19/Sv. 11

HR

Službeni list Europske unije

69

---

32005F0214

---

L 076/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2005/214/PUP

od 24. veljače 2005.

o primjeni načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske unije, a posebno njegov članak 31. točku (a) i članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, Francuske Republike i Kraljevine Švedske (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)	Europsko je vijeće na svom zasjedanju u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. potvrdilo načelo uzajamnog priznavanja koje bi trebalo postati temelj pravosudne suradnje, kako u građanskim, tako i u kaznenim stvarima unutar Unije.

(2)	Načelo uzajamnog priznavanja trebalo bi se primjenjivati na novčane kazne koje su izrekle pravosudna i upravna tijela s ciljem olakšavanja izvršenja takvih kazni u državi članici različitoj od one države u kojoj je kazna izrečena.

(3)	Dana 29. studenoga 2000. Vijeće je, sukladno zaključcima iz Tamperea, usvojilo program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja odluka u kaznenim stvarima (3), pri čemu je dana prednost usvajanju onog instrumenta kojim se primjenjuje načelo uzajamnog priznavanja na novčane kazne (Mjera 18.).

(4)	Ova bi Okvirna odluka također trebala obuhvaćati novčane kazne koje su izrečene za prometne prekršaje.

(5)

Ova Okvirna odluka poštuje temeljna prava i načela priznata člankom 6. Ugovora i koja su izražena u Povelji o temeljnim pravima Europske unije (4), a posebno u njezinom poglavlju VI. Ništa u ovoj Okvirnoj odluci ne može se tumačiti kao zabrana odbijanja izvršenja odluke ako postoje razlozi vjerovati, na temelju objektivnih elemenata, da je novčana kazna bila izrečena s namjerom kažnjavanja osoba zbog njenog spola, rase, vjeroispovijesti, etničkog podrijetla, državljanstva, jezika, političkih stavova ili spolne orijentacije ili da bi položaj te osobe mogao biti ugrožen zbog bilo kojeg od ovih razloga.

(6)	Ova Okvirna odluka ne sprečava državu članicu da primjenjuje svoja ustavna pravila u vezi sa zakonitim postupkom, slobodom udruživanja, slobodom tiska i slobodom izražavanja u drugim medijima,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Okvirne odluke:

(a)

„odluka” znači konačna odluka kojom se nalaže plaćanje novčane kazne fizičkoj ili pravnoj osobi ako je odluku donio / donijelo: i. sud države izdavateljice za kazneno djelo prema pravu države izdavateljice; ii. tijelo države izdavateljice koje nije sud za kazneno djelo prema pravu države izdavateljice, pod uvjetom da je dotična osoba imala mogućnost iznijeti predmet pred sud koji je nadležan posebno u kaznenim stvarima; iii. tijelo države izdavateljice koje nije sud, za radnje koje su kažnjive sukladno nacionalnom pravu države izdavateljice zbog činjenice da su povrede pravnih pravila, pod uvjetom da je dotična osoba imala mogućnost iznijeti predmet pred sud koji je nadležan posebno u kaznenim stvarima; iv. sud koji je nadležan posebno u kaznenim stvarima, ako je odluka donesena u vezi odluke iz točke iii.;

(b)

„novčana kazna” znači obveza plaćanja: i. novčanog iznosa utvrđenog u odluci na temelju osude zbog kažnjive radnje; ii. naknade štete utvrđene u istoj odluci u korist oštećenika, kada on u okviru postupka ne može postaviti građanskopravni zahtjev i sud postupa u izvršavanju svoje kaznene nadležnosti; iii. novčanog iznosa za troškove sudskog ili upravnog postupka u kojem je donesena odluka; iv. novčanog iznosa utvrđenog u istoj odluci javnom fondu ili organizaciji za pomoć žrtvama. Novčana kazna ne uključuje: — naloge za pljenidbu sredstava kojima se počinilo kazneno djelo ili koristi ostvarene kaznenim djelom, — naloge građanskopravne prirode koji proistječu iz zahtjeva za naknadu štete i povrat u prijašnje stanje i koji su izvršni sukladno Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (5);

(c)	„država izdavateljica” znači država članica u kojoj je donesena odluka u smislu ove Okvirne odluke;

(d)	„država izvršiteljica” znači država članica kojoj je odluka dostavljena radi izvršenja.

