52014DC0451

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Bolja informiranost o stanju poboljšanom suradnjom tijela za pomorski nadzor: sljedeći koraci u okviru Zajedničkog okruženja za razmjenu informacija za pomorsko dobro EU-a

1. Uvod

Poboljšanje razmjene informacija među tijelima za pomorski nadzor jedan je od ključnih strateških ciljeva Unije u okviru integrirane pomorske politike te važan sastavni dio Strategije pomorske sigurnosti[1]. Jačanje sigurnosti naših mora i oceana isto je tako važan dio programa plavog rasta čiji je cilj rast i stvaranje radnih mjesta.

Razvoj zajedničkog okruženja za razmjenu informacija za pomorsko dobro EU-a (Pomorski CISE) trajan je proces suradnje koji je već bio predmetom dviju Komunikacija Komisije iz 2009. i 2010. godine[2]. Pozitivni rezultati uključuju unaprijeđenu suradnju među agencijama unutar EU-a, inicijative koje je pokrenulo nekoliko pomorskih sektora na razini EU-a, kao i različite inicijative na nacionalnoj razini. Pomorski CISE podupiru dionici u državama članicama, Vijeće i Europski parlament[3].

Tijela država članica obavljaju mnogo različitih zadataka operativnog nadzora, a brojne od njih u svrhu ispunjenja postojećih obveza na temelju prava EU-a, s ciljem osiguranja sigurnosti i zaštite na našim morima i oceanima. Za te zadatke potrebna su posebna stručna znanja i sredstva u različitim područjima: obrani, carinskom sustavu, graničnoj kontroli, općoj provedbi zakona, kontroli ribolova, zaštiti morskog okoliša / reagiranju na zagađenje te pomorskoj sigurnosti i zaštiti.

Pomorski rizici i prijetnje ne poštuju nacionalne ni upravne granice te stoga mogu iskoristiti otvoreni morski prostor. U kontekstu u kojem se navedena tijela suočavaju sa sve većim pomorskim rizicima i imaju ograničena operativna i financijska sredstva, optimizirana razmjena informacija može biti učinkovitija i isplativija. Svima koji se bave aktivnostima operativnog nadzora nastojat će se pružiti pravodoban pristup relevantnim i najtočnijim informacijama koje su im potrebne za obavljanje njihovih aktivnosti te osigurati neprekinutu razmjenu informacija između njihovih sustava, koordinacijskih središta te patrolne i nadzorne imovine (brodova, zrakoplova, satelita itd.).

Cilj je ove Komunikacije razmotriti trenutačnu situaciju i utvrditi područja za daljnji rad na temelju sadašnjih postignuća.

2. Što je Pomorski CISE i koje su njegove prednosti?

Pomorski CISE dobrovoljan je suradnički postupak kojim Europska unija nastoji dalje unapređivati i promicati razmjenu važnih informacija među tijelima uključenim u pomorski nadzor. On ne zamjenjuje niti udvostručuje postojeću razmjenu informacija, sustave i platforme dijeljenja informacija, nego se nastavlja na njih. Njegov je krajnji cilj povećati učinkovitost, kvalitetu, spremnost na reagiranje i koordinaciju nadzornih radnji u europskom pomorskom dobru te promicati inovacije u svrhu blagostanja i sigurnosti Europske unije i njezinih građana.

Pomorski CISE neće utjecati na administrativne strukture država članica ni na postojeće zakonodavstvo EU-a u ovom području ili provedbu inicijativa koje se poduzimaju na razini EU-a, a posebno ne na one utemeljene na pravnim zahtjevima Unije. Kako su administrativne strukture u državama članicama raznolike, administrativni napori u svrhu provedbe ove inicijative na nacionalnoj razini ovisit će o stanju u svakoj državi članici.

