1.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 285/14

(1)

Komisija je 23. ožujka 2006. donijela Uredbu (EZ) br. 553/2006 (2) o uvođenju privremenih antidampinških mjera na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože („obuća”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „Kina”) i Vijetnama („Privremena uredba”).

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1472/2006 (3) uvelo konačne antidampinške pristojbe u rasponu od 9,7 % do 16,5 % na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama i NRK-a na dvije godine („Uredba (EZ) br. 1472/2006” ili „Sporna uredba”).

(3)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 388/2008 (4) proširilo konačne antidampinške mjere na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a na uvoz koji se otprema iz Posebnog upravnog područja Makaa („PUP”), bez obzira na to je li prijavljena kao proizvod podrijetlom iz Posebnog upravnog područja Makaa.

(4)

Vijeće je nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera pokrenute 3. listopada 2008. (5) dodatno produžilo te antidampinške mjere za 15 mjeseci Provedbenom uredbom (EU) br. 1294/2009 (6), tj. do 31. ožujka 2011., kad su mjere istekle („Provedbena uredba (EU) br. 1294/2009”).

(5)

Društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd i Risen Footwear (HK) Co Ltd te Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („podnositelji zahtjeva”) osporila su Spornu uredbu pred Prvostupanjskim sudom (sada: Opći sud). Opći sud odbacio je ta osporavanja presudama od 4. ožujka 2010. u predmetu T-401/06 Brosmann Footwear (HK) i ostali protiv Vijeća i od 4. ožujka 2010. u spojenim predmetima T-407/06 i T-408/06 Zhejiang Aokang Shoes i Wenzhou Taima Shoes protiv Vijeća.

(6)

Podnositelji zahtjeva uložili su žalbe na te presude. U svojim presudama od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10 P Brosmann Footwear (HK) i ostali protiv Vijeća i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10 P Zhejiang Aokang Shoes protiv Vijeća („presude Brosmann i Aokang”) Sud je ukinuo te presude. Smatrao je da je Opći sud povrijedio pravo tako što je smatrao da Komisija ne treba ispitati zahtjeve za tretman tržišnoga gospodarstva („MET”) prema članku 2. stavku 7. točkama (b) i (c) osnovne uredbe primljene od trgovaca koji nisu u uzorku (točka 36. presude u predmetu C-249/10 P i točke 29. i 32. presude u predmetu C-247/10 P).

(7)

Sud je zatim dao vlastitu presudu u pogledu tog pitanja. Presudio je sljedeće: „Komisija je trebala ispitati potkrijepljene zahtjeve koje su joj dostavili žalitelji na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Osnovne uredbe za potrebe zahtijevanja MET-a u kontekstu antidampinškog postupka [koji je] predmet sporne uredbe. Zatim semora utvrditi da se ne može isključiti mogućnost da bi posljedica takvog ispitivanja bilo uvođenje konačne antidampinške pristojbe žaliteljima različite od pristojbe od 16,5 % koja se na njih primjenjuje na temelju članka 1. stavka 3. Sporne uredbe. Iz te je odredbe očito da je konačna antidampinška pristojba od 9,7 % uvedena za jedinog kineskog trgovca u uzorku kojem je dodijeljen MET. Kako je iz prethodne točke 38. očito da je Komisija utvrdila da su uvjeti tržišnog gospodarstva vrijedili i za žalitelje, i žalitelji su trebali ostvariti korist od iste te stope ako izračun pojedinačne dampinške marže nije bio moguć.” (točka 42. presude u predmetu C-249/10 P i točka 36. presude u predmetu C-247/10 P).

(8)

Stoga je Sud poništio Spornu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na predmetne podnositelje zahtjeva.

(9)

U listopadu 2013. Komisija je u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije  (7) najavila da je odlučila nastaviti antidampinški postupak upravo u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za podnositelje zahtjeva u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005. prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. U toj su obavijesti zainteresirane strane pozvane da se jave i iznesu svoje stavove.

(10)

Vijeće je u ožujku 2014. Provedbenom odlukom 2014/149/EU (8) odbilo prijedlog Komisije o donošenju provedbene uredbe Vijeća o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na određenu obuću s gornjim dijelovima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju su proizvela društva Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd i prekinulo postupak u pogledu tih proizvođača. Stajalište Vijeća bilo je da su uvoznici koji su kupili cipele od tih proizvođača izvoznika, kojima su nadležna nacionalna tijela nadoknadila relevantne carinske pristojbe na temelju članka 236. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (9) o Carinskom zakoniku Zajednice („Carinski zakonik Zajednice”), imali legitimna očekivanja na temelju članka 1. stavka 4. Sporne uredbe, zbog koje su odredbe Carinskog zakonika Zajednice, a posebno njegov članak 221., postale primjenjive na naplatu pristojbi.

(11)

Tri su uvoznika predmetnog proizvoda, C&J Clark International Ltd. („Clark”), Puma SE („Puma”) i Timberland Europe B.V. („Timberland”) („predmetni uvoznici”), osporavala antidampinške mjere na uvoz određene obuće iz Kine i Vijetnama pozivajući se pred svojim nacionalnim sudovima na sudsku praksu navedenu u uvodnim izjavama od 5. do 7., koji su predmete uputili Sudu na odluku o prethodnom pitanju.

(12)

Dana 4. veljače 2016. u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE (10) Sud je Uredbu (EZ) br. 1472/2006 i Provedbenu uredbu (EU) br. 1294/2009 proglasio nevaljanima u dijelu u kojem Europska komisija nije ispitala zahtjeve za MET i individualni tretman („IT”) koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz NRK-a i Vijetnama koji nisu uključeni u uzorak („presude”), što je protivno zahtjevima utvrđenima u članku 2. stavku 7. točki (b) i članku 9. stavku 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (11).

(13)

U pogledu predmeta C-571/14, Timberland Europe, Sud je 11. travnja 2016. odlučio obrisati taj predmet iz registra na zahtjev nacionalnog suda koji mu ga je uputio.

(14)

U članku 266. UFEU-a propisuje se da institucije moraju poduzeti potrebne mjere kako bi postupile u skladu s presudama Suda. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije u kontekstu administrativnog postupka, kao što je antidamping, usklađenost s presudom Suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom, iz kojeg je izbačena nezakonitost koju je utvrdio Sud (12).

(15)

Prema sudskoj praksi Suda postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (13). Pod time se posebno razumijeva da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte kao što je pokretanje antidampinškog postupka. Ako se uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere poništi, to znači da je nakon poništenja taj antidampinški postupak i dalje otvoren jer akt kojim se taj antidampinški postupak zaključuje više nije dio pravnog poretka Unije (14), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(16)

Osim činjenice da institucije nisu ispitale zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli proizvođači izvoznici u NRK-u i Vijetnamu koji nisu uključeni u uzorak, svi ostali nalazi iz Uredbe (EZ) br. 1472/2006 i Provedbene uredbe (EU) br. 1294/2009 i dalje su valjani.

