19/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

171

---

32007R1393

---

L 324/79

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.11.2007.

---

UREDBA (EZ) br. 1393/2007 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. studenoga 2007.

o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. stavak c) i članak 67. stavak 5. drugu alineju,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

sukladno s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Europska unija postavila si je za cilj održavanje i razvoj Europske unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde u kojem je osigurano slobodno kretanje osoba. Za postupnu uspostavu takvog područja, Zajednica mora usvojiti, među ostalim, mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima, koja je potrebna za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)	Ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta podrazumijeva i potrebu poboljšavanja i ubrzavanja slanja sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima radi njihove dostave među državama članicama.

(3)

Vijeće je Aktom od 26. svibnja 1997. (3), sastavilo Konvenciju o dostavi, u državama članicama Europske unije, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim predmetima i preporučilo državama članicama da je donesu, u skladu sa svojim ustavnim pravilima. Ova Konvencija još nije stupila na snagu. Trebalo bi osigurati postignute rezultate pregovora kod sklapanja Konvencije.

(4)	Vijeće je 29. svibnja 2000. donijelo Uredbu (EZ) br. 1348/2000 o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim predmetima (4). Glavnina sadržaja te Uredbe temelji se na Konvenciji.

(5)

Komisija je 1. listopada 2004. usvojila izviješće o primjeni Uredbe (EZ) br. 1348/2000. Izvješće zaključuje da je primjena Uredbe (EZ) br. 1348/2000 općenito poboljšana i da je ubrzano slanje i dostava dokumenata među državama članicama od njenog stupanja na snagu 2001. godine ali, unatoč tome, primjena određenih odredbi nije u potpunosti zadovoljavajuća.

(6)

Učinkovitost i brzina sudskih postupaka u građanskim stvarima pretpostavlja da se slanje sudskih i izvansudskih pismena obavlja izravno, na najbrži način, između lokalnih tijela koja određuju države članice. Unatoč tome, države članice mogu izraziti svoju namjeru da za razdoblje od pet godina odrede samo jedno tijelo za slanje ili zaprimanje ili jedno tijelo za obavljanje obiju dužnosti. To se određivanje, unatoč tome, može obnavljati svakih pet godina.

(7)

Brzina slanja opravdava korištenje svih prikladnih sredstava, pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti, koji se odnose na čitljivost i pouzdanost primljenog pismena. Sigurnost pri slanju zahtjeva da pismenu koje se šalje bude priložen prethodno tiskani obrazac, ispunjen na jeziku mjesta u kojem se dostava pismena treba obaviti ili na drugome jeziku koji prihvaća država članica o kojoj je riječ.

(8)	Ova se Uredba, bez obzira na mjesto boravišta stranke, ne bi trebala primjenjivati na dostavu pismena ovlaštenom zastupniku te stranke u državi članici u kojoj se vodi postupak.

(9)	Dostava pismena bi se trebala izvršiti čim prije, a u svakom slučaju u roku od mjesec dana od kad ga je zaprimilo tijelo za zaprimanje pismena.

(10)	Kako bi se osigurala učinkovitost ove Uredbe, mogućnost odbijanja primitka pismena koje se dostavlja ograničena je na iznimne situacije.

(11)	Kako bi se omogućilo slanje i dostava pismena među državama članicama, trebalo bi koristiti standardne obrasce iz Priloga ovoj Uredbi.

(12)

Tijelo za zaprimanje pismena bi trebalo izvijestiti adresata u pisanom obliku korištenjem standardnog obrasca da ovaj može odbiti primiti pismeno koje mu se treba dostaviti, u vrijeme dostave ili vraćanjem pismena tijelu za zaprimanje pismena u roku od tjedan dana ako pismeno nije sastavljeno na jeziku koji razumije ili na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika mjesta dostave. Ovo bi se pravilo također trebalo primijeniti na naredne dostave od trenutka kad je adresat iskoristio svoje pravo na odbijanje primitka. Ova pravila o odbijanju također bi se trebala primijeniti na dostavu diplomatskim ili konzularnim tijelima, dostavu poštom i izravnu dostavu. Potrebno je utvrditi da se dostava odbijenog pismena može ispraviti ponovnim dostavljanjem adresat prijevoda pismena.