Cilj je osigurati da se informacije o pomorskom nadzoru koje prikupi jedno pomorsko tijelo i koje se smatraju potrebnima za operativne aktivnosti drugih mogu razmjenjivati i višestruko upotrebljavati, a ne samo prikupiti i nekoliko puta producirati ili prikupiti i čuvati za samo jednu svrhu. Informacije o pomorskom nadzoru mogu biti sirovi ili neprerađeni podaci formatirani na poseban način ili informacije proizašle iz podataka s kojima se postupalo i koji imaju određeno značenje. Informacije mogu biti osnovne ili obogaćene. Informacije o pomorskom nadzoru obuhvaćaju primjerice položaje ili smjer kretanja broda, podatke o teretu, senzorske podatke, dijagrame i karte, meteo-oceanske podatke i sl. Ako takvi podaci dovedu do prepoznavanja pojedinca ili ga učine prepoznatljivim, instrumenti zaštite podataka važeći u EU-u[4] moraju se primijeniti[5]. Napredovanjem prema univerzalnoj uporabi podataka i postizanjem interoperabilnosti sadašnjeg sustava pomorskog nadzora[6] prikupljanje podataka postat će manje zahtjevna vježba u pogledu utroška vremena i sredstava, a u najboljem zamislivom slučaju tijela će uvijek imati na raspolaganju najbolje dostupne informacije o stanju na moru.

Udvostručivanje napora uloženih u prikupljanje informacija može biti neizravna posljedica nedovoljnesuradnje među tijelima. To može utjecati i na nabavu, održavanje i upotrebu imovine za nadzor poput radara, komunikacijskih sustava, brodova, helikoptera, zrakoplova i satelita. Poboljšanom razmjenom informacija može se izbjeći udvostručena nabava takvih sredstava, dvostruko pregledavanje istog morskog područja, višestruko prikupljanje istih informacija i izvođenje misija na moru koje se preklapaju.

Utiranje puta za unaprijeđenu razmjenu informacija preduvjet je za neprekinutu praktičnu suradnju na moru među nacionalnim tijelima uključenim u pomorski nadzor.

Dosadašnja postignuća pokazala su da bi Pomorski CISE imao brojne nedvojbene prednosti. Poboljšana razmjena informacija posebno je važan uvjet za sljedeće:

· Povećanje znanja i poboljšanje informiranosti o stanju u pomorstvu. Oboje može doprinijeti unapređenju sprečavanja, pripremljenosti i reagiranja na pomorske sigurnosne incidente povezane s prekograničnim i organiziranim kriminalitetom (npr. nezakonito trgovanje, nezakonit ribolov, piratstvo, oružana pljačka, terorizam), pomorskom sigurnošću i nezakonitim ispuštanjem ili slučajnim zagađenjem mora. Procjene u koje su uključeni stručnjaci iz država članica[7] jasno pokazuju da tijela učinkovitije upravljaju aktivnostima pomorskog nadzora ako su im tijekom planiranja i izvedbe operativnih aktivnosti na raspolaganju sve relevantne informacije. To bi u prosjeku moglo dovesti do smanjenja spomenutih prijetnji i rizika za 30 %. Prikladni primjeri bili bi razmjena informacija između civilnih i vojnih tijela o priljevu doseljenika u schengenski prostor preko Sredozemnog mora; ili mogućnost povezivanja uobičajenog, rutinskog nadzora i alata za upravljanje kriznim situacijama u području nekog morskog bazena jednim „klikom” u izvanrednim situacijama.

· Znatna smanjenja napora uloženih u prikupljanje podataka. Dionici su naveli da postoji velika potražnja za dodatnom razmjenom podataka, posebice između civilnih i vojnih tijela te da više od 40 % podataka prikupljenih u EU-u istodobno prikuplja nekoliko tijela, poput informacija o nekooperativnim ciljevima i o identifikaciji brodova.

· Smanjenje administrativnih i operativnih troškova aktivnosti pomorskog nadzora. Izračuni stručnjaka iz država članica pokazali su da bi potencijalna ušteda troškova pri poboljšanoj razmjeni informacija mogla donijeti europskom gospodarstvu ukupnu korist od otprilike 400 milijuna EUR godišnje te izravne uštede za javna tijela od najmanje 40 milijuna EUR godišnje. Odgovarajući troškovi ulaganja iznosili bi otprilike 10 milijuna EUR godišnje u prvih deset godina.

3. Napredovanje prema unaprijeđenom pomorskom nadzoru – dosadašnja ostvarenja

Inicijative za poboljšanje razmjene informacija za pomorsko dobro u tijeku su već neko vrijeme. Od 2002. i na nacionalnoj razini i na razini Unije poduzeti su važni koraci, posebno u civilnom sektoru. Napredak je već postignut nizom zakonodavnih instrumenata na razini EU-a kojima su uspostavljeni sustavi koji služe različitim područjima politika i u nekim slučajevima prelaze granice pojedinačnih sektora.