Članak 2.

Utvrđivanje nadležnih tijela

1.   Svaka država članica obavješćuje Glavno tajništvo Vijeća o tome koje je tijelo odnosno koja su tijela prema njenom nacionalnom pravu nadležna sukladno ovoj Okvirnoj odluci, kada je ta država izdavateljica ili država izvršiteljica.

2.   Neovisno o članku 4., svaka država članica može odrediti, ako je potrebno zbog ustroja njenog unutarnjeg sustava, jedno ili više središnjih tijela nadležnih za administrativno dostavljanje i zaprimanje odluka i za pomoć nadležnim tijelima.

3.   Glavno tajništvo Vijeća zaprimljene informacije stavlja na raspolaganje svim državama članicama i Komisiji.

Članak 3.

Temeljna prava

Ova Okvirna odluka ne utječe na obvezu poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela utvrđenih člankom 6. Ugovora.

Članak 4.

Dostavljanje odluka i obraćanje središnjim tijelima

1.   Odluka se zajedno s potvrdom iz ovog članka može dostaviti nadležnom tijelu države članice u kojoj fizička ili pravna osoba protiv koje je donesena odluka ima imovinu ili ostvaruje dohodak, ima uobičajeno boravište ili, kada se radi o pravnoj osobi, registrirano sjedište.

2.   Potvrda za koju se u Prilogu nalazi standardni obrazac, mora biti potpisana i mora biti potvrđena točnost njenog sadržaja od strane nadležnog tijela države izdavateljice.

3.   Odluku ili njezin ovjereni preslik zajedno s potvrdom, nadležno tijelo u državi izdavateljici dostavlja izravno nadležnom tijelu državi izvršiteljici u onom obliku koji omogućava pisani zapis pod uvjetima koji državi izvršiteljici omogućavaju utvrditi njezinu vjerodostojnost. Izvornik odluke ili ovjereni preslik i izvornik potvrde dostavlja se državi izvršiteljici, ako ona to zahtjeva. Svi službeni dopisi također se izmjenjuju izravno između navedenih nadležnih tijela.

4.   Država izdavateljica dostavlja odluku svaki put samo jednoj državi izvršiteljici.

5.   Ako nadležno tijelo u državi izvršiteljici nije poznato nadležnom tijelu u državi izdavateljici, potonja poduzima sve potrebne mjere, uključujući i putem kontaktnih službi Europske pravosudne mreže (6) kako bi dobila informacije od države izvršiteljice.

6.   Kada tijelo države izvršiteljice koje zaprima odluku nije nadležno za njezino priznavanje i za poduzimanje potrebnih mjera za njeno izvršenje, ono, ex officio, dostavlja odluku nadležnom tijelu i obavješćuje nadležno tijelo u državi izdavateljici na odgovarajući način.

7.   Ujedinjena Kraljevina i Irska, mogu u izjavi navesti da se odluka zajedno s potvrdom mora dostaviti putem središnjeg tijela ili središnjih tijela koja su u toj izjavi navedena. Te države članice mogu u svakom trenutku kasnijom izjavom ograničiti područje primjene takve izjave s ciljem povećavanja učinka članka 3. One će tako postupiti kada odredbe o uzajamnoj pomoći Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma stupe na snagu u odnosu na njih. Svaka se izjava pohranjuje kod Glavnog tajništva Vijeća i o njoj se obavješćuje Komisija.

Članak 5.