(17)

U ovom je predmetu do nezakonitosti došlo nakon pokretanja postupka. Stoga je Komisija odlučila nastaviti trenutačni antidampinški postupak koji je još bio otvoren nakon donošenja presuda u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti i ispitati jesu li za predmetne proizvođače izvoznike u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005., a to je bilo razdoblje ispitnog postupka („ispitni postupak”), prevladavali uvjeti tržišnoga gospodarstva. Komisija je isto tako, prema potrebi, ispitala ispunjavaju li predmetni proizvođači izvoznici uvjete za IT u skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1225/2009 (15) („Osnovna uredba prije izmjena”) (16).

(18)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1395 (17) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Clark i Puma određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz NRK-a koju je proizvelo trinaest kineskih proizvođača izvoznika koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(19)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1647 (18) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Clark, Puma i Timberland određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Vijetnama koju su proizveli određeni vijetnamski proizvođači izvoznici koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(20)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1731 (19) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz društava Puma i Timberland određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode vijetnamski proizvođač izvoznik i dva proizvođača izvoznika iz NRK-a koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(21)

U cilju provedbe presude u spojenim predmetima C-659/13 C & J Clark International Limited i C-34/14 Puma SE iz uvodne izjave 12. Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2016/223 (20). U članku 1. te Uredbe Komisija je uputila nacionalna carinska tijela da joj proslijede sve zahtjeve uvoznika za povrat konačnih antidampinških pristojbi plaćenih na uvoz obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama podnesene na temelju članka 236. Carinskog zakonika Zajednice i na temelju činjenice da je proizvođač izvoznik koji nije uključen u uzorak zatražio MET ili IT tijekom početnog ispitnog postupka, što je dovelo do uvođenja konačnih mjera na temelju Uredbe (EZ) br. 1472/2006 („početni ispitni postupak”'). Komisija će ocijeniti relevantne zahtjeve za MET ili IT i ponovno uvesti odgovarajuću stopu pristojbe. Na temelju toga bi nacionalna carinska tijela trebala naknadno donijeti odluku o zahtjevu za povrat i otpust antidampinških pristojbi.

(22)

Nakon obavijesti francuskih carinskih tijela u skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223, Komisija je utvrdila dva kineska izvoznika proizvođača koji su dostavili zahtjeve za MET i IT u početnom ispitnom postupku, ali nisu bili uključeni u uzorak. Za još jednog proizvođača izvoznika utvrđeno je da je bio dobavljač društva Deichmann, njemačkog uvoznika koji osporava plaćanje pristojbi. Slijedom toga, Komisija je analizirala obrazac zahtjeva za MET i IT tih triju kineskih proizvođača izvoznika.

(23)

Kao rezultat navedenog, Provedbenom uredbom (EU) 2016/2257 (21) Komisija je ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine koju proizvode tri proizvođača izvoznika koji su podnijeli zahtjeve za MET i IT, ali nisu bili uključeni u uzorak.

(24)

U skladu s člankom 1. Provedbene uredbe (EU) 2016/223 carinska tijela Ujedinjene Kraljevine, Belgije i Švedske obavijestila su Komisiju 12. srpnja 2016. (Ujedinjena Kraljevina), 13. srpnja 2016. (Belgija) i 26. srpnja 2016. (Švedska) o zahtjevima za povrat koje su predali uvoznici u Uniju. Kao rezultat tih obavijesti, Komisija je analizirala zahtjeve za MET i IT devetnaest proizvođača izvoznika i Provedbenom uredbom (EU) 2017/423 (22) ponovno uvela konačnu antidampinšku pristojbu i konačno naplatila privremenu pristojbu uvedenu na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama koju proizvode tih devetnaest proizvođača izvoznika.

(25)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 34. Provedbene uredbe (EU) 2017/423, tijekom navedenog ispitivanja, putem primjedbi nekoliko zainteresiranih strana nakon objave za pet dodatnih trgovačkih društava/skupina trgovačkih društava utvrđeno je da su ili sami ili preko povezanih kineskih ili vijetnamskih proizvođača izvoznika dostavili obrazac zahtjeva za MET/IT tijekom početnog ispitnog postupka, no nisu bili uključeni u uzorak i nisu bili ocijenjeni ni u jednoj prijašnjoj provedi. Ta su trgovačka društva navedena u Prilogu VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/423 i dio su četiri skupine trgovačkih društava.

(26)

Na temelju toga Komisija je utvrdila četiri skupine koje se sastoje od sedam samostalnih trgovačkih društava bili su kineski ili vijetnamski proizvođači izvoznici koji nisu uključeni u uzorak u početnom ispitnom postupku, a koji su podnijeli obrazac zahtjeva za MET/IT. Stoga je u aktualnoj uredbi Komisija ocijenila obrasce zahtjeva za MET/IT sljedećih društava: Dongguan Luzhou Shoes Co. Ltd, Dongguan Shingtak Shoes Co. Ltd, Guangzhou Dragon Shoes Co. Ltd, Guangzhou Evervan Footwear Co. Ltd, Guangzhou Guangda Shoes Co. Ltd, Long Son Joint Stock Company i Zhaoqing Li Da Shoes Co. Ltd („predmetni proizvođači izvoznici”). Dongguan Luzhou Shoes Co. Ltd i Zhaoqing Li Da Shoes Co. Ltd. trgovačka su društva povezana s trgovačkim društvom Dah Lih Puh, koje je navedeno u Prilogu VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/423. Dongguan Shingtak Shoes Co. Ltd, Guangzhou Dragon Shoes Co. Ltd i Guangzhou Guangda Shoes Co. Ltd trgovačka su društva povezana s trgovačkim društvom Shing Tak Ind. Co. Ltd uvrštenim u Prilog VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/423. Trgovačko društvo Guangzhou Evervan Footwear Co. Ltd povezano je s trgovačkim društvom Evervan Group P/A Eva Overseas Intl. Ltd, koje je također navedeno u Prilogu VI. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/423.

(27)

Komisija može ispraviti aspekte Sporne uredbe koji su doveli do njezina poništenja, ostavljajući pritom nepromijenjene dijelove ocjene na koje se presuda ne odnosi (23).

(28)

Cilj je ove Uredbe ispraviti aspekte Sporne uredbe koji nisu u skladu s Osnovnom uredbom i koji su stoga doveli do njezina proglašenja nevaljanom u pogledu proizvođača izvoznika navedenih u uvodnoj izjavi 26.

(29)

Svi ostali nalazi utvrđeni u Spornoj uredbi i Provedbenoj uredbi (EU) br. 1294/2009 koje Sud nije proglasio nevaljanima i dalje su važeći i ovime postaju dio ove Uredbe.

(30)

Stoga se sljedeće uvodne izjave odnose samo na novu ocjenu koja je potrebna radi usklađivanja s presudama Suda.

