21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/6

(1)

Sporazumi o neizravnom poravnanju ne bi trebali središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja, klijente, neizravne klijente ili dodatne razine neizravnih klijenata izložiti dodatnom riziku druge ugovorne strane, a imovina i pozicije neizravnih klijenata trebale bi dobiti odgovarajuću razinu zaštite. Stoga je ključno da sve vrste sporazuma o neizravnom poravnanju ispunjuju minimalne uvjete kako bi se osigurala njihova sigurnost. U tu bi svrhu strane uključene u sporazume o neizravnom poravnanju trebale podlijegati određenim obvezama, a sporazume o neizravnom poravnanju trebalo bi dopustiti samo ako ispunjuju uvjete utvrđene u ovoj Uredbi.

(2)

Budući da bi imovina i pozicije druge ugovorne strane kojoj se pružaju usluge neizravnog poravnanja trebale dobiti zaštitu koja ima jednak učinak kao ona iz članaka 39. i 48. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2), različiti koncepti neizravnog klijenta ključni su za ovu Uredbu i trebali bi se u njoj definirati.

(3)

S obzirom na to da bi se članovi sustava poravnanja trebali smatrati sudionicima u smislu Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) i kako bi se neizravnim klijentima osigurala jednaka razina zaštite kao ona koju dobivaju klijenti u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, klijenti koji pružaju usluge neizravnog poravnanja trebali bi biti kreditne institucije, investicijska društva ili subjekti iz trećih zemalja koji su istovjetni kreditnim institucijama ili investicijskim društvima.

(4)

Viši stupanj posredovanja između središnje druge ugovorne strane i različitih razina neizravnih klijenata zahtijeva dodatne operativne korake, dodatne račune te složenija tehnološka rješenja i tokove obrade. Iz toga proizlazi povećana složenost sporazuma o neizravnom poravnanju u odnosu na sporazume o poravnanju s klijentima. Taj bi veći stupanj posredovanja stoga trebalo ublažiti zahtjevima u pogledu alternativnog i operativno jednostavnijeg izbora struktura računa za sporazume o neizravnom poravnanju u odnosu na sporazume o poravnanju s klijentima.

(5)

Sporazumi o poravnanju s klijentima zahtijevaju ponudu pojedinačno odvojenih računa. Međutim, za sporazume o neizravnom poravnanju trebalo bi zahtijevati samo pružanje bruto zbirne neizravne strukture računa s mehanizmom za prijenos pozvane marže i, ako je tako dogovoreno, marže koja premašuje pozvanu maržu, s neizravnog klijenta pa uzlazno sve do središnje druge ugovorne strane, na način da se ne dopusti netiranje pozicija različitih neizravnih klijenata u istom bruto zbirnom neizravnom računu povrh zbirnih neizravnih računa koji omogućuju takvo netiranje. Tim se mehanizmom omogućuje utvrđivanje kolaterala i pozicija koji se vode za račun određenog posrednog klijenta s jedne strane i kolaterala i pozicija koji se vode za račun klijenta ili drugih posrednih klijenata s druge strane, na način jednak pojedinačno odvojenim računima.

(6)

Osim toga, čak i ako imovina i pozicije koje se vode na bruto zbirnoj strukturi računa za sporazume o neizravnom poravnanju i dalje mogu biti izložene gubitcima drugog neizravnog klijenta jer su ta imovina i te pozicije objedinjene na jednom računu, brzina kojom se ta imovina i te pozicije mogu utvrditi ako je to potrebno za njihovo unovčenje zbog neispunjavanja obveza pridonosi što većem umanjenju tog mogućeg gubitka.

(7)

Tim se mehanizmom omogućuje znatno jednostavnija struktura računa kojom se umanjuju trošak i složenost u odnosu na pojedinačno odvojene račune dok se istodobno omogućuje i razlikovanje kolaterala i pozicija različitih neizravnih klijenata, čime se osigurava razina zaštite jednaka onoj koja se pruža pojedinačno odvojenim računom. Međutim, zahtjev za pružanje bruto zbirnih neizravnih računa ne bi trebao značiti da je isključena mogućnost pružanja pojedinačno odvojenih neizravnih računa neizravnim klijentima u okviru sporazuma o poravnanju koji uključuju središnju drugu ugovornu stranu, člana sustava poravnanja, klijenta i jednu razinu neizravnih klijenata.