(13)

Brzina slanja pismena zahtijeva da ona budu dostavljena adresatu u roku od nekoliko dana po njihovu primitku. Međutim, ako dostava nije obavljena nakon proteka roka od mjesec dana, tijelo za zaprimanje pismena trebalo bi o tome obavijestiti tijelo za slanje pismena. Istek toga roka ne bi trebao podrazumijevati da se zahtjev vraća tijelu za slanje, ako je jasno da se dostava može obaviti u razumnome roku.

(14)

Tijelo za zaprimanje pismena trebalo bi nastaviti poduzimati sve potrebne mjere kako bi izvršilo dostavu pismena također i u slučajevima kad nije bilo moguće izvršiti dostavu u roku od mjesec dana, primjerice zato što je tuženik izbivao od kuće radi odlaska na godišnji odmor ili je izbivao iz ureda radi službenog puta. Međutim, kako tijelo za zaprimanje pismena ne bi bilo neograničeno obvezno poduzimati mjere za izvršenje dostave pismena, tijelo za slanje pismena bi trebalo u standardnom obrascu navesti vremenski rok nakon kojeg dostavu nije obvezno pokušavati.

(15)

Radi razlika u postupovnim pravilima pojedinih država članica, datum dostave različito je određen u državama članicama. Uzimajući u obzir takvu situaciju i poteškoće koje bi se zbog toga mogle pojaviti, ova bi Uredba trebala uspostaviti sustav u kojem će se datum dostave određivati prema pravu države članice primateljice. Međutim, ako u skladu s propisima države članice pismeno mora biti dostavljeno u određenome roku, datum koji se uzima u obzir u odnosu na podnositelja zahtjeva utvrđuje se prema pravu te države članice. Ovakav sustav dvostrukog određivanja datuma postoji samo u ograničenom broju država članica. Te države članice koje primjenjuju ovakav sustav trebale bi o tome obavijestiti Komisiju, a ona bi trebala tu informaciju objaviti u Službenom listu Europske unije i pružiti je raspoložbu putem Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima osnovanu Odlukom Vijeća 2001/470/EZ (5).

(16)

Kako bi se olakšao pristup pravosuđu, troškovi rada pravosudnog službenika ili nadležne osobe prema propisima države članice primateljice trebali bi odgovarati jedinstvenoj naknadi u unaprijed utvrđenom iznosu od strane te države članice, a koja država članica poštuje načelo proporcionalnosti i načelo nediskriminacije. Uvjet za utvrđivanjem jedinstvene naknade ne bi trebao uskratiti državama članicama pravo na određivanje različitih naknada za razne vrste dostave sve dok se pridržavaju tih načela.

(17)	Svaka država članica bi trebala slobodno obavljati dostavu pismena izravno, poštom osobama koje imaju boravište u drugoj državi članici preporučenom pošiljkom uz potvrdu primitka ili slično.

(18)	Svakoj osobi zainteresiranoj za sudski postupak trebalo bi se omogućiti obavljanje dostave pismena izravno od strane pravosudnih službenika, državnih službenika ili drugih nadležnih osoba države članice primateljice, kad je takva izravna dostava dozvoljena u skladu s propisima te države članice.

(19)

Komisija bi trebala sastaviti priručnik koji će sadržavati informacije relevantne za pravilnu primjenu ove Uredbe, koji bi priručnik trebao biti dostupan putem Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima. Komisija i države članice bi trebale učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurale da ova informacija bude ažurirana i potpuna, posebno u pogledu kontaktnih podataka o tijelima za zaprimanje i slanje pismena.

(20)	U računanju vremenskih razdoblja i rokova predviđenih ovom Uredbom, primjenjuje se Uredba Vijeća (EEZ-a, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove (6).

(21)	Mjere potrebne za primjenu ove Uredbe trebale bi biti donesene u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(22)

Komisiji bi posebno trebalo dodijeliti ovlasti za ažuriranje ili unošenje tehničkih promjena u standardne obrasce iz Priloga. S obzirom da su te mjere općenite i namijenjene izmjenama/brisanju odredaba ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti moraju se donositi pažljivo i u skladu s regulatornim postupkom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(23)

Ova Uredba ima prednost pred odredbama bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili dogovora s istim područjem primjene, koje su sklopile države članice, posebno nad odredbama Protokola uz Konvenciju iz Bruxellesa od 27. rujna 1968. (8) i Haške konvencije od 15. studenoga 1965. (9) u odnosima između država članica koje su njihove stranke. Ova Uredba ne sprečava države članice da zadrže ili sklope sporazume ili dogovore za ubrzavanje ili pojednostavljivanje slanja pismena, pod uvjetom da su sukladni ovoj Uredbi.

