojećem PEFCR-u/OEFSR-u. Ako je to izvedivo, tehničko tajništvo primjenjuje iste pretpostavke za modeliranje i skup podataka koje je potrebno upotrebljavati u svojem OEFSR-u. Ako to nije moguće, tehničko tajništvo mora dogovoriti rješenje s Komisijom.

A.2.    Postupak razvoja i revizije OEFSR-a

Odredbama u ovom odjeljku ne dovode se u pitanje odredbe koje će se uključiti u buduće zakonodavstvo EU-a.

U ovom se odjeljku navodi postupak za razvoj i reviziju OEFSR-a. Mogu se javiti sljedeće situacije:

razvoj novog OEFSR-a;

Za slučajeve (a) i (b) mora se slijediti postupak opisan u ovom odjeljku (vidjeti sliku A-1.).

Slučaj (c) dopušten je samo ako se model reprezentativne organizacije (RO), (vidjeti odjeljak A.2.3.) ažurira ispravljenim/novim podacima ili skupovima podataka i ispravcima očitih pogrešaka te ako se rezultati reprezentativne organizacije mijenjaju u okviru određenih maksimalnih vrijednosti:

Ako se rezultati reprezentativne organizacije promijene > 10 % za barem jednu kategoriju učinka (karakterizirani rezultati) ili > 5 % jedne sveobuhvatne ocjene, slučaj (c) nije primjenjiv i potrebna je potpuna revizija OEFSR-a.

U slučaju iz točke (c) tehničko tajništvo pruža ažurirani OEFSR kako bi ga povjerenstvo preispitalo i moraju se slijediti posljednja tri koraka na slici A-1. (tj. preispitivanje koje obavlja povjerenstvo, konačni nacrt OEFSR-a i konačno odobrenje OEFSR-a).

Slika J-1.

Tijek postupka za izradu/reviziju OEFSR-a. OEF-RO: studija OEF-a za reprezentativnu organizaciju.

A.2.1.    Tko može razviti OEFSR

Za razvoj OEFSR-a uspostavlja se tehničko tajništvo. Tehničko tajništvo mora sačinjavati najmanje 51 % potrošačkog tržišta EU-a (prodanih proizvoda) prema gospodarskom prometu. Tehničko tajništvo postiže takvu obuhvaćenost tržišta izravno, tako da u njemu sudjeluju poduzeća, i/ili neizravno, na temelju obuhvaćenosti tržišta EU-a preko članova koji predstavljaju poslovna udruženja. Tehničko tajništvo pri osnivanju šalje Komisiji povjerljivo izvješće kojim se dokazuje obuhvaćenost tržišta.

A.2.2.    Uloga tehničkog tajništva

Tehničko tajništvo (TS) odgovorno je za sljedeće aktivnosti:

A.2.3.    Definicija reprezentativnih organizacija

Tehničko tajništvo razvija „model” reprezentativne organizacije (RO) koja je prisutna na tržištu EU-a i pripada sektoru. Reprezentativna organizacija mora odražavati trenutačnu situaciju u vrijeme razvoja OEFSR-a. Primjerice, to znači da se isključuju buduće tehnologije, budući scenariji prijevoza ili buduća obrada na kraju životnog vijeka. Moraju se upotrebljavati najnoviji podaci koji odražavaju realistične prosjeke na tržištu (osobito za tehnološke proizvode koji se brzo razvijaju). Moraju se izbjegavati konzervativne vrijednosti ili procjene.

Reprezentativna organizacija može biti stvarna ili virtualna (nepostojeća) organizacija. Virtualna organizacija trebala bi se izračunati na temelju prosječnih značajki ponderiranih prodajom na europskom tržištu za sve postojeće tehnologije/proizvodne procese/vrste organizacija obuhvaćene sektorom ili podsektorom. Ako je to opravdano, mogu se primijeniti drugi skupovi ponderiranja.

Pri utvrđivanju referentne organizacije postoji rizik da se tehnologije s vrlo različitim tržišnim udjelima zamijene i da se one s relativno malim tržišnim udjelom previde. U takvim slučajevima tehničko tajništvo uključuje tehnologije/ načine proizvodnje / vrste organizacija koji nedostaju (ako su unutar područja primjene) u definiciju reprezentativne organizacije ili, ako to nije tehnički moguće, pruža pisano obrazloženje.

Reprezentativna organizacija je osnova za studiju OEF-a za reprezentativnu organizaciju (OEF-RO). U odjeljku A.3.1. objašnjava se kad se reprezentivna organizacija mora razviti za sektore i podsektore.

Tehničko tajništvo navodi informacije o svim mjerama poduzetima kako bi se definirao „model” reprezentativne organizacije i izvješćuje o prikupljenim informacijama u prilogu OEFSR-u. Tehničko tajništvo poduzima najprikladnije mjere kako bi se očuvala povjerljivost podataka, ako je primjenjivo.

A.2.4.    Prva studija OEF-a za reprezentativne organizacije

Za svaku reprezentativnu organizaciju provodi se prva studija oEF-a (prvi OEF-RO). Prvim OEF-RO-om nastoje se:

Tehničko tajništvo provodi prvi OEF-RO na temelju „modela” reprezentativnih organizacija. Nedostatak raspoloživih podataka i malen tržišni udio ne smiju biti argument za isključivanje tehnologija ili proizvodnih procesa.

Ako su dostupni, tehničko tajništvo upotrebljava skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom za OEF-RO. Ako ne postoji skup podataka usklađen s ekološkim otiskom, mora se slijediti sljedeći postupak hijerarhijskim redoslijedom:

U prvom OEF-RO-u nije dopušteno razgraničenje procesa, emisija u okoliš ni resursa iz okoliša. Obuhvaćaju se sve faze životnog ciklusa i procesi (uključujući kapitalna dobra). Međutim, mogu se isključiti aktivnosti kao što su svakodnevno putovanje osoblja, menze na proizvodnim lokacijama, potrošni materijali koji nisu usko povezani s proizvodnim procesima, marketing, poslovna putovanja te aktivnosti istraživanja i razvoja. Razgraničenja se mogu uključiti u konačni OEFSR samo na temelju pravila iz Priloga III. i ovog Priloga.

Pruža se prvo izvješće o OEF-RO-u (u skladu s predloškom iz Priloga IV. dijela E), koje uključuje karakterizirane, normalizirane i ponderirane rezultate.

Prvi OEF-RO i izvješće o njemu verificira povjerenstvo za preispitivanje i prilaže mu se javno izvješće o preispitivanju.

A.2.5.    Prvi nacrt OEFSR-a

Tehničko tajništvo na temelju rezultata prvog OEF-RO-a sastavlja prvi nacrt OEFSR-a, koji se upotrebljava za provođenje potpornih studija OEFSR-a. Sastavlja se u skladu sa zahtjevima iz ovog Priloga i predloškom iz dijela B ovog Priloga. Uključuje sve zahtjeve koji su potrebni za potpornu studiju, uz poseban naglasak na tablicama i postupcima za prikupljanje podataka specifičnih za poduzeće.

A.2.6.    Potporne studije

Potporne studije služe kako bi se ispitala provedivost prvog nacrta OEFSR-a i, u nešto manjoj mjeri, kako bi pružila saznanja o prikladnosti utvrđenih najrelevantnijih kategorija učinka, faza životnog ciklusa, procesa i izravnih elementarnih tokova.

Za svaku reprezentativnu organizaciju provode se najmanje tri potporne studije OEF-a.

Potporne studije moraju biti u skladu sa svim zahtjevima iz prvog nacrta OEFSR-a i verzije ovog Priloga. Primjenjuju se sljedeća dodatna pravila:

Svaku potpornu studiju provodi subjekt ( 189 ) koji ne sudjeluje u sastavljanju OEFSR-a niti je dio povjerenstva za preispitivanje. Mogu postojati iznimke od tog pravila, no moraju se dogovoriti s Europskom komisijom. Nijedan agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ne mora se staviti na raspolaganje Europskoj komisiji.

Svaku potpornu studiju prati izvješće o OEF-u, koje služi kao relevantan, sveobuhvatan, dosljedan, točan i transparentan sažetak studije. Predložak izvješća o OEF-u koji je potrebno upotrebljavati za predložak potporne studije dostupan je u dijelu E ovog Priloga. Taj predložak sadržava minimalne informacije o kojima se izvješćuje. Potporne studije (i s njima povezano izvješće o OEF-u) su povjerljive. Dijele se samo s Europskom komisijom ili tijelom koje nadzire razvoj OEFSR-a te s povjerenstvom za preispitivanje. Međutim, poduzeće koje provodi potpornu studiju može odlučiti odobriti pristup drugim dionicima.

A.2.7.    Druga studija OEF-a za reprezentativnu organizaciju

Provedba studije OEF-a za reprezentativnu organizaciju iterativan je postupak. Na temelju informacija prikupljenih u okviru prvog savjetovanja i potpornih studija tehničko tajništvo provodi drugi OEF-RO. Taj drugi OEF-RO uključuje nove skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom, ažurirane zadane podatke o aktivnosti i sve pretpostavke na kojima se temelje zahtjevi u drugom nacrtu OEFSR-a. Tehničko tajništvo na temelju drugog OEF-RO-a sastavlja drugo izvješće o OEF-RO-u.

Ako su besplatno dostupni, tehničko tajništvo upotrebljava skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom. Ako nisu dostupni skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom, moraju se hijerarhijskim redoslijedom slijediti sljedeća pravila:

Svi zahtjevi u konačnom OEFSR-u određuju se na temelju drugog OEF-RO-a, što, među ostalim, uključuje konačan popis najrelevantnijih kategorija učinka, faza životnog ciklusa, procesa, izravnih elementarnih tokova, razgraničenja itd.

Pruža se drugo izvješće o OEF-RO-u (u skladu s predloškom iz dijela E ovog Priloga), koje uključuje karakterizirane, normalizirane i ponderirane rezultate.

Drugi OEF-RO i izvješće o njemu preispituje povjerenstvo za preispitivanje i prilaže mu se javno izvješće o preispitivanju.

A.2.8.    Drugi nacrt OEFSR-a

Tehničko tajništvo sastavlja drugi nacrt OEFSR-a uzimajući u obzir rezultate potpornih studija i drugog OEF-RO-a. Moraju se ispuniti svi odjeljci u predlošku OEFSR-a (vidjeti dio E u ovom Prilogu).

U OEFSR-u se pojašnjava da će svi nedostaci podataka uključeni u OEFSR ostati nedostaci podataka tijekom čitavog razdoblja valjanosti. Stoga su nedostajući podaci neizravno dio granice sustava OEFSR-a kako bi se omogućila pravedna usporedba organizacija (ako je primjenjivo).

A.2.9.    Preispitivanje OEFSR-a

A.2.9.1.    Povjerenstvo za preispitivanje

Tehničko tajništvo uspostavlja vanjsko neovisno povjerenstvo treće strane za preispitivanje radi preispitivanja OEFSR-a.

Odbor se sastoji od najmanje trojice članova (predsjednika i dvojice članova). Ako se u OEFSR-u nalazi više od pet reprezentativnih organizacija, povjerenstvo za preispitivanje može se proširiti dodavanjem članova i dodatnih supredsjednika. U odboru se mora nalaziti jedan stručnjak za ekološki otisak/LCA (koji ima iskustvo o sektoru koji se razmatra i okolišnim aspektima povezanima sa sektorom), jedan stručnjak iz industrije i, ako je moguće, jedan predstavnik NVO-â. Jedan član imenuje se glavnim preispitivačem.

Preispitivači moraju biti međusobno neovisni s gledišta pravnog subjekta. Odbor ne smije uključivati predstavnike članova ( 190 ) tehničkog tajništva, druge subjekte koji su uključeni u rad tog tajništva ni zaposlenike poduzeća koja provode potporne studije. Iznimke od tog pravila moraju se raspraviti i dogovoriti s Europskom komisijom.

Ocjenjivački tim može se promijeniti za vrijeme razvoja OEFSR-a. Članovi ga mogu napustiti ili mu se pridružiti između dvaju koraka ocjenjivanja. Međutim, glavni preispitivač dužan je osigurati da su kriteriji za povjerenstvo za preispitivanje ispunjeni u svakom koraku postupka razvoja OEFSR-a; glavni preispitivač informira nove članove o prethodnim koracima i problemima o kojima se raspravljalo.

Glavni preispitivač može se promijeniti ako netko od drugih članova preuzme njegovu ulogu i osigura kontinuitet rada. Proces preispitivanja uključivat će etape, npr. 1. prvi OEF-RO + prvi nacrt OEFSR-a, 2. potporne studije + drugi OEF-RO + drugi nacrt OEFSR-a, 3. konačni nacrt OEFSR-a i 4. konačni OEFSR. Trebalo bi osigurati kontinuitet unutar iste etape. Navedeni zahtjev podrazumijeva da će barem jedan član ocjenjivačkog tima ostati aktivan u projektu. Ako zahtjevi nisu ispunjeni, postupak ocjenjivanja počinje od posljednje etape u kojoj su bili ispunjeni zahtjevi.

Procjena kompetencija povjerenstva za preispitivanje temelji se na sustavu ocjenjivanja u kojem se u obzir uzimaju njihovo iskustvo, metodologija i praksa ekološkog otiska/LCA-a te poznavanje relevantnih tehnologija, procesa ili drugih aktivnosti uključenih u organizacije unutar područja primjene OEFSR-a. U tablici 32. ovog Priloga prikazan je sustav ocjenjivanja za svaku relevantnu kompetenciju i područje iskustva.

Članovi povjerenstva za preispitivanje pružaju osobnu izjavu o svojim kvalifikacijama, u kojoj se navodi broj bodova koji su ostvarili i ukupan broj bodova. Ta se osobna izjava uključuje u izvješće o preispitivanju OEFSR-a.

Minimalna ocjena koja je potrebna da bi se preispitivač kvalificirao iznosi šest bodova, uključujući najmanje jedan bod za svaki od triju obaveznih kriterija (tj. praksa preispitivanja, metodologija i praksa ekološkog otiska/LCA-a te poznavanje tehnologija ili drugih aktivnosti koje su relevantne za studiju ekološkog otiska).

A.2.9.2.    Postupak ocjenjivanja

Pri potpisivanju ugovora o preispitivanju tehničko tajništvo dogovara postupak preispitivanja s povjerenstvom za preispitivanje. Tehničko tajništvo naročito mora dogovoriti razdoblje tijekom kojeg povjerenstvo za preispitivanje može sastaviti primjedbe nakon svakog dokumenta koji izdaje tehničko tajništvo i način na koji će se upravljati zaprimljenim primjedbama.

Povjerenstvo za preispitivanje bit će odgovorno za neovisno preispitivanje sljedećih dokumenata (vidjeti sliku 1.):

Ako drugo savjetovanje ili preispitivanje OEFSR-a utječu na rezultate drugog OEF-RO-a, drugi OEF-RO ažurira se i rezultati se uključuju u završni nacrt OEFSR-a. U tom slučaju povjerenstvo za preispitivanje preispituje konačni nacrt OEFSR-a i konačni OEFSR.

Odbor šalje preispitivanje svakog dokumenta tehničkom tajništvu radi analize i rasprave. Tehničko tajništvo pregledava primjedbe i prijedloge odbora i odgovara na svaki od njih.

Tehničko tajništvo za sve dokumente sastavlja pisane odgovore u obliku izvješća o ocjeni, koja mogu uključivati:

Dokumenti koji moraju proći postupak ocjenjivanja prikazani su na slici A-2. i označeni križićem.

Slika A-2.:

postupak razvoja OEFSR-a

A.2.9.2.1.    Preispitivanje prvog OEF-RO-a

Povjerenstvo za preispitivanje preispituje prvi OEF-RO i s njime povezano izvješće o OEF-RO-u u skladu s postupkom verifikacije, kako je navedeno u odjeljku 8.4. Priloga III. Međutim, ne primjenjuju se posjeti na licu mjesta, a ako je reprezentativna organizacija virtualna organizacija, preispitivači s tehničkim tajništvom dogovaraju tehnike za validaciju podataka o aktivnosti. Ako se u OEFSR-u definira više reprezentativnih organizacija, u okviru preispitivanja provjerava se jesu li sve reprezentativne organizacije koje su definirane u OEFSR-u uključene u opseg studija OEF-RO-a.

Uz smjernice navedene u odjeljku 8.4. provode se sljedeći koraci ocjene:

A.2.9.2.2.    Ocjena potporne studije

Potporne studije i njihova izvješća o OEF-u preispituje povjerenstvo za preispitivanje. Povjerenstvo za preispitivanje preispituje najmanje tri potporne studije za svaku reprezentativnu organizaciju. Povjerenstvo za preispitivanje osigurava da svaku potpornu studiju provodi poduzeće/savjetnik koji ne sudjeluje u sastavljanju OEFSR-a ni povjerenstvu za preispitivanje.

Preispitivanje potporne studije vrlo je slično verifikaciji studije OEF-a, uz neke posebnosti, npr. ne provode se posjeti na licu mjesta. Uz smjernice navedene u odjeljku 8.4. Priloga III. provode se sljedeći koraci preispitivanja:

A.2.9.2.3.    Preispitivanje druge studije OEF-RO-a

Povjerenstvo za preispitivanje preispituje drugi OEF-RO i s njime povezano izvješće o OEF-RO-u u skladu s postupkom verifikacije, kako je navedeno u odjeljku 8.4. Priloga III. Međutim, ne primjenjuju se posjeti na licu mjesta.

Uz smjernice navedene u odjeljku 8.4. Priloga III. provode se sljedeći koraci preispitivanja:

A.2.9.3.    Kriteriji za preispitivanje dokumenta o OEFSR-u

Preispitivači istražuju je li OEFSR i. razvijen u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu III. te ii. mogu li se na temelju njega izrađivati vjerodostojni, pouzdani i dosljedni profili OEF-a. Usto se primjenjuju i sljedeći kriteriji za ocjenu:

A.2.9.4.    Izvješće/izjave o ocjeni

Povjerenstvo za preispitivanje sastavlja:

Konačni OEFSR uključuje sljedeće priloge: i. pripadajuće javno izvješće o preispitivanju, ii. javna izvješća o preispitivanju za svaki OEF-RO i iii. javne izjave o validaciji za svaku preispitanu potpornu studiju.

A.2.10.    Konačni nacrt OEFSR-a

Nakon završetka rada na nacrtima tehničko tajništvo šalje Komisiji sljedeće dokumente:

A.2.10.1.    Modeli reprezentativnih organizacija u Excelu

Model reprezentativne organizacije mora biti dostupan u formatu programa MS Excel. Ako se model reprezentativne organizacije temelji na više podmodela (npr. vrlo različite tehnologije), za svaki od tih podmodela pruža se zasebna datoteka u Excelu uz datoteku za cjelokupni model. Ta se datoteka sastavlja u skladu s predloškom dostupnim na internetskim stranicama JRC-a ( 191 ).

A.2.10.2.    Skupovi podataka Skupovi podataka navedeni u OEFSR-u

Na čvoru Mreže podataka o životnom ciklusu moraju biti dostupni svi skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom i ILCD-EL-om ( 192 ) koji se upotrebljavaju u OEFSR-u u agregiranom i raščlanjenom obliku (razina –1.).

A.2.10.3.    Skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom koji predstavljaju reprezentativne organizacije

Skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom koji predstavljaju reprezentativne organizacije pružaju se u agregiranom i raščlanjenom obliku. Potonji se raščlanjuju na razini koja je usklađena s predmetnim OEFSR-om. Podaci mogu biti agregirani radi zaštite povjerljivih informacija.

Popis tehničkih zahtjeva koje skup podataka mora ispunjavati da bi se smatrao usklađenim s ekološkim otiskom dostupan je na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.

A.3.    Definiranje opsega OEFSR-a

A.3.1.    Sektor i podsektori

Organizacije sa sličnim portfeljima proizvoda treba objediniti u istom OEFSR-u. Područje primjene OEFSR-a odabire se tako da bude dovoljno široko kako bi obuhvatilo različite primjene i/ili tehnologije. Da bi se ispunio taj zahtjev, u nekim se slučajevima sektor može biti podijeljen u više podsektora. Tehničko tajništvo odlučuje jesu li podsektori nužni da bi se ostvario primarni cilj OEFSR-a i kako bi se stoga izbjegao rizik da se rezultati kritičnih točaka iz različitih tehnologija pomiješaju ili da se previde rezultati nekih od njih s malim tržišnim udjelom91. Pri utvrđivanju sektora i podsektora važno je biti što precizniji kako bi osigurale obnovljivost i usporedivost rezultata (ako je primjenjivo).

OEFSR se strukturira tako da sadržava odjeljak koji uključuje „horizontalna” pravila koja su zajednička svim organizacijama unutar njegova područja primjene te pododjeljak za svaki podsektor koji uključuje posebna „vertikalna” pravila, primjenjiva samo na taj podsektor (slika A-2.).

Horizontalna pravila u načelu imaju prednost pred vertikalnima, no mogu se dopustiti određena odstupanja od tog načela ako su odgovarajuće obrazložena. Takva će struktura olakšati proširenje područja primjene postojećeg OEFSR-a dodavanjem podsektora.

Svaki podsektor mora se jasno opisati u definiciji područja primjene OEFSR-a i mora imati svoju reprezentativnu organizaciju, zajedno s odabirom najrelevantnijih procesa, faza životnog ciklusa i kategorija učinka.

Slika K-2.

Primjer strukture OEFSR-a s horizontalnim pravilima specifičnima za sektor, različitim podsektorima i vertikalnim pravilima specifičnima za podsektore.

Usporedbe su dopuštene ako postoji jedan sektor u OEFSR-u ili unutar podsektora. Tehničko tajništvo određuje pod kojim uvjetima OEFSR omogućuje usporedbe organizacija iz istog sektora i/ili podsektora. Tehničko tajništvo određuje je li dopuštena unakrsna usporedba organizacija iz dvaju ili više različitih podsektora.

Svi zahtjevi iz Priloga IV. primjenjuju se na sektore i podsektore (prema potrebi).

A.3.2.    Opseg OEFSR-a

Odjeljak OEFSR-a o području primjene sadržava opis portfelja proizvoda i u njemu se navode oznake NACE primjenjive na obuhvaćeni sektor. U OEFSR-u navode se postupci koje treba uključiti u granice organizacije (izravne aktivnosti). Navodi se i granica OEF-a, uključujući specifikaciju faza lanca opskrbe koje treba uključiti i sve neizravne aktivnosti (na početku i na kraju lanca opskrbe) te se obrazlaže ako su isključene (neizravne) aktivnosti na kraju lanca opskrbe (npr. faza uporabe poluproizvoda ili proizvoda s neodredivom sudbinom uključenih u portfelj proizvoda).