(31)

Komisija je ispitala jesu li za predmetne proizvođače izvoznike iz uvodne izjave 26., koji su podnijeli zahtjeve za MET/IT u ispitnom postupku, prevladavali MET ili IT. Svrha je tog određivanja utvrditi mjeru u kojoj predmetni uvoznici imaju pravo na povrat antidampinške pristojbe plaćene u pogledu antidampinških pristojbi koje se plaćaju za izvoz tih dobavljača.

(32)

Ako se analizom pokaže da je MET bilo potrebno odobriti za predmetne proizvođače izvoznike na čiji se izvoz primjenjivala antidampinška pristojba koju su platili predmetni uvoznici, pojedinačna stopa pristojbe trebala bi se pripisati tom proizvođaču izvozniku, a povrat pristojbe bio bi ograničen na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe i pojedinačne stope pristojbe, odnosno u slučaju uvoza iz Kine, razlici između 16,5 % i pristojbe uvedene za jedino društvo izvoznika u uzorku koje je dobilo MET, odnosno 9,7 %, a u slučaju uvoza iz Vijetnama razlici između 10 % i pojedinačne stope pristojbe izračunane za predmetnog proizvođača izvoznika, ako postoji.

(33)

Ako se analizom pokaže da je IT bilo potrebno odobriti za kineskog proizvođača izvoznika za kojeg je MET odbijen, trebalo bi predmetnom proizvođaču izvozniku dodijeliti pojedinačnu stopu pristojbe, a povrat pristojbe ograničiti na iznos koji odgovara razlici između plaćene pristojbe, odnosno 16,5 % za uvoz iz Kine, a za uvoz iz Vijetnama 10 %, i pojedinačne pristojbe izračunane za predmetnog proizvođača izvoznika, ako je ima.

(34)

S druge strane, ako se analizom tih zahtjeva za MET i IT pokaže da je MET i IT potrebno odbiti, ne može se odobriti povrat antidampinških pristojbi.

(35)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 12., Sud je poništio Spornu uredbu i Provedbenu uredbu (EU) br. 1294/2009 u pogledu izvoza određene obuće od određenih kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika jer Komisija nije ispitala zahtjeve za MET i IT koje su podnijeli ti proizvođači izvoznici.

(36)

Komisija je stoga ispitala zahtjeve za MET i IT predmetnih proizvođača izvoznika kako bi utvrdila stopu pristojbe primjenjivu na njihov izvoz. Ta je ocjena pokazala da se dostavljenim podacima nije dokazalo da predmetni proizvođači izvoznici posluju u uvjetima tržišnoga gospodarstva niti da ispunjuju uvjete za individualni tretman (vidjeti detaljno objašnjenje u nastavku u uvodnoj izjavi 37. i sljedećim uvodnim izjavama).

(37)

Nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi podnijeti zahtjev za MET na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s tim institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatan dokaz da su kriteriji određeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET, a sud Unije treba ispitati je li ta ocjena iskrivljena zbog očigledne pogreške (točka 32. presude u predmetu C-249/10 P i točka 24. presude u predmetu C-247/10 P).

(38)

U skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe potrebno je ispuniti svih pet kriterija navedenih u tom članku kako bi se proizvođaču izvozniku mogao odobriti MET. Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za MET može odbiti i ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(39)

Ni jedan od predmetnih proizvođača izvoznika nije mogao dokazati da je ispunio kriterij 1 (poslovne odluke). Točnije, Komisija je utvrdila da neki predmetni proizvođači izvoznici (trgovačka društva 28., 29., 31. i 32.) (24) ne mogu slobodno odrediti svoje prodajne količine za domaća i izvozna tržišta. U tom pogledu, Komisija je utvrdila da postoje ograničenja u pogledu proizvodnje i/ili ograničenje količina prodanih na posebnim tržištima (domaća i izvozna). Nadalje, ni jedan predmetni proizvođač izvoznik nije dostavio bitne i potpune podatke (npr. dokaze o strukturi i kapitalu društva, dokaze ili objašnjenja o postupcima donošenja odluka u društvu, dokaze o troškovima struje ili engleske verzije statuta) kako bi dokazali da se njihove poslovne odluke donose kao odgovor na tržišne signale, a bez znatnog uplitanja države.

(40)

U pogledu kriterija 2 (računovodstvo), ni jedan od sedam predmetnih proizvođača izvoznika nije uspio dokazati da su skup osnovnih računovodstvenih podataka revidirali nezavisni revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima. U tom pogledu, procjenom za trgovačka društva 27, 28, 29, 31, utvrđeno je da su njihovi računi bili u suprotnosti s međunarodnim računovodstvenim standardima, kao što je nedostatak podataka o najmu zgrada ili netočno izvješćivanje o pravu na korištenje zemljišta ili upotrebi fiksnog tečaja. Za trgovačka društva 27., 28., 30. i 32. Komisija je utvrdila nedosljednosti između podataka iz zahtjeva za MET i popratne dokumentacije (tj. platna bilanca). Trgovačko društvo 26 Komisiji je dostavilo mišljenje/izvješće neovisnog revizora i financijske izvještaje samo na vijetnamskom jeziku te je propustilo dostaviti njihov prijevod na engleski jezik.

(41)

U pogledu kriterija 3 (imovina i prenošenje), trgovačka društva 26., 27., 28., 29., 30., 31. i 32. nisu uspjela dokazati da iz prethodnog sustava bez tržišnoga gospodarstva nisu prenijela nikakve poremećaje. Konkretno, ta trgovačka društva nisu dostavila bitne i potpune informacije, među ostalim, o imovini u vlasništvu društva, o uvjetima i vrijednosti prava upotrebe zemljišta, odstupanju od standardnih poreznih stopa, politici zapošljavanja u trgovačkom društvu, poreznim stopama ili dobavljačima i cijenama električne energije.

(42)

Trgovačko društvo 27. nije uspjelo dokazati da ispunjava kriterij 4 (pravno okruženje). Konkretno, iako je to trgovačko društvo bilo u stanju insolventnosti prema bilanci, to nije objavljeno u financijskim izvještajima ili revizorskom izvješću. To trgovačko društvo stoga nije uspjelo dokazati da posluje u skladu sa zakonima o stečaju i imovini kojima se jamči pravna sigurnost i stabilnost.

(43)

Trgovačko društvo 29. nije uspjelo dokazati da ispunjava kriterij 5 („razmjena valuta”) s obzirom na to da se, u skladu s napomenama uz financijske izvještaje, to trgovačko društvo koristilo fiksnim tečajem za stranu valutu, što nije u skladu s kriterijem 5 kojim se utvrđuje da se konverzija valuta obavlja po tržišnim stopama.