(24)

Podaci poslani u skladu s ovom Uredbom trebali bi uživati odgovarajuću zaštitu. Ovo područje pripada u područje primjene Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (10), i Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektronskih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektronskim komunikacijama) (11).

(25)	Najkasnije do 1. lipnja 2011. i svakih pet godina nakon toga, Komisija bi trebala provjeriti primjenu ove Uredbe i predložiti takve izmjene kakve bude smatrala potrebnim.

(26)

S obzirom da se ciljevi ove Uredbe ne mogu u dovoljnoj mjeri učinkovito postići od strane država članica, a mogu se, stoga, zbog opsega ili učinaka djelovanja, bolje postići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenom u članku 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Sukladno načelu proporcionalnosti, kako je utvrđeno tim člankom, ova Uredba ne izlazi iz okvira potrebnog za postizanje tih ciljeva.

(27)	Kako bi se odredbe učinile dostupnijim i čitljivijim, Uredba (EZ) br. 1348/2000 bi se trebala ukinuti i zamijeniti ovom Uredbom.

(28)	U skladu s člankom 3. Protokola o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska sudjeluju pri donošenju i primjeni ove Uredbe.

(29)	U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje pri donošenju ove Uredbe te je stoga ne obvezuje niti ju je dužna primjenjivati,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima kada sudsko ili izvansudsko pismeno mora biti poslano iz jedne države članice u drugu radi njegove dostave. Posebno, ona se neće protezati na porezne, carinske ili upravne predmete niti na odgovornost države za djelovanja ili propuste u izvršavanju državnih ovlasti (acta iure imperii).

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje ako nije poznata adresa osobe kojoj pismeno mora biti dostavljeno.

3.   U ovoj Uredbi, pojam „država članica” znači države članice uz izuzetak Danske.

Članak 2.

Tijela za slanje i zaprimanje pismena

1.   Svaka država članica određuje javne službenike, tijela ili druge osobe, u daljnjem u tekstu „tijela za slanje”, odgovorne za slanje sudskih ili izvansudskih pismena koja moraju biti dostavljena u drugu državu članicu.

2.   Svaka država članica određuje javne službenike, tijela ili druge osobe, u daljnjem tekstu „tijela za zaprimanje”, odgovorna za zaprimanje sudskih ili izvansudskih pismena iz druge države članice.

3.   Država članica može odrediti jedno tijelo za slanje i jedno tijelo za zaprimanje ili jedno tijelo za obavljanje obiju dužnosti. Savezna država, država u kojoj se primjenjuje više pravnih sustava ili država s autonomnim teritorijalnim jedinicama može odrediti više od jednoga takvog tijela. Takvo određivanje proizvodi učinak u razdoblju od pet godina i može se obnavljati u petogodišnjim intervalima.

4.   Svaka država članica Komisiji dostavlja sljedeće podatke:

(a)	nazive i adrese tijela za zaprimanje iz stavaka 2. i 3.;

(b)	geografska područja za koja su ta tijela nadležna;

(c)	načine zaprimanja pismena koja su im na raspolaganju; i

(d)	jezike koji se mogu koristiti za ispunjavanje standardnog obrasca iz Priloga I.

Države članice Komisiju obavješćuju o svakoj naknadnoj promjeni ovih podataka

Članak 3.

Središnje tijelo

Svaka država članica određuje središnje tijelo koje je odgovorno za:

(a)	dostavu podataka tijelima za slanje;

(b)	traženje rješenja za poteškoće koje bi se mogle pojaviti za vrijeme slanja pismena na dostavu;

(c)	prosljeđivanje zahtjeva za dostavu, u iznimnim slučajevima i na zahtjev tijela za slanje nadležnome tijelu za zaprimanje.

Savezna država, država u kojoj se primjenjuje više pravnih sustava ili država s autonomnim teritorijalnim jedinicama može odrediti više od jednog središnjeg tijela.