U OEFSR-u se utvrđuje vremensko razdoblje koje treba uzeti u obzir za procjenu.

Odjeljak OEFSR-a o području primjene mora sadržavati barem sljedeće informacije:

A.3.2.1.    Opći opis područja primjene OEFSR-a

Definicija područja primjene OEFSR-a uključuje opći opis kategorije proizvoda, uključujući detaljnost područja primjene, uključene potkategorije (ako postoje), opis proizvoda/usluga koji pripadaju portfelju proizvoda i njihova tehnička svojstva. Ako su proizvodi isključeni iz portfelja proizvoda, to izostavljanje mora se obrazložiti (npr. ne pripadaju tipičnom portfelju proizvoda organizacije u sektoru).

A.3.2.2.    Uporaba oznaka NACE

U OEFSR-u navode se oznake NACE primjenjive na obuhvaćeni sektor.

A.3.2.3.    Definicija reprezentativne organizacije (RO)

U područje primjene OEFSR-a uključuje se kratak opis reprezentativnih organizacija.

Tehničko tajništvo navodi informacije o svim mjerama poduzetima kako bi se definirao „model” reprezentativne organizacije i izvješćuje o prikupljenim informacijama u prilogu OEFSR-u. Ako se bilo koja povjerljiva informacija uključi u Prilog, trebala bi se staviti na raspolaganje samo radi preispitivanja (koje provode Europska komisija, tijela za nadzor tržišta ili preispitivači).

A.3.2.4.    Izvještajna jedinica (IJ)

U odjeljku OEFSR-a o izvještajnoj jedinici zahtijeva se definiranje organizacija tako da se navede: i. ime organizacije, ii. vrstu robe/usluga koje organizacija proizvodi i iii. lokacije operacija (npr. zemlje, gradovi).

Nadalje, u OEFSR-u se daje opis portfelja proizvoda u skladu s četiri aspekta iz tablice A-2 i izvještajno razdoblje (obrazloženje se dostavlja ako razdoblje izvješćivanja ne iznosi jednu godinu). U OEFSR-u se od korisnika OEFSR-a zahtijeva da definira vlastiti portfelj proizvoda, uključujući referentnu godinu i izvještajno razdoblje.

Ako postoje primjenjive norme, one se upotrebljavaju i navode u OEFSR-u.

U OEFSR-u se objašnjava i dokumentira svako isključenje proizvoda/usluga iz portfelja proizvoda.

Ako su potrebni parametri za izračun povezani s obveznim informacijama specifičnima za poduzeće, u OEFSR-u se navodi primjer izračuna.

A.3.2.5.    Granica sustava

U OEFSR-u se utvrđuje i daje kratak opis procesa i faza životnog ciklusa koji su uključeni u sektor/podsektor.

U OEFSR-u se utvrđuju procesi koji se isključuju na temelju pravila razgraničenja (vidjeti odjeljak A.4.3.3.) ili se navodi da nije primjenjivo nikakvo razgraničenje.

OEFSR sadržava dijagram sustava u kojem se naznačuju procesi za koje su potrebni obavezni podaci specifični za poduzeće i procesi koji su isključeni iz granice sustava.

U OEFSR-u se u dijagramu sustava utvrđuju granice organizacije i granice OEF-a.

A.3.2.6.    Popis kategorija učinka ekološkog otiska

U OEFSR-u je navedeno 16 kategorija učinka ekološkog otiska koje je potrebno upotrebljavati za izračun profila OEF-a, kako je navedeno u tablici 2. Priloga III. Od tih 16 kategorija učinka u OEFSR-u se navode one koje su najrelevantnije za obuhvaćeni sektor i/ili podsektore (vidjeti odjeljak A.6.1.1. ovog Priloga).

U OEFSR-u se utvrđuje mora li korisnik OEFSR-a izračunati potpokazatelje za klimatske promjene i zasebno o njima izvješćivati (vidjeti odjeljak A.4.2.9.).

U OEFSR-u se utvrđuje verzija referentnog paketa ekološkog otiska koji je potrebno upotrebljavati ( 193 ).

A.3.2.7.    Dodatne informacije

A.3.2.7.1.    Dodatne informacije o okolišu

U OEFSR-u se utvrđuje o kojim je dodatnim ekološkim informacijama potrebno izvješćivati i je li riječ o obaveznim ili preporučenim dodatnim ekološkim informacijama. Treba izbjegavati uporabu pojma „trebati” u zahtjevima. Dodatne informacije o okolišu mogu se uključiti samo ako se u OEFSR-u utvrđuje metoda koja se mora primijeniti za njihov izračun.

Bioraznolikost

Pri razvoju OEFSR-a bioraznolikost se razmatra u okviru dodatnih ekoloških informacija u skladu sa sljedećim postupkom:

Iako tehničko tajništvo može odrediti način na koji se bioraznolikost procjenjuje i kako se o njoj izvješćuje u OEFSR-u (prema potrebi), mogu se razmotriti sljedeći prijedlozi:

A.3.2.7.2.    Dodatne tehničke informacije

U OEFSR-u se navode dodatne tehničke informacije o kojima se mora, treba ili može izvješćivati.

Ako je proizvod koji pripada obuhvaćenom portfelju proizvoda poluproizvod, u OEFSR-u se zahtijevaju sljedeće dodatne tehničke informacije:

A.3.2.8.    Pretpostavke i ograničenja

U OEFSR-u se navodi popis ograničenja kojima podliježe studija OEF-a, čak i ako se provodi u skladu s OEFSR-om.

Tehničko tajništvo određuje pod kojim uvjetima OEFSR omogućuje usporedbe organizacija iz istog sektora i/ili podsektora (npr. normalizacijom profila OEF-a u odnosu na godišnji promet organizacije).

U OEFSR-u se navode skupovi podataka usklađeni s ILCD-EL-om koji se upotrebljavaju pri modeliranju reprezentativnih organizacija i podataka koji nedostaju.

A.4.    Inventar životnog ciklusa

A.4.1.    Izravne i neizravne aktivnosti te faze životnog ciklusa

U OEFSR-u se utvrđuju postupci za koje se očekuje da pripadaju izravnim aktivnostima i za one za koje se očekuje da pripadaju neizravnim aktivnostima.

Ako portfelj proizvoda uključuje uglavnom proizvode, u OEFSR-u se navode svi procesi za svaku fazu životnog ciklusa. Taj korak nije obvezan ako portfelj proizvoda uključuje uglavnom usluge; u tom slučaju tehničko tajništvo evaluira primjenjivost faza životnog ciklusa na obuhvaćeni sektor (vidjeti odjeljak 4.2. Priloga III. u kojem se opisuje primjenjivost faza životnog ciklusa na studije OEF-a).

Zadane faze životnog ciklusa navedene su u odjeljku 4.2. Priloga III., a detaljnije su objašnjene u odjeljcima od 4.2.1. do 4.2.5. Priloga III.

Za svaki proces, OEFSR uključuje zadane sekundarne skupove podataka koje korisnik OEFSR-a mora upotrebljavati, osim ako proces nije obuhvaćaen obaveznim podacima specifičnima za poduzeće.

A.4.2.    Zahtjevi za modeliranje

A.4.2.1.    Poljoprivredna proizvodnja

Kad je riječ o poljoprivrednim aktivnostima, smjernice za modeliranje iz odjeljka 4.4.1. Priloga III. moraju se slijediti za reprezentativne organizacije i uključiti u OEFSR-e. Svaka se iznimka mora dogovoriti s Komisijom prije nego što se primijeni.

A.4.2.1.1.    Gnojiva

Za gnojiva na bazi dušika treba upotrebljavati emisijske faktore razine 1. iz tablica od 2. do 4. IPCC-a (2006.), kako je prikazano u tablici 3. Priloga III.

Model sadržaja dušika u polju prikazan u tablici 3. Priloga III. ima određena ograničenja i trebalo bi ga poboljšati u budućnosti. Stoga se u OEFSR-ima u čijem se području primjene nalazi poljoprivredno modeliranje mora ispitati (barem) sljedeći alternativni pristup u OEF-RO-ima.

Ravnoteža dušika izračunava se primjenom parametara u tablici II-3. i formule u nastavku. Ukupna emisija NO3-N u vodu smatra se varijablom i njezin ukupni inventar izračunava se na sljedeći način:

Ako je u određenim programima s niskom razinom ulaznih tokova vrijednost za „dodatne emisije NO3-N u vodu” negativna, vrijednost se postavlja na „0”. Nadalje, u tim je slučajevima apsolutnu vrijednost izračunanih „dodatnih emisija NO3-N u vodu” potrebno uključiti u inventar kao dodatni ulazni tok dušičnog gnojiva u sustav pomoću iste kombinacije dušičnih gnojiva koja je primijenjena za analizirani usjev. Taj korak služi kako bi se izbjegli programi koji smanjuju plodnost tako što se prikazuje smanjenje dušika zbog analiziranog usjeva za koje se pretpostavlja da vodi do naknadne potrebe za dodatnim gnojivom kako bi se zadržala ista razina plodnosti tla.

Umjesto pristupa navedenog u Prilogu III. tehničko tajništvo može odlučiti uključiti navedeni pristup za modeliranje na temelju dušika u OEFSR. Oba pristupa ispituju se potpornim studijama, a tehničko tajništvo na temelju prikupljenih dokaza može odlučiti koji bi od njih trebalo primjenjivati. To mora validirati ocjenjivački odbor OEFSR-a.

Druga je mogućnost da se, ako su dostupni bolji podaci, u OEFSR-u primijeni sveobuhvatniji model sadržaja dušika u polju, pod uvjetom i. da obuhvaća barem emisije koje se zahtijevaju u tablici 3. Priloga III., ii. da je dušik uravnotežen u ulaznim i izlaznim tokovima i iii. da se opiše na transparentan način.

A.4.2.2.    Uporaba električne energije

Primjenjuju se zahtjevi iz odjeljka 4.4.2. Priloga III., osim ako OEFSR obuhvaća električnu energiju kao glavni proizvod (npr. fotonaponski sustavi).

A.4.2.2.1.    Modeliranje električne energije za reprezentativne organizacije

Pri modeliranju reprezentativne organizacije hijerarhijskim se redoslijedom upotrebljava sljedeća mješavina izvora električne energije:

Ako je reprezentativna organizacija na različitim lokacijama i/ili ako se proizvodi iz portfelja proizvoda prodaju u različitim zemljama, mješavina izvora električne energije odražava omjere proizvodnje ili omjere prodaje među zemljama/regijama EU-a. Za određivanje omjera upotrebljava se fizička jedinica (npr. broj komada ili kilograma proizvoda). Ako ti podaci nisu dostupni, upotrebljava se prosječna mješavina izvora u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina izvora reprezentativna za regiju.

A.4.2.3.    Prijevoz i logistika

U OEFSR-u se navode zadani scenariji prijevoza koje je potrebno iskoristiti ako ti podaci nisu navedeni kao obavezne informacije specifične za poduzeće (vidjeti odjeljak A.4.4.1.), a informacije specifične za lanac opskrbe nisu dostupne. Zadani scenariji prijevoza odražavaju prosječan prijevoz u Europi, uključujući sve mogućnosti prijevoza u predmetnoj kategoriji proizvoda (npr. prema potrebi uz dostavu kućanstvima).

Ako nisu dostupni podaci specifični za OEFSR ( 195 ), upotrebljavaju se zadani scenariji i vrijednosti iz odjeljka 4.4.3. Priloga III. Zamjena zadanih vrijednosti iz odjeljka 4.4.3. vrijednostima specifičnima za OEFSR mora se izričito navesti i obrazložiti u OEFSR-u.

U OEFSR-u se definira (krajnji i posredni) korisnik proizvoda koji pripadaju portfelju proizvoda ( 196 ). Krajnji korisnik može biti potrošač (tj. svaka fizička osoba koja djeluje u svrhu koja nije njezino zanimanje, posao, obrt ili struka) ili poduzeće koje se koristi proizvodom za krajnju uporabu, kao što su restorani, profesionalni ličioci ili gradilište. Za potrebe ovog odjeljka preprodavači i uvoznici smatraju se posrednim, a ne krajnjim korisnicima.

A.4.2.3.1.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz kamionom

U OEFSR-u se navodi stopa iskorištenosti koju je potrebno upotrijebiti za svaki modelirani prijevoz kamionom i jasno se naznačuje uključuje li stopa iskorištenosti povratke bez tereta.

A.4.2.3.2.    Dodjeljivanje učinaka uslijed prijevoza – prijevoz koji vrši potrošač

U OEFSR-u se prema potrebi navodi zadana vrijednost dodjeljivanja koju je potrebno upotrebljavati za prijevoz koji vrši potrošač.

A.4.2.3.3.    Zadani scenariji – od dobavljača do tvornice

U OEFSR-u se utvrđuju zadane prijevozne udaljenosti, prijevozna sredstva (poseban skup podataka) i faktori opterećenja kamiona koje je potrebno upotrebljavati za prijevoz proizvoda od dobavljača do tvornice. Ako nema podataka specifičnih za OEFSR, u njemu se propisuju zadani podaci navedeni u odjeljku 4.4.3.4. Priloga III.

A.4.2.3.4.    Zadani scenariji – od tvornice do krajnjeg korisnika

Prijevoz od tvornice do krajnjeg korisnika (uključujući prijevoz koji vrši potrošač) opisuje se u fazi distribucije OEFSR-a. Tako se poštenije mogu usporediti proizvodi koji se pružaju u tradicionalnim trgovinama i oni koji se dostavljaju kućanstvima.

Ako nije dostupan scenarij prijevoza specifičan za OEFSR, kao osnova se upotrebljava zadani scenarij opisan u odjeljku 4.4.3.5. Priloga III., zajedno s nekoliko vrijednosti specifičnih za OEFSR:

Za proizvode za višekratnu uporabu povratni prijevoz od maloprodajnog objekta/distribucijskog centra do tvornice modelira se uz prijevoz koji je potreban za odlazak u maloprodajni objekt/distribucijski centar. Upotrebljavaju se iste prijevozne udaljenosti kao od tvornice proizvoda do krajnjeg korisnika (vidjeti odjeljak 4.4.3.5. Priloga I.), no stopa iskorištenosti kamiona može biti ograničena obujmom ovisno o vrsti proizvoda. U OEFSR-u se navodi stopa iskorištenosti koja se mora upotrebljavati za povratni prijevoz.

A.4.2.4.    Kapitalna dobra – infrastruktura i oprema

Za vrijeme provedbe studija OEF-RO-a u modeliranje se uključuju svi procesi bez primjene razgraničenja, a pretpostavke za modeliranje i upotrijebljeni sekundarni skupovi podataka moraju se jasno dokumentirati.

U OEFSR-u se utvrđuje podliježu li kapitalna dobra razgraničenju na temelju rezultata studije OEF-RO-a. Ako su u OEFSR uključena kapitalna dobra, navode se jasna pravila za njihov izračun.

A.4.2.5.    Postupak uzorkovanja

U nekim je slučajevima korisniku OEFSR-a potreban postupak uzorkovanja kako bi se prikupljanje podataka ograničilo samo na reprezentativan uzorak pogona/poljoprivrednih gospodarstava itd. Primjeri slučajeva u kojima može biti potreban postupak uzorkovanja oni su u kojima je u proizvodnju iste inventarne jedinice proizvoda (SKU) uključeno više proizvodnih lokacija, primjerice ako ista sirovina/ulazni materijal dolazi s više lokacija ili ako se isti proces ustupa većem broju podizvođača/dobavljača.

Za OEFSR-e se upotrebljava stratificirani uzorak, tj. onaj kojim se osigurava da je svaka pojedina potpopulacija (stratum) određene populacije odgovarajuće zastupljena unutar cjelovitog uzorka istraživačke studije. Uz takvu vrstu uzorkovanja zajamčeno je da će primjerci iz svake potpopulacije biti uključeni u konačni uzorak, a jednostavnim nasumičnim uzorkovanjem ne osigurava se ravnomjerna ili razmjerna zastupljenost potpopulacija u uzorku.

Tehničko tajništvo odlučuje je li uzorkovanje dopušteno u njegovu OEFSR-u. Ono može izričito zabraniti uporabu postupaka uzorkovanja u OEFSR-u. U tom slučaju uzorkovanje neće biti dopušteno u studijama OEF-a, a korisnik OEFSR-a mora prikupiti podatke za sve pogone ili poljoprivredna gospodarstva. Ako tehničko tajništvo dopusti uzorkovanje, u OEFSR-u se moraju navesti sljedeće rečenice: „Ako je potrebno uzorkovanje, ono se provodi kako je utvrđeno u ovom OEFSR-u. Međutim, uzorkovanje nije obavezno i svaki korisnik ovog OEFSR-a može odlučiti prikupljati podatke od svih pogona ili poljoprivrednih gospodarstava bez ikakvog uzorkovanja.”

Ako OEFSR dopušta uporabu uzrokovanja, u OEFSR-u se definiraju zahtjevi za izvješćivanje za korisnika OEFSR-a. Populacija i odabrani uzorak za studiju OEF-a moraju se jasno objasniti u izvješću o OEF-u (npr. postotak ukupne proizvodnje ili postotak broja lokacija, u skladu sa zahtjevima navedenima u OEFSR-u).

A.4.2.5.1.    Kako definirati homogene potpopulacije (stratifikacija)

U metodi mjerenja OEF-a zahtijeva se da se sljedeći aspekti uzmu u obzir pri utvrđivanju potpopulacija (vidjeti odjeljak 4.4.6.1. Priloga I.):

U OEFSR-u se mogu navesti dodatni aspekti koje je potrebno uzeti u obzir za određenu kategoriju proizvoda.

Ako se u obzir uzmu dodatni aspekti, broj potpopulacija izračunava se primjenom formule (jednadžba 1.) navedene u odjeljku 4.4.6.1. Priloga III. i množenjem rezultata s brojem razreda utvrđenih za svaki dodatni aspekt (npr. one lokacije koje imaju uspostavljen sustav upravljanja okolišem ili sustave izvješćivanja o okolišu).

A.4.2.5.2.    Kako definirati veličinu poduzorka na razini potpopulacije

U OEFSR-u se navodi koji je pristup odabran između dva pristupa koji su dostupni u odjeljku 4.4.6.2. Priloga III. Isti se pristup upotrebljava za sve odabrane potpopulacije.

Ako se odabere prvi pristup, u OEFSR-u se određuje mjerna jedinica za proizvodnju (npr. t, m3, m2 ili vrijednost u EUR). U OEFSR-u se utvrđuje postotak proizvodnje koji mora obuhvatiti svaka potpopulacija, a koji ne smije biti manji od 50 %, izraženo u relevantnoj jedinici. Taj postotak određuje veličinu uzorka unutar potpopulacije.

A.4.2.6.    Faza uporabe

A.4.2.6.1.    Pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup

U OEFSR-u se opisuje koji se pristup primjenjuje (pristup povezan s glavnom funkcijom ili delta-pristup, odjeljak 4.4.7.1. Priloga III.).

Ako se upotrebljava delta-pristup, u OEFSR-u se navodi referentna potrošnja koju je potrebno definirati za svaki povezani proizvod (npr. potrošnja energije ili materijala). Referentna potrošnja je minimalna potrošnja koja je neophodna za ispunjavanje funkcije. Potrošnja iznad te referentne vrijednosti (delta) zatim će se dodijeliti proizvodu. Da bi se odredila referentna situacija, u obzir se uzima sljedeće, ako je dostupno:

A.4.2.6.2.    Modeliranje faze uporabe

Za sve procese koji pripadaju fazi uporabe (najrelevantniji i drugi):

U Prilogu IV. dijelu D navode se zadani podaci koje tehničko tajništvo treba upotrebljavati za modeliranje aktivnosti u fazi uporabe koje bi mogle biti zajedničke za više skupina proizvoda. Upotrebljavaju se kako bi se nadomjestili nedostajući podaci i osigurala dosljednost među OEFSR-ima. Mogu se upotrebljavati i bolji podaci, no to se mora obrazložiti u OEFSR-u.

Primjer: tjestenina

Ovo je pojednostavnjeni primjer toga kako se ekološki otisak faze uporabe može modelirati i kako se o njemu može izvješćivati za proizvod „1 kg suhe tjestenine” (prilagođeno na temelju konačnog OEFSR-a za suhu tjesteninu ( 198 )).

U tablici LL-6. prikazani su procesi koji se upotrebljavaju pri modeliranju faze uporabe 1 kg suhe tjestenine (vrijeme vrenja u skladu s uputama, primjerice 10 minuta; količina vode u skladu s uputama, na primjer 10 litara). Uporaba električne energije i topline najrelevantniji su među tim četirima procesima. U ovom su primjeru sva četiri procesa ovisna o proizvodu. Potrebna količina vode i vrijeme kuhanja obično su naznačeni na ambalaži. Proizvođač može izmijeniti recept kako bi se produljilo ili skratilo vrijeme kuhanja, a time i promijenila uporaba energije. U OEFSR-u su navedeni zadani podaci o sva četiri procesa, kako je prikazano u tablici LL-6. (podaci o aktivnosti + skup podataka LCI-ja koji je potrebno upotrijebiti). U skladu sa smjernicama za izvješćivanje zasebno se izvješćuje o ekološkom otisku za sva četiri procesa zajedno.

A.4.2.7.    Modeliranje kraja životnog vijeka

U OEFSR-u se propisuje uporaba formule kružnog otiska i navode se zadane vrijednosti za sve parametre koje je potrebno upotrebljavati (vidjeti i odjeljak 4.4.8. Priloga III.).

A.4.2.7.1.    Faktor A

Potrebne vrijednosti A moraju biti jasno navedene u OEFSR-u, uz upućivanje na Prilog IV. dio C. Pri razvoju OEFSR-a primjenjuje se sljedeći postupak za odabir vrijednosti A koju je potrebno uključiti u OEFSR.

A.4.2.7.2.    Faktor B

Vrijednost B uvijek standardno iznosi 0, osim ako je u Prilogu IV. dijelu C dostupna druga prikladna vrijednost. U OEFSR-u se jasno navodi koju vrijednost B treba upotrebljavati.

A.4.2.7.3.    Omjeri kvalitete: Qsin/Qp i Qsout/Qp

Omjeri kvalitete određuju se u točki zamjene i po primjeni ili materijalu. Omjeri kvalitete specifični su za OEFSR. Kad je riječ o ambalaži, u svakom OEFSR-u upotrebljavaju se zadane vrijednosti navedene u Prilogu IV. dijelu C. Tehničko tajništvo može odlučiti izmijeniti zadane vrijednosti iz OEFSR-a u vrijednosti specifične za proizvod ili sektor. U tom se slučaju u OEFSR uključuje obrazloženje za tu promjenu.