Područje primjene

1.   Ako su sljedeći prijestupi određeni kao kažnjivi u pravu države izdavateljice, imaju pod uvjetima iz ove Okvirne Odluke i bez provjere dvostruke inkriminiranosti radnje, za posljedicu priznanje i izvršenje odluka:

—	sudjelovanje u zločinačkim organizacijama,

—	terorizam,

—	trgovina ljudima,

—	seksualno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

—	nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

—	nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

—	korupcija,

—	prijevara, uključujući onu kojom se nanosi šteta financijskim interesima Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

—	pranje koristi pribavljene kaznenim djelom,

—	krivotvorenje valuta, uključujući euro,

—	računalni kriminal,

—	kaznena djela protiv okoliša, uključujući nezakonitu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama te ugroženim vrstama biljaka i njihovim podvrstama,

—	omogućivanje nedopuštenog ulaska i boravka,

—	ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

—	nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivima,

—	otmica, protupravno lišavanje slobode i uzimanje talaca,

—	rasizam i ksenofobija,

—	organizirana ili oružana pljačka,

—	nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući antikvitete i umjetnička djela,

—	prijevara,

—	reketarenje i iznuda,

—	krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

—	krivotvorenje službenih isprava i promet njima,

—	krivotvorenje sredstava plaćanja,

—	nedopuštena trgovina hormonima i drugim pospješivačima rasta,

—	nedopuštena trgovina nuklearnim ili radioaktivnim materijalima,

—	trgovina ukradenim vozilima,

—	silovanje,

—

palež,

—	kaznena djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

—	nezakonita zapljena zrakoplova/brodova,

—

sabotaža,

—	ponašanje kojim se krše prometni propisi, uključujući kršenje pravila o broju sati vožnje i vremenu odmora i propisi o opasnim tvarima,

—	krijumčarenje robe,

—	povrede prava intelektualnog vlasništva,

—	prijetnje i nasilna djela protiv osoba, uključujući nasilje na sportskim priredbama,

—	kaznena djela uništenja i oštećenja tuđe imovine,

—

krađa,

—	prijestupi koje je inkriminirala država izdavateljica i pri čemu se izvršava obveza koja proizlazi iz instrumenata usvojenih sukladno Ugovoru o EZ-u ili sukladno glavi VI. Ugovora o EU-u.

2.   Vijeće može odlučiti dodati druge vrste prijestupa popisu iz stavka 1. u svakom trenutku, jednoglasnom odlukom nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, pod uvjetima utvrđenim člankom 39. stavkom 1. Ugovora o EU-u.

Vijeće razmatra, u svjetlu izvješća koje mu je dostavljeno u skladu s člankom 20. stavkom 5., treba li popis treba proširiti ili izmijeniti. Vijeće to pitanje razmatra kasnije na temelju izvješća kojeg je izradila Komisija o praktičnoj primjeni Okvirne odluke pet godina nakon datuma iz članka 20. stavka 1.

3.   Za prijestupe različite od onih iz stavka 1., država izvršiteljica može uvjetovati priznanje i izvršenje odluke time da se odluka odnosi na radnju koja predstavlja prijestup prema pravu države izvršiteljice, neovisno o elementima prijestupa ili njegovoj kvalifikaciji.

Članak 6.

Priznavanje i izvršenje odluka

Nadležna tijela u državi izvršiteljici priznaju odluka koja im je dostavljena sukladno članku 4. bez daljnjih formalnosti i bez odgode poduzimaju sve potrebne mjere za njezino izvršenje, ako nadležno tijelo ne odluči uvažiti neki od razloga za nepriznavanje i neizvršenje iz članka 7.

Članak 7.

Razlozi nepriznavanja i neizvršenja

1.   Nadležna tijela u državi izvršiteljici mogu odbiti priznati i izvršiti odluku, ako potvrda iz članka 4. nije priložena, ako je nepotpuna ili očigledno ne odgovara odluci.