(44)

Komisija je predmetne proizvođače izvoznike obavijestila o tome da ni jednom od njih ne bi trebalo odobriti MET te ih je pozvala da dostave primjedbe. Nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

(45)

Stoga ni jedan od sedam predmetnih proizvođača izvoznika nije ispunio sve uvjete određene člankom 2. stavkom 7. točkom (c) Osnovne uredbe, zbog čega se ni jednom od njih ne odobrava MET.

(46)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije izmjena, u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 2. stavak 7. točka (a) te Uredbe, odredit će se pojedinačna pristojba za izvoznike koji mogu dokazati da ispunjuju sve kriterije iz članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe prije izmjena.

(47)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 37., nužno je istaknuti da je teret dokazivanja na proizvođaču koji želi da mu se, na temelju članka 9. stavka 5. Osnovne uredbe prije izmjena, odobri IT. Stoga se člankom 9. stavkom 5. prvim podstavkom Osnovne uredbe prije izmjene predviđa da zahtjev mora biti propisno obrazložen. U skladu s tim institucije Unije nemaju nikakvu obvezu dokazati da izvoznik ne zadovoljava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, institucije Unije trebaju ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni izvoznik dostatni da se pokaže da su kriteriji određeni člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene ispunjeni kako bi se tom izvozniku odobrio IT.

(48)

U skladu s člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije izmjena izvoznici bi trebali na temelju propisno obrazloženog zahtjeva dokazati da je ispunjeno svih pet kriterija iz tog članka kako bi im se odobrio IT. Stoga je Komisija smatrala da se zahtjev za IT može odbiti i ako nije ispunjen najmanje jedan kriterij.

(49)

Riječ je o sljedećih pet kriterija:

(50)

Svih sedam predmetnih proizvođača izvoznika koji su zatražili MET zatražili su i IT u slučaju da im se ne odobri MET. Stoga Komisija također procjenjuje bi li se za te proizvođače izvoznike trebali dodijeliti IT-ovi uz odbijanje njihovih zahtjeva za MET, kako je opisano u uvodnim izjavama 37. do 44.

(51)

U pogledu kriterija 1 (repatrijacija kapitala i dobiti), trgovačko društvo 30. nije uspjelo dokazati da su slobodno repatrirali kapital i dobit te stoga nisu dokazala da je taj kriterij ispunjen.

(52)

U pogledu kriterija 2 (slobodno utvrđivanje izvozne prodaje i izvoznih cijena), Komisija je zaključila da društva 29., 31. i 32. nisu uspjela dokazati da se poslovne odluke, primjerice izvozne cijene i količine te uvjeti i odredbe prodaje utvrđuju slobodno, kao odgovor na tržišne signale, jer je na temelju analiziranih dokaza, primjerice statuta ili dozvole za obavljanje poslovne djelatnosti, uočeno ograničenje proizvodnje i/ili prodajnih količina obuće na određenim tržištima.

(53)

U pogledu kriterija 3 (društvo – ključna uprava i dionice – dovoljno je neovisno o uplitanju države), Komisija je zaključila da trgovačka društva 26., 27., 28., 29., 30. i 31. nisu dostavila potrebne podatke kojima dokazuju da su dovoljno neovisna o uplitanju države. Među ostalim, nisu dostavljeni podaci ili nije dostavljeno dovoljno podataka u pogledu vlasničke strukture društava i o tome kako se donose odluke (trgovačka društva 27., 28., 29., 30.), o pravu na korištenje zemljišta prenesenom na ta društva i pod kojim uvjetima (društva 28., 29. i 31.). Trgovačko društvo 26. poslalo je verziju statuta samo na vijetnamskom jeziku i propustilo dostaviti njegov prijevod na engleski jezik.

(54)

Osim toga, društva 26., 27., 28., 29. i 30. nisu uspjela dokazati da su ispunila zahtjeve kriterija 5 (izbjegavanje) na temelju činjenice da nisu dostavila podatke o načinu donošenja odluka u društvu ni o tome je li država imala znatan utjecaj u tom donošenju odluke od strane društva.

(55)

Konačno, za trgovačko društvo 29. konverzija valuta nije obavljena po tržišnim stopama, nego po fiksnoj stopi kako je navedeno u uvodnoj izjavi 43. Stoga nije ispunilo zahtjeve kriterija 4 (konverzija valuta na temelju tržišta).

(56)

U kontekstu navedenog, ni jedan od sedam predmetnih kineskih proizvođača izvoznika nije ispunio uvjete određene člankom 9. stavkom 5. Osnovne uredbe prije njezine izmjene, zbog čega se ni jednom od njih ne odobrava IT. Komisija je o tome obavijestila predmetne proizvođače izvoznike te ih je pozvala da dostave primjedbe. Nisu zaprimljene nikakve primjedbe.

(57)

Stoga je za izvoz sedam predmetnih proizvođača izvoznika potrebno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na Kinu i Vijetnam, u iznosu od slijedom 16,5 % i 10 %, za razdoblje primjene Uredbe (EZ) br. 1472/2006. Razdoblje primjene te Uredbe prvotno je bilo od 7. listopada 2006. do 7. listopada 2008. Nakon pokretanja revizije zbog predstojećeg isteka mjera ono je 30. prosinca 2009. produljeno do 31. ožujka 2011. Nezakonitost utvrđena u presudama u tome je što institucije Unije nisu uspjele utvrditi bi li proizvodi koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici trebali podlijegati preostaloj pristojbi ili pojedinačnoj pristojbi. Na temelju nezakonitosti koju je Sud utvrdio ne postoji pravni temelj za potpuno izuzeće proizvoda koje proizvode predmetni proizvođači izvoznici od plaćanja bilo kakve antidampinške pristojbe. Novim aktom kojim bi se otklonila nezakonitost koju je Sud utvrdio stoga je potrebno ponovno ocijeniti jedino primjenjivu stopu antidampinške pristojbe, a ne i same mjere.

(58)

Budući da je zaključeno da je potrebno ponovno uvesti preostalu pristojbu koja se primjenjuje na Kinu odnosno Vijetnam u pogledu predmetnih proizvođača izvoznika po istoj stopi po kojoj je na početku uvedena Spornom uredbom i Provedbenom uredbom (EU) br. 1294/2009, nisu potrebne izmjene Uredbe (EZ) br. 388/2008. Ta Uredba ostaje valjana.

(59)

Nakon objave Komisija je primila primjedbe od FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće (25), koja je predstavnik uvoznika obuće u Uniju.

(60)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da teret dokazivanja pri ocjeni zahtjeva za MET/IT počiva na Komisiji jer su se kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici oslobodili tereta podnošenjem zahtjeva za MET/IT u početnom ispitnom postupku. FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da su proizvođačima izvoznicima na koje se odnosi trenutačna provedba trebala biti dana ista postupovna prava koja su dana proizvođačima izvoznicima u uzorku tijekom početnog ispitnog postupka. FESI i Koalicija proizvođača obuće posebno su tvrdili da kineskim i vijetnamskim proizvođačima izvoznicima nije pružena mogućnost da nadopune svoje obrasce zahtjeva za MET/IT putem obavijesti o manjkavosti te da je provedena samo analiza dokumentacije, ali ne i provjere na licu mjesta.