(8)

Kako bi se olakšao pristup središnjem poravnanju racionalizacijom usluga poravnanja i pojednostavnjenjem poslovnih odnosa između članova sustava poravnanja, klijenata i neizravnih klijenata, neke grupe nude usluge poravnanja s pomoću dvaju subjekata iz iste grupe koji služe kao posrednici u pružanju tih usluga. Zbog sličnih razloga grupa klijenta ponekad upotrebljava jedan subjekt koji će poslovati izravno s članom sustava poravnanja i drugi subjekt koji će poslovati izravno s neizravnim klijentom, obično jer drugi subjekt ima poslovni nastan u jurisdikciji neizravnog klijenta. U tim slučajevima usluge poravnanja racionalizirane su u različitim gospodarskim djelatnostima grupe, a pojednostavnjen je i poslovni odnos između članova sustava poravnanja, klijenata i neizravnih klijenata. Te bi vrste dogovora trebalo dopustiti ako ispunjuju posebne uvjete kojima se osigurava da se rizik druge ugovorne strane neće povećati te da se neizravnom poravnanju pruža odgovarajuća razina zaštite.

(9)

U lancima neizravnog poravnanja koji uključuju više sudionika od središnje druge ugovorne strane, člana sustava poravnanja, klijenta i jedne razine neizravnih klijenata upotreba pojedinačno odvojenih računa mogla bi dovesti do neočekivanih tehničkih poteškoća jer bi trebalo upravljati mogućim neispunjavanjem obveza jedne ili više drugih ugovornih strana u tom lancu i većim brojem pojedinačno odvojenih računa. Pružanjem pojedinačno odvojenih računa u tim duljim lancima moglo bi se u zabludu dovesti druge ugovorne strane koje traže razinu zaštite koja se obično povezuje s pojedinačno odvojenim računima jer se ta razina zaštite možda neće ostvariti u nekima od tih duljih lanaca. Kako bi se izbjegli rizici koji proizlaze iz te pogrešne pretpostavke, u tim duljim lancima neizravnog poravnanja trebalo bi smjeti upotrebljavati samo zbirne odvojene račune, pod uvjetom da su druge ugovorne strane koje provode poravnanje putem tih sporazuma u potpunosti upoznate s razinom odvojenosti i rizicima povezanima s tom vrstom računa.

(10)

Kako bi se osiguralo da je iznos marže pozvane u okviru bruto zbirne neizravne strukture računa jednak iznosu koji bi se pozvao u slučaju upotrebe pojedinačno odvojenog neizravnog računa za poravnanje, središnja druga ugovorna strana trebala bi dobiti informacije o pozicijama koje se vode za račun neizravnog klijenta kako bi izračunala povezani maržni poziv na temelju svakog pojedinog neizravnog klijenta.

(11)

Kako bi se osigurala istovjetnost s poravnanjem klijenata, član sustava poravnanja trebao bi uspostaviti postupke kojima se olakšava prijenos pozicija neizravnog klijenta alternativnom klijentu zbog neispunjavanja obveza klijenta koji pruža usluge neizravnog poravnanja. Zbog istog razloga član sustava poravnanja trebao bi uspostaviti i postupke za unovčenje pozicija i imovine neizravnih klijenata te povrat primitaka od unovčenja tim neizravnim klijentima ako su oni poznati. Ako se, zbog bilo kojeg razloga, primitci od unovčenja ne mogu vratiti izravno neizravnim klijentima na koje se odnose, primitke od unovčenja trebalo bi vratiti klijentu koji ne ispunjuje obveze za račun njegovih neizravnih klijenata.

(12)

Trebalo bi uspostaviti postupke kako bi se, u slučaju neispunjavanja obveza klijenta, informacije o identitetu neizravnih klijenata mogle otkriti i kako bi član sustava poravnanja mogao utvrditi koja imovina i pozicije pripadaju kojem neizravnom klijentu.

