Zaštita interesa EU-a i njegovih država članica od gospodarske prisile koju primjenjuju zemlje koje nisu članice EU-a

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Uredba (EU) 2023/2675 o zaštiti Unije i njezinih država članica od gospodarske prisile koju primjenjuju treće zemlje

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

Uredbom se uvode pravila i postupci za djelovanje Europske unije (EU-a) kako bi se osigurala djelotvorna zaštita interesa EU-a i njegovih država članica od gospodarske prisile koju primjenjuje treća zemlja (zemlja koja nije članica EU-a). Primarni je cilj odvratiti zemlje koje nisu članice EU-a od pribjegavanja gospodarskoj prisili. Ako dolazi do gospodarske prisile, cilj je odgovoriti na gospodarsku prisilu s ciljem zaustavljanja prisile.

Njime se uspostavlja okvir za odgovor Unije:

• ispitivanjem i utvrđivanjem slučajeva gospodarske prisile;
• suradnjom sa zemljom koja nije članica EU-a s ciljem zaustavljanja prisile u pojedinačnim slučajevima;
• uvođenjem mjera za uzvraćanje prisile kao krajnje mjere u pojedinačnim slučajevima;
• traženjem reparacije zbog štete koju je gospodarska prisila uzrokovala EU-u ili njegovim državama članicama.

KLJUČNE TOČKE

• 1.

  Ispitivanje i utvrđivanje

  Gospodarska prisila postoji ako zemlja koja nije članica EU-a pimjenjuje ili prijeti da će primijeniti mjeru koja utječe na trgovinu ili ulaganje kako bi spriječila ili postigla prestanak primjene, izmjenu ili donošenje određenog akta EU-a ili države članice, zadirući time u legitimne suverene odluke EU-a ili države članice.

  Pri utvrđivanju kvalificira li se mjera zemlje koja nije članica EU-a kao gospodarska prisila na temelju prethodno navedenih uvjeta, Europska komisija i Vijeće Europske unije u obzir uzimaju sljedeće:

  • njezin intenzitet, težinu, učestalost, trajanje, opseg i razmjer, uključujući njezin učinak na trgovinske ili investicijske odnose s EU-om, i pritisak na EU ili državu članicu koji iz nje proizlazi;
  • postoji li obrazac uplitanja zemlje koja nije članica EU-a kojim se nastoji spriječiti ili postići određeni akt EU-a, države članice ili druge zemlje koja nije članica EU-a;
  • opseg u kojem mjera utječe na područje suvereniteta EU-a ili države članice;
  • djeluje li zemlja koja nije članica EU-a na temelju legitimnog pitanja koje je priznato na međunarodnoj razini;
  • je li predmetna zemlja koja nije članica EU-a prije uvođenja svoje mjere ozbiljno i u dobroj vjeri pokušala riješiti spor međunarodnom koordinacijom ili rješavanjem pred međunarodnim tijelom.

  Komisija može na vlastitu inicijativu ili na propisno obrazložen zahtjev ispitati svaku mjeru zemlje koja nije članica EU-a. Komisijino ispitivanje u pravilu mora biti dovršeno u roku od četiri mjeseca. Komisija provodi ispitivanje na temelju potkrijepljenih informacija koje je prikupila na vlastitu inicijativu ili koje je dobila iz bilo kojeg pouzdanog izvora, uključujući države članice i dionike.

  Vijeće utvrđuje postojanje gospodarske prisile provedbenim aktom koji se temelji na prijedlogu Komisije. Za dovršetak ovog koraka Vijeće ima najviše osam tjedana. Vijeće može djelovati duže od osam tjedana (ali, u načelu, ne dulje od 10 tjedana) pod uvjetom da obavijesti Komisiju o razlozima tog kašnjenja. Vijeće također može odlučiti da EU od zemlje koja provodi prisilu traži da popravi štetu nanesenu prisilom.

• 2.