2.   Nadležno tijelo u državi izvršiteljici također može odbiti priznati ili izvršiti odluku, ako utvrdi da:

(a)	je odluka protiv osuđene osobe u pogledu iste radnje već dostavljena državi izvršiteljici ili nekog drugoj državi osim države izdavateljice i države izvršiteljice, i u potonjem slučaju, da je ta odluka već izvršena;

(b)	se u nekom od slučajeva iz članka 5. stavka 3., odluka odnosi na djela koja ne predstavljaju prijestup prema pravu države izvršiteljice;

(c)	je za izvršenje odluke po pravu države izvršiteljice nastupila zastara i da se odluka odnosi na radnje za koje je nadležna ta država po svom pravu;

(d)

se odluka odnosi na radnje koje: i. su prema pravu države izvršiteljice počinjene u potpunosti ili djelomično na državnom području države izvršiteljice ili drugom s njim izjednačenom mjestu; ili ii. su počinjene izvan državnog područja države izdavateljice i pravo države izvršiteljice ne dopušta progon za iste prijestupe kada su počinjeni izvan njezinog državnog područja;

(e)	za koje je prema pravu države izvršiteljice predviđen imunitet koji onemogućuje izvršenje odluke;

(f)	ako je odluka donesena protiv fizičke osobe koja prema pravu države izvršiteljice zbog svoje životne dobi još nije mogla biti kazneno odgovorna za djela u pogledu kojih je odluka donesena;

(g)

prema potvrdi iz članka 4. dotična osoba i. nije u pismenom postupku, sukladno pravu države izdavateljice, obaviještena osobno ili preko svog zastupnika, ovlaštenog sukladno nacionalnom pravu, o svom pravu da osporava odluku i o rokovima za takav pravni lijek; ili ii. se nije osobno pojavila, osim ako potvrda ne navodi: — da je osoba bila obaviještena osobno ili preko zastupnika, ovlaštenog sukladno nacionalnom pravu, o postupku sukladno pravu države izdavateljice, ili — da je osoba izjavila da on(-a) ne osporava odluku;

(h)	novčana kazna ne prelazi 70 EUR ili protuvrijednost ovom iznosu.

3.   U slučajevima iz stavka 1. i stavka 2. točaka (c) i (g), prije donošenja odluke o nepriznavanju i neizvršavanju odluke u cijelosti ili djelomično, nadležno tijelo u državi izvršiteljici savjetuje se na odgovarajući način s nadležnim tijelom u državi izdavateljici i, prema potrebi, traži da mu hitno dostavi sve potrebne informacije.

Članak 8.

Utvrđenje iznosa kojeg treba platiti

1.   Ako se utvrdi da se odluka odnosi na djela koja nisu počinjena na državnom području države izdavateljice, država izvršiteljica može odlučiti smanjiti iznos novčane kazne koji treba biti izvršen na najviši iznos predviđen za ista djela prema nacionalnom pravu države izvršiteljice, ako je ta država za njih nadležna.

2.   Nadležno tijelo države izvršiteljice, ako je potrebno, novčanu kaznu pretvara u valutu države izvršiteljice prema tečaju u vrijeme izricanja kazne.

Članak 9.

Propisi o izvršenju

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka i članak 10., izvršenje odluke provodi se prema pravu države izvršiteljice na isti način kao i novčane kazne koje izriče država izvršiteljica. Samo su tijela države izvršiteljice nadležna za odlučivanje o izvršnom postupku i određivanje svih mjera koje su s tim povezane, uključujući razloge za prekid izvršenja.

2.   U slučaju kada je osuđena osoba u jednoj od država u mogućnosti predložiti dokaz o potpunom ili djelomičnom plaćanju, nadležno tijelo države izvršiteljice savjetuje se s nadležnim tijelom države izdavateljice na način predviđen člankom 7. stavkom 3. Bilo koji dio kazne koji je nadoknađen na bilo koji način u bilo kojoj državi oduzima se u cijelosti od iznosa koji je predmet izvršenja u državi izvršiteljici.

3.   Novčana kazna izrečena pravnoj osobi izvršava se i kada država izvršiteljica ne priznaje načelo kaznene odgovornosti pravnih osoba.

Članak 10.