POGLAVLJE II.

SUDSKA PISMENA

Odjeljak 1.

Slanje i dostava sudskih pismena

Članak 4.

Slanje pismena

1.   Slanje sudskih pismena između tijela određenih na temelju odredaba članka 2. obavlja se izravno i što brže moguće.

2.   Slanje pismena, zahtjeva, potvrda, potvrda o primitku, drugih potvrda te ostalih dokumenata između tijela za slanje i tijela za zaprimanje pismena može se obaviti svim prikladnim sredstvima, pod uvjetom da je sadržaj primljenog pismena istinit i vjeran pismenu koje je proslijeđeno i da su svi podaci u njemu lako čitljivi.

3.   Pismenu koje se šalje prilaže se zahtjev sastavljen na standardnom obrascu iz Priloga I. Obrazac se popunjava na službenome jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službenom jeziku ili službenim jezicima mjesta u kojem se obavlja dostava, ili na drugome jeziku za koji je ta država članica navela da ga prihvaća. Svaka država članica navodi službeni jezik ili službene jezike Europske unije, osim svojega, koji je prihvatljiv ili koji su prihvatljivi za popunjavanje obrasca.

4.   Pismena i svi dopisi koji se šalju oslobođeni su potrebe ovjeravanja ili bilo kakvih drugih formalnosti te vrste.

5.   Ako tijelo za slanje želi povrat preslike pismena zajedno s potvrdom iz članka 10., pismeno šalje u dva primjerka.

Članak 5.

Prevođenje pismena

1.   Tijelo za slanje kojem podnositelj zahtjeva prosljeđuje pismeno za slanje upozorava podnositelja zahtjeva da naslovnik može odbiti primitak pismena koje se dostavlja ako ono nije napisano na jednome od jezika iz članka 8.

2.   Podnositelj zahtjeva snosi sve troškove prevođenja prije slanja pismena, ne utječući na moguću kasniju odluku suda ili nadležnoga tijela u vezi s obveze podmirivanja tih troškova.

Članak 6.

Primitak pismena od strane tijela za zaprimanje

1.   Po primitku pismena, tijelo za zaprimanje, čim prije, a u svakom slučaju u roku od sedam dana po primitku, šalje potvrdu o primitku tijelu za slanje na najbrži način, koristeći pri tome standardni obrazac iz Priloga I.

2.   Ako na temelju poslanih podataka ili pismena zahtjev za dostavu pismena nije moguće ispuniti, tijelo za zaprimanje na najbrži način kontaktira tijelo za slanje kako bi osiguralo primitak podataka ili pismena koji nedostaju.

3.   Ako je očito da zahtjev za dostavu ne pripada u područje primjene ove Uredbe ili ako neispunjavanje propisanih formalnih uvjeta onemogućava obavljanje dostave, zahtjev za dostavu i poslana pismena po primitku se vraćaju tijelu za slanje, uz obavijest o vraćanju na standardnom obrascu iz Priloga I.

4.   Tijelo za zaprimanje koje je zaprimilo pismeno za dostavu, a nije mjesno nadležno za njegovu dostavu, prosljeđuje ga, zajedno sa zahtjevom za dostavu, mjesno nadležnom tijelu za zaprimanje u istoj državi članici, ako zahtjev za dostavu zadovoljava uvjete propisane člankom 4. stavkom 3. i o tome obavješćuje tijelo za slanje, koristeći pri tome standardni obrazac iz Priloga I. Tijelo za zaprimanje kojem je proslijeđeno pismeno i zahtjev za dostavu o primitku pismena obavješćuju tijelo za slanje, na način opisan u stavku 1.

Članak 7.

Dostava pismena

1.   Tijelo za zaprimanje samo dostavlja pismeno ili nalaže da pismeno bude dostavljeno, bilo u skladu s propisima države članice primateljice ili na poseban način koji zahtijeva tijelo za slanje, osim ako takav način nije sukladan pravu države članice.