(13)

Klijent koji pruža usluge neizravnog poravnanja trebao bi neizravnom klijentu ponuditi izbor struktura računa. Međutim, moguće je da neizravni klijent nije obavijestio klijenta o svojem izboru u razumnom roku. U tom slučaju klijent bi trebao moći pružiti usluge neizravnog poravnanja tom neizravnom klijentu s pomoću bilo koje strukture računa, pod uvjetom da klijent obavijesti neizravnog klijenta o upotrijebljenoj strukturi računa, rizicima povezanima s tim računom i njegovoj razini odvojenosti te o mogućnosti promjene strukture računa u bilo kojem trenutku.

(14)

Sporazumi o neizravnom poravnanju mogu prouzročiti određene rizike. Stoga je nužno da sve strane koje sudjeluju u sporazumima o neizravnom poravnanju, uključujući članove sustava poravnanja i središnje druge ugovorne strane, redovito utvrđuju i prate sve značajne rizike koji proizlaze iz tih sporazuma te upravljaju njima. U tu je svrhu posebno važno da klijenti i članovi sustava poravnanja dijele informacije na odgovarajući način. Međutim, članovi sustava poravnanja trebali bi osigurati da se te informacije upotrebljavaju samo za potrebe upravljanja rizicima i kolateraliziranja te da nema zlouporabe poslovno osjetljivih informacija.

(15)

Radi dosljednosti i kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje financijskih tržišta, odredbe ove Uredbe i relevantne odredbe iz Uredbe (EU) br. 600/2014 trebaju se primjenjivati od istog datuma.

(16)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(17)

U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ESMA je provela javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala povezane potencijalne troškove i koristi te je zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća,

(a)

„klijent” znači klijent kako je definiran u članku 2. stavku 15. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)

„neizravni klijent” znači klijentov klijent kako je definiran u točki (a);

(c)

„sporazumi o neizravnom poravnanju” znači skup ugovornih odnosa između pružatelja i primatelja usluga neizravnog poravnanja koje pruža klijent, neizravni klijent ili drugi neizravni klijent;

(d)

„drugi neizravni klijent” znači klijent neizravnog klijenta kako je definiran u točki (b);

(e)

„treći neizravni klijent” znači klijent drugog neizravnog klijenta kako je definiran u točki (d).

(a)

klijent je ovlaštena kreditna institucija ili investicijsko društvo ili subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrao kreditnom institucijom ili investicijskim društvom da taj subjekt ima poslovni nastan u Uniji;

(b)

klijent pruža usluge neizravnog poravnanja po razumnim komercijalnim uvjetima i javno objavljuje opće uvjete po kojima pruža te usluge;

(c)

član sustava poravnanja složio se s općim uvjetima iz točke (b) ovog stavka.

(a)

opće uvjete iz stavka 1. točke (b);

(b)

obvezu klijenta da poštuje sve obveze neizravnog klijenta prema članu sustava poravnanja s obzirom na transakcije obuhvaćene sporazumom o neizravnom poravnanju.

(a)

zbirni račun s imovinom i pozicijama koje taj klijent vodi za račun svojih neizravnih klijenata;

(b)

zbirni račun s imovinom i pozicijama koje taj klijent vodi za račun svojih neizravnih klijenata i na kojem član sustava poravnanja osigurava da se pozicijama neizravnog klijenta ne prebijaju pozicije drugog neizravnog klijenta te da se imovina neizravnog klijenta ne može upotrijebiti za pokrivanje pozicija drugog neizravnog klijenta.

(a)

odvojeni račun isključivo za potrebu vođenja imovine i pozicija neizravnih klijenata koje član sustava poravnanja drži na računu iz stavka 2. točke (a);

(b)

odvojeni račun isključivo za potrebu vođenja imovine i pozicija neizravnih klijenata svakog klijenta koje član sustava poravnanja drži na računu iz stavka 2. točke (b);

(a)

osigurava da se postupcima iz stavka 5. omogućuje brzo unovčenje te imovine i tih pozicija zbog neispunjenja obveza klijenta, uključujući unovčenje te imovine i tih pozicija na razini središnje druge ugovorne strane, te da uključuju detaljan postupak kojim se neizravne klijente obavješćuje o neispunjenju obveza klijenta i očekivanom vremenskom razdoblju za unovčenje imovine i pozicija tih neizravnih klijenata;

(b)

neposredno nakon dovršetka postupka upravljanja neispunjenim obvezama klijenta tom klijentu vraća, za račun neizravnih klijenata, sav saldo koji se duguje na temelju unovčenja te imovine i tih pozicija.