Svi omjeri kvalitete koje je potrebno upotrebljavati moraju se jasno navesti u OEFSR-u. Druga je mogućnost da se u OEFSR-u navedu jasne smjernice o tome kako odrediti potrebne omjere kvalitete.

Kvantifikacija omjera kvalitete temelji se na sljedećem:

A.4.2.7.4.    Reciklirani udio (R1)

U OEFSR-u se navodi popis zadanih vrijednosti R1 koje korisnik OEFSR-a mora upotrebljavati ako nisu dostupne vrijednosti specifične za poduzeće. Tehničko tajništvo u tu svrhu odabire prikladne vrijednosti R1 specifične za primjenu koje su dostupne u Prilogu IV. dijelu C. Ako nisu dostupne vrijednosti specifične za primjenu, R1 se postavlja na 0. Vrijednosti specifične za materijal na temelju statističkih podataka tržišta opskrbe ne upotrebljavaju se kao posredne vrijednosti. Moraju se navesti sve moguće geografske regije. Primijenjene vrijednosti R1 podliježu ocjeni OEFSR-a (prema potrebi) ili verifikaciji studije OEF-a (prema potrebi).

Tehničko tajništvo može razviti nove vrijednosti R1 (na temelju novih statističkih podataka) i pružiti ih Komisiji za primjenu u Prilogu IV. dijelu C. Nove predložene vrijednosti R1 pružaju se zajedno s izvješćem u kojem se navode izvori i izračuni te koje je ocijenila vanjska neovisna treća strana. Komisija će donijeti odluku o tome jesu li nove vrijednosti prihvatljive i mogu li se primijeniti u ažuriranoj verziji dijela C Priloga IV.. Nakon što se nove vrijednosti R1 uključe u dio C Priloga IV., mogu se upotrebljavati u bilo kojem OEFSR-u. Odabir „zadanih vrijednosti R1” ili „vrijednosti R1 specifičnih za poduzeće” temelji se na pravilima DNM-a (vidjeti tablicu A-7.).

To znači da se vrijednosti specifične za poduzeće moraju upotrebljavati:

U drugim slučajevima upotrebljavaju se „zadane sekundarne vrijednosti R1”, primjerice ako se za R1 primjenjuje opcija 2. iz situacije 2. u DNM-u. U tom slučaju podaci specifični za poduzeće nisu obavezni, a poduzeće upotrebljava zadane sekundarne vrijednosti R1 iz OEFSR-a.

A.4.2.7.5.    Smjernice o postupanju s pretpotrošačkim otpadom

U metodi mjerenja OEF-a opisuju se dvije opcije (odjeljak 4.4.8.8. Priloga III.), a u OEFSR-u se utvrđuje koja se opcija mora upotrebljavati pri modeliranju pretpotrošačkog otpada.

A.4.2.7.6.    Izlazna stopa recikliranja (R2)

U OEFSR-u se navodi popis zadanih vrijednosti R2 koje korisnik OEFSR-a mora upotrebljavati ako nisu dostupne vrijednosti specifične za poduzeće. Tehničko tajništvo u tu svrhu odabire prikladne vrijednosti R2 specifične za primjenu koje su dostupne u Prilogu IV. dijelu C. Ako u Prilogu IV. dijelu C nisu dostupne vrijednosti specifične za primjenu, u OEFSR-u se biraju vrijednosti R2 materijala (npr. prosjek materijala) koje se moraju upotrebljavati kao zadani podaci. Ako nisu dostupne vrijednosti R2, R2 se postavlja na 0. Moraju se navesti sve moguće geografske regije.

Tehničko tajništvo može razviti nove vrijednosti R2 (na temelju novih statističkih podataka) i pružiti ih Komisiji za primjenu u Prilogu IV. dijelu C. Nove predložene vrijednosti R2 pružaju se zajedno s izvješćem o studiji u kojem se navode izvori i izračuni te koje je ocijenila vanjska neovisna treća strana. Komisija će odlučiti jesu li nove vrijednosti prihvatljive i mogu li se primijeniti u ažuriranoj verziji Priloga IV. dijela C. Nakon što se nove vrijednosti R2 uključe u Prilog IV. dio C, mogu se upotrebljavati u svakom OEFSR-u. Za odabir ispravne vrijednosti R2 korisnik OEFSR-a mora slijediti sljedeći postupak koji se opisuje u OEFSR-u.

Ako su dostupne, moraju se upotrebljavati vrijednosti specifične za poduzeće.

A.4.2.7.7.    Vrijednost R3

U OEFSR-u se navodi popis zadanih vrijednosti R3, koje korisnik OEFSR-a mora upotrebljavati ako nisu dostupne vrijednosti specifične za poduzeće. Tehničko tajništvo u tu svrhu odabire prikladne vrijednosti R3 koje su dostupne u Prilogu IV. dijelu C. Ako u Prilogu IV. dijelu C nisu dostupne nikakve vrijednosti ili ako su zastarjele i u istom izvoru podataka mogu se naći novije vrijednosti ( 199 ), tehničko tajništvo pruža vrijednosti koje je samo razvilo ili daje smjernice za korisnika OEFSR-a o tome kako dobiti potrebne vrijednosti. Primijenjene vrijednosti R3 podliježu ocjeni OEFSR-a (prema potrebi) ili verifikaciji studije OEF-a (prema potrebi).

Tehničko tajništvo može razviti nove vrijednosti R3 (na temelju novih statističkih podataka) i pružiti ih Komisiji za primjenu u Prilogu IV. dijelu C. Nove predložene vrijednosti R3 pružaju se zajedno s izvješćem o studiji u kojem se navode izvori i izračuni te koje je ocijenila vanjska neovisna treća strana. Komisija će odlučiti jesu li nove vrijednosti prihvatljive i mogu li se primijeniti u ažuriranoj verziji Priloga IV. dijela C. Nakon što se nove vrijednosti R3 uključe u Prilog IV. dio C, mogu se upotrebljavati u svakom OEFSR-u.

Odabir „zadanih vrijednosti R3” ili „vrijednosti R3 specifičnih za poduzeće” temelji se na logici DNM-a. To znači da se vrijednosti specifične za lanac opskrbe moraju upotrebljavati:

U svim drugim slučajevima upotrebljavaju se „zadane sekundarne vrijednosti R3”, primjerice ako se za R3 primjenjuje opcija 2. iz situacije 2. u DNM-u. U tom slučaju podaci specifični za poduzeće nisu obavezni, a poduzeće upotrebljava zadane sekundarne vrijednosti R3 iz OEFSR-a.

A.4.2.7.7.    Erecycled i ErecyclingEoL

U OEFSR-u se navode zadani skupovi podataka koje korisnik OEFSR-a primjenjuje za modeliranje parametara Erec i ErecEoL.

A.4.2.7.8.    E*v

U OEFSR-u se navode zadani skupovi podataka koje korisnik OEFSR-a primjenjuje za modeliranje parametra E*v.

A.4.2.7.9.    Način primjene formule kad su u portfelj proizvoda uključeni međuproizvodi

U tom slučaju ne uzimaju se u obzir parametri povezani s krajem životnog vijeka određenog proizvoda u portfelju proizvoda (tj. mogućnost recikliranja na kraju životnog vijeka, energetska oporaba i odlaganje), osim ako se u OEFSR-u zahtijeva izračunavanje dodatnih informacija za fazu kraja životnog vijeka.

Ako se formula primjenjuje u studijama OEF-a za poluproizvode (studije od kolijevke do vrata), u OEFSR-u se utvrđuje sljedeće:

Pri razvoju OEFSR-a vrijednost A proizvoda u portfelju proizvoda mora se postaviti na 1 za analizu kritičnih točaka u studiji OEF-RO-a kako bi se analiza usmjerila na sam sustav. To se mora dokumentirati u OEFSR-u.

A.4.2.8.    Produljen životni vijek proizvoda

U situaciji 1. opisanoj u odjeljku 4.4.9. Priloga III. u OEFSR-u se opisuje kako su ponovna uporaba ili preoblikovanje uključeni u izračun referentnog protoka i modela cijelog životnog ciklusa uzimajući u obzir aspekt „koliko dugo” portfelja proizvoda. Zadane vrijednosti za produljen životni vijek uključuju se u OEFSR ili se navode kao obavezne informacije specifične za poduzeće.

A.4.2.8.1.    Kako primijeniti „stopu ponovne uporabe” (situacija 1.)

U točki 2. odjeljka 4.4.9.2. Priloga III. u OEFSR-u se dodatno utvrđuju i navode prijevozne udaljenosti u jednom smjeru.

A.4.2.8.2.    Prosječne stope ponovne uporabe za inventare u vlasništvu poduzeća

Prosječne stope ponovne uporabe dostupne u odjeljku 4.4.9.4. Priloga III. upotrebljavaju se u studijama OEF-RO-a, osim ako su dostupni podaci bolje kvalitete.

Ako tehničko tajništvo odluči upotrebljavati druge vrijednosti u svojoj studiji OEF-RO-a, mora to obrazložiti i navesti izvor podataka. Ako određena vrsta ambalaže nije navedena na prethodnom popisu, upotrebljavaju se podaci specifični za sektor. Nove vrijednosti podliježu ocjeni OEFSR-a.

U OEFSR-u se propisuje uporaba obaveznih stopa ponovne uporabe specifičnih za poduzeće za inventare ambalaže u vlasništvu poduzeća.

A.4.2.8.3.    Prosječne stope ponovne uporabe za inventare kojima upravljaju treće strane

Prosječne stope ponovne uporabe dostupne u odjeljku 4.4.9.5. Priloga III. upotrebljavaju se u OEFSR-ima u čije područje primjene ulaze inventari ambalaže za višekratnu uporabu kojima upravljaju treće strane, osim ako su dostupni podaci bolje kvalitete.

Ako tehničko tajništvo odluči upotrebljavati druge vrijednosti u konačnom OEFSR-u, mora to jasno obrazložiti i navesti izvor podataka. Ako određena vrsta ambalaže nije navedena na popisu iz odjeljka 4.4.9.5. Priloga I., prikupljaju se podaci specifični za sektor i uključuju se u OEFSR. Nove vrijednosti podliježu ocjeni OEFSR-a.

A.4.2.9.    Emisije i uklanjanja stakleničkih plinova

Kako bi se osigurale sve potrebne informacije za razvoj OEFSR-a, u studiji OEF-RO-a uvijek se zasebno izračunavaju tri potkategorije klimatskih promjena. Ako su klimatske promjene utvrđene kao najrelevantnija kategorija učinka, u OEFSR-u se i. zahtijeva da se o ukupnim klimatskim promjenama izvješćuje u obliku zbroja triju potkategorija i ii. zahtijeva se da se o potkategorijama „klimatske promjene – fosilni ugljik”, „klimatske promjene – biogeni ugljik” i „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” izvješćuje zasebno ako se u studiji OEF-RO-a pokaže da svaka pojedinačno ima doprinos veći od 5 % ( 200 ) ukupnoj ocjeni.

A.4.2.9.1.    Potkategorija 2.: klimatske promjene – biogeni ugljik

U OEFSR-u se utvrđuje upotrebljava li se pojednostavnjeni pristup modeliranju pri modeliranju primarnih emisija.

Ako je odabran pojednostavnjeni pristup modeliranju, u OEFSR se uključuje sljedeći tekst: „Modeliraju se samo emisije za ,metan (biogeni)’, a ne uključuje se nijedna druga biogena emisija ni apsorpcija iz atmosfere. Ako emisije metana mogu biti fosilne ili biogene, ispuštanje biogenog metana modelira se prvo, nakon čega slijedi preostali fosilni metan.”

Ako nije odabran pojednostavnjeni pristup modeliranju, u OEFSR se uključuje sljedeći tekst: „Sve biogene emisije i uklanjanja ugljika modeliraju se zasebno. Međutim, valja napomenuti da se odgovarajući faktori karakterizacije za apsorpcije i emisije biogenog CO2 u metodi procjene učinka ekološkog otiska postavljaju na nulu.”

A.4.2.9.2.    Potkategorija 3.: klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta (LULUC)

Tehničko tajništvo može odlučiti uključiti skladištenje ugljika u tlu u OEFSR kao dodatne informacije o okolišu. Ako se uključe, u OEFSR-u se navodi kako se to mora modelirati i izračunati te koji se dokazi moraju pružiti. Ako se u zakonodavstvu predviđaju posebni zahtjevi za modeliranje za sektor, modelira se u skladu s tim zakonodavstvom.

A.4.2.10.    Ambalaža

Ako se u OEFSR-u ne zahtijeva uporaba podataka specifičnih za poduzeće, nisu dostupne informacije specifične za dobavljača ili pakiranje nije relevantno, upotrebljavaju se skupovi podataka o prosječnoj ambalaži u Europi. Iako se zadani sekundarni skupovi podataka navode u OEFSR-u, za neku ambalažu koja se sastoji od više materijala u OEFSR-u se navode dodatne informacije kako bi se korisniku omogućilo točno modeliranje. To je slučaj primjerice za kartonsku ambalažu za pića i vrećice u kutijama (bag-in-box):

A.4.3.    Upravljanje multifunkcionalnim procesima

Sustavi čiji su procesi multifunkcionalni modeliraju se u skladu s hijerarhijom odlučivanja navedenom u odjeljku 4.5. Priloga I.

U OEFSR-u se dodatno navode rješenja za multifunkcionalnost u utvrđenoj granici sustava i, prema potrebi, za faze na početku i na kraju životnog ciklusa. U OEFSR-u se prema potrebi dodatno navode posebni faktori koje je potrebno upotrebljavati u pogledu rješenjâ povezanih s dodjeljivanjem. Sva takva rješenja za multifunkcionalnost navedena u OEFSR-u moraju se obrazložiti uz upućivanje na hijerarhiju rješenja za multifunkcionalnost u okviru OEF-a:

A.4.3.1.    Stočarstvo

A.4.3.1.1.    Dodjeljivanje unutar modula poljoprivrednog gospodarstva

U OEFSR-u se navode zadane vrijednosti za svaku vrstu životinje koje se moraju upotrebljavati u studijama OEF-a. Trebaju se upotrebljavati zadane vrijednosti dostupne u odjeljcima od 4.5.1.2. do 4.5.1.4. Priloga III., osim ako su dostupni podaci koji su specifičniji za sektor.

A.4.3.1.2.    Dodjeljivanje unutar klaonice

Zadane vrijednosti za cijene i masene udjele navedene su u Prilogu III. za stoku, svinje i male preživače (ovce i koze) te se uključuju u OEFSR-e i upotrebljavaju u studijama OEF-a, potpornim studijama OEF-a i studijama OEF-RO-a. U studijama OEF-a nije dopušteno mijenjanje faktora dodjeljivanja.

A.4.3.1.3.    Dodjeljivanje unutar klaonice za stoku

Ako se želi upotrebljavati faktore dodjeljivanja za daljnju podjelu učinka trupa među različitim rasjecima, oni se definiraju u relevantnom OEFSR-u.

A.4.4.    Zahtjevi za prikupljanje podataka i zahtjevi za kvalitetu

Načelo značajnosti

Među glavnim obilježjima metode mjerenja OEF-a nalazi se pristup „značajnosti”, tj. usmjerenost na ono što je bitno. U kontekstu OEF-a pristup značajnosti temelji se na dvama glavnim područjima:

Kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i izravni elementarni tokovi: u OEFSR-u se utvrđuju oni koji su najrelevantniji. To su ekološki doprinosi na koje bi se poduzeća, dionici, potrošači i oblikovatelji politika trebali usmjeriti (vidjeti odjeljak 7.3. Priloga III.),

zahtjevima za podatke: budući da su najrelevantniji procesi oni koji najviše utječu na ekološki profil organizacije, procjenjuju se na temelju podataka više kvalitete u usporedbi s manje relevantnim procesima, neovisno o tome gdje se unutar granica OEF-a odvijaju ti procesi.

Nakon što se razviju modeli za reprezentativne organizacije, tehničko tajništvo razmatra sljedeća dva pitanja u okviru studija OEF-RO-a:

A.4.4.1.    Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće

Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće odnosi se na podatke o aktivnosti, izravne elementarne tokove i (jedinične) procese za koje se prikupljaju podaci specifični za poduzeće. Tim se popisom definiraju minimalni zahtjevi za podatke koje korisnici OEFSR-a moraju ispuniti. Cilj je onemogućiti korisnicima koji nemaju pristup relevantnim podacima specifičnima za poduzeće da provedu studiju OEF-a i priopće njezine rezultate tako da upotrebljavaju samo zadane podatke i skupove podataka. U OEFSR-u se definira popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće.

Pri odabiru obaveznih podataka specifičnih za poduzeće tehničko tajništvo razmatra njihovu relevantnost u profilu ekološkog otiska, razinu truda koju je potrebno uložiti u prikupljanje tih podataka (posebice za MSP-ove) i ukupnu količinu podataka/vremena koja je potrebna za prikupljanje svih obaveznih podataka specifičnih za poduzeće te postojeće pravne zahtjeve definirane u zakonodavstvu EU-a o mjerenju određenih emisija. Primjerice, ako za sektor kojem pripada proizvod unutar područja primjene OEFSR-a postoje posebna pravila praćenja sustava EU-a za trgovanje emisijama, u OEFSR-u bi se trebalo uputiti na zahtjeve za kvantifikaciju tog sustava navedene u Uredbi (EU) 2018/2066 za procese i stakleničke plinove obuhvaćene njome. Za hvatanje i skladištenje ugljika (CC) prednost imaju zahtjevi iz Priloga III.

Ta odluka naročito ima dvije posljedice: i. poduzeća mogu provesti studiju OEF-a pretraživanjem samo tih podataka i uporabom zadanih podataka za sve što je izvan tog popisa, a ii. poduzeća koja nemaju podatke specifične za poduzeće ni za koji od navedenih podataka ne mogu izračunati profil OEF-a usklađen s OEFSR-om za organizaciju u dotičnom sektoru.

Za svaki proces za koji su obavezni podaci specifični za poduzeće u OEFSR-u se navode sljedeće informacije:

S obzirom na to da podaci za te procese moraju biti specifični za poduzeće, ocjena P ne može biti viša od 3, ocjena za TiR, TeR i GeR ne može biti viša od 2, a ocjena DQR-a mora iznositi 1,5 ili manje (≤ 1,5). Za procjenu DQR-a potrebno je slijediti zahtjeve iz tablice 23. Priloga III. Razvijeni skupovi podataka moraju biti usklađeni s ekološkim otiskom.

Za procese za koje je odabrano modeliranje pomoću podataka specifičnih za poduzeće u OEFSR-u se moraju slijediti zahtjevi utvrđeni u ovom odjeljku. Za sve ostale procese korisnik OEFSR-a primjenjuje matricu potrebnih podataka kako je objašnjeno u odjeljku 4.4.4.4. ovog Priloga.

A.4.4.2.    Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti

Pri razvoju konačnog OEFSR-a upotrebljavaju se skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom ( 202 ). Ako nisu dostupni skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom, moraju se hijerarhijskim redoslijedom slijediti sljedeća pravila:

Korisnik OEFSR-a upotrebljava sekundarne skupove podataka navedene u OEFSR-u. Kad se skup podataka potreban za izračunavanje profila OEF-a ne nalazi na popisu, hijerarhijskim se redoslijedom moraju slijediti sljedeća pravila:

Kad se upotrebljava skup podataka usklađen s ekološkim otiskom ili ILCD-EL-om, nomenklatura elementarnih tokova mora biti usklađena s referentnim paketom ekološkog otiska koji se upotrebljava u ostatku modela ( 204 ).

A.4.4.3.    Razgraničenje

U prvoj studiji OEF-RO-a i potpornim studijama izbjegava se svako razgraničenje.

Na temelju rezultata prve studije OEF-RO-a i ako to potvrđuju rezultati potporne studije, u drugoj studiji OEF-RO-a i OEFSR-u procesi se mogu isključiti iz granica sustava reprezentativne organizacije primjenom sljedećeg pravila:

U OEFSR-u se navode procesi koji se isključuju iz modeliranja na temelju pravila razgraničenja i navodi se da se korisniku OEFSR-a ne dopuštaju nikakva dodatna razgraničenja. Ako tehničko tajništvo odluči da nije dopušteno nikakvo razgraničenje, taj se zahtjev izričito navodi u OEFSR-u.

A.4.4.4.    Zahtjevi za kvalitetu podataka

A.4.4.4.1.    Formula za izračun DQR-a

U OEFSR-u se navode tablice s kriterijima koji se trebaju upotrebljavati za polukvantitativnu procjenu svakog kriterija kvalitete podataka. U OEFSR-u se mogu utvrditi stroži ili dodatni zahtjevi za kvalitetu podataka ako je to prikladno za predmetni sektor.

A.4.4.4.2.    DQR skupova podataka specifičnih za poduzeće

Pri izradi skupa podataka specifičnih za poduzeće korisnik OEFSR-a zasebno procjenjuje kvalitetu podataka za i. podatke o aktivnosti specifične za poduzeće i ii. izravne elementarne tokove specifične za poduzeće (tj. podaci o emisijama). Kako bi se omogućila procjena DQR-a za skupove podataka koji sadržavaju podatke specifične za poduzeće, OEFSR uključuje najmanje jednu tablicu o načinu procjene vrijednosti kriterija za DQR za te procese. Tablice koje se trebaju uključiti u OEFSR temelje se na tablici 23. Priloga III., a tehničko tajništvo može prilagoditi samo kriterije za referentne godine (TiR-EF i TiR-AD).

DQR potprocesa povezanih s podacima o aktivnosti (vidjeti sliku 9. iz Priloga I.) procjenjuje se putem zahtjeva navedenih u DNM-u (odjeljak 4.4.4.4. ovog Priloga).

DQR novoizrađenog skupa podataka izračunava se kako slijedi:

A.4.4.4.3.    DQR sekundarnih skupova podataka korištenih u studiji OEF-a

Kako bi se korisniku omogućilo da procijeni kriterije za DQR koji ovise o kontekstu za parametre TeR, TiR i GeR najrelevantnijih procesa, u OEFSR se uključuje barem jedna tablica o načinu procjene tih kriterija. Procjena kriterija TeR, TiR i GeR temelji se na tablici 24. iz Priloga I. Tehničko tajništvo može prilagoditi samo referentne godine za kriterij TiR. Nije dopušteno mijenjati tekst za druge kriterije.

A.4.4.4.4.    Matrica potrebnih podataka

Svi procesi koji su potrebni za modeliranje proizvoda i koji nisu navedeni na popisu obaveznih podataka specifičnih za poduzeće procjenjuju se pomoću matrice potrebnih podataka (vidjeti tablicu MM-8.).