2.   Tijelo za zaprimanje poduzima sve potrebne korake kako bi obavilo dostavu pismena čim prije, a u svakom slučaju u roku od mjesec dana od njegovog primitka. Ako dostavu nije bilo moguće obaviti u roku od mjesec dana od dana primitka tijelo za zaprimanje:

(a)	odmah obavješćuje tijelo za slanje, putem potvrde na standardnom obrascu iz Priloga I., koja se popunjava prema uvjetima iz članka 10. stavka 2.; i

(b)	nastavlja poduzimati sve potrebne korake kako bi obavilo dostavu pismena, osim ako tijelo za slanje nije drukčije naznačilo, u slučaju kad se dostava čini mogućom u razumnom vremenskom razdoblju.

Članak 8.

Odbijanje primitka pismena

1.   Tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jednom od sljedećih jezika:

(a)	na jeziku koje adresat razumije; ili

(b)	službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednome od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava.

2.   Ako je tijelo za zaprimanje obaviješteno da adresat odbija primitak pismena koje se dostavlja u skladu sa stavkom 1., o tome odmah obavješćuje tijelo za slanje putem potvrde iz članka 10. i vraća zahtjev i pismeno za koje se zahtijeva prijevod.

3.   Ako je adresat odbio primiti pismeno u skladu sa stavkom 1., dostava pismena se može ispraviti putem dostave adresatu u skladu s odredbama ove Uredbe o pismenu u čijem prilogu se nalazi prijevod na jezik naveden u stavku 1. U tom slučaju, datum dostave pismena je datum na koji je pismeno u čijem prilogu se nalazi prijevod dostavljeno u skladu s propisima države članice primateljice. Međutim, ako se u skladu s pravom države članice, pismeno mora dostaviti u određenom roku, datum koji će se uzeti u obzir u pogledu podnositelja zahtjeva je datum dostave prvog pismena utvrđen u skladu s člankom 9. stavkom 2.

4.   Stavci 1., 2. i 3. također se primjenjuju na načine slanja i dostavu sudskih pismena navedenih u odjeljku 2.

5.   U svrhe stavka 1., diplomatski ili konzularni predstavnici, ako se dostava obavlja u skladu s člankom 13., ili tijela ili osoba, ako se dostava obavlja u skladu s člankom 14. obavješćuju adresata da može odbiti primitak pismena i da se bilo koje pismeno čiji je primitak odbijen mora vratiti tim predstavnicima ili tom tijelu ili osobi ovisno o slučaju.

Članak 9.

Datum dostave

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 8., kao datum dostave pismena, u skladu s odredbama članka 7., uzima se dan kada je pismeno dostavljeno u skladu s pravom države članice primateljice.

2.   Međutim, ako se pismeno treba dostaviti u određenome roku, datum koji se uzima u obzir u odnosu na podnositelja zahtjeva jest datum dostave koji se određuje prema pravu države članice pošiljateljice.

3.   Stavci 1. i 2. također se primjenjuju na način slanja i dostavu sudskih pismena navedenih u odjeljku 2.

Članak 10.

Potvrda o dostavi i preslika dostavljenog pismena

1.   Nakon obavljanja formalnosti povezanih s dostavom pismena, potvrda o ispunjavanju tih formalnosti sastavlja se na standardnom obrascu iz Priloga I. i šalje se tijelu za slanje, a u slučajevima u kojima se primjenjuju odredbe članka 4. stavka 5., uz potvrdu se prilaže i preslika pismena koje je dostavljeno.

2.   Potvrda se sastavlja na službenome jeziku ili na jednome od službenih jezika države članice pošiljateljice ili na drugome jeziku za koji je država članica pošiljateljica navela da ga prihvaća. Svaka država članica navodi službeni jezik ili jezike Europske unije, osim vlastitoga, koji je ili koji jesu prihvatljivi za popunjavanje obrasca.

Članak 11.

Troškovi dostave

1.   Dostava sudskih pismena iz države članice ne povlači nikakvo plaćanje ili naknadu pristojbi ili troškova za usluge obavljene od strane države članice primateljice.

2.   Međutim, podnositelj zahtjeva plaća ili naknađuje troškove nastale zbog:

(a)	rada pravosudnog službenika ili osobe nadležne prema propisima države članice primateljice;

(b)	korištenja posebne metode dostave.

Troškovi rada pravosudnog službenika ili nadležne osobe prema propisima države članice primateljice odgovaraju jedinstvenoj naknadi u unaprijed utvrđenom iznosu od strane te države članice, a koja država članica poštuje načelo proporcionalnosti i načelo nediskriminacije. Države članice o takvim jedinstvenim naknadama obavješćuju Komisiju.