Kazna zatvora ili druga alternativna sankcija za nenaplaćenu novčanu kaznu

Kada nije moguće izvršiti odluku u cijelosti ili djelomično, država izvršiteljica može primijeniti alternativne sankcije, uključujući kaznu zatvora, ako to predviđa njeno pravo u takvim slučajevima i ako država izdavateljica dopušta primjenu takve alternativne sankcije u potvrdi iz članka 4. Težina alternativne sankcije utvrđuje se u skladu s pravom države izvršiteljice, ali ne smije prijeći najvišu razinu utvrđenu u potvrdi koju je dostavila država izdavateljica.

Članak 11.

Pomilovanje, oprost i preispitivanje osude

1.   Pomilovanje i oprost može dodijeliti država izdavateljica, a također i država izvršiteljica.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 10., samo država izdavateljica može odlučiti o zahtjevu za preispitivanje odluke.

Članak 12.

Prekid izvršenja

1.   Nadležno tijelo države izdavateljice bez odgode obavješćuje nadležno tijelo države izvršiteljice o svakoj odluci ili mjeri zbog koje odluka više nije izvršna ili o njenom povlačenju od strane države izvršiteljice iz bilo kojeg drugog razloga.

2.   Država izvršiteljica prekida izvršenje odluke čim sazna od nadležnog tijela države izdavateljice o toj odluci ili mjeri.

Članak 13.

Prihod od izvršenja odluka

Sredstva dobivena izvršenjem odlukâ pripada državi izvršiteljici osim ako drukčije nije ugovoreno između države izdavateljice i izvršiteljice, posebno u slučajevima iz članka 1. točke (b) podtočke ii.

Članak 14.

Informacije iz države izvršiteljice

Nadležno tijelo države izvršiteljice bez odgode obavješćuje nadležno tijelo države izdavateljice na bilo koji način koji omogućuje pisani zapis:

(a)	o dostavi odluke nadležnom tijelu, sukladno članku 4. stavku 6.;

(b)	o svakoj odluci kojom se odbija priznanje i izvršenje odluke, sukladno članku 7. ili članku 20. stavku 3., zajedno s obrazloženjem odluke,

(c)	o potpunom ili djelomičnom neizvršenju odluke zbog razloga iz članka 8., članka 9. stavka 1. i 2. i članka 11. stavka 1.;

(d)	o izvršenju odluke čim je ono dovršeno;

(e)	o primjeni alternativne sankcije, u skladu s člankom 10.

Članak 15.

Posljedice dostavljanja odluke

1.   Podložno stavku 2. država izdavateljica ne može nastaviti s izvršenjem odluke dostavljene sukladno članku 4.

2.   Pravo izvršenja odluke ponovno dobiva država izdavateljica:

(a)	nakon što ju je država izvršiteljica obavijestila o potpunom ili djelomičnom neizvršenju ili nepriznanju ili neizvršenju odluke u slučaju iz članka 7. uz iznimku članka 7. stavka 2. točke (a), u slučaju članka 11. stavka 1. i u slučaju članak 20. stavka 3.; ili

(b)	kada država izdavateljica obavijesti državu izvršiteljicu da je odluka povučena iz države izvršiteljice sukladno članku 12.

3.   Ako nakon dostave odluke u skladu s člankom 4., tijelo države izdavateljice primi novčani iznos kojeg je osuđena osoba platila dobrovoljno na temelju odluke, to će tijelo obavijestiti nadležno tijelo u državi izvršiteljici bez odgode. Primjenjuje se članak 9. stavak 2.

Članak 16.

Jezici

1.   Potvrda čiji se standardni obrazac nalazi u Prilogu mora se prevesti na službeni jezik ili neki od službenih jezika države izvršiteljice. Svaka država članica može bilo nakon donošenja ove Okvirne odluke ili kasnije, navesti u izjavi pohranjenoj u Glavnom tajništvu Vijeća da će prihvatiti prijevod na jedan ili više drugih službenih jezika institucija Unije.

2.   Izvršenje odluke može se suspendirati za vrijeme koje je potrebno za dobivanje njenog prijevoda na trošak države izvršiteljice.