  Suradnja

  Komisija istražuje mogućnosti suradnje sa zemljom koja primjenjuje prisilu radi postizanja prestanka primjene prisile i dobivanja reparacije zbog štete, ako je to primjenjivo. Suradnja s trećom zemljom koja provodi prisilu mora se temeljiti na dobroj vjeri koju ulaže ta zemlja koja nije članica EU-a.

• 3.

  Mjere odgovora EU-a

  EU uvodi mjere odgovora preko provedbenih akata Komisije ako su ispunjena sva tri uvjeta:

  • nastojanja (npr. suradnja s trećom zemljom koja provodi prisilu) nisu dala rezultate u razumnom razdoblju (konkretno, zemlja koja nije članica EU-a nije prekinula gospodarsku prisilu ili nije popravila štetu, ako je to primjenjivo);
  • mjere odgovora EU-a potrebne su da bi se zaštitili interesi i prava EU-a i država članica u konkretnom slučaju, s obzirom na dostupne opcije;
  • mjere odgovora EU-a u interesu je EU-a.

  Moguće mjere za odvraćanje od gospodarske prisile uključuju:

  • nove ili povećane carine;
  • ograničenja na uvoz ili izvoz, uključujući kontrole izvoza;
  • mjere koje se primjenjuju na robu u provozu ili interne mjere koje se primjenjuju na robu;
  • isključenje iz javne nabave dobavljača, robe ili usluga ili prilagodba bodova za ponude robe ili usluga;
  • mjere koje utječu na trgovinu uslugama;
  • mjere koje utječu na pristup izravnih stranih ulaganja EU-u;
  • ograničenja zaštite prava intelektualnog vlasništva ili njihova komercijalnog iskorištavanja;
  • ograničenja za bankarstvo, osiguranje, pristup tržištima kapitala EU-a i drugim djelatnostima financijskih usluga;
  • nova ili povećana ograničenja za pristup kemikalijama na tržište EU-a;
  • nova ili povećana ograničenja za pristup tržištu EU-a za robu obuhvaćenu sanitarnim i fitosanitarnim pravnim aktima.

  Te mjere mogu dovesti do neizvršenja međunarodnih obveza EU-a prema zemlji koja nije članica EU-a i provodi prisilu ako gospodarska prisila tvori međunarodno protupravni čin.

  Komisija se oslanja na skup objektivnih kriterija pri odabiru i oblikovanju odgovarajućih mjera odgovora EU-a. Posebnom odredbom utvrđuje se interes EU-a u pogledu mjera odgovora EU-a.

  Mjere odgovora EU-a mogu biti mjere opće primjene ili se mogu primjenjivati na osobe povezane s vladom zemlje koja nije članica EU-a i provodi prisilu.

  Provedbenim aktom Komisije o mjerama odgovora EU-a utvrđuje se sljedeće:

  • Određuje se rok (u pravilu, u roku od 3 mjeseca) za primjenu mjera osim u slučaju da zemlja koja nije članica EU-a i provodi prisilu zaustavi gospodarsku prisili te, prema potrebi, popravi štetu nanesenu EU-u. Rok se može dodatno produljiti ako postoje pouzdane informacije da zemlja koja nije članica EU-a i provodi prisilu već poduzima korake za prestanak prisile kako bi Komisija mogla provesti utvrđivanje.
  • Njime se nalaže da Komisija pozove zemlju koja nije članica EU-a i provodi prisilu da odmah prestane s prisilom i, prema potrebi popravi štetu; nudi postizanje dogovora o rješenju s trećom zemljom; i obavješćuje treću zemlju da će se primjenjivati mjere odgovora Unije, osim ako se prestane primjenjivati gospodarska prisila te, prema potrebi, treća zemlja popravi štetu.
  • Iznimno, mjere odgovora EU-a primjenjivat će se, a da Komisija prethodno ne pozove zemlju koja primjenjuje prisilu da prestane primjenjivati prisilu i popravi štetu te bez da je ne obavijesti o primjeni mjera kad je to potrebno, posebno radi djelotvornosti mjera.
  • Ako se gospodarska prisila sastoji od prijetnje da će se primijeniti mjera koja utječe na trgovinu ili ulaganja, mjere odgovora EU-a mogu se primjenjivati tek od datuma na koji se ta prijetnja materijalizira.