Odjeljak 2.

Druga sredstva slanja i dostave sudskih pismena

Članak 12.

Slanje konzularnim ili diplomatskim putem

Svaka država članica može, u iznimnim okolnostima, koristiti konzularni ili diplomatski put za prosljeđivanje sudskih pismena radi dostave, onim tijelima druge države članice koja su određena u skladu s odredbama članaka 2. i 3.

Članak 13.

Dostava putem diplomatskih ili konzularnih predstavnika

1.   Svaka država članica može obaviti dostavu sudskih pismena osobama s boravištem u drugoj državi članici, bez primjene bilo kakve prisile, izravno putem svojih diplomatskih ili konzularnih predstavnika.

2.   Svaka država članica može, u skladu s odredbama članka 23. stavka 1., objaviti da se protivi takvoj dostavi na vlastitome državnom području, osim ako se dostavljaju pismena državljanima države članice iz kojih pismena potječu.

Članak 14.

Dostava putem pošte

Svaka država članica može dostavu sudskih pismena osobama s boravištem u drugoj državi članici obaviti izravno putem pošte preporučenom pošiljkom uz potvrdu primitka ili sličnu potvrdu.

Članak 15.

Izravna dostava

Svaka osoba koja je zainteresirana za ishod nekog sudskog postupka, može obaviti dostavu sudskih pismena izravno putem pravosudnog službenika, državnih službenika ili drugih nadležnih osoba države članice primateljice, u kojoj je takva izravna dostava dopuštena u skladu s njenim propisima.

POGLAVLJE III.

IZVANSUDSKA PISMENA

Člana 16.

Slanje

Izvansudska pismena mogu biti poslana na dostavu u drugu državu članicu u skladu s odredbama ove Uredbe.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.

Provedbena pravila

Mjere potrebne za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni koja se odnose na ažuriranje ili tehničke izmjene standardnih obrazaca iz priloga I. i II. usvajaju se u skladu s temeljitom primjenom regulatornog postupka iz članka 18. stavka 2.

Članak 18.

Odbor

1.   Komisiji u radu pomaže odbor.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimanjem u obzir odredbi njenog članka 8.

Članak 19.

Tuženik koji se nije upustio u postupak

1.   Ako pismeno kojim se pokreće postupak ili ekvivalentno pismeno treba biti poslano u drugu državu članicu radi dostave u skladu s odredbama ove Uredbe, a tuženik se nije upustio u postupak, presuda neće biti izrečena sve dok se ne utvrdi:

(a)	da je pismeno dostavljeno na način propisan unutarnjim pravom države članice primateljice za dostavu pismena u domaćim postupcima protiv osoba koje se nalaze na njezinu državnom području; ili

(b)	da je pismeno zaista uručeno tuženiku ili dostavljeno na njegovo boravište nekim drugim načinom predviđenim u ovoj Uredbi;

i da je u oba slučaja uručenje ili dostava obavljena tako pravovremeno kako bi tuženik mogao pripremiti svoju obranu.

2.   Svaka država članica može objaviti, u skladu s člankom 23. stavkom 1., da sudac, bez obzira na odredbe stavka 1., može izreći presudu čak i ako nije primljena potvrda o uručenju ili dostavi, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	pismeno je poslano na jedan od načina predviđenih u ovoj Uredbi;

(b)	da je od datuma slanja pismena protekao rok koji sudac u određenome predmetu smatra dovoljnim, ali ne kraći od šest mjeseci;

(c)	nije primljena nikakva potvrda, iako su učinjeni svi razumni napori za dobivanje potvrde od nadležnih tijela države članice primateljice.

3.   Bez obzira na odredbe stavaka 1. i 2., u hitnim slučajevima sudac može odrediti bilo koju privremenu ili zaštitnu mjeru.

4.   Ako je pismeno kojim se pokreće postupak ili ekvivalentno pismeno trebalo biti poslano u drugu državu članicu radi dostave u skladu s odredbama ove Uredbe, a presuda je izrečena protiv tuženika koji se nije upustio u postupak, sudac može osloboditi tuženika pravnih posljedica isteka roka za ulaganje žalbe ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	tuženik, bez svoje krivnje, nije saznao za postojanje pismena pravovremeno da bi mogao pripremiti svoju obranu pred sudom ili pravovremeno da bi mogao uložiti žalbu; i

(b)	tuženik je predočio dostatan dokaz obrane u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva.