Pravila koja se moraju poštovati pri razvoju OEFSR-a

OEFSR mora sadržavati sljedeće informacije za sve procese koji se ne nalaze na popisu obaveznih podataka specifičnih za poduzeće:

Pravila za korisnika OEFSR-a

Korisnik OEFSR primjenjuje DNM kako bi procijenio koji su podaci potrebni. Upotrebljava se u modeliranju studije OEF-a ovisno o razini utjecaja koju korisnik (poduzeće) ima nad konkretnim procesom. U DNM-u se nalaze sljedeća tri slučaja:

Korisnik OEFSR-a mora:

Valja napomenuti da se za svaki sekundarni skup podataka usklađen s ekološkim otiskom može upotrijebiti skup podataka usklađen s ILCD-EL-om. To može pridonijeti najviše 10 % jedne sveobuhvatne ocjene proizvoda u opsegu studije (vidjeti odjeljak 4.6.3. Priloga III.). Za te skupove podataka DQR se ne izračunava ponovno.

A.4.4.4.5.    Situacija 1. iz DNM-a

Za svaki proces u situaciji 1. postoje dvije opcije:

Situacija 1./opcija 1.

Za sve procese koje izvršava poduzeće i u kojima poduzeće koje primjenjuje OEFSR upotrebljava podatke specifične za poduzeće DQR novoizrađenog skupa podataka procjenjuje se kako je opisano u odjeljku A.4.4.4.2. uz uporabu tablica DQR-a specifičnih za OEFSR.

Situacija 1./opcija 2.

Kad su u pitanju samo procesi koji nisu najrelevantniji, ako korisnik odluči modelirati proces bez prikupljanja podataka specifičnih za poduzeće, primjenjuje sekundarni skup podataka iz OEFSR-a zajedno sa zadanim vrijednostima DQR-a navedenima u OEFSR-u.

Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u OEFSR-u, korisnik OEFSR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz metapodataka izvornog skupa podataka.

A.4.4.4.6.    Situacija 2. iz DNM-a

Ako se proces odvija u okviru situacije 2. (tj. korisnik OEFSR-a ne izvršava proces, ali ima pristup podacima specifičnima za poduzeće), tri su opcije:

Situacija 2./opcija 1.

Upotrebljava se za sve procese koje ne izvršava poduzeće i za koje korisnik OEFSR-a primjenjuje podatke specifične za poduzeće. DQR novoizrađenog skupa podataka procjenjuje se kako je opisano u odjeljku 4.6.5.2. Priloga III. uz uporabu tablica DQR-a specifičnih za OEFSR.

Situacija 2./opcija 2.

Korisnik OEFSR-a primjenjuje podatke o aktivnosti specifične za poduzeće za prijevoz i zamjenjuje potprocese korištene za mješavinu izvora električne energije i prijevoz skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom koji su specifični za lanac opskrbe, počevši od zadanog sekundarnog skupa podataka navedenog u OEFSR-u.

Valja napomenuti da se u OEFSR-u navode svi nazivi skupova podataka zajedno s UUID-om njihova agregiranog skupa podataka. U toj je situaciji potrebna raščlanjena verzija skupa podataka.

Za najrelevantnije procese korisnik OEFSR-a prilagođava DQR specifičnom kontekstu ponovnim procjenjivanjem parametara TeR i TiR pomoću tablica navedenih u OEFSR-u (prilagođene na temelju tablice 24. iz Priloga I.). Kriteriji GeR smanjuju se za 30 % ( 207 ), a kriteriji P zadržavaju izvornu vrijednost.

Situacija 2./opcija 3.

Korisnik OEFSR-a primjenjuje podatke o aktivnosti specifične za poduzeće za prijevoz i zamjenjuje potprocese korištene za mješavinu izvora električne energije i prijevoz skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom koji su specifični za lanac opskrbe, počevši od zadanog sekundarnog skupa podataka navedenog u OEFSR-u.

Valja napomenuti da se u OEFSR-u navode svi nazivi skupova podataka zajedno s UUID-om njihova agregiranog skupa podataka. U toj je situaciji potrebna raščlanjena verzija skupa podataka.

U tom slučaju korisnik OEFSR-a primjenjuje zadane vrijednosti DQR-a. Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u OEFSR-u, korisnik OEFSR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

A.4.4.4.7.    Situacija 3. iz DNM-a

Ako se proces odvija u okviru situacije 3. (tj. poduzeće koje upotrebljava OEFSR ne izvršava proces i nema pristup podacima specifičnima za poduzeće), dvije su opcije:

Situacija 3./opcija 1.

U tom slučaju korisnik OEFSR-a prilagođava DQR specifičnom kontekstu ponovnim procjenjivanjem parametara TeR, TiR i GeR pomoću tablica navedenih u OEFSR-u (prilagođene na temelju tablice 24. iz Priloga I.). Kriterij P zadržava istu izvornu vrijednost.

Situacija 3./opcija 2.

Korisnik OEFSR-a primjenjuje odgovarajući sekundarni skup podataka naveden u OEFSR-u zajedno s njegovim vrijednostima DQR-a. Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u OEFSR-u, korisnik OEFSR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

A.4.4.4.8.    DQR studije OEF-a

U OEFSR-u se zahtijeva dostavljanje skupa podataka usklađenog s ekološkim otiskom za proizvod u opsegu (studije OEF-a). Izračunava se DQR tog skupa podataka i o njemu se izvješćuje u izvješću o OEF-u. Kako bi se izračunao DQR studije OEF-a, u OEFSR-u se navodi da korisnik OEFSR-a mora slijediti pravila za izračun DQR-a iz odjeljka 4.6.5.8. Priloga III.

A.5.    Rezultati OEF-a

U OEFSR-u se od korisnika OEFSR-a zahtijeva da izračuna rezultate studije OEF-a u obliku i. karakteriziranih, ii. normaliziniranih i iii. ponderiranih rezultata za svaku kategoriju učinka ekološkog otiska i iv. kao jednu sveobuhvatnu ocjenu na temelju faktora ponderiranja iz odjeljka 5.2.2. Priloga III.

A.6.    Tumačenje rezultata ekološkog otiska organizacije

A.6.1.    Utvrđivanje kritičnih točaka

Utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka, faza životnog ciklusa, procesa i izravnih elementarnih tokova temelji se na prvoj i drugoj studiji OEF-RO-a. Druga studija OEF-RO-a određuje što će se morati utvrditi u OEFSR-u. Utvrđivanje najrelevantnijih procesa i izravnih elementarnih tokova ima ključnu ulogu u procesu utvrđivanja zahtjeva za podatke (vidjeti dodatne informacije u prethodnim odjeljcima o zahtjevima za kvalitetu podataka).

A.6.1.1.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka

Utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6.3.1. Priloga III. U OEFSR-u se može dodati još kategorija učinka na popis najrelevantnijih kategorija, ali nijedna se ne smije izbrisati.

A.6.1.2.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih faza životnog ciklusa

Utvrđivanje najrelevantnijih kategorija učinka mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6.3.2. Priloga III. Tehničko tajništvo može odlučiti razdvojiti faze životnog ciklusa ili dodati još faza ako za to postoje dobri razlozi. To se mora opravdati u OEFSR-u. Na primjer, faza životnog ciklusa „dobavljanje sirovina i predobrada” može se razdvojiti na faze „dobavljanje sirovina”, „predobrada” i „dobavljačev prijevoz sirovina”. Tehničko tajništvo ocjenjuje je li taj korak primjenjiv na OEFSR ako portfelj proizvoda obuhvaća uglavnom usluge.

A.6.1.3.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih procesa

Utvrđivanje najrelevantnijih procesa mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6.3.3.. Priloga III. U OEFSR-u se može dodati još procesa na popis najrelevantnijih procesa, ali nijedan se ne smije izbrisati.

U većini slučajeva vertikalno agregirani skupovi podataka mogu se utvrditi kao reprezentativni za relevantne procese. U takvim slučajevima možda neće biti očito koji proces pridonosi nekoj kategoriji učinka. Tehničko tajništvo može odlučiti hoće li tražiti dodatno raščlanjene podatke ili smatrati agregirani skup podataka procesom za potrebe utvrđivanja relevantnosti.

A.6.1.4.    Postupak za utvrđivanje najrelevantnijih izravnih elementarnih tokova

Utvrđivanje najrelevantnijih izravnih elementarnih tokova mora ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6.3.4. Priloga III. Tehničko tajništvo može odlučiti dodati još elementarnih tokova na popis najrelevantnijih tokova, ali nijedan se ne smije izbrisati. Utvrđivanje najrelevantnijih izravnih elementarnih tokova za svaki najrelevantniji proces važno je kako bi se utvrdilo koje bi izravne emisije ili koju uporabu resursa trebalo zatražiti u obliku podataka specifičnih za poduzeće (tj. primarni elementarni tokovi u procesima koji su u OEFSR-u navedeni kao obavezni podaci specifični za poduzeće).

A.7.    Izvješća o ekološkom otisku organizacije

Opći zahtjevi za izvješća o OEF-u dostupni su u Prilogu III. (odjeljak 8.). Svaka studija OEF-a (uključujući studije OEF-RO-a i potporne studije) uključuje izvješće o OEF-u. Izvješće o OEF-u služi kao relevantan, sveobuhvatan, dosljedan, točan i transparentan prikaz studije i izračunanih učinaka na okoliš povezanih s organizacijom.

Predložak izvješća o OEF-u dostupan je u dijelu E ovog Priloga. Taj predložak uključuje detaljne informacije koje se moraju navesti u izvješću o OEF-u. Tehničko tajništvo može odlučiti zahtijevati navođenje dodatnih informacija u izvješću o OEF-u, povrh onih navedenih u dijelu E ovog Priloga.

A.8.    Verifikacija i validacija studija OEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala

A.8.1.    Definiranje opsega verifikacije

Verifikacijom studije OEF-a osigurava se da je studija OEF-a provedena u skladu s OEFSR-om na koji se odnosi.

A.8.2.    Verifikatori

Mora se zajamčiti neovisnost verifikatora (tj. oni moraju ispunjavati namjere iz zahtjevâ norme EN ISO/IEC 17020:2012 o verifikatorima treće strane i ne smije postojati sukob interesa za predmetne proizvode te se među njima ne mogu nalaziti članovi tehničkog tajništva ili savjetnici koji su bili uključeni u prethodne faze rada – studije OEF-RO-a, potporne studije, preispitivanje OEFSR-a itd.).

A.8.3.    Zahtjevi za verifikaciju/validaciju: zahtjevi za verifikaciju/validaciju ako je dostupan OEFSR

Verifikatori verificiraju jesu li izvješće o OEF-u, komunikacija o OEF-u (ako postoji) i studija OEF-a usklađeni sa sljedećim dokumentima:

Verifikacija i validacija studije OEF-a provode se u skladu s minimalnim zahtjevima navedenima u odjeljku 8.4.1. Priloga III. i odjeljka A.2.3. ovog Priloga te dodatnim zahtjevima specifičnima za OEFSR koje je utvrdilo tehničko tajništvo i koji su dokumentirani u odjeljku OEFSR-a pod naslovom „Verifikacija”.

A.8.3.1.    Minimalni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studije OEF-a

Povrh zahtjeva koji su navedeni u metodi mjerenja OEF-a, verifikatori za sve procese upotrijebljene u studiji OEF-a koje je potrebno validirati provjeravaju zadovoljava li DQR minimalan DQR kako je naveden u OEFSR-u.

U OEFSR-u se mogu utvrditi dodatni zahtjevi za validaciju koji se trebaju pridodati minimalnim zahtjevima navedenima u ovom dokumentu. Verifikatori provjeravaju jesu li ispunjeni svi minimalni i dodatni zahtjevi za vrijeme postupka verifikacije.

A.8.3.2.    Tehnike verifikacije i validacije

Osim zahtjeva navedenih u metodi mjerenja OEF-a verifikator provjerava jesu li primijenjeni postupci uzorkovanja u skladu s postupkom uzorkovanja koji je definiran u OEFSR-u. Provjerava se jesu li podaci o kojima se izvješćuje dosljedni u odnosu na izvornu dokumentaciju.

A.8.3.3.    Sadržaj izjave o validaciji

Osim zahtjeva navedenih u metodi mjerenja OEF-a (odjeljak 8.5.2. Priloga III.) u izjavu o validaciji uključuju se sljedeći elementi: nepostojanje sukoba interesa verifikatora u odnosu na predmetne proizvode te svako sudjelovanje u prethodnom radu (razvoj OEFSR-a, studije OEF-RO-a, potporne studije, članstvo u tehničkom tajništvu, savjetodavne usluge izvršene za korisnika OEFSR-a u protekle tri godine).

DIO B:

PREDLOŽAK OEFSR-A

Napomena: tekst u kurzivu u svakom odjeljku ne smije se mijenjati pri sastavljanju OEFSR-a, osim upućivanja na tablice, slike i jednadžbe. Upućivanja se moraju revidirati i poveznice moraju biti ispravne. Prema potrebi može se dodavati dodatni tekst.

Ako dođe do neusklađenosti između zahtjeva u ovom Prilogu i Prilogu I., prednost imaju zahtjevi u Prilogu I.

Tekst u uglatim zagradama („[]”) sadržava upute za osobe koje razvijaju OEFSR.

Redoslijed odjeljaka i njihovi naslovi ne smiju se mijenjati.

[Prva stranica sadržava barem sljedeće informacije:

Sadržaj

Pokrate

[U ovom odjeljku navedite sve pokrate koje se upotrebljavaju u OEFSR-u. One koje se već upotrebljavaju u Prilogu III. ili Prilogu IV. dijelu A kopiraju se u izvornom obliku. Pokrate se navode abecednim redoslijedom.]

Definicije

[U ovom odjeljku navedite sve definicije koje su relevantne za OEFSR. One koje se već upotrebljavaju u Prilogu III. ili Prilogu IV. dijelu A kopiraju se u izvornom obliku. Definicije se navode abecednim redoslijedom.]

B.1.    Uvod

Metoda mjerenja ekološkog otiska organizacije (OEF) pruža detaljna i sveobuhvatna tehnička pravila o provođenju studija OEF-a koje su ponovljivije, dosljednije, solidnije, provjerljivije i usporedivije. Rezultati studija OEF-a temelj su za pružanje informacija o ekološkom otisku i mogu se upotrijebiti u mnogo različitih područja primjene, među ostalim u internom upravljanju i sudjelovanju u dobrovoljnim ili obaveznim programima.

Za sve zahtjeve koji nisu navedeni u ovom OEFSR-u korisnik OEFSR-a mora pogledati dokumente s kojima je ovaj OEFSR usklađen (vidjeti odjeljak B.7.).

Usklađenost s ovim OEFSR-om nije obavezna za interne primjene OEF-a, no obavezna je kad se god namjerava priopćavati o rezultatima studije OEF-a ili bilo kojem dijelu njezina sadržaja.

Terminologija: morati, trebati i moći

U OEFSR-u se upotrebljava precizna terminologija za označavanje zahtjeva, preporuka i opcije koje se mogu odabrati pri provedbi studije OEF-a.

Glagoli u sadašnjem vremenu i pojam „morati” označuju ono što je nužno da bi studija OEF-a bila u skladu s ovim OEFSR-om.

Pojam „trebati” označuje preporuku, a ne zahtjev. Svako odstupanje od radnje koju „treba” poduzeti mora se obrazložiti pri razvoju studije OEF-a i transparentno prikazati.

Pojam „moći” označuje opciju koja je dopuštena. Kad su dostupne opcije, u studiji OEF-a navode se odgovarajući argumenti kako bi se obrazložila odabrana opcija.

B.2.    Opće informacije o OEFSR-u

B.2.1.    Tehničko tajništvo

[Navodi se popis organizacija u tehničkom tajništvu u vrijeme odobrenja konačnog OEFSR-a. Za svaku organizaciju izvješćuje se o njezinoj vrsti (industrijska organizacija, akademska zajednica, NVO, savjetnik itd.) i datumu početka sudjelovanja. Tehničko tajništvo može odlučiti navesti i imena uključenih članova za svaku organizaciju.]

B.2.2.    Savjetovanja i dionici

[Za svako javno savjetovanje navode se sljedeće informacije:

B.2.3.    Ocjenjivački odbor i zahtjevi za ocjenjivanje OEFSR-a

[U ovom se odjeljku navode imena i organizacije članova ocjenjivačkog odbora. Mora se naznačiti koji član predsjeda povjerenstvom za preispitivanje.]

Preispitivači su verificirali da su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

[Tehničko tajništvo može prema potrebi dodavati dodatne kriterije za ocjenu]

Javna izvješća o preispitivanju nalaze se u Prilogu 3. ovog OEFSR-a.

[Povjerenstvo za preispitivanje sastavlja: i. javno izvješće o preispitivanju za svaki OEF-RO i ii. javno izvješće o preispitivanju za konačni OEFSR].

B.2.4.    Izjava o ocjeni

Ovaj OEFSR razvijen je u skladu s metodom mjerenja OEF-a koju je [navesti datum odobrenja najnovije dostupne verzije] donijela Komisija.

Reprezentativne organizacije ispravno opisuju prosječne organizacije aktivne u Europi (EU + EFTA) za sektor/podsektore obuhvaćene ovim OEFSR-om.

Studije OEF-a koje se provode u skladu s ovim OEFSR-om trebale bi dovesti do ponovljivih rezultata, a informacije iz njega mogu se iskoristiti i za uspoređivanje i iznošenje usporednih tvrdnji u propisanim uvjetima (vidjeti odjeljak o ograničenjima).

[Izjavu o preispitivanju ispunjava preispitivač.]

B.2.5.    Geografska valjanost

OEFSR vrijedi za obuhvaćene proizvode koji se prodaju ili koriste u Europskoj uniji i zemljama EFTA-e.

U svakoj studiji OEF-a utvrđuje se njezina geografska valjanost te navode sve zemlje u kojima se odvijaju aktivnosti organizacije, uz relativni tržišni udio.

B.2.6.    Jezik

OEFSR se sastavlja na engleskom. Ako dođe do neusklađenosti, izvornik na engleskom ima prednost pred prevedenim verzijama.

B.2.7.    Usklađenost s drugim dokumentima

OEFSR je sastavljen u skladu sa sljedećim dokumentima (poredanima prema važnosti):

metoda mjerenja ekološkog otiska organizacije (OEF)

…

[U OEFSR-u se navode eventualni dodatni dokumenti s kojima je OEFSR usklađen.]

B.3.    Područje primjene OEFSR-a

[U ovom se odjeljku i. uključuje opis područja primjene OEFSR-a, ii. navode i opisuju potkategorije uključene u OEFSR (ako ih ima) te opisuje portfelj proizvoda unutar područja primjene i tehnička svojstva.]

B.3.1.    Sektor

[OEFSR mora uključivati definiciju sektora.]

Oznake NACE za sektore uključene u ovaj OEFSR su:

[Na temelju sektora, navedite odgovarajuću oznaku klasifikacije gospodarske djelatnosti u Europskoj zajednici, oznaku NACE. Prema potrebi utvrdite podsektore koji nisu obuhvaćeni NACE-om.]

B.3.2.    Reprezentativne organizacije

[OEFSR uključuje opis reprezentativnih organizacija i način na koji je sastavljen. Tehničko tajništvo u prilogu OEFSR-u navodi informacije o svim koracima poduzetima kako bi se definirao „model” reprezentativnih organizacija i izvješćuje o prikupljenim informacijama.]

Studija OEF-a za reprezentativne organizacije (OEF-RO) može se zatražiti od koordinatora tehničkog tajništva koji je odgovoran za njezinu distribuciju, uz odgovarajuću izjavu o odricanju od odgovornosti za njezina ograničenja.

B.3.3.    Izvještajna jedinica i referentni protok

Izvještajna jedinica (IJ) je … [ispuniti].

U tablici B. 1. navedeni su ključni aspekti kojima se definira izvještajna jedinica.

[U OEFSR-u se utvrđuje portfelj proizvoda (PP) i kako je definiran, posebno s obzirom na „kako dobro” i „koliko dugo”. Definira se izvještajno razdoblje.. Ako ono ne traje jednu godinu, tehničko tajništvo obrazlaže odabrano razdoblje. Ako su potrebni parametri za izračun, u OEFSR-u se navode zadane vrijednosti ili se zahtijeva da ti parametri budu na popisu obaveznih informacija specifičnih za poduzeće. Mora se navesti primjer izračuna].

B.3.4.    Granica sustava

[U ovom se odjeljku nalazi dijagram sustava u kojem su jasno naznačeni procesi i faze životnog ciklusa uključeni u kategoriju/potkategoriju proizvoda. Navodi se kratak opis procesa i faza životnog ciklusa. U dijagramu se naznačuju procesi za koje su potrebni podaci specifični za poduzeće i procesi koji su isključeni iz granice sustava.

U dijagramu sustava jasno se navodi organizacijska granica i granica OEF-a. Daje se kratki opis procesa uključenih u organizacijsku granicu i granicu OEF-a.

U granicu sustava uključuju se sljedeće faze životnog ciklusa i procesi:

Prema ovom OEFSR-u sljedeći se procesi mogu isključiti na temelju pravila razgraničenja: [uključiti popis procesa koji se isključuju na temelju pravila razgraničenja]. Nije dopušteno nikakvo dodatno razgraničenje. ILI Prema ovom OEFSR-u nije primjenjivo nikakvo razgraničenje.

U svaku studiju OEF-a provedenu u skladu s ovim OEFSR-om uključuje se dijagram u kojem su naznačene aktivnosti koje potpadaju pod situaciju 1., 2. ili 3. iz matrice potrebnih podataka. U svakoj studiji OEF-a opisuju se aktivnosti koje se odvijaju unutar organizacijske granice i granice OEF-a.

B.3.5.    Popis kategorija učinka ekološkog otiska

U svakoj studiji OEF-a provedenoj u skladu s ovim OEFSR-om izračunava se profil OEF-a koji uključuje sve kategorije učinka ekološkog otiska navedene u tablici u nastavku. [Tehničko tajništvo u tablici naznačuje moraju li se potkategorije za klimatske promjene izračunavati zasebno. Ako se ne izvješćuje o jednoj ili obje potkategorije, tehničko tajništvo uključuje bilješku u kojoj se navode razlozi za to, npr.: „O potpokazateljima ,klimatske promjene – biogeni ugljik’ i ,klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta’ ne izvješćuje se zasebno jer je njihov doprinos ukupnom učinku klimatskih promjena, na temelju ukupne ocjene, manji od 5 % za svaku od njih.”]