(61)

FESI i Koalicija proizvođača obuće nadalje su tvrdili da predmetnim proizvođačima izvoznicima na koje se odnosi ova provedba nisu omogućena ista postupovna jamstva koja se primjenjuju u standardnim antidampinškim ispitnim postupcima, već su primijenjeni stroži standardi. FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da Komisija nije uzela u obzir vremensku razliku između podnošenja zahtjeva za MET/IT u početnom ispitnom postupku i ocjene tih zahtjeva. Nadalje, proizvođačima izvoznicima tijekom početnog ispitnog postupka omogućeno je samo 15 dana za ispunjavanje zahtjeva za MET/IT umjesto uobičajenog roka od 21 dana.

(62)

Na temelju toga su FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da nije poštovano osnovno pravno načelo omogućavanja zainteresiranim stranama da u potpunosti ostvare svoja prava na obranu iz članka 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i članka 6. Ugovora o Europskoj uniji. Na temelju toga tvrdili su da je time što proizvođači izvoznici nisu dobili priliku dopuniti nepotpune podatke Komisija zloupotrijebila svoje ovlasti i učinkovito prebacila teret dokazivanja u fazi provedbe.

(63)

Naposljetku, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da bi se tim pristupom diskriminirala kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici koji su bili uključeni u uzorak tijekom početnog ispitnog postupka, ali i drugi proizvođači izvoznici u državama bez tržišnoga gospodarstva nad kojima je proveden antidampinški ispitni postupak, a koji su u tom ispitnom postupku podnijeli zahtjeve za MET/IT. Tako se na kineska i vijetnamska društva na koja se odnosi trenutačna provedba ne bi trebala primjenjivati jednaka obveza podnošenja podataka koja se primjenjuje u uobičajenom ispitnom postupku u trajanju od 15 mjeseci te se na njih ne bi trebale odnositi strože proceduralne norme.

(64)

FESI i Koalicija proizvođača obuće također su tvrdili da je Komisija primijenila de facto podatke koji su bili dostupni u smislu članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe, a da pritom nije postupala u skladu s postupovnim pravilima koja su predviđena člankom 18. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(65)

Komisija podsjeća da je prema sudskoj praksi teret dokazivanja na proizvođaču koji zahtijeva MET/IT na temelju članka 2. stavka 7. točke (b) Osnovne uredbe. U tu se svrhu člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom određuje da zahtjev koji dostavlja takav proizvođač mora sadržavati dostatne dokaze, kako je utvrđeno tom odredbom, da taj proizvođač posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva. U skladu s time, kako je Sud odlučio u presudama Brosmann i Aokang, institucije nemaju nikakvu obvezu dokazati da proizvođač ne ispunjava uvjete utvrđene za priznavanje tog statusa. Naprotiv, Komisija treba ocijeniti jesu li dokazi koje je dostavio predmetni proizvođač dostatni da se pokaže da su kriteriji utvrđeni člankom 2. stavkom 7. točkom (c) prvim podstavkom Osnovne uredbe ispunjeni kako bi se tom proizvođaču odobrio MET/IT (vidjeti uvodnu izjavu 48.). S time u vezi podsjeća se da Komisija u skladu s Osnovnom uredbom ni sudskom praksom nema obvezu proizvođačima izvoznicima dati mogućnost da nadopune svoj zahtjev za MET/IT sa svim činjenicama koje nedostaju. Komisija svoju ocjenu može temeljiti na podacima koje je dostavio proizvođač izvoznik.

(66)

U pogledu argumenta da je provedena samo analiza dokumentacije, Komisija napominje da je analiza dokumentacije postupak u kojem se zahtjevi za MET/IT analiziraju na temelju dokumenata koje je dostavio proizvođač izvoznik. Svi su zahtjevi za MET/IT predmet analize dokumenata koju provodi Komisija. Osim toga, Komisija može odlučiti provoditi provjere na terenu. Međutim, provjere na terenu nisu obvezne niti se provode za svaki zahtjev za MET/IT. Ako se provode, obično je cilj inspekcija na terenu potvrditi određene preliminarne ocjene institucija i/ili provjeriti istinitost informacija koje je dostavio predmetni proizvođač izvoznik. Drugim riječima, ako dokazi koje je dostavio proizvođač izvoznik jasno pokazuju da MET/IT nije opravdan, obično se organiziraju dodatne i neobvezne inspekcije na terenu. Na Komisiji je da procijeni je li prikladna provjera na licu mjesta (26). Ta institucija ima diskrecijsko pravo odlučivanja o načinima provjere podataka u obrascu za MET/IT. Stoga, ako, kao i u ovom predmetu, Komisija odluči da je na temelju analize dokumenata imala dovoljno dokaza da donese odluku o zahtjevu za MET/IT, nije potrebna provjera na licu mjesta.

(67)

U pogledu tvrdnje da prava na obranu nisu na odgovarajući način bila poštovana zbog Komisijine odluke da neće slati obavijesti o manjkavosti, prije svega naglašeno je da su prava na obranu individualna prava te da se FESI i Koalicija proizvođača obuće ne mogu osloniti na individualno pravo drugih društava. Drugo, Komisija osporava tvrdnju da postoji praksa Komisije u okviru koje pri analizi dokumentacije zajedno s provjerom na licu mjesta dolazi do znatne razmjene podataka i provodi detaljan postupak zahtijevanja informacija. FESI i Koalicija proizvođača obuće doista nisu bili u mogućnosti dostaviti dokaze kojima bi dokazali suprotno.

(68)

Primjedbe FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće o diskriminaciji također se moraju odbaciti kao neutemeljene. Naglašeno je da se načelo jednakog postupanja krši ako institucije Unije u sličnim predmetima postupaju različito i pritom neke trgovce stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na druge, a da za takvo razlikovanje ne postoje znatne objektivne opravdane razlike (27). Ipak, Komisija upravo to ne čini: tražeći od kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika koji nisu bili uključeni u uzorak da zahtjeve za MET/IT daju na ponovnu ocjenu, namjerajoj je te proizvođače izvoznike koji prije nisu bili uključeni u uzorak dovesti u jednak položaj kao i one koji su bili uključeni u uzorak u početnom ispitnom postupku. Osim toga, budući da se u Osnovnoj Uredbi u tom smislu ne utvrđuje minimalan rok, sve dok je rok za tu svrhu razuman i dok se strankama na odgovarajući način omogućuje da prikupe (ili ponovno prikupe) potrebne podatke, a istodobno se osiguravaju njihova prava na obranu, ne dolazi do diskriminacije.