Zahtjev za povrat u prijašnje stanje može biti podnesen samo u razumnom roku nakon što je tuženik saznao sadržaj presude.

Svaka država članica može izjaviti, u skladu s odredbama članka 23. stavka 1., da takav zahtjev neće biti razmatran ako je podnesen po isteku roka koji ta država navodi u izjavi, ali taj rok ni u kojem slučaju nije kraći od godine datuma od datuma izricanja presude.

5.   Stavak 4. ne primjenjuje se na presude koje se odnose na status te pravnu i poslovnu sposobnost osoba.

Članak 20.

Odnos prema sporazumima ili dogovorima čije su stranke države članice

1.   Ova Uredba, s obzirom na predmete na koje se primjenjuje, ima prednost pred drugim odredbama bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili dogovora koje su države članice sklopile, a posebno odredbama članka IV. Protokola uz Konvenciju iz Bruxellesa iz 1968. i Haške konvencije od 15. studenoga 1965.

2.   Ova Uredba ne sprečava pojedine države članice da zadrže ili sklope sporazume ili dogovore između dviju ili više njih s ciljem daljnjeg ubrzavanja ili pojednostavljivanja slanja pismena, pod uvjetom da su oni sukladni ovoj Uredbi.

3.   Države članice Komisiji šalju:

(a)	presliku sporazuma ili dogovora između država članica iz stavka 2. te nacrte takvih sporazuma ili dogovora koje namjeravaju usvojiti; i

(b)	svako otkazivanje ili izmjene takvih sporazuma ili dogovora.

Članak 21.

Pravna pomoć

Ova Uredba ne utječe na primjenu članka 23. Konvencije o parničnom postupku od 17. srpnja 1905., članka 24. Konvencije o parničnom postupku od 1. ožujka 1954. ili članka 13. Konvencije o međunarodnom pristupu sudu od 25. lipnja 1980. između država članica koje su stranke tih konvencija.

Članak 22.

Zaštita poslanih podataka

1.   Podatke, a posebno osobne podatke, poslane u skladu s ovom Uredbom, tijela za zaprimanje koriste samo u svrhe zbog kojih su oni poslani.

2.   Tijela za zaprimanje osiguravaju povjerljivost takvih podataka, u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. ni na koji način ne utječu na nacionalne propise koji osobama na koje se ti podaci odnose omogućuju da budu obaviješteni o korištenju podataka poslanih u skladu s ovom Uredbom.

4.   Ova Uredba ni na koji način ne dovodi u pitanje odredbe Direktive 95/46/EZ i Direktive 2002/58/EZ.

Članak 23.

Obavijesti i objave

1.   Države članice Komisiji dostavljaju podatke iz članaka 2., 3., 4., 10., 11., 13., 15. i 19. Države članice Komisiju obavješćuju ako se prema njihovom pravu pismeno mora dostaviti u određenom roku kako je utvrđeno člankom 8. stavkom 3. i člankom 9. stavkom 2.

2.   Komisija podatke iz stavka 1. objavljuje u Službenom listu Europske unije, osim adresa i drugih podataka o tijelima i središnjim tijelima te geografskim područjima njihove nadležnosti.

3.   Komisija sastavlja i redovito ažurira priručnik koji sadrži podatke iz stavka 1., a koji podaci će biti dostupni u elektronskom obliku, posebno putem Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima.

Članak 24.

Preispitivanje

Najkasnije do 1. lipnja 2011. i svakih pet godina nakon toga, Komisija Europskome parlamentu, Vijeću i Europskome gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe, uz posebnu pozornost posvećenu djelotvornosti tijela određenih u skladu s odredbama članka 2. i praktičnoj primjeni članka 3. točke (c) i članka 9. Ako je to potrebno, uz izvješće se prilažu prijedlozi za prilagodbe ove Uredbe u skladu s promjenama sustava obavješćivanja.

Članak 25.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredba (EZ) br. 1348/2000 stavlja se izvan snage od dana primjene ove Uredbe.