Ti sustavi uključuju: sustav za informiranje i razmjenu pomorskih informacija Unije SafeSeaNet, koji pruža integrirane pomorske usluge[8] između ostalog za praćenje prometa (informiranost o stanju) i osiguranje provedbe zakonodavstva EU-a, smješten na poslužitelju Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA), a njime upravlja Glavna uprava Komisije za mobilnost i promet (MOVE) zajedno s državama članicama EU-a/EGP-a u Upravljačkoj skupini na visokoj razini[9]; Zajednički komunikacijski i informacijski sustav za hitne situacije (CECIS), koji omogućuje komunikaciju tijekom pomorskih nezgoda i katastrofa, a njime upravlja Glavna uprava Komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO); sustav praćenja plovila Vessel Monitoring System, kojim upravljaju države članice, Data Exchange Highway (DEH) i Fisheries Language for Universal eXchange (FLUX), kojima upravlja Glavna uprava Komisije za pomorstvo (MARE) i koji pružaju podršku Zajedničkoj ribarstvenoj politici; Mreža pomorskog nadzora (MARSUR), kojom upravlja Europska obrambena agencija (EDA) i koja pruža podršku zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici; Europski sustav nadzora granica (EUROSUR), koji doprinosi poboljšanju informiranosti o stanju i sposobnosti reagiranja država članica i Europske agencije za granice (FRONTEX) na vanjskim granicama, kao i mrežna aplikacija za razmjenu informacija (SIENA), informacijski sustav EUROPOL-a te platforma Joint Research Centre's Blue Hub, kojom se pruža podrška istraživačkim i razvojnim djelatnostima EU-a u pomorskom nadzoru i informiranosti o stanju te izvode pokusi s novim izvorima podataka koji prethodno nisu bili upotrebljavani.

Na razini Europske unije od posebnog je interesa Direktiva o službenom postupku prijave[10], kojom se uspostavljaju jedinstveni nacionalni prozori. Tim će se prozorima, kada u lipnju 2015. budu u punoj funkciji, osigurati središnje nacionalne platforme razmjene informacija za prijavu i dijeljenje informacija o brodovima među svim nadležnim tijelima i oni će biti povezani sa sustavom za informiranje i razmjenu pomorskih informacija Unije i drugim sustavima te će stoga osigurati relevantne međusektorske i međudržavne informacije u području pomorskog dobra za sva tijela, posebno u civilnom sektoru. Još neke inicijative kojima se poboljšava razmjena informacija jesu: predstojeća Strategija o upravljanju carinskim rizicima i sigurnosti lanca nabave u vezi s Carinskim zakonikom Unije, među ostalim[11], odredbe predviđene novom Uredbom o zajedničkom ribarstvu[12] i Europska mreža za pomorsko promatranje i podatke (EMODNET)[13].

Stečena iskustva pokazuju da postoji dodana vrijednost za daljnju suradnju. Jedan je primjer operativna uporaba integriranih pomorskih usluga (poboljšana informiranost o stanju u pomorstvu) koje EMSA pruža FRONTEX-u i EFCA-u. One mogu poslužiti kao nadahnuće za daljnja nastojanja u pogledu suradnje na nacionalnoj razini.

Na nacionalnoj razini neke su države članice već uspostavile mehanizme poput nacionalnih koordinacijskih središta u koja su uključena sva relevantna tijela (civilna i vojna) s ciljem poboljšanja koordinacije. Takva središta mogla bi služiti kao nadahnuće drugima.

Od Komunikacije o CISE-u iz 2010. postignut je napredak u smjeru provedbe plana za CISE. Države članice blisko surađuju u projektima „BlueMassMed”, „MARSUNO” i „Cooperation”.[14]

Države članice[15] uključene u BlueMassMed razvile su koncept nacionalnih „informatičkih čvorišta” koja bi u budućnosti mogla djelovati kao nacionalna informacijska središta.

Države članice[16] uključene u MARSUNO postigle su poseban uspjeh u razmatranju zakonodavne situacije i dale prijedloge za moguću strukturu upravljanja.