(69)

U pogledu članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe, u ovom je predmetu Komisija prihvatila podatke koje su dostavili predmetni proizvođači izvoznici, nije ih odbila i svoju je ocjenu temeljila na njima. Stoga Komisija nije primijenila članak 18. Iz toga proizlazi da nije bilo potrebno slijediti postupak na temelju članka 18. stavka 4. Osnovne uredbe. Postupak iz članka 18. stavka 4. slijedi se u slučajevima kada Komisija namjerava odbaciti određene podatke koje je dostavila zainteresirana strana i umjesto toga koristiti se dostupnim činjenicama.

(70)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da bi Komisija kršila članak 266. UFEU-a jer joj tim člankom nije pružena pravna osnova za ponovno pokretanje ispitnog postupka u pogledu mjere koja je istekla. FESI i Koalicija proizvođača obuće ponovno su naglasili i da se člankom 266. UFEU-a ne omogućava retroaktivno uvođenje antidampinških pristojbi, što potvrđuje i presuda Suda u predmetu C-458/98P, IPS protiv Vijeća (28).

(71)

U tom su pogledu FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da je antidampinški postupak koji se odnosi na uvoz obuće iz Kine i Vijetnama sklopljen 31. ožujka 2011., po isteku mjera. U tom je cilju Komisija u Službenom listu Europske unije izdala obavijest o isteku pristojbi 16. ožujka 2011. (29) („obavijest o isteku”), industrija Unije nije prijavila nastavak dampinga i presudom Suda Europske unije nije poništena obavijest o isteku.

(72)

Te su stranke tvrdile da Komisija na temelju Osnovne uredbe neće moći ponovno pokrenuti antidampinški ispitni postupak.

(73)

U tom kontekstu, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da bi nastavak ispitnog postupka i ocjene zahtjeva za MET/IT koje su podnijeli predmetni kineski i vijetnamski proizvođači izvoznici iz početnog ispitnog postupka predstavljao kršenje univerzalnog načela preskripcije ili zastare. To je načelo utvrđeno u Sporazumu WTO-a, u Osnovnoj uredbi, u kojoj je za mjere određeno vremensko ograničenje od 5 godina te u članku 236. stavku 1. i članku 221. stavku 3. Carinskog zakonika kojima se, s jedne strane, za uvoznike određuje vremenski rok od tri godine da podnesu zahtjev za ponovno plaćanje antidampinških pristojbi, a s druge strane za nacionalna carinska tijela da naplate uvozne pristojbe i antidampinške pristojbe (30). Člankom 266. UFEU-a ne dopušta se odstupanje od tog načela.

(74)

Naposljetku, tvrdili su da Komisija nije pružila obrazloženje niti prethodnu sudsku praksu kako bi opravdala korištenje članka 266. UFEU-a kao pravne osnove za ponovno pokretanje postupka.

(75)

U pogledu izostanka pravne osnove za ponovno pokretanje ispitnog postupka, Komisija podsjeća na sudsku praksu citiranu u uvodnoj izjavi 15. prema kojoj može nastaviti ispitni postupak upravo u onoj točki u kojoj je došlo do nezakonitosti. Prema sudskoj praksi, zakonitost uredbe o antidampingu potrebno je ocijeniti s obzirom na objektivne norme prava Unije, a ne na praksu odlučivanja, čak i ako ta praksa postoji (što ovdje nije slučaj). Stoga Komisijina praksa u prošlosti ne može biti temelj za legitimna očekivanja, što i nije bio slučaj: na temelju ustaljene sudske prakse Suda, legitimna očekivanja mogu nastati ako su institucije dale posebna jamstva koja bi omogućila zainteresiranoj strani da zakonito zaključiti da će institucije Unije djelovati na određeni način (31). Ni FESI ni Koalicija proizvođača obuće nisu pokušali dokazati da su takva jamstva pružena u ovom slučaju. To je tim više slučaj jer prethodna praksa na koju se upućuje ne odgovara činjeničnoj i pravnoj situaciji iz ovog predmeta, a čije se razlike mogu objasniti činjeničnim i pravnim razlikama u odnosu na ovaj predmet.

(76)

Te su razlike sljedeće: nezakonitost koju je utvrdio Sud ne odnosi se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije pa stoga ni na načelo uvođenja pristojbe, nego samo na točnu stopu pristojbe. Suprotno tome, prethodna poništenja na koja su se pozivale zainteresirane strane odnosila su se na nalaze o dampingu, šteti i interesu Unije. Institucijama je stoga dopušten ponovni precizan izračun stope pristojbe za predmetne proizvođače izvoznike.

(77)

Konkretno, u ovom predmetu nije bilo potrebno tražiti dodatne podatke od zainteresiranih strana. Naprotiv, Komisija je ocijenila podatke koji su joj dostavljeni, ali nisu ocijenjeni prije donošenja Uredbe (EZ) br. 1472/2006. U svakom slučaju, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 75., prethodna praksa u drugim predmetima ne predstavlja točno i bezuvjetno jamstvo za ovaj predmet.

(78)

Konačno, sve stranke na koje se postupak odnosi, tj. predmetni proizvođači izvoznici, te stranke u postupcima pred Sudom i udruženje koje predstavlja jednu od tih stranaka, u okviru objave obaviješteni su o relevantnim činjenicama na temelju kojih Komisija namjerava donijeti ovu ocjenu MET-a/IT-a. Stoga je njihovo pravo na obranu zaštićeno. U tom je pogledu potrebno posebno napomenuti da nepovezani uvoznici u antidampinškom postupku nemaju pravo na zaštitu jer ti postupci nisu usmjereni protiv njih.

(79)

U pogledu tvrdnje da su mjere o kojima je riječ istekle 31. ožujka 2011. Komisija ne vidjeti zašto bi istek mjere utjecao na mogućnost Komisije da nakon presude kojom se poništava početni akt donese novi akt kojim bi se zamijenio poništeni akt. Prema sudskoj praksi iz uvodne izjave 15., administrativni postupak trebalo bi nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti.

(80)

Antidampinški postupci stoga su i dalje otvoreni kao posljedica poništenja akta kojim se ti postupci zaključuju. Komisija ima obvezu zaključiti te postupke jer je člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe propisano da se ispitni postupak mora zaključiti aktom Komisije.

(81)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da postupak za ponovno pokretanje ispitnog postupka i retroaktivnog uvođenja pristojbe predstavlja zlouporabu ovlasti Komisije te da se njime krši UFEU. FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrde da u tom pogledu Komisija nema ovlasti da sprečavanjem povrata antidampinških pristojbi utječe na članak 236. stavak 1. Carinskog zakonika Zajednice. Tvrdili su da je na nacionalnim carinskim tijelima da uzmu u obzir posljedice nevaljanosti uvođenja pristojbi te da bi jednako tako bila obvezna nadoknaditi te pristojbe koje je Sud proglasio nevaljanima.

(82)

U tom pogledu FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da se člankom 14. stavkom 13. Osnovne uredbe Komisiji ne omogućuje odstupanje od članka 236. Carinskog zakonika Zajednice jer su oba pravna akta jednakog pravnog poretka i jer se ne može smatrati da je Osnovna uredba lex specialis Carinskog zakonika Zajednice.