Potpun popis faktora normalizacije i ponderiranja dostupan je u Prilogu I. – Popis faktora normalizacije i ponderiranja ekološkog otiska.

Potpun popis faktora karakterizacije dostupan je na sljedećoj poveznici: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml. [Tehničko tajništvo utvrđuje referentni paket ekološkog otiska koji se mora upotrebljavati.]

B.3.6.    Dodatne tehničke informacije

[Tehničko tajništvo navodi dodatne tehničke informacije o kojima je potrebno izvijestiti]:

…

B.3.7.    Dodatne informacije o okolišu

[Odredite o kojim se dodatnim ekološkim informacijama mora/treba izvješćivati (navedite jedinice). Ako je moguće, izbjegavajte uporabu pojma „trebati”. Navedite sve metode koje se upotrebljavaju za izvješćivanje o dodatnim informacijama.]

[Odaberite ispravnu tvrdnju]

Bioraznolikost se smatra relevantnom za ovaj OEFSR.

ILI

Bioraznolikost se ne smatra relevantnom za ovaj OEFSR.

[Ako je bioraznolikost relevantna, u OEFSR-u se opisuje način na koji korisnik OEFSR-a mora procijeniti učinke na bioraznolikost.]

B.3.8.    Ograničenja

[U ovom se odjeljku navodi popis ograničenja koja će studija OEF-a imati, čak i ako se provodi u skladu s ovim OEFSR-om.]

B.3.8.1.    Usporedbe i usporedne tvrdnje

[Ovaj odjeljak sadržava uvjete pod kojima se mogu činiti usporedbe ili iznositi usporedne tvrdnje.]

B.3.8.2.    Podaci koji nedostaju i posredni podaci

[Ovaj odjeljak uključuje:

Tehničko tajništvo može u datoteci LCI-ja u programu Excel (vidjeti odjeljak B.5. ovog Priloga) odlučiti navesti za koje procese nisu dostupni skupovi podataka i koji se stoga smatraju podacima koji nedostaju te za koje se procese upotrebljavaju posredni podaci.]

B.4.    Najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa, procesi i elementarni tokovi

B.4.1.    Najrelevantnije kategorije učinka ekološkog otiska

[Ako OEFSR nema potkategorije] U nastavku su navedene najrelevantnije kategorije učinka za kategoriju proizvoda unutar područja primjene ovog OEFSR-a:

[navedite najrelevantnije kategorije učinka prema sektoru],

[Ako OEFSR ima potkategorije] U nastavku su navedene najrelevantnije kategorije učinka za potkategoriju [naziv] unutar područja primjene ovog OEFSR-a:

[navedite najrelevantnije kategorije učinka po svakom podsektoru].

B.4.2.    Najrelevantnije faze životnog ciklusa

[Ako OEFSR nema potkategorije] U nastavku su navedene najrelevantnije faze životnog ciklusa za kategoriju proizvoda unutar područja primjene ovog OEFSR-a:

[navedite najrelevantnije faze životnog ciklusa prema sektoru],

[Ako OEFSR ima potkategorije] U nastavku su navedene najrelevantnije faze životnog ciklusa za potkategoriju [naziv] unutar područja primjene ovog OEFSR-a:

[navedite najrelevantnije faze životnog ciklusa po svakom podsektoru].

B.4.3.    Najrelevantniji procesi

U nastavku su navedeni najrelevantniji procesi za sektor unutar područja primjene ovog OEFSR-a. [Tablica se ispunjava na temelju konačnih rezultata studija OEF-a za reprezentativne organizacije. Prema potrebi uključite jednu tablicu po podsektoru.]

B.4.4.    Najrelevantniji izravni elementarni tokovi

U nastavku su navedeni najrelevantniji izravni elementarni tokovi za sektor unutar područja primjene ovog OEFSR-a. [Popis se uključuje na temelju konačnih rezultata studija OEF-a za reprezentativne organizacije. Prema potrebi uključite jedan popis po podsektoru.]

B.5.    Inventar životnog ciklusa

Svi novoizrađeni skupovi podataka moraju biti usklađeni s ekološkim otiskom ili s ILCD-EL-om (vidjeti pravila u odjeljku B.5.5.).

[U OEFSR-u se navodi je li uzorkovanje dopušteno. Ako tehničko tajništvo dopusti uzorkovanje, u OEFSR-u se opisuje postupak uzorkovanja kako je opisan u metodi mjerenja OEF-a, a OEFSR mora sadržavati sljedeće rečenice:] Ako je potrebno uzorkovanje, ono se provodi kako je utvrđeno u ovom OEFSR-u. Međutim, uzorkovanje nije obavezno i svaki korisnik ovog OEFSR-a može odlučiti prikupljati podatke od svih pogona ili poljoprivrednih gospodarstava bez ikakvog uzorkovanja.

B.5.1.    Popis obaveznih podataka specifičnih za poduzeće

[Tehničko tajništvo u ovom dijelu navodi procese koje je potrebno modelirati na temelju obaveznih podataka specifičnih za poduzeće (tj. podaci o aktivnosti i izravni elementarni tokovi). Valja napomenuti da navedeni izravni elementarni tokovi moraju biti usklađeni s nomenklaturom koja se upotrebljava u najnovijoj verziji referentnog paketa ekološkog otiska ( 208 ).

Proces A

[Kratko opisati proces „A”. Navedite sve podatke o aktivnosti i izravne elementarne tokove koji se obavezno prikupljaju i skupove podataka potprocesa koji su povezani s podacima o aktivnosti unutar procesa „A”. Iskoristite sljedeću tablicu da biste u OEFSR dodali najmanje jedan primjer.. Ako postoje procesi koji nisu predstavljeni u ovom dijelu, potpun popis svih procesa mora se uključiti u datoteku programa Excel.]

[Navedite sve emisije i resurse koji će se modelirati na temelju podataka specifičnih za poduzeće (najrelevantniji primarni elementarni tokovi) u procesu „A”.]

Vidjeti datoteku programa Excel pod nazivom„[naziv OEFSR-a_broj verzije] – inventar životnog ciklusa”za popis svih podataka specifičnih za poduzeće koje je potrebno prikupiti.

B.5.2.    Popis procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće

[U ovom se odjeljku navode procesi koji se pridodaju onima koji su navedeni kao obavezni podaci specifični za poduzeće. Nije dopušteno ponavljanje procesa ni podataka. Ako nema dodatnih procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće, navedite sljedeće: „Nema dodatnih procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće povrh onih koji su navedeni kao obavezni podaci specifični za poduzeće.”]

Za sljedeće se procese očekuje da će ih izvršavati korisnik OEFSR-a:

Proces X:

[Navedite kratak opis procesa „x”. Navedite sve podatke o aktivnosti i izravne elementarne tokove koji se obavezno prikupljaju i skupove podataka potprocesa koji su povezani s podacima o aktivnosti unutar procesa „A”. Navedite mjernu jedinicu, način mjerenja i sve druge značajke koje bi mogle pomoći korisniku. Valja napomenuti da navedeni izravni elementarni tokovi moraju biti usklađeni s nomenklaturom koja se upotrebljava u najnovijoj verziji referentnog paketa ekološkog otiska ( 209 ). Iskoristite sljedeću tablicu da biste u OEFSR dodali najmanje jedan primjer. Ako postoje procesi koji nisu predstavljeni u ovom dijelu, potpun popis svih procesa mora se uključiti u datoteku programa Excel.]

Vidjeti datoteku programa Excel pod nazivom„[naziv OEFSR-a_broj verzije] – inventar životnog ciklusa”za popis svih procesa za koje se očekuje da će biti u situaciji 1.

B.5.3.    Zahtjevi za kvalitetu podataka

Izračunava se i izvješćuje o kvaliteti podataka svakog skupa podataka i cjelokupne studije OEF-a. Izračun DQR-a temelji se na sljedećoj formuli s četiri kriterija:

pri čemu je TeR tehnološka reprezentativnost, GeR geografska reprezentativnost, TiR vremenska reprezentativnost, a P preciznost. Reprezentativnost (tehnološka, geografska i vremenska) karakterizira stupanj u kojem odabrani procesi i proizvodi opisuju analizirani sustav, a preciznost ukazuje na to kako se podaci dobivaju i povezanu razinu nesigurnosti.

U sljedećim se odjeljcima navode tablice s kriterijima koji se trebaju upotrebljavati za polukvantitativnu procjenu svakog kriterija.

[U OEFSR-u se mogu navesti stroži zahtjevi za kvalitetu podataka i dodatni kriteriji za procjenu kvalitete podataka. U OEFSR-u se izvješćuje o formulama koje je potrebno upotrebljavati za procjenu DQR-a kad je riječ o: i. podacima specifičnima za poduzeće (jednadžba 20. iz Priloga III.), ii. sekundarnim skupovima podataka (jednadžba 19. iz Priloga III.) i iii. studiji OEF-a (jednadžba 20. iz Priloga III.).]

B.5.3.1.    Skupovi podataka specifični za poduzeće

DQR se izračunava na raščlanjenosti razine –1. prije bilo kakve agregacije potprocesa ili elementarnih tokova. DQR skupova podataka specifičnih za poduzeće izračunava se kako slijedi:

B.5.4.    Matrica potrebnih podataka (DNM)

Svi procesi potrebni za modeliranje proizvoda koji nisu navedeni na popisu obaveznih podataka specifičnih za poduzeće (u odjeljku B.5.1.) procjenjuju se pomoću matrice potrebnih podataka (vidjeti tablicu B.10.). Korisnik OEFSR-a primjenjuje DNM kako bi ocijenio koji su podaci potrebni, a upotrebljava se u modeliranju OEF-a ovisno o razini utjecaja koju korisnik OEFSR-a (poduzeće) ima nad konkretnim procesom. U DNM-u se nalaze sljedeća tri slučaja koja su objašnjena u nastavku:

B.5.4.1.    Procesi u situaciji 1.

Za svaki proces u situaciji 1. postoje dvije opcije:

Situacija 1./opcija 1.

Upotrebljava se za sve procese koje izvršava poduzeće i za koje korisnik OEFSR-a primjenjuje podatke specifične za poduzeće. DQR novoizrađenog skupa podataka ocjenjuje se kako je opisano u odjeljku B.5.3.1.

Situacija 1./opcija 2.

Kad su u pitanju samo procesi koji nisu najrelevantniji, ako korisnik OEFSR-a odluči modelirati proces bez prikupljanja podataka specifičnih za poduzeće, upotrebljava sekundarni skup podataka iz OEFSR-a zajedno sa zadanim vrijednostima DQR-a navedenima u ovom dokumentu.

Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u OEFSR-u, korisnik OEFSR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz metapodataka izvornog skupa podataka.

B.5.4.2.    Procesi u situaciji 2.

Ako proces ne izvršava korisnik OEFSR-a, ali ima pristup podacima specifičnima za poduzeće, tri su moguće opcije:

Situacija 2./opcija 1.

Za sve procese koje ne izvršava poduzeće i u kojima korisnik OEFSR-a primjenjuje podatke specifične za poduzeće DQR novoizrađenog skupa podataka ocjenjuje se kako je opisano u odjeljku B.5.3.1.

Situacija 2./opcija 2.

Korisnik OEFSR-a upotrebljava podatke o aktivnosti specifične za poduzeće za prijevoz i zamjenjuje potprocese korištene za mješavinu izvora električne energije i prijevoz skupovima podataka usklađenima s OEF-om koji su specifični za lanac opskrbe, počevši od zadanog sekundarnog skupa podataka navedenog u OEFSR-u.

Valja napomenuti da se u OEFSR-u navode svi nazivi skupova podataka zajedno s UUID-om njihova agregiranog skupa podataka. U toj je situaciji potrebna raščlanjena verzija skupa podataka.

Korisnik OEFSR-a prilagođava DQR specifičnom kontekstu ponovnim ocjenjivanjem parametara TeR i TiR pomoću tablice ili tablica B.11. Kriteriji GeR smanjuju se za 30 % ( 210 ), a kriteriji P zadržavaju izvornu vrijednost.

Situacija 2./opcija 3.

Korisnik OEFSR-a primjenjuje podatke o aktivnosti specifične za poduzeće za prijevoz i zamjenjuje potprocese korištene za mješavinu izvora električne energije i prijevoz skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom koji su specifični za lanac opskrbe, počevši od zadanog sekundarnog skupa podataka navedenog u OEFSR-u.

Valja napomenuti da se u OEFSR-u navode svi nazivi skupova podataka zajedno s UUID-om njihova agregiranog skupa podataka. U toj je situaciji potrebna raščlanjena verzija skupa podataka.

U tom slučaju korisnik OEFSR-a upotrebljava zadane vrijednosti DQR-a. Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u OEFSR-u, korisnik OEFSR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

B.5.4.3.    Procesi u situaciji 3.

Ako proces ne izvršava poduzeće koje upotrebljava OEFSR i nema pristup podacima specifičnima za poduzeće, dvije su moguće opcije:

Situacija 3./opcija 1.

U tom slučaju korisnik OEFSR-a prilagođava vrijednosti DQR-a upotrijebljenog skupa podataka specifičnom kontekstu ponovnim ocjenjivanjem parametara TeR, TiR i GeR pomoću navedenih tablica. Kriterij P zadržava istu izvornu vrijednost.

Situacija 3./opcija 2.

Za procese koji nisu najrelevantniji korisnik OEFSR-a primjenjuje odgovarajući sekundarni skup podataka naveden u OEFSR-u zajedno s njegovim vrijednostima DQR-a.

Ako zadani skup podataka koji treba upotrebljavati za proces nije naveden u OEFSR-u, korisnik OEFSR-a preuzima vrijednosti DQR-a iz izvornog skupa podataka.

B.5.5.    Skupovi podataka koje je potrebno upotrijebiti

U ovom se OEFSR-u navode sekundarni skupovi podataka koje korisnik OEFSR-a treba primijeniti. Kad se skup podataka potreban za izračunavanje profila OEF-a ne nalazi na popisu u ovom OEFSR-u, korisnik mora birati između sljedećih opcija (hijerarhijskim redoslijedom):

B.5.6.    Kako izračunati prosječni DQR studije

Kako bi izračunao prosječni DQR studije OEF-a, korisnik OEFSR-a mora zasebno izračunati parametre TeR, TiR, GeR i P za studiju OEF-a kao ponderirani prosjek svih najrelevantnijih procesa, na temelju njihova relativnog ekološkog doprinosa ukupnoj jednoj sveobuhvatnoj ocjeni. Upotrebljavaju se pravila za izračun objašnjena u odjeljku 4.6.5.8. Priloga III.

B.5.7.    Pravila dodjeljivanja

[U OEFSR-u se definira koja pravila dodjeljivanja mora upotrebljavati korisnik OEFSR-a i na koji se način provodi modeliranje/izračunavanje. Ako se upotrebljava gospodarsko dodjeljivanje, metoda izračunavanja za dobivanje faktora dodjeljivanja mora se utvrditi i propisati u OEFSR-u. Upotrebljava se sljedeći predložak:]

B.5.8.    Modeliranje električne energije

Upotrebljava se sljedeća mješavina izvora električne energije hijerarhijskim redoslijedom:

Ekološki integritet uporabe mješavine izvora električne energije specifične za dobavljača ovisi o osiguravanju toga da se ugovornim instrumentima (za praćenje) potrošačima tvrdnje prenose pouzdano i jedinstveno . Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, OEF-u nedostaju točnost i dosljednost potrebne za usmjeravanje odluka o kupnji proizvoda ili električne energije u poduzećima i za ispravne tvrdnje potrošača (kupaca električne energije). Stoga je utvrđen skup minimalnih kriterija koji se odnose na cjelovitost ugovornih instrumenata kao pouzdanih prenositelja informacija o ekološkom otisku. Riječ je o minimalnim značajkama koje su potrebne za uporabu mješavine specifične za dobavljača u studijama OEF-a.

Skup minimalnih kriterija za osiguravanje ugovornih instrumenata od dobavljača

Proizvod/mješavina izvora električne energije specifična za dobavljača može se upotrebljavati samo ako se korisnik metode mjerenja OEF-a pobrine da ugovorni instrument ispunjava kriterije navedene u nastavku. Ako ugovorni instrumenti ne ispunjavaju te kriterije, u modeliranju se upotrebljava mješavina preostalih izvora i izvora potrošnje specifična za zemlju.

Popis kriterija u nastavku temelji se na kriterijima iz dokumenta GHG Protocol Scope 2 Guidance (Smjernice za opseg 2. Protokola o stakleničkim plinovima) ( 213 ). Ugovorni instrument koji se upotrebljava za modeliranje električne energije mora ispunjavati sljedeće kriterije:

[Tehničko tajništvo može navesti više informacija u skladu s metodom mjerenja OEF-a.]

Modeliranje „mješavine preostalih izvora i izvora potrošnje specifične za zemlju”

Pružatelji podataka na raspolaganje stavljaju skupove podataka za mješavinu preostalih izvora i izvora potrošnje po vrsti energije, zemlji i naponu.

Ako nije dostupan prikladan skup podataka, trebalo bi primijeniti sljedeći pristup:

odredite mješavinu izvora potrošnje zemlje (npr. X % MWh proizvedeno pomoću hidroenergije, Y % MWh proizvedeno u elektranama na ugljen) i kombinirajte je sa skupovima podataka LCI-ja po vrsti energije i zemlji/regiji (npr. skup podataka LCI-ja za proizvodnju 1 MWh hidroenergije u Švicarskoj):

Ti se podaci mogu pronaći u publikacijama Međunarodne agencije za energiju (IEA; www.iea.org);

Pravila dodjeljivanja

[U OEFSR-u se mora definirati kakav će se fizički odnos upotrebljavati u studijama OEF-a: i. za podjelu potrošnje električne energije među više proizvoda za svaki proces (npr. masa, broj komada, obujam...) i ii. za odražavanje omjera proizvodnje/prodaje među zemljama/regijama EU-a ako se proizvod proizvodi na različitim lokacijama ili prodaje u različitim zemljama. Ako ti podaci nisu dostupni, upotrebljava se prosječna mješavina izvora u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina izvora reprezentativna za regiju. Upotrebljava se sljedeći predložak:]

Ako potrošena električna energija dolazi iz više mješavina izvora električne energije, svaki izvor u mješavini upotrebljava se s obzirom na njegov udio u ukupno potrošenim kilovatsatima. Na primjer, ako udio ukupno potrošenih kilovatsata dolazi od određenog dobavljača, za tu količinu upotrebljava se mješavina izvora električne energije specifična za dobavljača. Informacije o potrošnji električne energije na lokaciji vidjeti u nastavku.

Posebna vrsta električne energije može se dodijeliti jednom specifičnom proizvodu u sljedećim uvjetima:

Proizvodnja električne energije na lokaciji:

Ako je proizvodnja električne energije na lokaciji jednaka potrošnji električne energije na lokaciji, primjenjuju se dvije situacije:

Ako količina proizvedene električne energije premašuje količinu potrošenu na lokaciji unutar utvrđene granice sustava i prodaje se, na primjer elektroenergetskoj mreži, taj sustav može se smatrati multifunkcionalnom situacijom. Sustav će pružiti dvije funkcije (npr. proizvod + električna energija) i slijede se pravila u nastavku:

Daljnja podjela ne smatra se mogućom ako su učinci na početku lanca opskrbe ili izravne emisije usko povezani sa samim proizvodom.

B.5.9.    Modeliranje klimatskih promjena

Kategorija učinka „klimatske promjene” modelira se uzimajući u obzir tri potkategorije:

Izvješćuje se o zbroju triju potkategorija.

[Ako su klimatske promjene odabrane kao relevantna kategorija učinka, u OEFSR-u se i. uvijek zahtijeva da se o ukupnim klimatskim promjenama izvješćuje u obliku zbroja triju potpokazatelja i ii. zahtijeva da se o potpokazateljima „klimatske promjene – fosilni ugljik”, „klimatske promjene – biogeni ugljik” i „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” izvješćuje zasebno za one koje pridonose više od 5 % ukupnoj ocjeni.]

[Odaberite ispravnu tvrdnju]

O potkategoriji „klimatske promjene – biogeni ugljik” izvješćuje se zasebno.

[ILI]

O potkategoriji „klimatske promjene – biogeni ugljik” ne izvješćuje se zasebno.

O potkategoriji „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” izvješćuje se zasebno.

[ILI]

O potkategoriji „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” ne izvješćuje se zasebno.

B.5.10.    Modeliranje kraja životnog vijeka i recikliranog udjela

Kraj životnog vijeka proizvoda koji se koriste za vrijeme proizvodnje, distribucije, maloprodaje, faze uporabe ili nakon uporabe uključuje se u cjelokupno modeliranje životnog ciklusa organizacije. To bi se općenito trebalo modelirati i izvješćivati u fazi životnog ciklusa u kojoj nastaje otpad. U ovom se odjeljku navode pravila o modeliranju kraja životnog vijeka proizvodâ i recikliranog udjela.

Formula kružnog otiska upotrebljava se za modeliranje kraja životnog vijeka proizvoda i za reciklirani udio te je kombinacija čimbenika „materijal + energija + odlaganje”, tj.:

sa sljedećim parametrima:

A

:

faktor dodjeljivanja opterećenja i kredita između dobavljača i korisnika recikliranih materijala.

B

:

faktor dodjeljivanja procesâ energetske oporabe. Primjenjuje se na opterećenja i kredite. Postavlja se na nulu za sve studije OEF-a.

Qsin

:

kvaliteta ulaznog sekundarnog materijala, tj. kvaliteta recikliranog materijala u točki zamjene.

Qsout

:

kvaliteta izlaznog sekundarnog materijala, tj. kvaliteta materijala koji se može reciklirati u točki zamjene.

Qp

:

kvaliteta primarnog materijala, tj. kvaliteta primarne sirovine.

R1

:

udio materijala u ulaznim materijalima proizvodnje koji je recikliran iz prethodnog sustava.

R2

:

udio materijala u proizvodu koji će se reciklirati (ili ponovno upotrijebiti) u kasnijem sustavu. Stoga se pomoću R2 uzimaju u obzir neučinkovitosti procesa prikupljanja i recikliranja (ili ponovne uporabe). R2 se mjeri na izlazu iz postrojenja za recikliranje.

R3

:

udio materijala u proizvodu koji se upotrebljava za energetsku oporabu na kraju životnog vijeka.

Erecycled (Erec)

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja recikliranog (ponovno upotrijebljenog) materijala, uključujući procese prikupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

ErecyclingEoL (ErecEoL)

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa recikliranja na kraju životnog vijeka, uključujući procese prikupljanja, razvrstavanja i prijevoza.

Ev

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine.

E*v

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz dobavljanja i predobrade primarne sirovine za koju se pretpostavlja da je zamijenjena materijalima koji se mogu reciklirati.