2.   Pozivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumačit će se kao pozivanja na ovu Uredbu i trebaju se čitati u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

Članak 26.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadeseti dan od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 13. studenoga 2008., osim članka 23. koji se primjenjuje od 13. kolovoza 2008.

---

(1)  SL C 88., 11.04.2006., str. 7.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 4. srpnja 2006. (SL C 303 E, 13.12.2006., str. 69.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. lipnja 2007. (SL C 193 E, 21.8.2007., str. 13) i Stajalište Europskog parlamenta od 24. listopada 2007.

(3)  SL C 261, 27.8.1997., str. 1. Istog dana kad je sastavljena Konvencija Vijeće je primilo izviješće s objašnjenjima uz Konvenciju, koje se nalazi na str. 26. spomenutog broja Službenog lista.

(4)  SL L 160, 30.6.2000., str. 37.

(5)  SL L 174., 27.06.2001., str. 25.

(6)  SL L 124., 08.06.1971., str. 1.

(7)  SL L 184., 17.07.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200., 22.07.2006., str. 11.)

(8)  Konvencija iz Bruxellesa od 27.9.1968. o nadležnosti i ovrsi presuda u građanskim i trgovačkim predmetima (SL L 299, 13.12.1972., str. 32.; pročišćeni tekst, SL C 27, 26.1.1998., str. 1.).

(9)  Haška konvencija od 15. studenoga 1965. o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim predmetima.

(10)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 (Sl L 284., 31.10.2003., str. 1.).

(11)  SL L 201, 31.7.2002., str. 37. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2006/24/EZ (SL L 105, 13.4.2006., str. 54.).

---

PRILOG I.

---

PRILOG II.

---

PRILOG III.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 1348/2000	Ova Uredba
Članak 1. stavak 1.	Članak 1. stavak 1. prva rečenica
—	Članak 1. stavak 1. druga rečenica
Članak 1. stavak 2.	Članak 1. stavak 2.
—	Članak 1. stavak 3.
Članak 2.	Članak 2.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5.	Članak 5.
Članak 6.	Članak 6.
Članak 7. stavak 1.	Članak 7. stavak 1.
Članak 7. stavak 2. prva rečenica	Članak 7. stavak 2. prva rečenica
Članak 7. stavak 2. druga rečenica	Članak 7. stavak 2. druga rečenica (uvodni izričaj) i članak 7. stavak 2. točka (a)
—	Članak 7. stavak 2. točka (b)
Članak 7. stavak 2. treća rečenica	—
Članak 8. stavak 1. uvodni izričaj	Članak 8. stavak 1. uvodni izričaj
Članak 8. stavak 1. točka (a)	Članak 8. stavak 1. točka (b)
Članak 8. stavak 1. točka (b)	Članak 8. stavak 1. točka (a)
Članak 8. stavak 2.	Članak 8. stavak 2.
—	Članak 8. stavci 3. do 5.
Članak 9. stavci 1. i 2.	Članak 9. stavci 1. i 2.
Članak 9. stavak 3.	—
—	Članak 9. stavak 3.
Članak 10.	Članak 10.
Članak 11. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 11. stavak 2.	Članak 11. stavak 2. prvi podstavak
—	Članak 11. stavak 2. drugi podstavak
Članak 12.	Članak 12.
Članak 13.	Članak 13.
Članak 14. stavak 1.	Članak 14.
Članak 14. stavak 2.	—
Članak 15. stavak 1.	Članak 15.
Članak 15. stavak 2.	—
Članak 16.	Članak 16.
Članak 17.uvodni izričaj	Članak 17.
Članak 17. točke (a) do (c)	—
Članak 18. stavci 1. i 2.	Članak 18. stavci 1. i 2.
Članak 18. stavak 3.	—
Članak 19.	Članak 19.
Članak 20.	Članak 20.
Članak 21.	Članak 21.
Članak 22.	Članak 22.
Članak 23. stavak 1.	Članak 23. stavak 1. prva rečenica
—	Članak 23. stavak 1. druga rečenica
Članak 23. stavak 2.	Članak 23. stavak 2.
—	Članak 23. stavak 3.
Članak 24.	Članak 24.
Članak 25.	—
—	Članak 25.
—	Članak 26.
Prilog	Prilog I.
—	Prilog II.
—	Prilog III.

---