Države članice[17] uključene u projekt Cooperation izračunale su potencijalnu gospodarsku dodanu vrijednost Pomorskog CISE-a u stvarnim situacijama pomorskog nadzora. Usto su provele i istraživanje prava tijela na pristup razmjeni informacija i razvile koncept za prilagodljiv „zajednički računalni jezik” (zajednički model podataka) koji se po potrebi može upotrebljavati za osiguranje interoperabilnosti sustava informacija o nadzoru.

Navedene su inicijative potvrdile i pomogle precizirati operativnu potrebu za međusektorskom razmjenom informacija, a o njima se redovito raspravlja na sastancima stručne skupine država članica o pomorskom nadzoru, kao i tehničke savjetodavne skupine (TAG) za CISE, sastavljene od predstavnika raznih pomorskih javnih tijela i agencija EU-a, čiji je cilj osiguranje njegova dosljednog razvoja.

4. Sljedeći koraci za Pomorski CISE

Dosadašnji napredak pruža temelj za daljnji rad i posebno za usredotočenost na preostale poteškoće te pokazuje da se vizija Pomorskog CISE-a nastoji ostvariti i na nacionalnoj razini i na razini EU-a. Jedna od najvažnijih potreba jest poboljšati razmjenu informacija između vojnih i civilnih tijela. Uključivanje obrambene zajednice i određivanje informacija koje bi mogla razmjenjivati civilna i vojna tijela u Pomorskom CISE-u bit će važno jer su vojna tijela među glavnim nositeljima podataka o pomorskoj sigurnosti.

U prethodno spomenutim projektima MARSUNO, BlueMassMed i Cooperation utvrđena su prioritetna područja za daljnju prekograničnu i međusektorsku suradnju. Ta područja, između ostalog, obuhvaćaju sljedeće:

– dijeljenje podataka o položaju patrolnih plovila i zrakoplova te funkcionalnih specifikacija u stvarnom vremenu kako bi se osigurala najbrža moguća reakcija u operacijama masovnog spašavanja i/ili drugim događanjima na moru,

– alate za suradnju u upravljanju prekograničnim kriznim situacijama,

– sređivanje podataka i razmjenu informacija o sumnjivim plovilima koja plove vodama EU-a i

– nacionalne registre rekreacijskih plovila: računalnu obradu zahtjeva za informacijama među državama članicama.

Bit će potrebno nastaviti nadogradnju na temelju postojećih alata i postignuća kako bi se izbjeglo nepotrebno udvostručivanje napora.

Daljnjim mjerama nastoji se olakšati razmjena informacija te se njima stoga ne bi trebale stvarati nove obveze prikupljanja podataka ni propisivati koje se informacije moraju razmjenjivati. Donošenje odluke o tome prepušta se vlasniku podataka.

Komisija namjerava poduzeti sljedeće daljnje mjere:

· Tijekom 2014. Komisija planira pokrenuti projekt u sklopu Sedmog okvirnog programa EU-a za istraživanje (FP7), kako bi se Pomorski CISE ispitao na širokoj osnovi, posebno između civilnih i vojnih tijela. Osim toga, Komisija će poticati prihvaćanje inovacija koje se financiraju u sklopu okvirnih programa Europske unije za istraživanje i razvoj.

· U bliskoj suradnji s državama članicama Komisija će do kraja 2016. sastaviti neobvezujući priručnik o Pomorskom CISE-u s preporukama najbolje prakse i korisnim informacijama o primjeni Pomorskog CISE-a. Preporukama se između ostalog namjerava poticati kultura „potrudi se dijeliti kako bi povećao informiranost” u različitim sektorima među nacionalnim tijelima uključenim u pomorski nadzor. Navedeni će priručnik usto sadržavati savjete relevantnih tijela o preporučenom postupanju s osobnim i komercijalno osjetljivim informacijama. U priručniku bi trebalo uzeti u obzir rezultate raznih pripremnih radnji kao što su, među ostalim, projekt FP7, projekt Cooperation, pilot-projekti poput Marsunoa, BlueMassMeda i projekta koji se financira u okviru programa integrirane pomorske politike (IMP) „Evolucija SafeSeaNeta kao podrška CISE-u i drugim zajednicama”.