EER

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz procesa energetske oporabe (npr. spaljivanje uz energetsku oporabu, odlaganje otpada na odlagališta uz energetsku oporabu itd.).

ESE,heat i ESE,elec

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji bi proizašli iz posebnog zamijenjenog izvora energije, topline odnosno električne energije.

ED

:

posebne emisije i potrošeni resursi (po funkcionalnoj jedinici) koji proizlaze iz odlaganja otpadnog materijala na kraju životnog vijeka analiziranog proizvoda, bez energetske oporabe.

XER,heat i XER,elec

:

učinkovitost procesa energetske oporabe za toplinu i električnu energiju.

LHV

:

niža vrijednost zagrijavanja materijala u proizvodu koja se koristi za energetsku oporabu.

[U OEFSR-u se u odgovarajućim odjeljcima navode sljedeći parametri:

[Zadane vrijednosti za sve parametre navode se u tablici koja se nalazi u odjeljku odgovarajuće faze životnog ciklusa. Nadalje, u OEFSR-u se za svaki parametar jasno opisuje mogu li se upotrebljavati samo zadani podaci ili i podaci specifični za poduzeće, u skladu s pregledom u odjeljku A.4.2.7. Priloga IV.]

Modeliranje recikliranog udjela (prema potrebi)

[Prema potrebi uključuje se sljedeći tekst:]

Sljedeći dio formule kružnog otiska upotrebljava se za modeliranje recikliranog udjela:

Primijenjene vrijednosti R1 moraju biti specifične za lanac opskrbe ili zadane, kako je navedeno u prethodnoj tablici [tehničko tajništvo treba uključiti tablicu] u vezi s DNM-om. Vrijednosti specifične za materijal na temelju statističkih podataka tržišta opskrbe ne prihvaćaju se kao posredne vrijednosti i stoga se ne upotrebljavaju. Primijenjene vrijednosti R1 podliježu verifikaciji studije OEF-a.

Pri uporabi vrijednosti R1 specifičnih za lanac opskrbe koje ne iznose 0 potrebna je sljedivost duž lanca opskrbe. Ako se upotrebljavaju vrijednosti R1 specifične za lanac opskrbe, moraju se slijediti smjernice u nastavku:

[Sustavi na razini industrije mogu se primijeniti ako obuhvaćaju prethodno navedene opće smjernice. U tom se slučaju prethodni tekst može zamijeniti pravilima specifičnima za industriju. Ako ih ne obuhvaćaju, moraju se nadopuniti tim općim smjernicama.]

[Samo za poluproizvode:]

Profil OEF-a izračunava se i o njemu se izvješćuje pomoću vrijednosti A koja iznosi 1 za obuhvaćeni proizvod.

O rezultatima se izvješćuje u sklopu dodatnih tehničkih informacija za različite primjene/materijale uz sljedeće vrijednosti A:

B.6.    Faze životnog ciklusa

B.6.1.    Dobavljanje sirovina i predobrada

[U OEFSR-u navode se svi tehnički zahtjevi i pretpostavke koje korisnik OEFSR-a treba primijeniti. Nadalje, navode se svi procesi koji se odvijaju u toj fazi životnog ciklusa (u skladu s modelom reprezentativne organizacije) prema tablici u nastavku (prijevoz se navodi u zasebnoj tablici). Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu (npr. uključivanjem relevantnih parametara formule kružnog otiska).]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik OEFSR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

[Ambalaža se modelira kao dio faze dobavljanja sirovina u životnom ciklusu.]

[U OEFSR-ima koji uključuju uporabu kartonske ambalaže za pića ili ambalažu u obliku vrećice u kutiji (bag-in-box) navode se informacije o količinama ulaznih materijala (tj. popis materijala) i određuje se da se ambalaža mora modelirati kombiniranjem propisanih skupova podataka o količinama materijala s propisanim skupom podataka za pretvorbu.]

[U OEFSR-ima koji uključuju ambalažu za višekratnu uporabu iz inventara kojima upravljaju treće strane navode se zadane stope ponovne uporabe. U OEFSR-ima s inventarima ambalaže u vlasništvu poduzeća navodi se da se stopa ponovne uporabe izračunava samo pomoću podataka specifičnih za lanac opskrbe. Upotrebljavaju se dva različita pristupa modeliranju kako su prikazana u Prilogu III. i kopiraju se u OEFSR. OEFSR mora uključivati sljedeće: „Potrošnja sirovina za ambalažu za višekratnu uporabu izračunava se dijeljenjem stvarne mase ambalaže stopom ponovne uporabe.”]

[Za različite sastojke koji se prevoze od dobavljača do tvornice korisniku OEFSR-a potrebni su podaci o i. prijevoznom sredstvu, ii. udaljenosti po prijevoznom sredstvu, iii. stopama iskorištenosti za prijevoz kamionom i iv. modeliranju povratka bez tereta za prijevoz kamionom. U OEFSR-u navode se zadani podaci o tim stavkama ili se takvi podaci zahtijevaju na popisu obaveznih informacija specifičnih za poduzeće. Primjenjuju se zadane vrijednosti iz Priloga III., osim ako su dostupni podaci specifični za OEFSR.]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

[U OEFSR-ima koji uključuju ambalažu za višekratnu uporabu navodi se sljedeće: „Stopa ponovne uporabe utječe na količinu potrebnog prijevoza po funkcionalnoj jedinici. Učinak prijevoza izračunava se dijeljenjem učinka jednosmjernog putovanja brojem ponovnih uporaba ambalaže.”]

B.6.2.    Poljoprivredno modeliranje [uključiti samo prema potrebi]

[Ako područje primjene OEFSR-a obuhvaća poljoprivrednu proizvodnju, uključuje se sljedeći tekst. Odjeljci koji nisu relevantni mogu se ukloniti.]

Upravljanje multifunkcionalnim procesima: moraju se slijediti pravila opisana u smjernicama Partnerstva za procjenu utjecaja stoke na okoliš (LEAP): Environmental performance of animal feed supply chains (Utjecaj lanaca opskrbe hrane za životinje na okoliš) (str. 36.–43.), FAO 2015., dostupno na http://www.fao.org/partnerships/leap/publications/en/

Ako su dostupni, upotrebljavajte podatke specifične za vrstu usjeva i one specifične za zemlju/regiju/klimu za usjev, uporabu vode i zemljišta, prenamjenu zemljišta, količinu (količina dušika i fosfora) gnojiva (umjetnog i organskog) i količinu pesticida (po aktivnom sastojku), po hektaru u godini dana.

Podaci o uzgoju prikupljaju se tijekom razdoblja koje je dovoljno za pružanje prosječne procjene inventara životnog ciklusa povezanog s ulaznim i izlaznim tokovima uzgoja kojom će se kompenzirati fluktuacije uzrokovane sezonskim razlikama:

Emisije pesticida modeliraju se kao specifični aktivni sastojci. Pesticidi koji se primjenjuju na polju standardno se modeliraju kao da se 90 % emitira u segment poljoprivrednog tla, 9 % u zrak i 1 % u vodu.

Emisije gnojiva (i stajskog gnoja) dijele se prema vrsti gnojiva i obuhvaćaju barem:

LCI za emisije fosfora trebalo bi modelirati kao količinu fosfora koja se emitira u vodu nakon otjecanja i upotrebljava se segment emisije „voda”. Ako ta količina nije dostupna, LCI se može modelirati kao količina fosfora koja se primjenjuje na poljoprivredno polje (u stajskom gnoju ili gnojivu) i primjenjuje se segment emisije „tlo”. U tom je slučaju otjecanje iz tla u vodu dio metode procjene učinka.

LCI za emisije dušika modelira se kao količina emisija nakon što napusti polje (tlo) i završi u različitim segmentima zraka i vode po količini primijenjenih gnojiva. Ne modeliraju se emisije dušika u tlo. Emisije dušika izračunavaju se iz dušika koji poljoprivrednik primijeni na polje i isključujući vanjske izvore (npr. kišu).

[U OEFSR-u se za gnojiva na bazi dušika opisuje model LCI-ja koji je potrebno upotrijebiti. Trebalo bi upotrebljavati emisijske faktore razine 1. iz IPCC-a (2006.). U OEFSR-u se može primijeniti sveobuhvatniji model sadržaja dušika u polju, pod uvjetom i. da obuhvaća barem prethodno zatražene emisije, ii. da je dušik uravnotežen u ulaznim i izlaznim tokovima i iii. da se opiše na transparentan način.]

Emisije teških metala iz ulaznih tokova polja modeliraju se kao emisija u tlo i/ili ispiranje ili erozija u vodu. U inventaru za vodu utvrđuje se oksidacijsko stanje metala (npr. Cr+3, Cr+6). Budući da usjevi asimiliraju dio emisija teških metala tijekom uzgoja, potrebno je pojašnjenje o tome kako modelirati usjeve koji djeluju poput korita. Upotrebljava se sljedeći pristup modeliranja:

[Tehničko tajništvo odabire jedan od dvaju pristupa modeliranja koje je potrebno upotrebljavati]

Emisije metana iz uzgoja riže uključuju se na temelju pravila za izračun IPCC-a (2006.).

Odvodnjena tresetna tla uključuju emisije ugljikova dioksida na temelju modela koji povezuje razine odvodnje s godišnjom oksidacijom ugljika.

Uključuju se sljedeće aktivnosti [tehničko tajništvo odabire što se uključuje]:

B.6.3.    Proizvodnja

[U OEFSR-u navode se svi tehnički zahtjevi i pretpostavke koje korisnik OEFSR-a treba primijeniti. Navode se i svi procesi koji se odvijaju u ovoj fazi životnog ciklusa u skladu s tablicom u nastavku. Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu (npr. uključivanjem relevantnih parametara formule kružnog otiska).]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik OEFSR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

[U OEFSR-ima koji uključuju ambalažu za višekratnu uporabu uzimaju se u obzir dodatna energija i resursi koji se koriste za čišćenje, popravljanje i punjenje.]

Otpad od proizvoda korištenih za vrijeme proizvodnje uključuje se u modeliranje. [Opisuju se zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda i način na koji se moraju uključiti u referentni protok.]

B.6.4.    Faza distribucije [uključiti prema potrebi]

Prijevoz od tvornice do krajnjeg korisnika (uključujući prijevoz koji vrši potrošač) modelira se u okviru ove faze životnog ciklusa. Krajnji korisnik definira se kao... [ispuniti].

Ako su za jedan ili više parametara povezanih s prijevozom dostupne informacije specifične za lanac opskrbe, mogu se primijeniti u skladu s matricom potrebnih podataka.

[Tehničko tajništvo u OEFSR uključuje zadani scenarij prijevoza. Ako nije dostupan nijedan scenarij prijevoza specifičan za OEFSR, kao osnova se upotrebljava scenarij prijevoza naveden u metodi mjerenja OEF-a zajedno s i. nizom omjera specifičnih za OEFSR, ii. stopama iskorištenosti prijevoza kamionom specifičnima za OEFSR i iii. faktorom dodjeljivanja za prijevoz potrošača specifičnim za OEFSR. Za proizvode za višekratnu uporabu povratni prijevoz od maloprodajnog objekta/distribucijskog centra do tvornice dodaje se u scenarij prijevoza. Za rashlađene ili zamrznute proizvode potrebno je promijeniti zadane procese prijevoza kamionom/kombijem. U OEFSR-u se navode svi procesi koji se odvijaju u scenariju (u skladu s modelom reprezentativne organizacije) pomoću tablice u nastavku. Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu.]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik OEFSR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

Otpad od proizvoda za vrijeme distribucije i maloprodaje uključuje se u modeliranje. [Opisuju se zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda i način na koji se moraju uključiti u referentni protok. Ako nisu dostupne informacije specifične za OEFSR, u OEFSR-u se mora slijediti dio F ovog Priloga.]

B.6.5.    Faza uporabe [uključiti prema potrebi]

[U OEFSR se uključuje jasan opis faze uporabe i navode se svi procesi koji se odvijaju u okviru nje (ovisno o modelu reprezentativne organizacije) u skladu s tablicom u nastavku. Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu.]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik OEFSR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

[U ovom se odjeljku OEFSR-a navode i svi tehnički zahtjevi i pretpostavke koje primjenjuje korisnik OEFSR-a. U OEFSR-u se navodi upotrebljava li se za određene procese delta-pristup. Ako se upotrebljava delta-pristup, u OEFSR-u se navodi minimalna (referentna) potrošnja koju je potrebno upotrebljavati pri izračunavanju dodatne potrošnje koja se dodjeljuje proizvodu.]

Za fazu uporabe upotrebljava se mješavina izvora potrošnje. Mješavina izvora električne energije odražava omjere prodaje među zemljama/regijama EU-a. Za određivanje omjera upotrebljava se fizička jedinica (npr. broj komada ili kilograma proizvoda) [odabire je tehničko tajništvo]. Ako ti podaci nisu dostupni, upotrebljava se prosječna mješavina izvora potrošnje u EU-u (EU + EFTA) ili mješavina izvora potrošnje reprezentativna za regiju.

Otpad od proizvoda za vrijeme proizvodnje uključuje se u modeliranje. [Opisuju se zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda i način na koji se moraju uključiti u referentni protok. Ako nisu dostupne informacije specifične za OEFSR, u OEFSR-u se mora slijediti dio E ovog Priloga.]

B.6.6.    Kraj životnog vijeka [uključiti prema potrebi]

Faza kraja životnog vijeka počinje kad korisnik odbaci obuhvaćeni proizvod i njegovu ambalažu, a završava kad se proizvod vrati u prirodu kao otpadni proizvod ili uđe u životni ciklus drugog proizvoda (tj. kao reciklirani ulazni materijal). To općenito uključuje otpad od obuhvaćenih proizvoda, kao što su otpad od hrane i primarna ambalaža.

Drugi otpad (koji nije proizvod unutar područja primjene) nastao za vrijeme faze proizvodnje, distribucije, maloprodaje, uporabe ili nakon uporabe uključuje se u životni ciklus proizvoda i modelira u fazi životnog ciklusa u kojoj se javlja.

[U OEFSR-u se navode svi tehnički zahtjevi i pretpostavke koje primjenjuje korisnik OEFSR-a. Nadalje, navode se svi procesi koji se odvijaju u toj fazi životnog ciklusa (u skladu s modelom reprezentativne organizacije) prema tablici u nastavku. Tehničko tajništvo može prema potrebi prilagoditi tablicu (npr. uključivanjem relevantnih parametara formule kružnog otiska). Valjda napomenuti da se prijevoz od mjesta za prikupljanje do obrade na kraju životnog vijeka može uključiti u skupove podataka o odlagalištu, spaljivanju i recikliranju: tehničko tajništvo provjerava je li uključen u pružene zadane skupove podataka. Međutim, u nekim slučajevima mogli bi biti potrebni dodatni zadani podaci o prijevozu pa se stoga moraju uključiti ovdje. U metodi mjerenja OEF-a navode se zadane vrijednosti koje treba upotrebljavati ako nisu dostupni bolji podaci.]

[Nazive procesa za koje se očekuje da će ih izvršavati poduzeće upišite TISKANIM SLOVIMA.]

Korisnik OEFSR-a izvješćuje o vrijednostima DQR-a (za svaki kriterij + ukupno) za sve upotrijebljene skupove podataka.

Kraj životnog vijeka modelira se pomoću formule kružnog otiska i pravila navedenih u odjeljku „Modeliranje kraja životnog vijeka” ovog OEFSR-a i u metodi mjerenja OEF-a, zajedno sa zadanim parametrima navedenima u tablici [broj tablice].

Prije odabira odgovarajuće vrijednosti R2 korisnik OEFSR-a ocjenjuje mogućnosti recikliranja materijala. Studija OEF-a uključuje izjavu o mogućnosti recikliranja materijala/proizvoda. Izjava o mogućnosti recikliranja dostavlja se zajedno s evaluacijom mogućnosti recikliranja koja uključuje dokaze za sljedeća tri kriterija (kako je opisano u normi EN ISO 14021:2016, u odjeljku 7.7.4. „Metodologija ocjene”):

Točke 1. i 3. mogu se dokazati statističkim podacima o recikliranju (specifičnima za zemlju) koji se dobivaju od industrijskih udruženja ili nacionalnih tijela. Približna vrijednost za dokaz iz točke 3. može se pružiti primjenom, primjerice, dizajna za procjenu mogućnosti recikliranja navedene u normi EN 13430 o recikliranju materijala (prilozi A i B) ili drugih smjernica pojedinog sektora o mogućnosti recikliranja, ako su dostupne ( 219 ).

Nakon ocjene mogućnosti recikliranja upotrebljavaju se prikladne vrijednosti R2 (specifične za lanac opskrbe ili zadane). Ako jedan kriterij nije ispunjen ili ako smjernice određenog sektora o mogućnosti recikliranja ukazuju na ograničenu mogućnost recikliranja, primjenjuje se vrijednost R2 od 0 %.

Ako su dostupne, upotrebljavaju se vrijednosti R2 specifične za poduzeće (izmjerene na izlazu iz postrojenja za recikliranje). Ako nisu dostupne vrijednosti specifične za poduzeće, a ispunjeni su kriteriji za ocjenu mogućnosti recikliranja (vidjeti u nastavku), upotrebljavaju se vrijednosti R2 specifične za primjenu koje su navedene u tablici u nastavku:

Primijenjene vrijednosti R2 podliježu verifikaciji studije OEF-a.

[U OEFSR-u se u tablici navode svi parametri koje korisnik treba upotrijebiti kako bi primijenio formulu kružnog otiska, a razlikuju se oni koji imaju stalnu vrijednost (što je potrebno navesti u istoj tablici; iz metode mjerenja OEF-a ili specifični za OEFCR) od onih koji su specifični za studiju OEF-a (npr. R2 itd.). Nadalje, OEFSR prema potrebi uključuje dodatna pravila o modeliranju koja proizlaze iz metode mjerenja OEF-a. U toj tablici vrijednost B standardno iznosi 0.]

[U OEFSR-ima koji uključuju ambalažu za višekratnu uporabu navodi se sljedeće: „Stopa ponovne uporabe određuje količinu ambalažnog materijala (po prodanom proizvodu) koja se obrađuje na kraju životnog vijeka. Količina ambalaže koja se obrađuje na kraju životnog vijeka izračunava se dijeljenjem stvarne mase ambalaže brojem ponovnih uporaba ambalaže.”]

B.7.    Rezultati OEF-A – profil OEF-A

Korisnik OEFSR-a izračunava profil OEF-a svojeg proizvoda u skladu sa svim zahtjevima iz ovog OEFSR-a. U izvješću o OEF-u navode se sljedeće informacije:

Zajedno s izvješćem o OEF-u korisnik OEFSR-a izrađuje agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom za obuhvaćen proizvod. Taj se skup podataka stavlja na raspolaganje Europskoj komisiji i može se objaviti. Raščlanjena verzija može ostati povjerljiva.

B.8.    Verifikacija

Verifikacija studije OEF-a/izvješća o OEF-u koja se provodi prema ovom OEFSR-u provodi se u skladu sa svim općim zahtjevima iz odjeljka 9. Priloga III., uključujući dio A ovog Priloga, te zahtjevima navedenima u nastavku.

Verifikatori verificiraju je li studija OEF-a provedena u skladu s ovim OEFSR-om.

Ako se politikama o provedbi metode mjerenja OEF-a definiraju posebni zahtjevi za verifikaciju i validaciju studija OEF-a, izvješća i komunikacijskih kanala, zahtjevi u tim politikama imaju prednost.

Verifikatori validiraju točnost i pouzdanost kvantitativnih informacija upotrijebljenih u izračunima studije. Budući da to može zahtijevati mnogo resursa, moraju se ispuniti sljedeći zahtjevi:

Verifikatori naročito verificiraju zadovoljava li DQR procesa minimalan DQR kako je utvrđeno u DNM-u za odabrane procese.

Te provjere podataka uključuju, među ostalim, upotrijebljene podatke o aktivnosti, odabir sekundarnih potprocesa, odabir izravnih elementarnih tokova i parametre formule kružnog otiska. Primjerice, ako postoji pet procesa i svaki od njih uključuje pet skupova podataka o aktivnosti, pet sekundarnih skupova podataka i 10 parametara formule kružnog otiska, verifikatori moraju provjeriti najmanje četiri od pet procesa (70 %) i za svaki proces provjeravaju četiri skupa podataka o aktivnosti (70 % ukupne količine podataka o aktivnosti), četiri sekundarna skupa podataka (70 % ukupne količine sekundarnih skupova podataka) i sedam parametara formule kružnog otiska (70 % ukupnog broja parametara formule kružnog otiska), tj. 70 % svih podataka koji se mogu provjeriti.

Verifikacija izvješća o OEF-u provodi se tako da se nasumično pregleda dovoljna količina informacija kako bi se pružilo razumno jamstvo da izvješće o OEF-u ispunjava sve uvjete navedene u odjeljku 8. Priloga III., uključujući dio A ovog Priloga.

[U OEFSR-u se mogu utvrditi dodatni zahtjevi za verifikaciju koji se trebaju pridodati minimalnim zahtjevima navedenima u ovom dokumentu.]

Referentni dokumenti

[Navedite referente dokumente koji se upotrebljavaju u OEFSR-u.]

---

Prilozi
PRILOG B1. – Popis faktora normalizacije i ponderiranja ekološkog otiska
U ekološkom otisku primjenjuju se globalni faktori normalizacije. U izračunima ekološkog otiska upotrebljavaju se faktori normalizacije kao globalni učinak po osobi.
[Tehničko tajništvo pruža popis faktora normalizacije i ponderiranja koje korisnik OEFSR-a mora primjenjivati. Faktori normalizacije i ponderiranja dostupni su na: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml ( 222 )]
PRILOG B2. – Predložak studije OEF-a
[OEFSR-u se prilaže kontrolni popis u kojem su navedene sve stavke koje se moraju uključiti u studije OEF-a pomoću predloška studije OEF-a koji je dostupan kao dio E ovog Priloga ovog dokumenta. Stavke koje su već uključene obavezne su za svaki OEFSR. Usto, svako tehničko tajništvo može odlučiti u predložak dodati još točaka.]
PRILOG B3. – Izvješća o preispitivanju OEFSR-a i OEF-RO-a
[Ovdje unesite izvješća povjerenstva o kritičkom preispitivanju za OEFSR i OEF-RO-e, uključujući sve nalaze postupka preispitivanja i radnje koje je poduzelo tehničko tajništvo kako bi odgovorilo na primjedbe preispitivačâ.]
PRILOG B4. – Drugi prilozi
[Tehničko tajništvo može odlučiti dodati druge priloge koji se smatraju važnima. To mogu biti primjer primjene DNM-a ili izračuna DQR-a i objašnjenja odluka koje su donesene za vrijeme razrade OEFSR-a.]