  Uredbom se utvrđuje da će Komisija prikupiti informacije kako bi zatražila stajališta i informacije o odgovarajućim mjerama koje će se uvesti u pojedinačnom slučaju. To je učinkovita prilika da dionici pruže svoje povratne informacije koje će Komisija uzeti u obzir pri odabiru i oblikovanju odgovarajućih mjera.

  Komisija provedbenim aktom može suspendirati, izmijeniti ili ukinuti mjere odgovora EU-a u situacijama definiranima u ovoj uredbi. Provedbeni akti koji se odmah primjenjuju mogući su u slučajevima opravdanih krajnje hitnih razloga.

  Komisija može nastaviti ulagati napore kako bi problem riješila savjetovanjem sa zemljom koja primjenjuje prisilu, uz mogućnost suspendiranja mjera odgovora EU-a.

• 4.

  Međunarodna suradnja

  Međunarodna suradnja s drugim zemljama koje nisu članice EU-a može se provoditi tijekom cijelog procesa i usporedno s drugim naporima da se riješi problem gospodarske prisile u pojedinačnim slučajevima. Savjetovanja i suradnja mogu uključivati razmjenu relevantnih informacija i koordinaciju odgovora na gospodarsku prisilu, ili se mogu odvijati u kontekstu relevantnih međunarodnih foruma.

• 5.

  Horizontalna pravila

  Uredbom se Komisiji dodjeljuju delegirane ovlasti kako bi izmijenila pravila o podrijetlu i državljanstvu u Prilogu II.

  Osigurava uspostavu jedinstvene kontaktne točke za dionike, utvrđuje pravila za povjerljivo postupanje s informacijama te obveze preispitivanja i izvješćivanja za Komisiju.

OTKAD SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?

Primjenjuje se od 27. prosinca 2023.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

• Zaštita od prisile (Europska komisija)
• Pitanja i odgovori o instrumentu za borbu protiv prisile – Europska komisija (Europska komisija)
• Jedinstvena kontaktna točka (Europska komisija)

GLAVNI DOKUMENT

Uredba (EU) 2023/2675 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenoga 2023. o zaštiti Unije i njezinih država članica od gospodarske prisile koju primjenjuju treće zemlje (SL L, 2023/2675, 7.12.2023.)

VEZANI DOKUMENTI

Pročišćene verzije Ugovora o Europskoj uniji – Glava I. – Zajedničke odredbe – Članak 3. (bivši članak 2. UEU-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 17.)

Ugovor o Europskoj uniji, pročišćena verzija – Glava V – Opće odredbe o vanjskom djelovanju Unije i posebne odredbe o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici – Poglavlje 1 – Opće odredbe o vanjskom djelovanju Unije – Članak 21 (SL C 202, 7.6.2016., str. 28.–29.)

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio peti – Vanjsko djelovanje Unije – Glava II. – Zajednička trgovinska politika – Članak 207. (bivši članak 133. UEZ-a) (SL L 202, 7.6.2016., str. 140.–141.).

Pročišćena verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio peti – Vanjsko djelovanje Unije – Glava V. – Međunarodni sporazumi – Članak 218. (bivši članak 300. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 144.–146.)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2271/96 od 22. studenoga 1996. o zaštiti od učinaka izvanteritorijalne primjene zakonodavstva koje donese treća zemlja i djelovanja koja se temelje na tom zakonodavstvu ili iz njega proizlaze (SL L 309, 29.11.1996., str. 1.–6.)

Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EZ) br. 2271/96 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Posljednje ažuriranje 09.02.2024