Članak 17.

Troškovi

Države članice neće međusobno zahtijevati povrat troškova nastalih zbog primjene ove Okvirne odluke.

Članak 18.

Odnos prema drugim sporazumima i dogovorima

Ova Okvirna odluka ne sprečava primjenu bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili dogovora između država članica ako takvi sporazumi ili dogovori omogućuju prekoračenje odredaba ove Okvirne odluke i pomažu pojednostavljenju i daljnjem olakšavanju postupaka za izvršenje novčanih kazni.

Članak 19.

Teritorijalna primjena

Ova se Okvirna odluka primjenjuje na Gibraltar.

Članak 20.

Provedba

1.   Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s odredbama ove Okvirne odluke do 22. ožujka 2007.

2.   Svaka država članica može do pet godina od dana stupanja na snagu ove Okvirne odluke ograničiti njezinu primjenu na:

(a)	odluke iz članka 1. točke (a) podtočaka i. i iv.; i/ili

(b)	u pogledu pravnih osoba, na odluke u vezi s radnjama za koje europski instrumenti predviđaju primjenu načela odgovornosti pravnih osoba.

Svaka država članica koja želi primijeniti ovaj stavak, dostavlja Glavnom tajniku Vijeća odgovarajuću izjavu prilikom donošenja ove Okvirne odluke. Izjava se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

3.   Svaka se država članica može, kada potvrda iz članka 4. upućuje na to da su možda povrijeđena temeljna prava ili temeljna pravna načela iz članka 6. Ugovora, uskratiti priznavanje i izvršenje odluka. Primjenjuje se postupak iz članka 7. stavka 3.

4.   Svaka država članica može primijeniti načelo uzajamnosti u odnosu na bilo koju državu članicu koja primjenjuje članak 2.

5.   Države članice dostavljaju Glavnom tajništvu Vijeća i Komisiji tekst odredaba kojima prenose u svoje nacionalno pravo obveze koje proizlaze iz ove Okvirne odluke. Na temelju izvješća kojeg je na temelju tih informacija izradila Komisija, Vijeće najkasnije do 22. ožujka 2008. ocjenjuje u kojoj su se mjeri države članice uskladile s ovom Okvirnom odlukom.

6.   Glavno tajništvo Vijeća obavješćuje države članice i Komisiju o izjavama danim sukladno članku 4. stavku 7. i članku 16.

7.   Na dovodeći u pitanje članak 35. stavak 7. Ugovora, država članica koja se više puta susrela s poteškoćama ili manjkom djelovanja druge države članice u uzajamnom priznavanju i izvršenju odluka, a što nije riješeno bilateralnim razgovorima, može obavijestiti Vijeće radi ocjene provedbe ove Okvirne odluke na razini država članica.

8.   Svaka država članica koja je tijekom kalendarske godine primjenjivala stavak 3., obavješćuje na početku sljedeće kalendarske godine Vijeće i Komisiju o slučajevima u kojima su razlozi za nepriznavanje ili neizvršenje odluke navedeni u toj odredbi bili primijenjeni.

9.   U roku od sedam godina od stupanja na snagu ove Okvirne odluke, Komisija izrađuje izvješće na temelju dobivenih informacija kojem prilaže sve inicijative koje smatra primjerenima. Vijeće na temelju izvješća preispituje ovaj članak s ciljem razmatranja treba li zadržati stavak 3. ili ga treba zamijeniti detaljnijom odredbom.

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL C 278, 2.10.2001., str. 4.

(2)  SL C 271 E, 7.11.2002., str. 423.

(3)  SL C 12, 15.1.2001., str. 10.

(4)  SL C 364, 18.12.2000., str. 1.

(5)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2245/2004 (SL L 381, 28.12.2004., str. 10.).

(6)  Zajednička akcija Vijeća 98/428/PUP od 29. lipnja 1998. o uspostavi Europske pravosudne mreže (SL L 191, 7.7.1998., str. 4.).

---

---