DIO C

POPIS ZADANIH PARAMETARA FORMULE KRUŽNOG OTISKA

Prilog IV. dio C dostupan je na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.

Europska komisija periodički revidira i ažurira vrijednosti u Prilogu IV. dijelu C; korisnici metode mjerenja OEF-a potiču se na to da provjeravaju i upotrebljavaju najnovije vrijednosti iz Priloga.

DIO D

ZADANI PODACI ZA MODELIRANJE FAZE UPORABE

Sljedeće se tablice moraju upotrebljavati u studijama OEF-a i pri razradi OEFSR-â, osim ako su dostupni bolji podaci. Ako nije utvrđeno drukčije, navedeni podaci temelje se na pretpostavkama.

Zadane pretpostavke za skladištenje (uvijek se temelji na pretpostavkama, osim ako je utvrđeno drukčije).

DIO E

PREDLOŽAK IZVJEŠĆA O OEF-u

U ovom dijelu Priloga daje se predložak izvješća o OEF-u koji se primjenjuje za sve vrste studija OEF-a (npr., uključujući OEF-RO-e ili potporne studije za OEFSR-e). U predlošku se predstavljaju obavezna struktura izvješća koju je potrebno slijediti i netaksativan popis informacija o kojima je potrebno izvješćivati. Uključuju se sve stavke o kojima se mora izvješćivati u skladu s metodom mjerenja OEF-a, čak i ako nisu izričito navedene u ovom predlošku.

Ekološki otisak organizacija

Izvješće

[Ovdje upišite ime organizacije]

Sadržaj

Pokrate

[U ovom odjeljku navedite sve pokrate koje se upotrebljavaju u studiji OEF-a. One koje se već uključene u najnoviju verziju metode mjerenja OEF-a kopiraju se u izvornom obliku. Pokrate se navode abecednim redoslijedom.]

Definicije

[U ovom odjeljku navedite sve definicije koje su relevantne za studiju OEF-a. One koje se već uključene u najnoviju verziju metode mjerenja OEF-a kopiraju se u izvornom obliku. Definicije se navode abecednim redoslijedom.]

E.1.    Sažetak

[Sažetak mora uključivati barem sljedeće elemente:

Sažetak bi u najvećoj mogućoj mjeri trebalo pisati za čitatelje koji nisu stručnjaci i ne bi trebao biti dulji od tri do četiri stranice.]

E.2.    Općenito

[Sljedeće bi informacije po mogućnosti trebalo staviti na naslovnu stranicu studije:

E.3.    Cilj studije

[Obavezni elementi izvješćivanja uključuju barem:

E.4.    Opseg studije

[U opsegu studije detaljno se utvrđuje analizirani sustav i obrazlaže se općeniti pristup koji se primjenjivao za određivanje: i. izvještajne jedinice i portfelja proizvoda, ii. granice sustava (uključujući utvrđivanje granice organizacije i granice OEF-a), iii. popisa kategorija učinka ekološkog otiska, iv. dodatnih (ekoloških i tehničkih) informacija i iv. pretpostavki i ograničenja.]

E.4.1.    Funkcionalna/prijavljena jedinica i referentni protok

[Navedite izvještajnu jedinicu, definirajte organizaciju i portfelj proizvoda (PP):

definicija organizacije:

definicija portfelja proizvoda:

referentna godina,

izvještajno razdoblje.]

E.4.2.    Granica sustava

[Ovaj odjeljak uključuje barem:

E.4.3.    Kategorije učinka ekološkog otiska

[Uključite tablicu s popisom kategorija učinka ekološkog otiska, jedinicama i upotrijebljenim referentnim paketom ekološkog otiska (za više detalja vidjeti http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml).

Kad je riječ o klimatskim promjenama, navedite treba li se o rezultatima triju potpokazatelja izvješćivati zasebno u odjeljku s rezultatima.]

E.4.4.    Dodatne informacije

[Opišite sve dodatne informacije o okolišu i dodatne tehničke informacije uključene u studiju OEF-a. Navedite referentne dokumente i točna pravila za izračun koja su primijenjena.

Objasnite je li bioraznolikost relevantna za obuhvaćeni proizvod.

E.4.5.    Pretpostavke i ograničenja

[Opišite sva ograničenja i pretpostavke. Navedite popis svih podataka koji nedostaju (ako je to slučaj) i način na koji su oni nadomješteni. Navedite popis upotrijebljenih posrednih skupova podataka.]

E.5.    Analiza inventara životnog ciklusa

[U ovom se odjeljku opisuje sastavljanje LCI-ja i uključuje:

E.5.1.    Korak probira [prema potrebi]

[Navedite opis koraka probira, uključujući relevantne informacije o prikupljanju podataka, upotrijebljenim podacima (npr. popis sekundarnih skupova podataka, podaci o aktivnosti, izravni elementarni tokovi), razgraničenjima i rezultatima faze procjene učinka životnog ciklusa.

Dokumentirajte glavne nalaze i sva poboljšanja početnih postavki opsega studije (ako je do njih došlo).]

E.5.2.    Odabiri za modeliranje

[Opišite sve odabire za modeliranje za primjenjive aspekte navedene u nastavku (mogu se dodavati prema potrebi):

E.5.3.    Upravljanje multifunkcionalnim procesima

[Opišite pravila dodjeljivanja upotrijebljena u studiji OEF-a i način modeliranja/izračuna. Navedite popis svih faktora dodjeljivanja upotrijebljenih za svaki proces i detaljan popis upotrijebljenih procesa i skupova podataka ako se primjenjuje zamjena.]

E.5.4.    Prikupljanje podataka

[Ovaj odjeljak uključuje barem:

E.5.5.    Zahtjevi za kvalitetu podataka i ocjena kvalitete podataka

[Uključite tablicu u kojoj se navode svi procesi i njihove situacije u skladu s matricom potrebnih podataka (DNM).

Navedite DQR studije OEF-a.]

E.6.    Rezultati procjene učinka [povjerljivo, prema potrebi]

E.6.1.    Rezultati OEF-a

[Ovaj odjeljak uključuje barem:

E.6.2.    Dodatne informacije

[Ovaj odjeljak uključuje:

E.7.    Tumačenje rezultata OEF-A

[Ovaj odjeljak uključuje barem:

Primjer:

E.8.    Izjava o validaciji

[Izjava o validaciji obavezna je i uvijek se uključuje kao javno dostupan prilog javnom izvješću o OEF-u.

Izjava o validaciji uključuje barem sljedeće elemente i aspekte:

PRILOG I. izjavi o validaciji

[Prilog služi za dokumentiranje pratećih elemenata glavnog izvješća koji su više tehničke prirode. Može uključivati:

PRILOG II. izjavi o validaciji – POVJERLJIVO IZVJEŠĆE

[Povjerljivi prilog je neobavezan odjeljak koji mora sadržavati sve te podatke (uključujući neobrađene podatke) i informacije koji su povjerljivi ili zaštićeni i ne smije se staviti na raspolaganje trećim stranama.]

PRILOG III. izjavi o validaciji – SKUP PODATAKA USKLAĐEN S EKOLOŠKIM OTISKOM

[Agregirani skup podataka usklađen s ekološkim otiskom za obuhvaćeni proizvod stavlja se na raspolaganje Europskoj komisiji.]

DIO F

ZADANE STOPE GUBITKA PREMA VRSTI PROIZVODA

Zadane stope gubitka prema vrsti proizvoda za vrijeme distribucije i na lokaciji potrošača (uključujući restorane itd.) (ako nije navedeno drukčije, riječ je o pretpostavkama). Radi pojednostavnjenja, vrijednosti za restoran mogu se smatrati jednakima vrijednostima za potrošača kod kuće.

Gubici hrane u distribucijskom centru, tijekom prijevoza i u maloprodajnom objektu te kod kuće: pretpostavlja se da će se 50 % uništiti (tj. spaliti ili odložiti na odlagalištu), 25 % kompostirati i 25 % metanizirati.

Gubici proizvoda (isključujući gubitke hrane) i pakiranje/ponovno pakiranje/raspakiravanje u distribucijskom centru, tijekom prijevoza i u maloprodajnom objektu: pretpostavlja se da će se u potpunosti reciklirati.

Za drugi otpad koji nastaje u distribucijskom centru, tijekom prijevoza i na mjestu maloprodaje (osim gubitaka hrane i proizvoda), primjerice tijekom ponovnog pakiranja ili raspakiravanja pretpostavlja se da će se slijediti ista obrada na kraju životnog vijeka kao i otpad iz domaćinstva.

Za tekući otpad od hrane (primjerice mlijeko) na lokaciji potrošača (uključujući restoran itd.) pretpostavlja se da će se izliti u sudoper i stoga obraditi u postrojenju za obradu otpadnih voda.

---

( 1 ) Na temelju definicije opsega 3. Protokola o stakleničkim plinovima (GHG) iz Standarda izračunavanja i izvješćivanja za poduzeća (Svjetski institut za resurse, 2011.).

( 2 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 3 ) https://ec.europa.eu/energy/intelligent/projects/en/projects/e-track-ii

( 4 ) Više pojedinosti dostupno je u Vodiču za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom na https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf.

( 5 ) Više pojedinosti dostupno je u Vodiču za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom na https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf.

( 6 ) Dostupan je na internetu na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/?page_id=86

( 7 ) Odbor za norme organizacije Global Footprint Network (2009.). Norme za ekološki otisak 2009.

( 8 ) WRI/WBCSD 2011., Protokol o stakleničkim plinovima – Standard izračunavanja i izvješćivanja o životnom ciklusu proizvoda.

( 9 ) Povučeno u svibnju 2016.

( 10 ) ENVIFOOD Protocol, Environmental Assessment of Food and Drink Protocol (Protokol ENVIFOOD, Protokol o procjeni utjecaja hrane i pića na okoliš). Europski okrugli stol za održivu potrošnju i proizvodnju hrane (SCP RT), Radna skupina 1., Bruxelles, Belgija.

( 11 ) Europska komisija – Zajednički istraživački centar – Institut za okoliš i održivost (2011.b). Analiza postojećih metodologija mjerenja ekološkog otiska proizvodâ i organizacija: Preporuke, obrazloženje i usklađivanje. EK – IES – JRC, Ispra, studeni 2011.

( 12 ) Pojam „kategorija učinka ekološkog otiska” upotrebljavat će se u ovoj metodi umjesto pojma „kategorija učinka” iz norme EN ISO 14044:2006.

( 13 ) Pojam „kategorija učinka ekološkog otiska” upotrebljava se u ovoj metodi mjerenja PEF-a umjesto pojma „kategorija učinka” iz norme EN ISO 14044:2006.

( 14 ) Referentni paket ekološkog otiska uključuje sve informacije za provedbu faze LCIA-a (u formatu ILCD-a). Uključuje referentne stavke kao što su elementarni tokovi, svojstva tokova, jedinične skupine, metode procjene učinka itd. i dostupan je na https://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 15 ) UCPD i povezane smjernice dostupni su na https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=LEGISSUM%3Al32011

( 16 ) SL L 39, 16.2.1993., str. 3.–22.

( 17 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 18 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/repository/EF

( 19 ) Environmental performance of animal feed supply chains (Utjecaj lanaca opskrbe hrane za životinje na okoliš) (str. 36.–43.), FAO 2016., dostupno na http://www.fao.org/partnerships/leap/publications/en/

( 20 ) Vidjeti EN ISO 14067:2018.

( 21 ) https://ghgprotocol.org/sites/default/files/standards/Scope%202%20Guidance_Final_Sept26.pdf

( 22 ) Za neke zemlje ta je mogućnost najbolji, a ne najgori slučaj.

( 23 ) Stopa opterećenja je omjer stvarnog opterećenja i punog opterećenja/kapaciteta (npr. mase ili obujma) koje vozilo prevozi po putovanju.

( 24 ) U podacima Eurostata iz 2015. navodi se da se 21 % kilometara prijevoza kamionom prijeđe bez tereta, a 79 % s (nepoznatim) teretom. Samo u Njemačkoj prosječno opterećenje kamiona iznosi 64 %.

( 25 ) Izračunano kao prosjek ponderiran masom za robu kategorija 06, 08 i 10 primjenom klasifikacije robe RAMON za prijevoznu statistiku nakon 2007. Kategorija „nemetalni mineralni proizvodi” isključuje se jer se može dvostruko računati sa staklom.

( 26 ) Izračunano kao prosjek ponderiran masom za robu svih kategorija.

( 27 ) https://www.searates.com/services/distances-time/ ili https://co2.myclimate.org/en/flight_calculators/new

( 28 ) Sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (OEFSR) za maloprodajni sektor (v 1.0) dostupna su na http://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/pdf/OEFSR-Retail_15052018.pdf.

( 29 ) Istraživač ima kontrolu nad potpopulacijama koje su uključene u uzorak, a jednostavno nasumično uzorkovanje ne jamči da je svaka pojedina potpopulacija (stratum) određene populacije odgovarajuće zastupljena u konačnom uzorku. Međutim, može biti teško utvrditi odgovarajuće potpopulacije za populaciju, što je glavni nedostatak stratificiranog uzorkovanja.

( 30 ) Specifikacije za sastavljanje i reviziju pravila o kategorijama proizvoda (10.12.2014.), ADEME.

( 31 ) Europska komisija periodički preispituje i ažurira popis vrijednosti iz Priloga II. dijela C; korisnike metode mjerenja PEF-a potiče se da provjeravaju i upotrebljavaju najnovije vrijednosti dostupne na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 32 ) Prikupljeni statistički podaci koji odgovaraju točki 8. na slici 8. mogu se upotrijebiti za izračun izlazne stope recikliranja. Točka 8. odgovara ciljevima recikliranja izračunanima u skladu s općim pravilom navedenim u Direktivi (EU) 2018/851 od 30. svibnja 2018. U nekim situacijama, u strogim uvjetima i odstupajući od općeg pravila, mogu biti dostupni podaci u točki 6. na slici 8. i mogu se upotrijebiti za izračun izlazne stope recikliranja.

( 33 ) Pretpostavka koja se temelji na sustavu monopola u Finskoj. http://ec.europa.eu/environment/waste/studies/packaging/finland.pdf

( 34 ) Tehnička aproksimacija jer nije pronađen izvor podataka. Tehničkim specifikacijama jamči se životni vijek od 10 godina. Kao prva aproksimacija uzima se povrat tri puta godišnje (od dva do četiri).

( 35 ) Naveden je manje konzervativan broj.

( 36 ) Polovina plastičnih paleta navedena je kao aproksimacija.

( 37 ) Na primjer, pretpostavimo da „klimatske promjene – biogeni ugljik” doprinose ukupnom učinku klimatskih promjena sa 7 % (govoreći u apsolutnim vrijednostima), a „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” doprinose ukupnom učinku klimatskih promjena s 3 %. U tom slučaju izvješćuje se o ukupnom učinku klimatskih promjena i potkategoriji „klimatske promjene – biogeni ugljik”.

( 38 ) „Zavičajne šume” odnosi se na zavičajne šume ili dugoročno nedegradirane šume. Definicija prilagođena na temelju tablice 8. iz Priloga Odluke Komisije C(2010)3751 o smjernicama za izračunavanje zaliha ugljika zemljišta za potrebe Priloga V. Direktivi 2009/28/EZ. U načelu se iz te definicije isključuju kratkoročne šume, degradirane šume, šume kojima se gospodari i šume s kratkoročnim ili dugoročnim plodoredima.

( 39 ) Slijedeći pristup trenutne oksidacije IPCC-a iz 2013. (odjeljak 2.).

( 40 ) U slučaju promjenjivosti proizvodnje tijekom godina, primjenjuje se masovno dodjeljivanje.

( 41 ) Odluka br. 529/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o pravilima za obračun emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju iz djelatnosti povezanih s korištenjem zemljišta, prenamjenom zemljišta i šumarstvom te informacijama o mjerama povezanima s tim djelatnostima, SL L 165/80.

( 42 ) Izravno pripisiv odnosi se na proces, aktivnost ili učinak koji se događa unutar utvrđene granice sustava.

( 43 ) Do neizravne zamjene dolazi kad se proizvod zamjenjuje, ali ne znate kojim točno proizvodima.

( 44 ) Thoma i dr., 2013.

( 45 ) Upotrebljavaju se isti nazivi kao u IPCC-u (2006.).

( 46 ) Zadana vrijednost od 24 MJ/kg-1 koja je izvorno uključena u dokument IPCC-a izmijenjena je u 157 MJ/kg-1 u skladu s dokumentom Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) pod nazivom Greenhouse gas emissions and fossil energy demand from small ruminant supply chains – Guidelines for assessment (Emisije stakleničkih plinova i potražnja za fosilnom energijom iz lanaca opskrbe malih preživača – Smjernice za procjenu) (2016.).

( 47 ) Str. 10.24. IPCC-a (2006.).

( 48 ) U nekim sektorima istovjetan je popisu komponenti.

( 49 ) Vidjeti https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 50 ) Ako se upotrebljava skup podataka usklađen s ILCD-EL-om, nomenklatura elementarnih tokova usklađuje se s referentnim paketom ekološkog otiska koji se upotrebljava u skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom u ostatku modela (dostupnim na stranici autora ekološkog otiska na sljedećoj poveznici: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.).

( 51 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 52 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 53 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 54 ) Procjenom učinka ekološkog otiska ne namjeravaju se zamijeniti druge (regulatorne) metode koje imaju različit opseg i cilj kao što su procjena rizika za okoliš (ERA), procjena utjecaja na okoliš (EIA) specifična za lokaciju ili zdravstveni i sigurnosni propisi na razini proizvoda ili povezani sa sigurnošću na radnom mjestu. Konkretno, svrha procjene učinka ekološkog otiska nije predvidjeti prelaze li se granične vrijednosti i dolazi li do stvarnih učinaka na bilo kojoj specifičnoj lokaciji u bilo kojem specifičnom trenutku. Naprotiv, njome se opisuju postojeći pritisci na okoliš. Stoga procjena učinka ekološkog otiska nadopunjuje druge iskušane alate dodavanjem perspektive životnog ciklusa.

( 55 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 56 ) Dostupno na internetu na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 57 ) Faktori normalizacije ekološkog otiska koje je potrebno upotrijebiti dostupni su na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 58 ) Više informacija o postojećim pristupima ponderiranju u PEF-u vidjeti u izvješćima koja je izradio Zajednički istraživački centar (JRC), dostupno na internetu na http://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/documents/2018_JRC_Weighting_EF.pdf

( 59 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 60 ) Valja napomenuti da su faktori ponderiranja izraženi postotkom i stoga se dijele sa 100 prije nego što se primijene u izračunima.

( 61 ) Dva su procesa identična kad imaju isti UUID.

( 62 ) Opis raščlanjenih skupova podataka razine –1. vidjeti na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.

( 63 ) Glavno izvješće, kako je definirano u ovom dokumentu, mora u najvećoj mogućoj mjeri biti u skladu sa zahtjevima norme EN ISO 14044:2006 o izvješćivanju za studije koje ne sadržavaju usporedne tvrdnje koje treba otkriti javnosti.

( 64 ) Pogreške se smatraju znatnima ako mijenjaju konačni rezultat za više od 5 % za bilo koju kategoriju učinka ili utvrđene najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa i procese.

( 65 ) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”).

( 66 ) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:52013DC0196

( 67 ) Dostupno na: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtml

( 68 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtml

( 69 ) Skupovi podataka šalju se na adresu ENV-ENVIRONMENTAL-FOOTPRINT@ec.europa.eu

( 70 ) Ta se dva aspekta, validacija i verifikacija, uključuju u jedno izvješće.

( 71 ) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ, SLEU L 257, 28.8.2014., str. 73.

( 72 ) Analysis of Existing Environmental Footprint Methodologies for Products and Organisations: Recommendations, Rationale, and Alignment (Analiza postojećih metodologija mjerenja ekološkog otiska proizvodâ i organizacija: preporuke, obrazloženje i usklađivanje) (2010.), dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/dev_methods.htm

( 73 ) Pravila o kategorijama proizvoda (PCR) su skup posebnih pravila, zahtjeva i smjernica za izradu izjava o okolišu tip III za jednu ili više kategorija proizvoda (EN ISO 14025:2010).

( 74 ) Ekološki aspekt definira se kao element djelatnosti organizacije ili proizvoda koji ima ili može imati učinak na okoliš.

( 75 ) Ako se postojeći PEFCR koji se upotrebljava kao modul ažurira u razdoblju valjanosti PEFCR-a koji se oslanja na njega, starija verzija ima prednost i ostaje valjana u razdoblju valjanosti novoizrađenog PEFCR-a.

( 76 ) To je obavezan isporučivi rezultat za sve reprezentativne proizvode razvijene u PEFCR-u.

( 77 ) Ako je industrijsko udruženje član tehničkog tajništva, stručnjak iz industrije jednog poduzeća koje pripada industrijskom udruženju može biti član povjerenstva za preispitivanje. Međutim, stručnjaci koje plaća udruženje ne smiju biti članovi povjerenstva za preispitivanje.

( 78 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 79 ) Svi skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom i ILCD-EL-om koji se upotrebljavaju za modeliranje reprezentativnog proizvoda moraju se staviti na raspolaganje u skladu s istim uvjetima i odredbama kakve su navedene u vodiču o podacima usklađenima s ekološkim otiskom (dostupan na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml).

( 80 ) To se čini kako bi se osiguralo da analiza kritičnih točaka odražava sve tehnologije.

( 81 ) Referentna vrijednost primjenjiva je samo na konačni proizvod (odjeljak A.5.1.).

( 82 ) Dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtm

( 83 ) Koristan pregled normi može se pronaći na http://www.standardsmap.org/

( 84 ) Podaci specifični za kategoriju proizvoda koje je definiralo tehničko tajništvo i koji predstavljaju europski prosjek za proizvode unutar područja primjene.

( 85 ) Jasna definicija krajnjeg korisnika olakšava korisnicima ispravno tumačenje PEFCR-a, čime će se poboljšati usporedivost rezultata.

( 86 ) U podacima Eurostata iz 2015. navodi se da se 21 % kilometara prijevoza kamionom prijeđe bez tereta, a 79 % s (nepoznatim) teretom. Samo u Njemačkoj prosječno opterećenje kamiona iznosi 64 %.

( 87 ) Dostupno na http://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/PEFCR_OEFSR_en.htm

( 88 ) Na primjer, u Prilogu II. dijelu C navode se Eurostatovi podaci iz 2013., no Eurostat je u jednoj od narednih godina objavio novije podatke.