(83)

Nadalje, iste su stranke tvrdile da članak 14. stavak 3. Osnovne uredbe ne upućuje na članak 236. Carinskog zakonika Zajednice te da se u njemu navodi samo da Komisija može donijeti posebne odredbe, ali ne i odstupanja od Carinskog zakonika Zajednice.

(84)

Kao odgovor na to, važno je naglasiti da u skladu s člankom 14. Osnovne uredbe, pravila koja uređuju carinsko zakonodavstvo Unije ne postaju automatski primjenjiva na uvođenje pojedinačnih antidampinških pristojbi (32). nego se člankom 14. stavkom 3. Osnovne uredbe institucijama Unije, ako je potrebno i korisno, daje pravo prenošenja i primijene pravila kojima se uređuje carinsko zakonodavstvo Unije (33).

(85)

Taj prijenos ne zahtijeva potpunu primjenu svih odredbi carinskih zakonodavstva Unije. Člankom 14. stavkom 3. Osnovne uredbe izričito se predviđaju posebne odredbe u pogledu zajedničke definicije pojma podrijetla, što je dobar primjer toga gdje nastaju odstupanja od odredbi carinskog zakonodavstva Unije. Na temelju toga Komisija je iskoristila ovlasti koje proizlaze iz članka 14. stavka 3. Osnovne uredbe i zahtijevala od nacionalnih carinskih tijela da se privremeno suzdrže od bilo kakvog povrata. To ne dovodi u pitanje isključivu nadležnost koju imaju nacionalna carinska tijela u sporovima koji se odnose na carinski dug: donošenje odluka i dalje ostaje na carinskim tijelima država članica. Carinska tijela država članica i dalje, na temelju zaključaka koje je Komisija donijela u pogledu zahtjeva za MET i IT, odlučuju bi li povrat trebao biti odobren.

(86)

Stoga, iako je točno da ništa u carinskom zakonodavstvu ne sprječava ispravak povrata pogrešno plaćenih carina, u pogledu povrata antidampinških pristojbi ne može se donijeti takav opći zaključak. Zbog toga, i prije svegazbog potrebe da se Unijina vlastita sredstva zaštite od neopravdanih zahtjeva za povrat i poteškoća do kojih bi došlo zbog daljnjih neopravdanih zahtjeva za povrat, Komisija je na temelju svojih ovlasti iz članka 14. stavka 3. Osnovne uredbe, morala privremeno odstupiti od carinskog zakonodavstva Unije.

(87)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da pri povredi članka 296. UFEU-a Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje ni navela pravnu osnovu na temelju koje su pristojbe retroaktivno ponovno uvedene, a kao posljedica toga uvoznicima obuhvaćenima trenutačnom provedbom odbijen je povrat pristojbi. Stoga su FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili da je Komisija prekršila pravo na učinkovitu sudsku zaštitu zainteresiranih strana.

(88)

Komisija smatra da iscrpni pravni razlozi iz općeg dokumenta o objavi i iz ove Uredbe opravdano oblikuju potonju.

(89)

FESI i Koalicija proizvođača obuće još su tvrdili da se retroaktivnim ispravkom isteklih mjera krši načelo zaštite legitimnih očekivanja. Kao prvo, FESI je tvrdio da su stranke, uključujući uvoznike, dobile jamstvo da mjere istječu 31. ožujka 2011. i da su stranke, s obzirom na vrijeme proteklo od početnog ispitnog postupka, imale pravo opravdano očekivati da se početni ispitni postupak neće nastaviti niti ponovno pokrenuti. Jednako tako, kineski i vijetnamski proizvođači opravdano su mogli imati legitimna očekivanja da Komisija više neće preispitivati njihove zahtjeve za MET/IT iz početnog ispitnog postupka, na temelju činjenice da ti zahtjevi nisu ocijenjeni u razdoblju od tri mjeseca koje se primjenjuje tijekom početnog ispitnog postupka.

(90)

U pogledu legitimnih očekivanja zainteresiranih strana da su antidampinške mjere istekle i da se ispitni postupak neće ponovno pokretati, upućuje se na uvodne izjave 78. i 79. i u kojima je to detaljno objašnjeno.

(91)

U pogledu legitimnih očekivanja kineskih i vijetnamskih proizvođača izvoznika čiji zahtjevi za MET/IT nisu pregledani, upućuje se na uvodnu izjavu 74., u kojoj je to objašnjeno i u kontekstu sudske prakse o tom pitanju.

(92)

FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su i da uvođenje antidampinških mjera s retroaktivnim učinkom znači diskriminaciju i. uvoznika obuhvaćenih trenutačnom provedbom u odnosu na uvoznike obuhvaćene provedbom presuda Brosmann i Aokang, na koje se upućuje u uvodnoj izjavi 6., kojima su nadoknađene pristojbe koje su platili na uvoz obuće pet proizvođača izvoznika obuhvaćenih tim presudama; te ii. diskriminaciju proizvođača izvoznika obuhvaćenih trenutačnom provedbom u odnosu na pet proizvođača izvoznika obuhvaćenih presudama Brosmann i Aokang na koje se nije primjenjivala nikakva pristojba slijedom Provedbene odluke 2014/149/EU.

(93)

U pogledu tvrdnje o diskriminaciji, Komisija najprije podsjeća na sve uvjete u pogledu diskriminacije, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 67.

(94)

Navedeno je da je razlika među uvoznicima obuhvaćenima trenutačnom provedbom i provedbom presude Brosmann i Aokang jest ta da potonja dovodi u pitanje Uredbu (EZ) br. 1472/2006 pred Općim sudom, a prva ne.

(95)

Odluka koju je donijela institucija Unije, a koju njezin adresat nije doveo u pitanje u vremenskom roku iz članka 263. stavka 6. UFEU-a, za njega postaje konačna. To se pravilo konkretno temelji na razmatranju na temelju kojeg se rokovi u kojima se moraju pokrenuti postupci kojima se jamči pravna sigurnost sprečavanjem mjera Unije koje proizvode pravne učinke neograničeno mogu dovoditi u pitanje (34).

(96)

To proceduralno načelo prava Unije nužno stvara dvije skupine: skupinu onih koji su doveli u pitanje mjeru Unije, a koji su kao rezultat toga možda ostvarili povoljni položaj (primjerice društva Brosmann i ostala četiri proizvođača izvoznika) i skupinu onih koji to nisu učinili. Međutim, to ne znači da je Komisija nejednako postupala prema tim dvjema stranama i time prekršila načelo jednakog postupanja. Priznanje da stranka ulazi u potonju kategoriju zbog svjesne odluke da ne dovede u pitanje mjeru Unije ne znači diskriminacija te skupine.

(97)

Stoga nisu sve zainteresirane strane u svakom trenutku imale sudsku zaštitu pred sudovima Unije.