· Komisija će poduprijeti mjere za razvoj, održavanje i širenje normi kojima se omogućuje interoperabilnost sustava pomorskog nadzora. Takvim će se normama olakšati razmjena pomorskih informacija među nadzornim tijelima, kao i razvoj rješenja informacijske tehnologije, koja predstavlja najveći izazov u suradnji među državama članicama, razvoj industrije i tržišno natjecanje. One će obuhvatiti nastojanja za stvaranjem zajedničkog modela podataka[18], izgrađenog na već uspostavljenim tehnološkim rješenjima koja se zahtijevaju pravom Unije, a koji bi služio kao prevodilački alat pri razmjeni podataka između informacijskih sustava za pomorski nadzor, posebno između civilnih i vojnih sustava. Tehnička referentna arhitektura za javne službe definirat će se do kraja 2017. u skladu s Europskom referentnom arhitekturom interoperabilnosti koja je razvijena u sklopu programa „Interoperabilna rješenja za europsku javnu upravu” (program ISA) u okviru Digitalnog plana za Europu. Isto će tako biti potrebne specifikacije za podršku virtualnoj suradnji iz postojećih sustava informacijske tehnologije[19].

· Države članice usporedno bi trebalo potaknuti da, prema potrebi, nastave raditi na osuvremenjivanju svoje informatičke strukture za pomorski nadzor te unapređivati razmjenu informacija između tijela uključenih u pomorski nadzor. Neka su novčana sredstva dostupna na razini EU-a kao potpora malim poboljšanjima.

· Države članice isto bi tako u što ranijoj fazi trebale uključiti nadležna nacionalna tijela za zaštitu podataka kako bi se osiguralo da operativna sredstva i ciljevi budu usklađeni s nacionalnim uvjetima za zaštitu podataka. Prethodne procjene učinka mogle bi biti jedan od načina podupiranja nacionalnih inicijativa, kako bi se osigurala primjena najučinkovitijih i najisplativijih mjera.

· Komisija će i ubuduće pregledavati postojeće zakonodavstvo o predmetnome sektoru na razini EU-a kako bi se otklonile možebitne preostale pravne prepreke međusektorskoj razmjeni informacija te istodobno osigurala usklađenost s relevantnim zahtjevima u pogledu zaštite podataka. Premda Komisija vjeruje da je većina takvih prepreka već uklonjena, neke možda još uvijek postoje na nacionalnoj razini. One možda i dalje postoje zbog organizacijskih struktura tijela država članica.[20]

· Potrebno je daljnje razmatranje administrativnih struktura potrebnih za upravljanje Pomorskim CISE-om, a posebno potrebe za sporazumima na razini usluga između nacionalnih tijela.

Komisija će do 2018. pokrenuti i postupak preispitivanja kako bi procijenila provedbu Pomorskog CISE-a i potrebu za daljnjim djelovanjem.

Komisija naglašava da su države članice dužne osigurati učinkovit nadzor voda pod svojom suverenitetom i nadležnošću te, ako je primjenjivo, na otvorenom moru. Za osiguranje operativne razmjene informacijskih usluga o pomorskom nadzoru između tih tijela odgovorne su države članice, a agencije EU-a mogu u nekim slučajevima olakšati i podržati taj postupak. Stoga je operativne vidove takve razmjene informacija potrebno u velikoj mjeri decentralizirati i prenijeti na nacionalna tijela u skladu s načelom supsidijarnosti.

Djelovanje je istodobno potrebno i na razini EU-a jer razmjena informacija ima i transnacionalnu sastavnicu koja obično uključuje suradnju na regionalnoj razini ili razini morskog bazena. Osim toga, pravila i uvjeti za dijeljenje nekih informacija već su uređeni na razini EU-a. Uloga Komisije stoga bi trebala biti, uz njezinu ulogu u osiguranju provedbe i funkcioniranja već uspostavljenog zakonodavstva Unije, nastavak djelovanja s ciljem olakšavanja i koordinacije postupka Pomorskog CISE-a radi daljnjeg unapređenja i promicanja razmjene relevantnih informacija, posebno između građanskih i vojnih tijela uključenih u pomorski nadzor, te osiguranja interoperabilnosti sustava pomorskog nadzora na razini EU-a, kao nadogradnje postojećih sustava i rješenja, bez stvaranja novog sustava.