( 89 ) Primjerice, ako „klimatske promjene – biogeni ugljik” pridonose ukupnom učinku klimatskih promjena sa 7 % (govoreći u apsolutnim vrijednostima), a „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” pridonose ukupnom učinku klimatskih promjena s 3 %. U tom slučaju izvješćuje se o ukupnom učinku klimatskih promjena i potkategoriji „klimatske promjene – biogeni ugljik”. Tehničko tajništvo može odlučiti o tome gdje će se i kako izvješćivati o toj potkategoriji („klimatske promjene – biogeni ugljik”).

( 90 ) Dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 91 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/contactListEF.xhtml

( 92 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/

( 93 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 94 ) Svaki skup podataka usklađen s ekološkim otiskom koji pruža Komisija dostupan je u agregiranom i raščlanjenom obliku (razina –1.).

( 95 ) Valja napomenuti da navedeni izravni elementarni tokovi moraju biti usklađeni s nomenklaturom koja se upotrebljava u najnovijoj verziji referentnog paketa ekološkog otiska (dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml).

( 96 ) U opciji 2. iz situacije 2. predlaže se da se parametar GeR smanji za 30 % kako bi se potaknula uporaba informacija specifičnih za poduzeće i nagradio trud koji poduzeće ulaže u povećanje geografske reprezentativnosti sekundarnog skupa podataka zamjenom mješavine izvora električne energije, udaljenosti prijevoza i prijevoznih sredstava.

( 97 ) Referentni protok je količina proizvoda potrebna za ispunjavanje definirane funkcionalne jedinice.

( 98 ) Dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 99 ) Dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 100 ) U opciji 2. iz situacije 2. predlaže se da se parametar GeR smanji za 30 % kako bi se potaknula uporaba informacija specifičnih za poduzeće i nagradio trud koji poduzeće ulaže u povećanje geografske reprezentativnosti sekundarnog skupa podataka zamjenom mješavine izvora električne energije, udaljenosti prijevoza i prijevoznih sredstava.

( 101 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/

( 102 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 103 ) Svjetski institut za resurse (WRI) i Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) (2015.): GHG Protocol Scope 2 Guidance. An amendment to the GHG Protocol. Corporate Standard (Smjernice opsega 2. Protokola o stakleničkim plinovima. Izmjena Protokola o stakleničkim plinovima. Norma za poduzeća).

( 104 ) Za neke zemlje ta je mogućnost najbolji, a ne najgori slučaj.

( 105 ) „Zavičajne šume” odnosi se na zavičajne šume ili dugoročno nedegradirane šume. Definicija prilagođena na temelju tablice 8. iz Priloga Odluke Komisije C(2010)3751 o smjernicama za izračunavanje zaliha ugljika zemljišta za potrebe Priloga V. Direktivi 2009/28/EZ.

( 106 ) Slijedeći pristup trenutne oksidacije IPCC-a iz 2013. (odjeljak 2.).

( 107 ) U slučaju promjenjivosti proizvodnje tijekom godina, primjenjuje se masovno dodjeljivanje.

( 108 ) Temeljna pretpostavka u procjeni inventara životnog ciklusa od kolijevke do vrata za hortikulturne proizvode je da su ulazni i izlazni tokovi uzgoja u „stabilnom stanju”, što znači da sve faze razvoja višegodišnjih usjeva (s različitim količinama ulaznih i izlaznih tokova) moraju biti razmjerno zastupljene u razdoblju u kojem se istražuje uzgoj. Prednost je tog pristupa to što se ulazni i izlazni tokovi relativno kratkog razdoblja mogu upotrijebiti za izračun inventara životnog ciklusa od kolijevke do vrata za proizvod višegodišnjeg usjeva. Istraživanje faza razvoja hortikulturnog višegodišnjeg usjeva može trajati 30 godina i više (npr. za voćke i stabla s orašastim plodovima).

( 109 ) Na primjer, smjernice EPBP-a o dizajnu (http://www.epbp.org/design-methodlines) ili Mogućnost recikliranja uključena u dizajn () (http://www.recoup.org/)

( 110 ) Dostupno na: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtml

( 111 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtml

( 112 ) Valja napomenuti da su faktori ponderiranja izraženi postotkom i stoga se dijele sa 100 prije nego što se primijene u izračunima.

( 113 ) Na temelju definicije opsega 3. Protokola o stakleničkim plinovima (GHG) iz Standarda izračunavanja i izvješćivanja za poduzeća (Svjetski institut za resurse, 2011.).

( 114 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 115 ) https://ec.europa.eu/energy/intelligent/projects/en/projects/e-track-ii

( 116 ) Više pojedinosti dostupno je u Vodiču za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom na https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf.

( 117 ) Više pojedinosti dostupno je u Vodiču za skupove podataka usklađene s ekološkim otiskom na https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf.

( 118 ) Dostupan na internetu na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/?page_id=86

( 119 ) Odbor za norme organizacije Global Footprint Network (2009.), Norme za ekološki otisak 2009.

( 120 ) WRI/WBCSD 2011., Protokol o stakleničkim plinovima – Standard izračunavanja i izvješćivanja o životnom ciklusu proizvoda.

( 121 ) Povučeno u svibnju 2016.

( 122 ) ENVIFOOD Protocol, Environmental Assessment of Food and Drink Protocol (Protokol ENVIFOOD, Protokol o procjeni utjecaja hrane i pića na okoliš). Europski okrugli stol za održivu potrošnju i proizvodnju hrane (SCP RT), Radna skupina 1., Bruxelles, Belgija.

( 123 ) Europska komisija – Zajednički istraživački centar – Institut za okoliš i održivost (2011.b). Analiza postojećih metodologija mjerenja ekološkog otiska proizvodâ i organizacija: Preporuke, obrazloženje i usklađivanje. EK – IES – JRC, Ispra, studeni 2011.

( 124 ) Pojam „kategorija učinka ekološkog otiska” upotrebljavat će se u ovoj metodi umjesto pojma „kategorija učinka” iz norme EN ISO 14044:2006.

( 125 ) Procjena životnog ciklusa – prikupljanje i evaluacija ulaznih i izlaznih tokova i mogućih učinaka sustava proizvoda na okoliš za vrijeme njegova životnog ciklusa (EN ISO 14040:2006).

( 126 ) U studiji OEF-a moguće je i šire grupiranje proizvoda (npr. cipele, kaputi itd.) ako je to u skladu s portfeljem proizvoda organizacije.

( 127 ) Pojam „kategorija učinka ekološkog otiska” upotrebljava se u ovoj metodi mjerenja OEF-a umjesto pojma „kategorija učinka” iz norme EN ISO 14044:2006.

( 128 ) Referentni paket ekološkog otiska uključuje sve informacije za provedbu faze LCIA-a (u formatu ILCD-a). Uključuje referentne stavke kao što su elementarni tokovi, svojstva tokova, jedinične skupine, metode procjene učinka itd. i dostupan je na

( 129 ) UCPD i povezane smjernice dostupni su na https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=LEGISSUM%3Al32011

( 130 ) SL L 39, 16.2.1993., str. 3.–22.

( 131 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/repository/EF

( 132 ) Environmental performance of animal feeds supply chains (Utjecaj lanaca opskrbe hrane za životinje na okoliš) (str. 36.–43.), FAO 2016., dostupno na: http://www.fao.org/partnerships/leap/publications/en/

( 133 ) Vidjeti EN ISO 14067:2018.

( 134 ) https://ghgprotocol.org/sites/default/files/standards/Scope%202%20Guidance_Final_Sept26.pdf

( 135 ) Za neke zemlje ta je mogućnost najbolji, a ne najgori slučaj.

( 136 ) Stopa opterećenja je omjer stvarnog opterećenja i punog opterećenja/kapaciteta (npr. mase ili obujma) koje vozilo prevozi po putovanju.

( 137 ) U podacima Eurostata iz 2015. navodi se da se 21 % kilometara prijevoza kamionom prijeđe bez tereta, a 79 % s (nepoznatim) teretom. Samo u Njemačkoj prosječno opterećenje kamiona iznosi 64 %.

( 138 ) Izračunano kao prosjek ponderiran masom za robu kategorija 06, 08 i 10 primjenom klasifikacije robe RAMON za prijevoznu statistiku nakon 2007. Kategorija „nemetalni mineralni proizvodi” isključuje se jer se može dvostruko računati sa staklom.

( 139 ) Izračunano kao prosjek ponderiran masom za robu svih kategorija.

( 140 ) https://www.searates.com/services/distances-time/ ili https://co2.myclimate.org/en/flight_calculators/new

( 141 ) Sektorska pravila o ekološkom otisku organizacija (OEFSR) za maloprodajni sektor (v 1.0) dostupna su na http://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/pdf/OEFSR-Retail_15052018.pdf.

( 142 ) Istraživač ima kontrolu nad potpopulacijama koje su uključene u uzorak, a jednostavno nasumično uzorkovanje ne jamči da je svaka pojedina potpopulacija (stratum) određene populacije odgovarajuće zastupljena u konačnom uzorku. Međutim, može biti teško utvrditi odgovarajuće potpopulacije za populaciju, što je glavni nedostatak stratificiranog uzorkovanja.

( 143 ) Specifikacije za sastavljanje i reviziju pravila o kategorijama proizvoda (10.12.2014.), ADEME.

( 144 ) Europska komisija periodički preispituje i ažurira popis vrijednosti iz Priloga IV. dijela C; korisnici metode mjerenja OEF-a potiču se na to da provjeravaju i upotrebljavaju najnovije vrijednosti sa stranice http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.

( 145 ) Prilog IV. dio C dostupan je na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 146 ) Prikupljeni statistički podaci koji odgovaraju točki 8. na slici 8. mogu se upotrijebiti kao pomoć pri izračunu izlazne stope recikliranja. Točka 8. odgovara ciljevima recikliranja izračunanima u skladu s općim pravilom navedenim u Direktivi (EU) 2018/851 od 30. svibnja 2018. U nekim situacijama, u strogim uvjetima i odstupajući od općeg pravila, mogu biti dostupni podaci u točki 6. na slici 8. i mogu se upotrijebiti kao pomoć pri izračunu izlazne stope recikliranja.

( 147 ) U nekim slučajevima može biti primjereno uključiti ga u funkcionalnu jedinicu i referentni protok proizvoda.

( 148 ) Pretpostavka koja se temelji na sustavu monopola u Finskoj. http://ec.europa.eu/environment/waste/studies/packaging/finland.pdf

( 149 ) Tehnička aproksimacija jer nije pronađen izvor podataka. Tehničkim specifikacijama jamči se životni vijek od 10 godina. Kao prva aproksimacija uzima se povrat tri puta godišnje (od dva do četiri).

( 150 ) Naveden je manje konzervativan broj.

( 151 ) Polovina plastičnih paleta navedena je kao aproksimacija.

( 152 ) Na primjer: pretpostavimo da „klimatske promjene – biogeni ugljik” doprinose ukupnom učinku klimatskih promjena sa 7 % (govoreći u apsolutnim vrijednostima), a „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” doprinose ukupnom učinku klimatskih promjena s 3 %. U tom slučaju izvješćuje se o ukupnom učinku klimatskih promjena i potkategoriji „klimatske promjene – biogeni ugljik”.

( 153 ) „Zavičajne šume” odnosi se na zavičajne šume ili dugoročno nedegradirane šume. Definicija prilagođena na temelju tablice 8. iz Priloga Odluke Komisije C(2010)3751 o smjernicama za izračunavanje zaliha ugljika zemljišta za potrebe Priloga V. Direktivi 2009/28/EZ. U načelu se iz te definicije isključuju kratkoročne šume, degradirane šume, šume kojima se gospodari i šume s kratkoročnim ili dugoročnim plodoredima.

( 154 ) Slijedeći pristup trenutne oksidacije IPCC-a iz 2013. (odjeljak 2.).

( 155 ) U slučaju promjenjivosti proizvodnje tijekom godina, primjenjuje se masovno dodjeljivanje.

( 156 ) Odluka br. 529/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o pravilima za obračun emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koji nastaju iz djelatnosti povezanih s korištenjem zemljišta, prenamjenom zemljišta i šumarstvom te informacijama o mjerama povezanima s tim djelatnostima, SL L 165/80.

( 157 ) Izravno pripisiv odnosi se na proces, aktivnost ili učinak koji se događa unutar utvrđene granice sustava.

( 158 ) Do neizravne zamjene dolazi kad se proizvod zamjenjuje, ali ne znate kojim točno proizvodima.

( 159 ) Thoma i dr., 2013.

( 160 ) Upotrebljavaju se isti nazivi kao u IPCC-u (2006.).

( 161 ) Zadana vrijednost od 24 MJ/kg-1 koja je izvorno uključena u dokument IPCC-a izmijenjena je u 157 MJ/kg-1 u skladu s dokumentom Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) pod nazivom Greenhouse gas emissions and fossil energy demand from small ruminant supply chains – Guidelines for assessment (Emisije stakleničkih plinova i potražnja za fosilnom energijom iz lanaca opskrbe malih preživača – Smjernice za procjenu) (2016.).

( 162 ) Str. 10.24. IPCC-a (2006.).

( 163 ) Vidjeti https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 164 ) Ako se upotrebljava skup podataka usklađen s ILCD-EL-om, nomenklatura elementarnih tokova usklađuje se s referentnim paketom ekološkog otiska koji se upotrebljava u skupovima podataka usklađenima s ekološkim otiskom u ostatku modela (dostupnim na stranici autora ekološkog otiska na sljedećoj poveznici: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.).

( 165 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 166 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 167 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/permalink/Guide_EF_DATA.pdf

( 168 ) Procjenom učinka ekološkog otiska ne namjeravaju se zamijeniti druge (regulatorne) metode koje imaju različit opseg i cilj kao što su procjena rizika za okoliš (ERA), procjena utjecaja na okoliš (EIA) specifična za lokaciju ili zdravstveni i sigurnosni propisi na razini proizvoda ili povezani sa sigurnošću na radnom mjestu. Konkretno, svrha procjene učinka ekološkog otiska nije predvidjeti prelaze li se granične vrijednosti i dolazi li do stvarnih učinaka na bilo kojoj specifičnoj lokaciji u bilo kojem specifičnom trenutku. Naprotiv, njome se opisuju postojeći pritisci na okoliš. Stoga procjena učinka ekološkog otiska nadopunjuje druge iskušane alate dodavanjem perspektive životnog ciklusa.

( 169 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 170 ) Dostupno na internetu na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 171 ) Faktori normalizacije ekološkog otiska koje je potrebno upotrijebiti dostupni su na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 172 ) Više informacija o postojećim pristupima ponderiranju u OEF-u vidjeti u izvješćima koja je izradio Zajednički istraživački centar (JRC), dostupno na internetu na http://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/documents/2018_JRC_Weighting_EF.pdf

( 173 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 174 ) Valja napomenuti da su faktori ponderiranja izraženi postotkom i stoga se dijele sa 100 prije nego što se primijene u izračunima.

( 175 ) Dva su procesa identična kad imaju isti UUID.

( 176 ) Opis raščlanjenih skupova podataka razine –1. vidjeti na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml.

( 177 ) Glavno izvješće, kako je definirano u ovom dokumentu, mora u najvećoj mogućoj mjeri biti u skladu sa zahtjevima norme EN ISO 14044:2006 o izvješćivanju za studije koje ne sadržavaju usporedne tvrdnje koje treba otkriti javnosti.

( 178 ) Pogreške se smatraju znatnima ako mijenjaju konačni rezultat za više od 5 % za bilo koju kategoriju učinka ili utvrđene najrelevantnije kategorije učinka, faze životnog ciklusa i procese.

( 179 ) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”).

( 180 ) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:52013DC0196

( 181 ) Dostupno na:

( 182 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtml

( 183 ) Skupovi podataka šalju se na adresu ENV-ENVIRONMENTAL-FOOTPRINT@ec.europa.eu

( 184 ) Ta se dva aspekta, validacija i verifikacija, uključuju u jedno izvješće.

( 185 ) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ, SLEU L 257, 28.8.2014., str. 73.

( 186 ) Analysis of Existing Environmental Footprint Methodologies for Products and Organisations: Recommendations, Rationale, and Alignment (Analiza postojećih metodologija mjerenja ekološkog otiska proizvodâ i organizacija: preporuke, obrazloženje i usklađivanje) (2010.), dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/dev_methods.htm

( 187 ) Ako se postojeći OEFSR koji se upotrebljava kao modul ažurira u razdoblju valjanosti OEFSR-a koji se oslanja na njega, starija verzija ima prednost i ostaje valjana u razdoblju valjanosti novoizrađenog OEFSR-a.

( 188 ) To je obavezan isporučivi rezultat za sve reprezentativne organizacije razvijene u OEFSR-u.

( 189 ) Organizacija ili poduzeće koje ima vlastito zasebnu pravnu i financijsku osobnost

( 190 ) Ako je industrijsko udruženje član tehničkog tajništva, stručnjak iz industrije jednog poduzeća koje pripada industrijskom udruženju može biti član povjerenstva za preispitivanje. Međutim, stručnjaci koje plaća udruženje ne smiju biti članovi povjerenstva za preispitivanje.

( 191 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 192 ) Svi skupovi podataka usklađeni s ekološkim otiskom i ILCD-EL-om koji se upotrebljavaju za modeliranje reprezentativne organizacije moraju se staviti na raspolaganje u skladu s istim uvjetima i odredbama kakve su navedene u vodiču o podacima usklađenima s ekološkim otiskom (dostupan na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml).

( 193 ) Dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtm

( 194 ) Koristan pregled normi može se pronaći na http://www.standardsmap.org/

( 195 ) Podaci specifični za kategoriju proizvoda koje je definiralo tehničko tajništvo i koji predstavljaju europski prosjek za proizvode unutar područja primjene.

( 196 ) Jasna definicija krajnjeg korisnika olakšava korisnicima ispravno tumačenje OEFSR-a, čime će se poboljšati usporedivost rezultata.

( 197 ) U podacima Eurostata iz 2015. navodi se da se 21 % kilometara prijevoza kamionom prijeđe bez tereta, a 79 % s (nepoznatim) teretom. Samo u Njemačkoj prosječno opterećenje kamiona iznosi 64 %.

( 198 ) Dostupno nahttp://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/OEFSR_OEFSR_en.htm

( 199 ) Na primjer, u Prilogu IV. dijelu C navode se Eurostatovi podaci iz 2013., no Eurostat je u jednoj od narednih godina objavio novije podatke.

( 200 ) Primjerice, ako „klimatske promjene – biogeni ugljik” pridonose ukupnom učinku klimatskih promjena sa 7 % (govoreći u apsolutnim vrijednostima), a „klimatske promjene – uporaba i prenamjena zemljišta” pridonose ukupnom učinku klimatskih promjena s 3 %. U tom slučaju izvješćuje se o ukupnom učinku klimatskih promjena i potkategoriji „klimatske promjene – biogeni ugljik”. Tehničko tajništvo može odlučiti o tome gdje će se i kako izvješćivati o toj potkategoriji („klimatske promjene – biogeni ugljik”).

( 201 ) Dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 202 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/contactListEF.xhtml)

( 203 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/

( 204 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 205 ) Svaki skup podataka usklađen s ekološkim otiskom koji pruža Komisija dostupan je u agregiranom i raščlanjenom obliku (razina –1.).

( 206 ) Valja napomenuti da navedeni izravni elementarni tokovi moraju biti usklađeni s nomenklaturom koja se upotrebljava u najnovijoj verziji referentnog paketa ekološkog otiska (dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml).

( 207 ) U opciji 2. iz situacije 2. predlaže se da se parametar GeR smanji za 30 % kako bi se potaknula uporaba informacija specifičnih za poduzeće i nagradio trud koji poduzeće ulaže u povećanje geografske reprezentativnosti sekundarnog skupa podataka zamjenom mješavine izvora električne energije, udaljenosti prijevoza i prijevoznih sredstava.

( 208 ) Dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 209 ) Dostupno na http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 210 ) U opciji 2. iz situacije 2. predlaže se da se parametar GeR smanji za 30 % kako bi se potaknula uporaba informacija specifičnih za poduzeće i nagradio trud koji poduzeće ulaže u povećanje geografske reprezentativnosti sekundarnog skupa podataka zamjenom mješavine izvora električne energije, udaljenosti prijevoza i prijevoznih sredstava.

( 211 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/

( 212 ) http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developerEF.xhtml

( 213 ) Svjetski institut za resurse (WRI) i Svjetski poslovni savjet za održivi razvoj (WBCSD) (2015.) GHG Protocol Scope 2 Guidance. An amendment to the GHG Protocol. Corporate Standard (Smjernice opsega 2. Protokola o stakleničkim plinovima. Izmjena Protokola o stakleničkim plinovima. Norma za poduzeća).

( 214 ) Za neke zemlje ta je mogućnost najbolji, a ne najgori slučaj.

( 215 ) „Zavičajne šume” odnosi se na zavičajne šume ili dugoročno nedegradirane šume. Definicija prilagođena na temelju tablice 8. iz Priloga Odluke Komisije C(2010)3751 o smjernicama za izračunavanje zaliha ugljika zemljišta za potrebe Priloga V. Direktivi 2009/28/EZ.

( 216 ) Slijedeći pristup trenutne oksidacije IPCC-a iz 2013. (odjeljak 2.).

( 217 ) U slučaju promjenjivosti proizvodnje tijekom godina, primjenjuje se masovno dodjeljivanje.

( 218 ) Temeljna pretpostavka u procjeni inventara životnog ciklusa od kolijevke do vrata za hortikulturne proizvode je da su ulazni i izlazni tokovi uzgoja u „stabilnom stanju”, što znači da sve faze razvoja višegodišnjih usjeva (s različitim količinama ulaznih i izlaznih tokova) moraju biti razmjerno zastupljene u razdoblju u kojem se istražuje uzgoj. Prednost je tog pristupa to što se ulazni i izlazni tokovi relativno kratkog razdoblja mogu upotrijebiti za izračun inventara životnog ciklusa od kolijevke do vrata za proizvod višegodišnjeg usjeva. Istraživanje faza razvoja hortikulturnog višegodišnjeg usjeva može trajati 30 godina i više (npr. za voćke i stabla s orašastim plodovima).

( 219 ) Na primjer, smjernice EPBP-a o dizajnu (http://www.epbp.org/design-methodlines) ili Mogućnost recikliranja uključena u dizajn () (http://www.recoup.org/)

( 220 ) Dostupno na: http://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtml

( 221 ) https://eplca.jrc.ec.europa.eu/LCDN/developer.xhtml

( 222 ) Valja napomenuti da su faktori ponderiranja izraženi postotkom i stoga se dijele sa 100 prije nego što se primijene u izračunima.