(98)

Ako je riječ o navodnoj diskriminaciji predmetnih proizvođača izvoznika u trenutačnoj provedbi u okviru koje se na njih nije odnosila ni jedna pristojba na temelju Provedbene odluke 2014/149/EU, trebalo bi naglasiti da je odluka Vijeća prema kojoj se neće ponovno uvesti pristojbe očito donesena zbog posebnih okolnosti specifične situacije koja je bila u vrijeme kada je Komisija izradila prijedlog za ponovno uvođenje tih pristojbi, a posebno na temelju činjenice da su predmetne antidampinške pristojbe već nadoknađene te pod uvjetom da je prvotna obavijest dužniku o dugu povučena nakon presuda u predmetima Brosmann i Aokang. Prema Vijeću, zbog tog su povrata nastala legitimna očekivanja za predmetne uvoznike. Budući da za druge uvoznike nije bilo sličnog povrata, ne mogu se uspoređivati sa situacijom uvoznika na koje se odnosi odluka Vijeća.

(99)

U svakom slučaju, činjenica da je Vijeće odlučilo djelovati na određeni način i s obzirom na posebne okolnosti prijašnjih predmeta, ne može Komisiju obvezati da provede drugu presudu na potpuno isti način.

(100)

Osim toga, FESI i Koalicija proizvođača obuće tvrdili su da Komisija nije nadležna za retroaktivno donošenje uredbe o uvođenju antidampinške pristojbe u trenutačnoj provedbi te da bi za to eventualno bilo nadležno Vijeće. Ta se tvrdnja temeljila na argumentu da ako se ispitni postupak nastavi ondje gdje je nastala nezakonitost, trebala bi se primjenjivati ista pravila kao i u vrijeme početnog ispitnog postupka u kojemu je mjere donijelo Vijeće. Te su stranke tvrdile da u skladu s člankom 3. Uredbe (EU) br. 37/2014 (35) („Uredba Omnibus I.”) novi se postupak za donošenje odluka u području zajedničke trgovinske politike ne primjenjuje na ovaj kontekst jer je prije stupanja na snagu Uredbe Omnibus I. Komisija i. već donijela akt (privremena uredba); ii. započela i završila savjetovanja iz Uredbe (EZ) br. 384/96 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice te iii. već donijela prijedlog za Uredbu Vijeća o donošenju konačnih mjera. Na temelju toga te su stranke zaključile da bi se trebali primjenjivati postupci donošenja odluka prije stupanja na snagu Uredbe Omnibus I.

(101)

Taj je zahtjev, međutim, usmjeren na datum otvaranja ispitnog postupka (koji je doista relevantan za druge znatne izmjene Osnovne uredbe), ali nije navedeno da je u Uredbi (EU) br. 37/2014 upotrijebljen drugačiji kriterij (tj. otvaranje postupka donošenja mjera). Stajalište FESI-ja i Koalicije proizvođača obuće stoga se temelji na netočnoj interpretaciji prijelaznog pravila u Uredbi (EU) br. 37/2014.

(102)

Doista, s obzirom na upućivanje iz članka 3. Uredbe (EU) br. 37/2014 na „započete postupke za donošenje mjera” kojima se utvrđuju prijelazna pravila za izmjene postupaka donošenja odluka za donošenje antidampinških mjera i s obzirom na značenje pojma „postupak” u Osnovnoj uredbi, na ispitni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 37/2014, ali ako Komisija nije pokrenula savjetovanje s relevantnim odborom u pogledu donošenja mjera prije tog stupanja na snagu, na donošenje antidampinških mjera primjenjuju se nova pravila. Isto vrijedi i za postupke u kojima su mjere uvedene na temelju starih pravila i predmet su preispitivanja ili za mjere ako su privremene pristojbe uvedene na temelju starih pravila, ali postupak za donošenje konačnih mjera nije još bio pokrenut kada je Uredba (EU) br. 37/2014 stupila na snagu. Drugim riječima, Uredba (EU) br. 37/2014 primjenjuje se na određene „postupke za donošenje”, a ne na čitavo razdoblje određenog ispitnog postupka ili čak sudskog postupka.

(103)

Sporna uredba donesena je 2006. Relevantno zakonodavstvo koje se odnosi na ovaj postupak jest Osnovna uredba. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(104)

Uzevši u obzir dane primjedbe i analizu tih primjedbi Komisija je zaključila da je potrebno ponovno uvesti preostalu antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje za Kinu i Vijetnam, slijedom 16,5 % i 10 %, za razdoblje primjene Sporne uredbe.

(105)

Predmetni proizvođači izvoznici i sve stranke koje su se javile bili su obaviješteni o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti ponovno uvođenje konačne antidampinške pristojbe na izvoz sedam predmetnih proizvođača izvoznika. Odobreno im je razdoblje za podnošenje prigovora nakon objava.

(106)

Ova je Uredba u skladu s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,

—

„sportska obuća” znači obuća u smislu napomene 1. za podbrojeve uz poglavlje 64. Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 1719/2005 (38);

—

„obuća proizvedena s pomoću posebne tehnologije” znači obuća čija je cijena s osiguranjem i vozarinom po paru najmanje 7,5 EUR, za upotrebu u sportskim aktivnostima, s jednoslojno ili višeslojno oblikovanim potplatom, koji nije brizgan, proizvedena od sintetičkih materijala koji po svojoj prirodi apsorbiraju udarce u smjeru okomitog ili lateralnog kretanja, s posebnim tehničkim svojstvima kao što su plinom ili tekućinom punjeni hermetički jastučići, mehaničke komponente za apsorpciju ili neutralizaciju udaraca, ili materijala kao što su polimeri niske gustoće, obuhvaćena oznakama KN ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96 i ex 6403 99 98;

—

„obuća sa zaštitnom kapicom” znači obuća u koju je ugrađena zaštitna kapica s otpornošću na udarce od najmanje 100 džula (39) i koja je obuhvaćena oznakama KN: ex 6403 30 00 (40), ex 6403 51 11, ex 6403 51 15, ex 6403 51 19, ex 6403 51 91, ex 6403 51 95, ex 6403 51 99, ex 6403 59 11, ex 6403 59 31, ex 6403 59 35, ex 6403 59 39, ex 6403 59 91, ex 6403 59 95, ex 6403 59 99, ex 6403 91 11, ex 6403 91 13, ex 6403 91 16, ex 6403 91 18, ex 6403 91 91, ex 6403 91 93, ex 6403 91 96, ex 6403 91 98, ex 6403 99 11, ex 6403 99 31, ex 6403 99 33, ex 6403 99 36, ex 6403 99 38, ex 6403 99 91, ex 6403 99 93, ex 6403 99 96, ex 6403 99 98 i ex 6405 10 00;

—

„papuče i ostala obuća za unutarnju uporabu” znači obuća obuhvaćena oznakom KN ex 6405 10 00.