(a)

u postupke iz stavka 5. uključuje:

(b)

ugovorno se obvezuje na pokretanje postupaka za prijenos imovine i pozicija koje klijent koji ne ispunjuje obveze vodi za račun svojih neizravnih klijenata drugom klijentu ili članu sustava poravnanja kojeg su odredili relevantni neizravni klijenti klijenta koji ne ispunjuje obveze, na zahtjev tih neizravnih klijenata i bez dobivanja suglasnosti klijenta koji ne ispunjuje obveze. Taj drugi klijent ili član sustava poravnanja obvezan je prihvatiti tu imovinu i te pozicije samo ako je taj drugi klijent ili član sustava poravnanja u tom pogledu prethodno ušao u ugovorni odnos s tim relevantnim neizravnim klijentima obvezujući se na to;

(c)

osigurava da se postupcima iz stavka 5. omogućuje brzo unovčenje te imovine i tih pozicija zbog neispunjenja obveza klijenta, uključujući unovčenje te imovine i tih pozicija na razini središnje druge ugovorne strane, u slučaju da se prijenos iz točke (b) zbog bilo kojeg razloga nije proveo unutar prethodno utvrđenog razdoblja prijenosa određenog u sporazumu o neizravnom poravnanju;

(d)

nakon unovčenja te imovine i tih pozicija ugovorno se obvezuje na pokretanje postupka isplate primitaka od unovčenja svakom od neizravnih klijenata;

(e)

ako član sustava poravnanja nije uspio utvrditi identitet neizravnih klijenata ili dovršiti isplatu primitaka od unovčenja iz točke (d) svakom pojedinom neizravnom klijentu, bez odlaganja klijentu vraća, za račun neizravnih klijenata, sav saldo koji se duguje na temelju unovčenja te imovine i tih pozicija.

(a)

neizravni klijent ovlaštena je kreditna institucija ili investicijsko društvo ili subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrao kreditnom institucijom ili investicijskim društvom da subjekt ima poslovni nastan u Uniji;

(b)

neizravni klijent i drugi neizravni klijent sklapaju pisani sporazum o neizravnom poravnanju. Sporazum o neizravnom poravnanju mora uključivati barem sljedeće ugovorne uvjete:

(c)

imovinu i pozicije drugog neizravnog klijenta vodi član sustava poravnanja na računu iz članka 4. stavka 2. točke (a).

(a)

član sustava poravnanja i klijent dio su iste grupe, ali neizravni klijent nije član te grupe;

(b)

klijent i neizravni klijent dio su iste grupe, ali ni član sustava poravnanja ni drugi neizravni klijent nisu članovi te grupe.

(a)

članak 4. stavci 1., 5., 6. i 8. primjenjuju se na klijenta kao da je taj klijent član sustava poravnanja;

(b)

članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na neizravnog klijenta kao da je taj neizravni klijent klijent.

(a)

članak 4. stavci 5. i 6. primjenjuju se na klijenta kao da je taj klijent član sustava poravnanja;

(b)

članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na neizravnog klijenta kao da je taj neizravni klijent klijent.

(a)

neizravni klijent i drugi neizravni klijent ovlaštene su kreditne institucije ili investicijska društva ili subjekti s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrali kreditnim institucijama ili investicijskim društvima da ti subjekti imaju poslovni nastan u Uniji;

(b)

član sustava poravnanja i klijent dio su iste grupe, ali neizravni klijent nije član te grupe;

(c)

neizravni klijent i drugi neizravni klijent dio su iste grupe, ali treći neizravni klijent nije član te grupe;

(d)

drugi neizravni klijent i treći neizravni klijent sklapaju pisani sporazum o neizravnom poravnanju. Sporazum o neizravnom poravnanju mora uključivati barem sljedeće ugovorne uvjete:

(e)

imovinu i pozicije trećeg neizravnog klijenta vodi član sustava poravnanja na računu iz članka 4. stavka 2. točke (a).

(a)

članak 4. stavci 1., 5., 6. i 8. primjenjuju se na klijenta i na neizravnog klijenta kao da su oni članovi sustava poravnanja;

(b)

članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na neizravnog klijenta i na drugog neizravnog klijenta kao da su oni klijenti.