5. Zaključak

Pomorski CISE važan je sastavni dio predviđene Strategije EU-a za pomorsku sigurnost te odgovara njezinim načelima i ciljevima kao međusektorska, dosljedna i troškovno učinkovita inicijativa. Bitno je pružiti podršku aktivnostima pomorskog nadzora u pomorskom dobru EU-a. U daljnjem radu nastavit će se s pridržavanjem glavnih načela izbjegavanja udvostručivanja i uporabe učinkovitih, isplativih rješenja i on će biti utemeljen na radnjama navedenim u ovoj Komunikaciji te na važnom iskustvu svih tijela i funkcija u državama članicama i relevantnim agencijama. Komisija u ovoj fazi ne vidi potrebu za uspostavljanjem međusektorske zakonodavne inicijative.

Za provedbu Pomorskog CISE-a i dalje će biti potreban rad na razini EU-a i na nacionalnoj razini.

Bit će potrebno poduzimati radnje na nacionalnoj razini kako bi se osiguralo da se takva razmjena informacija može odvijati između relevantnih tijela, posebno između civilnih i vojnih tijela. Komisija stoga potiče države članice da uče jedna od druge i crpe nadahnuće iz iskustava stečenih u uspostavi nacionalnih koordinacijskih mehanizama koji su već uvedeni u nekoliko zemalja te da izvrše provedbu zajedničkog okruženja za razmjenu informacija u pomorskom dobru na nacionalnoj razini u skladu s pristupom razvijenim na razini EU-a u okviru Pomorskog CISE-a i iskorištavanjem svih prednosti postojećih mehanizama za razmjenu informacija.

Komisija poziva Europski parlament i Vijeće da pruže političke smjernice i potvrde svoju spremnost za davanje podrške prijedlozima utvrđenim u ovoj Komunikaciji.

[1]              Zajednička komunikacija Komisije i EEAS-a od 6. ožujka 2014. Join (2014) 9 završna verzija.

[2]              Com (2009) 538 završna verzija i Com (2010) 584 završna verzija.

[3]              Vidjeti primjerice takozvanu Deklaraciju iz Limassola koju su 2013. donijeli europski ministri, a potvrdilo Vijeće ministara, kao i zaključke Vijeća o pomorskom nadzoru za razdoblje od 2009. do 2013., na koje se upućuje i u procjeni učinka.

[4]              Direktiva (EZ) br. 46/1995, Okvirna odluka Vijeća 2008/977/JHA i Uredba (EZ) br. 45/2001.

[5]              Informacije o pomorskom nadzoru podložne pravilima o zaštiti podataka jesu primjerice informacije o kapetanu i drugim članovima posade plovila. U takvim slučajevima podaci se mogu razmjenjivati samo u vrlo specifične svrhe i trebaju biti ograničeni, u skladu s načelom minimalizacije podataka, na situacije u kojima postoji utvrđena operativna potreba.

[6]              Interoperabilnost znači da se informacije mogu automatski slati iz sustava jednog tijela za pomorski nadzor drugom takvom tijelu.

[7]              Izvješća o pripremnim radnjama i projektima navedenima u odjeljku 3.

[8]              SafeSeaNet, CleanseaNet, EU LRIT Data Centre i THETIS

[9]              Odluka Komisije 2009/584/EZ

[10]             Direktiva (EU) br. 65/2010.

[11]             Uredba (EU) br. 952/2013.

[12]             Uredba (EU) br. 1380/2013

[13]             www.emodnet.eu

[14]             www.bluemassmed.net, www.marsuno.eu, http://www.coopp.eu/

[15]             Francuska, Grčka, Italija, Malta, Portugal i Španjolska.

[16]             Švedska, Belgija, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Latvija, Litva, Norveška i Poljska, s Rusijom u svojstvu promatrača.

[17]             Finska, Bugarska, Estonija, Francuska, Njemačka, Irska, Norveška, Portugal, Rumunjska, Švedska i Španjolska.

[18]             To jest, popis izraza, značenja, pravila za davanje naziva, formata podataka i odnosa između podataka.

[19]             Slanje trenutačnih poruka (engl. instant messaging), internetski videoprijenos (engl. video streaming), video i audiokonferencije.

[20]             Zajednička prepreka otkrivena tijekom pripremnih radnji jest činjenica da su ovlasti dužnosnika za pomorski nadzor u državama članicama ograničene na sektorsku funkciju, što ih sprečava da surađuju i razmjenjuju informacije s drugim tijelima. Komisija će stoga promicati otklanjanje tih zakonskih ograničenja na nacionalnoj razini.